Nakladnik

Golden marketing-Tehnika knjiga

Juriieva 10, Zagreb

Za nakladnika
Ana Reetar

Urednik
Mirko Banjeglav

Recenzenti
prof. dr. sc. ivojin Aleksi
prof. dr. sc. Vladimir Ljubanovi
prof. dr. sc. Darko Maver

Objavljivanje ovoga sveuilinog udbenika odobrilo je Sveuilite u Rijeci

odlukom svoga Povjerenstva za izdavaku djelatnost
klasa: 602-09/06-01/21, ur. br: 2170-57-05-06-3.

Copyright 2006, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb, Hrvatska

Sva prava pridrana

ISBN 953-212-283-4 (cjelina)

ISBN 953-212-288-5 (1. knjiga)
Berislav Pavii - Duko Modly - Petar Vei

KRIMINALISTIKA

KNJIGA PRVA

Tree izmijenjeno i dopunjeno izdanje

Golden marketing-Tehnika knjiga

Zagreb, 2006.
 Suradnici u treem izdanju*
1. Vladimir Botica, dipl. ing., stalni sudski vjetak za cestovni promet,
procje-
nu motornih vozila i strojarsko-tehnoloka vjetaenja, Centar za
sigurnost,
Zagreb
2. eljko Bursa, dipl oecc, Info-Lab, Zagreb
3. dr. sc. Zvonimir Dujmovi, dipl. iur., docent, Visoka policijska kola,
Zagreb
4. Dubravka Klobuar, dipl. ing., sudski vjetak za kontaktne tragove,
Zagreb
5. dr. sc. Milovan Kubat, dr. med., docent, Zavod za sudsku medicinu i
kriminali-
stiku, Medicinski fakultet, Zagreb
6. dr. sc. Tajana Ljubin, dipl. psiholog, docentica, Visoka policijska kola,
Zagreb
7. Boko Luev, dipl. ing., APIS IT d.o.o., Zagreb
8. Damir Mari, dipl. ing., stalni sudski vjetak za dokumente i rukopise,
Centar
za kriminalistika vjetaenja "Ivan Vueti", Ministarstvo unutarnjih
poslo-
va, Zagreb
9. Vojin Matruko, dipl. ing., stalni sudski vjetak za balistiku i
mehanoskopiju,
kemijsko-fizikalna vjetaenja i forenzine 3D rekonstrukcije, Zagreb

10. mr. sc. Davor Mayer, dr. med., specijalist sudske medicine, asistent,
Zavod za
sudsku medicinu i kriminalistiku, Medicinski fakultet, Zagreb
11. elimir Radmilovi, dipl. kriminalist, voditelj odsjeka za kriminalistiko-
teh-
nike poslove, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske,
Zagreb
12. Biserka Riha, mr. pharm., specijalist toksikoloke kemije, stalna sudska
vje-
takinja za toksikologiju
13. Zdravko Pavi, dipl. kriminalist, kriminalistiki vjetak za identifikaciju i
dak-
tiloskopiju, Centar za kriminalistika vjetaenja "Ivan Vueti",
Ministarstvo
unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb
14. Davor trk, dipl. kriminalist, predava, Visoka policijska kola, Zagreb
15. Milana Trbojevi, dipl. iur., asistentica, Pravni fakultet, Rijeka
16. Tomislav Vei, dipl. ing., savjetnik uprave drutva Hrvatska pota d.d.,
Zagreb
17. mr. Romeo Vreko, dipl. kriminalist, Centar za poslovne informacije,
Zagreb
18. Filip Vukov, dipl. iur., asistent, Pravni fakultet, Rijeka
19. mr. sc. Joko Vukosav, dipl. psiholog, vii predava, Visoka policijska
kola,
Zagreb
20. dr. sc. Gordana Zauhar, prof. fizike i kemije, docentica, Zavod za fiziku,
Medi-
cinski fakultet, Rijeka

Abecednim redom prezimena.

 PREGLEDNI SADRAJ

Predgovor treem izdanju ......................................................... 25

Predgovor drugom izdanju ....................................................... 27
Predgovor prvom izdanju .......................................................... 28

Prvi dio
UVOD
Glava i.
Pojam kriminalistike .................................................................. 33
1. Odreenje pojma kriminalistike.......................................... 33
2. Pojam kriminalistike procedure ........................................ 34
3. Znaajke sustava kriminalistike procedure ....................... 37
Glava II.
Predmet i zadae kriminalistike................................................ 39
1. Predmet kriminalistike ....................................................... 39
2. Zadae kriminalistike .......................................................... 41
Glava III.
Sustav kriminalistike.................................................................. 43
1. Tradicionalna podjela ........................................................ 43
2. Novi pristupi sustavnoj podjeli kriminalistike ................... 45
Glava IV.
Kriminalistika i druge discipline .............................................. 49
1. Kriminalistika i kaznene znanosti....................................... 49
2. Kriminalistika i sudska medicina ....................................... 51
3. Kriminalistika i psihologija ................................................ 51
4. Kriminalistika i druge discipline ........................................ 88
Glava V.
Kriminalistika kao praksa, znanstvena disciplina
i program obrazovanja .............................................................. 91
1. Kriminalistika kao praksa ................................................... 91
2. Kriminalistika kao znanstvena disciplina ........................... 92
3. Kriminalistika kao program obrazovanja ........................... 96

7
KRIMINALISTIKA

Drugi dio
KRIMINALISTIKA TAKTIKA
Odsjek prvi
Radnje otkrivanja kaznenog djela ............................................ 223
Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti kaznenog postupka ............... 223
1. Poziv ................................................................................... 223
2. Dovoenje ........................................................................... 224
3. Mjere opreza ....................................................................... 225
4. Jamstvo ............................................................................... 226
5. Uhienje .............................................................................. 226
6. Zadravanje ......................................................................... 229
7. Pritvor ................................................................................. 231
8. Postupanje sa sumnjivim stvarima ...................................... 234
Glava XII.
Poetna saznanja o kaznenom djelu ......................................... 237
1. Opi pristup......................................................................... 237
2. Nain saznanja o kaznenom djelu ....................................... 238
3. Meusaznanja kao priprema istraivanja ............................ 246
Glava XIII.
Izvidi kaznenih djela .................................................................. 249
1. Openito o izvidima ............................................................ 249
2. Opi izvidi........................................................................... 251
3. Posebni izvidi...................................................................... 291
Glava XIV.
Potrana djelatnost i kriminalistike evidencije ..................... 305
1. Potrana djelatnost .............................................................. 305
2. Kriminalistike evidencije .................................................. 307
Glava XV.
Prikupljanje podataka o kaznenom djelu
od strane posebnih subjekata .................................................... 312
1. Izvidi zapovjednika hrvatskog broda .................................. 312
2. Privatna istraivanja ........................................................... 313
Odsjek drugi
Radnje dokazivanja.................................................................... 317
Glava XVI.

6
Pretrage ....................................................................................... 317
1. Pojam i vrste pretraga ......................................................... 317
2. Opa taktika pravila pretrage ............................................ 318

KRIMINALISTIKA
3. Pripremanje pretrage ........................................................... 321
4. Jamstva valjanosti pretrage ................................................. 322
5. Pretraga osoba ..................................................................... 324
6. Pretraga stana i drugog prostora ......................................... 326
7. Pretraga prirodnoga prostora .............................................. 329
8. Pretraga pokretne stvari ...................................................... 332
9. Pretraga i pretraivanje prema posebnim propisima ........... 354
10. Izuzeci i ogranienja pretrage po meunarodnom pravu ... 358
Glava XVII.
Privremeno oduzimanje predmeta ........................................... 361
1. Openito o privremenom oduzimanju predmeta ................ 361
2. Posebni sluajevi privremenog oduzimanja predmeta ....... 363
3. Izuzeci od primjene privremenog oduzimanja predmeta ... 368
4. Postupanje sa sumnjivim stvarima ..................................... 369
Glava XVIII.
Ispitivanje okrivljenika .............................................................. 37i
1. Openito o ispitivanju okrivljenika ..................................... 371
2. Pristup ispitivanju okrivljenika ........................................... 374
3. Ispitivanje posebnih kategorija okrivljenika ....................... 379
4. Tijek ispitivanja okrivljenika .............................................. 380
5. utnja okrivljenika .............................................................. 391
6. Biljeenje iskaza okrivljenika ............................................. 391
Glava XIX.
Ispitivanje svjedoka.................................................................... 394
1. Pojam svjedoka i iskaza svjedoka ....................................... 394
2. Klasifikacija svjedoka ......................................................... 395
3. Ispitivanje svjedoka kao istrana radnja ............................. 401
4. Biljeenje iskaza svjedoka .................................................. 406
5. Psihologija svjedoenja ....................................................... 407
6. Posebno o psiholokom pristupu u procjeni lai................. 410
7. Analitika i sintetika ocjena iskaza svjedoka .................... 411
8. Tipine pogreke pri ispitivanju svjedoka ......................... 417
9. Posebne skupine svjedoka................................................... 419

7
KRIMINALISTIKA

10. Posebne vrste ispitivanja svjedoka ...................................... 425

11. Zatita svjedoka................................................................... 434
Glava XX.
Oevid, rekonstrukcija i pokus ................................................. 439
1. Pojam oevida ..................................................................... 439
2. Naela provoenja oevida ................................................. 443
3. Organizacija istraivanja mjesta dogaaja .......................... 446

4. Prvi zahvat kao koncepcijska cjelina .................................. 446

5. Klasifikacija oevida ........................................................... 447
6. Taktika provedbe oevida ................................................... 450
7. Prostor oevida .................................................................... 452
8. Osiguranje mjesta dogaaja ................................................ 456
9. Razvojni stadiji oevida ..................................................... 457

10. Biljeenje opaanja ............................................................. 462

11. Rekonstrukcija .................................................................... 467
12. Pokus ................................................................................... 470
13. Oevid i vjetaenje kao simultane radnje .......................... 472
14. Posebnosti oevida u sredinjem stadiju postupanja........... 473
15. Pogreke pri oevidu ........................................................... 473
Glava XXI.
Prepoznavanje ............................................................................ 483
1. Openito o prepoznavanju .................................................. 483
2. imbenici koji utjeu na pouzdanost prepoznavanja.......... 484
3. Postupak prepoznavanja predmeta ...................................... 487
4. Prepoznavanje osoba na osnovi lica ................................... 490
Glava XXII.
Uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela ........ 494
Glava XXIII.
Vjetaenje i struna pomo ...................................................... 496
1. Vjetaenje ......................................................................... 496
2. Postupak vjetaenja ........................................................... 514
3. Pogreke u vjetaenju ........................................................ 519
4. Struna pomo .................................................................... 520
5. Struni savjet....................................................................... 521
6. Ekspertizna tijela ustanovljena posebnim propisima ......... 523

Trei dio

8
KRIMINALISTIKA TEHNIKA
Glava XXIV.
Kriminalistika identifikacija ................................................... 528
1. Pojam identiteta .................................................................. 528
2. Vrste identiteta .................................................................... 529
3. Postupovni smisao identiteta .............................................. 533
4. Pregled metoda identifikacije osoba ................................... 533
Glava XXV.
Kriminalistika traseologija ...................................................... 580
1. Pojam traga ......................................................................... 580
2. Elementi i oblici tragova ..................................................... 581
3. Taktika klasifikacija tragova ............................................. 582
4. Klasifikacija tragova prema vremenu nastanka ................. 586
5. Mikro- i makrotragovi i druge polazne klasifikacije ......... 587
6. Klasifikacija tragova prema vrsti informacija koje trag sadri 588
7. Klasifikacija prema prirodi traga ........................................ 591
8. Postupanje s tragovima ....................................................... 649
9. Taktika vanost odsutnosti tragova ................................... 656
10. Pregled traseolokih i registracijskih metoda ...................... 656

Kazalo pojmova

9
KRIMINALISTIKA

SUMMARY OF CONTENTS*

Foreword to the 3rd edition ........................................................ 25

Foreword to the 2nd edition........................................................ 27
Foreword to the 1st edition ......................................................... 28

Part One
INTRODUCTION
Chapter I.
Notion of criminalistics .............................................................. 33
1. Defining the notion of criminalistics .................................. 33
2. The notion of criminalistic procedure ................................. 34
3. Features of the system of criminalistic procedure .............. 37
Chapter II.
The object and tasks of criminalistics ...................................... 39
1. The object of criminalistics ................................................. 39
2. The tasks of criminalistics .................................................. 41
Chapter III.
The system of criminalistics ...................................................... 43
1. Traditional classification ..................................................... 43
2. New approaches to systematic classification of criminalistics 45
Chapter IV.
Criminalistics and other disciplines.......................................... 49
1. Criminalistics and penal sciences ....................................... 49
2. Criminalistics and forensic medicine .................................. 51
3. Criminalistics and psychology ............................................ 51
4. Criminalistics and other disciplines .................................... 88
Chapter V.
Criminalistics as practice, science and educational program 91
1. Criminalistics as practice .................................................... 91
2. Criminalistics as a scientific discipline ............................... 92
3. Criminalistics as an educational program ........................... 96

Prevela Ksenija Pritchard.

10
Chapter VI.
Development of criminalistics ................................................... 102
1. Development of criminalistics through practice................. 102
2. Period of scientific criminalistics ....................................... 104
3. Development of Croatian criminalistics ............................. 105
4. Prospects for further development...................................... 107
Chapter VII.
Fundamental characteristics and principles of Croatian criminalistics
110
1. Legal framework................................................................. 110
2. Scientific approach ............................................................. 114
3. Fundamental principles of criminalistics ............................ 116
Chapter VIII.
Criminalistic procedure as investigation and exposition ........ 120
1. Cognitive functions in criminalistic procedure ................... 120
2. Description, explanation and anticipation in criminalistic procedure
123
3. Gnoseological component of the criminalistic procedure .. 127
4. Cognitive science and criminalistic procedure ................... 128
5. Cybernetics, communication and information
in criminalistic procedure .................................................. 129
6. The fact in criminalistic procedure ..................................... 132
7. Evidence in criminalistic procedure ................................... 134
8. Circumstancial evidence in criminalistic procedure ........... 137
9. Cognitive path of the criminalistic procedure..................... 150

10. Inductive and deductive methods in criminalistics ............. 160

11. Holism of the criminalistic cognition ................................. 164
Chapter IX.
Versions (criminalistic hypotheses) .......................................... 166
1. Versions in criminalistics ................................................... 166
2. Conditions for the formation of versions ............................ 168
3. Classification of versions ................................................... 168
4. Examination of versions ..................................................... 171
5. Versions and planning in criminalistics .............................. 173
6. Planning on the macro and micro level, operative models . 174
7. Phenomenology in criminalistics as a starting point of planning
183
8. Planning in criminalistics as protection
against false judicial decisions ............................................ 189

11
KRIMINALISTIKA

Chapter X.
Prevention of crime .................................................................... 191
1. Review of the strategies of crime prevention ..................... 191
2. International criminalistic cooperation ............................... 195

12
 TABLE OF CONTENTS

Part Two
CRIMINALISTIC TACTICS
Section One
Acts of discovery of the criminal act ......................................... 223
Chapter XI.
Measures of securing efficacy of the criminal procedure ....... 223
1. Summons............................................................................. 223
2. Compulsory appearance ...................................................... 224
3. Precautionary measures ...................................................... 225
4. Garanty ................................................................................ 226
5. Arrest................................................................................... 226
6. Delay ................................................................................... 229
7. Detention ............................................................................. 231
8. Treatment of suspicious objects .......................................... 234
Chapter XII.
Initial knowledge of the criminal act ........................................ 237
1. General approach ................................................................ 237
2. Mode of discovering the criminal act ................................. 238
3. Intermediary information for preparation of the investigation 246
Chapter XIII.
Investigative acts ........................................................................ 249
1. Introductory about police investigative acts ....................... 249
2. General investigative acts ................................................... 251
3. Special investigative acts .................................................... 291
Chapter XIV.
Warrant proceedings and criminalistic databases .................. 305
1. Warrant proceedings ........................................................... 305
2. Criminalistic databases ....................................................... 307
Chapter XV.
Gathering of data about the criminal act
by special subjects ...................................................................... 312
1. Investigative acts of the captain of a Croatian ship ............ 312
2. Private investigations .......................................................... 313
Section Two
Evidentiary acts .......................................................................... 317
Chapter XVI.
Searches ....................................................................................... 317
1. The notion and types of searches ........................................ 317

13
KRIMINALISTIKA

2. General tactical rules on search .......................................... 318

14
 TABLE OF CONTENTS

3. Preparation of the search..................................................... 321

4. Guarantees of a valid search ............................................... 322
5. Search of persons ................................................................ 324
6. Search of a home and other places...................................... 326
7. Search of natural place ........................................................ 329
8. Search of movable objects .................................................. 332
9. Special rules applying to search.......................................... 354
10. Exceptions and limitations of the search under international law ....
358
Chapter XVII.
Seizure of objects ........................................................................ 361
1. General about seizure .......................................................... 361
2. Special cases of seizure ...................................................... 363
3. Exceptions of the application of seizure ............................. 368
4. Treatment of suspicious objects .......................................... 369
Chapter XVIII.
Interrogation of the defendant .................................................. 371
1. Introductory about the interrogation of the defendant ........ 371
2. Approach to the interrogation of the defendant .................. 374
3. Interrogation of special categories of defendants ............... 379
4. Course of interrogation of the defendant ........................... 380
5. Silence of the defendant ...................................................... 391
6. Recording the defendant's statement................................... 391
Chapter XIX.
Interrogation of witnesses .......................................................... 394
1. Notion of the witness and his statement ............................. 394
2. Classification of witnesses .................................................. 395
3. Interrogation of the witness as an (evidentiary) investigative act
401
4. Recording witness statement............................................... 406
5. Psychology of examination ................................................. 407
6. In particular about the psychological approach to evaluating a lie...
410
7. Analytical and synthetic evaluation of the witness statement
411
8. Typical errors during the interrogation of a witness .......... 417
9. Special groups of witnesses ................................................ 419

10. Special forms of witness interrogation ............................... 425

11. Witness protection .............................................................. 434
Chapter XX.

15
 KRIMINALISTIKA

Crime scene search, reconstruction and experiment .............. 439

1. Notion of the crime scene search ........................................ 439
2. Principles of conducting the crime scene search ................ 443
3. Organization of the crime scene investigation .................... 446

16
 TABLE OF CONTENTS

4. The first approach as a conceptual compex ........................ 446

5. Classification of the crime scene searches .......................... 447
6. Tactics of the crime scene search ........................................ 450
7. The crime scene area ........................................................... 452
8. Securing the crime scene..................................................... 456
9. Developing stages of the crime scene search ..................... 457

10. Recording the observation .................................................. 462

11. Reconstruction ................................................................... 467
12. Experiment .......................................................................... 470
13. Crime scene search and expertise as simultaneous acts ...... 472
14. Special aspects of the crime scene view in the main part of the process
473
15. Errors during the crime scene search .................................. 473
Chapter XXI.
Recognition ................................................................................. 483
1. Introductory about recognition ........................................... 483
2. Factors influencing the reliability of recognition ............... 484
3. Procedure of recognizing objects........................................ 487
4. Face recognition of persons ................................................ 490
Chapter XXII.
Taking of fingerprints and prints of other body parts ........... 494
Chapter XXIII.
Expertise and professional assistance ....................................... 496
1. Expertise ............................................................................. 496
2. The process of expertise ..................................................... 514
3. Errors in conducting expertise ............................................ 519
4. Professional assistance ........................................................ 520
5. Professional advice ............................................................. 521
6. Expert agencies established through special provisions ..... 523

Part Three
CRIMINALISTIC TECHNIQUE
Chapter XXIV.
Criminalistic identification ........................................................ 528
1. The notion of identity.......................................................... 528
2. Types of identity ................................................................. 529
3. Procedural meaning of identity ........................................... 533
4. Review of the methods of identification ............................. 533

17
 KRIMINALISTIKA

Chapter XXV.
Criminalistic trace study ........................................................... 580
1. Notion of the trace ............................................................... 580

18
 TABLE OF CONTENTS

2. Elements and forms of traces .............................................. 581

3. Tactical classification of traces ........................................... 582
4. Classification of traces with regard to when they were created
586
5. Micro and macrotraces and other basic classifications ...... 587
6. Classification with regard to the type of information
contained in the trace .......................................................... 588
7. Classification with regard to the nature of the trace ........... 591
8. Conduct with traces............................................................. 649
9. Tactical significance of a lack of traces .............................. 656
10. Review of the methods of finding and registering traces ... 656

Subject index ................................................................................ 695

19
 INHALTSBERSICHT

Vorwort zur 3. Auflage .............................................................. 25

Vorwort zur 2. Auflage .............................................................. 27
Vorwort zur 1. Auflage .............................................................. 28

Erster Teil
EINLEITUNG
Kapitel I.
Begriff der Kriminalistik ........................................................... 33
1. Definition des Begriffs der Kriminalistik ........................... 33
2. Begriff der kriminalistischen Prozedur ............................... 34
3. Eigenschaften des Systems der kriminalistischen Prozedur 37
Kapitel II.
Gegenstand und Aufgaben der Kriminalistik ......................... 39
1. Gegenstand der Kriminalistik ..................... , ...................... 39
2. Aufgaben der Kriminalistik ................................................ 41
Kapitel III.
System der Kriminalistik ........................................................... 43
1. Traditionelle Klassifikation ............................................... 43
2. Neue Anstze der systematischen Klassifikation der Kriminalistik....
45
Kapitel IV.
Kriminalistik und andere Disziplinen ...................................... 49
1. Kriminalistik und die Strafwissenschaften ......................... 49
2. Kriminalistik und gerichtliche Medizin .............................. 51
3. Kriminalistik und Psychologie ........................................... 51
4. Kriminalistik und andere Disziplinen ................................. 88
Kapitel V.
Kriminalistik als Praxis, wissenschaftliche Disziplin
und als Ausbildungsprogramm ................................................. 91
1. Kriminalistik als Praxis ....................................................... 91

* Prevela Ute Karlavaris Bremer.

20
KRIMINALISTIK^

2. Kriminalistik als wissenschaftliche Disziplin .................... 92

3. Kriminalistik als Ausbildungsprogramm ........................... 96
Kapitel VI.
Entwicklung der Kriminalistik ................................................. 102
1. Entwicklung der kriminalistischen Praxis .......................... 102
2. Phase der Entstehung der wissenschaftlichen Kriminalistik
104
3. Entwicklung der kroatischen Kriminalistik ........................ 105
4. Entwicklungsperspektiven .................................................. 107
Kapitel VII.
Grundmerkmale und Grundstze der kroatischen Kriminalistik ...
110
1. Rechtlicher Rahmen............................................................ 110
2. Wissenschaftlicher Ansatz .................................................. 114
3. Grundstze der Kriminalistik .............................................. 116
Kapitel VIII.
Kriminalistische Prozedur als Untersuchung und Auslegung
......................................................................................................120
1. Kognitive Funktionen in der kriminalistischen Prozedur ... 120
2. Beschreibung, Erklrung und Erwartung
in der kriminalistischen Prozedur ....................................... 123
3. Gnoseologische Komponente der kriminalistischen Prozedur
127
4. Kognitive Wissenschaft und kriminalistische Prozedur ..... 128
5. Kibernetik, Kommunikation und Information
in der kriminalistischen Prozedur ....................................... 129
6. Die Tatsache in der kriminalistischen Prozedur ................. 132
7. Der Beweis in der kriminalistischen Prozedur ................... 134
8. Indizien in der kriminalistischen Prozedur ......................... 137
9. Kognitiver Ablauf der kriminalistischen Prozedur ............. 150

10. Induktive und deduktive Methoden in der Kriminalistik .... 160

11. Holismus des kriminalistischen Wissens ............................ 164
Kapitel IX.
Versionen (kriminalistische Hypothesen) ................................ 166
1. Versionen in der Kriminalistik............................................ 166
2. Bedingungen zur Aufstellung von Versionen ..................... 168
3. Klassifikation von Versionen ............................................. 168
4. Untersuchung derVersionen ............................................... 171
5. Versionen und Planen in der Kriminalistik......................... 173

21
KRIMINALISTIK^

6. Planen auf der Makro- und Mikroebene, operative Modelle

174
7. Kriminalistische Phnomenologie als Ausgangspunkt des Planens ..
183
8. Kriminalistisches Planen als Schutz
gegen falsche Gerichtsentscheidungen ............................... 189
Kapitel X.
Kriminalittsprvention ............................................................ 191

22
 INHALTSBERSICHT

1. Blick auf die Strategien der Kriminalittsprvention ......... 191

2. Internationale kriminalistische Zusammenarbeit................ 195

Zweiter Teil
KRIMINALISTISCHE TAKTIK
Erstes Buch
Handlungen bei der Entdeckung der Straftat ......................... 223
Kapitel XI.
Manahmen zur Sicherstellung der Verfahrenswirksamkeit 223
1. Ladung ................................................................................ 223
2. Vorfhrung.......................................................................... 224
3. Vorsichtsmanahmen .......................................................... 225
4. Garanty................................................................................ 226
5. Verhaftung .......................................................................... 226
6. Vorlufige Festnahme ......................................................... 229
7. Untersuchungshaft .............................................................. 231
8. Behandlung von verdchtigen Sachen ................................ 234
Kapitel XII.
Erste Kenntnisse ber die Straftat ........................................... 237
1. Allgemeiner Ansatz ............................................................ 237
2. Weise der Erkenntnis ber die Straftat ............................... 238
3. Zwischenkenntnisse als Vorbereitung der Untersuchung ... 246
Kapitel XIII.
Polizeiliche Ermittlungen .......................................................... 249
1. Allgemeines ber die polizeilichen Ermittlungen .............. 249
2. Allgemeine polizeiliche Ermittlungen ................................ 251
3. Spezielle polizeiliche Ermittlungen .................................... 291
Kapitel XIV.
Fahndung und kriminalistische Datenbanken ........................ 305
1. Fahndungsverfahren ........................................................... 305
2. Kriminalistische Datenbanken ............................................ 307
Kapitel XV.
Sammeln von Daten ber die Straftat seitens spezieller Subjekte
312
1. Ermittlungen des Schiffskapitns ....................................... 312
2. Private Ermittlungen ........................................................... 313

23
 KRIMINALISTIKA

Zweites Buch
Beweishandlungen ...................................................................... 317
Kapitel XVI.
Durchsuchungen ......................................................................... 317

24
 INHALTSBERSICHT

1. Begriff und Arten der Durchsuchung ................................. 317

2. Allgemeine taktische Regeln der Durchsuchung ................ 318
3. Vorbereitung der Durchsuchung......................................... 321
4. Gewhrleistungen fr eine gltige Durchsuchung ............. 322
5. Durchsuchung der Person ................................................... 324
6. Durchsuchung der Wohnung und anderer Rume .............. 326
7. Durchsuchung des natrlichen Raumes .............................. 329
8. Durchsuchung von beweglichen Gegenstnden ................. 332
9. Besondere Regeln ber die Durchsuchung ......................... 354
10. Ausnahmen und Grenzen der Durchsuchung im Internationalen Recht

Kapitel XVII.
Beschlagnahme von Gegenstnden ........................................... 361
1. Allgemeines ber Beschlagnahme ...................................... 361
2. Besondere Arten der Beschlagnahme ................................ 363
3. Ausnahmen von der Anwendung der Beschlagnahme ....... 368
4. Behandlung von verdchtigen Sachen ................................ 369
Kapitel XVIII.
Vernehmung des Beschuldigten .......................... .................... 371
1. Allgemeines ber die Vernehmung des Beschuldigten ...... 371
2. Ansatz zu der Vernehmung des Beschuldigten .................. 374
3. Vernehmung von besonderen Kategorien von Beschuldigten
379
4. Verlauf der Beschuldigtenvernehmung ............................. 380
5. Schweigen des Beschuldigten ............................................. 391
6. Protokollierung der Aussage des Beschukigten.................. 391
Kapitel XIX.
Vernehmung von Zeugen.................... ...................... 394
1. DerBegriff desZeugen und seiner-_5i;:r ......... 394
2. Klassifikation von Zeugen .......... ................... 395
3. Vernehmung von Zeugen als Unte-;,:-;i_: ....................... 401
4. Protokollierung der Zeugenaussage ........... 406
5. Psychologie der Vernehmung .... ............ 407
6. Besonderes ber den psychologisc-e- --sar 3~ -s;-:zung410
7. Analytische und synthetische Bewerbe ZK? Ze-jge^a-ssage
411
8. Typische Fehler bei der Zeugenveme'-_-c .... 417
9. Spezielle Gruppen von Zeugen .. ......... 419

10. Spezielle Formen der Zeugenver'-e" ..... 425

11. Zeugenschutz............................ ................... 434

25
 KRIMINALISTIKA

Kapitel XX.
Augenschein, Rekonstruktion, Experiment ........... 439
1. Begriff des Augenscheins .. ................ 439

26
 INHALTSBERSICHT

2. Prinzipien fr die Durchfhrung des Augenscheins ........... 443

3. Organisation der Tatortuntersuchung.................................. 446
4. Der erste Zugriff als konzeptuelle Einheit .......................... 446
5. Klassifikation des Augenscheins ........................................ 447
6. Taktik der Durchfhrung des Augenscheins ....................... 450
7. Gebiet des Augenscheins ................................................... 452
8. Sicherung des Tatorts .......................................................... 456
9. Entwicklungsphasen des Augenscheins ............................. 457

10.Protokollierung der Wahrnehmungen ................................. 462

11.Rekonstruktion ................................................................... 467
12.Experiment .......................................................................... 470
13. Augenschein und Sachverstndigenbeweis als simultane Handlungen
472
14. Besonderheiten des Augenscheins in dem zentralen
Stadium des Verfahrens ..................................................... 473
15. Fehler bei der Augenscheinseinnahme ............................... 473
Kapitel XXI.
Wiedererkennung ....................................................................... 483
1. Allgemeines ber die Wiedererkennung ............................. 483
2. Umstnde die Einfluss auf die Verlsslichkeit
der Wiedererkennung haben ............................................. 484
3. Verfahren der Wiedererkennung ......................................... 487
4. Personenerkennung auf Grund des Gesichts ....................... 490
Kapitel XXII.
Abnahme von Fingerabdrcken und Abdrcken anderer Krperteile
494
Kapitel XXIII.
Sachverstndigenbeweis und Expertenhilfe ............................ 496
1. Sachverstndigenbeweis .................................................... 496
2. Das Sachverstndigenverfahren .......................................... 514
3. Fehler bei Durchfhrung des Sachverstndigenbeweises ... 519
4. Expertenhilfe ....................................................................... 520
5. Expertenrat .......................................................................... 521
6. Auf Grund besonderer Vorschriften gegrndete Gutachten-Behrden
523

Dritter Teil
KRIMINALISTISCHE TECHNIK
Kapitel XXIV.
Kriminalistische Identifikation ................................................. 528

27
 KRIMINALISTIKA

1. Begriff der Identitt............................................................. 528

2. Arten der Identitt ............................................................... 529
3. Prozessuale Bedeutung der Identitt ................................... 533
4. berblick der Methoden der Personenidentifikation .......... 533

28
 INHALTSBERSICHT

Kapitel XXV.
Kriminalistische Spurenkunde.................................................. 580
1. Begriff der Spur .................................................................. 580
2. Elemente und Formen der Spuren ...................................... 581
3. Taktische Klassifikation von Spuren .................................. 582
4. Klassifikation von Spuren aufgrund der Zeit der Entstehung
586
5. Mikro-und Makrospuren und andere Ausgangsklassifikationen
587
6. Klassifikation aufgrund der Information, die die Spur enthlt
588
7. Klassifikation aufgrund der Beschaffenheit der Spur ......... 591
8. Behandlung von Spuren ...................................................... 649
9. Taktische Bedeutung des Fehlens der Spuren .................... 656
10. berblick ber die Registrierungs-und Spurenkunde-Methoden ...
656

Sachregister .................................................................................. 695

29
 KRIMINALISTIKA ______________________________________________________________

Predgovor treem izdanju

Drugo izdanje Kriminalistike ve je dulje vrijeme rasprodano. Zbog razli-

itih okolnosti, tek sada, sedam godina od njezina objavljivanja, u proi-
renom autorskom timu, predajemo itateljima tree, znatno izmijenjeno i
dopunjeno izdanje.
Proirena koncepcija udbenika, izmijenjena izlaganja u veini temat-
skih jedinica, uvoenje novih tema, detaljnija razrada pojedinih pitanja
utjecali su u znatnoj mjeri na poveanje opsega knjige.
Udbenik u 3. izdanju obuhvaa heuristiku i silogistiku kriminalisti-
ku, a brojna doticajna podruja obrauje u mjeri koja je nuna studentu,
a korisna kriminalisti koji istrauje suvremene pojave kriminaliteta bez
obzira na ulogu u kojoj djeluje. Posebna je pozornost posveena meunarod-
noj, prije svega europskoj kriminalistikoj suradnji.
Za studente i druge itatelje koji se uvode u podruje kriminalistike
iza svake glave uvrstili smo pitanja za provjeru znanja. Daljnjem, pro-
dubljenom istraivanju posluit e tematski rasporeen popis literature
dopunjen aktualnim izvorima.
Kriminalistika je u treem izdanju podijeljena u dvije knjige. U pr-
voj su, osim uvoda, cjeline ope kriminalistike taktike i opa pitanja
kriminalistike tehnike. Za drugu je knjigu predviena sustavna obra-
da posebnih taktikih cjelina istraivanja pojedinih skupina i kazne-
nih djela. U novije vrijeme posebne taktike istraivanja snano su se
razvile i tome se nastojalo dati primjereno znaenje. Time udbenik u
treem izdanju smjera irim ciljevima od onih koje su imala prethodna
dva izdanja.
Podruje kriminalistike je u suvremenim razmjerima iznimno multi-
disciplinarno i interdisciplinarno. U nastojanju da udbenik bude osnovni
izvor svih aktualnih komponenti kriminalistikog istraivanja, da krimi-
nalistike radnje budu prikazane u njihovim najvanijim slojevima, mno-
ga pitanja interferentnih podruja raznih disciplina, u treem su izdanju
obradili odgovarajui strunjaci. Njihova su imena, osim na samom poet-
ku knjige, biljekom oznaena i uz dio teksta to su ih napisali ili bitno
sudjelovali u njegovu pisanju.

30
 Zahvaljujemo svim suradnicima i recenzentima na uloenome trudu
i korisnim sugestijama. Zahvaljujemo nakladniku, lektorici, urednicima
teksta i priloga uz tekst, te svima drugima koji su pridonijeli u pripremi
ove knjige.
Tree izdanje Kriminalistike objavljujemo u godini u kojoj se navrava
stotinu godina od uvoenja sustavne primjene dakltiloskopije u Hrvatskoj
(1906.). elja je autora da i ova knjiga bude skroman prilog obiljeavanju
vanosti nastojanja brojnih strunjaka tijekom punog stoljea razvoja su-
vremene hrvatske kriminalistike.

Rijeka/Zagreb, lipanj 2006. Autori

31
 KRIMINALISTIKA ______________________________________________________________

Predgovor drugom izdanju

Knjiga koju predajemo itatelju razlikuje se od teksta prvoga izdanja prije

svega uvodnim dijelom koji na nov nain razmatra teorijske osnove krimi-
nalistike, kao i izmijenjenim ili dopunjenim sadrajima u etvrtom dijelu
posveenom kriminalistici postupovnih radnji.
Novi sadraji i nov pristup pojedinim ranije razmatranim temama nisu
utjecali na koncepciju djela kao kompendija silogistike kriminalistike, ni
na njegovu namjenu temeljnog udbenikog tiva za program kriminali-
stike u okviru studija prava. Takva namjena ove knjige uvjetovala je raz-
diobu gradiva koja se razlikuje od tradicionalnoga sustava kriminalistike
koji prevladava u literaturi srednjoeuropskih zemalja.
Pozivna literatura i u ovom je izdanju ukljuena u odgovarajue dije-
love teksta. Time su autori, slijedei prokuane uzore klasinih kriminali-
stikih izvora, nastojali olakati produbljeni studij pojedinih tema, toliko
potreban u suvremenoj stvarnosti sve sloenijih pojava zloina i uveanih
zahtjeva na sudionike kaznenog postupka. Istoj svrsi slui priloena biblio-
grafija lanaka objavljenih u hrvatskim asopisima.
Drugo izdanje kompendija pojavljuje se nakon znaajnih izmjena kaz-
nenoga zakonodavstva. Novi su propisi nuno morali nai odraza i u raz-
matranju kriminalistikih tema. Tome su autori posvetili posebnu pozor-
nost dosljedno nastojei ostati u okviru kriminalistikih razmatranja.
Redakciju teksta drugoga izdanja izvrio je Berislav Pavii.
Autori duguju zahvalnost svima koji su pomogli u nastanku ove knjige,
a posebno recenzentima drugoga izdanja prof. dr. Mladenu Singeru i prof.
dr. Ivanu Beleu na korisnim prijedlozima i sugestijama.
Za nedostatke u radu odgovorni su iskljuivo autori.

Rijeka/Zagreb, kolovoz 1999. Autori

32
 Predgovor prvom izdanju

Knjigom koju predajemo itatelju nastojali smo postii dva temeljna cilja.
Prvi se sastoji u nakani da se u hrvatskoj strunoj literaturi nakon dulje
stanke objavi cjelovit udbeniki izvor iz podruja ope kriminalistike na-
mijenjen poglavito studentima pravnih fakulteta, mlaim dunosnicima
sudbene vlasti, policijskim slubenicima te inim strunjacima koji se u
djelokrugu svoga rada susreu s kriminalistikim problemima. Drugi cilj
je, potaknut dijelom i stranim uzorima, pokretanje strune kriminalisti-
ke biblioteke u kojoj bi se objavljivali ne samo udbeniki izvori nego i
monografske studije, eventualno i sustavi gradiva kriminalistike. Aktual-
nost temeljite obrade iznimno bogate i vrlo sloene grae izvan je svake
dvojbe. Ona, to je takoer izvan dvojbe, znatno prelazi podruje policijske
discipline i namee cjelovit, promiljen i temeljit pristup.
Tijekom dosadanjeg razdoblja kriminalistika je razvijana poglavito
kao policijska znanost i praksa. Njena silogistika komponenta uenja o
sadraju, modalitetima i odnosima radnji od kojih se (kao stvarnih akata)
sastoji kazneni postupak znatno je slabije razvijena. Uinci takvih odnosa
ne mogu biti pozitivni niti za djelotvornost tijela dravne kaznene vlasti u
razjanjavanju (dakle i suzbijanju) zloina, niti za graanina sudionika kaz-
nenoga postupka (kao jamstvo nepovredivosti njegovih temeljnih prava).
Pomanjkanje znanstvenoga interesa za navedeno podruje kriminali-
stike negativno se odraava u procesu kolovanja diplomiranih pravnika.
U Republici Hrvatskoj ne postoji izvor iz kojega bi student mogao stei
sustavna, osnovna znanja o stvarnim sadrajima radnji kaznenoga postup-
ka, o "postupovnoj metodologiji, tehnologiji kaznenoga postupka". Ako se k
tome doda da je praktino osposobljavanje pravnika za rad u kaznenome
(i drugim) postupcima preputeno spontanitetu, faktinim prilikama u ko-
jima se ostvaruje vjebenika praksa, inicijativi pojedinca i njihovoj zain-
teresiranosti, da nema jedinstvenoga sustavno organiziranog, standardizi-
ranoga i didaktiki osmiljenoga programa, onda je nunost razmatranja
"postupovne" kriminalistike izvan svake dvojbe.
U predmetnome radu po prvi puta su uvrtene neke sasvim nove teme,
kojih u postojeim domaim izvorima kriminalistike nema ili se spominju

33
 PREDGOVOR PRVOM
IZDANJU
tek marginalno to je u otroj suprotnosti s vanou tih pitanje za teoriju
i praksu i zato nema nikakve dvojbe o potrebi poznavanja tih cjelina ve
na temeljnoj razini predvienoj nastavnim programom.
Kompendij silogistike kriminalistike pripremljen je upravo imajui u
vidu opisano stanje i njegove lako uoljive negativne uinke. Namijenjen
je poglavito studentima pravnih fakulteta kao izvor za pripremanje ispita
iz predmeta "Kriminalistika". Sadraj i opseg izlaganja, a posebice nain
obrade pojedinih tema dimenzionirani su sukladno programu dotinoga
predmeta. Osim te osnovne namjene, vjerujemo da e njegov tekst, a pose-
bice pozivna domaa i strana literatura biti od koristi polaznicima poslije-
diplomske nastave, doktorandima i svima koji se s bilo kojih aspekta bave
pitanjima koja su predmetom razmatranja.
eljeli bismo posebice da za predmetnim tekstom kao temeljnim vodi-
em posegnu i kolege praktiari suci, dravni odvjetnici, odvjetnici, vjetaci
i policijski slubenici. U tom smislu nastojat e se u budunosti pripremiti
praktikum silogistike kriminalistike, koji e biti poglavito usmjeren prak-
tinim aspektima kriminalistikoga rada u okviru kaznenoga postupka.
Kompendijem kojega predajemo itateljima htjeli smo u to kraem
roku popuniti prazninu u domaoj udbenikoj literaturi iz podruja kaz-
nenih znanosti. Redakcija teksta osim tematskoga plana ograniila se na
osnovna povezivanja i usklaivanja, ostavljajui u obradi pojedine teme
slobodu svakome autoru.
Strunjacima, istraivaima, polaznicima poslijediplomskoga studija i
znanstvenicima knjiga nudi pomo u brojnim aktualnim izvorima citira-
nim u tekstu i u priloenoj bibliografiji radova. Njenim sastavljanjem nas-
tojali smo postaviti osnove za daljnje prikupljanje izvora.
Zahvaljujemo dipl. kriminalisti Marijanu Superini, asistentu, te Ines
Staner, studentici Policijske akademije u Zagrebu i Niki Maruiu, istra-
ivau Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, na pomoi u pripremi teksta
i sastavljanju priloene bibliografije.
Posebnu zahvalnost dugujemo recenzentima doc. dr. Andriji Makri i
prof. dr. Mladenu Singeru za brojne prijedloge i sugestije.

Rijeka, srpanj 1995. prof. dr. sc. Berislav Pavii

 Prvi dio

UVOD
 Glava I.
Pojam kriminalistike

1. Odreenje pojma kriminalistike

Kriminalistika je disciplina koja sustavno istrauje i primjenjuje znan-

stvene metode i pravila iskustva u otkrivanju i razjanjavanju pojava kaz-
nenih djela i utvrivanju njihovih poinitelja.
Za kriminalistiku je bitno 1) poznavanje pojava kaznenih djela (koji su
podaci vani za razjanjenje stanovitog kaznenog djela), 2) istraivanje
metodologije (koje mogunosti otkrivanja i prikupljanja podataka stoje na
raspolaganju) i 3) razrada naina otkrivanja, razjanjavanja i biljeenja
(kako se u konkretnom predmetu ima postupati).
Kriminalistiko istraivanje bavi se kaznenim djelom kao stvarnom
pojavom, tj. vanjskim i unutarnjim stvarnim promjenama koje je kazne-
no djelo izazvalo i koje se mogu spoznati. U to istraivanje ukljuene su
radnje kojima se razjanjavaju pitanja u vezi s pojavom kaznenoga djela,
poinitelja, rtve i drugih okolnosti.
Kriminalistika je usmjerena na prikupljanje saznanja koja su vana za
postizanje cilja istraivanja. Ta se saznanja otkrivaju i prikupljaju u pred-
kaznenom i kaznenom postupku kriminalistikim radnjama. Meusobno
se razlikuju s obzirom na svrhu zbog koje su prikupljena, naina prikup-
ljanja i znaenja za postupak. Najvanija saznanja konano se oblikuju
u kaznenom postupku. Ostala saznanja koje takoer prikuplja kriminali-
stika ne oblikuju se postupovnim radnjama, ve imaju radno, operativno
znaenje.
Kriminalistiko istraivanje je mikroanaliza, rekonstrukcija doga-
aja iz prolosti - vjerojatnoga kaznenog djela. Ona istraivanjem ne-
posredno rekonstruira stvarnu, objektivnu i subjektivnu strukturu kazne-
noga djela. Time se kriminalistika razlikuje od drugih kaznenih disciplina
koje se takoer bave kaznenim djelom, ali na drugi nain.
Shematski je kriminalistiko istraivanje prvi u hrvatskoj literaturi
prikazao Tomislav Markovi u priloenom prikazu.
 2. Pojam kriminalistike procedure

U sociologijskome smislu kriminalistiko istraivanje sustav je radnji i

odnosa. Njegovo je bitno obiljeje postupno obavljanje radnji i sustavna
primjena razliitih mjera. Radne operacije se na istovjetan nain obavljaju
u istovrsnim situacijama. Kriminalistiko istraivanje je prema tome cje-
lina s tipiziranim sustavom i redoslijedom radnji. Cjelina s takvim znaaj-
kama shvaa se u sociologiji kao procedura.
Kao tipini dijelovi cjeline (podsustavi radnji), kriminalistike proce-
dure jesu radnje prvog zahvata, prikupljanja obavijesti, pronalaska i osi-
guranja predmeta nositelja dokaza, potrana djelatnost itd. Unutar tih
podsustava izdvajaju se pojedine skupine (npr. obrada mjesta dogaaja) ili
pojedine radnje (npr. oevid, pregled, privremeno oduzimanje predmeta).
Kriminalistiko istraivanje uvjetuju strukturni, teleologijski i realni
sastojci. Shematski prikaz kriminalistikog istraivanja Kriminalistika
istrauje okolnosti u vezi s
(neposredno prijeteim
ili) poinjenim kaznenim djelom i poiniteljem. Budui da kriminalistiko
istraivanje dovodi do konkretnih spoznaja o pojavi kaznenoga djela, mo-
gua je njihova primjena i u djelatnosti sprjeavanja tih djela.
U vezi s tim se prema nekim stajalitima kriminalistiku dijeli na re-
presivnu i preventivnu kriminalistiku. Represivna kriminalistika ili
kriminalistika u uem, strogom, smislu rijei je prema tim stajalitima
nuna komponenta radnji prikupljanja podataka o kaznenom djelu i poi-
nitelju u stadiju otkrivanja i voenja kaznenoga postupka.

37
 Preventivna kriminalistika bi prema istom shvaanju bila usmjere-
na sustavnom istraivanju mjera kojima se sprjeava poinjenje kaznenih
djela. Takvo dvodimenzionalno shvaanje kriminalistike prema drugim
stajalitima nije prihvatljivo, jer prema njima preventivna kriminalistika
izlazi izvan okvira kriminalistike.
U smislu i pod uvjetima odreenim kaznenim pravom, kriminalistiko
istraivanje poinje najranije s pripremanjem odreenoga kaznenoga djela.
Zatita od moguih, ili ak vjerojatnih (ali jo nepripremanih), kaznenih djela
nije ni predmet ni zadaa kriminalistike. Time se bave strategija zatite od
kriminaliteta, kriminalna politika, kriminologija i druge discipline. One se za
svoje svrhe koriste saznanjima i metodama kriminalistike. No to, prema tim
stajalitima, pojmovno nije kriminalistika nego primjena kriminalistikih sa-
znanja u okvirima drugih disciplina. V. izlaganje o tome infra Glava IV., pod
4.
Istraivanje kaznenoga djela i okolnosti u vezi s poiniteljem odvija se
u razliitim oblicima postupanja. Temeljna dva oblika prikupljanja poda-
taka jesu otkrivanje kaznenog djela i poinitelja (izvidi kaznenih djela) i
dokazivanje (radnje kaznenoga postupka).
Izvidi kaznenih djela samo su okvirno predmet ureenja propisa kaz-
nenog postupka. Njihovi rezultati mogu se uporabiti u kaznenom postup-
ku samo kad to zakon iznimno predvia. Detaljnije su ureeni posebnim
(policijskim) zakonskim i podzakonskim propisima. Za njihovu provedbu
posebno je vano oblikovanje i prilagodba kroz praksu.
Radnje kaznenoga postupka, naprotiv, detaljno su ureene postupov-
nim propisima. Oni prije svega ureuju oblik (formu) postupanja (iz ega
izvire i naziv postupovna ili formalna pravila).
Meutim, i pored bitnih razlika u odnosu na stupanj pravne ureeno-
sti, obje skupine radnji imaju uvijek nuno dvije komponente: formalnu
(pravom odreenu) i stvarnu (provedbenu). Stvarna, kriminalistika kom-
ponenta je, kao i pravna, nuno ukljuena u obje kategorije radnji priku-
pljanja saznanja o kaznenom djelu.
Ispitivanje osobe, oevid i pretraga jesu postupovne radnje. Da bi rezul-
tati tih radnji mogli biti upotrijebljeni kao dokazi u kaznenom postupku,
radnje se moraju provesti prema propisima kaznenoga postupka, a to zna-
i da moraju biti provedene u obliku i pod uvjetima koji su ureeni tim
propisima. To je postupovna komponenta.
Kako e se u tim okvirima i uvjetima konkretno provesti radnja (pri-
mjerice koji e se tragovi i na koji nain izmjeriti, kojim redoslijedom e se
opisati mjesto oevida, kojom e se metodom osigurati pojedini trag, hoe
li se snimiti ili osigurati trodimenzionalni model) ureuju pravila krimi-
nalistike. To je kriminalistika komponenta.
Taj odnos je sutina uvodno, pod 1. spomenutoga cilja optimiranja kojeg
nastoji postii kriminalistika. Nema dakle nikakve dvojbe da je u svakoj

38
radnji kaznenoga postupka kriminalistika komponenta (ili razina), da
je ona neizbjean njen sadraj (pojednostavljeno: oevid se mora provesti
vlastitim opaanjem koje je ili spontano ili plansko i sustavno, a tu temelj-
nu stranu razmatra kriminalistika).
Izvidi kaznenih djela, kao to je reeno, nisu postupovne radnje. U pra-
vilu, njihovi se rezultati ne mogu uporabiti kao dokaz u kaznenom postup-
ku. Ipak, time ve opisani odnos forme i stvarnog sadraja nije nipoto
drukiji od ranije opisanoga u istranim radnjama. Naime, izvidi kazne-
nih djela su u odnosu na postupovne radnje prije svega samo manje cjelo-
vito ureene radnje u propisima kaznenoga postupka. Ti propisi ureuju
izvide okvirno i skupno.
Meutim, ako rezultati izvia iznimno mogu biti upotrijebljeni kao do-
kaz, onda je stupanj ureenosti jednak postupovnoj radnji i u tom sluaju
vrijedi ve ranije reeno za istrane radnje. No i onda kad rezultati izvia
ne mogu biti upotrijebljeni kao dokaz, postoje pravila (policijskoga zako-
nodavstva, ali i temeljne ustavne odredbe o slobodama i pravima ovjeka)
koja ureuju oblike forme) postupanja. Pregled i prikupljanje obavijesti
kao izvidi kaznenih djela takoer imaju nuno dvije komponente: pravom
ureene forme u kojima se izvode (postupovna komponenta koja je za izvi-
de jednim dgeloan ureena izvanpostupovnim, policijskim propisima) i
stvarni, realni sadraj od kojega se sastoje (kriminalistika komponenta).
U odnosu na izvide kaznenih djela, postupovna (formalna) komponenta
odnosi se u pravilu na uvjete provedbe, a ne na provedbu u uem smislu.
Izvidi kao kljuna otkrivaka djelatnost pretpostavljaju veu slobodu djelo-
vanja od strogih okvira u kojima se odvijaju postupovne radnje koje su sr
dokazne djelatnosti. Ta istraivaka sloboda osnova je razlikovanja cjelo-
kupne kriminalistike na heuristiku (otkrivaku) i silogistiku (dokaznu)
knnainalistiku, koja, kao to je pokazalo prethodno izlaganje, ima u stvar-
nom smislu relativno znaenje, iako je vana s didaktikoga stajalita.
Osim od strane tijela kaznene represije, pravila kriminalistikoga
istraivanja na odgovarajui nain primjenjuju i drugi subjekti. Tako,
primjerice, branitelj u prikupljanju podataka za obranu okrivljenika obav-
lja pregled mjesta dogaaja ili oevid. Moe to uiniti spontano, laiki ili
organizirano, planski prema kriminalistikim pravilima. Ta pravila pri-
mjenjuje privatni istraitelj u okviru svojih prava i dunosti, zatim puno-
monik oteenika koji prikuplja podatke o teti uzrokovanoj kaznenim
djelom itd.
Na opisani nain kriminalistika procedura izlazi izvan uskoga prostora
shvaanja umijea istraivanja kaznenoga djela i postaje znatno vie: ope-
racionalna tehnologija prikupljanja podataka o kaznenom djelu koju je
mogue na odgovarajui nain primijeniti i u drugim istraivakim postup-
cima usmjerenim prikupljanju i obradi podataka radi primjene prava.

39
 KRIMINALISTIKA _________________________________________________________________

UVOD
Formalna komponenta je uvjet koji odreuje uporabljivost saznanja
prikupljenih istraivakom radnjom. Ako nije postupljeno u skladu s po-
stupovnim pravilima, prikupljena saznanja nee se moi uporabiti. Spoz-
najna vrijednost radnje, meutim, u bitnoj mjeri ovisi o stvarnoj krimina-
listikoj komponenti.
Svijest o tome da spoznajnu vrijednost radnje bitno odreuje krimi-
nalistika komponenta nalae drukiji, planirani, na znanstvenim i iskus-
tvenim osnovama utemeljeni pristup. U suprotnom umjesto planiranja
dolazi spontanitet, ovisnost o sluaju i u skladu s tim manja vjerojatnost
saznanja i nia kakvoa spoznajnih rezultata.

3. Znaajke sustava
kriminalistike procedure

Kriminalistika procedura kako je netom prikazana, osobit je sustav.

Objekti koji ga tvore ulaze stalno u odreene procese, pa se u skladu s tim
u svakom trenutku procedura nalazi u stanovitom stanju sustava. Stanje
sustava moe se karakterizirati, opisati, dijelom vrednovati.
Prema znaajkama kriminalistika je procedura stohastian, proba-
bilistian ili vjerojatnosan sustav. Stanje toga sustava ne moe se jedno-
znano odrediti i predvidjeti kao to je to mogue kod deterministikoga
sustava.
U kriminalistikoj proceduri najvie je mogue postii odreenu distri-
buciju vjerojatnosti u skupu svih buduih mogunosti, pri emu uvijek
postoji manja ili vea neizvjesnost u odnosu na budue stanje sustava.
Promjenom stanja (prije svega novim ulazima) sustav kriminalistike pro-
cedure stvara informaciju, to je njegova glavna svrha.

Literatura:
Ackermann et al., 596; Aleksi, 3; Aleksi . - Milovanovi Z.,
Kriminalistika, Partenon, Be-
ograd, 1991., - Leksikon kriminalistike, Beograd, 1993.; Clages H.,
Kriminalistik, Stuttgart,
1994.; Cunliffe F. - Piazza P., Criminalistics and Scientific Investigation,
New Jersey, 1980.;
Geerds, 121, 3; Gilbert, 2 - 34; Gross - Geerds, I., 5; Kind, S. - Overman, M.,
Science Against
Crime, Doubleday and Company, New York, 1972.; Kirk, P. L., The
ontogeny of criminalistics,
Journal of Criminal Law, Criminology and Police Science, 54, 1963., 235 -
238; Kriminalistik
- Lexikon, 174; Krivokapi, V., Kriminalistika. Opti deo. Nauna knjiga,
Beograd, 1990., 42
- 59, - Suvremene tendencije u kriminalistici, 33 - 35; Kube - Schreiber u
Kube - Strzer

40
- Timm, I., 2, 5; Luhmann, 76; Markovi, 27; Maver, 15; Modly - Korajli,
269 - 272; Nisse,
R., Symposium zum Stellenwert der Kriminalistik, Kriminalistik, 7/2003.
(57); Osterburg
- Ward, 346; Pavii, 121, 123; Pavii u Lee, 204; Pohl, 22; Schurich, F.,
Kriminalistik als
Wissenschaft und Studienfach, Kriminalistik, 10/1990. (44); Stoney, D. A.,
Criminalistics in
the new millennium, The CACNews, 1st Quarter, 2000.; Swanson - Chamelin
- Territo, 27;
Tuman M., Teorija informacijske znanosti, Informator, Zagreb, 1990., 15;
Walder, 4 - 17;
Weihman, R., Kriminalistik, Hilden, 1996., Vodineli - Aleksi, 3; Vodineli
121, I, 32 - 51,
- Kriminalistika u sistemu znanosti, Prirunik, 1/1989., 3 - 22.

41
 KRIMINALISTIKA _________________________________________________________________

Pitanja za provjeru znanja:

1.to je kriminalistika?
2. Objasnite smisao pojma kriminalistike procedure.
3.Kad poinje kriminalistiko istraivanje u strogom smislu rijei?
4.Objasnite pojmove postupovna i kriminalistika komponenta u istraivanju
kaznenoga
djela i poinitelja.
5. Mogu li se kriminalistika znanja koristiti izvan kaznenoga postupka?
6.Kakve obavijesti prikuplja kriminalistika?
7.Od kojih se kategorija radnji sastoji kriminalistiko istraivanje?
8.U emu su najvanije razlike izvia kaznenih djela i postupovnih radnji?
9.Kakav je sustav kriminalistika procedura?
10. to je glavna svrha sustava kriminalistike procedure?

42
 Glava II.
Predmet i zadae kriminalistike

1. Predmet kriminalistike

Predmet kriminalistike je ispitivanje signala, nositelja poruke, pravila

nastanka, prikupljanja, ispitivanja i ocjene obavijesti te njezina korite-
nja u informacijskim sustavima izvanpostupovne (operativne) djelatnosti
i kaznenog postupka. To su sadraji koji ulaze u okvire predmeta krimina-
listike kao znanstvene discipline.
Kriminalistika je prema do sada reenom prikupljanje i prerada po-
dataka, obavijesti, informacija o pojavi kaznenoga djela, poinitelja, rtve
i prateih okolnosti. Ona se bavi pojavom kaznenoga djela kao objekta
istraivanja i razmatra proceduru istraivanja kao stvarnu strukturu.
Podatak i obavijest su sredinje kategorije u kriminalistici. Podatak je
priopenje o neemu. Obavijest je protumaeni podatak. Oba pojma valja
shvatiti vrlo iroko jer to prilii kriminalistici.
Izvori podataka i obavijesti su raznovrsni: osobe, predmeti, isprave,
medijske poruke, raunalni zapisi itd. Sustav kriminalistike mora se pri-
lagoditi takvoj strukturi izvora podataka i obavijesti. Zato je sustav krimi-
nalistike sloen, vrlo esto plod sjedinjenja spoznaja i metoda vie razlii-
tih podruja.
No, i onda kad kriminalistika koristi metodologiju drugih disciplina,
ini to na poseban nain, redovito uz prethodnu pretvorbu izvorne metode
svojim posebnim ciljevima (o emu se govori u nastavku). U tom smislu
moe se govoriti o predmetu kriminalistike procedure.
Kriminalistika procedura odnosi se na tri osnovne skupine poda-
taka. To su 1) podaci o djelu (je li, ako jest - koje kazneno djelo), 2) podaci
o poinitelju (je li osoba poinitelj, tko su sudionici itd.) i 3) drugi podaci
vani za kazneni postupak.

43
KRIMINALISTIKA

Predmet kriminalistike procedure

1. Podaci o djelu: 2. Podaci o 3. Drugi podaci vani
a) radnja poinitelju za
(sredstvo, a) postupak
nain, modaliteti) (su)poinitelj(i a) podaci vani za
b) uzrona veza ) primjenu propisa
c) posljedica b) suuesnici kaznenoga prava
d) protupravnost c) udio u radnji b) podaci vani za
d) krivnja primjenu postupov-
e) okolnosti vane za nih propisa
primjenu kaznenih
sankcija

Kriminalistika procedura je osobit informacijski i komunikacijski sus-

tav. U njezinoj je sri informacija kao obiljeje stvari, stanja, odnosa,
iskazano u obliku odreenoga znaka, svojstva, podatka s vanou i odre-
enom svrhom, koja slui za odluivanje i upravljanje.
Put do kriminalistike informacije sastoji se od 1) injenice - objekta
promatranja, 2) podatka - onoga to opisuje injenicu, 3) obrade podataka
- spajanje podataka reenicama prema pravilima sintakse, 4) vijesti - re-
enice u prostoru i vremenu dostavljene od strane poiljatelja primatelju,
5) informacije - sadraja vijesti koji za primatelja ima vrijednost novosti
koja pokree djelovanje.
Kakvoa rezultata kriminalistikoga istraivanja uvjetovana je velikim
brojem raznovrsnih imbenika. Ona u velikoj mjeri ovisi o ulaznim velii-
nama. Ulazne veliine su podaci koji tvore osnovu za pokretanje istrai-
vanja (prva obavijest o vjerojatnoj pojavi kaznenoga djela) i sastoje se u
spoznajama o kaznenome djelu i poinitelju (cjelovitost, jakost i sadraj
sumnje). O tome opirnije v. izlaganja infra, Glava VIII.
Sloena struktura sustava kaznenoga postupka zahtijeva od sudioni-
ka poznavanje njegovih pravnih okvira. Budui da je sustav kaznenoga
postupka sredstvo primjene odredaba materijalnoga kaznenoga prava,
nuno je poznavanje i toga sklopa pravnih propisa. Istraitelj mora posje-
dovati i neto vie: operativno znanje o stvarnim pojavama zloina, o sred-
stvima prikupljanja spoznaja, o upravljanju i voenju istraivanja.
Opisana, veim dijelom izvanpravna, znanja bitna su za stvarnu komu-
nikaciju u sustavu kaznenoga predmeta, interakciju s drugim subjektima
i ponaanje prema okolini sustava. To je logian i neizbjean uvjet kakvo-
e konkretnoga kaznenog predmeta, poglavito postizanja istinitosti utvr-
enja u kaznenome postupku, djelotvornosti kaznenog sustava kao meha-
nizma drutvene obrane od zloina i zatite temeljnih prava i sloboda.
Promatrana sa stajalita kaznenoga prava kriminalistika razmatra
stvarne znaajke pojave kaznenoga djela (to se ponekad kolokvijalno i ne
sasvim tono oznauje kao corpus delicti) i u tom okviru posebice sklop
naina postupanja poinitelja ili modus operandi, odvijanje uzronoga

44
 UVOD
tijeka izmeu radnje i posljedice, uporabu odreenih sredstava radnje ili
instrumenta sceleris, predmeta nastalih kaznenim djelom ili producta
sceleris, okolnosti poinjenja djela.
Kriminalistiko istraivanje usmjereno je na osobne znaajke poini-
telja i rtve, njihove prethodne odnose i odvijanje odnosa u vrijeme poi-
njenja kaznenoga djela (tempore criminis) i na mjestu poinjenja kaz-
nenoga djela (locus delicti). I mnoge druge okolnosti vane za primjenu
materijalnog kaznenog prava predmet su kriminalistikoga istraivanja.
Sa stajalita kaznenoga postupka postoji neraskidiva povezanost kri-
minalistike s postupovnim radnjama. Cjelina radnji istraivanja kazne-
noga djela ukljuuje, kao to je ve reeno, kriminalistiku komponentu.
Kriminalistika komponenta je bitna za kakvou i valjanost rezultata
istraivanja, tj. otkrivake rezultate izvia kaznenih djela i dokazne re-
zultate postupovnih radnji. Tree podruje primjene kriminalistikih me-
toda jesu mjere osiguranja tijeka postupka.

2. Zadae kriminalistike

Procedura istraivanja kaznenog djela sastoji se u 1) otkrivanju i pri-

kupljanju posebnih kriminalistikih signala, 2) njihovoj preradi pomou
simbola i znakova te 3) izlaganju u obliku informacije koja ima formalni
(kaznena prijava, optunica, presuda) ili neformalni oblik (operativno iz-
vjee, biljeka).
Kriminalistiko istraivanje nuno ukljuuje 1) utvrivanje istrane
zadae (postavljanje problema), 2) kako (u socijalnoj interakciji) postupati
pri traenju rjeenja (planiranje istraivanja), 3) koje prepreke razjanje-
nja postoje (otklanjanje informacijskoga deficita), 4) koje rjeenje proble-
ma valja prihvatiti (vrednovanje rezultata) i 5) kako prikazati prihvaeno
rjeenje (izlaganje).
Primjena kriminalistikih znanja ne prestaje otkrivanjem poinitelja
kaznenoga djela. Ona je prijeko potrebna i u djelatnosti koja slijedi, a koja
je organizirana u kazneni postupak. Ovdje je njen sklop snano obiljeen
opstojnou niza postupovnih propisa u ije se okvire mora uklopiti kon-
kretni kriminalistiki sadraj. Kriminalistika se tu prostire u okvirima
postupovnih i supstancijalnih kaznenopravnih ustanova. Njen je sadraj
u odnosu na ranije opisano podruje suen, strogo odreen, ali ne zato
manje vaan.
Zadae kriminalistike kao znanosti jesu sustavna istraivanja o nje-
nom predmetu kako je odreen u prethodnom odjeljku. Kriminalistika
kao praksa ima zadau nastojati optimirati djelatnost istraivanja kaz-

45
nenoga djela. Usmjerena je na podatke, obavijesti, izvore, naine, sred-
stva i uvjete prikupljanja saznanja, dakle na gnoseoloke i informacijske
sadraje. U tom smislu postaje operacionalna, tehnologijska komponenta
u strukturi cjelokupnoga tijeka izvanpostupovne i postupovne obrade kaz-
nenoga djela.
Prikupljanju saznanja neophodnih kaznenome postupku kriminalisti-
ka pristupa sustavno, kao cjelini meusobno povezanih radnji. Pomou
njih kriminalistika nastoji rekonstruirati prolost: dogaaj kojega istra-
uje, a to je (vjerojatno kazneno) djelo ili pojedini isjeak prolosti, kao i
osigurati neometan tijek procedure kojoj je predmet razmatranja kazneno
djelo.

Literatura:
Ackermann, R., Zu Funktionen und Aufgaben der Kriminalistik,
Kriminalistik, 5/2002. (56)
- Teil 2, 6/2002. (56); - Kriminalistik weiter entwickeln, Kriminalistik,
3/2003. (57); Bauer,
III, 184; Belkin - Vinberg, 7; Berthel, R., Wie sollte Kriminalistik gelehrt
werden?, Krimina-
listik, 2/2006. (60); Conklin, J., The Impact of Crime, MacMillan, New York,
1975.; Ecco, U.,
La struttura assente, Bompiani, Milano, 1968., 28; Geerds, /1/, 3; - /2/, 3;
Gilbert, 53; Grafl,
C, Perspektiven der Kriminalistik, Kriminalistik, 6/2002. (56); Gross -
Geerds, I., 5; Kle-
inschmidt, 45; Klink - Kordus, 11, 27; Kriminalistik Lexikon, 171, 172;
Krivokapi, 37; Kube
- Strzer - Timm, I., 9, 19; Lee, 7; Makra, A., Krivini postupak i
kriminalistika, Zbornik
Pravnog fakulteta u Rijeci, 1980.; Makra, 20; Markovi, 2, 28; Maver, 16;
Modly - Korajli,
483, 744; Munda, 5; O'Hara C, - O'Hara G., 13; Opp, 229; Osterburg - Ward,
14, 345; Sor-
rentino, III, 15; Pause, Z., Uvod u teoriju informacije, kolska knjiga,
Zagreb, 1980., 2; R-
diger, W, Kriminalistik im Rahmen der Aus- und Fortbildung, Kriminalistik,
12/2001. (55);
Schmidt, A., Kriminalistik im Wandel, Kriminalistik, 8-9/1995. (49);
Schmitz, W, Kriminali-
stische Handlungslehre, Kriminalistik, 1/1995. (49); Schneider, H. J., Polizei-
Wissenschaft,
Kriminalistik, 4/2000. (54); Sielaff, W., Kriminalistik im europischen
Wandlungsproze, Kri-
minalistik, 1/1997. (51); Soine, M., Meilensteine der Kriminalistik,
Kriminalistik, 8-9/1993.,
(47); Thorwald, J., Das Jahrhundert der Detektive, Verlag Das Beste, Zrich,
1966.; Vodineli,
V, Kriminalistika u sistemu znanosti, Prirunik, 1/1989.; Vodineli - Aleksi,
3; Vodineli, 121
I, 247; Walder, 111, 11; Wei, D., Kriminalistik - quo vadis?, Kriminalistik,
3/1996. (50); Wil-
helm, J. G., Einfhrung in die praktische Kriminalistik, 2. Auflage,
Kohlhammer, Stuttgart,
1947., 112; Willner, J., Perspektiven der Kriminalistik, Kriminalistik,
11/1990. (44); Wietczo-
rek, 31;Zbinden, 11.

Pitanja za provjeru znanja:

46
1. to je osnovna zadaa kriminalistikog istraivanja?
2. to je predmet kriminalistike?
3. Koje ciljeve vezane uz podruje sociologije nastoji postii kriminalistika?
4. Zato se ne mogu poistovjetiti kriminalistika i policijska znanost?
5. O emu ovisi kakvoa rezultata kaznenog postupka?
6. Objasnite tvrdnju da je kriminalistika operacionalna tehnologijska
postupovna
komponenta!
7. Objasnite smisao pojmova:

- corpus delicti
- modus operandi
- tempore criminis
- locus delicti
- instrumenta sceleris
- producta sceleris.

47
 Glava III.
Sustav kriminalistike

1. Tradicionalna podjela

Tradicionalna i iroko prihvaena podjela polazi od toga da kriminalistiku

tvore dvije tematske cjeline, dva njena velika znanstvena podruja (diho-
tomija). To su kriminalistika taktika i kriminalistika tehnika.

a)Kriminalistika taktika

Kriminalistika taktika sustavno razmatra iskustva i saznanja o naj-

prikladnijem djelovanju u kriminalistikom postupanju. To je opa krimi-
nalistika taktika, primjenjiva na sva kaznena djela i poinitelje. Naziv
taktika potjee iz vojnoga rjenika gdje se taj pojam rabi kao oznaka za
umijee ratovanja izmeu suprotstavljenih strana. Ovdje se to uvjetno
moe uzeti da su istraitelj i istraenik. Oznaku kriminalistika taktika
prvi je uveo Weingart 1904. godine u djelu Kriminaltaktik.
U novijoj literaturi se kao posebni dijelovi kriminalistike taktike uzi-
maju i neke druge discipline. To prije svega vrijedi za kriminalistiku
fenomenologiju, koja ukljuuje ispitivanje 1) pojavnosti kaznenih dje-
la (kriminalistika morfologija), 2) znaajki poinitelja (kriminografija) i
3) naina poinjenja kaznenoga djela (tehnika zloina).
Suvremeni ubrzani razvoj cjelokupne discipline, i posebice proces spe-
cijalizacije, doveo je do potrebe sustavnog izdvajanja i treega podruja
posebnih kriminalistikih taktika (ranije poznatih pod nazivom kri-
minalistike metodike).

b) Kriminalistika tehnika

Kriminalistika tehnika sustavno prikuplja i istrauje metode razliitih

prirodnih, tehnikih i drugih znanosti i vjetina radi njihove primjene u

48
 UVOD

kriminalistikom istraivanju. To je vrlo iroko i raznovrsno podruje u

kojemu se posebice istiu cjeline traseologije i identifikacije, u iju se svr-
hu koriste najrazliitije znanstvene metode i vjetine.
Prema nekim stajalitima kriminalistiku tehniku tvore cjeline:
- identifikacijskih metoda (antropometrije, signaletike znanosti, osob-
nog opisa, daktiloskopije, kriminalistike fotografije, rekonstruktivnih
postupaka, odontologijske identifikacije, identifikacije pomou rontgen-
skih zraka, identifikacija glasa, identifikacija putem raunala);
- ispitivanja tragova koja ukljuuju klasifikaciju tragova (prema dinamici
postanka, materiji, mogunosti skupne ili individualne identifikacije, vr-
sti traga) pronalaenje, osiguranje, ispitivanje i vrednovanje tragova;
- posebnih kriminalistikotehnikih ispitivanja iz podruja humane me-
dicine (sudske medicine i psihijatrije te ostalih podruja), veterinarstva,
biologije (antropologije, genetike, zoologije, botanike, mikrobiologije);
- psihologije (ispitivanje rukopisa, prepoznavanje glasa) i pedagogije;
- kemije (kromatografije, toksikologije, ispitivanje isprava) i fizike (mi-
kroskopija i uporaba drugih optikih pomagala, spektrografija i krista-
lografija, ispitivanje fizikalnih svojstava, posebice radioaktivnosti i dr.);
- ostalih prirodnih i matematikih znanosti (matematika, geologija, mi-
neralogija, balistika, metalurgija);
- humanistikih znanosti (povijest, arheologija, povijest umjetnosti, socio-
logija, lingvistika);
- razliitih vjetina (razni obrti, industrijsko umijee);
- znanja koja jo nemaju opepriznatu znanstvenu vrijednost (psiho-
analiza, psihologijska dijagnostika injeninoga stanja, grafologija,
karakterologija, numerologija, parapsihologija, radiestezija i druge tzv.
alternativne discipline).
Podruje kriminalistike tehnike iznimno je heterogeno, dinamino i
izmie uklapanju u dosljedno organiziran sustav. Mnogo je vanije izloiti
njegova praktino najznaajnija podruja. Tako je postupljeno i u sustav-
nom ureivanju gradiva ove knjige.
Imajui u vidu sve potekoe sustavnog organiziranja gradiva krimina-
listike tehnike, u treem dijelu rada odgovarajua je materija sustavno
organizirana u tri odsjeka. Prvi se odnosi na kriminalistiku identifikaci-
ju, drugi razmatra kriminalistiku traseologiju, a u treem dijelu izloene
su najvanije kriminalistike ekspertize.

c) Posebne kriminalistike taktike ("kriminalistike metodike")

Posebna kriminalistika taktika sustavno je razmatranje iskustava i sazna-

nja o najprikladnijem postupanju u odnosu na pojedina kaznena djela (npr.

49
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

istraivanje silovanja) ili pojedine skupine kaznenih djela (npr. istraivanje

prometnih kaznenih djela) ili poinitelja (npr. krivotvoritelja kreditnih kar-
tica), iznimno u odnosu na neke druge okolnosti (npr. znaajke rtve: istra-
ivanje podvoenja djece). Ranije su te posebne taktike imale naziv "kri-
minalistike metodike" koji, kao to je reeno, nije semantiki prihvatljiv
jer oznaka metodika ima sasvim odreen smisao prije svega u pedagogiji.
Zbog postojanja posebnih taktikih cjelina, sadraj znanstvene discipli-
ne kriminalistike mogue je (prije svega zbog didaktikih razloga) raspo-
rediti i kao trihotomiju: ope taktike, tehnike i posebne taktike.
Trihotomijom se zbog veeg stupnja specijalizacije stvara vrlo pregled-
na osnova za prouavanje predmeta kriminalistike znanosti. Trihotomija
je vana kao osnova stvaranja posebnih cjelina kriminalistikih saznanja,
a zatim za selekcioniranje i okupljanje sadraja posebnih didaktikih pro-
grama. U tom smislu je primijenjena i kod sustavnog organiziranja izlaga-
nja u ovoj knjizi.

2. Novi pristupi sustavnoj podjeli kriminalistike

Pitanje sustava kriminalistike danas je aktualno. Osim stajalita o kojima

je bilo rijei tijekom dosadanjih izlaganja, valja posebice upozoriti jo na
neka gledita. U romanskim zemljama jo se zadralo poimanje krimina-
listike u okvirima discipline police scientifique (E. Locard), koja zapravo
ukljuuje sadraje primjene prirodnih znanosti (kriminalistike tehnike)
na razjanjavanje zloina, pri emu postoje znaajne razlike meu poje-
dinim autorima. Takva stajalita su posebice vidljiva kod starijih francu-
skih, belgijskih i talijanskih autora.
U osnovi slian pristup obiljeava mnoge autore iz anglosaksonskog po-
druja (primjerice u 6. izdanju Black's Law Dictionary iz 1991. godine kri-
minalistika se oznauje kao "science of crime detection based upon the ap-
plication of chemistry, physics, physiology, psychology and other sciences").
To se stajalite u najnovijim amerikim izvorima donekle mijenja, ali
je jo uvijek obiljeeno dvostupanjskim (ali trokomponentnim) pristupom:
1. forensic science ukljuuje: a) criminalistics (s preteitim sadrajima kri-
minalistike tehnike) i b) forensic medicine (koja sadrajno obuhvaa cje-
lokupno podruje sudske medicine i psihijatrije) koje funkcijski sjedinjuje
na znanstvenoj, didaktikoj i dakako praktinoj osnovi, 2. criminal investi-
gation koja kao funkcijsko sjedinjenje prema najnovijim amerikim izvori-
ma postaje "a focus of academic study... in which the impact of forensic sci-
ence is felt more and more". Izraz kriminalistika u opisanom smislu prvi
put upotrijebio je Macmillan (Introduction to Criminalistics) 1948. godine.

50
 UVOD

U sadanje vrijeme kriminalistiki sadraji uklopljeni su u brojne sve-

uiline nastavne programe predmeta criminal investigation, criminal jus-
tice i dr. Meu pionirima koji su tome pridonijeli valja svakako spomenuti
amerike kriminaliste Paula P. Kirka (University of California) i Ralpha
F. Turnera (Michigan State University).
U nekim bivim socijalistikim zemljama razvoj u podruju kriminalis-
tike bio je vrlo dinamian. To posebice vrijedi za rusku, poljsku, istononje-
maku i maarsku literaturu. U tome se krugu razvilo mnogo stajalita o
temeljnome pitanju naravi kriminalistike.
Prema ranijima (do 1952. prevladavajuim) stajalitima kriminalistika
sjedinjuje uenje pravne znanosti i drugih disciplina u podruju dokazno-
ga prava. Druga stajalita odreuju kriminalistiku kao sintetiku znan-
stvenu disciplinu koja se bavi istraivanjima naina neposrednoga sprje-
avanja i razjanjavanja pojava kaznenih djela. Trei pod kriminalistikom
razumijevaju cjelokupno podruje borbe protiv zloina. U nekim izvorima
kriminalistiku se shvaa u smislu police scientifique.
Bliskost predmeta istraivanja ponekad ini sloenim dosljedno razli-
kovanje kriminalistike i kaznenoga postupovnog prava. Problemi forme
(kazneno postupovno pravo) i sadraja (kriminalistika) u mnogim su in-
terferentnim pitanjima toliko isprepleteni da bi strogo razlikovanje bilo
ne samo teko, nego i tetno.
U tako zadanome okviru silogistika kriminalistika (kao kriminalis-
tika postupovnih radnji) svojim posebnim metodama razmatra stvarne,
konkretne sadraje kaznenoga postupka. Ona je podruje kriminalistike,
koje je neopravdano ostalo u sjeni tradicionalno mnogo privlanijeg i vrlo
intenzivno obraenog podruja heuristike kriminalistike (kao krimi-
nalistike izvidnih radnji).
Hrvatska kriminalistika znanost preteito je bila usmjerena na podru-
je heuristike kriminalistike. Nasuprot tome, silogistika kriminalistika
znatno je slabije razvijena. U kojoj mjeri takvo stanje pridonosi sporosti
u radu sudova, znaajnome broju ukinutih sudskih odluka, potekoama
u koritenju pojedinih dokaza i openitoj nepripremljenosti obnaatelja
funkcija kaznenoga postupka za djelotvoran rad u sloenim predmetima?
O tim pitanjima se iz ove perspektive u domaoj sredini vrlo malo govori,
to potie na sumnju da taj aspekt problema i mogui put njegova rjeava-
nja nisu jo uvijek prepoznati.
U doktrini postoje i drukiji pogledi na sustav kriminalistike, koji se
takoer ukazuju kao tradicionalni. Uvjetovani su brojnim imbenicima. U
tom je smislu vano spomenuti suprotstavljena shvaanja kriminalistike
kao prirodno - tehnike ili kao (drutvene) pravne znanosti.
Obje krajnosti dovode do neprihvatljivih sustavnih rjeenja, kako sa
stajalita znanstvene dosljednosti, tako i sa stajalita praktinih ciljeva.

51
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Kriminalistika je znanost o stvarnim, injeninim pojavama. Ali ona nije

skup odvojenih saznanja tehnike, taktike i metodike, ve jedinstven, pove-
zan, sloen znanstveni sustav, koji je naprosto neophodan u suvremenom
sustavu kaznene represije!
Pokuaj da se kriminalistika podijeli u dvije temeljne cjeline opega i
posebnoga dijela, to posljedino zahtijeva daljnje vrlo razgranate podje-
le, zapada u pogreku eklekticizma. To dovodi do disperzije sustava koji,
upravo u takvoj disciplini kakva je kriminalistika, mora biti utemeljen na
jasnim i prepoznatljivim osnovama.
Znatnu je pozornost privuklo gledite o pripadnosti kriminalistike inte-
gralnoj kriminologiji kao sveobuhvatnoj znanosti o zloinu (to je u osnovi
austrijska kola ili stajalita pojedinih njenih varijanti proirenih u broj-
nim izvorima njemakoga jezinog kruga). Uenje je aktualno i u nekim
najnovijim djelima.
Kriminalistika je prema tome shvaanju samostalna disciplina, dio i-
rega sklopa uenja o suzbijanju kriminaliteta, sastavljena od kriminalne
taktike, tehnike i strategije. Stajalite ukljuuje razlike u gledanju na po-
jedine discipline cjeline znanosti o zloinu.
Povezanost obje discipline prema nekim je stajalitima zapravo odnos
dijela (kriminalistika) i cjeline (kriminologija). Kriminalistika bi prema
tome bila posebna kriminologijska disciplina {Teildisziplin der Kriminolo-
gie). Meutim, u tome istome podruju brojni autori smatraju da je krimi-
nalistika samostalna disciplina.
S obzirom na stvarne dosege opisanih nastojanja tradicionalna koncep-
cija sustava kriminalistike ostaje ipak jo uvijek pouzdan, pregledan, logi-
ki strukturiran, i stoga najprihvatljiviji temelj njene znanstvene obrade.
On je prikladan za daljnje proirenje novim spoznajama i podrujima, a
na suvremenome stupnju razvoja omoguuje integriranje s drugim inter-
ferentnim disciplinama.

Literatura:
Aleksi, I I I , 3, 5; Aleksi, 5; Belkin, R.S., Kurs sovetskoi kriminalistiki, tom
I., Moskva, 1977.,
18; Belkin - Vinberg, 18; Beveridge, W. I. B., The Art o f Scientific
Investigation, Norton, New
York, 1957., 55; Ceccaldi, 14; Eisman, Sovetskaja kriminalistika, Moskva,
1978., 34; Fombon-
ne, 8, 20; Geerds, 121, 111-152; Gilbert, 2, 53; Grassberger, 3, 9; Gross -
Geerds, I., 39; Gross
- Geerds, II., 152; Heinz, W., Entwicklung, Aufgaben und Probleme der
Kriminalistik, Zeitsc-
hrift fr die gesamte Strafrechtwissenschaft, svezak 84/1972.; Hoeveler, H.,
Das Lehrfach Kri-
minalistik im internationalen Vergleich, Polizeifhrungsakademie Seminar:
Systematik des
Lehrfachs Kriminalistik, Mnster, 1978.; Holyst, B., Das System der
Kriminalistik, Krimi-
nalistik und forensische Wissenschaften, 48/1982., 5; - Kryminalistyka, PWN,
Varava, 1981.,
12; Huelke, I I I , 43; Jger, Systematik des Lehrfachs Kriminalistik,
Kriminalistik, 31/1978.;

52
 UVOD

Kerner, H. J., Theoretische Grundlagen der Kriminalistik in:

Bundeskriminalamt Forschung-
sreihe, svezak 16/2, Wiesbaden, 1983.; Verbrechenswirklichkeit und
Strafverfolgung, Gol-
dmann, Mnchen, 1973.; Kriminalistik - Lexikon, 171, 174; Koldin, V.,
Aktuelle theoretische
Fragen der sowjetischen Kriminalistik, Kriminalistik und forensische
Wissenschaften, 51
- 52/1983., 5; Krivokapi, 5, 49; Kube - Strzer - Timm, L, 1 - 23, 51, 151,
459; Lee, 2, 11;
Ley, T, Thringische Fachhochschule fr ffentliche Verwaltung,
Kriminalistik, 8 - 9/2001.

53
KRIMINALISTIK^

(55); Leonhardt, R., Abschied von einem Schatz (Kriminalistik an der

Berliner Universitt),
Kriminalistik, Heidelberg, 1993. (47); Leonhardt - Schurich, Die
Kriminalistik an der Berli-
ner Universitt, Kriminalistik, Heidelberg, 1994., 8; Locard, 18.; Makra, 2,
21, 36, 37; Marko-
vi, 24, 32, 52; Maver, 19, 31; Mergen, 35, 38; Munda, 6, 10; Naucke, H.,
ber die juristische
Relevanz der Sozialwissenschaften, Metzner, Frankfurt am Main, 1972.;
O'Hara - O'Hara, 5,
IX; Osterburg - Ward, 1, 3, 12, 29, 346, 655; Opp, 14, 109; Pfister, G.,
Begriff, Inhalt und Be-
deutung der Kriminalistik im System der Kriminalwissenschaften,
Polizeifhrungsakademie
Seminar Systematik des Lehrfachs Kriminalistik, Mnster, 1978.; Pohl, 8, 14;
Rehberg, J.,
Zur Standortbestimmung der Kriminalistik in der Gegenwart, Veldenz,
1966.; Rosenow, H.,
Vorschlag fr ein Gesamtsystem "Kriminalistik", Kriminalistik, 5/1984. (48);
Sannie, C, La
Recherche scientifique du criminel, Librairie Armand Colin, Pariz, 1954., 19;
Schmelz, G., Die
Kriminalistik im System der Kriminalwissenschaften, Kriminalistik, 8-
9/1997. (51); Steinke,
W., Kriminalistische Ausbildung bei der Polizei u: Kube - Strzer - Brugger,
Wissenschaftlic-
he Kriminalistik, BKA Forschungsreihe, Wiesbaden, 1/1983.; Strzer, H. U.,
Kriminologisch
- kriminalistische Ausbildung an der Universitt, u: Kube - Strzer - Brugger,
Wissenschaf-
tliche Kriminalistik, 1. i 2., BKA Forschungsreihe, Wiesbaden, 1992.; Saver -
Vinberg, 3, 5;
Ulrich, 28; Vodineli, /1/, 24; Vodineli, /21,1., 16, 21, 25, 30; Vodineli -
Aleksi, 4, 6; Vorder-
maier, G, Simmross, U, Kriminaltechnik im europischen Raum,
Kriminalistik 6/2005. (59);
Walder, 111, 17, 29, 32; Walter, B., Humboldt und die deutsche Polizei,
Kriminalistik, 11/2000.
(54); Weiss, Kriminalistik, quo vadis?, Kriminalistik, 3/1996. (50); Wigger,
E., Kriminaltec-
hnik, Bundeskriminalamt Schriftenreihe, 50/1980.; Willmer, R., Kriminalistik
im Rahmen
der Aus - und Fortbildung, Kriminalistik, 12/2001. (55); Zbinden, 11, 17, 21;
Zeevi - Skavi,
13; Zipf, H., Kriminalpolitik, C. F. Mller Verlag, Karlsruhe, 1971.

Pitanja za provjeru znanja:

1. Navedite stajalita o samostalnosti kriminalistike kao znanstvene
discipline!
2. Dvodioba sustava kriminalistike!
3. Doktrinarni pogledi na sustav kriminalistike!
4. to je predmet prouavanja

- kriminalistike tehnike,
- taktike,
- posebne taktike?
5. to je forensic science?

54
 Glava IV.
Kriminalistika i druge discipline

1. Kriminalistika i kaznene znanosti

Kriminalistika pripada podruju kaznenih znanosti u irem smislu rijei

jer je njezin predmet razmatranje pojave kaznenoga djela. Sredinja ne-
pravna kaznena znanost jest kriminologija. To je znanost o kriminalite-
tu kao masovnoj drutvenoj pojavi.
Kriminoloka saznanja vana su za razjanjenje konkretnoga kazneno-
ga djela, ali i obrnuto. Znanstvena je zadaa kriminalistike eruiranje (pro-
nalaenje) sredstava i metoda nunih za razjanjenje kaznenoga djela, tj.
za otkrivanje i izvoenje dokaza o kaznenom djelu i poinitelju. Saznanja i
metode su vrlo korisne za kriminoloko razmatranje.
Prije izlaganja o sustavu kriminalistike valja u osnovnim naznakama
opisati cjelinu koja se s vie ili manje dosljednosti u europskoj kontinentalnoj
literaturi (posebice njemakoga govornog podruja) oznaava kao kaznene
znanosti (Strafwissenschaften). Time se pitanja sustava kriminalistike i, po-
sebice, njenih odnosa s drugim disciplinama ukazuju mnogo razumljivijim.
Kaznene znanosti obuhvaaju sve discipline koje se izravno ili ne-
izravno bave kaznenim djelom. Predmet je njihova istraivanja takav da
je povezan s kaznenim djelom kako je odreeno u sredinjoj disciplini kaz-
nenoga materijalnog prava. One se mogu podijeliti na pravne i nepravne
kaznene discipline.
Pravne kaznene znanosti jesu materijalno, postupovno, izvrno i orga-
nizacijsko kazneno pravo. Nepravne kaznene discipline jesu kriminologija
(u najirem smislu rijei), kriminalistika i dr. Vei se broj nekih drugih
disciplina povezuje s cjelinom kaznenih znanosti (to su prije svega tzv.
pomone znanstvene nekaznene discipline, poput sudske medicine i psihi-
jatrije, kriminalistike biologije, kemije, toksikologije itd.).
Za kriminalistiku kao samostalnu znanost najznaajniji su odnosi sa
sredinjim kaznenopravnim disciplinama. Kriminalistika nije pomona
kaznena disciplina u odnosu na kazneno materijalno i postupovno pravo.

55
Predmet kriminalistike bitno je drukiji i iri od predmeta kaznenoga pos-
tupovnog prava.

a) Kriminalistika i kazneno pravo

Prostor i predmet kriminalistikog istraivanja omeen je kaznenim

pravom. Posebnu vanost u tome imaju propisi o kaznenim djelima. Za-
konski opisi kaznenih djela sastavljeni su iz apstraktnih pojmova (tua
pokretna stvar, teka tjelesna ozljeda, prouzrokovanje smrti itd.). Ti se
pojmovi konkretiziraju radnjom kaznenog djela i ostvarenjem drugih
njegovih sastojaka.
Kazneno pravo tim svojim sadrajima odreuje koje konkretne pojave
istrauje kriminalistika da bi postigla svoj cilj. Uz to i ustanove opega di-
jela sastavljene su iz apstraktnih pojmova kojima se takoer bavi krimina-
listika (napad pri nunoj obrani, opasnost pri krajnjoj nudi, bitan prinos
radnji supoinitelja itd.). Iz toga slijedi da kazneno pravo odreuje predmet
i okvire kriminalistikog istraivanja u konkretnom kaznenom predmetu.

b) Kriminalistika i kazneno postupovno pravo

Kriminalistika je imanentna konkretnom kaznenom postupku. Ona to i
jest: njegov realitet, tehnologijska komponenta, konkretna procedura.
Ako prema ranije izloenom kazneno pravo odreuje predmet i okvire
kriminalistikog istraivanja, kazneno postupovno pravo odreuje uvjete
i nain prikupljanja podataka, a time okvirno ureuje i oblik kriminalisti-
kog istraivanja.
S obzirom na to tvrdnja o pomonome znaenju kriminalistike kao
prakse neprikladna je, kao i teza o tome da je kazneno postupovno pravo u
odnosu pomone discipline kaznenom pravu (jer slui utvrivanju postoja-
nja kaznenoga djela i poinitelja).
Brojna ranija stajalita povezivala su kriminalistiku poglavito s do-
kaznom teorijom. To je, primjerice, bilo prevladavajue stajalite starije
izvanredno bogate sovjetske literature. Predmet kriminalistike meutim,
znatno je iri, kao to je to uostalom danas vladajue stajalite i u tom
okruenju, koje poinje vraati svoje nekada visoko mjesto.
Niti kao praktina djelatnost kriminalistika nije u odnosu pomone
discipline kaznenoga postupovnog prava, poput primjerice ranije spome-
nutih disciplina sudske medicine i psihijatrije. Naime, nemogue je voditi
kazneni postupak bez (spontane, intuitivne ili racionalne) primjene krimi-
nalistikih metoda. S obzirom na to, kriminalistika je nuna komponenta
kaznenog postupka.

56
 UVOD

c) Kriminalistika i druge kaznene znanosti

Kriminalistika i neke druge nepravne kaznene discipline poput socijalne

patologije i kriminalne pedagogije razlikuju se predmetom i pristu-
pom prouavanju. Za obje discipline znaajna su kriminalistika istraiva-
nja, ali i obrnuto, u konkretnom kriminalistikom istraivanju koriste se
saznanja tih disciplina.

2. Kriminalistika i sudska medicina

Sudska (forenzika) medicina (i psihijatrija) i kriminalistika u

snanom su meusobnom doticaju i ispreplitanju. Sudska medicina je
znanstvena disciplina koja sustavno istrauje medicinske pojave u svrhu
koritenja prikupljenih spoznaja u primjeni pravnih propisa. Zbog toga
izmeu obje discipline postoji tijesna povezanost.
Povezanost dvaju podruja izraava se i stvaranjem novih disciplina
- prije svega medicinske kriminalistike. Najvanija doticajna pitanja
kriminalistike i sudske medicine nalaze se u podruju traseologije, identi-
fikacije i posebnih taktika (kaznena djela protiv ivota i tijela, udorea,
djece i mladei i dr.).

3. Kriminalistika i psihologija"

a) Openito o psihologiji

ovjek je oduvijek nastojao spoznati samoga sebe, tj. naine vlastitog funk-
cioniranja kako bi se to bolje prilagodio uvjetima okoline u kojoj ivi. Za-
to smo takvi kakvi jesmo? Kako to da se u jednoj situaciji ponaamo sa-
svim razliito od nekih drugih ljudi, ili, to je jo manje razumljivo, kako
to da se mi sami u nekim situacijama koje su dosta sline najee pona-
amo na uobiajeni nain, a ponekad se dogodi da nae ponaanje bude sa-
svim razliito? Zbog ega nas neki ivotni dogaaji "snano pogaaju", dok
neke druge ljude isti ti dogaaji "uope ne diraju"? Zato su neki ljudi jako
agresivni, dok mnogi drugi to nisu? Sto potie ljude na injenje kaznenih
djela? - samo su neka od pitanja na koja psihologija kao znanost nastoji
odgovoriti.

Tekst 3. odjeljka napisao je Joko Vukosav.

57
 KRIMINALISTIKA _______________________________________________________________

Psihologija trai, te u mnogim sluajevima i nalazi, suvisle odgovore na

ova kao i na mnoga druga pitanja koja moemo postaviti, bilo da nas zani-
ma neto vezano za svakodnevnu ivotnu problematiku, bilo iz domene po-
licijske struke. Od grkih filozofa pa sve do dananjih dana psihologija se
razvila u suvremenu znanost koja ima svoje vlastite metode istraivanja i
predmet prouavanja. Ako razmotrimo psihologiju definiranu na ovaj nain,
onda bi to bila "znanost o dui", to je ujedno i njena najstarija definicija.
Razvojem psihologije i njezina se definicija mijenjala mnogo puta, i to
vjerojatno uvijek u skladu s idejama i interesima koji su bili dominantni
u odreenom vremenskom razdoblju. Suvremenu psihologiju moemo de-
finirati kao znanost koja se bavi prouavanjem ljudskog (i ivotinjskog)
ponaanja i doivljavanja.
Tu, naravno, spadaju i one vrste ponaanja kojima se kre legalne nor-
me ponaanja koje ima svako ureeno drutvo i kojima se propisuju pri-
hvatljivi i poeljni oblici ponaanja, kao i oni koji su neprihvatljivi i nepo-
eljni. Zbog sloenosti pojava kojima se psihologija bavi te zbog raznolikih
mogunosti primjene dobivenih spoznaja, psihologija se sastoji od niza raz-
liitih grana i disciplina.
Jedan dio psihologa bavi se teorijskim istraivanjima, i tu u prvom
redu moemo spomenuti sljedee discipline: opa ili sistematska psihologija,
socijalna psihologija, eksperimentalna psihologija, fizioloka psihologija i sl.
Neki psiholozi bave se primjenom dobivenih teorijskih spoznaja u prak-
si, dakle bave se primijenjenom psihologijom, gdje moemo spomenuti
primjerice: kriminalistiku psihologiju, psihologiju kaznenog postupka,
kliniku psihologiju, forenziku i penoloku psihologiju, policijsku psiho-
logiju, kolsku psihologiju, industrijsku psihologiju, vojnu psihologiju, pro-
metnu psihologiju, sportsku psihologiju itd.
Ve iz povrnog pregleda podruja primijenjene psihologije moemo izve-
sti zakljuak da su psihologija kao znanost i njene spoznaje prisutne na svim
podrujima ljudskog rada i djelovanja. Isto tako, pored navedenih podruja
kojima se psihologija bavi, postoje i neka "rubna podruja" koja takoer spa-
daju u domenu prouavanja psihologije, a najzanimljivije je za kriminalistiku
podruje tzv. parapsihologije, o kojem se govori u daljnjem izlaganju pod e).

b) Psihologija kaznenoga postupka

Psihologija kaznenog postupka istodobno je dio kriminalne psihologije

koja pripada kriminologiji i dio sudske psihologije koji je vezan uz kri-
minalistiku. To je znanstvena disciplina koja ispituje psihika zbivanja i
ponaanja sudionika kaznenoga postupka. U tom smislu ona je dio sudske
psihologije koja se bavi odgovarajuim pitanjima i u drugim postupcima

58
 UVOD

(graanskom, upravnom). Jo se uvijek tom cijelom kompleksu pretei-

to daje znaenje znanstvene discipline, a ne samostalne znanosti, iako o
tome ima i suprotnih uvjerljivih stajalita. V. izlaganja infra, Glava XVIII.
pod l.g) i 4.c); Glava XIX. pod 5. i 6., XXI. pod 4.
Sudska psihologija, osim upravo opisanoga uega predmetnoga odree-
nja, ima i iri smisao. Naime, temeljito i cjelovito razumijevanje mnogih pita-
nja sudske psihologije pretpostavlja uzimanje u obzir znanja iz nekih drugih
psihologijskih disciplina ili barem tematskih podruja. To poglavito u vezi s
psihologijom kaznenoga postupka kao dijelom sudske psihologije vrijedi u
odnosu na sljedee: a) psihologiju zloina (kriminalnu psihologiju), b) kazne-
nopravnu (zakonsku) psihologiju i c) zatvorsku (penologijsku) psihologiju.
Spomenute cjeline bave se mnogim vanim pitanjima u odnosu na sud-
sku psihologiju, i posebice psihologiju kaznenoga postupka. To se najbolje
vidi iz pregleda predmeta istraivanja pojedinih disciplina.
Kriminalna ili psihologija zloina istrauje psiholoke osnove i po-
jave kriminalnoga ponaanja (dinamogene i inhibitorne imbenike). Svoju
pozornost poglavito usmjerava na psiholoke osnove i pojave pojedinoga
zloina imajui u vidu znaajke zloina kao masovne pojave.
Sustavno je kriminalna psihologija ustrojena oko dvije sredinje cje-
line: 1. okolnosti psiholokoga razvoja poinitelja zloina i 2. psihologije
prijelaza na djelo (passage a l'acte).
U prvoj se tematskoj cjelini istrauju imbenici razvoja linosti poini-
telja koji utjeu na njegovo kriminalno postupanje. Tu je kriminalna psi-
hologija tijesno povezana s kriminologijskom etiologijom. Kriminologija,
naime, u istraivanju uzroka zloina primjenjuje psiholoki pristup. Iz
toga je nastao vei broj psiholokih teorija o uzrocima zloina (motivacij-
ska, frustracijska, psihoanalitika, psihopatologijska i dr.).
Prijelaz na djelo ukljuuje niz psiholokih sadraja: motivacijski pro-
ces, psihologiju linosti, psihologiju odluke, psihologiju ostvarenja, psiholo-
giju postupaka nakon ostvarenja djela.
Zakonska (kaznenopravna) psihologija istrauje psiholoke sadr-
aje pojmova kaznenoga prava. To su, prije svega, ubrojivost, svijest, volja,
oblici krivnje, psiholoki sastojci djela, osnove iskljuenja krivnje, zablude,
opasnosti pojedinca, namjere, ciljevi, motivi, zatim posebna stanja (strah,
isprepadanost, mrnja) itd. Vrlo je vano kako na ta pitanja gleda pojedi-
na psihologijska struja itd.

c) Interindividualne razlike

to nekog ovjeka ini posebnom individuom i koji imbenici dovode do

nastanka interindividualnih razlika? Kad elimo objasniti zato je svaki

59
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

pojedinac individua za sebe s nizom razliitih specifinih karakteristika

koje njegovu osobnost ili linost ine razliitom od bilo kojega drugog ivog
bia, moramo uzeti u obzir nekoliko razliitih objanjenja.
U prvu skupinu spadaju pripadnici empirizma, koji smatraju da je oko-
lina u kojoj neki pojedinac ivi onaj temeljni imbenik koji odreuje linost
ovjeka. Naime, po shvaanju pripadnika ove struje svaki se ovjek raa
kao tabula rasa ili neispisana ploa, na kojoj e tek iskustvo ili empirija
ispisati sve ono to ovjeka ini takvim kakav jest. Pri tome se, naravno, go-
tovo u potpunosti zanemaruje mogunost nasljeivanja psihikih osobina.
Drugu skupinu, takoer ekstremnu u svojim shvaanjima, ali u suprot-
nom smjeru, ine predstavnici nativistike struje. Oni misle kako je cjelo-
kupni ovjekov fiziki i psihiki razvoj determiniran ili odreen jedino i
iskljuivo nasljeem i da okolina pri tome uope nije vana. Prema njima,
okolinski imbenici mogu djelovati samo ubrzavajue ili usporavajue u
procesu neijeg razvoja, ali smatraju da sami po sebi uope nisu bitni. Oba
su ova pristupa ekstremna i meusobno iskljuiva i u konanici netona.
Suvremena psihologija istie vanost i nasljea i okoline u razvoju
nae osobnosti. Meutim, ona uvodi i jednu meusobnu poveznicu u ova
suprotstavljena stajalita smatrajui da je pojedinac produkt meusobnog
interakcijskog djelovanja nasljea i okoline. Isto tako istie i jedan
dodatni imbenik, a to je vlastita samoaktivnost svakog pojedinca u izgrad-
nji njegove osobnosti, koja je takoer iznimno vana.
U samim poecima istraivanja linosti istraivaki okvir bio je ori-
jentiran samo na temperament i karakter. Temperament se odnosi na
afektivni, odnosno emocionalni dio ovjekove osobnosti i uglavnom je de-
terminiran genetskim imbenicima, iako se pod utjecajem okoline moe
u odreenoj mjeri mijenjati. Karakter je izraz za linost u uem smislu i
odnosi se samo na emocionalno-motivativne karakteristike i stavove, dok
se karakterom u svakodnevnom govoru oznaava vrsta etina linost.
Dakle, kad za nekoga kaemo daje "ovjek od znaaja".
Meutim, linost se ne moe svesti samo na navedene znaajke ve ona
u sebi ukljuuje znatno iri aspekt u koji spadaju i razliite druge kognitiv-
ne, konativne i afektivne komponente (stavovi, motivi, uvjerenja, sustav
vrijednosti i sl.).
ovjekova linost je iznimno strukturirana i sloena, pa je bez obzira na
to koliko dobro nekoga poznajemo, gotovo nemogue sa sigurnou predvid-
jeti neije ponaanje. Iako postoje odreene zakonitosti ljudskog ponaanja
i doivljavanja, ne moe se matematikom preciznou (kao to je to mogue
kod predvianja nekih fizikalnih promjena) izvoditi takva procjena. Moe-
mo rei kako e se neka osoba, za koju smo utvrdili njene psiholoke karak-
teristike, u odreenoj situaciji najee ponaati na, za tu osobu, uobiajeni
nain, ali moramo biti svjesni injenice da su iznenaenja mogua.

60
 UVOD

Svakome se ponekad dogodi da iznenadimo sami sebe nekim za nas

neuobiajenim reakcijama, pa se poslije pitamo zato smo tako reagirali
jer to nije u skladu s naim ponaanjem i svjetonazorom. Koliko smo puta
uli da je okolina koja je "dobro poznavala" nekog pojedinca koji je izvrio
neko teko kazneno djelo (primjerice ubojstvo) ostala uasnuta i iznena-
ena takvim inom osobe koja je inae bila "vrlo draga, mirna i povuena"
i za koju se nikada ne bi pomislilo da moe uiniti takvo to? Vjerojatno
mnogo puta i, naalost, vjerojatno emo jo mnogo puta uti takve prie.
Sve ovo ukazuje na teki zadatak koji stoji pred psihologijom, a sve to zbog
injenice da je njezin predmet prouavanja, ovjek, iznimno sloen.

c.1) Percepcija
Kako uope znamo da postoji vanjski svijet? Odgovor na to pitanje vjero-
jatno se ini vrlo jednostavnim jer "vidimo" i na druge naine osjeamo
svijet oko nas. Meutim, sam proces spoznavanja vanjskog i unutarnjeg
svijeta (ono to se dogaa u nama samima) nije ni priblino jednostavan
kako se u prvom trenutku moda ini.
Ukratko emo pokuati objasniti procese i funkcije u organizmu koji
se nuno "trebaju izvriti" (osim ako ovjek nema neke druge sposobnosti
koje spadaju u domenu parapsihologije) da bi uope dolo do nastanka
neega to se zove osjet, a koji predstavlja osnovu procesa opaanja ili
percepcije kao vie razine u spoznavanju svega onoga to se dogaa oko
nas i u nama samima.
Dakle, da bi uope dolo do nastanka osjeta kao elementarnog psihi-
kog doivljaja, u prvom redu mora postojati neki odgovarajui podraaj
koji djeluje na ljudski organizam. Podraaj je svaka fizikalna ili kemijska
promjena u okolini ili u samom organizmu koja izaziva osjetilni, odnosno
perceptivni doivljaj.
Ljudski organizam pomou svojih osjetilnih sustava, specijaliziranih za
recepciju samo odreenih vrsta podraaja, reagira u podruju vida npr. na
elektromagnetske valove odreene valne duljine (vidni dio spektra), na pod-
ruju sluha na titraje zraka u odreenom opsegu frekvencija (16-20 000 Hz)
i intenziteta itd. Kada govorimo o tome da podraaj mora biti adekvatan
ili odgovarajui, onda to znai da mora biti odreene jaine, vrste i tra-
janja. Ako je, primjerice, na podruju sluha neki podraaj ispod 16 Hz ili
iznad 20 000 Hz, iako on objektivno postoji (moe se instrumentima regis-
trirati), za ovjeka nema nikakvog praktinog znaenja jer "izlazi" izvan
okvira ljudske slune osjetljivosti.
Da bi neki podraaj uope bio registriran, osim navedenih preduvje-
ta, mora jedno odreeno vrijeme "trajati" kako bi ga na osjetilni sustav
pravilno registrirao. Primjerice, ako nekome na velikom platnu projicirate
neku sliku u trajanju od svega nekoliko milisekundi, sigurno je da taj o-

61
 KRIMINALISTIKA _______________________________________________________________

vjek nee uspjeno percipirati o emu se radi ve e to doivjeti samo kao

promjenu u osvijetljenosti podloge.
Kada je rije o vrsti podraaja, onda moramo odmah istaknuti da o-
vjek ne posjeduje osjetilne organe za sve vrste podraaja koji se mogu re-
gistrirati u njegovoj okolini. Primjerice, iako u svakom trenutku u naoj
okolini vjerojatno postoje odreeni radio i televizijski valovi, mi ih ne mo-
emo registrirati zbog jednostavnoga razloga to nemamo odgovarajuu
"antenu", tj. osjetilni organ ili receptor koji bi bio "zaduen i osposobljen"
za registriranje takvih podraaja. Oni za nas "kao da i ne postoje" jer po
svojim karakteristikama spadaju u one vrste podraaja za koje nemamo
"specijalizirane" receptore.
Tijekom evolucije ljudski osjetilni sustav prilagoavao se uvjetima oko-
line koja ga okruuje i razvijao se u onom pravcu koji je bio optimalan za
ovjekovu prilagodbu okolini u kojoj ivi. Tako danas sa sigurnou zna-
mo da osjet mirisa nema ni priblino onako vanu ulogu kakvu je moda
imao nekada, u ranijim fazama ovjekova razvoja, ali isto tako znamo da
je organ vida "stekao" najvanije mjesto u osjetilnom sustavu dananjeg
ovjeka.
Prema nekim procjenama, vie od 90% informacija koje ovjek regi-
strira iz svoje okoline dolaze putem vidnog osjetilnog sustava. Vidljivo
je, dakle, da su osjetilni organi ili receptori drugi preduvjet (osim samih
podraajnih karakteristika) koji mora biti ispunjen da bi uope dolo do
nastanka osjeta. Ti su receptori rasporeeni po cijelom tijelu, tako da mo-
emo slobodno rei kako je ljudski organizam jedan "veliki osjetni organ"
koji se onda dijeli na pojedinane osjetilne podsustave (npr. oi su organi
vida, ui sluha itd.). Samo se po sebi podrazumijeva da osjetilni organi
moraju biti "ispravni", odnosno moraju biti u mogunosti obavljati funkci-
ju koja im je namijenjena. Zadnju instancu potrebnu za nastanak osjeta
i percepcije predstavljaju tzv. centri u mozgu u kojima i nastaju osjeti i
percepcija.
ivani sustav i sustav lijezda s unutarnjim izluivanjem organski su
sustavi koji u najveoj mjeri sudjeluju u nastanku i regulaciji doivljavanja
i ponaanja. Osnovna je strukturalna i funkcionalna jedinica ivanog sus-
tava ivana stanica, koja je obavijena polupropusnom membranom, a sa-
stoji se od tijela i dvije vrste izdanaka dendrita i aksona. Dendriti su krat-
ki tanki izdanci kojih na svakoj ivanoj stanici moe biti i vie od tisuu.
Njihova je osnovna funkcija zaprimanje signala ili obavijesti koje dolaze s
osjetilnih organa ili drugih ivanih stanica. Ako se tijekom tog procesa po-
drai dovoljan broj dendrita dotine stanice, nastaje ivani impuls ili iva-
no uzbuenje koje se onda preko tijela ivane stanice iri dalje do aksona.
Svaka ivana stanica ima samo jedan akson, ija duina moe vari-
rati od nekoliko mikrona pa do vie od jednog metra (u miiima nonog

62
 UVOD

palca zavravaju aksoni ija su stanina tijela smjetena u kraljeninoj

modini, tako da netko tko je iznimno visok zasigurno ima aksone koji
su dui od jednog metra). Temeljna je funkcija aksona prenositi ivano
uzbuenje s jedne ivane stanice na druge ivane stanice ili na izvrne
organe (miie i lijezde). Taj prijenos uvijek ide u smjeru od tijela ivane
stanice prema dendritima drugih ivanih stanica i izvrnim organima, a
nikada obrnuto.
Svaki akson se na zavretku grana u vei broj tankih nastavaka koji na
svom kraju imaju zadebljanje ili tzv. zavrne kvrice kojima se jedna iv-
ana stanica prislanja na druge stanice. U tim zavrnim kvricama nalaze
se kemijske tvari koje se nazivaju neuroprijenosnici ili neurotransmiteri i
omoguuju prijenos ivanog uzbuenja s jedne ivane stanice na druge.
Naime, izmeu aksona jedne i dendrita druge stanice postoji razmak koji
se naziva sinapsa. Za "savladavanje" tog razmaka ivana stanica "koristi"
neurotransmitere. Svaka ivana stanica je u dodiru s mnotvom drugih
ivanih stanica s kojima komunicira posredstvom ivanih impulsa.
Najnovija istraivanja govore nam kako u ljudskom tijelu postoje mi-
lijarde ivanih stanica, tako da bismo mogli rei kako je ivani sustav
najsloeniji poznati sustav na zemlji, znatno sloeniji od najsuvremenijih
raunala.
Kao to je istaknuto, ivani je sustav bioloka osnova doivljavanja i
ponaanja, a moemo ga podijeliti na sredinji i periferni. U sredinji iv-
ani sustav spadaju mozak (koji se dijeli na tri vee cjeline: modano deb-
lo, mali mozak i veliki mozak) i lena modina, koji su zbog svoje iznimne
osjetljivosti obavijeni zatitnim kotanim oklopom. Naime, kosti lubanje
tite mozak, dok kosti kraljenice tite lenu modinu.
Najjednostavnije reeno, lena modina i mozak primaju informacije
koji dolaze u obliku ivanih impulsa tzv. aferentnim (senzornim) dijelom
perifernog ivanog sustava. Dospjele informacije obrauju se i onda se
eferentnim (motorikim) dijelom perifernog ivanog sustava odailju u
miie i lijezde koje onda, u skladu sa zaprimljenim obavijestima, reagi-
raju na odgovarajui nain.
Dvije temeljne funkcije lene modine su prijenos ivanih impulsa iz
tijela u mozak i iz mozga u tijelo i upravljanje mnotvom refleksa. Mozak
upravlja i regulira nastanak mnogih aspekata ovjekova doivljavanja i
ponaanja kao to su: miljenje, pamenje, percepcija, nastanak emocija,
voljni pokreti, disanje, gutanje itd.
U mozgu postoje centri koji su specijalizirani za pojedine funkcije. Ve-
liki mozak podijeljen je na lijevu i desnu hemisferu, s time da se zna kako
su govorne funkcije kod veine ljudi vezane za rad lijeve hemisfere, dok je
desna hemisfera specijalizirana za zahvaanje prostornih odnosa. Za neke
druge funkcije postoje pretpostavke, koje nisu u potpunosti potvrene, o

63
 KRIMINALISTIKA _______________________________________________________________

tome gdje se nalaze centri koji su zadueni za njihovo nastajanje. Postoje

razliite "mape mozga" koje pokazuju koji dio mozga je za to odgovoran,
ali koje se mora shvatiti s odreenom rezervom sve dok istraivanja ne-
dvosmisleno ne potvrde te pretpostavke.
Potrebno je spomenuti jednu predrasudu koja je duboko ukorijenjena u
svijest mnogih ljudi, a odnosi se na nain nastanka emocija. Naime, mnogi
ljudi, jo od Aristotela, smatrali su, ili jo uvijek tako misle, da je ovjeko-
vo srce sjedite ili centar u kojemu nastaju emocije. Moramo znati kako su
danas sasvim jasno identificirane strukture u naem mozgu zaduene za
nastanak emocija. To je u prvom redu tzv. limbiki sustav, koji obuhvaa
niz struktura smjetenih s unutarnje strane svake hemisfere.
Periferni ivani sustav strukturalno ine snopovi ivanih vlakana,
odnosno izdanci ivanih stanica koji povezuju sredinji ivani sustav sa
strukturama na periferiji, kao to su osjetilni organi, miii i lijezde, neke
manje nakupine ivanih stanica smjetene izvan sredinjeg ivanog sus-
tava. Ti snopovi ivanih vlakana, odnosno izdanci ivanih stanica koji
povezuju osjetilne organe sa sredinjim ivanim sustavom te strukture
sredinjeg ivanog sustava s miiima i lijezdama zovu se ivci. ovjek
ima ukupno dvanaest pari tzv. modanih ili kranijalnih ivaca koji izlaze
iz mozga, te trideset i jedan par tzv. modinskih ili spinalnih ivaca koji
izlaze iz kraljenike modine.
Gledajui funkcionalno, periferni ivani sustav dijeli se na somatski
i vegetativni (autonomni). Somatski dio perifernog ivanog sustava u
vezi je s poprenoprugastim miiima i osjetilnim organima, a omogua-
va nam prijenos informacija zaprimljenih od osjetilnih organa i njihovo
slanje u pojedine dijelove sredinjeg ivanog sustava gdje se te infor-
macije obrauju. Tako obraene informacije ponovno se putem dijelova
somatskog ivanog sustava alju natrag u izvrne organe i miie kako
bi se realizirala zadana reakcija. Vegetativni ivani sustav regulira rad
unutarnjih organa vanih za odranje ivota, kao to je rad srca, plua,
eluca, te tako omoguuje odravanje homeostaze (ravnotee) u organiz-
mu, a isto tako sudjeluje i u nastanku razliitih tjelesnih promjena koje
nastaju uz emocije.
Autonomni ili vegetativni ivani sustav dalje se dijeli na simpatikus
i parasimpatikus. Simpatikus mobilizira organizam, odnosno ukljuen je
u pobuujue aktivnosti organizma. Kada on djeluje, dolazi do ubrzanog
rada srca, povisuje se krvni tlak, ire se zjenice, ubrzava disanje, koi rad
probavnog sustava te pospjeuje luenje adrenalina. Obino se aktivira
u nekim prijeteim situacijama u kojima je ugroen ivot. Tada se znat-
no podie razina motorikih sposobnosti organizma kako bi se to lake
otklonila nadolazea opasnost. Veina uvstava takoer je praena poja-
anim radom simpatikusa. Na taj nain, primjerice, u nekim za ivot opas-

64
 UVOD

nim situacijama simpatikus podie razinu straha i tako omoguava bijeg

od izvora opasnosti, ali isto tako podie i razinu srdbe kako bi se, ako se
ukae takva potreba, taj izvor opasnosti mogao i napasti, te se i na taj na-
in zatititi od njegova negativnog utjecaja.
Aktivacija parasimpatikusa ima suprotne uinke od simpatikusa,
odnosno ukljuen je u funkcije mirovanja i oporavka organizma. lijezde
s unutarnjim izluivanjem, ili endokrine lijezde, izluuju svoje produkte,
a to su hormoni, izravno u krvotok. Putem krvi hormoni dolaze do razli-
itih stanica u tijelu, kontrolirajui prvenstveno metabolike funkcije u
organizmu. Hipofiza je glavna endokrina lijezda, koja ujedno kontrolira
rad veine ostalih lijezda. Njezin je rad pod neposrednim utjecajem struk-
ture u mozgu koja se zove hipotalamus, a posredno, putem hipotalamusa
i sredinji ivani sustav utjee na njenu funkciju, a samim time i na rad
ostalih endokrinih lijezda kao to su titnjaa, nadbubrene lijezde, gu-
teraa i spolne lijezde.
Isto tako znamo da je funkcija ivanog sustava pod znaajnim utjeca-
jem hormona, tako da moemo govoriti o njihovoj meuzavisnosti koja je
vana za kontrolu odreenih fiziolokih procesa u organizmu, kao i za odvi-
janje i kontrolu razliitih psihikih procesa. Naime, ako doe do poremeaja
ili disfunkcije rada pojedinih endokrinih lijezda, koja se oituje u smanje-
nom ili poveanom luenju pojedinih hormona, moe doi do razliitih or-
ganskih oboljenja, a isto tako i do poremeaja u doivljavanju i ponaanju.
Primjerice, zbog nedovoljnog luenja hormona rasta (izluuje ga hipofi-
za) u djetinjstvu dolazi do pojave patuljastog rasta, dok prekomjerno lue-
nje utjee na pretjerano visok rast koji nazivamo gigantizmom. Osim ovog,
hipofiza izluuje i mnoge druge hormone koji utjeu na razliite funkcije
organizma, kao to su oksitocin (potreban je pri porodu jer utjee na kon-
trakcije maternice, a isto tako djeluje na zapoinjanje protoka mlijeka
kroz bradavice na majinim grudima), vazopresin ili antidiuretiki (ADH)
hormon (regulira koliinu vode u organizmu te djeluje na procese pame-
nja), melanocit (tzv. poticajni hormon koji uzrokuje tamnjenje koe) te niz
drugih hormona kao to su gonadotropni hormoni, tireotropin i adreno-
kortikotropni hormon kojima hipofiza kontrolira rad ostalih endokrinih
lijezda.
titnjaa (tiroideja) izluuje hormon tiroksin koji regulira brzinu meta-
bolikih procesa u stanicama veine tkiva u organizmu. Zbog nedostatka
tiroksina moe doi do znaajnog usporavanja metabolizma, te je takav
ovjek stalno pospan, osjea miinu tromost, smanjena mu je frekvencija
sranih kontrakcija, a on je obino debeo i trom. Ako se tiroksin izluuje
znatno manje nego to je to organizmu potrebno za vrijeme vrlo osjetljivog
doba najranijeg djetinjstva, nastaje poremeaj koji se oituje u mentalnoj
zaostalosti i patuljastom rastu, a zove se kretenizam.

65
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

Prekomjerno luenje tiroksina moe dovesti do pojave tzv. Bazedovljeve

bolesti, koja se oituje u poveanju titne lijezde, to dovodi do guavosti.
U takvih osoba bazalni je metabolizam povien, imaju ubrzani puls, poja-
ano se znoje i osjeaju miinu slabost. Na doivljajnom planu dolazi do
osjeaja izrazite emocionalne labilnosti.
Nadbubrene lijezde sastoje se od dva dijela: sri i kore. Iz sri se
izluuju dva hormona koja imaju slian uinak kao i pojaana aktivnost
simpatikusa: adrenalin (ubrzava rad srca, ubrzava metabolizam u svim
stanicama tijela, ubrzava protok krvi kroz skeletne miie, poveava krvni
tlak, openito govorei dovodi cjelokupni organizam u stanje pojaane bud-
nosti, to onda omoguava pojaanu aktivnost ovjeka u stanjima fizike
ili psihike ugroenosti) i noradrenalin.
Kora nadbubrene lijezde lui skupinu hormona koji se zajednikim
imenom nazivaju kortikostereoidima, a djeluju na rad imunolokog susta-
va, tako da poremeaj u njihovu radu moe dovesti do znaajnog smanje-
nja obrambenih sposobnosti organizma.
Guteraa izluuje dva hormona koji reguliraju metabolizam glukoze,
koja je osnovni izvor energije iznimno vaan za pravilan rad stanica, a to su
inzulin i glukagon. U doba puberteta dolazi do pojaanog luenja
gonadotrop-
nog hormona, kojeg, kao to smo ranije naglasili, lui hipofiza, i koji dovodi
do sazrijevanja spolnih lijezda. To su jajnici ili ovariji u ena, koji izluuju
enske spolne hormone estrogen i progesteron, te testisi u mukaraca, koji
izluuju muke spolne hormone, meu kojima je najznaajniji testosteron.
Navedeni hormoni utjeu na razvoj sekundarnih spolnih obiljeja. Mu-
karcima raste brada, glas "mutira" i postaje dublji, poveavaju se tjelesna
muskulatura, penis, prostata i sjemene vreice. enama rastu grudi, povea-
va se maternica te dolazi do pojave menstrualnog ciklusa. Ove lijezde tako-
er proizvode i spolne stanice (spermu kod mukaraca te jajaca kod ena).

c.2) Proces nastanka osjeta i percepcije

Kad osjetni organ zaprimi odreeni podraaj, dolazi do procesa pretva-
ranja tog podraaja u ivano uzbuenje ili ivani impuls koji se onda
ivanim stanicama i ivanim vlaknima provodi do mozga. Ovisno o vrsti
podraaja, ivani impuls e se dovesti u razliite dijelove mozga. Naime,
kao to je ve naglaeno, u mozgu postoje "centri" zadueni za nastanak
razliitih vrsta osjeta. Osjetom dolazimo do sljedee faze u spoznavanju
svijeta koji nas okruuje, a to je proces percipiranja.
Rije "percepcija" mogla bi se na hrvatski jezik prevesti kao: opaanje,
primanje dojmova, poimanje, shvaanje. Prouavajui percepciju nastoji-
mo shvatiti kako ljudi stvaraju odreene smislene cjeline od informacija
koje dobivaju putem osjetilnih organa tijela. Ve smo istaknuli da se infor-
macije koje dobivamo izravno iz osjetilnih organa nazivaju osjeti.

66
 UVOD

Percepcija nije isto to i osjeti, iako ona nuno nastaje iz osjeta, odnos-
no, da nema osjeta, ne bi bilo ni percepcije. Isto tako, iako nastaje iz osjeta,
percepcija se ne moe svesti samo na zbroj tih osjeta, jer, kako to istiu
getaltisti (pripadnici psihologijske kole koja se razvila u Njemakoj,
v. izlaganje infra, Glava VIII. l.d), ona ima jednu kvalitativno viu razinu.
Odnosno, mogli bismo rei kako je cjelina doivljaja znatno vie nego ukup-
nost njegovih dijelova.
Informacije ne primamo pasivno, ve te informacije organiziramo, inte-
griramo, analiziramo i interpretiramo, jer u protivnome one za nas ne bi
imale nikakvu vrijednost. Ako bismo samo zaprimali podraaje, a da ih ne
"obradimo" na navedeni nain, ne bismo znali to uiniti s njima.
Prilikom zaprimanja informacija vezanih za neki objekt ili dogaaj
vizualne informacije nisu nita drugo nego "komadii" razliitih osvjet-
ljenja i boja. Tada jo moramo otkriti to ti znae, a to i jest temeljna
"zadaa" procesa percipiranja. Prvi je korak u interpretaciji osjetnih ili
senzornih informacija njihova organizacija, tako da se uzorci svjetla,
tame i boje mogu doivjeti kao podaci koji nam neto znae, radije nego
kao sluajni senzorni odrazi. U najmanju ruku to znai biti u mogunosti
izdvojiti, razlikovati i na pravi nain "imenovati" objekte i figure iz nji-
hova okruenja.
Dakle, dvije osnovne funkcije percepcije su utvrivanje to odreeni
predmeti jesu, odnosno njihova interpretacija ili davanje tim predmetima
i pojavama odreeno smisleno znaenje, a druga funkcija bila bi utvriva-
nje gdje se oni nalaze, odnosno njihovo lokaliziranje (njihovo meusobno
razlikovanje, a zatim razlikovanje od svih ostalih struktura koje se nalaze
u njihovom okruenju).
Percepcija se takoer esto definira kao psihiki proces koji nam omogu-
ava da predmete i pojave iz vanjskog svijeta doivljavamo na jedinstven
i cjelovit nain, odnosno percepcija je subjektivni odraz ili naa interpre-
tacija neega to objektivno postoji. Premda se esto ini da svi ljudi oko
nas jednako doivljavaju svijet koji nas okruuje, to nije tono. Ako bi od
nekolicine ljudi koji se nalaze u istoj prostoriji traili da u nekoliko jedno-
stavnih reenica opiu tu prostoriju, vidjeli bismo da se njihovi doivljaji,
a samim time i opisi, bitno razlikuju. to bi se tek dogodilo, a to se vje-
rojatno policajcima u obavljanju njihovih svakodnevnih poslova redovito
dogaa, kada bismo trebali uzeti iskaz, odnosno svjedoenje od nekoliko
svjedoka koji su bili prisutni kada se dogodila neka prometna nezgoda.
Naime, dogaa se da se iskazi, odnosno svjedoenja ljudi koji su bili pri-
sutni na mjestu dogaaja prometne nezgode toliko razlikuju da bi se tre-
balo upitati opisuju li ljudi istu prometnu nezgodu, ili bi se isto tako moglo
zapitati lau li moda neki od njih. Najvjerojatnije bi odgovor bio nijean
(osim ako za to nemaju poseban motiv, to se vrlo lako moe utvrditi) i da

67
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

su svi prisustvovali jednoj te istoj prometnoj nezgodi. Kako je onda mo-

gue da se njihovi iskazi u tolikoj mjeri razlikuju? Mogue je upravo zbog
razloga koje smo prethodno naveli.
Dakle, svatko objektivni svijet koji nas okruuje doivljava na sebi
svojstven, jedinstveni nain. Meutim, kako ne bismo ostali u uvjerenju
da je percepcija svakoga od nas u potpunosti razliita od percepcije svih
ostalih ljudi, moramo spomenuti i injenicu da su ljudi skloni percipirati
svoju okolinu na slian, iako ne i isti nain. Na tu spoznaju upozorili su jo
tridesetih godina prolog stoljea psiholozi, pripadnici ve ranije spome-
nute getaltistike psiholoke kole, ukazujui na injenicu da su neki od
naina klasifikacije vizualnih informacija koje dobivamo iz nae okoline
veoma vrsto "ugraeni" u na perceptivni sustav. To su tzv faktori per-
cepcije koji pridonose slinosti percipiranja razliitih ljudi, bez obzira na
njihovu etniku, kulturnu ili rasnu pripadnost.
Na koji nain emo doivjeti svijet koji nas okruuje, ovisi o itavom
nizu razliitih vanjskih ili podraajnih (naini strukturiranja i organizira-
nja podraaja) i unutarnjih ili subjektivnih imbenika (motivacija, vlastite
elje i potrebe, prethodno iskustvo, oekivanja, vjerovanja, kultura iz koje
dolazimo itd.). V. izlaganje infra, Glava XX. i XXI.

c.3) Vanjski imbenici percipiranja

Getaltisti su identificirali nekoliko naela percepcije, kao to su: naelo
slinosti, naelo blizine, naelo kontinuiteta ili "dobre forme" te naelo za-
tvorenosti. Ova naela nam pokazuju kako pridajemo znaenje svim vrsta-
ma podraaja, od jednostavnih sve do najsloenijih vizualnih podraaja.
Grupiranje podraaja u odreene smislene cjeline nain je na koji to ini-
mo. U skladu s getaltistikim naelom slinosti, ako gledamo u skup po-
draaja, automatski emo zamijetiti da slini podraaji "pripadaju" zajed-
no, te imaju znatno veu mogunost initi grupu.
Naelo blizine govori o tome da oni podraaji koji su blie jedni dru-
gima formiraju grupu, te ih percipiramo kao cjelinu. Naelo "dobre for-
me" ili kontinuiteta govori o naoj tendenciji slijeenja i doivljavanja
svojevrsne dobre forme, tj. rije je o tome da smo skloni percipirati po-
draajni kontekst radije kao kombinaciju pravilnih i povezanih podraaja
nego kao kombinaciju nepravilnih i nepovezanih podraaja.
Jedno od najvanijih getaltistikih naela percipiranja, koje na odre-
eni nain prevladava nad svim ostalima, jest naelo zatvorenosti.
Openito govorei, ljudi imaju snanu tendenciju da preferiraju zatvore-
ne likove, likove koji na odreeni nain ine neku logiku cjelinu, nego
rascjepkane ili nepovezane linije.
Osim navedenih naela opaanja nuno je spomenuti jo jednu vanu
karakteristiku procesa opaanja ili percepcije, a to je perceptivna kon-

68
 UVOD

stantnost. Ova znaajka percepcije omoguava nam da percipirane obje-

kte opaamo u njihovoj "pravoj" veliini, obliku, osvjetljenju i boji, bez
obzira na eventualne promijenjene uvjete opaanja, kao to su promjena
udaljenosti s koje se neto opaa, promjena kuta opaanja, promjena os-
vjetljenja i sl.
Promatramo li vrata koja se otvaraju prema nama, primijetit emo da
se slika koja se pri tome stvara na mrenici oka mijenja, ovisno o poloaju
u kojem se vrata opaaju. Meutim, to ne znai da emo mi oblik tih vrata
doivjeti razliito. injenica da se doivljeni oblik ne mijenja, dok se slika
tog promatranog objekta na mrenici oka mijenja, primjer je konstantno-
sti oblika.
Konstantnost veliine najvie je istraivana perceptivna konstantnost,
odnosno injenica da predmeti zadravaju svoju relativnu veliinu bez
obzira na eventualnu promjenu udaljenosti s koje se neki objekt opaa.
Poveavanjem udaljenosti objekta od opaaa znaajno se smanjuje
slika tog objekta koja se pri tome stvara na mrenici, ali to ne znai da
se i promatrani objekt smanjio, naprotiv, on se doivljava jednako velik.
Primjerice, netko tko s velike visine (iz zrakoplova) promatra objekte i
ljude, nee ih pogreno percipirati kao neto vrlo maleno (ovjek nam
moe izgledati poput mrava). Bez obzira na to to je njihova projekcija
na mrenici oka iznimno mala, postoji prijanje iskustvo o tome da tako
mali ljudi ne postoje, pa samim time i njihova percepcija nee biti po-
grena. Oni e se doivjeti kao ljudi normalne visine, koji izgledaju tako
zbog promijenjenih uvjeta njihova opaanja. Dodatni znaci koji nam po-
mau pri ispravnom opaanju veliine nekih predmeta nalaze se u per-
cepciji udaljenosti.

c.4) Subjektivni imbenici koji utjeu na percepciju

Kada govorimo o subjektivnim imbenicima, naglaavamo da smo ve spo-
menuli kako je jedan od njih i naa motivacija. Naime, ovjek je motiviran
da "lake" percipira one podraaje koji pozitivno potkrepljuju i zadovolja-
vaju njegove motive, dok e one podraaje iz okoline za koje nikada nije
bio nagraen, nastojati ignorirati i izbjegavati.
Vani su i nai interesi, stavovi i vrijednosti. ee opaamo ono to
je u skladu s naim vrijednosnim sustavom nego ono to nije. ivotno
iskustvo pojedinca kao i njegova profesija imaju isto tako veliku vanost
za proces opaanja vanjskog svijeta. Tako e psiholog, ee i detaljnije
nego netko tko to nije, opaati reakcije ljudi i njihovo ponaanje, dok e po-
licajac, i onda kad nije na dunosti, percipirati prekraje koji se oko njega
dogaaju.
Kod osnovnih zakonitosti opaanja potrebno je jo spomenuti selektiv-
nost opaanja i perceptivnu podeenost. Selektivnost opaanja odno-

69
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

si se na tendenciju ovjeka da iz mnotva podraaja koji djeluju na njega

selektira, odnosno izabire samo one podraaje koji su za njega na odreeni
nain vani. Primjerice, netko tko je gladan zasigurno e prije percipirati
restoran, u kojem moe zadovoljiti svoju trenutnu potrebu "za jelom" nego
to e usmjeriti svoju pozornost na neki drugi sadraj. Meutim, to ne
znai da e ovjek doista opaati samo ono to je za njega vano, ve se
moe dogoditi da opazi i neto to ga posebno ne zanima, ali je po svome
intenzitetu tako jak podraaj da ga ne moe izbjei (recimo pucanj iz pi-
tolja u neposrednoj blizini i sl.).
Perceptivna udeenost definira se kao "spremnost ili oekivanje poje-
dinca da e neto opaziti". Ta karakteristika percepcije ponekad nam moe
pomoi da bre i tonije percipiramo neki objekt ili sadraj iz okoline, ali
nas isto tako moe navesti i na "pogreno" opaanje. Ako se dogovorimo
s prijateljem da doe na neko mjesto u odreeno vrijeme, onda emo ga
vjerojatno u mnotvu drugih ljudi, moda ve i na velikoj udaljenosti,
"prepoznati i lokalizirati".
Meutim, ponekad nas to oekivanje moe i zavarati, i to pogotovo
onda kada je podraajna struktura koju smo oekivali u jednom obliku
poprimila sasvim drugaije karakteristike. Tako emo puno tee prepoz-
nati prijatelja kojeg godinama nismo vidjeli, a koji je u meuvremenu od
mravog i mladog (mi smo ga takvog posljednji put vidjeli, pa oekuje-
mo da je jo uvijek takav) postao debeo i star. Meutim, kada govorimo
openito o nainima kojima se koristimo tijekom procesa prepoznavanja
imenovanja i interpretacije pojedinih, vie ili manje kompleksnih struk-
tura podraaja, moramo naglasiti kako postoje razliite teorije koje ih
pokuavaju objasniti.
Jedno objanjenje za prepoznavanje uzoraka podraaja iznosi se u teo-
riji uparivanja oblika, a odnosi se na injenicu da ovjek ima u svojoj
memoriji pohranjene razliite uzorke i oblike. Kada opaamo neki objekt
iz vanjskog svijeta, onda te podatke koji se odnose na karakteristike pro-
matranog predmeta usporeujemo s podacima koji su ve prisutni i pohra-
njeni u naoj memoriji, te izabiremo za interpretaciju i prepoznavanje one
oblike iz memorije koji su najsliniji promatranom predmetu.
Meutim, osnovni nedostatak takvog objanjenja odnosi se na injeni-
cu da ovaj sustav uope nije fleksibilan, naime pomou njega nije mogue
objasniti kako ipak uspijevamo prepoznati karakteristike i oblike koji su
razliiti od onoga to je ve pohranjeno u naoj memoriji. Osim toga, vrlo
je upitno koliko je ovakav nain obrade informacija racionalan i ispravan.
Kada bismo uzeli za primjer proces itanja, onda bismo vidjeli da ovjek
obino uspije proitati oko dvjesto rijei u minuti. Ako bi morao za svaku
pojedinu rije "pretresti" cijelu memoriju, onda bi doista bilo vrlo teko
proitati vie od nekoliko rijei u minuti.

70
 UVOD

Kasniji istraivai razvili su teoriju razliitih karakteristika koja se

zasniva na ideji da se ovjek u svom opaanju usmjerava na tzv. kritine,
odnosno razlikovne detalje koji su karakteristini za neki objekt ili pojavu i
koji se stoga uvijek pojavljuju, ak i onda kada se neke druge karakteristike
onoga to opaamo od situacije do situacije mijenjaju. Znai nije bitna cjelo-
kupna forma promatranog, ve specifine karakteristike promatrane struk-
ture koje uvijek ostaju iste i na temelju kojih mi onda vrimo identifikaciju.
Trea teorija koja govori o prepoznavanju onoga to opaamo jest teori-
ja prototipa, gdje se takoer promatrani uzorci usporeuju s pohranjenim
mentalnim strukturama, ali ne s jasno definiranim oblicima, nego s prototi-
povima koji su mnogo fleksibilniji nego klasini oblici. Oni formiraju
idealizi-
rane, apstraktne uzorke koje se koristi za komparaciju s bilo kojim
postojeim
podraajem, ne vodei pri tome rauna o nekim specifinim karakteristikama
onoga to se opaa, prihvaajui sve ono to na bilo koji nain slii prototipu.

c.5) Poremeaji percepcije

Postoje situacije u kojima se pod utjecajem razliitih imbenika objektivna
podraajna situacija u znaajnoj mjeri "pogreno" percipira, odnosno dolazi
do netone interpretacije podraaja. To je pojava koja se naziva perceptivna
varka ili perceptivna iluzija. Od imbenika koji gotovo redovito dovode
do nastanka ovih iluzija moemo u prvom redu spomenuti tzv. podraajni
kontekst, odnosno nain na koji su neki podraaji strukturirani. Jedna je od
najjednostavnijih, a ujedno i najpoznatija tzv. geometrijsko-optika iluzija.
To je Muller-Lyerova iluzija kojoj podlijee gotovo svatko tko se nae u
poziciji da percipira. Naime, postoji sklonost ovjeka da predmete i pojave
iz okoline opaa na cjelovit nain, tako da je prilino teko apstrahirati
neke elemente podraajne situacije koji nas navode na krive percepcije.

Muller-Lyerova iluzija

71
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

Na slici je prikaz Muller-Lyerove iluzije. Na slici gore lijevo, gornji oblik

ini se manjim, kraim od donjeg, iako su u stvarnosti jednake veliine;
gore desno, linija unutar zaobljenijeg luka ini se manje zaobljenom od
one unutar luka koji je vie izduen, iako su jednako zaobljene; dolje lije-
vo, oba luka pripadaju istoj krunici, iako se tako ne ini; dolje u sredini
i desno, koncentrini lukovi (desno) u crnom obliku (u sredini) vie se ne
prepoznaju, zbog razliitog stupnja njihove otvorenosti u sredini.
Iluzije takoer mogu nastati pod utjecajem razliitih oekivanja, vje-
rovanja, jake emocionalne uzbuenosti i sl. Primjerice, netko tko se boji
mraka, a ee sam nou, moe u svakom stablu vidjeti udovite ili susje-
da koji je davno preminuo. Jedna od poznatijih iluzija, koju esto moe-
mo doivjeti, iluzija je brzine kretanja vozila koja nastaje kao posljedica
utjecaja specifinog prethodnog iskustva. Ako se due vrijeme vozite vrlo
sporo (npr. u gradskoj guvi, a onda se guva naglo raisti) pa ubrzate i
doete do brzine od sto kilometara na sat, init e vam se da vozite iznim-
no brzo.
Meutim, ako je vae prethodno iskustvo drukije, onda e ta ista br-
zina od sto kilometara biti doivljena kao iznimno spora vonja. To se do-
gaa u situaciji kada se due vrijeme vozite znatno veom brzinom od sto
kilometara na sat (npr. na autocesti vozite pet minuta sto osamdeset na
sat), pa onda naglo smanjite na sto kilometara na sat. init e vam se
kao da stojite. Dakle, vonja istom brzinom (sto kilometara na sat), ovisno
o prethodnom iskustvu, moe biti doivljena kao iznimno brza, odnosno
iznimno spora vonja, a objektivno gledajui nije nijedno ni drugo.
Za razliku od iluzija kod kojih postoji objektivni vanjski podraaj,
ali se pogreno interpretira, halucinacije su doivljaji koji nastaju bez
neposrednog posredovanja perifernih dijelova osjetilnih organa. To su
doivljaji koji imaju osobito visoku razinu "senzorne ivosti", te je osoba
koja halucinira potpuno uvjerena da su sadraji njenih halucinacija objek-
tivno prisutni i doivljava ih kao subjektivnu psiholoku realnost.
Nemogue je osobu koja halucinira uvjeriti da to nije stvarno, dapa-
e, ak i onda kada je sadraj tih halucinacija takav da je nemogu (npr.
osoba halucinira da vidi samu sebe), nije ju mogue u to uvjeriti. Halu-
cinacije se esto kod ljudi koji nemaju dovoljno znanja o njima poisto-
vjeuju s psihikim poremeajima. Naime, postoje psihiki poremeaji
kod kojih su halucinacije gotovo redovita pojava, ali isto tako moramo
znati da i normalne, psihiki zdrave osobe mogu u nekim situacijama
halucinirati.
Jedna je od takvih situacija i stanje ekstremne senzorne deprivacije (li-
enosti podraaja), kao i senzorno preoptereenje (previe podraaja isto-
dobno). Istraivanja su pokazala kako ljudi nisu u stanju due izdrati u
takvim ekstremnim situacijama podraivanja, odnosno to su situacije u

72
 UVOD

kojima dolazi do prelaenja praga ovjekove normalne senzorne adaptaci-

je, te on nije u stanju ispravno interpretirati podraajnu okolinu, pa dolazi
do pojave halucinacija. Kad uope nema podraaja, ovjek ih na neki nain
"trai" kako bi situacija bila blie normalnim okolnostima, a kad ih kroz
jedno due razdoblje ima previe, oito se ponekad ne snalazi najbolje te
moe doi do halucinacija. Isto tako je poznato da visoka tjelesna tem-
peratura, razliiti lijekovi, droga, alkohol, umor i iscrpljenost, dugotrajna
nesanica itd. takoer mogu izazvati halucinacije.
U dosadanjem dijelu opisali smo koliko je u stvarnosti sloen sam pro-
ces nastanka najjednostavnijeg psiholokog doivljaja koji se zove osjet.
Vidljivo je da postoji mnogo preduvjeta, od samih podraajnih karakte-
ristika do sloenog funkcioniranja fiziolokih mehanizama, da bi osjet, a
nakon njega i percepcija, uope nastali. Stoga se ini gotovo nevjerojatnim
da postoje ljudi koji mogu "zaobii" sve navedeno i na taj se nain "suprot-
staviti" svim poznatim fizikalnim zakonitostima. Pojedinci koji to navodno
mogu predmet su prouavanja ve ranije spomenute parapsihologije.

d) Kriminalistika psihologija

Kriminalistika psihologija grana je primijenjene psihologije koja se

bavi primjenom psihologijskih spoznaja za potrebe kriminalistike obra-
de. Iz toga je jasno da je dio tih znanja jednako primjenjiv i u podruju
forenzike psihologije, odnosno za potrebe suda. Nekoliko je podruja
psihologijskih spoznaja koje imaju direktne implikacije na djelatnosti
kriminalistike obrade, no ovdje izdvajamo samo najvanija: a) psiholo-
gija svjedoenja odraslih i djece; b) psihologijske spoznaje o detekciji lai
putem neverbalnog ponaanja te analize izjava; c) psihologija ispitivanja
okrivljenika i priznavanja djela. 0 pitanjima pod a) i c) govori se u okvi-
rima izlaganja o ispitivanju okrivljenika i svjedoka, a o pitanju pod b) u
nastavku izlaganja.

d.1) Psihologija i grafologija

Grafologija bi se mogla definirati kao jo uvijek znanstveno neprizna-
ta, ali i iroko primjenjivana tehnika (disciplina) namijenjena otkrivanju i
definiranju irokog spektra osobina i sposobnosti. Katkad se naziva i psi-
hologija rukopisa. Grafologijom se u irem smislu moe smatrati i analiza
rukopisa kao vrsta kriminalistike ekspertize kojom se utvruje identitet
osobe (skriptera), o emu se govori u treem i etvrtom dijelu ove knjige.
V. izlaganje infra Glava XXV., 3.h.
Grafologija se u Europi primjenjuje ve oko 100 godina, a danas se naj-
vie primjenjuje za analizu osobina linosti, opih i specifinih intelektual-

73
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

nih sposobnosti, kao i odreivanje razine empatije, socijalne kompetenci-

je i komunikativnosti, motivacije te razliitih psihofizikih poremeaja i
bolesti. Slijedom toga svoju primjenu tehnika nalazi u selekciji za najraz-
liitije poslove, ukljuujui i najzahtjevnije (npr. pilota), profesionalnoj ori-
jentaciji, jer prua brzi uvid u iroki spektar sposobnosti, psihoterapiji, jer
daje kvalitetne naznake postojanja poremeaja, a moe se koristiti i kao
dio terapije, tzv. grafoterapija. Prednost je to, za razliku od veine ostalih
tehnika analize osobnosti, ne zahtijeva prisutnost analizirane osobe te se
koristi u otkrivanju i sprjeavanju krivotvorenja rukopisa i potpisa.
Grafoloki nalaz temelji se na analizi vie od 200 znaajki rukopisa u
kategorijama oblika i veliine slova, njihova prostornog smjetaja i odno-
sa te ritma i povezanosti. Ideja o mogunosti i smislu analize osobnosti
putem rukopisa nalazi opravdanje u injenici da je pisanje psihofizioloki
iznimno sloen, centralno kontroliran proces koji ukljuuje i zahtijeva ko-
ordiniranu aktivnost irokih podruja kore velikog mozga, te time prenosi
korisne informacije o osobinama linosti i emocionalnom stanju osobe koja
pie. Jedan od dokaza da je pisanje centralno kontroliran proces jest to da
se osnovne znaajke rukopisa pojedine osobe ne mijenjaju bez obzira na to
kojim udom se (desnom ili lijevom rukom ili nogom) odnosno dijelom tijela
(usnama, glavom i sl.) pie.
Usprkos irokoj primjeni, u Europi ne postoji konzistentan i od drave
potican sustav obrazovanja i osposobljavanja za zanimanje grafologa (koje
se upisuje u radnu knjiicu), ve se znanja stjeu uglavnom teajevima
registriranih grafolokih drutava. U Hrvatskoj nema organiziranog ospo-
sobljavanja za zanimanje grafologa.

d.2) Hipnoza
Unato irokoj rairenosti hipnoze, ne samo u medicinske i terapeutske
svrhe (hipnoterapija), ve i kao oblika zabave (hipnotike seanse), u zna-
nosti jo je uvijek sporna njezina prava priroda. Brojni autori smatraju da
je hipnoza promijenjeno stanje svijesti slino snu, obiljeeno jakim stup-
njem sugestibilnosti subjekta. Drugi, pak, ukazuju na znanstvena istra-
ivanja (analize aktivnosti mozga tijekom hipnoze) koja pokazuju da su
brojne bioloke funkcije tijekom hipnoze jednake kao u budne osobe, a
trei usvajaju socioloki pristup i tvrde da je rije samo o voljnom preuzi-
manju uloge koju namee hipnotizer (role playing) u kojemu vano mjesto
ima elja i oekivanje hipnotizirane osobe.
Brojna istraivanja ukazuju na to da je stupanj sugestibilnosti osobe
presudan za hipnozu, te su u tu svrhu izraeni posebni testovi razine su-

5 Tekst odjeljka d.2) napisali su Joko Vukosav i Filip Vukov.

74
 UVOD

gestibilnosti (Harvard Group Scale of Hypnotic Susceptibility; Stanford

Hypnotic Susceptibility Scales). Iskusni hipnotizeri, naprotiv, tvrde da
mogu hipnotizirati bilo koga. Pored svih tih dvojbi, korist od primjene hip-
noze u psihijatrijskoj terapiji, kontroli boli i raznim drugim medicinskim
tretmanima znanstveno je potvrena.
Postupak hipnoze zapoinje uvoenjem (indukcijom) subjekta u stanje
transa, za to mnogi hipnotizeri koriste verbalne tehnike oputanja, no
postoje i razne druge tehnike, npr. koritenje mehanikih naprava. Nastup
stanja hipnotiziranosti obiljeava fokusiranje pozornosti na tijek misli i
ravnodunost u odnosu na okolinu. Stanje dublje hipnoze obiljeava gubi-
tak kritinosti i povodljivost.
Za kriminalistiku je znaajno da osoba koja je uspjeno hipnotizira-
na doista striktno slijedi upute hipnotizera. Potencijalne, etiki i pravno
dvojbene primjene ukljuuju sljedee: 1) hipnoza se uspjeno moe pri-
mijeniti za pristup sjeanjima na dogaaje koje je osoba potisnula dubo-
ko u podsvijest, tako da ih se u normalnom stanju uope ne moe sjetiti;
2) od hipnotizirane osobe mogue je dobiti odgovore i na ona pitanja na
koja bi joj u potpuno svjesnom stanju zbog razliitih razloga bilo neugod-
no odgovarati.
ovjek u svjesnom stanju svoje ponaanje i reagiranja podvrgava svo-
jevrsnoj "kognitivnoj kontroli", odnosno dobro razmisli prije nego to odgo-
vori na neka pitanja, vodei pri tome rauna da se ne kompromitira i ne
pokae u "loem svjetlu".
Etinost i primjena hipnoze u svrhe kaznenog postupka vrlo je dvojbe-
na, iako ne toliko kao metode poput narkoanalize i "pranja mozga". U obzir
se mora uzeti injenica da u rjeavanju nekih sluajeva ima pojedinaca
koji su spremni potpuno suraivati s policijskim istraiteljima, pa vrlo
rado pristaju biti hipnotizirani. Tijekom ispitivanja osoba pod hipnozom
moe se doista prisjetiti zaboravljenih ili potisnutih dogaaja, usmjerava-
jui ju na odabrane detalje zloina, a zatim i rekonstrukciju prizora. Meu-
tim, istraivanja su pokazala da, iako pojedinci mogu dati vie informacija
dok su pod hipnozom, one su esto pogrene, makar ih hipnotizirane osobe
daju uz visoki stupanj vlastitog uvjerenja u njihovu tonost. Zbog te poja-
ve, policijski istraitelji moraju s oprezom uzimati ovako dobivene podatke.
Vrhovni sud SAD-a u predmetu Rock v. Arkansas ocijenio je da bi opa
dokazna zabrana u odnosu na iskaz okrivljenika dobivenog nakon to mu
je hipnozom "osvjeeno" pamenje krila ustavno pravo iskazivanja svega
to mu ide u korist. Vii sudovi nekih saveznih drava SAD-a prihvaaju
kao dokaz iskaz koji je dobiven nakon to je hipnozom "osvjeeno" pame-
nje svjedoka.
U Njemakoj je Vrhovni sud u jednom predmetu silovanja prihvatio
kao dokaz svjedoenje rtve koja je tek nakon provedene hipnoze prepoz-

75
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

nala poinitelja. Zabranjena je primjena hipnoze kako bi se utjecalo na

svijest i volju okrivljenika tijekom davanja iskaza.
Hipnoza se moe upotrijebiti i kao tehnika poinjenja kaznenoga djela.
Poznat je sluaj Bjorna Nielsena i Palle Hardrupa iz poslijeratne Danske.
Nielsen, iskusan kriminalac, tijekom viegodinjeg dijeljenja zatvorske e-
lije uspio je sugestibilnog Hardrupa uvesti u stanje dubokog hipnotikog
transa, u kojemu je Hardrup funkcionirao gotovo kao robot koji se odaziva
samo na njegov glas.
Stanje hipnotike sugestibilnosti nije prekinuto ni razdobljem od est
mjeseci koje je Hardrup, otputen ranije, sam proveo na slobodi. Po izlas-
ku iz zatvora, Hardrup je po Nielsenovim uputama poinio dvije razboj-
nike krae, a tijekom izvrenja druge usmrtio je dvoje ljudi. Nakon to
je uhien, psihijatar je utvrdio da je poinitelj doista cijelo vrijeme bio
hipnotiziran.
Narkoanaliza je psihijatrijski terapeutski postupak utemeljen na
psihoanalitikim postupcima uklanjanja psihikih poremeaja pomou
narkotinih sredstava. Mogue ju je koristiti i u druge svrhe. Za krimi-
nalistiku je znaajno koritenje da bi se dobilo obavijesti ili priznanja, uz
uporabu tzv. seruma istine.
Serum istine je pojam kojim se oznaavaju opojne droge koje mogu
biti upotrijebljene za dobivanje tonih informacija od strane osoba nevolj-
nih za suradnju. Postupak zapoinje davanjem preparata kojima se posti-
e stanje narkotine pospanosti, a zatim se drugim preparatima pospje-
uje verbalna nadraenost, to olakava dobivanje priznanja. Prikladne
tvari ukljuuju sedative, koji kao depresori sredinjeg ivanog sustava
smanjuju vie kortikalne funkcije, a kako je laganje sloenije od govorenja
istine, uporaba prave doze moe, uz prikladne metode ispitivanja, uroditi
eljenim rezultatom.
Poznato je da su mnoge vojne i obavjetajne slube vrile ispitivanja
razliitih tvari u tu svrhu, od obinog alkohola (etanola), raznih sedativa,
do skopolamina, sodijum amobarbitala i sodijum tiopentala (naziva se i
sodijum pentotal).
Skopolamin je antikolinergik koji ima odreenu primjenu u oftalmo-
logiji, a njegova primjena kao seruma istine istraivana je od strane oba-
vjetajnih slubi tijekom 50-tih godina 20. stoljea. Rezultati su uglav-
nom bili nepouzdani, jer su ispitanici zbog halucinogenog djelovanja
droge bili skloni iskrivljavanju istine uslijed nerazlikovanja stvarnosti
od mate. Danas se koristi kao "droga za silovanje", jer u rtve izaziva
retrogradnu amneziju, tj. osoba se naknadno ne sjea razdoblja nakon
intoksikacije.
Sodijum tiopental je snaan i brzodjelujui barbiturat koji se koristi za
postizanje ope anestezije, umjetne kome, a u kombinaciji s nekim drugim

76
 UVOD

tvarima i kao smrtonosna injekcija za izvrenje smrtne kazne u Sjedinje-

nim Dravama, odnosno eutanazije u Nizozemskoj.
Narkodijagnoza je psihijatrijski postupak dijagnosticiranja psihikih
poremeaja uporabom sedativa ili hipnotikih droga. U odnosu na narko-
analizu razlika je, dakle, u svrsi, koja se ne sastoji u pribavljanju informa-
cija koje osoba ne eli dati, ve radi utvrivanja duevnog stanja subjekta.
U prolosti su voene rasprave je li narkodijagnoza prikladno sredstvo
za utvrivanje duevnog stanja okrivljenika u kaznenom postupku, a po-
neki autori su isticali kako psihijatar, vezan obvezom uvanja profesio-
nalne tajne, ne bi na tetu okrivljenika mogao odati eventualno dobivene
informacije, nego bi se njegova uloga ograniila na utvrivanje eventual-
nog postojanja poremeaja. Uporaba opojnih sredstava u psihijatriji rai-
rena je pojava, a u prolosti su koritena i sredstva koja su zbog zloporaba
kasnije zabranjena ili je njihovo koritenje podvrgnuto stroem nadzoru,
poput ketamina, LSD-a i MDMA (ecstasy).
Brojni meunarodni izvori o ljudskim pravima zabranjuju uporabu
muenja i drugih neovjenih postupaka (i) za svrhe kaznenog postupka.
Pitanje je to sve ulazi u podruje primjene tih normi.
Konvencija Ujedinjenih naroda protiv muenja i drugih okrutnih, ne-
ljudskih i poniavajuih postupanja ili kanjavanja u lanku 1. odreuje
muenje kao: svaki in kojim se osobi namjerno nanosi bol ili teka tjeles-
na ili duevna patnja da bi se od te osobe ili neke tree osobe dobile obavi-
jesti ili priznanja, ili da bi se ta osoba kaznila za djelo to ga je ona ili neka
trea osoba poinila ili za ije je izvrenje osumnjiena, da bi se ta osoba
zastraila ili da bi se na nju izvrio pritisak, ili zbog bilo kojeg drugog razlo-
ga utemeljenog na bilo kojem obliku diskriminacije, ako ta bol ili te patnje
nanosi slubena osoba ili bilo koja druga osoba koja djeluje u slubenom
svojstvu ili na njezin poticaj ili s njezinim izriitim ili preutnim pristan-
kom. Taj se izraz ne odnosi na bol ili patnje koje su posljedica iskljuivo za-
konskih sankcija, neodvojive od tih sankcija, ili koje te sankcije uzrokuju.
Prirunik Ujedinjenih naroda o uinkovitoj istrazi muenja
i drugih okrutnih, neljudskih i poniavajuih postupanja ili ka-
njavanja (tzv. Istanbulski protokol) navodi da je razlikovanje izmeu
fizikih i psihikih oblika esto kontraproduktivno.
Prirunik sadri popis oblika muenja koji se ne moe smatrati kona-
nim, a ukljuuje: a) traume izazvane udarcima, ibanjem, padovima i sl.;
b) muenje dranjem tijela u odreenom poloaju (npr. rastegnutih udo-
va) ili dulje onemoguavanje kretanja; c) opekline izazvane cigaretama
ili drugim izvorima topline, poput vrue vode; d) elektrookovi; e) asfik-
sija - davljenjem, guenjem, uporabom kemikalija; f) nanoenje ozljeda
udarcima, primjerice udaranje prstiju tekim predmetom; g) penetrirajue
ozljede, primjerice ubodi hladnim orujem te ozljede koje nastaju uslijed

77
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

ulaza projektila vatrenog oruja u tijelo; h) izlaganje kemijskim supstanci-

jama, poput otopina soli, papra, benzina (naroito rana i tjelesnih otvora);
i) svi oblici seksualnog nasilja (diranje spolovila, verbalno uznemiravanje
seksualne prirode); j) svi oblici sakaenja prstiju i udova; k) medicinsko
odstranjenje udova ili organa; k) farmakoloki oblici muenja uz upora-
bu toksinih doza sedativa, neuroleptika, paralizirajuih sredstava i sl;
1) uvjeti oduzimanja slobode koji ukljuuju sljedee: mala ili prenapue-
na prostorija, samica, nezadovoljavajui higijenski uvjeti, nepristupanost
sanitarnih prostorija, neredovita ili zagaena hrana i voda, izlaganje ek-
stremnim toplinskim uvjetima, povreda privatnosti, prisilna nagost; lj) de-
privacija normalnih senzornih podraaja, poput zvuka, svjetlosti, osjeaja
za vrijeme, izolacija, manipulacija svjetlom u prostoriji, zlostavljanje isko-
ritavanjem fiziolokih potreba osobe, ogranienje sna, hrane, vode, pri-
stupa prostorijama za nudu i osobnu higijenu, onemoguavanje kretanja,
nedostupnost medicinske njege, nedostupnost socijalnih kontakata unutar
zatvora i s vanjskim svijetom; m) ponienje verbalnim i drugim oblicima
zlostavljanja; n) prijetnje smru, prijetnje nanoenja zla lanovima obite-
lji, daljnjeg muenja ili zatvaranja, lane egzekucije; nj) prijetnje napadom
ivotinjama (psi, make, takori, korpioni itd.); o) krenje tabua; p) bi-
hevioralno zlostavljanje, primjerice, prisilno sudjelovanje u aktivnostima
protiv vlastitih vjerskih uvjerenja (npr. prisilno davanje svinjetine pripad-
nicima muslimanske vjeroispovijesti), prisilno unitenje vlastite imovine,
prisilna izdaja druge osobe; r) prisilno gledanje muenja drugih osoba.
Prirunik odreuje i nain postupanja tijela vlasti u sluajevima sum-
nje na muenje. Osnovna naela su sljedea: 1. nunost razjanjenja i-
njeninog stanja i utvrivanja individualne i dravne odgovornosti pre-
ma rtvi i lanovima njezine obitelji; 2. identifikacija mjera nunih da se
takvi sluajevi ne bi ponavljali u budunosti; 3. kazneni progon ili, ako je
prikladno, utvrivanje stegovne odgovornosti poinitelja i odgovornih oso-
ba te puna odteta od strane drave, ne samo financijska, ve i injenjem
dostupnima svih potrebnih medicinskih i rehabilitacijskih sredstava.

d.3) Intuicija*
Intuicija ima ulogu u svim podrujima ovjekove djelatnosti, tako da se
ovisno o kontekstu, odnosno u razliitim znanostima (filozofija, matemati-
ka, psihologija, pedagogija itd.) javljaju i razliita odreenja toga pojma. U
filozofiji se intuitivno obino suprotstavlja diskurzivnome.
Dok diskurzivno pretpostavlja spoznavanje putem izvoenja zakljua-
ka iz premisa koje se mogu verbalizirati, intuicija predstavlja izravno sa-

Tekst odjeljka d.3) napisao je Joko Vukosav.

78
 UVOD

gledavanje stanja stvari ili postizanje istine a da tome ne prethodi svjesno

logiko zakljuivanje.
Ovakvo shvaanje intuicije potjee jo iz antikog vremena. Tako in-
tuicija za Aristotela, kao i za Descartesa, predstavlja prepoznavanje aksi-
omatskih temelja znanosti do kojih se logikim zakljuivanjem ne moe
doi. Wittgenstein pojam intuicije stavlja u kontekst drutvene i kulturo-
loke pozadine u kojoj se koristi, te primjeuje da osoba koja je upotrijebi
time jednostavno iskazuje da nema zadovoljavajue objanjenje kako je
dola do odreene spoznaje.
U suvremenoj znanstvenoj psihologiji intuicija se objanjava na vie
naina, prije svega funkcionalno. Prema nekim autorima, mogue je ra-
zlikovati est osnovnih funkcija intuicije: 1) intuitivno otkrivanje - izne-
nadno spoznavanje koje prelazi granice dosadanjeg znanja i logike stvari
u odnosu na posve odreeno ili openito pitanje ili problem; 2) kreativna
intuicija - stvaralako, matovito domiljanje mogunosti i alternativa u
okviru kojega se ne trai odgovor na neko odreeno pitanje; 3) intuitivno
ocjenjivanje - u odnosu na konkretno pitanje alternative se vrednuju na
odreeni nain a da se ne mogu iznijeti injenice ili jasni razlozi upravo
takvog vrednovanja. Vrijednosna ocjena javlja se u obliku osjeaja, pori-
va, "unutarnjega glasa". Ova funkcija vana je uvijek kada je potrebno
donijeti odluku, a na raspolaganju ne stoji dovoljno relevantnih informa-
cija; 4) operativna intuicija - intuicija koja se javlja kao unutarnji feno-
men u osobe u situaciji djelovanja, koja izravno utjee na to djelovanje,
usmjeravajui ga. Taj "unutarnji kompas" moe se doivjeti kao sila koja
djeluje nesvjesno, usmjeravajui pozornost u odreenom smjeru; 5) prog-
nostika intuicija - oblik spoznaje koji se odnosi na budunost, moe se
opisati pojmom predosjeaja, no moe znaiti i samo svijest o mogunosti.
U tom drugom smislu postavljanje bilo koje hipoteze implicira neto pro-
gnostiko, pretpostavljajui njezinu valjanost mogue je promiljati i pla-
nirati neto za budunost; 6) prosvjetljenje - intuicija u svojem idealnom
obliku, prosvjetljenje obuhvaa sve njezine navedene aspekte, a obiljeava
ga doivljavanje stanja svijesti u kojemu nestaje dualitet subjekt/objekt,
postizanje jedinstva sa svime.
Pitanje koje je neodvojivo od razumijevanja intuicije jest na koji nain i
u kojoj mjeri nesvjesni psihiki procesi utjeu na doivljavanje i spoznava-
nje stvarnosti. U psihologiji spoznaje u novije su vrijeme provedena broj-
na istraivanja o nesvjesnoj obradi podataka, nainima na koje podsvijest
preoblikuje osjetilne podraaje, utjecaju podsvjesnoga u rjeavanju proble-
ma, uenju i uope djelovanju.
Strukturu intuicije u postupku rjeavanja odreenog problema Bowers
opisuje na sljedei nain: "intuicija implicira da odreeni uzorak tragova
ili podataka manje ili vie nesvjesno i automatski aktivira relevantne me-

79
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

morijske i semantike mree i tiho vodi svijest prema eksplicitnoj hipotezi

ili osjeaju (hunch)."
Cjelovito zahvaanje fenomena intuicije prema H. Petzoldu zahtijeva
uvaavanje svega to sudjeluje u procesu nastanka spoznaje, od biolokih
(genetskih) uvjetovanosti, nesvjesno i svjesno opaenoga, emocija i pame-
nja do anticipirajuih imbenika. Nesvjesno opaanje poznato je pod nazi-
vom subliminalna percepcija. Mozak, naime, registrira i one podraaje koji
naoko izlaze izvan domene ovjekove svjesne osjetljivosti. Eksperimental-
ni dokazi potkrepljuju ovakve tvrdnje.
U jednom eksperimentu istraivai su za vrijeme trajanja jednog cjelove-
ernjeg filma, u vrlo kratkom vremenskom intervalu od svega nekoliko de-
setaka milisekundi, na platnu prikazali veliku bocu Coca cole. Budui da je
taj podraaj iznimno kratko trajao nije moglo doi do percepcije boce ve su
to gledatelji doivjeli kao lagano treperenje slike, odnosno mogli su primije-
titi samo malu promjenu u svjetlini slike. Nakon odgledanog filma, znatno
vei broj gledatelja nego to bi se to po zakonu vjerojatnosti moglo oekivati,
odlazio je kupovati upravo Coca colu. Pretpostavlja se kako je ova reklama,
iako je oni nisu bili svjesni, ipak utjecala na njihovo ponaanje.
U jednom drugom eksperimentu sa slobodnim asocijacijama traeno
je od ispitanika da, izmeu ostalih podraajnih rijei, izraze svoju slobod-
nu asocijaciju na rije: domaa ivotinja. Bile su dvije skupine ispitanika,
a samo jednoj skupini zadano je da u desetak sekundi gledaju nacrtanu
kronju jednog stabla, dok druga grupa nije imala takvu mogunost.
U kronju tog stabla, koje se sastojalo od stotina razliitih linija koje
su predstavljale grane i lie, bila je integrirana slika guske. Budui da je
vrijeme od deset sekundi bilo iznimno kratko, nitko od onih koji su gleda-
li to stablo nije nita posebno primijetio, odnosno nitko nije izjavio da je
tamo neto vidio, pogotovo ne gusku. Drugim rijeima, nitko nije percipi-
rao tu gusku, dakle na svjesnoj razini nitko od njih nije bio svjestan njene
"prisutnosti" u kronji tog stabla.
Meutim, kad se kroz proces slobodnih asocijacija (na neku podraajnu
rije odgovara se prvom rijeju koja nam "padne na pamet") dolo do poj-
ma "domaa ivotinja", gotovo svi iz skupine ispitanika koji su prethodno
bili izloeni gledanju stabla odgovorili su rijeju guska, dok je iz one druge
skupine, koja nije prethodno gledala stablo, rijetko tko spomenuo gusku.
Iz ovih primjera vidljivo je da na mozak registrira mnogo informacija ko-
jih mi uope nismo svjesni.
Postupak intuitivnog rjeavanja problema prema Bowersu odvija se u
dvije faze. U prvoj odreena obiljeja koherentnosti, povezanosti (clues of
coherence), koja se najee primaju nesvjesno, aktiviraju bitne struktu-
re pamenja i znanja (memorijske i semantike mree), dakle, relevantne
iskustvene sadraje.

80
 UVOD

Pe
rcipir
anje i
obrad
a tih
obilje
ja
koher
entno
sti u
prvom koraku (guid-
ing stage) rezultira boljim sagledavanjem ili razumijevanjem odreenoga
problema ili teme. U drugoj fazi (integrating stage) ti procesi koji se odvi-
jaju u podsvijesti mogu na odreenom stupnju aktivnosti prijei granicu
iz podsvjesnog u svjesno, pri emu dolazi do spoznaje u obliku osjeaja,
hipoteze ili iznenadnog razumijevanja.
Prijelazu obino prethodi nekakav predosjeaj, uvjerenje. Intuicija,
dakle, izravno ovisi o dosadanjim iskustvima osobe, zapisanim u struk-
turama dugotrajnog pamenja. Intuitivna obrada situacija i problema ne
javlja se na mahove, sporadino, ve se na podsvjesnoj razini odvija pa-
ralelno sa svjesnim procesima i pod odreenim uvjetima prelazi granicu
svjesnoga.
Neki autori psihologije spoznaje bave se konceptima implicitne spozna-
je, implicitnog uenja i "tihog" znanja (implicit cognition, tacit knowledge).
Prema rijeima znanstvenika i filozofa Michaela Polanyija, svatko zna
vie od onoga to moe izraziti. Implicitno uenje je stjecanje znanja koje
je u pravilu neovisno o trudu da se neto naui i bez svijesti o tome to je
naueno.
Prema Arthuru Reberu, takvo uenje je temeljni proces koji lei u sri
sposobnosti svakog sloenog organizma za prilagoavanjem uvjetima oko-
line. Sadraj uenja odreuje sredina, kultura, ono zajedniko veoj sku-
pini ljudi, no i od pojedinca do pojedinca razliiti sadraji mikrosredine.
Krajnji rezultat takvog procesa uenja u konkretnoj situaciji moe se naz-
vati intuicija.
Drugdje se upotrebljava pojam proceduralnog znanja (procedural know-
ledge), tzv. know-how, koji je u svojoj funkciji upravljanja djelovanjem pre-
dmet svjesne spoznaje, no snano ovisi o kontekstu, situaciji u kojoj dolazi
do primjene, izvan koje se teko moe jasno sagledati i verbalizirati.
G. H. Neuweg razlikuje tri osnovna obiljeja implicitnog znanja: 1) ne-
mogunost verbaliziranja; 2) nemogunost formaliziranja - sloenost i ve-
lika varijabilnost tijekom djelovanja kod primjene ovih znanja ukazuje na

81
K R I M I N A L I S T I K A ________________________________________________________________________

to da nemogunost njihova formaliziranja i ekspliciranja nije posljedica

toga to ona izmiu svijesti subjekta koji djeluje, ve njihove strukture,
koja odolijeva postavljanju strogih granica; 3) uvjetovanost iskustvom
- implicitno znanje proizlazi iz individualne obrade proivljenoga, "iz prak-
se za praksu".
Odnos eksplicitnog i implicitnog znanja ili svijesti i intuicije ne bi se
trebao shvatiti kao meusobno iskljuiv. Oni se grekom suprotstavlja-
ju, a trebali bi biti shvaeni kao procesi u meudjelovanju, koji mogu
sudjelovati u sinergijskom odnosu. Postavlja se pitanje na koji nain pos-
pjeiti sinergijski uinak toga meudjelovanja, za to neki autori (Tony
Bastick) upotrebljavaju model etiri faze kreativnoga procesa: 1) pripre-
ma - usmjeravanje pozornosti na odreeni zadatak i svjesno bavljenje
problemom, prikupljanje informacija koje mogu biti od koristi; 2) inku-
bacija - razdoblje mira i svjesnog nebavljenja predmetom, tijekom koje-
ga dolazi do podsvjesne obrade podataka o predmetu; 3) spoznaja, pros-
vjetljenje - redovito iznenadni impuls koji predstavlja bitan doprinos
u rjeavanju odreenog pitanja ili problema; 4) verifikacija - provjera
rezultata na temelju postavljenih kriterija ili izravna primjena spoznaje
u djelovanju.

e) Parapsihologija, ESP I PK*

Naziv u sebi sadri prefiks "para" kojim se obino oznaava neto "lano"
ili "tobonje". Tako da to nije ustvari "prava" nego prije "tobonja" psiho-
logija. Prouavanje takvih tzv. paranormalnih pojava koje izlaze iz okvira
uobiajenog i znanstveno objanjivog doivljavanja spada u podruje para-
psihologije.
Kako bismo mogli suvislo razmatrati domenu parapsihologije, moramo
prije svega temeljito objasniti koji su to "uobiajeni" naini nastanka osje-
ta i percepcije. Naime, vrlo esto postoje pogrene predodbe o tome. Poeci
razvoja parapsihologije veu se uz pojavu spiritualizma, odnosno idealisti-
ke filozofije koja porie stvarnost materije istiui duhovnu stranu i bit
svijeta. Uz to istiu i postojanje medija koji komuniciraju na duhovnoj ra-
zini bez koritenja ikakvih poznatih materijalnih oblika komuniciranja.
Poznat je sluaj dviju sestara, Kate i Margarette Fox, koje se smatraju
"prvim suvremenim medijima". One su navodno, jo dok su bile djevojice,
godine 1848., u svojoj drvenoj kuici u gradiu Hydesvillu, drava New
York, ostvarile komunikaciju s duhom ovjeka koji je bio sahranjen ispod
njihove kue. On im je na njihove upite o razliitim stvarima "odgovarao"

Tekst odjeljka e) napisao je Joko Vukosav.

82
 UVOD

kucanjem i lupanjem. Javnost je vrlo brzo saznala za taj sluaj i sestre

su ubrzo imale i javne prezentacije svojih spiritualnih moi. Taj su slu-
aj od samog poetka pratile razliite kontroverze. Naime, neki istraivai
ozbiljno su posumnjali da zvukovi koji se uju u kui nisu dolazili od duha
ovjeka koji je umro nego da su te zvukove producirale same sestre kuc-
kajui vlastitim zglobovima. Godine 1888., nakon dugih desetljea otrih
polemika izmeu pobornika i skeptika o istinitosti duhovnih moi sestara
Fox, one same su priznale da su cijelo vrijeme varale sve oko sebe. ak su
i pokazale kako su to inile.
Kritiari su to prihvatili kao priznanje vlastitih sumnji, dok su pobor-
nici isticali da su sestre to priznale zato to su tada bile alkoholiarke bez
sredstava za ivot, koje su bile podmiene da to uine. Nakon ovog sluaja
diljem svijeta pojavljivali su se razni mediji koji su navodno imali nadna-
ravne moi. Meutim, kod veine navodnih medija naknadno je otkriveno
da se radilo o dobro smiljenim trikovima, te da su oni bili samo relativno
uspjene varalice.
Izuzetak je sluaj jednog medija koji se zvao Daniel Dunglas Home,
koji nikad nije uhvaen da vara. Za razliku od ostalih medija koji su re-
dovito preferirali demonstraciju svojih nadnaravnih moi u zatamnjenim
prostorima, on je svoje prezentacije izvodio redovito u dobro osvijetljenim
prostorima. Njegove prezentacije obino su ukljuivale nekoliko razliitih
situacija kao to su: dranje gorue eravice u ruci, a da pri tome nikada
nije bio opeen, podizanje i lebdenje tekog stola u zraku izazvano samo
snagom misli, te ak lebdenje i izlazak kroz jedan prozor i ponovni ulazak
u istu prostoriju kroz drugi prozor. Njegove demonstracije paranormalnih
moi bile su toliko impresivne da je jedan od najpoznatijih kemiara tog
doba, Sir William Crookes, bio uvjeren kako njegove moi ukazuju na pos-
tojanje jednog potpuno novog, dotad nepoznatog oblika energije.
Kad bi to bilo tono, tada bi znanost koja se temelji na materijalizmu,
a ne na duhovnosti, izgubila svoj smisao. Stoga su znanstvenici "shvatili
ozbiljno" ovo jo uvijek neistraeno podruje i parapsiholoka istraivanja
doslovno su se "razbuktala". Osnovana su razliita udruenja za parapsi-
hologiju. Meu prvima bila su ona u Engleskoj (1882.) i SAD-u (1885.).
U svijetu trenutno postoji preko 50 parapsiholokih asopisa, a osnovano
je vie od 150 udruenja. To su vrlo zorni pokazatelji koji govore o velikoj
popularnosti parapsihologije i meu populacijom "obinih" ljudi i u popu-
laciji znanstvenika razliitih usmjerenja, od psihologije, medicine, krimi-
nalistike pa sve do fizike.
U kolokvijalnom govoru pod pojmom parapsihologije podrazumijevaju
se razliite pojave kao to su: komuniciranje s duhovima, razliite druge
okultne pojave, magija, dijagnosticiranje bolesti pomou viska, traenje
vode pomou ralji i sl. Prvi znanstvenici koji su napravili odmak od "is-

83
 KRIMINALISTIKA ______________________________________________________________

tog" spiritualistikog pristupa objanjavanju ovih fenomena bili su brani

par J. B. Rhine i njegova ena Louisa. Po struci su bili biolozi, i vrlo zainte-
resirani za pronalaenje dokaza koji su suprotni stajalitima "istog mate-
rijalistikog" pogleda na ljudsku prirodu. J. B. Rhine bio je vie orijentiran
u svom radu na eksperimentalne metode, nastojei verificirati dobivene
rezultate koristei se statistikim i eksperimentalnim nacrtima istrai-
vanja, dok je njegova ena Louisa Rhine skupljala sve to bi joj "dolo pod
ruku", nadajui se kako e iz velikog broja sluajeva koji se pojavljuju, bez
obzira na to to oni moda nikada nee biti potvreni, ipak nauiti neto o
pravoj prirodi ovjeka.
J. B. Rhine prvi uvodi pojam "ekstrasenzorne percepcije" podrazumijeva-
jui pod tim tri vrste pojava koje nastaju izvan postojeeg poznatog osjetilnog
sustava, a to su telepatija (gdje informacije dolaze od strane druge osobe),
vidovitost (informacije dolaze od udaljenih objekata ili dogaaja) i preko-
gnicija (informacije dolaze iz budunosti). Sve ove pojave jednim imenom su
nazvane ESP (extrasensory perception). Osim njih, pod pojmom PSI
(parapsy-
chology) podrazumijeva se i psihokineza (PK), odnosno mogunost
pomicanja
predmeta samo snagom uma, bez djelovanja fizike sile. Drugim rijeima,
parapsihologija u sebi ukljuuje ekstrasenzornu percepciju i psihokinezu.
Meutim, kao to smo ve ranije istaknuli, u kolokvijalnom govoru i
laikom pristupu u parapsihologiju ubraja se jo i: okultizam, dijagnostici-
ranje bolesti pomou ralji ili viska, prizivanje duhova i sl.

e.1) Praznovjerje i okultizam*

Praznovjerje i okultizam, koji se uglavnom na njemu temelji, unato tome
to ne pripadaju sami po sebi u kriminalnu sferu, kriminalistiki su zanim-
ljivi iz vie razloga. Neka obiljeja tih vjerovanja mogu biti elementi kri-
minalne tehnike ili utjecati na neke oblike kriminalnog ponaanja. Iako
emo danas na proricanje sudbine iz karata ili na horoskop u pravilu gle-
dati kao na oblik bezazlene zabave, stvari stoje drukije s raznim urocima,
maginim iscjeliteljima i slinima koji iskoritavaju lakovjernost drugih
radi ostvarenja vlastite koristi.
Praznovjerjem se moe smatrati svako vjerovanje u neto prirodnim
zakonima nedokazivo, pri emu se od religije moe razgraniiti elementom
htijenja utjecanja ne samo u duevnoj ili duhovnoj sferi ovjeka, ve posti-
zanja "maginih" uinaka u vanjskom svijetu. Za kriminalistiku je vano
razlikovati izmeu oblika praznovjerja koji imaju kriminogeno djelovanje,
od onih koji mogu biti nebitni popratni elementi poinjenja djela, a svejed-
no od vanosti za njegovo rasvjetljavanje. S obzirom na iznimnu arolikost

Tekst odjeljka e.l) napisao je Filip Vukov.

84
 UVOD

toga podruja, ovdje treba ukazati samo na najznaajnije oblike prazno-

vjerja s potencijalno kriminalistikim znaajem.
Proricanje sudbine prvi je takav oblik. elja ili potreba ljudi da saznaju
to e (im) se dogoditi u budunosti, uvijek je predstavljala priliku za za-
radu iskoritavanjem lakomislenosti drugih. Astrologija je naroito u sre-
dnjem vijeku uivala gotovo status znanosti prema kojoj ni vii drutveni
slojevi nisu bili ravnoduni.
Astrologija je i danas vrlo popularna, pri emu se moe razlikovati viu
astrologiju, koja prema tono odreenim pravilima tumai znaaj odreenih
odnosa nebeskih tijela i zemlje, od izmiljenog iskazivanja o budunosti pu-
kom uporabom mate, to se moe smatrati oblikom prijevarnog ponaanja.
Drugi oblik proricanja sudbine je itanje iz dlana (kiromantija), osnova
kojeg je vjerovanje da oblik i raspored crta na dlanu odreuje budunost
osobe. Trei oblik je itanje budunosti iz karata, to je tehnika stara koli-
ko i same karte. Svaka karta ima odreeno ili vie znaenja, a kombinaci-
ja izvuenih karata prua osnovu za cjelovitu interpretaciju, koja uz dobru
procjenu ljudskih osobina i elja iskusnim "prorocima" doputa da iznesu
to god je prikladno.
Tumaenje snova kao iskaza podsvjesnoga u osobi danas ima sve vie
psihologijskih, znanstvenih osnova, iako tumaenje koje iz snova iitava
budunost zasigurno spada u praznovjerje.
Raljarstvo (biolokacija, rabdomacija) je pojam kojim se oznaava
navodna sposobnost otkrivanja predmeta (najee vode) ispod zemljine
povrine, iako su se takvi predmeti u povijesti koristili i kao sredstvo di-
jagnosticiranja bolesti i u svrhu izlijeenja. U pravilu se koriste ralje ili
slian predmet, navodno da bi se uinili vidljivim inae neprimjetni ne-
svjesni pokreti ruku, potaknuti prisutnou nekog izvora.
U biti je rije o ideomotornom efektu, poznatom u psihologiji kao nes-
vjesno izazvanom pokretu subjekta koji vjeruje u prisutnost neke paranor-
malne ili natprirodne sile. Poznati su primjeri iz vremena kada zajednice
u potrazi za izvorima vode nisu imale na raspolaganju suvremene tehno-
logije, nego su se esto obraale osobama koje su tvrdile da imaju takve
sposobnosti. Poznat je sluaj raljara Edle von Graevea koji je, tvrdei da
je svojim sposobnostima otkrio mnoge izvore vode u Palestini, financijski
ruinirao brojne opine koje su skupa iskapanja vrile na temelju njegovih
uputa. Kada je rije o proricanju sudbine uporabom viska, njegovo kreta-
nje u odreenom smjeru tumai se kao odgovor natprirodnih sila na pita-
nje koje je ispitaniku postavio voditelj "seanse".
Vjerovanje u vjetice i njihove okultne sposobnosti bilo je u srednjem
vijeku ne samo raireno u puku, ve je predstavljalo dravnu i crkvenu
politiku. Tako je i poznata Constitutio Criminalis Carolina (1532.), stolje-
ima osnovni izvor kaznenog prava u njemakim zemljama, u lanku 109.

85
KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________________

tog" spiritualistikog pristupa objanjavanju ovih fenomena bili su brani

par J. B. Rhine i njegova ena Louisa. Po struci su bili biolozi, i vrlo zainte-
resirani za pronalaenje dokaza koji su suprotni stajalitima "istog mate-
rijalistikog" pogleda na ljudsku prirodu. J. B. Rhine bio je vie orijentiran
u svom radu na eksperimentalne metode, nastojei verificirati dobivene
rezultate koristei se statistikim i eksperimentalnim nacrtima istrai-
vanja, dok je njegova ena Louisa Rhine skupljala sve to bi joj "dolo pod
ruku", nadajui se kako e iz velikog broja sluajeva koji se pojavljuju, bez
obzira na to to oni moda nikada nee biti potvreni, ipak nauiti neto o
pravoj prirodi ovjeka.
J. B. Rhine prvi uvodi pojam "ekstrasenzorne percepcije" podrazumijeva-
jui pod tim tri vrste pojava koje nastaju izvan postojeeg poznatog osjetilnog
sustava, a to su telepatija (gdje informacije dolaze od strane druge osobe),
vidovitost (informacije dolaze od udaljenih objekata ili dogaaja) i preko-
gnicija (informacije dolaze iz budunosti). Sve ove pojave jednim imenom su
nazvane ESP (extrasensory perception). Osim njih, pod pojmom PSI
(parapsy-
chology) podrazumijeva se i psihokineza (PK), odnosno mogunost
pomicanja
predmeta samo snagom uma, bez djelovanja fizike sile. Drugim rijeima,
parapsihologija u sebi ukljuuje ekstrasenzornu percepciju i psihokinezu.
Meutim, kao to smo ve ranije istaknuli, u kolokvijalnom govoru i
laikom pristupu u parapsihologiju ubraja se jo i: okultizam, dijagnostici-
ranje bolesti pomou ralji ili viska, prizivanje duhova i sl.

e.1) Praznovjerje i okultizam"

Praznovjerje i okultizam, koji se uglavnom na njemu temelji, unato tome
to ne pripadaju sami po sebi u kriminalnu sferu, kriminalistiki su zanim-
ljivi iz vie razloga. Neka obiljeja tih vjerovanja mogu biti elementi kri-
minalne tehnike ili utjecati na neke oblike kriminalnog ponaanja. Iako
emo danas na proricanje sudbine iz karata ili na horoskop u pravilu gle-
dati kao na oblik bezazlene zabave, stvari stoje drukije s raznim urocima,
maginim iscjeliteljima i slinima koji iskoritavaju lakovjernost drugih
radi ostvarenja vlastite koristi.
Praznovjerjem se moe smatrati svako vjerovanje u neto prirodnim
zakonima nedokazivo, pri emu se od religije moe razgraniiti elementom
htijenja utjecanja ne samo u duevnoj ili duhovnoj sferi ovjeka, ve posti-
zanja "maginih" uinaka u vanjskom svijetu. Za kriminalistiku je vano
razlikovati izmeu oblika praznovjerja koji imaju kriminogeno djelovanje,
od onih koji mogu biti nebitni popratni elementi poinjenja djela, a svejed-
no od vanosti za njegovo rasvjetljavanje. S obzirom na iznimnu arolikost

Tekst odjeljka e.l) napisao je Filip Vukov.

86
 UVOD

toga podruja, ovdje treba ukazati samo na najznaajnije oblike prazno-

vjerja s potencijalno kriminalistikim znaajem.
Proricanje sudbine prvi je takav oblik. elja ili potreba ljudi da saznaju
to e (im) se dogoditi u budunosti, uvijek je predstavljala priliku za za-
radu iskoritavanjem lakomislenosti drugih. Astrologija je naroito u sre-
dnjem vijeku uivala gotovo status znanosti prema kojoj ni vii drutveni
slojevi nisu bili ravnoduni.
Astrologija je i danas vrlo popularna, pri emu se moe razlikovati viu
astrologiju, koja prema tono odreenim pravilima tumai znaaj odreenih
odnosa nebeskih tijela i zemlje, od izmiljenog iskazivanja o budunosti pu-
kom uporabom mate, to se moe smatrati oblikom prijevarnog ponaanja.
Drugi oblik proricanja sudbine je itanje iz dlana (kiromantija), osnova
kojeg je vjerovanje da oblik i raspored crta na dlanu odreuje budunost
osobe. Trei oblik je itanje budunosti iz karata, to je tehnika stara koli-
ko i same karte. Svaka karta ima odreeno ili vie znaenja, a kombinaci-
ja izvuenih karata prua osnovu za cjelovitu interpretaciju, koja uz dobru
procjenu ljudskih osobina i elja iskusnim "prorocima" doputa da iznesu
to god je prikladno.
Tumaenje snova kao iskaza podsvjesnoga u osobi danas ima sve vie
psihologijskih, znanstvenih osnova, iako tumaenje koje iz snova iitava
budunost zasigurno spada u praznovjerje.
Raljarstvo (biolokacija, rabdomacija) je pojam kojim se oznaava
navodna sposobnost otkrivanja predmeta (najee vode) ispod zemljine
povrine, iako su se takvi predmeti u povijesti koristili i kao sredstvo di-
jagnosticiranja bolesti i u svrhu izlijeenja. U pravilu se koriste ralje ili
slian predmet, navodno da bi se uinili vidljivim inae neprimjetni ne-
svjesni pokreti ruku, potaknuti prisutnou nekog izvora.
U biti je rije o ideomotornom efektu, poznatom u psihologiji kao nes-
vjesno izazvanom pokretu subjekta koji vjeruje u prisutnost neke paranor-
malne ili natprirodne sile. Poznati su primjeri iz vremena kada zajednice
u potrazi za izvorima vode nisu imale na raspolaganju suvremene tehno-
logije, nego su se esto obraale osobama koje su tvrdile da imaju takve
sposobnosti. Poznat je sluaj raljara Edle von Graevea koji je, tvrdei da
je svojim sposobnostima otkrio mnoge izvore vode u Palestini, financijski
ruinirao brojne opine koje su skupa iskapanja vrile na temelju njegovih
uputa. Kada je rije o proricanju sudbine uporabom viska, njegovo kreta-
nje u odreenom smjeru tumai se kao odgovor natprirodnih sila na pita-
nje koje je ispitaniku postavio voditelj "seanse".
Vjerovanje u vjetice i njihove okultne sposobnosti bilo je u srednjem
vijeku ne samo raireno u puku, ve je predstavljalo dravnu i crkvenu
politiku. Tako je i poznata Constitutio Criminalis Carolina (1532.), stolje-
ima osnovni izvor kaznenog prava u njemakim zemljama, u lanku 109.

87
 KRIMINALISTIKA _______________________________________________________________

propisivala kaznu za vjetiarenje: "Ukoliko netko drugome arobnja-

tvom uini tetu, treba biti kanjen smru, a kaznu treba izvriti vatrom".
Crkveni inkvizitori irili su vjerovanje da su vjetice u izravnom odnosu
sa sotonom te da vode rat protiv kranskog svijeta, to je bila dovoljno
neodreena osnova za optube zbog gotovo bilo ega, pa i prirodnih po-
java poput bolesti. Optuivane su osobe koje su inae bile na zlu glasu,
najee starije neugledne ene. Prema novijim istraivanjima, u cijeloj
srednjoj Europi voeno je oko 3 milijuna postupaka protiv vjetica, a na
smrt je osueno izmeu 40.000 i 60.000 osoba.
Naroito u jugoistonoj Europi bilo je raireno vjerovanje u vampire, umr-
le koji se vraaju kao duhovi koji ispijaju krv ivih osoba, koje na taj nain
usmruju. Ne bi li preminula osoba postala vampir (npr. samoubojice, druge
neugledne osobe), znalo se pokop izvriti na poseban nain, esto uz oskvr-
nue tijela. U novije vrijeme neki se oblici vampirizma javljaju kao dio dru-
gih okultnih vjerovanja, posebno uvjerenje da je psihokinezom ili na drugi
nain mogue "isisati" ivotnu energiju iz jedne i prenijeti je u drugu osobu.
Vjerovanje u opsjednutost zlim duhovima, vragom i sl., koje se onda
lijei istjerivanjem tih sila - egzorcizam - ima korijene u antikom sin-
kretizmu, tijekom povijesti ga je irila Crkva, a aktualno je i danas. Naj-
ee je rije o duevnim bolesnicima koji se podvrgavaju raznim oblici-
ma terapije, koja je u povijesti nerijetko bila okrutna i zavravala smru.
Prirodna ili narodna medicina, koja se ne moe svesti samo na vjerova-
nje u magino, udotvorno iscjeljenje, oduvijek je popularna. Znanstvena
medicina jo nije dosegla taj stupanj razvoja da trite zdravlja ne bi nu-
dilo mjesta raznim oblicima arlatanstva, u to se moemo uvjeriti itajui
razne oglase.
Unato tome, ne treba podcijeniti znaaj raznih homeopatskih oblika
tretmana naroito onih bolesti za koje medicina jo nema lijeka, pa i kada
su rezultati proizvod puke (auto)sugestije. Iako je upravo zbog snage su-
gestije teko povui granicu, iscjeljenje dodirom ruke, magnetima, izgo-
varanjem maginih formula ili davanjem arobnih napitaka i sl. sigurno
donosi vie koristi arobnom iscjelitelju nego bolesniku.

e. 2) Telepatija*
Telepatijom se oznaava neposredan prijenos misli izmeu dviju osoba, a
da se pri tome ne koriste poznati oblici prijenosa energije, ve neke nepo-
znate mentalne sile i sposobnosti. Taj je fenomen dosta istraivan, a dobi-
veni rezultati nisu jednoznani. Naime, bilo je istraivanja koja su navod-
no potvrdila postojanje ove sposobnosti u odreenom broju ljudi.

Tekstove odjeljaka e.2), e.3) i e.4) napisao je Joko Vukosav.

88
 UVOD

Prvi eksperiment vezan za ispitivanje telepatskih sposobnosti izveden

je davne 1882. godine. Jedna bi osoba gledala u neki crte i slala bi misli
drugoj osobi koja je onda morala reproducirati tu istu sliku. Slike su bile
dosta sloene, s mnogo detalja, tako da nije bilo sasvim jasno koje je od tih
detalja primatelj misli mogao reproducirati po istom sluaju. Samim time
je upitna i vrijednost dobivenih rezultata.
Da bi izbjegao ove nejasnoe, ve spomenuti Rhine u eksperiment za
ispitivanje telepatskih sposobnosti uvodi tzv. Zenerove karte (ime su dobi-
le po njihovu dizajneru). Te karte sastoje se od pet likova: zvijezde, kruga,
kria, kvadrata i valovitih linija. U jednom paketu ima dvadeset i pet ka-
rata, po pet od svake vrste. U ovakvim eksperimentima posebno je vano
da poredak karata koje se nalaze u pilu bude sasvim sluajan.
U poetnim fazama ta se sluajnost odreivala mijeanjem karata, to
se pokazalo neadekvatnim i nepouzdanim. Da bi se to prevladalo, u kas-
nijim eksperimentima koritene su druge, znatno pouzdanije metode za
odreivanje sluajnog poretka karata kao to je tablica sluajnih brojeva.
Primjerice, svaki od pet navedenih simbola dobio bi jedan broj za iden-
tifikaciju i zatim bi se iz tablice sluajnih brojeva iitao poredak svake
pojedine karte.
Tablica sluajnih brojeva je niz znamenki od nula do devet gdje su dobi-
veni brojevi sluajno poredani. Naime, u svakom trenutku, svaka od deset
moguih znamenki ima jednaku mogunost pojaviti se, isto tako je onda i
poredak Zenerovih karata, ako se ovako odreuje, u potpunosti sluajan i
neovisan o bilo kakvim sistematskim ili nesistematskim imbenicima kao
to je, primjerice, objektivnost onoga koji provodi dotini eksperiment.
Eksperiment bi se obino sastojao u tome da dvije osobe koje navodno po-
sjeduju telepatsku sposobnost, a koje su fiziki razdvojene (nema izravnog
kontakta meu njima, jer su, primjerice, svaka u drugom gradu te nema ni te-
oretske mogunosti da bi mogli komunicirati na uobiajene naine tj. vidom,
sluhom i sl.), "alju" misli jedna drugoj. Obino je rije bila o tome da su slali
jedan drugome ve navedene likove iz Zenerovih karata. Primjerice, osoba
A zamislila bi trokut, a osoba B morala bi pogoditi to je osoba A zamislila.
U najveem broju istraivanja rezultati su bili takvi da su ukazivali na
potpuno sluajno pogaanje, ali je bilo i takvih rezultata koji su upuivali
na statistiki znaajnu razliku izmeu broja tonih reprodukcija i onoga
to bi se moglo oekivati po zakonu vjerojatnosti (naime, budui da je broj
geometrijskih likova ogranien, odnosno ima ih pet, postoji velika mogu-
nost, i to ak dvadeset posto za sluajno pogaanje). Statistiki bitna razli-
ka govori o tome da dobiveni rezultat nije sluajan, nego da je posljedica
nekog sustavnog djelovanja.
Meutim, temeljni je problem u tome to i oni pojedinci koji su se u jed-
nom istraivanju pokazali kao oni koji imaju mogunost slanja misli, ve

89
 KRIMINALISTIKA _______________________________________________________________

u sljedeem, ponovljenom istraivanju nisu uspjeli ponoviti tako "dobre re-

zultate", odnosno oni su takoer bili na razini sluajnog pogaanja. Tako
da nije bilo sasvim jasno kako "stvari stoje" s telepatijom. Ipak, u zadnjih
dvadesetak godina rezultati dobiveni u nekim eksperimentima takvi su
da ih je teko pripisati sluajnosti, to onda baca sasvim novo svjetlo na
fenomen telepatije. U literaturi se posebno istiu tzv. Ganzfeld eksperi-
menti (njem. cjelovito polje).
Naime, tijekom godina eksperimentiranja s telepatskim sposobnosti-
ma, istraivai su shvatili da klasini eksperimentalni nacrti u kojima su
ispitanici morali pogaati vrlo duge serije karata koje su se pojavljivale, za
njih predstavljaju iznimno dosadnu aktivnost u kojoj nisu nimalo uivali,
pa je to vjerojatno utjecalo na neto loije rezultate koji su se s vremenom
javljali. Nasuprot tome, provedena su istraivanja gdje je prevladana ova
dosada uzrokovana karakteristikama samog eksperimenta.
Tu u prvom redu spadaju istraivanja telepatskih sposobnosti u lju-
di tijekom spavanja. Jedan od najpoznatijih eksperimenata te vrste izveo
je 1960. godine Montague Ullman. Koristei elektroencefalograf bio je u
mogunosti identificirati razliite faze spavanja u ispitanika koji su bili
ukljueni u eksperiment.
Poznato je da se u ovjeka tijekom spavanja cikliki izmjenjuju eti-
ri razliite faze koje se temelje na razliitim vrstama aktivnosti mozga
koja se oituje u razliitim tipovima modanih valova (od alfa do delta). U
vezi s navedene etiri faze spavanja psiholozi razlikuju dva osnovna tipa
spavanja: REM (rapid eye movement: brzo pokretanje oiju) i non-REM
spavanje.
U REM fazi gotovo redovito se javlja sanjanje, dok se u non-REM fazi
javlja dosta rijetko. Za sanjanja EEG snimka vrlo je slina snimci za vri-
jeme budnosti, tako da neki autori REM spavanje nazivaju jo i "paradok-
salnim spavanjem". Odnosno, puls, disanje i EEG valovi vrlo su slini oni-
ma u budnom stanju. Taj bi eksperiment zapoinjao u onome trenutku
kad bi EEG pokazao da se ispitanik nalazi u REM fazi, odnosno u fazi
sanjanja.
Tada bi poiljatelj poeo usmjeravati svoju pozornost na neke po vla-
stitom izboru odabrane ciljeve. To je moglo biti bilo to iz njegove okoline
to bi mu u tom trenutku bilo zanimljivo. Ponekad su se dogaale iznena-
ujue podudarnosti izmeu onoga to je poiljatelj promatrao i onoga to
je primatelj sanjao. Meutim, ni ovdje nije bilo posve jasno, s obzirom na
kompleksnost sadraja koji su bili "mete" pozornosti poiljatelja, koliko je
toga sluajno pogoeno.
Da bi se te nejasnoe prevladale, u eksperimentima koji su uslijedili
broj moguih meta (promatranih sadraja) bio je reduciran na njih neko-
liko, a samo je jedna meta bila ona "prava" koju je poiljatelj slao prima-

90
 UVOD

telju poruke. Tada bi neovisni sudac, na temelju analize snova primatelja,

pokuao utvrditi broj tonih pogodaka. U tim eksperimentima dobiveni
rezultati redovito su bili bolji nego to bi se po sluaju mogli oekivati. U
nekim drugim laboratorijima ti nalazi nisu potvreni, a i zbog skupoe
same metode, metoda je vrlo brzo naputena.
Iako nisu nastavljeni, ovi eksperimenti bili su odlina teorijska podloga
za nastanak ve spomenutih "ganzfeld tehnika". Naime, ove tehnike prvi
je poeo primjenjivati Charles Honorton 1974. godine, istiui kako se ESP
pojave javljaju u snovima, za vrijeme meditacije i si. upravo zbog injenice
da su to sve stanja u kojima je znatno reduciran senzorni input, a u zna-
tnoj mjeri poveana unutarnja pozornost. Nastojei stvoriti takvo okrue-
nje, a bez uporabe skupih laboratorijskih tehnika (EEG i sl.) on dolazi na
ideju ve navedenog ganzfeld postupka.
Kao i u drugim eksperimentima vezanim za prouavanje telepatije,
tako i ovdje imamo "poiljatelja" i "primatelja" poruka, odnosno misli. Pri-
matelj bi bio smjeten u akustiki dobro izoliranoj sobi u odreenoj percep-
tualnoj izolaciji. Naime, preko oiju bi mu bile stavljene polovice loptica
za stolni tenis kroz koje se do njegovih oiju moglo probiti samo difuzno
svjetlo, a u uima bi mu bile slualice kroz koje se putao jednolian um
slian onome koji se javlja kad biramo radiostanice pa smo na nekim frek-
vencijama koje se nalaze izmeu dviju radiostanica. Na taj nain stvoreno
je vizualno i auditivno okruenje nazvano ganzfeld.
To naravno nije potpuna senzorna izolacija, ali svejedno omoguava
ispitaniku veu usmjerenost na unutarnje doivljaje. Poiljatelj bi bio u
odvojenoj, takoer akustiki dobro izoliranoj sobi. Podraaji u obliku ve
navedenih slika bili bi mu zadavani na sluajan nain. Njegov zadatak bio
je da u tono odreeno vrijeme usmjeri svoju pozornost na dotinu sliku
koju je onda morao poslati primatelju te poruke. Primatelj bi morao u tom
trenutku opisati koju od pet moguih slika prima od poiljatelja.
Jedan malo drukiji eksperimentalni nacrt bio je izveden tako da bi
poiljatelj poslao primatelju neku sliku, a zadatak primatelja bio je da od
etiri slike koje bi se stavile pred njega za svaku odredi postotak za koji
smatra da je ona upravo ta slika koju je primio od poiljatelja. Kao toan
rezultat bodovala se ona situacija u kojoj je primatelj najveu mogunost
da je bila poslana dao slici koja je to stvarno i bila.
Kad je rije o varijanti eksperimenta sa Zenerovim kartama, u sva-
kome od njih bilo je nekoliko stotina ili ak tisua pokuaja. Pri tome je
nedvojbeno utvreno da neki ljudi gotovo redovito imaju znatno vei pos-
totak tonih reprodukcija nego to to sluaj doputa. Tako je kod jednog
medija tijekom etiri godine izvreno trinaest pokusa, a u svakom pokusu
bilo je po dvjesto pogaanja. Od tih dvjesto pokuaja, prilikom svakog po-
jedinog eksperimenta vjerojatnost sluajnog pogaanja dala bi rezultat od

91
 KRIMINALISTIKA _______________________________________________________________

etrdeset tonih reprodukcija (ponekad neto vie, a ponekad neto ma-

nje), ali ovaj medij je u ak jedanaest sluajeva imao vei broj pogodaka
(izmeu 49 i 65), a samo u dva sluaja manji broj pogodaka (33 i 39).
Kad je rije o ovoj drugoj varijanti eksperimentalnog nacrta s pogaa-
njem izmeu etiri ponuene slike, analizirani su rezultati dobiveni u vie
od pedeset razliitih eksperimenata provedenih u deset neovisnih labo-
ratorija. Pokazalo se da neki ispitanici u prosjeku imaju oko 38% tonih
reprodukcija, to je statistiki znaajno vie od onoga to bi se moglo oe-
kivati kod sluajnog pogaanja, gdje bi onda taj postotak trebao iznositi
25 posto. Vjerojatnost da se neto ovako dogodilo sluajno, manja je od
jedan na bilijun sluajeva.

e.3) Ostali parapsiholoki fenomeni

Prekognicija je percepcija buduih dogaaja koja nije mogla nastati na
temelju nikakvih poznatih podataka, npr. predvianje da e prilikom slje-
deeg bacanja igrae kocke pasti tono odreeni broj. Osoba koja ima ove
sposobnosti prvo je morala obaviti u eksperimentu s igraim kartama pre-
dvianja o redoslijedu karata, a tek zatim su karte poredane na sluajan
nain, bez mogunosti da itko ima uvida u njihov raspored.
Vidovitost je mogunost "razaznavanja" informacija koje nije mogue
dobiti putem osjetila (npr. "vienje" prolosti, sadanjosti ili budunosti
bez uporabe postojeih poznatih osjetilnih organa). Informacije na temelju
kojih ove osobe ("mediji") ostvaruju svoju navodnu sposobnost, one dobiva-
ju izravno, a ne preko neke druge osobe kao to je to sluaj s telepatijom.
Vrlo esto se u medijima mogu nai informacije o tome kako se policija
u nekim sluajevima koristila uslugama vidovnjaka (posebice u situacija-
ma traenja nestalih osoba), ali o tome nema slubenih podataka, koji bi
se eventualno mogli nai u policijskim evidencijama.
Vjerojatno najpoznatiji sluaj traenja nestale osobe uz pomo vidov-
njaka bila je otmica Lindbergova djeteta. Tada su se javljali mnogi vidov-
njaci koji su tvrdili da znaju gdje je dijete. Prikupljeno je ukupno 1300
takvih izjava vidovnjaka. Samo u pet posto tih izjava bilo je reeno da je
dijete ubijeno (to je bilo tono), samo u etiri sluaja tvrdilo se da je dijete
zakopano meu stablima, dok je samo u jednom sluaju bilo dosta detalja
koji su se pokazali tonima. Dakle, od 1300 prognoza, samo se jedna po-
kazala priblino tonom. Dakako da se na ovako velikom broju prognoza
moe dogoditi i da netko sasvim sluajno priblino tono kae to se dogo-
dilo s nestalim djetetom.
Mnogi se autori slau da nema nita loega u tome da se policija u
svom poslu povremeno obrati za pomo osobama koje navodno imaju neke
parapsiholoke sposobnosti, ali da tako prikupljene informacije poslue
samo kao dodatna pomo u istrazi, a nikako ne kao glavna metoda rada.

92
 UVOD

Psihokineza je navodna sposobnost pomicanja predmeta samo snagom

"vlastite volje", bez uporabe bilo koje poznate fizikalne sile (primjerice,
utjecanje na to koji e broj pasti prilikom bacanja igrae kocke).
Izvantjelesna iskustva su fenomen koji se takoer istraivao pod okri-
ljem parapsihologije. Naime, prema nekim istraivanjima, gotovo deset
posto populacije tvrdi da je barem jednom u ivotu imala ovakvu vrstu
iskustva. Ona se oituju u injenici da je "dua", "duh" ili, kako ga neki
nazivaju, centar za svjesnost tih osoba privremeno napustio tijelo, te
da putuje okolo bez tijela i iz te nove perspektive promatra svijet i svo-
je naputeno tijelo. Takva iskustva najee se javljaju kod osoba koje su
u stanju stresa, senzorne deprivacije, duboke relaksiranosti ili u situaciji
smrtne opasnosti, a traju vrlo kratko. Jo uvijek nije pronaena valjana
metoda kojom bi se potvrdilo postojanje ove pojave.
Ono to je sigurno potvreno i dokazano jest djelovanje tzv. uroka. Na-
ime, kod nekih osoba koje je netko, primjerice, ukleo i prorekao im oboli-
jevanje od neke teke bolesti, doista se takva proroanstva esto i ispune.
Bitno je naglasiti da se osobe nisu razboljele zbog samog uroka, ve zbog
jake autosugestije koja se javlja u takvim situacijama, to je nedvojbeno
dokazano.
Istraivanja vezana za ostale parapsiholoke fenomene nisu postigla
takve rezultate kakvi su dobiveni kod telepatije, odnosno gotovo da i ne
postoje valjani dokazi koji bi ukazivali na postojanje bilo koje od ovih spo-
sobnosti nekog ovjeka.

e.4) Zavrne napomene o parapsihologiji

Kao to se moe vidjeti iz primjera koji su ranije navedeni, postoji niz
argumenata dobivenih istraivanjima koji govore u prilog postojanju pa-
rapsiholokih pojava. Stoga, kad je rije o svim navedenim parapsiho-
lokim fenomenima, mora se rei kako ni jedan ozbiljan psiholog nee
unaprijed odbaciti mogunost njihova postojanja, ali ih nee ni uzeti za
ozbiljno sve dok ne budu postojali vrsti, jednoznani znanstveni dokazi
koji bi ih potvrdili.
Poznato je da u znanosti openito vrijedi pravilo da se neki fenomen ne
smatra dokazanim ako ga u neovisnim eksperimentima nije potvrdilo vie
razliitih istraivaa. Drugim rijeima, ako neto doista postoji i moemo
to izraziti nekim pravilima ili zakonitostima, onda to postoji i ne moe se
dogoditi da jedanput ima, a ve drugi put nema nikakvog efekta. Odnos-
no, jedan od temeljnih kriterija znanstvenosti, a to je ponovljivost, u ovim
istraivanjima nije potvrena.
Kao to je i ranije istaknuto, ak i u situacijama u kojima je isti istrai-
va provodio ponovno istraivanje, na istim pojedincima, nisu dobiveni oni
efekti koji su utvreni u nekim ranijim pokusima.

93
 KRIMINALISTIKA _______________________________________________________________

Meutim, parapsiholozi ne spore da je to injenica, ali istiu kako na-

vedene parapsiholoke pojave zapravo i nisu ponovljive, jer ih ne moe-
mo proizvesti kad nam se prohtije, budui da su one ovisne o "posebnom
stjecaju okolnosti" u kojima iskljuivo nastaju. Tu u prvom redu spadaju
okolnosti koje se odnose na odreeno psiholoko stanje medija, kao to je
njegovo trenutno raspoloenje i "nadahnutost".
Neke druge kritike parapsiholokih eksperimenata odnose se na objek-
tivnost samog postupka. Openito znamo da je objektivno ono mjerenje u
kojem rezultati koji se dobivaju ne ovise o onome tko to mjerenje provodi,
ve jedino i iskljuivo o onome to se mjeri.
U istraivanjima razliitih parapsiholokih pojava gotovo redovito po-
tvrena je injenica da se u eksperimentima koje provode i u njima sudje-
luju osobe koje i same vjeruju u postojanje ovih fenomena dobivaju znatno
bolji rezultati nego kad te eksperimente provode oni koji nisu ba uvjereni
u postojanje parapsiholokih sposobnosti. Ovo ne mora znaiti da su re-
zultati dobiveni u prvo spomenutim istraivanjima nuno neobjektivni,
ali odreena sumnja postoji. Nadalje, poznata je stvar da su mnogi pokusi
u kojima nisu dobiveni nikakvi znaajniji rezultati "gurnuti pod tepih" i
nikad nisu objavljeni. Dakako da nije zanimljivo pokazati da navedeni fe-
nomeni ne postoje. Mnogo su zanimljiviji pozitivni rezultati.
Tako je poznat sluaj osobe koja je izjavila da e dobiti na lutriji. Kad
se to stvarno i dogodilo, to su objavili svi mediji. Meutim, tisue onih koji
su taj isti dan takoer imali osjeaj da e dobiti na lutriji, a nisu nita
dobili, nitko nije spomenuo. Istina je d a j e vjerojatnost da e ova gospoa
dobiti na lutriji bila iznimno mala, meutim ovo se mora sagledati u malo
drukijem kontekstu.
Naime, vjerojatnost da e dobiti netko od onih nekoliko tisua igraa
koji su taj dan izjavili da e dobiti, znatno je vea. Da ne spominjemo i-
njenicu da je navedena osoba stotinama puta prije takoer izjavljivala
kako e dobiti na lutriji, a nikad nije nita dobila, odnosno njene prognoze
su bile pogrene.
Sline se stvari dogaaju s tzv. prekognitivnim snovima, tj. snovima u
kojima se vide budui dogaaji. Kad neto sanjamo, ako se i sjeamo to
smo sanjali, tijekom vremena imamo tendenciju da zaboravimo te snove.
Meutim, kad se za nekoliko dana dogodi ono to smo prethodno sanjali,
"izvuemo" taj san iz naeg sjeanja i uvjereni smo kako je taj na san bio
vienje budunosti. Pri tome zaboravljamo koliko je bilo sadraja koje smo
sanjali, a nikada nam se nisu dogodili.
Da ne govorimo o nekim predvianjima budunosti koje iznose razliiti
proroci koji vide u budunost. Budui da je takvih proroka mnogo (a sva-
kodnevno ih je sve vie), veoma je velik broj i predvianja koje oni daju.
Po zakonu vjerojatnosti, neka od tih proroanstava e biti tona i to e

94
 UVOD

onda svima biti znak "prekognitivnih sposobnosti" tog proroka. Tu se opet

postavlja pitanje to je s tisuama onih krivih predvianja? Ona nisu za-
nimljiva i kao takva ostaju nepoznata.
Mnogi parapsiholozi bune se na vrlo rigorozne kriterije koji se jav-
ljaju kod testiranja vrijednosti dobivenih rezultata koji ukazuju na pa-
rapsiholoke pojave, istiui kako bi i mnogi rezultati dobiveni u nekim
drugim, priznatim znanostima bili proglaeni nevaeima kad bi se i na
njih primjenjivali tako rigorozni metodoloki i statistiki kriteriji. Kriti-
ari parapsihologije pak odgovaraju kako ekstremno vane pojave (ako bi
parapsiholoki fenomeni bili potvreni, promijenili bi svijet), zahtijevaju
ekstremno stroge kriterije provjere.
U posljednje vrijeme, posebice u podruju kvantne fizike, javljaju se
neke nove ideje koje idu u prilog pozitivnijem stavu prema parapsiholo-
giji. Naime, neki fiziari smatraju da u kvantnoj fizici nema niti jedne
injenice koja bi iskljuivala mogunost postojanja parapsiholokih poja-
va, odnosno tu nije rije o pojavama koje bi se suprotstavljale poznatim
fizikalnim zakonima, ve o pojavama koje su u skladu s novim, tek otkri-
venim zakonima.

e.5) Parapsihologija i kriminalistiko istraivanje

U nekim, osobito teim sluajevima kaznenih djela, pojavljuju se osobe
koje putem svojih parapsiholokih sposobnosti nastoje pridonijeti razja-
njavanju okolnosti pojave kaznenog djela.
U pravilu radi se 1) o otkrivanju mjesta u kojemu se nalazi osoba ili
predmet (rtva koja je oteta ili predmet koji je otuen), 2) okolnosti u vezi
s dogaajem (osobe koje su sudjelovale, sredstva koja su upotrijebljena), 3)
aktualnom stanju (mogui poinitelj, tragovi, predmeti itd.).
Za kriminalistiku kljuni, najvaniji smisao razmatranja odnosa s
parapsihologijom je mogunost pomoi u prikupljanju podataka. Kri-
minalistiko istraivanje je vieslojna cjelina primjene znanstvenih
saznanja i sustavno prikupljenih iskustava. Stajalita o pojavama i
procesima se tijekom razvoja ljudskog znanja bitno mijenjaju. Pitanje
je kako e se u budunosti "slubena" znanost odnositi prema parapsi-
holokim pojavama.
Za racionalnu kriminalistiku nema dvojbe. Svako saznanje do kojega
se dolo valja svrhovito i prikladno uporabiti u istraivake svrhe. Ako je
kriminalistiki istraitelj podatak saznao od osobe koja posjeduje izvano-
sjetilne sposobnosti, i ako je taj podatak prikladan za daljnju provjeru, ili
daljnje istraivanje, valja s njim postupiti kao i s drugim saznanjem koje
vodi rjeavanju kriminalistike zadae.

95
KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________________

4. Kriminalistika i druge discipline

Znaajne podatke kriminalistika prua i disciplini politike suzbijanja

kriminaliteta. Povezanost obje discipline navela je neke autore na sta-
jalite o preventivnoj kriminalistici. Pritom je kljuna vanost diferenci-
rajuega obiljeja kriminalistike kao discipline koja se bavi prouavanjem
mjera neposrednoga istraivanja pojava kaznenih djela.
Kao primijenjena znanost kriminalistika je u brojnim, vrlo sloenim
odnosima i s veim brojem znanstvenih disciplina izvan kruga kaznenih
znanosti. Brojne veze postoje izmeu prirodnih i tehnikih znanosti i kri-
minalistike u podruju kriminalistiko - tehnikih metoda. Treba istaknu-
ti biologiju, fiziku, kemiju, medicinu i druge discipline.
Vrlo su znaajni odnosi kriminalistike prema nekim drutvenim discip-
linama, posebice sociologiji, statistici, ekonomiji. Vanost sociologije bitna
je
za svaku proceduru, pa tako i za cjelinu kriminalistikoga istraivanja. Po-
glavito je rije o tome da sociologija prua polazita u objanjavanju nastan-
ka pojave koja je predmet istraivanja oblikovanjem niza varijabli. Varijab-
le se vrlo prikladno mogu koristiti za svrhe kriminalistikoga istraivanja.
Sociologija posredstvom metoda odabira prikladnih mjera daje osno-
vu za stvaranje prognozirajuih sudova, koji su posebice vani u podruju
prevencije kriminaliteta. Njena pomo vana je kod izvoenja vrijednos-
nih kvalifikatornih sudova, supsumpcija itd.
U tom se podruju mora nastojati u veoj mjeri koristiti empirijsko
- iskustvene metode na raun preteitih pristupa s polazitem svakodne-
vnoga ivotnoga iskustva, dugogodinje prakse i slino (za koje se nikad
ne zna jesu li doista rezultirale saznanjem, tko je ta saznanja prikupio, na
koji nainje to postignuto, mogu li se ona provjeriti). Sociologija omoguu-
je da se proces kriminalistikoga istraivanja organizira kao sociologijska
ralamba. To je posebice sluaj u primjeru utvrivanja subjektivnih inje-
nica na temelju indicija.
Statistika istraivanja su zbog svoje vanosti dovela do stvaranja
posebne kriminalistike statistike. Ekonomija ima dvostruko znaenje. S
jedne strane, kao komponenta svake djelatnosti i kriminalistika ukljuuje
ekonominost. S druge strane cio niz se ekonomskih metoda primjenjuje u
kriminalistikome istraivanju. Dinaminost i prilagodljivost novim uvje-
tima kriminalistika izraava i time to za svoje ciljeve iskuava i mnoga
druga podruja ljudskih postignua, pa tako i metode koje jo nisu slube-
no verificirane, ali i razne vjetine.
U suvremenim razmjerima kriminalistika je u visokom stupnju oslonjena
na organizacijsku i informacijsku znanost. Kazneni postupak je dinami-
ki, teleologijski i organizmiki, prema okolini otvoren informacijski sustav.

96
 UVOD

Komunikacijska znanost je takoer bitna za kriminalistiku jer kaz-

neni postupak mora osigurati selektivnost, otpornost prema iskrivljavanju
informacija, utjecaj na postupanje primatelja informacije i ekonominost.
Za planiranje i voenje u kriminalistici vana je kibernetika, posebno sto-
ga to istrauje mogunosti planskog djelovanja na odvijanje istraivanja
u zadanim okvirima pravnih normi.

Literatura:
Archer, D., Gartner, R., Violence and Crime in Cross-National Perspective,
Yale University
Press, New Haven - London, 1984.; Aronson, E., et al., Social Psychology,
Harper-Collins Col-
lege Publishers, New York, 1994.; Atkinson, L., et al., Hilgard's Introduction
to Psychology,
Harcourt Brace College Publishers, New York, 1996.; Berkowitz L.,
Aggression: Its Causes,
Consequences, and Control, Temple University Press, Philadelphia, 1993.;
Blackmore S., Pa-
rapsychology, Longman Group Limited, New York, 1995.; Buchmann, K. E.,
Aufgaben der
Polizeipsychologie zur Untersttzung des tglichen Polizeidienstes,
Kriminalistik, 4/2005.
(59); Carnap-Bornheim, C, Frensel, P., Kriminalistik und Archologie,
Kriminalistik, 2/1998.
(52); Cornish D. B., Clarke R. V. (ur.), The Reasoning Criminal, Springer
Verlag, New York,
1986.; Curtis L. A. (ur.), American Violence and Public Policy, Yale
University Press, New
Haven, 1985; Feldman, P., The psychology of crime, Cambridge University
Press, Cambridge,
1993.; Fisher, R. P., Geiselman, R. E., Memory-enhancing techniques for
investigative inter-
viewing: The Cognitive Interview, Charles Thomas Publishers, Springfield,
1992; Gmr, W.,
Das psychiatrische Glaubwrdigkeitsgutachten, Kriminalistik, 2/2000. (54);
Goldstein, J. H.,
Aggression and crimes of violence, Oxford University Press, New York,
1986.; Gudjonsson, G.,
The psychology of interrogations, confessions and testimony, John Willey &
Sons Ltd., Chic-
hester, 1992.; Hagan, J., Peterson, R. D., Crime and Inequality, Stanford
University Press,
Stanford, 1995.; Hndel, K., Aktuelle Rechtsmedizin, Kriminalistik, 3/2001.,
(55); Hndel,
K., Rechtsmedizin und Kriminalistik, Kriminalistik, 12/2002., (56); Hollin,
R. C, Psycholo-
gy and crime: An introduction to criminological psychology, Routledge,
London i New York,
1998; Howitt, D., Forensic and criminal psychology, Prentice Hall, London,
2002.; Kezele, A.
P., Intuicija, Dvostruka duga, akovec, 2004.; Kolesari, V., et al., Uvod u
psihologiju, Grafi-
ki zavod Hrvatske, Zagreb, 1991.; Kolesari, V. - Petz, B., Statistiki
rjenik, Naklada Slap,
Jastrebarsko, 1999.; Leder, H.-C, Sozialtechniken, Kriminalistik, 7/2003.
(57); Lippert, F.,
Ratzel, M.-P., Controlling und Qualittsmanagement bei einer
kriminalpolizeilichen Zen-
tralstelle, Kriminalistik 3/2004. (58); Malim, T., et al., Introductory
Psychology, Macmillan

97
 UVOD

Press Ltd., London, 1998.; Milne, R. - Bull, R., Investigative interviewing,

Psychology and
Practice, John Willey & Sons Ltd., Chichester, 1999.; Palmer, T.,
Programmatic and Nonpro-
erammatic Aspects of Successful Intervention: New Directions for Research,
Crime & Deli-
nquency, 1/1995. (41), 100-131; Petz, B., Psihologijski rjenik, Prosvjeta,
Zagreb, 1992.; Petz,
B., Uvod u psihologiju: Psihologija za nepsihologe, Naklada Slap,
Jastrebarsko, 2003.; Pollak,
5.. Rechtsmedizinische Forschung, Kriminalistik, 12/2003. (57); Pollak, S.,
Rechtsmedizin
und Innere Sicherheit, Kriminalistik, 1/2005. (59); Prins, H., Offenders,
deviants or patients?,
Routledge, London - New York, 1995.; Raskin, D. C. (ur.), Psychological
methods in criminal
investigation and evidence, Springer, New York, 1989.; Seibt, A.,
Forensische Schriftvergleic-
hung und Schriftpsychologie, Kriminalistik, 4/2004. (58); Semin, G. R.,
Fiedler, K, Applied
Social Psychology, SAGE Publications Ltd, London, 1996.; Towl, G. J.,
Crighton, D. A., The
Handbook of Psychology for Forensic Practitioners, Routledge, London and
New York, 1996.;
Vrij, A., Detecting lies and deceit: The psychology of lying and the
implications for professio-
nal practice, John Willey & Sons Ltd., Chichester, 2000.; Wagner, N,
Verfahrensmanagement
in komplexen Ermittlungsverfahren, Kriminalistik, 3/2005. (59); Zarevski, P.,
Modifikacija
ponaanja u podruju kriminaliteta i penologije, Penoloke teme, 3-4/1989.
4), 173-192.

Pitanja za provjeru znanja:

1. Objasnite odnos kriminalistike i
- kaznenog prava,
- kaznenog postupovnog prava,

98
KRIMINALISTIKA _______________________

- kriminologije,
- sudske medicine.

2. Objasnite pojam kaznene znanosti.

3. to je kriminalistika psihologija?
4. to je parapsihologija?
5. Kakvo je znaenje

- hipnoze u kriminalistici
- parapsihologije u kriminalistici
- okultizma u kriminalistici?

6. Objasnite znaenje intuicije u kriminalistici.

7. toje REM?

99
 Glava V.
Kriminalistika kao praksa, znanstvena disciplina
i program obrazovanja

1. Kriminalistika kao praksa

Istraivanje okolnosti kaznenog djela, utvrivanje poinitelja, njegove kriv-

nje i uvjeta primjene kaznenih sankcija koje se odvija prema pravilima
ureenim kaznenim postupkom, nuno ukljuuje sloeno mnotvo radnji
kojima se rekonstruiraju injenice iz prolosti. Te radnje ukljuuju primje-
nu znanstvenih spoznaja, iskustvenih pravila i vjetina.
Poput mnogih drugih disciplina kriminalistika je od svojih poetaka u
praktinoj komponenti ukljuivala primjenu vrlo raznovrsnih saznanja,
njihovo kombiniranje, stvaranje novih derivata izvornih metoda, povezi-
vanje s iskustvenim pravilima kako bi optimalno postigla cilj rekonstrui-
ranja prolosti (i poduzimanja mjera za sprjeavanje pojava kaznenih dje-
la u budunosti).
Kriminalistika je prema naravi stvari smjerala postizanju to vee
uinkovitosti. Subjekti koji su provodili kriminalistika istraivanja vrlo
su rano svoju djelatnost obavljali kao tijelo dravne vlasti. Kriminalisti-
ka znanja upotrebljavala su se od ranih poetaka za razjanjenje pojava
kriminaliteta, ali, gotovo u istom trajanju, sporadino upotrebljavala i zlo-
rabila za ouvanje vladajueg poretka.
Razvoju suvremene kriminalistike najvie je pridonijela praksa. Isto-
dobno, u nekim sluajevima kriminalistika je bila izvor najgrubljih, pov-
remeno masovnih povreda ljudskih prava. Kriminalistika je zasluna za
napredak u sprjeavanju i suzbijanju kriminaliteta, za humanizaciju i
osuvremenjivanje kaznenog postupka, ali nosi teret zloporabe ije su rtve
bili mnogobrojni subjekti prije svega u totalitarnim, ali i u demokratskim
sustavima.
U suvremenim prilikama kriminalistika se kao praksa razvija mnogo
bre od pravnih okvira u kojima se kree. Nov, globaliziran, strukturno
sloen, organizirani kriminalitet i nagli razvoj znanosti, osobito telekomu-

100
 UVOD

nikacija i tehnologije, postavljaju kriminalistici nove zadae i pruaju nove

mogunosti primjene znanstvenih spoznaja. S tim izazovima kriminalisti-
ka u svjetskim razmjerima spremno komunicira, posebno u komponenti
novih metoda istraivanja i novog pristupa postavljenim zadaama.
Kriminalistika je u novom vremenu organizirana uz kljunu novu
odrednicu zatite ljudskih prava. Ta se prava, naalost, jo uvijek spora-
dino kre i organiziranom "kriminalistikom" djelatnou pod platom
zatite od najpogibeljnijih zloina, ouvanja demokratskih vrijednosti i
slinih iz povijesti poznatih fraza opresivnog politikog elnitva nekih od
najmonijih drava.

2. Kriminalistika kao znanstvena disciplina

Za kriminalistiku je bitno da sustavno istrauje znanstvena, ali i isku-

stvena pravila u podruju svojih istraivanja. Time daje vlastiti, izvorni
prinos cjelini podruja znanosti o pojavama kaznenih djela. Mnoge se
kriminalistike metode, kao to je ve istaknuto, koriste i izvan podruja
prikupljanja saznanja o kaznenom djelu i poinitelju (npr. pravila o oe-
vidu, ispitivanju svjedoka i vjetaka u graanskom i upravnom postupku
itd.).
Nastala kao sustav uenja koji je iznikao iz potrebe stalne prilagodbe
i traganja za novim metodama suzbijanja pojava kaznenih djela, krimi-
nalistika je tijekom svojega razvoja ukljuivala sve vie novih znanstve-
nih metoda te utjecala na njihov razvoj i promjene. Znanstveni sadraji
u nekada izrazito prakticistikome (preteno iskustvenome) skupu kri-
minalistikih metoda danas su lako uoljivi. Uvoenje tih sadraja zahti-
jeva sustavna istraivanja izvan podruja njihove neposredne praktine
primjene.
Proirenje kriminalistike novim podrujima i njihov postupni razvoj
namee pitanje je li kriminalistika na suvremenome stupnju razvoja ve
dosegla razinu da bude samostalna znanstvena disciplina, koja ispunja-
va uvjete 1) odreenosti (posebnosti) predmeta istraivanja, 2) koja ima
koherentan sustav zakonitosti i 3) odreene metode, ili je, naprotiv, jo
uvijek samo vie ili manje sustavno organiziran skup uenja o postupanju
u djelatnosti istraivanja kaznenih djela.
Na pitanje o samostalnosti kriminalistike teorija odgovara (jo uvijek)
razliito. Stajalita se u osnovi mogu razvrstati u etiri skupine. U prvoj
skupini su autori koji smatraju da kriminalistika na suvremenome stup-
nju razvoja ne ispunjava uvjete koji su neophodni da bi joj se priznalo
znaenje samostalne znanosti (Wissenschaft). Ne odrie se postojanje i va-

101
KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________________

nost teorijskih istraivanja u kriminalistici, ali se ta istraivanja uzimaju

kao posebne tematske cjeline, obiljeja metode pristupa, aspekta istrai-
vanja itd. Smatra se da to nije dostatno za priznavanje samostalnosti kri-
minalistike kao znanosti.
Krajnji rezultat tih stajalita gledite je o kriminalistici kao uenju
(Lehre), sustavu pravila o neposrednome istraivanju pojava o kojima je
bilo rijei, ili pravilima djelovanja (Handlungslehre). To je stajalite bilo
posebice zastupljeno u njemakoj literaturi, ak ojaano neposredno na-
kon gaenja kriminalistikih akademskih programa u podruju nekada-
nje Istone Njemake. U posljednje vrijeme izloeno je vrlo ozbiljnim i
opravdanim kritikama.
Nekim podrujima kriminalistike priznaju znaenje samostalne zna-
nosti, iako se prema njoj kao cjelini odnose suzdrano. Zastupnici toga
gledita istiu vanost razvoja teorijske kriminalistike, smatrajui da je
to nuan uvjet razvoja kriminalistike prakse, ali ujedno kretanje prema
samostalnoj znanosti. U tu skupinu ulaze takoer stajalita o kriminali-
stici kao ukupnosti funkcijski povezanih posebnih znanstvenih disciplina.
Trea skupina stajalita uzima kriminalistiku kao samostalnu znanost.
Oni smatraju da su njen skup znanja, odreenost predmeta istraivanja,
zakonitosti i metode takvi da ispunjava sve uvjete za samostalno postoja-
nje i razvoj. Osim u ruskoj i poljskoj, danas je sve vie takvih stajalita i u
njemakoj literaturi.
U etvrtu skupinu ulaze miljenja koja se temelje na posebnome sus-
tavnom pristupu. Obiljeen je time to se pojmovnom oznakom krimina-
listika (criminalistics, la criminalistique) oznaava posebni sadraj, ue
podruje prirodnih i tehnikih znanosti. Ostali sadraji koji su obuhvae-
ni polaznim odreenjem pojma kriminalistike (posebice podruje taktike)
ukljuuju se u ire podruje kriminalistikoga istraivanja (criminal in-
vestigation, la recherche du crime). To je stajalite posebice zastupljeno u
amerikim, ali takoer i u izvorima iz romanskoga jezinoga podruja.
U nekim je sredinama pojmovna oznaka kriminalistike kao samostal-
ne discipline nepoznata. Umjesto nje upotrebljavaju se druge oznake. Pri-
mjerice, u talijanskim izvorima upotrebljava se oznaka polizia scientifica.
Ona poglavito obuhvaa podruje primjene prirodnih i tehnikih metoda u
istraivanju kaznenih djela. Sadraj kriminalistike oznaava se u nekim
izvorima i kao forenzika znanost (forensic science) i policijska znanost
(police sciences).
Kriminalistika kao kaznena disciplina sintetizira i sustavno sjedinju-
je znanja iz prirodnih, drutvenih i tehnikih znanstvenih disciplina te
iskustvena pravila. Ona ispituje pojavnost oblika injeninoga stanja kaz-
nenoga djela, njegove posebne znaajke, evidentira i katalogizira najva-
nije dokaze, pronalazi optimalne modalitete izvedbe postupovnih radnji

102
 UVOD

konvergiranjem svih utjecajnih imbenika, obrauje svojstva poinitelja,

rtve, naina ostvarenja djela itd.
Kriminalistika je usmjerena na pitanja koja su u visokome stupnju
istovjetna s disciplinom kaznenoga postupka. Bilo bi, meutim, pogreno
poistovjetiti predmet znanstvene discipline kaznenog postupovnog (isto
tako i materijalnoga) prava i kriminalistike. Oito je da meu spomenu-
tim disciplinama postoji bitna razlika. Ona je tematske, ali jo vie meto-
dologijske naravi.
Kazneno djelo je sloeni splet sadraja objektivne i subjektivne naravi.
Objektivna ili vanjska strana pojave kaznenoga djela obuhvaa vrijeme,
mjesto, sredstva, radnju i posljedicu, tijek i druge objektivne okolnosti dje-
la. Subjektivna ili unutarnja strana odnosi se na unutarnja zbivanja, zna-
ajke linosti poinitelja i rtve, motiv, sadraje i oblik krivnje itd.
Kazneno (materijalno i postupovno) pravo bavi se kaznenim djelom sa
stajalita pravne znanosti. Kazneno pravo odreuje kaznena djela, uvjete
krivnje i primjene kaznenih sankcija. Tematski se kazneni postupak vodi
o zahtjevu ovlatenoga tuitelja u cilju 1) da se utvrdi je li kazneno
djelo
poinjeno, 2) tko je poinitelj, 3) je li poinitelj kriv i 4) jesu li ispunjeni
uvjeti za primjenu kaznenopravnih sankcija.
Kriminalistika razmatra okolnosti u vezi s pojavom kaznenoga djela
kao stvarnog dogaaja. Tu valja imati u vidu dvije razliite komponente
kriminalistike: otkrivaku i dokaznu, a na toj osnovi mogue je razvrsta-
vanje i cjelokupne kriminalistike djelatnosti.
U otkrivakoj komponenti znatno je vea sloboda djelovanja i znatno
su vei prevladavajui zahtjevi otkrivanja novog, nepoznatog. Ta se krimi-
nalistika djelatnost opravdano uzima kao njena osnovna zadaa. Prema
naravi svrhe radnji koje smjeraju otkrivanju nepoznatog, novog, rjeava-
nju nepoznanica, naziva se heuristika kriminalistika.
Otkrivanje kaznenoga djela i poinitelja uvjet je pokretanja kazne-
noga postupka, ali to, u pravilu (jo) nije kazneni postupak. U pravnom
smislu to su izvidi kaznenih djela, s obzirom na vremensku komponentu,
predistrani postupak ("otkrivaka kriminalistika"). Prema izloenom,
izmeu heuristike kriminalistike i kaznenoga postupka postoje tematske
i metodologijske razlike.
Pokretanjem kaznenoga postupka uloga kriminalistike postaje va-
nija u metodologijskoj, provedbenoj komponenti. Kazneni postupak je
u odnosu na predmet i ciljeve tematski jasno odreen. Kriminalistika
ovdje ukljuuje planiranje i nain provedbe postupovnih radnji, njihov
redoslijed i druge modalitete stvarnog znaenja. Ona je stvarna kompo-
nenta postupovne radnje iji je oblik odreen zakonom i moe se shvatiti
kao "dokazna kriminalistika". Kriminalistika se tu nalazi u "zadanim"
okvirima postupovnih propisa kojima prua stvarni sadraj. Zato se u

103
KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________________

odnosu na to govori o silogistikoj kriminalistici ili kriminalistici pos-

tupovnih radnji, odnosno kriminalistici kaznenog postupka ("dokaznoj
kriminalistici").
Tematske razlike, kao u sluaju heuristike kriminalistike, kod silo-
gistike kriminalistike nema. Ona se od kaznenoga postupka razlikuje
prema metodologijskim znaajkama. Ipak, opisano je vanije za potpuni-
je razlikovanje svih komponenti sloene strukture kriminalistike nego za
stvarni sadraj radnji, jer u sluaju izvia iji se rezultati mogu uporabiti
kao dokaz u kaznenom postupku opisane razlike znatno se smanjuju. Raz-
lika izmeu heuristike i silogistike kriminalistike korisna je u drugom
smislu, tj. kao osnova za razlikovanje kriminalistike kao znanstvene disci-
pline od doticajnoga podruja kaznenopravne znanosti.
Zakonitosti koje su predmet ispitivanja kriminalistike vrlo su sloene.
Stvarnu strukturu njenoga predmeta istraivanja tvori meusobno pre-
pleten, vierazinski sklop drutvenih, prirodnih i tehnikih sastojaka koji
se mogu promatrati kao posebni podsustavi.
Budui da je kazneno djelo u prvome redu drutvena pojava, i krimina-
listika pripada poglavito podruju drutvenih znanosti. Meutim pojedini
dijelovi istodobno jesu posebne inaice mnogih prirodnih, humanistikih,
tehnikih i matematikih znanosti.
Takva heterogenost i posljedino obiljeje multidisciplinarnosti, inter-
disciplinarnosti, hibridnosti nije znaajka samo kriminalistike. Svojstveno
je to i medicini, komunikologiji, ali i nekim drugim novijim znanstvenim
disciplinama.
Kriminalistika se ponekad svodi na uenje o tehnici i taktici prikuplja-
nja dokaza, ili znanstvenu policiju, znanost o prikupljanju materijalnih
dokaza, iskustvenih pravila policijskoga rada i slino. Takva i slina odre-
enja ne izraavaju bit i sloenu cjelovitost predmeta kriminalistike. Ona
su izraz 1) nedovoljnoga poznavanja problema, 2) nekritikih iskljuivosti,
3) prakticistikih, povrnih pristupa, odnosno 4) pogrenih motrita na ci-
jeli sklop kaznenih znanosti.
U kriminalistici je vie sloenih cjelina. Meu njima se vanou istiu
poznavanje pojava kaznenih djela, razrada metodologije izvoenja radnji
kojima se otkrivaju i razjanjavaju kaznena djela, uporaba znanstvenih
metoda u posebne kriminalistike svrhe i prilagodba kriminalistikih rad-
nji posebnim obiljejima kaznenih djela.
U suvremenim uvjetima kriminalistika mora nastojati postati zalogom
vee djelotvornosti cjeline kaznenopravne zatite. To je posebice aktualno
u suvremenom svijetu suoenom s pojavama vrlo pogibeljnih oblika or-
ganiziranoga zloina, s nasiljem koje se izraava i masovnim stradanjem
ljudi, korupcijom te trajno prisutnim visokim brojkama niza drugih kaz-
nenih djela.

104
 UVOD

Jednako je vano da se poveanje uinkovitosti kaznenopravne za-

tite postie uz stalan obzir prema potrebi ouvanja temeljnih ljudskih
prava i sloboda te suzbijanja pojava koje su protivne ne samo formalnim
zakonskim propisima ve i standardima zatite nepovredivosti ljudskoga
bia.
Sukladno odreenju pojma kriminalistike, i onome to je do sada istak-
nuto pri razmatranju predmeta te znanstvene discipline, kriminalistika
se ne bavi kaznenim djelom u smislu kako to ine discipline kaznenoga
prava, niti u smislu razmatranja uzroka i pojavnosti kriminaliteta kao
to je sluaj s kriminologijom. Kriminalistiko djelovanje odvija se uslijed
pojave kaznenoga djela (koje je bitno odreeno kaznenim pravom), u cilju
pripreme ili u okviru kaznenoga postupka (koji je ureen kaznenim postu-
povnim pravom).

3. Kriminalistika kao program obrazovanja

Kriminalistika je, sukladno ranijim izlaganjima, sustavna cjelina odree-

nih znanja. Ona se prikladnom didaktikom preradom mogu oblikovati u
nastavni predmet. Kriminalistiki sadraji mogu takoer biti ukljueni u
sadraj nastave kriminologije, predmete forenzike ili policijske znanosti,
ak policijskoga prava ili, konano, u cjelinu organizacije djelatnosti suzbi-
janja zloina, zatim u predmete sudske medicine, psihologije i psihijatrije.
Kljunu vanost u koncipiranju predmeta kriminalistika ima konkre-
tan obrazovni program. Sadraj predmeta kriminalistike modelira se u
ovisnosti o tome u kojim se okvirima izvodi, kakve su mu dimenzije, polo-
aj i odnos prema drugim predmetima u cjelokupnom obrazovnom progra-
mu. U vezi s tim znaajkama postoje razliita rjeenja.
Zadaa oblikovanja predmeta kriminalistike pojavljuje se prije sve-
ga u okvirima studija prava i (znanstvenog ili jo ee strunog) studija
policijskih uilita te jo uvijek rijetkih znanstvenih studija sigurnosti.
Strukturiranje i modeliranje predmeta kriminalistike u okvirima studija
prava ukljuuje vie zadaa. Prva je zadaa u tom nastojanju utvrivanje
ciljeva nastave, koji mogu biti znanstveno, znanstveno-struno, struno,
ili praktino obrazovanje. Kriminalistiki sadraji izlau se na razliitim
stupnjevima pravnoga obrazovanja: dodiplomskoga ili poslijediplomskoga
studija, ali i u programima specijalistikoga, strunoga obrazovanja izvan
klasinih akademskih modela.
Za dodiplomski pravni studij valja imati u vidu da sadraji kriminalis-
tike pripadaju podruju sudskoga ili kaznenopravnoga usmjerenja. Uenje
kriminalistike mora biti povezano, uvjetovano prethodnim uenjem odgo-

105
KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________________

varajuih pravnih i nepravnih predmeta, u prvome redu kaznenoga mate-

rijalnog i posebno postupovnog prava te kriminologije.
Sadraj predmeta kriminalistika mora se temeljiti na opem teorijskom,
makar saetom pristupu u kojemu se s posebnom pozornou moraju uspos-
taviti odnosi i veze s drugim disciplinama i naglasiti multidisciplinarnost,
interdisciplinarnost te interferencija u cjelini podruja kaznenih znanosti.
Objektivno, u nacionalnim, ali i opeeuropskim razmjerima, ukljuiva-
nje novih izvanpravnih predmeta u studij prava opeg smjera jedva da je
ostvarivo. Najvie to se moe postii je ukljuivanje kriminalistike kao
predmeta izbornog statusa na viim godinama studija.
Bolje mogunosti postoje odnedavno u uvjetima produljenog petogodi-
njeg ili dvostupanjskog pravnog studija s usmjerenjima. Izgledi za uvo-
enje novih, a meu njima i kriminalistikih, sadraja nastave ovdje su
mnogo bolji. Da bi mogla uspjeno konkurirati, kriminalistika mora biti
jasno smjetena u cjelinu sustava kaznenih znanosti, i na toj osnovi mora
biti provedeno njeno ukljuivanje u konkretni nastavni program, posebno
dodiplomskog pravnog studija.
Novi, suvremeni program studija prava mora se "otvoriti" prema novim
sadrajima, ali i metodama nastave. To u punoj mjeri vrijedi za sadraje
predmeta kriminalistika koji u izvedbenom smislu nalae posve nov, druk-
iji pristup, koji je svojim "klinikim", praktinim znaajkama prilino
stran postojeem tradicionalnom normativistikom katedarskom modelu
nastave prava u sveuilinim ustanovama kontinentalne Europe.
Opseg, dubina i redoslijed nastavnoga programa kriminalistike, te tri
temeljne didaktike dimenzije, moraju se utvrditi osim nastavnim pro-
gramom, svrhom obrazovanja, nastavnom tehnologijom, intelektualnom i
emocionalnom stranom nastave, artikulacijom nastave u cjelini, te drugim
imbenicima.
Predmet kriminalistike u dodiplomskom studiju prava mora tematski
obuhvatiti temeljna podruja discipline, a zatim podruja kriminalistike
vezana uz budui poziv pravnika. U najopenitijim naznakama tu ulaze
teorijske osnove kriminalistike, zatim temeljna polazita fenomenologije,
sustavni pregled kriminalistike tehnike, i, kao kljuno podruje, taktika
radnji kaznenoga postupka.
Spoznajna strana nastave (poglavito osnovne funkcije: promatranje,
miljenje, praksa) ima za predmet kriminalistike posebno znaenje. Su-
vremeni kriminalistiki nastavni programi morali bi polaziti od sedam
osnovnih nastavnih metoda (demonstracije, praktinog rada, crtanja, pisa-
nja, itanja i rada na tekstu, razgovora, usmenoga izlaganja).
S osobitom pozornou valja se odnositi prema metodama (operacijsko-
ga ili globalnoga sustava) vjebanja kao samostalne nastavne komponente
u vezi s kojom se koriste algoritam i druga modelska pomagala.

106
 UVOD

U suvremenom modelu europskoga studija prava to je posve strani pri-

stup. Koliko je izostanak tih metodologijskih postupaka u aktualnom stu-
diju prava znaajan za nedovoljnu kakvou rada u kaznenom postupku,
moe se samo pretpostavljati. Izvjesno je da pravnici koji bi trebali biti
"profesionalni zatitnici ljudskih prava" moraju dobiti obrazovanje po mje-
ri sloenosti i teine zadaa koje ih oekuju. Za njih valja pronai pravu
mjeru i pravo mjesto.
U nastavnome programu kriminalistike posebno je vana psihologijska
strana usmjerena razvijanju operantnog reagiranja, kortikalnih funkci-
ja (odraavanja, usporeivanja, modeliranja), a iznad svega osobite vrste
interesne pozornosti svojstvene za osobu i djelatnost kriminalista. U tom
smislu u studiju prava valjalo bi uvesti praktikume, vjebe, hospitiranja,
simulacijske modele, analize sluajeva i sline suvremene nastavne meto-
de poznate u sveuilinim ustanovama u SAD-u.
Prema do sada reenom, u aktualnim programima dodiplomske sve-
uiline nastave prava u Hrvatskoj kriminalistika je predviena kao sa-
mostalni izborni predmet (na fakultetima u Rijeci i Zagrebu), ili su njeni
sadraji ukljueni u predmete koji imaju status glavnih (u prvome redu
kaznenoga postupovnog prava, kao u okvirima studija u Osijeku i Splitu),
a rjee u neke druge predmete izbornog statusa (primjerice kriminologije).
Ukljuivanje kriminalistike kao programa nastave u studij prava nuno
je zbog vie razloga. Suvremene pojave kaznenih djela i razvoj postupovnih
ustanova ija se struktura iri novim sadrajima potaknuli su naputanje
nekadanjih stajalita o kriminalistici kao policijskoj vjetini, pomonoj
znanosti. Gledite o potrebi stjecanja kriminalistikih znanja u okviru prav-
noga studija vie ne treba posebno obrazlagati. Ono je u nizu visokoraz-
vijenih zemalja na razliit nain dio nastavnih planova pravnoga studija.
Tamo gdje su brzopleta, ishitrena rjeenja dovela do izbacivanja takvih
programa, kao to je to bio sluaj s izvrsnim kriminalistikim studijem u
(nekadanjem Istonom) Berlinu, tete su oite, na to je, uostalom, pravo-
dobno bilo upozoreno iz vie najuglednijih svjetskih sveuilinih sredita.
Naalost, uzalud!
Izrada nastavnog programa polazna je pretpostavka integriranja kri-
minalistike u okvire nastavnih planova studija prava. To zahtijeva proces
prerade kriminalistike kao znanstvene discipline u nastavni predmet, a
zatim rjeavanje drugih pitanja vezanih uz proces integracije i diferencija-
cije, statusa i dimenzija predmeta.
Polazite u sastavljanju nastavnoga programa kriminalistike za prav-
nike mora biti marketinki orijentirano i koncipirano u smislu da se to
jasnije utvrdi 1) koje potrebe i ciljeve taj program mora zadovoljavati i 2)
koji sadraji znanstvene discipline kriminalistike imaju najveu vanost
kao predvidivi sadraji nastavnoga predmeta.

107
KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________________

Nastavni program predmeta kriminalistika u okviru pravnog studija

mora biti orijentiran: a) na saznanja koja su vana u podruju buduega
rada pravnika - kriviara i b) u istome smislu na razvijanje odgovarajuih
sposobnosti. Pri tome ne treba izgubiti iz vida da se znanja i sposobno-
sti koja bi u opisanome smislu pruila kriminalistika, koriste ne samo u
kaznenome postupku, nego i u mnogim drugim postupcima kao npr. gra-
anskom, upravnom itd. Primjera radi u tom smislu moe se spomenuti
oevid, prepoznavanje, rekonstrukcija, ispitivanje, ija je izvedba u stvar-
nome smislu jednaka u svim postupcima.
Nain didaktike prerade znanstvene discipline kriminalistike u na-
stavni predmet pravnog studija mora biti takav da udovoljava odreenim
didaktikim ciljevima. Materijalni je cilj nastave stjecanje sustavnog preg-
leda injenica i generalizacija o sadrajima u programu. Tu valja odrediti
na koja podruja kriminalistikih sadraja mora biti usmjeren sveuilini
predmet kriminalistike i s kojim stupnjem ona moraju biti provedena.
Funkcionalni cilj nastave razvijanje je perceptivnih i praktinih sposob-
nosti, zatim sposobnosti izraavanja i, konano, odreenih intelektualnih
sposobnosti iji je sadraj odreen nastavnim programom. Sukladno opisa-
nim pretpostavkama valja odrediti temeljne didaktike dimenzije: opseg,
dubinu i redoslijed nastavnog programa.
Opseg (ekstenzitet) nastavnog programa predmeta kriminalistike, kao
koliina injenica, generalizacija i aktivnosti utvrena prema odreenim
koncentrima, mora ukljuiti sadraje koji su bitni za upotpunjavanje ma-
terijalne i formalne dimenzije nastavnog plana. To je sadrajna cjelina
znanstvenoga podruja kriminalistike. U razmjernome odnosu s opsegom
predmeta mora biti i dubina (intenzitet) obrade, kakvoe i stupnja rala-
njivanja nastavnih cjelina.
Nastavni program kriminalistike strukturno znai proirivanje i pro-
dubljivanje, dakle diferenciranje, obrazovanja u okviru nastavnog plana
pravnoga studija. Za nastavni program bitna je i trea didaktika dimen-
zija: redoslijed (struktura) nastavnoga programa. Tu valja razlikovati opi
program i specijalizirane programe.
Zajedniki sadraj (prva didaktika faza) svih programa jest uvodni dio
koji sadri materiju teorijske kriminalistike. Opi dodiplomski nastavni
program kriminalistike trebao bi sadravati sljedea tradicionalna pred-
metna podruja (didaktike faze): uvod (teorijske osnove kriminalistike),
kriminalistika taktika i kriminalistika tehnika. Sukladno tome treba
rasporediti nastavne sadraje kombiniranom metodom sa znatnijom ulo-
gom linijskoga ili sukcesivnog rasporeda.
Kriminalistika kao nastavni program u studiju prava zahtijeva dalj-
nja istraivanja brojnih problema. Pretpostavka za uspjeh je stvaranje
metodologije kriminalistike, u okviru koje e se povijesnim, empirijskim

108
 UVOD

i teorijskim pristupom razmatrati odgovarajua pitanja s ciljem postiza-

nja i proirivanja spoznaja. Za pravni studij program kriminalistike treba
istodobno suziti i produbiti. Osim zajednikog uvoda u kriminalistiku, u
drugom dijelu valja izloiti uenje o kriminalistikim sadrajima postupov-
nih radnji.
U poslijediplomskom strunom studiju kriminalistiki sadraji morali
bi imati posebno mjesto, ak tvoriti jezgru pojedinih smjerova. U tom smi-
slu mogu se naznaiti kao mogue cjeline podruje istraivanja opeopa-
snih i prometnih kaznenih djela, kaznenih djela nasilja, zatim kaznenih
djela maloljetnika, organiziranoga kriminaliteta, kaznenih djela protiv
ivota i tijela itd. Upravo u takvim strunim poslijediplomskim studiji-
ma potrebno je traiti mogue putove poboljanja razine strunosti rada u
praksi kaznenog sudovanja.
Uz to bi dobro doli krai teajevi iz, primjerice, tehnike utvrivanja
injeninoga stanja, psihologije i taktike ispitivanja, sudskih ekspertiza,
taktike istranih radnji itd. Struni poslijediplomski studiji morali bi biti
usmjerene specijalistike edukacije, toliko potrebne u djelatnosti suzbi-
janja kriminaliteta. Nikako ne koncipirane samo na pukim, mehanikim
ekstenzijama osnovnih programa iz dodiplomskog studija.
Nuno je stalno i trajno praenje razvoja kriminalistike u procesu sa-
moobrazovanja sudaca, dravnih odvjetnika i odvjetnika. To je zadaa
stvaranja okolia uenja koji jo nedostaje, ali bez kojega nema visokih
dostignua kaznene represije u cjelini. Na tom stratekom zadatku morat
e se u vrlo skoroj budunosti sustavno angairati znanstvene ustanove,
tijela dravne vlasti i strune udruge.
Kriminalistika ima svoju najrazvijeniju didaktiku razradu na po-
sebnim kriminalistikim sveuilinim i strunim studijima. Tu se osim
sredinjega integralnoga sadraja izvode posebni diferencirani programi
pojedinih podruja kriminalistike. Diferencijacija programa je dvostupanj-
ska. Na prvima razinama izvode se opi uvodni sadraji (uvod u krimina-
listiku, kriminalistika taktika i tehnika), a na drugoj posebni taktiki i
tehniki programi, meu kojima posebice kriminalistike metodike.
Konano opredjeljenje za koncepciju studija i oblikovanje programa na-
stave u Hrvatskoj jo eka svoje rjeenje. Neke susjedne zemlje (Bosna i
Hercegovina i Slovenija) ve imaju vie ili manje oblikovan dvojni sustav
kriminalistikog obrazovanja (znanstveni studij na kriminalistikim fakul-
tetima sigurnosti, a struni u okviru resora policije (to je sluaj u Srbiji).
Hrvatska je krajem osamdesetih godina dvadesetog stoljea bila znat-
no ispred mnogih drugih sredina. Do prije nekoliko godina Policijska aka-
demija u Zagrebu postigla je obeavajue poetne rezultate, povezivanje s
prestinim inozemnim (posebno njemakim) ustanovama. Organizacijsko-
-personalne reforme poduzete nakon 2004., uz odljev nekolicine nositelja

109
KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________________

jezgrovnih predmeta, objektivno su stvorile stanje ozbiljne krize specifi-

nog policijskog obrazovanja u Hrvatskoj.
Policijska akademija, posebno njena Visoka policijska kola, u aktual-
nom vremenu deficitarna je nastavnicima jezgrovnih, prije svega krimina-
listikih predmeta, njezin sadanji program bremenit je "fundamentalnim"
ili prilino neoekivanim sadrajima, a oskudan specifinim kriminalisti-
kim ili "policijskim" znanjima. Ta, u nekadanjoj Jugoslaviji najbolja po-
licijska obrazovna ustanova, zaostaje za sredinama u kojima ranije nisu
ni postojale sline ustanove (Sarajevo, Ljubljana) u specifinom podruju
obrazovanja koje je postalo iznimno vano.
Istodobno, uoava se nedostatak kompetentnih policijskih profesiona-
laca. Poinitelji nekih iznimno tekih kaznenih djela nisu otkriveni, ili po-
stupci "posru" zbog krupnih pogreaka u postupku otkrivanja. Stupanj
sigurnosti u mikrostrukturama drutva nije zadovoljavajui. Neki strani
koncepti, poput policije u zajednici, nameu se autoritetom politike vlasti
kao posljedica modnih trendova ili vanjskih pritisaka, a da se nije pret-
hodno temeljito analiziralo to oni novoga objektivno donose i je li to uop-
e primjenjivo na hrvatske prilike.

Literatura:
Ackermann et al., 597; Alderson, 18 ; Aleksi, IV, 3; Clarke R. V., Felson M.
(ur.), Routine
Activity and Rational Choice, NJ: Transaction, New Brunswick, 1993.;
Clarke R. V., May-
hew P. (ur.): Designing out Crime, Her Majesty's Stationary Office, London,
1980; Fuchs, B.,
Deutsch-deutsche Kriminalistik, Kriminalistik, 3/1990. (44); Geerds, 121, 6;
Gilbert, 57, 64;
Gross - Geerds, I., 10; Kurapka, V. E., Malevski, H., Kriminalistiklehre an
Universitten -
Notwendigkeit, Realitt oder Problem?, Kriminalistik, 1/2005. (59); Klink -
Kordus, 205; Ko-
etzsche, H., Studium fr Kriminalistik, Kriminalistik, 6/1992. (46); Kube,
Technische Entw-
icklung und neue Kriminalittsformen, Kriminalistik, 10/1996. (50); Kube -
Strzer - Timm,
I., 5, 167; Makra, 2, 20; Markovi, 28, 31; Leonhardt, R., - Schurich, F.-R.,
Zur Geschichte
der Kriminalistik an der Berliner Universitt, Kriminalistik, 1/1993. (47);
Meixner, 121, 15;
Modly - Korajli, 153, 140-141, 525-534; Osterburg - Ward, 5, 27, 636;
Pavii u Lee, 246;
Quambusch, E., Hochschulausbildung von Polizei und Verwaltung,
Kriminalistik, 5/1994.
(48); Schurich, F., Kriminalistik als Wissenschaft und Studienfach,
Kriminalistik, 10/1990.
(44); Singer, M., Kriminologija, 2. izdanje, Globus, Zagreb, 1996., 23;
eparovi, Z., Krimino-
logija i socijalna patologija, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb,
1981., 11; Turner,
C, Personal communication, University of Chicago Press, Chicago, 1987.;
Vodineli, 121, I., 8,
13, 201; Vodineli, V, Da li je kriminalistika kriminoloka nauka, Anali, 1 -
2/1994., 47; We-
ihmann, R., Kriminalistik als Lehrfach, Kriminalistik, 8/1996. (50);
Weihmann, R., Deutsche

110
 UVOD

Hochschule der Polizei und die Polizeiwissenschaft, Kriminalistik, 6/2005.

(59); Zbinden, 17.

Pitanja za provjeru znanja:

1. to su heuristika i silogistika kriminalistika?
2. Objasnite tvrdnju da je polazina kategorija kriminalistike obavijest ili
podatak.
3. Kakav je odnos kriminalistike i pravnih disciplina?
4. Objasnite najvanija stajalita o samostalnosti kriminalistike kao znanstvene
discipline.
5. Navedite znaajke nastavnih programa kriminalistike.

111
 Glava VI.
Razvoj kriminalistike

1. Razvoj kriminalistike prakse

Svako nastojanje za pregledom povijesnoga razvoja kriminalistike mora

prethodno odrediti predmet prikaza. Mora biti sasvim jasno smjera li se
prikazu povijesnoga razvoja kriminalistike prakse ili kriminalistike kao
znanstvene discipline. Znatna podudarnost u mnogim tokama ne uma-
njuje vanost toga razlikovanja.
Budui da se kriminalistika jo i danas shvaa poglavito kao policijska
djelatnost, u brojnim se izvorima povijest kriminalistike prikazuje kao povi-
jest razvoja policijske slube. Neki pak povijest kriminalistike izlau prika-
zom razvoja kriminalistikih ustanova. Sustavno, znanstveno istraivanje
povijesti kriminalistike zadaa je koju tek valja rijeiti u budunosti. Ovdje
e se u nastavku izlaganja sintetiki izloiti samo najvanije naznake.
Razvoj kriminalistike kao prakse kaznene represije mogue je prikaza-
ti s oslonom na razvojne stadije dokaznoga sustava. Na toj osnovi povijest
kriminalistike prakse moe se razvrstati u etiri faze.
Prva (etnika) faza obiljeena je ocjenom dokaza na temelju osobnih
iskustvenih saznanja. Kriminalistika nastojanja ovdje su tek prigodni,
pratei, fragment kaznenoga postupanja, neusporediva sa suvremenim
shvaanjima kriminalistike.
Drugu (religijsku, mistinu) fazu obiljeuju dokazne provjere putem
razliitih, esto pogibeljnih iskuenja (boji sudovi, ordalije). Razvoj tih
sredstava i tehnologija primjene mogu se uzeti kao "kriminalistika" tek u
instrumentalnom smislu, ali ne kao racionalno istrano djelovanje.
U treoj fazi (formalne ocjene dokaza), koja je nastupila kao reakcija
na prethodnu, mistinu fazu, tei se utvrivanju istine koja kao najvii cilj
nalae pouzdane dokaze i opravdava sredstva kojima se postie. Apsolut-
no je prevladala formalna, zakonska ocjena dokaza. U tom razdoblju se
posebice istie znaenje priznanja (sacra luce meridionalis, regina probati-
onum) i potpuni dokaz (suglasni iskaz dvaju besprijekornih svjedoka).

112
 UVOD

Usmjerenost na priznanje dovela je do njegova dobivanja pod svaku ci-

jenu i konano do mjera (tjelesne i duhovne) torture. Istodobno su zanema-
rivani gotovo svi drugi dokazi. Tortura je dodue bila ureena detaljnim
propisima, podlona posebnim uvjetima primjene, a za njenu protupravnu
primjenu predviale su se stroge kazne, ali time nije postala prihvatlji-
vom. Stroga dokazna pravila toga razdoblja sadravala su kriminalistike
sadraje. Posebice vana za cjelokupni razvoj kriminalistike bila su pravi-
la rada s indicijima (tablice indicija i indicijalni proraun).
Logina reakcija na zastranjivanje u fazi formalnog dokaznoga sustava
pojavila se u sljedeoj, etvrtoj fazi dokaza na osnovi unutarnjega uvjere-
nja (intime conviction), odnosno u fazi slobodne sudake ocjene dokaza.
Opet je u pitanju bila radikalna suprotnost prethodnome sustavu, ti-
jekom ega je unutarnje suevo uvjerenje ili posve slobodno, ili je sueva
slobodna ocjena dokaza uvjetovana obvezom iznoenja razloga kao znaaj-
nim ogranienjem, koje je vano i za podruje kriminalistike.
Faza slobodnoga sudakoga uvjerenja prema mnogim je autorima jo
uvijek bitna znaajka suvremenoga dokaznoga sustava. Oni smatraju da
nije nastupila (ili da e ikad nastupiti) daljnja znanstvena faza koju bi
trebalo obiljeavati ne samo znanstveno utvrivanje injenica, ve njihovo
sustavno sjedinjavanje putem razraenih pokusa. Neki pak misle da je
ve poelo razdoblje preteite uporabe znanstvenih dokaza.
U tom najnovijem razdoblju znaajan peat kriminalistikoj praksi
dale su mnogobrojne kriminalistike ustanove uglavnom utemeljene kra-
jem devetnaestoga ili u dvadesetom stoljeu. Nastanak i razvoj tih usta-
nova izraava nastojanje da se u djelatnost razjanjavanja zloina uvedu
znanstvene metode. Njihovi su znanstvenici i strunjaci pronali i do razi-
ne praktine primjene razvili brojne metode bez kojih se djelatnost suzbi-
janja zloina na suvremenom stupnju njegova razvoja ne moe zamisliti.
Kriminalistika je kao samostalna (znanstvena) disciplina nastala kon-
cem devetnaestoga stoljea. Do tada je primjena znanstvenih saznanja u
otkrivanju i razjanjavanju zloina bila prigodna, iako to ne znai da po-
jedine i danas koritene metode nisu bile razvijene (koritenje papilarnih
linija zabiljeeno je jo u staroj Kini). Ali, to nije bio jasno izdvojeni znan-
stveni sustav. Stoga se navedeno, vremenski najdulje razdoblje koje see
od prvih istraivanja sve do druge polovine devetnaestoga stoljea, moe
oznaiti kao predznanstveno razdoblje kriminalistike.

113
 KRIMINALISTIKA ______________________________________________________________

2. Razdoblje nastanka znanstvene kriminalistike

Nastanak znanstvene kriminalistike, nakon radova nekih starijih autora,

vezuje se uz ime Hansa Grossa i objavljivanje njegova djela Prirunik za
istrane suce kao sustav kriminalistike (Handbuch fr Untersuchungsric-
hter als System der Kriminalistik), 1893. godine. Pojava Grossova djela
znaila je stvaranje sustava samostalne znanstvene discipline i istodobno
razradu niza vanih pitanja.
Nagli razvoj prirodnih i drutvenih znanosti, intenzivna drutvena
kretanja, ali i pojava novih, sloenih vidova zloina djelovali su poticajno
na razvoj nove znanosti. U relativno kratkome vremenu kriminalistika je
oblikovala svoj sustav, stvorila metodologijsku osnovu i djelovanjem vee-
ga broja znanstvenika i, posebice, novoosnovanih ustanova izvrila snaan
utjecaj na praksu.
Razvoj kriminalistike je od poetaka bio vrlo brz. Tome su pridonijela
brojna vana otkria u prirodnim i tehnikim znanostima. Ve se u toj fazi
razvija proces unutarnje diferencijacije i specijalizacije. Vrlo rano pojav-
ljuju se sustavna djela iz tih posebnih podruja. Kljunu ulogu u razvoju
nove discipline imaju ustanove.
Kriminalistike ustanove razvijale su se kao policijski kriminalistiki
laboratoriji, kriminalistiki i kriminologijski zavodi i znanstveni instituti.
Za praksu je osobito vana djelatnost policijskih laboratorija i kriminalis-
tikih zavoda. Dio ustanova djeluje u okviru visokih kola ili fakulteta,
drugi pripadaju dravnim tijelima, a neki djeluju samostalno.
Meu najstarijim ustanovama valja prije svega istaknuti Institut
znanstvene policije i kriminologije u Lausanni (utemeljitelj Rudolph
Reiss). Institut je sveuilina znanstveno-nastavna ustanova na kojoj se
nakon sedam semestara stjee visokokolska naobrazba (diplome d'etudes
de police scientifique). Institut osim intenzivnih kriminologijskih istrai-
vanja obavlja i najsloenije kriminalistike ekspertize.
Kriminologijski institut u Grazu utemeljen je tri godine prije smrti
Hansa Grossa, zapravo prije svega kao kriminalistiki institut. Institut je
ustrojbena jedinica pravnoga fakulteta, a osim primarne nastavne zada-
e bavi se istraivanjima i ekspertizama. Na bekome je sveuilitu grof
Gleispach 1923. godine utemeljio Institut za kaznenopravne znanosti i
kriminalistiku, koji kasnije mijenja naziv u Institut za kriminologiju.
Prvi kriminalistiki laboratorij u SAD-u utemeljio je August Volmer u
Los Angelesu 1923. godine. Pod tim skromnim nazivom djeluje ta ustanova
koja je prerasla u iznimno bitan institut. Tijekom dvadesetih godina 20.
st. osnovani su policijski laboratoriji u mnogim drugim sreditima. FBI je
brojne svoje institute poeo osnivati nakon 1930. godine.

114
 UVOD

U Francuskoj posebno mjesto pripada Policijskome kriminalistiko-

-tehnikome laboratoriju u Lyonu (utemeljitelj Edmond Locard). U Italiji
takvu je ulogu poetkom stoljea odigrao utemeljenjem kole znanstvene
policije Salvatore Ottolenghi.
U Njemakoj je 1951. godine sa sjeditem u Wiesbadenu utemeljen
Savezni kriminalistiki ured (Bundeskriminalamt). To je tehniki i kad-
rovski izvanredno opremljen institut koji obavlja niz policijsko-operativ-
nih i znanstveno-istraivakih zadaa, izdaje vlastita izdanja, organizira
skupove, ustrojava evidencije itd. U pojedinim zemljama djeluju zemalj-
ski kriminalistiki uredi, od kojih neki imaju dugu uspjenu tradiciju.
U bivemu SSSR-u djelovali su, izmeu ostalih, u Moskvi Svesavezni
znanstveno-istraivaki institut Ministarstva zatite javnog poretka i
Svesavezni institut za prouavanje uzroka zloina i razradu mjera spre-
avanja kriminaliteta.
U bivim zemljama realnoga socijalizma djelovali su zavodi, instituti i
laboratoriji u sklopu policijskoga resora. Kasnije su se pojedine ustanove
osnivale izvan toga na sveuilitima ili samostalno. Valja posebice upozori-
ti na nekadanji kvalitetni studij kriminalistike na Sveuilitu Alexander
von Humboldt u (nekadanjem Istonom) Berlinu, iji je program ugaen
1994. godine.
Povijesni osvrt na razvoj kriminalistike u mnogim se izvorima povezuje
s povijeu nastanka suvremene policije. Ne smije se zanemariti da je dje-
latnost policije od njena nastanka znatno prelazila okvire kriminalistike
djelatnosti, prakse kako se oni shvaaju u suvremenome smislu. Vano je
podsjetiti da za razvoj kriminalistike vee znaenje imaju pojedini znan-
stvenici i njihova otkria.

3. Razvoj hrvatske kriminalistike

a) Razdoblje prije osamostaljenja

U Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji pojava nove znanstvene di-

scipline imala je snanoga odjeka. Profesor Julije akani 1880. godine
vodi na Pravnome fakultetu u Zagrebu kriminalistike vjebe, koje od
1885. godine dobivaju naziv kriminalistiki praktikum. Na poticaj profe-
sora Josipa Silovia, doktor Ernst Miller izvodi predavanja iz predmeta
kriminalna znanost i sociologija, u koji je ukljueno i gradivo kriminalisti-
ke, koje se ostvarivalo posebnim vjebama.
Znameniti Grossov lanak "Naobrazba praktinih pravnika" objavljen
je u prijevodu Milana Mslera u Mjeseniku Pravnikoga drutva u Zagre-

115
 KRIMINALISTIKA ______________________________________________________________

bu ve 1894. godine, dakle godinu dana iza pojave izvornoga teksta. Jo je

ranije u istome asopisu bilo drugih lanaka s kriminalistikim temama.
Nastava iz kriminalistike na (tada jedinome) zagrebakom Pravnom
fakultetu ukinuta je 1928. godine. Nekoliko kriminalistikih djela objav-
ljeno je poetkom Drugoga svjetskoga rata. Nakon toga dolo je do ozbilj-
noga zastoja u razvoju hrvatske kriminalistike, koji je trajao sve do pede-
setih godina. Tada se objavljuju prvi opseniji praksi namijenjeni radovi.
Ured za kriminalistika vjetaenja i kriminoloka istraivanja (kas-
nije Zavod za kriminalistika vjetaenja i kriminoloka istraivanja),
kao ustrojbena jedinica hrvatskoga resora unutarnjih poslova utemeljen
je 1952. godine. S promjenama u organizaciji i podrujima rada, djeluje i
danas kao ustrojbena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova i nosi ime
Ivana Vuetia. Poetkom dvadeset i prvog stoljea poinju s radom i pri-
vatne pravne i fizike osobe u oblasti kriminalistikih ekspertiza.
Pojedini istraivai i voditelji te ustanove, poput Tomislava Markovia,
Andrije Makre i Duka Modlyja, osim strunoga rada, svojim su djelima
bitno pridonijeli stvaranju i razvoju hrvatske teorijske kriminalistike.
Kao posebno usmjeren kriminalistiki struni asopis, prije svega stru-
noga znaenja, u ranijem razdoblju izlazio je Prirunik za struno obrazo-
vanje radnika unutarnjih poslova. Nakon osamostaljenja Republike Hr-
vatske prerastao je u znanstveno-struni periodik Policija i sigurnost, koji
izlazi povremeno s oitim tekoama.
Prva opsenija kriminalistika djela pojavila su se u Hrvatskoj krajem
pedesetih i poetkom 60-tih godina iz pera Ivana Kobovca, Save Gorkia,
Mije Lazia, Milana Paukovia, a u kasnijem razdoblju Zvonimira Rose,
Dragutina Papea, Vlade Peria, Nikole Telente, Andrije Makre i drugih.
U istom razdoblju zapoeo je objavljivati radove, i do sada najplodniji kri-
minalistiki autor u Hrvatskoj, Duko Modly.
Prvi cjeloviti izvor kriminalistike u Hrvatskoj napisao je Tomislav Mar-
kovi, dugogodinji direktor Zavoda za kriminalistika vjetaenja i krimi-
noloka istraivanja (i honorarni nastavnik Pravnog fakulteta u Zagrebu),
pod naslovom Suvremena tehnika istraivanja krivinih djela (Kriminali-
stika) 1962. godine. Objavljenje u vie izdanja.
Tijekom vie godina na Pravnome fakultetu u Splitu djelovao je pro-
fesor Vladimir Vodineli. Objavio je vrlo poznati udbenik kriminalistike
u vie izdanja i prometnu kriminalistiku, napisao niz lanaka i utemeljio
istraivaki institut. Posebice je znaajna Vodinelieva dvotomna zbirka
rasprava iz podruja teorijske kriminalistike, pod naslovom Kriminalisti-
ka - otkrivanje i dokazivanje, objavljena 1985. godine u Skopju. Zajedno s
profesorom ivojinom Aleksiem, koji posebno uspjeno u svojim radovima
uvodi najsuvremenije znanstvene metode, objavio je u Zagrebu 1990. godi-
ne udbenik kriminalistike.

116
 UVOD

Vane priloge razvoju pojedinih podruja kriminalistike dali su i mnogi

drugi mlai znanstvenici i strunjaci praktiari. Kriminalistika znanost
je svojedobno dobila snaan poticaj otvaranjem Fakulteta kriminalistikih
znanosti u Zagrebu 1986. godine, koji je osim nastave razvio i znaajnu
izdavaku djelatnost iz podruja kriminalistike. Taj program nakon 2004.
godine prolazi vrlo neizvjesno razdoblje.
Hrvatski znanstvenici dali su ozbiljan prinos i svjetskom razvoju kri-
minalistike. Ivan Vueti (1858. - 1925.) kao visoki policijski slubenik u
Argentini objavio je djelo Usporedna daktiloskopija. Tvorac je deseteroprst-
ne daktiloskopske klasifikacije i znanstvenik svjetskoga glasa. Po njemu
je ranije bio nazvan kriminalistiki zavod Pravnoga fakulteta u Splitu, a u
novije vrijeme ekspertni centar policijskog resora.
Drugi je hrvatski znanstvenik velikog meunarodnoga ugleda Vladi-
mir Vodineli. U vrijeme dok je bio profesor Pravnog fakulteta u Splitu,
djelovao je, izmeu ostaloga, i kao gostujui profesor na nekadaenjem
poznatom kriminalistikom studiju na Sveuilitu Alexander von Hum-
boldt u Berlinu. Vodineli je nekoliko godina nakon osnivanja Fakulteta
kriminalistikih znanosti u Zagrebu izvodio nastavu iz vie predmeta. U
nastavi na tom fakultetu su u istom razdoblju sudjelovali profesori ivojin
Aleksi i Vladimir Krivokapi.

b) Razdoblje nakon osamostaljenja

U posljednjem desetljeu dvadesetoga stoljea i poetkom dvadeset i pr-
voga stoljea objavljen je vei broj znaajnih kriminalistikih djela. Prvi
hrvatski sveuilini udbenik iz (silogistike) kriminalistike (autori Beri-
slav Pavii i Duko Modly sa suradnicima) objavio je 1995. i 1999. godine
Pravni fakultet u Rijeci.
Izalo je vie monografskih djela, prirunika i velik broj lanaka (v. hr-
vatsku bibliografiju u dodatku ove knjige). Nastavljena je praksa objavlji-
vanja prijevoda inozemnih radova i lanaka.
Objavljena su znaajna djela iz doticajnih podruja pomonih nekazne-
nih znanosti (npr. Zeevi - Skavi, Osnove sudske medicine i dr.). Hrvat-
ski znanstvenici sudjeluju u nastavi inozemnih uilita i na meunarod-
nim skupovima.

4. Perspektive razvoja

Tri su temeljne znaajke aktualnoga razvoja kriminalistike znanosti. U

prvome redu to je prodor novih znanstvenih metoda u podruje kriminalis-
tike tehnike.

117
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Druga je znaajka specijalizacija, grananje kriminalistike u posebne

cjeline. Naroito se to izraava razvojem taktikih podsustava. U tome
smislu vrlo je vana aktualnost pojedinih skupina zloina, ali i njihova
struktura.
Povijesni razvoj kriminalistike do polovine dvadesetog stoljea bio je
usmjeren na istraivanje tradicionalnih krvnih, imovinskih, seksualnih i
drugih "klasinih" pojava kaznenih djela iji je corpus delicti u komponen-
ti modus operandi obiljeen 1) pojedinanim poiniteljem (rijetko sudio-
nitvom), 2) osobnim sukobom poinitelj - rtva i 3) neposrednim poinje-
njem radnje od strane poinitelja prema objektu radnje, 4) s manje ili vie
jasnim motivom. Te ope znaajke pojava tradicionalnih kaznenih djela
omoguavale su stvaranje istranih modela koji su se tijekom vremena
razvili do vrlo visokoga stupnja specijalizacije.
Kriminalistika je danas pred novim izazovima. Kaznena djela u posljed-
njim se desetljeima bitno razlikuju od tradicionalnih pojava. Cjelokupni kri-
minalitet je sa stajalita morfologije razdvojen u dvije vrlo razliite cjeline.
U prvoj su laka kaznena djela i tradicionalni oblici tekih kaznenih
djela "klasinog" opega kriminaliteta. Kriminalistika posjeduje, u odnosu
na to podruje pojava kaznenih djela, zavidan izbor sredstava i naina pri-
kupljanja podataka.
Drugu skupinu tvore pojave novoga kriminaliteta. Corpus delicti novih
pojava suvremenih kaznenih djela obiljeavaju: 1) primjena tehnologijskih
i tehnikih dostignua, 2) organizirani marketinki usmjereni pristup,
3) nasilje kao sredstvo postizanja ciljeva i 4) teke posljedice nerijetko ma-
sovnoga stradanja.
Iznova je postalo aktualno istraivanje ratnih zloina. Terorizam je
ozbiljna prijetnja svjetskom poretku i nalae hitno pronalaenje novih,
njemu primjerenih istraivakih metoda. U stalnom su porastu nezakonit
promet opojnim drogama, orujem, ljudima, opasnim tvarima, vozilima,
raunalni kriminalitet, pranje novca, kaznena djela na tetu djece, trgovi-
na ljudskim organima. To je djelatnost zloinakih kolektiviteta organizi-
ranih na transnacionalnoj, ili ak globalnoj osnovi. Kriminalitet je u tim
podrujima poslovna djelatnost. Morfolgijska struktura tih pojava bitno se
razlikuje od tradicionalnih oblika kaznenih djela i zahtijeva toj strukturi
prilagoen sustav istraivanja.
Prilagodba kriminalistike djelatnosti konceptu zatite prava ovjeka
je trea znaajka, zahtjev posebne vrste iznikao krajem dvadesetog stolje-
a. Ova zadaa snano je prisutna u svim podrujima kriminalistike. Jam-
stvo potivanja temeljnih prava ovjeka opi je uvjet za kriminalistiku
proceduru. Posebice za dokaznu valjanost kriminalistike radnje. Taj se
uvjet u sluaju najteih i u pravilu najsloenijih kaznenih djela, ponekad
nalazi na ozbiljnoj kunji. U svakom sluaju, ve je do sada snano utjecao
na pristup kriminalistikoj proceduri i obrazovanju kriminalista.

118
 UVOD

Literatura:
Alderson, 20; Aleksi, I I I , 9; Bauer, 111, 1; Berthel, R., Kriminalstrategie
gestern und heu-
te, Teil 2, Kriminalistik 12/2005. (59); Biermann, T., Grieve, M., Die Zukunft
der forensisc-
hen Faseranalyse, Kriminalistik, 5/2001. (55); Eckert, S., Die SMS-Fahndung
in Deutsch-
land, Kriminalistik, 8 - 9/2005.; Eisman, 132; Flormann, W., Heimliche
Unterwanderung,
Schmidt-Rmhild, Lbeck, 1996.; Fombonne, 21; Geerds, I I I , 1, 7; -121,
16, 18, 19; Gilbert, 1,
354; Grafl, C, Perspektiven der Kriminalistik, Kriminalistik, 6/2002. (56);
Gross - Geerds, I.,
18, 23, 42; - IL, 611; Gorphe, I I I , 96; Huelke, I I I , 43; Kleinschmidt, 70;
Koch, K. F, Electronic
Commerce, Kriminalistik, 3/2001. (55); Kube, E., Technische Entwicklung
und neue Krimi-
nalittsformen, Kriminalistik, 10/1996. (50); Kube - Strzer - Timm, I., 19;
Larl, W., Digitale
Spuren, Kriminalistik, 2/2003.; Lorch, S., Ermittlungen im Internet,
Kriminalistik, 5/2001.
55); Markovi, 41 - 77; Maver, 35; Meseke, B., Ermittlungen im INTERNET
- Positionen
und Dissonanzen, Kriminalistik, 4/2000. (54); Moenssens, 113; O'Hara -
O'Hara, 964; O'Hara
- Osterburg, 9; Osterburg - Ward, 16 - 23, 561 - 624; Pohl, 9; Roos, J., Nichts
geht mehr ohne
Kamera, Kriminalistik, 7/2002. (56); Schneickert, 121, 3; Schurich, F.,
Kriminalistik - eine
aussterbende Disziplin?, Kriminalistik, 4/1998. (52); Soine, M.,
Straf(verfahrens)recht und
Kriminalistik, Kriminalistik, 4/1998. (52); Tetu, 3; Vei, P., Meunarodni
standardi policij-
skog postupanja, MUP RH, Zagreb, 1996., 25; Thali, M., Kneubuehl, B.,
Wundballistik und
"Virtopsy", Kriminalistik, 12/2005. (59); Ulrich, 54; Vodineli, 121, IL, 11;
Vodineli - Aleksi,
10; Weingart, 7; Wiedemann, P., Tatwerkzeug INTERNET, Kriminalistik,
4/2000. (54); Wiet-
czorek, 18; Zbinden, 24, 129.

Pitanja za provjeru znanja:

119
1. Opiite razvojne stadije dokaznoga sustava u kaznenom postupku.
2. Znaajke razdoblja nastanka znanstvene kriminalistike.
3. Opiite razvoj hrvatske kriminalistike.
4. Opiite odnos kriminalistike prema pojavama novih zloina.

120
 UVOD

Glava VII.
Temeljne odrednice i naela
hrvatske kriminalistike

1. Pravni okviri

Kriminalistika djelatnost je ostvarenje dravne kaznene vlasti u vrlo

osjetljivome podruju razjanjavanja postojanja kaznenoga djela i utvr-
ivanja poinitelja. U pretenome dijelu stvarnoga sadraja ta djelatnost
zahvaa temeljna ljudska prava i slobode. Zbog takve naravi kriminalisti-
kih radnji nuno je upozoriti na ope okvire koji uvjetuju pojedini krimi-
nalistiki zahvat i cjelinu konkretnoga postupka.
Pravni okviri kriminalistikog djelovanja su sva pravna pravila koja izrav-
no ili posredno odreuju kriminalistiku djelatnost. Oni za kriminalistiku
imaju posebnu vanost. To se ogleda u okolnosti da najnoviji kriminalistiki
izvori u pravilu sadre posebna razmatranja toga sklopa, dok u ranijima to
nije bio sluaj. U novim se izvorima najprije razmatraju pitanja ustroja zati-
te tjelesnoga integriteta, slobode, strogo osobnih prava linosti,
nepovredivost
doma, poiljaka, imovine i drugih prava, dakle (ustavom i meunarodnim
pra-
vom) zajameni zatieni ustroj u njegovim pravnim i stvarnim aspektima.
Suvremena kriminalistika razmatra stvarne sastojke konkretnih zah-
vata u zatieno podruje ispitivanjem kriminalistikih ustanova tjelesnih
pretraga i pregleda, uhienja, pregleda prostora, uvida u raunalne zbirke
podataka, pregleda i obdukcije lea, privremenoga oduzimanja predmeta,
zabrane raspolaganja ili vrenja prava, oduzimanjem ovlasti, nadzorom
nad sredstvima priopavanja itd.
Ukazuje se da i kriminalistika daje prinos ukupnosti uenja o ljudskim
pravima koje polazi od opih filozofskih stajalita, a oblikuju se u teoriji
ljudskih prava, okvirno uklapaju u materijalno i postupovno zakonodav-
stvo te konkretno razrauju u kriminalistikoj proceduri.
Takvim cjelovitim, dosljednim, koherentnim ustrojem postie se cilj
provedbe ustavnih okvira istrane djelatnosti. Pravni okviri kriminalisti-
koga djelovanja slijede iz veega broja razliitih pravnih propisa.

121
 Ustav Republike Hrvatske u III. dijelu ureuje temeljne slobode i pra-
va ovjeka i graanina. Kao ustavni okviri kriminalistikoga djelovanja
te odredbe vane su stoga jer odreuju 1) doseg i mjeru zahvata u temelj-
na prava i slobode (kao primjerice odredba lanka 17. stavak 3. kojom se
iskljuuje ograniavanje odreenih temeljnih prava kao to je pravo na
ivot, zabrana muenja, surovog ili poniavajueg postupanja ili kanjava-
nja, jamstvo pravne odreenosti kanjivog djela i kazne, sloboda misli, sav-
jesti i vjeroispovijesti), 2) temeljne standarde poduzimanja postupovnih
radnji (kao postupanje u sluaju uhienja prema lanku 24. i 25. Ustava) i
3) odreuju polazne uvjete za pokretanje postupka i njegovo voenje (kao
primjerice cjelinu jamstava prava na poteno suenje iz lanka 29. Ustava).
Budui da je Ustav najvii normativni izvor, njegove su odredbe, iako
okvirne, od prvorazredne vanosti za kriminalistiku. U novijim se izvori-
ma toj cjelini "ustavnoga kaznenoga prava" posveuje velika pozornost.
Kriminalistika radnja u suprotnosti s tim temeljnim, jamstvenim odred-
bama nije prihvatljiva.
Ustav suvremene demokratske drave (i dakako svi nii normativni
izvori) mora biti sukladan s odgovarajuim meunarodnim aktima. Zbog
vanosti za razmatranu materiju mogu se navesti: Opa deklaracija o pra-
vima ovjeka, Konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,
iz 1950. s protokolima, Standardna minimalna pravila za postupanje sa
zatvorenicima, iz 1955., Meunarodni pakt o graanskim i politikim pra-
vima, iz 1966. godine s protokolima, Meunarodna konvencija o ukida-
nju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966. godine, Deklaracija o policiji
Parlamentarne skuptine Vijea Europe (Rezolucija 679/1979.), Europska
konvencija protiv torture i neovjenog ili poniavajueg postupanja ili
kanjavanja iz 1984., Kodeks slubenika odgovornih za primjenu prava
Ope Skuptine OUN, iz 1979., Europski etiki policijski kodeks, doku-
menti Kopenhakog i Moskovskoga sastanka Konferencije o ljudskoj di-
menziji KESS-a, iz 1990. i 1991. godine itd.
U spomenutim se i drugim aktima ustrojava niz standarda koji se izrav-
no ili posredno odnose na kriminalistiko postupanje. Meu vanijima su
1) zakonitost u postupanju, 2) potivanje ljudskih prava, 3) jednakost slu-
benoga postupanja prema svakoj osobi u jednakoj situaciji, 4) suzdranost
u uporabi prisile (to ukljuuje legitimnost, neophodnost, razmjernost, pos-
tupnost, preciznost, selektivnost), 5) iskljuenje poniavajueg, okrutnoga
i neovjenoga postupanja, 6) obveza uvanja tajne, 7) pravo odbijanja ne-
zakonitoga naloga, 8) obveza pomoi osobi u pogibelji, 9) otpor podmiiva-
nju, 10) stalno uenje u materiji zatite ljudskih prava i dr.
Kriminalistika takoer mora posebnu pozornost poklanjati ustroja-
vanju vlastita postupanja na nain da se uvijek, i u svim okolnostima,
ouvaju temeljna ljudska prava koja su neiskljuiva u svim okolnostima

122
 UVOD

(primjerice tzv. "vrsta jezgra" - lanci 2, 3, 4, 7. i 14. Konvencije za zatitu

ljudskih prava i temeljnih sloboda).
Kazneno pravo utvruje kaznena djela kojima se zabranjuje zloporaba
kriminalistikih radnji. Primjeri za to su zlostava zloporabom poloaja,
iznuivanje iskaza, nezakonito liavanje slobode, odavanje slubene tajne,
neovlateno snimanje i prislukivanje, povreda tajnosti pisama, lano pri-
javljivanje, zloporaba slubene dunosti, krivotvorenje isprava, prijevara
u slubi i druga kaznena djela u Kaznenom zakonu.
Kriminalistika je bitno odreena postupovnim i drugim propisima.
Oni tvore osnovu i okvir koji popunjavaju kriminalistiki, realni sadraji.
U spomenutome smislu takvo znaenje imaju sva postupovna pravila, a
posebice ona kojima se ureuju pojedine postupovne mjere, istrane, ras-
pravne i druge radnje (u prvome redu izvoenje dokaza), nain donoenja
odluka i drugo. To je nuan, polazni sadraj istraivanja u (silogistikoj)
kriminalistici na koji se nadovezuje drugi, sredinji, realni sadraj pojedi-
ne ustanove.
Nove postupovne ustanove u odreenoj vrsti predmeta (primjerice nove
istrane mjere u predmetima organiziranoga kriminaliteta) zbog svojega
se znaaja, posebice jakosti zahvata u ljudska prava, ureuju kao vie-
razinski sadraji. Temelj za takvu ustanovu jest ustavni propis, polazna,
okvirna odredba nalazi se u kaznenome postupniku, njena daljnja sadr-
ajna razrada u posebnome (policijskom) zakonu, a pravila naina izvedbe
u podzakonskom aktu.
Osim toga izravnoga i odlunog utjecaja na strukturu sadraja silo-
gistike kriminalistike, postupovna pravila djeluju u istome smislu na
drukiji, posredan nain. Naime, iz njihove se cjeline izvode opa naela,
koja takoer vrijede i za silogistiku kriminalistiku. To su opa, zajedni-
ka naela kaznenog postupovnog prava i (silogistike) kriminalistike,
kakva su primjerice: naelo akuzatornosti, dispozitivnosti, inkviziciona
maksima, javnosti, kontradiktornosti, usmenosti, koncentracije glavne
rasprave, legaliteta, materijalne istine, neposrednosti, oficijelnosti, opor-
tuniteta, raspravna maksima, slobodna ocjena dokaza, te zakonska ocje-
na dokaza.
Heuristika kriminalistika danas je takoer znatno odreena sustavom
posebnih pravnih pravila. To posebice vrijedi za radnje koje znae zahvat
u ljudska prava. U takvome sluaju nema bitnih razlika reima izmeu
obje kategorije radnji, naroito u odnosu na iskljuivanje odreenih postu-
paka kojima se zahvaa u temeljna prava.
Osim propisa kaznenoga postupka kriminalistiku uvjetuju i druga
pravila. To su prije svega pravni propisi izvan kaznenoga postupka, koji
ureuju pojedine odnose vane za ostvarenje izvia kaznenih djela i pos-
tupovnih radnji.

123
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Treba poglavito spomenuti propise posebnoga kaznenoga postupovnog

prava (posebne ovlasti postupovnih organa iz nude, poput zapovjednika
broda ili zrakoplova, konzula, zatim odredbe koje ureuju pojedina postu-
povna pitanja, a nalaze se izvan kaznenoga postupnika, na primjer odred-
be u propisima o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminaliteta, o po-
stupovnim imunitetima, organske propise itd.).
Za kriminalistiku (osobito heuristiku) vani su redarstveni propisi. Tu
je postavljen organizacijski ustroj i u tom okviru ustroj kriminalistike
policije. Zatim su razraene mjere koje okvirno postavlja postupovni za-
kon (izvidi kaznenih djela i mjere osiguranja tijeka postupka, te druge
mjere). Osim toga, osnovni policijski zakonski izvor predvia ovlast dono-
enja provedbenih podzakonskih propisa koji sadre detaljna provedbena
pravila kriminalistikih radnji.
Meu propisima koji bitno odreuju podruje kriminalistike raznovr-
sna su pravila struke. Tu prvenstveno dolaze propisi o izvoenju pojedinih
strunih poslova iji se rezultati koriste u kaznenome postupku (primje-
rice propisi o nainu obavljanja analize uzoraka krvi i mokrae radi utvr-
ivanja koncentracije alkohola, o mrtvozornikoj slubi, obdukciji, lijeni-
kome pregledu, izvjeivanju o ozljedama u prometu itd.).
Profesionalna (znanstvena i iskustvena) pravila i standardi jednako su
znaajni (primjerice nain obavljanja vanjskoga pregleda i obdukcije lea,
temeljne kinematike veliine i odnosi u prometno-tehnikim vjetaenji-
ma itd). Pojedini sudionici kaznenoga postupka podvrgnuti su posebnome
reimu pravila postupanja izvan kaznenoga postupnika, pa se i utjecaj tih
pravila moe ukazati vanim (poslovniki red, pravila slube). Nije mogue
zanemariti ni utjecaj etikih pravila, kodeksa vladanja i slinih izvora.
Deontologijski okviri kriminalistikog djelovanja izviru iz pravnih pravi-
la. Ali njihovo je izvorite znatno dublje od izriitoga sadraja pravne norme.
Nije mogue pravila postupanja kriminalista, ak i u podruju silogistike
kriminalistike, propisati u svim detaljima. Ba u tim rubnim podrujima,
u detaljima koji izmiu mogunosti prethodnoga predvianja, istie se va-
nost opih rukovodnih naela, standarda poduzimanja pojedine radnje.
Kolika god bila opravdana tenja za postizanjem temeljnoga cilja kaz-
nenoga postupka, on je zamisliv samo u odreenim okvirima, u granicama
koje su sukladne osnovnim etikim, moralnim, civilizacijskim shvaanji-
ma. Zbog toga je obzir prema tim znaajkama kriminalistikoga djelova-
nja posebno vaan. Nuno je i potivanje temeljnih vrijednosti dotinoga
drutva te razmatranje kriterija ocjene drutvenih odnosa, moralnosti
itd. Mnoga od spomenutih i drugih pitanja nisu jo temeljitije obraena.
Deontologija kriminalistikoga rada poglavito se iskazuje u podruju
silogistike kriminalistike. Tu se rezultati kriminalistikoga rada podvr-
gavaju strogoj, minucioznoj postupovnoj analizi i stvaraju se pretpostav-

124
 UVOD

ke za ocjenu djelotvornosti cjeline sustava kaznenopravne zatite, ali i o

njenoj prikladnosti da osigura pouzdanu zatitu od neosnovanih zahvata
u linost pojedinca.
Kriminalistika deontologija ne smije se temeljiti samo na pisanim pra-
vilima postupanja. Ona mora biti komponenta utkana u strukturu pojedi-
ne radnje i postupka u cjelini. To je zalog kakvoe kaznenoga postupka, po-
uzdanosti i drutvene prihvatljivosti istine koja je njegov krajnji rezultat.
Deontologija se osobito ukazuje potrebnom u dvojbenim situacijama
nedoreenosti pravnih propisa, otvorenim problemima uporabe stanovitih
sredstava u postupku razjanjavanja injenica itd. Njeno je znaenje mno-
go vee od pozornosti koja joj je posveena.
U strogo pojedinanom smislu deontologija u prvi plan istie vanost
razvijanja strunih sposobnosti, profesionalne odgovornosti, objektivnosti,
kritinosti i niza drugih osobina koje igraju vanu ulogu u funkcioniranju
konkretnoga sustava kaznene represije.
O tim se pitanjima posebno mora voditi rauna pri primjeni kriminalis-
tikih radnji u kojima je sudionik postupka fiziki objekt njena sadraja
(uhienje, pretraga, pregled, uzimanje uzoraka tjelesnih sastojaka), kao i
kod radnji koje ukljuuju aktivno sudjelovanje subjekta (ispitivanje, pre-
poznavanje, suoenje). Te radnje upravo mogu sluiti za izravno (fiziko
ali i drugo) djelovanje na osobu, a njima se povreuju temeljna ljudska
prava. Deontologija je jednako vana i za sve druge radnje u kojima su
postupanja suprotna njenim postavkama manje uoljiva, posredna, prikri-
vena, ali neprihvatljiva. Primjera radi moe se spomenuti uplitanje kao
vanjsko djelovanje suprotno propisima, a koje je usmjereno na izazivanje
odreenoga postupanja tijela kaznenoga postupka.
Netom izloeno ukazuje na vanost ukljuivanja sadraja koncepcije
ljudskih prava, vladavine zakona, pravne drave, etikih standarda te
drugih srodnih sadraja u kriminalistiku. Suvremeni pristup kriminalis-
tici bez tih je sadraja teko zamisliv. Zauuje stoga da neki najnoviji
izvori ne istiu tu komponentu kriminalistike procedure.

2. Znanstveni pristup

a) Kriminalistika kao "znanstvena procedura"

U prethodnim je izlaganjima istaknuta vanost znanstvenoga pristupa.

To se jednako odnosi na podruje heuristike i silogistike kriminalistike.
Znanstveni pristup, itekako vana komponenta u sustavu kriminalistike
djelatnosti, ne znai meutim, zamjenu postupovnog sustava moebitnim

125
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

novim modelom "znanstvene procedure" u kojoj bi se maksimalno objekti-

vizirali, racionalizirali i uinili egzaktnim izvori saznanja i metode njiho-
va prikupljanja.
Kazneni postupak u propisanim okvirima smjera istinitim i cjelovitim
utvrenjima. Njegov je cilj pouzdano utvrivanje injenica u okvirima po-
stupovnih pravila, a to su uvjeti pod kojima se u kaznenom postupku utvr-
uje istina. Za sada jo uvijek nema cjelovitih znanstvenih metoda koje bi
omoguavale zamjenu klasine procedure znanstvenim postupkom - to bi
bila negativna scientizacija koja bi ugrozila, ili mogla ugroziti, znaajnu
komponentu kaznenoga postupka: tenju zatite linosti okrivljenika i hu-
manizacije kaznene procedure.
Kazneni postupak mora biti to je mogue racionalniji. To nalae upora-
bu znanstvenih postignua u posebne svrhe kaznenoga postupka. Zahtjev
se u prvome redu odnosi na dva kljuna podruja: a) razvoj postupovne
metodologije (procedure u formalnome smislu i realne strukture, dakle
postupovne tehnologije) i b) uvoenje znanstveno provjerenih, pouzdanih
metoda utvrivanja istine u kaznenome postupku. to je vie takvih po-
uzdanih znanstvenih metoda, to e utvrenja u kaznenom postupku biti
izvjesnija, blia istini. Uporaba znanstvenih metoda ovisi i o tome jesu li
sukladna pravima sudionika postupka, prije svega zajamenim pravima
okrivljenika.
Kriminalistika je velikim dijelom skup iskustvenih pravila. Njihovo je
poznavanje i primjena pretpostavka svake uinkovite djelatnosti. Iskus-
tvena pravila valja kombinirati, povezivati s raspoloivim i prikladnim
znanstvenim metodama. To je jamstvo postizanja valjanih rezultata.
Ovdje znanstveni pristup nalae obvezu sustavnoga razvrstavanja i teme-
ljitoga prouavanja iskustvenih pravila te prilagodbe znanstvenih metoda
ciljevima i uvjetima kriminalistikoga istraivanja.
U naznaenim okvirima, znanstveni pristup u kriminalistici vana je i
nezaobilazna komponenta koja na poseban nain uvjetuje odnos dviju te-
meljnih tendencija: djelotvornosti postupka i zatite linosti okrivljenika.

b) Uklopljenost kriminalistike u djelatnost suzbijanja kriminaliteta

Kriminalistika je vana karika u lancu djelatnosti usmjerenih ka suzbi-

janju kriminaliteta. Njeno je posebno obiljeje to pojavama kriminaliteta
prilazi s visokim stupnjem konkretizacije kao mikrostrukturi zloina.
Razjanjenje sastojaka pojave kaznenog djela pridonosi poznavanju
stvarnih prilika, otkrivanju tendencija razvoja i time omoguuje modelira-
nje ne samo istranih, nego i zatitnih mehanizama na razliitim razina-
ma cjelokupnoga sustava. Kriminalistika, posredstvom vlastitih saznanja,
u vrlo visokome stupnju komunicira s drugim znanstvenim disciplinama.

126
 UVOD

Kriminalistika istraivanja su posebice znaajna za kriminologiju, vik-

timologiju i kriminalnu politiku. Te discipline se u pravilu koriste saznanji-
ma do kojih je u konkretnom istraivanju predmeta dola kriminalistika.
U svome povijesnom razvoju kriminalistika je prola kroz razliite
stadije brzoga napretka, zastoja, osporavanja i konano se nala kao rav-
nopravan, vrlo vaan dio cjeline sustava zatite od zloina, ili kaznenih
znanosti. U tome smislu valja je dalje razvijati, osobito ona njena podru-
ja koja, poput silogistike kriminalistike, objektivno zaostaju za njenim
zadaama.

3. Temeljna naela kriminalistike

Kao i druge znanstvene discipline, kriminalistika istrauje opa pravila

koja saeto izraavaju bit i smisao pojedinanih znanstvenih pravila te
najvanijih znaajki promatranih odnosa. Posebna je znaajka temeljnih
naela kriminalistike bitna veza s naelima kaznenoga postupka. Postupov-
na naela, kao sinteze, zajednika pravila, izviru iz postupovnih propisa.
Kriminalistika, kao znanost o realitetu procesa istraivanja kaznenog
djela, sadri opa naela koja osiguravaju to potpunije ostvarenje postu-
povnih naela. Funkcionalni smisao kriminalistikih naela postizanje je
postavljenih ciljeva u realnoj strukturi odnosa pretkaznenog postupanja i
kaznenoga predmeta.
Kao to su discipline kaznenoga postupovnog prava i kriminalistike
usmjerene na razliite aspekte i razine kaznenoga postupka, isti je odnos
izmeu temeljnih naela u obje discipline. Budui da se kriminalistika po-
glavito odnosi na taktiku i tehniku postupovnih radnji, to se temeljna kri-
minalistika naela oznaavaju i kao tehniko-taktika, taktika ili opera-
tivna naela.
Kriminalistika temeljna naela djelomino izviru iz propisa koji ure-
uju kriminalistiko postupanje. To su propisi kaznenoga postupka, ali i
drugi izvori (primjerice o ljudskim pravima). U svom drugom dijelu naela
izviru iz stvarnih sadraja kriminalistikoga postupanja. S obzirom na to
temeljna kriminalistika naela mogu se razvrstati i razraditi na razlii-
tim stupnjevima njihove sadrajne odreenosti.
U pojedinim izvorima temeljnim kriminalistikim naelima pristupa
se razliito. Neki ih razvrstavaju na viem stupnju specijalizacije u vei
broj naela. Drugi, za razliku od toga, daju prednost okupljanju vie poje-
dinanih naela u zajedniko naelo vieg stupnja.
Sukladno ve izloenim gleditima, temeljna kriminalistika naela
odnose se prvenstveno na pojedinu kriminalistiku radnju, ali i na cjeli-

127
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

nu konkretne djelatnosti. Vei broj naela naglaava posebnosti koje se u

klasifikacijama s manjim brojem naela ukljuuju u sadraj openitijih i
obuhvatnijih naela.
U detaljnijem razvrstavanju nije uvijek mogue izbjei preplitanje istih
sadraja u razliitim naelima, pa ak i stanovit unutarnji nesklad. Osim
toga smisao je naela kao najopenitijih pravila izraziti ope, temeljno,
zajedniko, vodee nastojanje. To ukazuje na korisnost ograniavanja nji-
hova broja.
ini se da sadraj temeljnih kriminalistikih djelatnih naela dosta-
tno izraava klasifikacija u kojoj su naela 1) zakonitosti, 2) objektivnosti,
3) metodinosti, 4) operativnosti i 5) razmjernosti. Svako od tih naela sadr-
ajno obuhvaa vie cjelina, koje u nekim sluajevima mogu biti uzete kao
samostalno naelo nie razine. To su, u pravilu, sloena, vierazinska naela.
Naelo zakonitosti ima ishodino znaenje za kriminalistiku djelat-
nost. Izravno je povezano s istoimenim naelima u materijalnom i postu-
povnom kaznenom pravu. Njime se izraava da kriminalistika radnja
moe biti poduzeta 1) samo u okviru djelatnosti istraivanja kaznenoga
djela ureenog zakonom, 2) kad su ispunjene zakonske pretpostavke za
obavljanje radnje i 3) samo u okvirima zakona.
U okvire naela zakonitosti ulaze i sadraji koji se ponegdje spominju
kao posebna naela: naela obveze diskrecije, uvanja slubene tajne i hu-
manizma. Diskrecija ne moe biti djelatno naelo ve je to oznaka profe-
sionalnoga odnosa, pravne obveze i etike. uvanje tajne profesionalna je
obveza ureena pravom, a humani pristup je komponenta ve ukljuena u
strukturu ustavnoga te zakonskoga ustrojstva i njeno dosljedno potiva-
nje obveza je koja ulazi u sklop naela zakonitosti.
Kriminalistiki rad zahtijeva objektivnost koju je nemogue zamisliti
bez visoko razvijene kritinosti prema vlastitome i tuem radu i rezultati-
ma. Objektivnost zahtijeva pozitivne komponente: savjesnost, odgovornost
i kritinost u radu. Isto tako su vana i negativna nastojanja: odbacivanje
subjektivnosti, iracionalnosti, nekritinosti.
Tu valja osobito ukljuiti zahtjev otklona vanjskoga uplitanja. Uplita-
nje u kriminalistiko postupanje djelovanje je koje nije predvieno prav-
nim propisima, a usmjereno je na izazivanje odreenoga uinka. Uplitanje
odreuju sastojci predmeta, subjekta i naina. Naelo objektivnosti mora
biti zatita i od takva djelovanja. Ono se podjednako odnosi na izvoenje
radnje i ocjenu rezultata kriminalistike djelatnosti.
Naelo metodinosti ukljuuje osobito nunost organiziranja i plani-
ranja kriminalistike djelatnosti, postojanost i temeljitost u ostvarenju ci-
lja. Te se njegove komponente ponekad uzimlju kao samostalna naela.
Najvanija je znaajka kriminalistike radnje planiranje koje se ute-
meljuje na posebnim osnovama i provodi na poseban nain. Planiranje je

128
 UVOD

sr metodinosti, a suprotstavlja se neplanskome, spontanom poduzima-

nju radnji. Metodinost ukljuuje program izvedbe sa svim tehnologijskim,
komunikacijskim, informatikim i drugim komponentama.
Naelo operativnosti kao sloeno naelo ukljuuje: brzinu, koordini-
ranje, suradnju, ekonominost, prilagodbu stvarnim prilikama, posebne
oblike postupanja. Operativnost zahtijeva organizacijske pretpostavke, ali
poglavito ukljuuje modalitete izvedbe kriminalistike radnje.
Operativnost pojedinoga subjekta i cjeline sustava kriminalistike dje-
latnosti bitan je preduvjet uinkovitosti sustava kaznene represije. Visok
stupanj operativnosti sustava zalog je uinkovitome otkrivanju kaznenoga
djela i procesuiranju poinitelja, a to je prema proirenome shvaanju bi-
tan uvjet suzbijanja pojava zloina, ali takoer i pravinome postupku.
Naelo operativnosti osim osnovnih komponenti ukljuuje odreenu
kakvou znanja i sposobnosti, stvarne mogunosti djelovanja u konkretno-
me kaznenom predmetu. Vrlo je vano i posjedovanje odreenih svojstava
subjekta koji izvodi kriminalistiku radnju.
Istraitelj, u ovisnosti o svojem formalnom poloaju i istranoj ulozi
(istrani sudac, dravni odvjetnik, policijski slubenik), mora posjedovati
dvije vrste uvjeta: sposobnosti (prirodne i steene uenjem) i vjetine.
Obje se moraju nalaziti na stupnju koji je neophodan za izvrenje istrane
zadae, a to nalae stalno obrazovanje i pripremu.
Naelo razmjernosti izraava zahtjev da se svaki kriminalistiki
zahvat poduzima strogo u zakonom odreenim okvirima odreenoga pos-
tupanja uz ispunjenje pretpostavki neophodnosti i razmjernosti. Kazne-
ni postupak ne smije biti u povodu neosnovanih i nepotrebnih zahvata u
prava i slobode pojedinca. To znai da odabir konkretne radnje mora biti
obavljen uz uzimanje u obzir teine konkretnoga djela, stvarnih prilika i
alternativa koje eventualno postoje, da se isti cilj s jednakom djelotvorno-
u postigne uz najmanju mjeru zahvata u prava ovjeka. Razmjernost, ko-
nano, ukljuuje i voenje rauna o ekonominosti postupanja, sukladno
svim navedenim okolnostima.

129
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Literatura:
Alderson, 2, 23; Aleksi, III, 3; ehok - Vei, 23 - 45; Geerds, III, 3; Gilbert,
35 - 38; Holyst,
B.. Die Verbindung der Kriminalistik mit anderen Wissenschaften,
Kriminalistik und Straf-
recht. Festschrift fr Friedrich Geerds, Schmidt - Rnhild, Lbeck, 1995.,
351 - 370; Inman,
K, Principles and Practice of Criminalistics, CRC Press, Boca Raton, 2000.;
Krivokapi, 67;
Kube - Strzer - Timm, I., 199 - 309; - IL, 287; Maver, 42; Meixner, 121, 15;
Modly - Korajli,
339-344; Moenssens, 389; Osterburg - Ward, 12, 643 - 661; Pavii, 121,
124, 147, 243; Police
ethics in a democratic society, Council of Europe Publishing, Strasbourg,
1997., 9 - 22; Ul-
rich, 31; Vei, P., Meunarodni standardi policijskog postupanja, MUP RH,
Zagreb, 1996., 51
- 166; Vodineli, 12/, L, 19, 28, 45; Vodineli - Aleksi, 14; Walder, 111, 19;
Zbinden, 24.

Pitanja za provjeru znanja:

1. Opiite pravne okvire kriminalistikog djelovanja.
2. Koji su vaniji standardi kriminalistikoga rada?
3. Objasnite pojam kriminalistike deontologije.
Objasnite smisao i vanost kriminalistikih naela.
5. Navedite sadraj pojedinih kriminalistikih naela.

130
 Glava VIII.
Kriminalistiko postupanje kao istraivanje
i izlaganje

1. Spoznajne funkcije u kriminalistikoj proceduri

Predmet kaznenoga postupka u istraivakom je smislu teza koju valja u

postupku razjasniti. To se ostvaruje istraivanjem i izlaganjem, ime se
postie cilj kaznenoga postupka: (postupovna) istina o predmetu kazne-
noga postupka kao istraivakome problemu. Kriminalistiko postupanje
ukljuuje i radnje koje neposredno nisu usmjerene istraivakom proble-
mu nego su povezane sa samim postupanjem.
Kriminalistiko istraivanje ukljuuje ispitivanje injeninih okolnosti
u tri osnovne, meusobno uvjetovane cjeline: kaznenoga djela, krivnje i
kazne (sankcije). Ovo je (materijalnopravni) sklop koji tvori glavni pred-
met kaznenoga postupka. Uz to, istraivanje ukljuuje i druge sporedne
predmete (primjerice imovinskopravni zahtjev), kao i postupovna pitanja.
No, valja upozoriti da se sve injenice koje se utvruju u kaznenome pos-
tupku, utvruju prema pravilima toga postupka.
Proces kriminalistikog istraivanja kaznenoga djela odvija se na dva
razliita naina: postupovnim radnjama, dakle na formalan nain, i izvidi-
ma kaznenih djela na neformalan nain. U oba sluaja radi se o krimina-
listikom postupanju.
Kriminalistiko postupanje nije jedini vid kojim se prikupljaju poda-
ci o kaznenom djelu i poinitelju. Postoje i druge radnje kojima se pri-
kupljaju podaci o kaznenom djelu (branitelj koji sam ili putem privatnog
istraitelja prikuplja podatke o djelu, oteenik koji prikuplja podatke za
kaznenu prijavu, okrivljenik koji trai svjedoka alibija, privatni detektiv
koji istrauje povjereni sluaj, novinar koji istrauje dogaaj itd.). Potonje
aktivnosti nisu kriminalistiko postupanje. Meutim, one u pravilu uklju-
uju odgovarajuu primjenu kriminalistikih pravila.
Za razliku od kaznenog postupka, podaci i obavijesti o kaznenom dje-
lu i poinitelju te drugim okolnostima koje e kao injenice biti predmet
kaznenoga postupka, prije zapoinjanja kaznenoga postupka - u izvidima

131
 KRIMINALISTIKA __________________________________________________________

kaznenih djela - prikupljaju se pomou dvije razliite vrste radnji: izvia i

istranih radnji. Predistrani je postupak zbog te dvoznanosti, dualiteta
radnji, strukturno najsloenija cjelina kriminalistike procedure. V. izla-
ganje infra Drugi dio, Odsjek prvi.

Predistrani postupak (dvoznanost radnji)

a) Izvidi kaznenih djela - otkrivako znaenje (iznimno imaju
dokazno
znaenje) = heuristika, otkrivaka kriminalistika.
b) Hitne istrane radnje - dokazno znaenje = silogistika ili dokazna
kriminalistika.

Najprije, u zakonom izriito propisanim sluajevima mogue je poduzi-

manje postupovnih radnji (hitne istrane radnje). Njih izvodi subjekt kaz-
nenoga postupka i redarstvena vlast. Okvir kriminalistikoga postupanja i
ovdje je odreen zakonom. Za provedbu tih radnji vrijedi na odgovarajui na-
in ve reeno za kriminalistiko postupanje tijekom kaznenoga postupka.
Druga, za pokretanje kaznenoga postupka kljuna djelatnost, krimi-
nalistiko je postupanje provedbom izvia kaznenih djela. Izvidi kazne-
nih djela radnje su prikupljanja obavijesti, podataka o kaznenom djelu i
poinitelju, koje poduzimaju tijela otkrivanja kaznenih djela i poinitelja
i tijela kaznenog progona. Izvidi kaznenih djela nisu postupovne radnje.
Podaci prikupljeni izvidima samo iznimno, u zakonom predvienim slua-
jevima, mogu biti upotrijebljeni kao dokaz u kaznenom postupku. Izvidne
radnje bitno odreuje otkrivaka, inventivna komponenta. Oni su postu-
panje kojim se bavi heuristika kriminalistika. Mogu se uz saznanje o do
sada reenom uzeti kao kriminalistiko istraivanje u najuem smislu ri-
jei ili otkrivanje kaznenoga djela i poinitelja.
Otkrivanje kaznenoga djela i poinitelja zadaa je u kojoj su poetna
saznanja u pravilu vrlo skromna. Kriminalistiko istraivanje poinje s
polaznim stupnjem saznanja koji se oznauje kao osnove sumnje i izjed-
nauje s pojmom indicija. Prema svojem sadraju i stupnju vjerojatnosti
ta prva obavijest o vjerojatnom kaznenom djelu moe biti vrlo razliita
(v. izlaganja infra Glava XII.).
U okvirima kaznenoga postupka kriminalistiko istraivanje izvodi
subjekt kaznenoga postupka kao postupovnu radnju. U kaznenom postup-
ku nema dualiteta vrsti radnji. Postoje samo postupovne radnje. Njihove
kriminalistike komponente predmet su razmatranja silogistike krimi-
nalistike. V. izlaganje infra Drugi dio, Odsjek drugi.

Kazneni postupak (jednoznanost radnji)

Postupovne radnje - dokazno znaenje = silogistika ili dokazna
kriminalistika.

132
 UVOD

Znaajka koja utjee na kriminalistiko istraivanje jest i svrhovit utje-

caj poinitelja kaznenoga djela. Poinitelj kaznenoga djela poduzima vie
ili manje planske mjere kojima primarni stadij djela zamjenjuje sekun-
darnim stadijem (koji se oznaava kao "skok u tamu"). U sekundarnom
stadiju poinitelj nastoji ukloniti ili izmijeniti izvore obavijesti kojima bi
se u tercijarnome stadiju rekonstruiranja sadraja pojave kaznenoga djela
moglo uspostaviti (rekonstruirati) stanje koje odgovara primarnome sta-
diju. ak i ako toga cilja nema, sluajni tijek stvari moe dovesti do jedna-
koga rezultata.
Kriminalistika se tim negativnim utjecajima suprotstavlja programi-
ranom djelatnou planski voene procedure. Ta je djelatnost uvjetova-
na kako logiko-spoznajnim tako i psiholokim pretpostavkama, odnosno
istodobnom simultanom i sukcesivnom primjenom spoznajnih funkcija:
promatranja, miljenja i prakse.
Promatranje je plansko, organizirano percipiranje onih svojstava
predmeta koja se mogu percipirati osjetilima. Osjetima su podruja (mo-
daliteti) brojna i vrlo razliita. Osjetilne kvalitete koje imaju posebnu va-
nost u kriminalistikome istraivanju su opaanja: obiljeja ljudi, drugih
ivih bia, boje, oblika, strukture, prostornoga poloaja, prostornoga odno-
sa, mnoine, veliine, meusobnih odnosa, kretanja, mirovanja, materijal-
nih svojstava, zvuka, meudjelovanja itd.
Prema nainu percepcije promatranje moe biti izravno ili posredno,
pomou naprava koje proiruju, izotravaju, produbljuju, ubrzavaju, uspo-
ravaju, odnosno uope omoguavaju promatranje neke pojave. Te naprave
dubinske su, mjerne ili regulacijske.
Prema trajanju promatranje je kratkotrajno ili dugotrajno, trajno, po-
vremeno, neprekidno, s prekidima, unaprijed odreeno ili neodreeno.
Prema nainu izvedbe voeno je ili slobodno. S obzirom na prostor ono je u
zatvorenom ili slobodnom prostoru, a s obzirom na motritelja, pojedinano
ili skupno. S obzirom na predmet promatranje je pojedinano ili skupno, u
mirovanju ili kretanju itd.
Promatranjem se prikuplja injenini materijal prijeko potreban za dalj-
nja poopavanja. Motritelj ga prikuplja na temelju vlastitoga promatranja
ili tako da prenosi drugome subjektu koji na temelju toga vri poopavanje.
Miljenjem, kao drugom spoznajnom funkcijom, spoznaju se genera-
lizacije, openitosti, apstrakcije, a to znai da se time dostie spoznaja o
onome to prelazi granice osjetilne danosti. To je psihiki proces uspostav-
ljanja veza i odnosa izmeu sadraja objektivne stvarnosti.
Miljenje poiva na brojnim, raznovrsnim misaonim operacijama. Re-
zultat tih operacija jest shvaanje (poimanje, razumijevanje) odnosa i veza
meu pojavama. U kriminalistici su jednako vane operacije upoznavanja
i operacije stvaranja. Prve poglavito u analitikoj djelatnosti prikupljanja,

133
 KRIMINALISTIKA __________________________________________________________

razvrstavanja i odabira obavijesti, a druge u stvaranju metodikih osnova

(zakljuaka, hipoteza). Kriminalistika je razvila iroko podruje krimina-
listikoga miljenja. Gnoseoloki sadraji tematski pripadaju logici i psi-
hologiji u ovisnosti o tome to je predmet razmatranja.
Praksa je trea spoznajna funkcija. Posebnost predmeta istraivanja,
kako je ranije opisana, istie vanost sustavnoga prikupljanja, razvrsta-
vanja i obrade praktinih iskustava. Praksa je u kriminalistici vie nego
provjera pravilnosti nauenoga znanja. Ona ima stvaralaku spoznajnu
funkciju koja je prema svojoj vanosti ravnopravna prethodno opisanim
funkcijama promatranja i miljenja. Na taj nain stvara se spoznajna
trijada kriminalistike procedure: promatranje - miljenje - praksa.
Kriminalistiko istraivanje pretpostavlja sposobnost primjene odgo-
varajuih metoda na odreene sadraje. Ta se sposobnost stjee uenjem
i praksom. U suvremenoj psihologiji i doticajnim granama znaajna je po-
zornost posveena sklopu pitanja povezanim s teorijom uenja.

2. Opis, objanjenje i predvianje

u kriminalistikoj proceduri

Kriminalistika procedura ukljuuje komponente koje su svojstvene svakoj

racionalno zasnovanoj istraivakoj metodi: opis, objanjenje i predvianje.
Opis kao polazite kriminalistikoga istraivanja mora ispunjavati
odreene uvjete. Osnovni je uvjet predmetna odreenost. Ona znai da
se pri opisu uvijek mora tono odrediti: a) objekt opisa, b) sredstva opisa
i c) nain na koji se opisuje. Objekt opisa moe biti osoba, fiziki predmet,
dogaaj, stanje, odnos itd. On se odnosi na objekte o kojima se saznaje
davanjem odgovora na pitanja: tko, to, gdje, kada, kako i ime. Kljuna je
komponenta kriminalistikoga istraivanja, kojoj se posveuje iznimna po-
zornost. To je sredinja kategorija u podruju kriminalistike identifikacije.
Sredstva opisa su obiljeja pomou kojih se izraava sadraj opisa. Tako
shvaena sredstva opisa ne ukljuuju sredstva kojima se priopava sadraj
opisa. Potonja ulaze u nain iznoenja, pohrane i priopavanja opisa. Nain
na koji se iznosi opis ovisi o vrsti i namjeni opisa, subjektu i upotrijeblje-
nim sredstvima kojima se pohranjuje i priopava opis. Za potonje je pose-
bice vano opisivanje u posebnim vrstama isprava (zapisnici) ili tehnikih
naprava (filmske, video i TV snimke, magnetofonske, raunalne snimke).
Daljnja je znaajka opisa u kriminalistici tipizacija, stvaranje standard-
nih modela opisa. Ona se temelji na razliitim osnovama (naravi objekta,
svrsi opisa, sredstvima, nainu itd.). Pojedine vrste opisa sr su odreenih
postupovnih radnji.

134
 UVOD

Opis je kljuni sadraj oevida, prepoznavanja osoba i predmeta, suo-

enja, pretraga, privremenoga oduzimanja predmeta, i vjetaenja. Neke
druge vrste opisa predmet su ureenja izvanpostupovnih policijskih ili
drugih propisa. Tipizacija se odnosi na cjelinu ili pojedine sastojke struk-
ture objekta opisa. U nekim sluajevima ona ulazi u obavezni standard
sadraja, a u drugima je pitanje odabira.
Opisi u kriminalistikoj proceduri mogu potjecati od tijela kaznenoga
postupka, vjetaka, stranaka, svjedoka i drugih osoba. Prema podrijetlu
opaanja opis moe sadravati rezultat neposrednoga opaanja, rezultat
rekonstrukcije, pokusa ili analize, priopenja drugoga izvora, reproducira-
nja tehnike snimke itd.
Objanjenje je logiki postupak kojim se predmet, dogaaj ili openito
injenicu dovodi u vezu s drugim predmetom, dogaajem ili injenicom,
najee zbog toga to je prva injenica razlog ili uvjet opstojnosti, promje-
ne ili stanja druge injenice.
Zadaa je objanjenja odgovor na pitanje zato, te to i kako? Predmet
objanjenja, okolnost koju valja pojasniti, oznauje se kao explanandum.
Uvjet objanjenja je prethodni opis pojave. Objanjenje pojave ostvaruje
se putem antecedentnih okolnosti i opih zakona koji tvore sredstvo poja-
njenja, ono to objanjava ili explanans.
Kao primjereno, adekvatno, uzima se objanjenje iji explanans doista
objanjava explanandum. Uvjeti za to jesu: a) dostatnost explanansa za
objanjenje explananduma, odnosno da sudovi kojima objanjavamo ex-
planandum slijede iz sudova koji izraavaju explanans, i b) istinitost su-
dova koji izraavaju explanans. Predmet objanjenja u kriminalistikoj
proceduri su pojedinane injenice ili skupovi injenica.
Prema naravi explanansa ili tonije zakona koji ulaze u njegov sastav
razlikuje se kauzalno i statistiko (prema nekima postoji i teleologijsko
kao zasebno) objanjenje.
Kauzalno objanjenje temelji se na kauzalnom zakonu. Kauzalni zako-
ni izraavaju pravilnost koja vrijedi uvijek i svagdje. Ti zakoni izraavaju
uzronu povezanost meu pojavama, kauzalitet kao invarijantni, neizbje-
ni odnos izmeu dviju pojava: uzroka i posljedice.
Kauzalni zakoni su opi, univerzalni zakoni, koji imaju jedan te isti
smisao u prirodnim znanostima i pravu. Statistiki zakoni za razliku od
kauzalnih izraavaju omjer u kojemu vrijedi odreena pravilnost. Prvona-
vedenim zakonima odgovara nomologijsko-deduktivno pojanjenje, drugi-
ma pak nomologijsko-probabilistino pojanjenje.
Kauzalno objanjenje u kriminalistici tematski obuhvaa razmatranja:
a) o znaaju opih zakona u razjanjavanju uzrone veze, b) o kriterijima
prema kojima se u konkretnom sluaju kauzalni zakon uzima valjanim,
c) o strukturi razloga kojima se stanoviti kauzalni odnos podvodi pod za-

135
 KRIMINALISTIKA __________________________________________________________

konska obiljeja i d) o kriterijima ustanovljavanja pojedinanih uzronih

odnosa za svaku posljedicu.
Kriteriji znaenja opih zakona su neophodnost uzimanja u obzir odre-
enoga zakona, je li to kauzalni ili statistiki zakon i, konano, je li prema
standardnome modelu podvoenja pod zakonsku odredbu ispunjen uvjet
conditio sine qua non.
Kriterij strukture razloga podvoenja pod zakonska obiljeja u prvome
redu namee neophodnost zauzimanja stajalita o tome o kojemu se omje-
ru pravilnosti radi, kolika je vjerojatnost statistikoga zakona, odnosa vie
uzroka i posebice prostora neobjanjivih djelovanja.
Kriteriji valjanosti kauzalnoga zakona posebice se odnose na vanost
indukcije, metoda koje valja rabiti u ocjenjivanju osnovanosti ili neosnova-
nosti kauzalnoga zakona i ocjene rezultata primjene znanstvenih pravila.
Uzrono-posljedini sklop moe biti sloen iz veega broja uzroka i po-
sljedica iji odnosi mogu biti razliiti. Tu je prijeko potrebno prethodno utvr-
diti posljedice, zatim pojedine uzroke i uzrone odnose koje valja razjasniti.
U primjeru konkurirajuih uzroka, postavlja se pitanje kriterija izdva-
janja, posebice ocjenjivanja postojanja ili nepostojanja meusobnih veza
izmeu pojedinih uzroka. U filozofiji znanosti u tu se svrhu predlae mo-
del kontinuirane serije (continuous series model) primjenjiv na svekoliku
djelatnost istraivanja.
Kauzalni odnos je sutinski sastojak pojave kaznenoga djela.
Kriminalisti-
ko istraivanje posebice je u poetnome stadiju snano usmjereno upravo na
razjanjenje njegova mehanizma. O rjeenju toga pitanja ovisi objektivna op-
stojnost pretpostavki za kazneni postupak (objektivna pripisivost djela poi-
nitelju), to je prvi i najvaniji uvjet kriminalistike diferencijalne dijagnoze.
No, nita nije manje njegovo znaenje tijekom stadija kaznenoga postupka.
Valja upozoriti na kljunu vanost jasnoga odreenja kaznenopravnoga
pojma uzroka koji je jednak prirodnom pojmu uzroka uz ogranienje da je
to ljudsko vladanje koje je uklopljeno u radnju kaznenoga djela. Takvim
poimanjem stvara se osnova za rjeenje za praksu iznimno vanoga pita-
nja: je li sudac obvezan utemeljiti ocjenu o kauzalnome znaenju radnje
na znanstvenome objanjenju?
Problem obveznosti prihvaanja znanstvenoga dokaza ovdje se razmat-
ra samo u odnosu na podruje kauzaliteta. On je danas aktualiziran s
jedne strane opstojnou slobodne sudake ocjene dokaza, a s druge, raz-
vojem znanosti i veom pouzdanou rezultata istraivanja, ali takoer i
ogranienjima u izvedbi pojedinih dokaza proisteklih iz naela iskljuenja
nevaljanih dokaza kao izvora saznanja u kaznenome postupku.
U razjanjavanju problema kauzaliteta naelo slobodne ocjene doka-
za ne smije se pretvoriti u osnovu za odluivanje prema nahoenju suda,
mimo ili protiv drukijih pouzdanih utvrenja. Sud nikad ne smije zane-

136
 UVOD

mariti polazne odrednice: a) da je uzrok conditio sine qua non, b) da je to

ontologijski pojam, c) da u kaznenome pravu ne moe postojati pristup koji
bi uzrokom proglasio imbenik koji to nije u prirodnome smislu, niti koji
nije conditio sine qua non, d) da je uzrok sastojak radnje kaznenoga djela.
Polazita u rjeavanju pitanja kauzaliteta nalau da sud ne moe biti
paralelni stvaratelj kauzalnih zakona, nego samo njihov korisnik. Tamo
gdje postoje opi kauzalni zakoni, vrijede i obvezuju i sud jednako kao i
bilo koga drugog. Dakako, ti zakoni moraju imati znaenje pravila koje
vrijedi uvijek i svugdje.
Neto je drukije ako su u pitanju statistiki zakoni koji se odnose na
kauzalitet. Dokazna snaga statistikoga zakona ovisi o stupnju vjerojatno-
sti, o omjeru u kojemu pravilnost koju izraava taj zakon vrijedi. U tome
omjeru poiva i dokazna snaga takva zakona i o njoj sud mora voditi rau-
na kao i o svakome drugom dokazu.
U praksi se pojavljuje problem proturjenih ili razliitih znanstvenih
gledita o sadraju i pouzdanosti znanstvenoga pravila. U takvim slua-
jevima sud ne moe postati znanstveni arbitar, niti je ovlaten otkrivati
nove znanstvene zakone. 0 uzronosti kao o injeninome pitanju mora
se odluiti sukladno pravilima postupka, a to u krajnjem ishodu znai pri-
mijeniti pravilo in dubio pro reo. No, ako je pravilo statistikoga zakona
visokoga stupnja vjerojatnosti, sud ne moe samo na temelju naravi pra-
vila odbaciti njegovu valjanost. Tu postoji dunost koja prethodi slobodnoj
ocjeni dokaza, a koja slijedi iz naravi stvari.
Sud je duan uzeti u obzir "stanje znanosti" koje, u nedostatku kauzal-
noga zakona, raspolae s neizvjesnijim statistikim zakonom. No, takva
narav toga pravila ne znai da u konkretnome sluaju to nije pouzdan
izvor saznanja. Stoga u odnosu na taj izvor saznanja pojanjenje mora po-
laziti od znanstvenih spoznaja, logikih pravila i iskustva.
Objanjenje u kriminalistikoj proceduri nalae primjenu odreenih
znanstvenih metoda. Prema sadraju objanjenje se moe odnositi na
razliita pitanja. Meu najvanijima su objanjenja koja sadre konane
odluke o predmetu kaznenoga postupka. Rije je o retorici i topici kaznene
presude kao komponentama o kojima ovisi valjanost obrazloenja.
Predvianje je valjano i osnovano ako se predvieni dogaaj mora
dogoditi, ako su dani opi zakoni i antecedentne okolnosti i ako su sudovi
koji sadre te zakone i okolnosti istiniti. U strukturi predvianja jasno
se raspoznaje predmet predvianja i osnova na temelju koje se predvia.
Iako je struktura predvianja slina objanjenju, valja naglasiti da se pred-
vianje odnosi samo na budue injenice. Za razliku od toga, pojanjenje
se odnosi na prole injenice, ali i zakone.
U kriminalistikoj proceduri predvianje je vrlo vano. Osim to moe
sluiti kao provjera objanjenja, bitnu ulogu ima u odnosu na cjelinu po-

137
_____________________________________________________________________________________ UVOD

stupka i pojedine radnje. Kljunu vanost predvianje ima za planira-

nje istraivanja i posebice za izvedbu pojedine radnje. O tome se govori u
odjeljku posveenom planiranju. Predvianje je stvaranje i izricanje mi-
ljenja o tome to e se dogoditi. Moe se temeljiti na razumskom, diskurziv-
nom predvianju, intuiciji, ili znanstveno nerazjanjenim sposobnostima
pojedinca (prekognicija, proroanstvo, vidovnjatvo, nasluivanje ili predo-
sjeaj). V. izlaganje supra Glava XIII. pod 2.d) i Glava XX.

3. Gnoseoloka komponenta kriminalistike procedure

Gnoseoloka (gnoseologija - spoznajna teorija) strana kriminalistike pro-

cedure izravno je povezana s materijalnim, organizacijskim i tehnikim
uvjetima. Kriminalistiko istraivanje posebni je proces spoznavanja, koji
je donekle podudaran procesu znanstvenoga istraivanja.
Za razliku od, primjerice, nastavnoga procesa u kojemu nastavnik pre-
ma programu vodi uenika do ve otkrivenih spoznaja, sr je kriminalis-
tike procedure rekonstruiranje prolosti, otkrivanje novoga, nepoz-
natog, kod ega postoje mnoge unutarnje i vanjske prepreke, neke meu
njima postavljene planski, kao mjere posebno predviene za ometanje kri-
minalistikoga istraivanja.
Kriminalistiko istraivanje razlikuje se od znanstvenoga kao i od po-
vijesnoga istraivanja s kojima ima znatne slinosti. Valja najprije podsje-
titi da je istraivanje u kaznenome postupku odreeno, tonije ogranieno
predmetom postupka i svrhom te postupovnim pravilima. To se ukazuje
kao prvo kvantitativno, tj. ogranienje opsega istraivanja.
Postoje i druge, sadrajne odrednice koje razlikuju kriminalistikog
istraitelja i znanstvenika. Prva se sastoji u tome da je istraivanje u kaz-
nenome postupku (u prvome redu u utvrivanju injenica) nuno podlono
socijalnome nadzoru prosjene kulturne razine drutva (interpersonalna
prihvatljivost dokaza) u kojemu se ostvaruje. To iskljuuje da se sudac
pretvori u znanstvenika jer tada navedena kontrola ne bi bila mogua.
Osim toga, sudac nipoto ne smije umjesto koritenja znanstvenoga sa-
znanja posegnuti za opim uvjerenjem. Ako znanstveno saznanje postoji,
sudac ga mora uporabiti u kaznenome postupku ali na nain koji omogu-
uje ranije reenu socijalnu kontrolu. To je druga odrednica.
Vano pitanje povezano je sa stupnjem socijalne kontrole utvrenja u
kaznenome postupku. Nipoto se ne moe prihvatiti da to bude samo pros-
jeni ili ak ispodprosjeni stupanj ope kulturne razine. Tu se kao i u nizu
drugih podruja socijalne stvarnosti (politika, gospodarstvo, promet), ima
u vidu vii prosjek, ali jo uvijek prihvatljiv za veinu lanova zajednice.

138
 UVOD

Daljnji razlog iz kojega nije prihvatljiva "scijentizacija" kaznenoga

suda jest u nunosti da se znanstvena saznanja u kaznenome postupku
primjenjuju sukladno znanstvenoj metodologiji, lege artis. To samo po sebi
iskljuuje drukiju uporabu koja otvara put zloporabi, nepravilnosti do ko-
jih moe doi ako sudac preuzme ulogu za koju nije osposobljen.
Glede odnosa djelatnosti povjesniara i suca slinosti koje postoje ogra-
niavaju se na ope epistemoloke uvjete istraivanja, te okolnost da se i
djelatnost suca odnosi na rekonstruiranje prolosti. Istodobno, sadraj i
uvjeti njihove djelatnosti bitno su razliiti.

4. Kognitivna znanost i kriminalistika procedura

Nakon najstarije asocijativne teorije biheviorista, uvjetno refleksnog ue-

nja, konekcionistike teorije, u novije vrijeme razvija se pristup koji se
naziva kognitivna znanost (cognitive science). Ona se posebice bavi inven-
tivnim, kreativnim uenjem.
Inventivno ili kreativno uenje i na njemu utemeljena Gestaltpsycho-
logie polazi od problemske situacije, a to je, kao to e pokazati daljnje
izlaganje, upravo tipina znaajka kriminalistikoga istraivanja.
Kognitivna znanost ukljuuje procese spoznavanja prirodne i umjetne
inteligencije. Meu brojnim istraivanjima u tome podruju valja spome-
nuti razmatranja: arhitektonike tvorbenih sustava, zakljuivanja, pristu-
pa uenju, stvaranju i prouavanju psiholingvistike itd. Rije je o sloenoj
cjelini pitanja koja dijelom takoer ulaze u druga podruja logike, komu-
nikologije, ali i biologije, kemije, fizike, matematike, filozofije i dr. Za kri-
minalistiku se vanima pokazuju postignua kognitivne znanosti upravo
u podrujima koja su tijesno povezana s psihologijom.
Kao vaniji primjeri mogu se navesti nova koncepcija teorije uenja
i pouavanja (kompiliranje znanja koje se sastoji iz komponiranja i pro-
ceduralizacije, uenja rjeavanjem problema, specifikacijom problema i
otklanjanjem pogreaka, to je i te kako primjenjivo na pripremu rada
istraitelja), zatim nov pogled na teoriju miljenja utemeljen na novim
okvirnim pretpostavkama situacijske kognicije, osobne i socijalne episte-
mologije i pojmovne kompetencije.
O istraivanjima u podruju psiholingvistike valja posebice voditi rau-
na. Ona smjera novim saznanjima u razumijevanju, proizvoenju i usva-
janju jezika. U tim se nastojanjima koriste posebne tvorbene strukture,
obrasci obrade obavijesti, spoznajne sheme i obrada diskursa.
Najvanijim se ipak ukazuje pristup kognitivne znanosti inteligenciji.
To pitanje ukljuuje istraivanje procesa (algoritma, heuristike strategije,

139
KRIM INALISTIKA __________________________________________________________

mehanizma uenja u podruju rjeavanja opih problema, znanja, ekspert-

nih sustava, baza i organizacija znanja, uvjerenja, povezivanja podataka
u bazama znanja, arhitektonika), zatim razinu razumijevanja, uenja (u
tvorbenim sustavima, u modelima usporedne distribuirane obrade), opre-
me i programa. Posebnu vanost za kriminalistiku ima metoda kognitiv-
noga interviewa. Valja podsjetiti i na kognitivno-bihevioristiki pristup u
kriminologiji i psihologiji zloina.

5. Kibernetika, komunikacije i informacije

u kriminalistikoj proceduri

a) Organizacijska znanost i kriminalistika

Za upoznavanje strukture kriminalistike procedure vano je imati u vidu

ope uenje o organizaciji. Naime, i kazneni sud je oblik organizacije, kao
to su to i neka druga tijela koja djeluju u kaznenome postupku (dravni
odvjetnik, policija).
Organizacija se openito moe promatrati s materijalnog, strukturnog i
teleolokog stajalita. Kao organizacijsku strukturu mogue je promatrati
na primjer kazneni sud u kojemu djeluju procesi diobe i povezivanja, unu-
tar kojih se lako raspoznaju skupine niih zadataka, poslova, shvaenih
kao funkcije koje su meusobno u hijerarhijskim odnosima, zatim vanjske
i unutarnje organizacijske jedinice.
Kazneni sud, shvaen u opisanom smislu organizacije, moe se teleo-
loki promatrati i tako da se kao najmanji jo cjelovit njegov dio uzme
pojedina ustrojstvena jedinica (vijee, sudac), ali takoer i pojedini posao
(odreeni kazneni predmet, postupovna radnja). Na analogni nain moe
se promatrati druge subjekte kriminalistikoga istraivanja.
Predmet istraivanja, kao temeljni, cjeloviti dio funkcionalne struktu-
re, bitno je obiljeen protokom informacija (upravo tome je u posebnom
smislu i namijenjen). Informacija je znaajka podraaja pretvorenih u
znakove ili signale koja omoguuje odluivanje izmeu vie mogunosti.
Za usvajanje informacije nuno je najprije nauiti signale, a zatim prera-
diti informacije koje se njima prenose. To polazi od podatka i obavijesti o
kojima je bilo govora u Glavi II.
U kriminalistici imaju vanost informacije niega i viega reda. Tako
shvaena organizacija ljudske djelatnosti moe se promatrati kao infor-
macijski sustav. Temeljni sastojci kaznenoga predmeta kao informacijsko-
ga sustava jesu ulaz, izlaz, proces i povratna veza. Valja pripomenuti da je
rije o upravljakome sustavu.

140
 UVOD

To znai da se i u kaznenome predmetu shvaenom u opisanom smislu

mogu jasno raspoznati temeljne aktivnosti: prikupljanja podataka, obrada
podataka, pohranjivanje podataka i informacija i dostavljanje informacija
i podataka korisnicima. Po vrsti informacijski sustav kaznenoga predmeta
dinamiki je, teleoloki i organizmiki sustav. Njegovo se ponaanje moe
prognozirati, ali on nije deterministiki sustav. S obzirom na odnos prema
okolini, to je otvoren sustav u kojemu je rjeenje obvezatno, a njegov sadr-
aj moe biti razliit.
Imajui u vidu raniji prikaz najvanijih pitanja kaznenoga postupka
kao spoznajnoga procesa, odluujui su momenti o kojima ovisi funkcioni-
ranje razmatranoga sustava kaznenoga postupka: 1) tonost informacija,
2) odabir informacija, 3) aktualnost informacije (koja ima poglavito komu-
nikacijski znaaj, o emu se govori u nastavku) i 4) ekonominost funkci-
oniranja. U takvome sustavu, proces odluivanja istodobno je intuitivan i
racionalan (formalan, algoritamski).
Ranije je ve ukazano da se u kaznenome predmetu jasno prepoznaju
zadae definiranja problema i odabira relevantnih informacija kao podlo-
ge donoenja odluke. Sukladno izloenome, u pristupu kaznenom postup-
ku takoer vrijede naela sustavnoga pristupa: 1) kompleksnosti (i siner-
gijskog efekta), 2) integralnosti, 3) dinaminosti, 4) interdisciplinarnosti,
5) orijentiranosti odluivanja, 6) samoorganiziranosti, 7) otvorenosti. Nje-
gova je struktura po svome tipu bliska zvjezdastoj.
U kaznenome predmetu odluivanje je, ipak, preteito neprogramira-
no jer predmet kaznenoga postupka nema sasvim odreene parametre,
a ni promjene situacija nisu deterministike. Sloenost strukture kazne-
noga postupka (a cjeline kriminalistikoga istraivanja u jo veoj mjeri),
aktualizira zadatak informatizacije. U tome je smislu u mnogim zemljama
mnogo uinjeno. Ve je vrlo razvijeno uvoenje automatske obrade podata-
ka u praksu i teoriju kaznenoga postupka.
Kao temeljna i najaktualnija podruja valja spomenuti: primjenu
raunala u znanstvenim istraivanjima kao pomo u pripremi i podu-
zimanju postupovnih radnji, zatim uvoenje raunalne tehnologije u
operativne sustave kriminalistike procedure, raunalnih podataka kao
dokaza, stvaranje tezaurusa, evidencija prakse itd. Najvanija podru-
ja primjene suvremene raunalne tehnike jesu, osim ve spomenutih,
u podruju ustrojavanja pomonih istranih modela (npr. identifika-
cijskih slika compu-sketch), zatim operativnih evidencija (npr. daktilo-
skopskih snimki), analitiko-tehnikih naprava (sustav za prepoznava-
nje glasa).
Uz uvjet prihvaanja pristupa koji je opisan, za uspostavljanje modela
kaznenoga predmeta vana je prethodna sustavna analiza, to je u zako-
nodavnoj djelatnosti i praksi iznimno rijetko, a u nas nepoznato.

141
KRIM INALISTIKA __________________________________________________________

Sustavna analiza kaznenoga postupka kao informacijskoga sustava po-

sebice je vana pri njegovu projektiranju, uspostavljanju (primjerice kod
zakonodavnih izmjena), kao i pri prosudbi njegove kakvoe. Njene su faze:
1) utvrivanje informacijskih potreba, 2) istraivanje postojeega sustava,
3) izrada glavnog projekta, 4) izrada izvedbenoga projekta, 5) izgradnja
sustava, 6) provjera sustava, 7) implementiranje sustava, i 8) ocjena rada.
To je opa, prva razina sustava kaznenoga predmeta.
Kao sadraji spoznajnih, postupovnih modela, ili druga razina struktu-
re, vane su struktura uenja o dokazima (i drugim izvorima saznanja) i
tehnologije postupka. Na daljnjem stupnju razrade u prvoj skupini izdva-
jaju se modeli uenja o pouzdanosti izvora saznanja i njihovoj vjerodostoj-
nosti. Oni se dalje mogu razvrstati na temelju kriterija izvora saznanja,
vrste dokaznoga sredstva itd.

b) Kriminalistiko istraivanje kao komunikacijski sustav

Ako se kriminalistiko istraivanje, sukladno svemu to je reeno, promatra

kao ukupnost sredstava i metoda kojima se prenose posebne informacije,
mogue je njegovo ispitivanje kao komunikacijskoga sustava. Komunikacij-
ski kanali poklapaju se u tom pristupu s organizacijskim vezama. Komuni-
kacijska mrea nije u jednakome odnosu s organizacijskom strukturom jer je
komunikacijska mrea izravno povezana s temeljnom istranom aktivnou.
Osnovni sastojci komunikacijskoga sustava su: 1) davatelj informacije
(subjekt koji u kaznenome postupku daje obavijest u cilju izazivanja odgo-
varajueg postupovnog uinka), 2) primatelj informacije (subjekt postupka
na ije se ponaanje eli utjecati), 3) sadraj informacije (znaenje koje
davatelj priopuje), 4) sredstva informacije (fiziki medij pomou kojega se
informacija prenosi), 5) tijek komunikacije (krug osoba preko kojih infor-
macija prolazi - on moe biti serijski i simultan).
Kao i u svim racionalnim komunikacijskim sustavima, i u kaznenome
postupku mora se osigurati: 1) selektivnost (maksimum, ali samo potreb-
nih informacija), 2) otpornost prema iskrivljavanju i brzina ispravljanja
iskrivljenih informacija, 3) utjecaj na ponaanje primatelja informacije i 4)
ekonominost. Tu su posebice vani brojni semantiki problemi kao to su
sustav i struktura simbola, standardizacija te, posebice, utjecaj na sustav.
Razvoj kibernetike i uvoenje glavnih dijelova sustava: efektora (nositelja
djelatnosti) i regulatora (upravljaa koji upravlja efektorom: selektora i
transduktora), omoguuje bolju spoznaju o mogunostima djelovanja na
promatrani sustav. Za komunikacijsku strukturu kriminalistike proce-
dure vana su sredstva i pojedini postupci. Na njihovoj se osnovi moe
cijeniti odreeni komunikacijski sustav.

142
 UVOD

Komunikacija i njena teorija (komunikologija s retorikom) imaju sto-

hastiki znaaj i poivaju na potivanju etiri temeljna naela: pravilnosti,
preciznosti, prikladnosti i izraajnosti. Njih je vrlo lako prepoznati. Svaki
od njih ima teorijsku, normativnu i praktinu razinu.
Znaajka kaznenoga postupka kao komunikacijskoga sustava jest for-
malizacija oblika komunikacija. To je posebice vano za planiranje i
voenje, o emu se govori u nastavku izlaganja. Osim onoga to je bilo
ranije reeno, valja istaknuti da se komunikacija u postupku moe raz-
matrati s gledita: 1) sintakse (legislativnog ustrojstva, komunikacijskih
kanala i redundacije), 2) semantike (znaenja sredstava komuniciranja) i
3) pragmatike (utjecaja komunikacije na ponaanja sudionika u postup-
ku). Za praksu je najvaniji pragmatiki aspekt, koji se vrlo jasno odraa-
va u strukturi temeljnoga relacijskoga sustava: pitanje - odgovor.
Sredinja je cjelina navedenog sustava postavljanje pitanja. Nju bit-
no uvjetuju pretpostavke (okolnosti koje logiki preliminarno odreuju
valjanost pitanja) i predvianje (u amerikoj praksi postoji pravilo da
se u direktnome ispitivanju postavljaju pitanja na koja se oekuje odre-
en odgovor ili neutralan odgovor). Zatim slijede semantike i sintakti-
ke znaajke postavljenih pitanja, dopustivost pitanja i uzroci pogrenih
odgovora.
Druga komponenta sustava je odgovor. To ukljuuje vrlo razliite sadr-
aje od kojih su neki odreeni formalno, a neki su glede toga slobodni. U
pravilu, oblik odgovora bitno odreuje pitanje.

6. injenica u kriminalistikoj proceduri

Prikupljanje podataka o stanovitoj injenici predmet je kriminalistikoga

postupanja. injenica je stvar, svojstvo i odnos ije se postojanje utvruje
u kriminalistikom postupanju. Polazite poimanja injenica u kriminali-
stici valja utemeljiti na uenju dokazne teorije uz jasno odreenje eventu-
alnih posebnosti odreenih pojmova.
Sa stajalita kaznenoga predmeta injenice se mogu razvrstati u etiri
skupine: a) injenice ukljuene u apstraktni zakonski opis djela, b) njima
odgovarajue injenice u stvarnosti, c) injenice od vanosti za kazneni
postupak, d) injenice koje nemaju vanost za kazneni postupak.
injenice koje se utvruju u kaznenom postupku, prema terminologiji
u sadanjem hrvatskom postupovnom zakonodavstvu jesu vane injeni-
ce. To su injenice navedene pod a) do c). U kaznenom postupku jo se kao
vane injenice u irem smislu rijei oznaava stanje stvari kao ukup-
nost injenica kaznenoga predmeta.

143
KRIM INALISTIKA __________________________________________________________

U dokaznoj teoriji vane se injenice razvrstavaju obino dvostupanjski

u dvije kategorije odlunih i koneksnih injenica, time da se u drugoj kate-
goriji razlikuju indiciji i pomone injenice.
Odlune (pravno relevantne) su injenice na koje se primjenjuju prav-
ni propisi. Ukupnost odlunih injenica je injenino stanje. Na injeni-
no stanje primjenjuje se pravo tako da se one podvode (supsumiraju) pod
pravne propise.
Druga kategorija su injenice indiciji ili dokazne injenice. Kljuna je
njihova dvostruka znaajka: injenice i dokaza (otud i funkcijska oznaka:
dokazna injenica, tj. injenica koja slui kao dokaz). Indicij se najprije
utvruje kao injenica, a zatim slui kao dokaz za utvrivanje odlune
injenice.
Konano, trea skupina injenica su one kojima se provjeravaju dokazi
i prethodno oznaene vrste odlunih injenica i indicija. Nazivaju se zbog
takve svoje funkcije kontrolne injenice. Na njih se ne moe uope pri-
mijeniti pravo, ali imaju vrlo vanu instrumentalnu ulogu.

Vrste injenica
a) Vane injenice b) Odlune injenice c) Koneksne injenice
Sve injenice koje injenice na koje 1. Indiciji (dokazne
se se injenice)
utvruju u primjenjuje pravo 2. Pomone,
kaznenom kontrolne
postupku injenice (injenice
za
provjeru)

injenice koje se utvruju u konkretnom kaznenom predmetu odre-

ene su predmetom kaznenoga postupka. Prije svega optubom, zatim
zahtjevima i prijedlozima stranaka i, konano, sudskim odlukama donese-
nim po slubenoj dunosti. Iz toga slijedi druga odrednica koja upuuje na
to koje zakonske propise valja primijeniti. To neposredno odreuje koje se
odlune injenice imaju utvrditi u kaznenom postupku, tj. u silogistikoj
kriminalistikoj proceduri.
Kao predmet utvrenja u konkretnom predmetu injenica mora biti jas-
no odreena. To je prva istraivaka zadaa. Druga je odreivanje sredsta-
va kojima e se utvrditi i, konano, trea je postupovno vrijeme u kojemu
e se utvrditi ta injenica.
Krug injenica indicija nije pravno odreen na jednak nain. Predmet
postupka odreen optubom ne odreuje krug indicija. Pojedine indicije i
njihovu ukupnost odreuje istrana situacija.
Dakle predmet postupka je quaestio facti i slijedi iz konkretnih sa-
draja, to znai da je u vie predmeta zbog istog kaznenoga djela krug

144
KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________________

odlunih injenica djela (konstitutivna, kvalifikatorna i privilegirajua

obiljeja) tematski isti, sadrajno dakako razliit, dok je krug injenica
indicija uvijek tematski i sadrajno razliit i neovisan o optubi.
U heuristikoj kriminalistikoj proceduri krug injenica znatno je iri,
manje odreen. On se ovdje, ovisno o trenutnim saznanjima tek prikuplja,
oblikuje. Mnogo ee se prikupljaju podaci za pojedinane injenice u svrhu
oblikovanja injeninoga sklopa buduega predmeta kaznenoga postupka.

7. Dokaz u kriminalistikoj proceduri

Pojam dokaza se u kriminalistikoj proceduri upotrebljava u razliitom

smislu. Dokaz (argumentatio) je u logici metodologijski postupak (doka-
zivanje) za potvrivanje istinitosti postavke. On ukljuuje potvrivanje
(probatio) i pobijanje (refutatio) odreene postavke. Elementi dokaza u
logici jesu 1) tvrdnja ili teza ija se istinitost utvruje (thesis probandi),
2) razlozi ili argumenti zbog kojih se utvruje injenica (argumenta pro-
bandi), 3) nain na koji se utvruje (modus probandi) i sredstva kojima se
utvruje injenica (instrumenta probandi) te 4) uvjerljivost, snaga dokaza
(nervus probandi).
Struktura dokaza u kaznenom postupku moe se prikazati na
drugi nain, tako da ju tvori 1) sadraj dokaza (u nekim sustavima ele-
ment dokaza), 2) izvor dokaza (u nekim sustavima nositelj) dokaza, 3) do-
kazno sredstvo (nain unoenja dokaza u postupak), i 4) rezultat dokaza
(injenini zakljuak).

Struktura dokaza u kaznenom postupku

1. Sadraj ili 2. Izvor ili 3. Dokazno sredstvo 4. Rezultat
ele- nosi- je dokaza je
ment dokaza: telj dokaza: postupovna radnja po- zakljuak
iskaz, sadraj svjedok, pred- mou koje dokaz ulazi o injenici.
isprave, met, isprava, u postupak:
znaaj- mjesto itd. ispitivanje,
ka predmeta. vjetaenje itd.

Sadraj dokaza su, primjerice, iskaz svjedoka, znaajka predmeta, sa-

draj isprave. Prema nositelju, dokazi se dijele na osobne (personalne, pri-
mjerice svjedok) i stvarne (materijalne, primjerice isprava), iako mnogi
odbacuju takvu podjelu. Rezultat dokaza, dokazni zakljuak nastaje inte-
lektualnom operacijom nakon izvoenja dokaza.
U kriminalistikoj proceduri preteito se radi o induktivnim dokazima,
tj. takvima koji se temelje na veoj ili manjoj vjerojatnosti. Meutim, u

145
 KRIMINALISTIKA

pravilu ti se dokazi razmatraju kombiniranom induktivno-deduktivnom

metodom koja stvara najpovoljnije mogunosti zakljuivanja.
Neki teoretiari kaznenoga postupka uzimaju vlastito opaanje kao
drugi, od dokazivanja razliit, vid utvrivanja injenica. Prema tim shva-
anjima sutinska razlika prema dokazivanju bila bi u izravnoj spoznaji
injenice i izostanku ocjene dokaza. Veinski dio teorije ne prihvaa tu dio-
bu utemeljenu na posebnosti opaanja injenice smatrajui dokaze jedi-
nim izvorom saznanja o injenicama, a vlastito opaanje kao posebni vid
kontakta s predmetom spoznaje.
Dokaz moe biti izravan ili posredan. Odluna injenica dokazuje se
izravno, neposredno ako obavijest o njoj slijedi neposredno iz dokaza.
Izvor saznanja je u tom sluaju izravni, neposredni dokaz.

Izravni (prirodni) dokaz

Dokaz (iskaz svjedoka oevica) - Odluna injenica (razbijanje
stakla)
Iz dokaza izravno slijedi zakljuak o odlunoj injenici (oevidac je
vidio poinitelja kako
razbija staklo)

Za razliku od toga, odlunu injenicu mogue je u kaznenom postupku

dokazati posredno, tako da se najprije dokau jedna ili vie drugih i-
njenica indicija iz kojih se zatim logiki zakljuuje o odlunoj injenici.
Te "meuinjenice" slue kao dokaz za odlunu injenicu. Imajui u vidu
takvu njihovu funkciju, nazivaju se, kao to je reeno ranije pod a), dokaz-
ne injenice ili indiciji. Uporaba injenice indicija kao dokaza uvijek
je uvjetovana logikim zakljuivanjem. To je dakle, indicijalni, posredni,
sloeni dokaz i drukija vrsta ocjene dokaza.

Indicijalni (posredni, sloeni, logiki) viestupanjski

dokaz
1. 2. 3. Odluna
injenica injenica injenica injenica
indicij -> indicij -> indicij ->
(oevid: (oevid: staklo (iskaz: osveta) (razbijanje
posjekotina na stakla)
na ruci) odjei)
Trostruki indicijalni niz u kojemu su tri indicija (1,2,3) najprije utvreni
kao injenice, a
zatim tako utvreni slue u meusobnoj povezanosti kao dokazi za
utvrivanje odlune
injenice. Indiciji u meusobnoj vezi navode na zakljuak da je poinitelj
osoba koja je pri-
jetila osvetom, s posjekotinom na ruci i staklom na odjei koje odgovara
razbijenom staklu.

146
 UVOD

To je zakljuak do kojega se dolazi logikim zakljuivanjem (otuda i

naziv logiki dokaz).

Neposredne i posredne dokaze kao i injenice valja provjeriti. Tom cilju

u kaznenom postupku slue pomone ili kontrolne injenice.

147
 KRIMINALISTIKA

Provjera dokaza pomonim, kontrolnim injenicama

Dokaz (iskaz svjedoka oevica) -> Odluna injenica
(razbijanje stakla)
Pomone injenice za provjeru dokaza:
1. Iskaz svjedoka (ni)je dosljedan. Odluna injenica
2. Svjedok (ni)je vidio prozor. (ni)je dokazana.
3. Svjedok (ni)je gledao prozor.
4. Svjedok nije mogao vidjeti prozor.

U heuristikoj kriminalistikoj proceduri nema potrebe za razgranie-

njem izmeu indicija (u kriminalistikom smislu) i pomonih injenica. To
bi, uostalom, u toj fazi bilo iznimno teko.
U kriminalistikom se istraivanju neki oblici pogreaka u dokazu jav-
ljaju uestalije od drugih. Oni su vrlo vani ne samo stoga to izravno
utjeu na rezultate kaznenoga postupka, nego i zato to je njihovo razma-
tranje kljuno u obrazovanju kriminalista.
Prvi oblik pogreke u dokazuje nedovoljan dokaz. Nedovoljan dokaz
(probatio minus probans) postoji ako se tvrdnja uzima dokazanom, iako je
dokazano manje od onoga to se tvrdi. U vrlo velikom broju predmeta za
cjelokupni sadraj kaznenoga predmeta nema dovoljnih dokaza. Pri tome
je vana jo jedna okolnost. Naime, kao dokazi mogu se uzeti samo oni
koji su prikladni za unoenje u postupak. To je posebno vano u odno-
su na pravilno razlikovanje dokaza u spoznajnom i formalnom smislu.
Drugi oblik pogreke je preobilan dokaz (probatio plus probans) koji
postoji ako se dokazuje vie nego to je znaenje tvrdnje koju dokazujemo.
Taj je oblik pogreke u dokazu posebice bitan za ekonomino voenje po-
stupka. Osim toga, on upozorava na neophodnost da se u kriminalistikoj
proceduri u svakom trenutku vodi rauna o predmetu istraivanja i pri-
kladnosti dokaza tom sadraju.
Trea je pogreka u dokazu prijelaz u drugi rod (metabasis), tj. sluaj
kad na temelju jednih obiljeja predmeta misli dokazujemo druga obiljeja
predmeta dokaza.
etvrta je pogreka odsutnost naela (petitio principi). Ona postoji ako
argumente od kojih se polazi prethodno i same valja dokazati jer su ne-
osnovani. Trea i etvrta pogreka u dokazu za kriminalistiku proceduru
vana je s obzirom na pojave da se kao dokazi uzimaju izvori saznanja koji
se mogu, ali i oni koji se ne mogu upotrijebiti u kaznenom postupku.
Zaarani krug (circulus vitiosus), peta pogreka, postoji ako se postav-
ka dokazuje razlogom, a razlog postavkom.
esta je pogreka neistine u temelju (pseudoproton), tj. ako se polazi od
neistinite poetne postavke. Ta pogreka je posebno opasna i upuuje na
nunost stalne provjere prikupljenih saznanja.

148
 UVOD

Kao sedmu pogreku u dokazu valja spomenuti poznati argument pro-

tiv ovjeka (argumentum ad hominem) kad se umjesto protuargumentom,
tua teza obara upozoravanjem na neke osobine ovjeka. U kriminalistici
je to povezano prije svega s neprikladnom uporabom podataka iz ivota
odreene osobe.
U suvremenoj utrci medija za senzacijama i osvajanja vlasti, mimo po-
litiki predviene procedure, sve je rasprostranjenija pojava uplitanja u
kazneni postupak. To novinari i urednici (u pravilu odabrani bez ikakvog
utjecaja javnosti), ostvaruju senzacionalistikim, esto neobjektivnim "pa-
ralelnim" suenjem, to tei izvesti postupak na ulicu, umjesto da ostane
iskljuivo tamo gdje mu je i mjesto: u sudnici.
Drugi, opasniji i vjerojatno u nekim sluajevima s kriminalnim sredi-
nama povezan (i od njih financiran) vid je "medijski racket", tj. razliite
najave, napisi i priopenja u cilju uznemiravanja, zastraivanja, difami-
ranja ili prijetnje osobama iz javnog ivota s konstrukcijama kaznenih
optubi, "hajke" na osobe itd. Alibi za takva drutveno tetna postupanja
je zloporaba slobode medija.
To sve dakako ne umanjuje vanost objektivnog, profesionalnog, kvali-
tetnog obavjetavanja o svim dogaajima, pa i kriminalistikim postupa-
njima, ali mu i te kako teti. V. izlaganje infra Drugi dio, Odsjek prvi.

8. Indiciji u kriminalistikoj proceduri

a) Kriminalistiki pojam indicija

Indicij (od latinskog indicium, znak) u kriminalistici je okolnost poveza-

na s kaznenim djelom koja ima spoznajnu vrijednost za kriminalistiko
istraivanje. U cjelokupnom kriminalistikom istraivanju indiciji imaju
kljunu ulogu. Uz stanovito pojednostavljenje moe se uzeti da je krimina-
listiko istraivanje rad s indicijima.
Pojam indicija u kaznenom postupovnom pravu i kriminalistici nije
istovjetan. Indicij je u postupku, sukladno ranijim navodima (v. izlaganje
pod 19.), injenica koja se utvruje da bi se pomou nje, kao dokaza, utvr-
dila druga injenica. Zato se indicij u kaznenom postupku oznauje kao
dokazna injenica ili posredni, logiki dokaz. U funkciji posrednoga do-
kaza u kaznenom postupku mogu se uporabiti indiciji u skladu s postupov-
nim dokaznim pravilima.
Izravni dokaz osnova je za zakljuak o postojanju odlune injenice.
Indicij sam izravno nije osnova za zakljuak o postojanju odlune inje-
nice. Da bi se izveo takav zakljuak, neophodan je logiki misaoni proces

149
koji se temelji na ocjenjivanju pojedinanih i skupine indicija. To su osnov-
ne znaajke indicija u kaznenom postupku.
U kriminalistici je znaenje indicija drukije. U kriminalistici kao in-
diciji ulaze, dakako, sve dokazne injenice, dakle indiciji u postupovnom
smislu, ali i druge okolnosti koje kriminalistika uzima kao indicije. Velik
broj drugih indicija poput poligrama, operativne biljeke o karakternim
osobinama osumnjienika, izjava u obavijesnom razgovoru, ne mogu biti
upotrijebljeni u kaznenom postupku kao dokazi. Oni, dakle, ne mogu pos-
tati dokazne injenice. Ali, u kriminalistikom smislu jesu indiciji.
Izmeu postupovnog i kriminalistikog pojma indicija razlika se naj-
jasnije moe izraziti time da je u kriminalistikom smislu indicij istra-
ivaki vana okolnost, a da samo neki od ukupnoga broja indicija mogu
postati indiciji - dokazne injenice u kaznenom postupku.
Dokazivanje pomou indicija u izloenom je smislu sloeno, stupnjevi-
to, ovisno o otkrivanju, osiguranju, kritikoj analizi i vrednovanju veeg
broja okolnosti. Prema takvim je svojim znaajkama izloeno stalnoj opas-
nosti pogreaka i nalae temeljit i savjestan visokostruni rad. Zbog toga
se naelno uzima da je izravni dokaz, ako je pouzdan, po dokaznoj snazi
ispred indicija.
Za indicijalni postupak je vrlo vano da se u obzir uzmu svi indiciji, pri
emu se pozitivni i negativni moraju ocjenjivati u meusobnom odnosu.
U neizvjesnoj situaciji valja se prikloniti rjeenju koje je vjerojatnije, ali
ne smije doi do neosnovanog prenaglaavanja pojedine okolnosti. Ako se
ne moe postii izvjesnost, unaprijed valja odrediti vjerojatnost koja se
zahtijeva.

b) Metodologija rada s indicijima

Rad s indicijima pretpostavlja odreenu metodologiju. Ona poiva na

opim i posebnim metodologijskim smjernicama. Ope smjernice vrijede
openito, a posebne u odreenim uvjetima.

Ope smjernice rada s indicijima

1. Prethodno poznavanje tipinih (ne)oekivanih indicija
2. Otkrivanje, prikupljanje i provjera indicija
3. Okupljanje i slaganje indicija u cjeline
4. Stvaranje indicijalnih verzija
5. Spoznajna provjera indicijalnih verzija
6. Dokazna provjera indicijalnih verzija
7. Konani zakljuak o stupnju vjerojatnosti

150
 UVOD

Kriminalistiko istraivanje ukljuuje rad s vie indicija, iz ega slijedi

nunost razmatranja meusobne neovisnosti i povezanosti indicija. Dva
su tipina oblika meusobne povezanosti indicija: indicijalni prsten i indi-
cijalni lanac.
U pravilu, kriminalistika procedura razmatra vie indicija. U takvom
se sluaju namee nunost utvrivanja meusobne (ne)ovisnosti indicija.
Ovisnost moe biti pozitivna i negativna, nepostojea, slaba ili jaka, i na
razliit se nain odraavati na dokaznu snagu indicija za glavnu injenicu
i druge indicije.

Automobi Automobil Automobi Osumnjie

l > je vlasnitvo > l > -
je sredstvo osumnjieni koristi i nik je
radnje ka njegov vozio
brat automobil

Shema indicijalnog lanca

151
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

Za dokazni indicijalni prsten vrijedi kolinik uestalosti, tj. ranije opi-

sani teorem - pravilo da indiciji koji terete uveavaju konanu vjerojat-
nost, dakle dokaznu snagu postojanja glavne injenice.
U primjeru indicijalnog lanca za dokaznu snagu vrijedi pravilo ukup-
noga uinka (Produktregel), pri emu se pojedini indiciji umnoavaju. Do-
kaznu snagu indicijalnog lanca odreuje najslabiji indicij.
Valja jo jednom ponoviti da je za kriminalistiku indicij svaka podupi-
raa okolnost, ak i onda kad njeno dokazno znaenje nije takvo da bi bila
pouzdana osnova za zakljuak o injenici. Ve iz toga slijedi raznolikost
kao vrlo vana znaajka indicija. Naime, svaka stvar, dogaaj, odnos moe
postati indicij ako postoji odreen odnos, stanje, veza s predmetom istrai-
vanja. Niti jedno kazneno djelo nije izolirano. Naprotiv, ono je i pored svih
mjera koje poduzima poinitelj neizbjeno povezano s nizom raznovrsnih,
neogranienih okolnosti. One umjenom kriminalistu stoje na raspolaga-
nju. Laik ih i ne zamjeuje! Metodologija rada s indicijima osnova je za
razradu konkretnih metoda kao naina rada s indicijima.
Rad s indicijima sloena je djelatnost sastavljena iz vie cjelina. Te
cjeline tvore u pravilu sukcesivni, a rjee paralelni slijed radnji. Obino
se uzima da se sastoji iz 1) otkrivanja, 2) sravnjivanja, 3) tumaenja i
4) usporeivanja indicija.
Prikupljanje indicija zapoinje planiranim (ili spontanim) otkrivanjem
indicija. Otkrivanje i analiza indicija ukljuuje stvarnu i misaonu kompo-
nentu. Rad se nastavlja analizom, uspostavljanjem odnosa s drugim indi-
cijima i ocjenom rezultata saznanja koji slijede iz analize i sinteze utvre-
nih indicija. Ostale se faze sastoje u misaonoj djelatnosti. Tri metode rada
s indicijima znaajne su u misaonom indicijalnom procesu. To su metode
eliminacije, difundiranja i akumulacije.
Metoda eliminacije temelji se na odnosu iskljuenja, opovrgavanju jed-
ne ili vie pojava drugom pojavom. Indicijalna osnova verzije u odnosu
na konkurirajuu je njoj suprotstavljena pojava. Ako su sve takve pojave
opovrgnute, verzija je dokazana. Verzija je dokazana jednoznano ako se
temelji na konanom iskljuenju. U protivnom, ako nema osnove za takvo
iskljuenje, verzija je dokazana djelomino. Metoda eliminacije svoje re-
zultate daje u vidu potpunog iskljuenja (poar nije uzrokovan neisprav-
nom grijalicom), ili vie manje ogranienog rezultata (ozljeda je nanesena
tupotvrdim predmetom).
Metoda difundiranja temelji se na negativnim injenicama, prije svega
na izostanku oekivanih okolnosti (tipinih ili ak neizbjenih tragova).
Negativna injenica stvara sumnju o tezi (postojanje okolnosti koja je pro-
tivna hipotezi koja se pojavljuje u veem broju sluajeva, tako primjerice
ako izmeu dva rukopisa postoji niz razliitih obiljeja, nema identiteta
skriptera). Ovdje se ne radi o lancu dokaza, dakle o uzastopnoj strukturi

152
 UVOD

prednik - sljednik, nego o paralelnim, neovisnim strukturama u kojima je

pojedini indicij usmjeren na predmet dokaza. Izdvajanje jednoga indicija
ne znai nuno iskljuenje sustava koji je predmet dokaza, ako za to posto-
je drugi indiciji.
Metoda akumulacije dokaza temelji se na dokaznom smjeru razliitih,
neovisnih indicija, pri emu je vano u kakvom su odnosu ti meusobno
razliiti indiciji prema postojanju iste injenice (jezgrovna, povezujua,
vorna okolnost). Ova se metoda vrlo uspjeno koristi stvaranjem podsus-
tava dokaza za koje se zahtijevaju isti uvjeti istosmjernosti kao i za poje-
dine indicije, pri emu je posebno znaenje rijetkih i iznimnih okolnosti
(prvenstvo malog broja posebnih (visokospecifinih), ili ak jedne iznimne
okolnosti ispred velikog broja zajednikih (malospecifinih) okolnosti). i-
njenica je prema toj metodi dokazana ako su indiciji povezani u podsu-
stav. U konkretnom istraivanju pri uporabi pojedinog indicija potrebno je
koristiti sve tri metode. Time se dobivaju najbolji rezultati.
Pribavljanje indicija i rad s indicijima pravilo je u kriminalistici. To
je sloen, temeljit, detaljan, obuhvatan i dugotrajan proces. On zapoinje
prethodnim poznavanjem tipinih indicija do kojega se dolazi poznava-
njem 1) fenomenologijskih znaajki djela, 2) analizom znaajki sudionika
dogaaja, 3) uzimanjem u obzir prateih okolnosti, 4) poznavanjem naravi
indicija i 5) uvaavanjem iskustvenih rezultata.
Indiciji nalau analitiko-sintetiki pristup, ije je polazite znaajka
kljuna za djelo koje je predmet istraivanja (kao njegovo bitno obiljeje),
koje valja povezati s iskustvenim spoznajama za postavljanje indicijalne
istrane verzije. Zatim se traga za daljnjim indicijima koji se postavljaju
u odnos s ranije pribavljenim indicijem, analiziraju i nakon toga izvodi
prvi ili daljnji djelomini, parcijalni zakljuak polaznoga stupnja kojega se
dalje nadograuje na jednak nain novim spoznajama. Istodobno se uvijek
ispituju pozitivni i eventualno prisutni kontrarni, negativni indiciji, upo-
rabom dostupnih indicija za provjeru.
Indiciji moraju biti paljivo analizirani i pojedinano vrednovani. Tek
ako se nakon toga ocijene pouzdanima, dovode se u odnos prema drugim
indicijima i zatim sintetiki ocjenjuju u meusobnom odnosu.
Uzimajui u obzir prethodne naznake, indiciji su sasvim jasno klju-
no, nuno jezgro kriminalistike procedure. To bezuvjetno vrijedi za nje-
nu heuristiku komponentu, ali takoer u znaajnoj mjeri i izvan toga u
silogistikoj proceduri. Ako se to ima u vidu, onda se zapravo bez dvojbe
kriminalistika moe uzeti i kao sustav rada s indicijima. Takvo je staja-
lite, nema sumnje, posebice prihvatljivo u odnosu na podruje krimina-
listike taktike, koje je najveim dijelom sustav uenja o umijeu rada s
indicijima.

153
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

c) Indicijalni prorauni*

Indicijalni zakljuak poiva na pravilima iskustva, rjee na znanstvenom

pravilu. To izraava poznati primjer iz starije kriminalistike literature:
ako su u jednome mjestu posaena tri stabla u ravnoj liniji na jednakoj
udaljenosti, vjerojatno ih je posadio ovjek. Ako je na isti nain posaeno
est stabala, isti je zakljuak vrlo vjerojatan. Ako je to sluaj s dvanaest
stabala, nijedna razumna osoba nee dvojiti o tome da je taj drvored zasa-
dio ovjek.
Prethodni primjer ukazuje na kljuno pravilo u radu s indicjima: da
uvjerljivost raste s brojem indicija. No, jednako je bitna dokazna snaga
pojedinog indicija koji sadri posebnu znaajku. Tako primjerice okol-
nost da osumnjienik ima krvnu grupu A jednako kao i sporni trag krvi,
manje je znaajan indicij, jer je to krvna grupa koju u naim krajevima
posjeduje oko 45% ljudi. To e biti bitniji indicij, ako osumnjienik ima
krvnu grupu AB kao i sporni trag krvi, jer tu rjeu krvnu grupu ima
svega oko 4% ljudi.
Pravila iskustva u strukturi indicijalnog zakljuka izraavaju ono to
se dogaa: id quod plerumque accidit. S obzirom na to postaje vanim
pouzdano utvrditi stupanj te uestalosti. To je kljuni problem indicijalnog
utvrivanja injenica. Time se vrlo rano i na rad s indicijima nastojalo
primijeniti pravila raznih matematikih metoda.
Rad s indicijima obuhvaa sloenu djelatnost otkrivanja, prikupljanja,
razmatranja i ocjene indicija. Ta djelatnost ovisno o konkretnom sluaju
ukljuuje razliite metodologijske i tehnike postupke. Oznauje se kao
indicijalni misaoni proces, iako se realna djelatnost prostire znatno izvan
okvira misaonog procesa.
Indicijalni misaoni proces, kao to slijedi iz prethodnih izlaganja, pret-
postavlja uvijek utvrivanje 1) glavne injenice, 2) indicija kao injenica
koje utjeu na vjerojatnost postojanja glavne injenice, 3) smjera indicija,
4) dokazne snage indicija, tj. kako esto pojavu glavne injenice (ne) prati
pojava indicija te 5) ocjenu dokazne snage indicija.
Takva struktura indicijalnog misaonog procesa rano je navela na pri-
mjenu rauna vjerojatnosti kao indicijalnog prorauna. U vezi s tim mogu
se spomenuti Bernoullijeva pravila, Bayesov teorem itd.
Tijekom povijesti mnogi su znanstvenici rad s indicijima, u irim okvi-
rima primjene rauna vjerojatnosti u pravu, pokuali poboljati, olakati,
uiniti to pouzdanijim i djelotvornijim primjenom matematikih metoda.
Stvorena je tako 1713. godine Ars coniectandi in iure (naziv istoimenog
posthumnog djela Jakoba Bernoullija, u slobodnom prijevodu umijee

Indicijalne proraune izradila je Gordana auhar.

154
 UVOD

izvoenja zakljuaka povezivanjem). Njome su se bavili i De Moivre, De

Montmort, Young, Boole, Craig.
Kod primjene matematikih modela potrebno je imati u vidu da indiciji
koji postoje, ali se za njih ne zna, nemaju utjecaja na proces utvrivanja
injenica. Ta okolnost upuuje da niti jedan, ma koliko potpun, pouzdan i
valjan matematiki izraun, nema nikakva znaenja ako prethodno nisu
prikupljeni kriminalistiki znaajni podaci.
Thomas Bayes je 1764. godine formulirao teorem o vjerojatnosti hi-
poteze o stanovitom uzroku. U raunu se polazi od poetne vjerojatnosti
(apriori vjerojatnost) koja se mijenja ukljuivanjem novih podataka, te se
primjenom Bayesove formule izraunava konana (aposteriorna vjerojat-
nost). Na konkretnom primjeru taj izvod izgleda kako slijedi.
Neka je s P(Hk)oznaena poetna vjerojatnost hipoteze Hk. Ako se do-
gaaj A moe realizirati pod bilo kojom od n disjunktnih hipoteza Hp
Hn, tada se konana (aposteriorna) vjerojatnost hipoteze Hk izraunava
prema formuli

Tu openitu formulu za proraun vjerojatnosti mogue je primijeniti na

primjer iz kriminalistike. U tu svrhu gore navedenu formulu malo emo
pojednostaviti. Neka X oznaava indicij, a E predstavlja injenicu ija je
istinitost upravo dokazana. Prije nego je utvrena injenica E, istraitelje-
va subjektivna procjena vjerojatnosti X bila je P(X). Nakon otkria injeni-
ce E, mijenja se istraiteljeva subjektivna procjena vjerojatnosti. Problem
je kako tono izraunati konanu vjerojatnost nakon ukljuivanja upravo
dokazane injenice. Upravo to omoguuje primjena Bayesovog teorema
koji se u ovom sluaju moe napisati u obliku

U navedenoj formuli s P(X) oznaena je poetna procjena vjerojatnosti

indicija X, dok P(XIE) oznaava konanu vjerojatnost nakon utvrivanja
injenice E. P(EIX) oznaava vjerojatnost za E, ako je X istinit, dok P(E)
oznaava vjerojatnost za E bez obzira je li X istinit ili nije. P(not-X) se
moe lako izraunati i jednako je 1-P(X).
Radi pojanjenja primjene Bayesovog teorema u indicijalnom prorau-
nu prikazat emo nekoliko konkretnih primjera izrauna (prema: Tribe,
Trial by mathematics: precision and ritual in the legal process, Harvard
Law Revieiv, sv. 84. br. 6.,1971., 1329-1393).

155
 KRIMINALISTIKA

X je hipoteza da je osumnjienik poinio kazneno djelo ubojstva.

E predstavlja injenicu da je osumnjienik (indicij bijega) napustio grad
prvim raspoloivim avionom, nakon to je poinjeno ubojstvo.
Prije nego je bio poznat indicij E, istraitelj je pretpostavljao, na te-
melju podataka koji su mu bili do tada poznati, da postoji dvostruko vea
vjerojatnost da je osumnjienik poinio kazneno djelo, negoli da je nedu-
an, pa je stoga prema njegovoj procjeni poetna vjerojatnost indicijalnog
zakljuka bila P(X) = 2/3, a P(not-X) =1/3.
Kakav e utjecaj na ocjenu o vjerojatnosti poinjenja kaznenoga djela
imati otkrie injenice E? Odgovor na to pitanje ovisit e o prosudbi istra-
itelja o tome koliko je vea vjerojatnost da stvarni krivac u cilju bijega
odleti avionom odmah nakon ubojstva, nego to bi bila vjerojatnost da to
uini neka neduna osoba.
Pretpostavimo da je vjerojatnost takvog leta ako je osumnjienik kriv
20%, odnosno P(E/X) = 1/5, dok je vjerojatnost takvog leta u sluaju da je
osumnjieni neduan 10%, odnosno P(E/not-X) = 1/10. Nakon tako postav-
ljenih osnovnih verzija valja procijeniti vjerojatnost krivnje poinitelja.
Primjenom Bayesovog teorema moe se izraunati konana vjerojatnost
na sljedei nain

Matematiki proraun pokazao je da je vjerojatnost da je osumnjienik

kriv, nakon to je utvreno da je odletio prvim avionom nakon izvrenog
ubojstva, porasla na 4/5. injenica da je osumnjienik letio poveala je
pretpostavku o vjerojatnosti krivnje s 2/3 na 4/5.
Primjena Bayesovog teorema omoguava da se matematiki prorauna
kako akumuliranje dokaza utjee na poveanje vjerojatnosti nekog indi-
cija. To je matematiki izraena metoda akumulacije u radu s indicijima
o kojoj se govori u nastavku. Finkelstein i Fairlay (A Bayesian
approach
to identification evidence, Harward Lavo Review, 3/1970.) smatraju da bi
1 matematiki strunjaci trebali biti ukljueni u istrani proces, te da bi
oni trebali objasniti istraitelju kako neka injenica matematiki utjee
na vjerojatnost indicija. Izloit emo hipotetski sluaj koji su oni uzeli za
primjer.
enski le pronaen je u jarku urbanog naselja. Postoji dokaz da se
pokojnica glasno svaala sa svojim prijateljem prethodne noi i da ju je
on znao ponekad udariti. Otisak dlana slian osumnjienikovom prona-
en je na nou kojim je ubijena rtva. Budui da su tragovi na nou bili
slabo sauvani, strunjak za otiske mogao je samo rei da se takav oti-

156
 UVOD

sak javlja s vjerojatnou 1:1000 u ljudskoj populaciji. Iz toga slijedi da

je rije o rijetkoj pojavi, to je znaajno za matematiki izraun.
Pronalazak relativno rijetkog otiska koji se poklapa s otiskom osumnji-
enika svakako je znaajan dogaaj. Finkelstein i Fairley smatraju da bi
iznoenje samo tog podatka sudu dalo premalo informacija o pravom zna-
enju pronalaska, te da bi pri obrazloenju trebalo koristiti Bayesov teo-
rem, i to na nain koji je prikazan, a koji je ujedno matematika osnova za
prikaz odnosa verzija - protuverzija.
Neka doznaava indiciju da je osumnjienik upotrijebio no da ubije svoju
djevojku, a neka E oznaava injenicu da je otisak dlana slian
osumnjieniko-
vom naen na nou kojim je izvreno ubojstvo. P(E/X) oznaava vjerojatnost
pronalaska otiska slinog osumnjienikovom na nou kojim je izvreno uboj-
stvo ako je on stvarno poinio ubojstvo, dok P(E/not-X) oznaava
vjerojatnost
da se takav otisak nae na nou ako osumnjienik stvarno nije poinio
ubojstvo.
Istraiteljeva poetna pretpostavka o vjerojatnosti da je osumnjienik
izvrio ubojstvo oznaena je sa P(X), a konana vjerojatnost nakon to je
na nou otkriven otisak slian osumnjienikovu, oznaena je sa P(X/E).
U primjeni Bayesovog teorema u izraunu vjerojatnosti Finkelstein i
Fairley su pretpostavili da bi osumnjienik neizbjeno ostavio takav oti-
sak na nou, pa je P(EIX) = 1. Pretpostavlja se da je vjerojatnost pronala-
ska otiska slinog osumnjienikovu na nou ako osumnjienik stvarno nije
ubio djevojku, jednaka vjerojatnosti da sluajno izabrana osoba u popula-
ciji ima takav otisak. To znai da je P(E / not-X) = 0,001.
Ako je poetna pretpostavka istraitelja o vjerojatnosti da je osumnji-
enik uinio ubojstvo bila 1:4 prije nego je saznao za otiske na nou, onda
e vjerojatnost nakon otkria otisaka slinih osumnjienikovim biti

Primjena Bayesovog teorema na izraun vjerojatnosti pokazuje da ako

se otisak slian osumnjienom pojavljuje s vjerojatnou 1:1000, tada e
vjerojatnost da je osumnjienik poinio ubojstvo nakon otkria takvog rijet-
kog otiska na nou kojim je izvreno ubojstvo porasti na ak 0,997.
Valja se upitati kako promjena vrijednosti poetne procjene vjerojat-
nosti P(X) utjee na konanu vjerojatnost, te koliko bi iznosile konane
vjerojatnosti kada bi se otisak naen na nou pojavljivao ee u popula-
ciji. Stoga su u tablici dane izraunate konane vjerojatnosti za razliite
vrijednosti poetnih vjerojatnosti i za razliite uestalosti danog otiska u
pretpostavljenoj populaciji.
Ovisnost konane (aposteriorne) vjerojatnosti P(X/E) o poetnoj (a priori)
vjerojatnosti P(X) i o uestalosti pronaenog otiska u populaciji vidljiva je
iz priloene tablice.

157
 KRIMINALISTIKA

Uestalost
otisaka Poetna (apriori)
u populaciji
P(E/not-X) vjerojatnost, P(X)
0,01 0,25 0,75
0,50 0,019 0,400 0,857
0,10 0,091 0,769 0,967
0,001 0,909 0,997 0,9996
U nastojanjima znanstvenika o kojima je rije pozornost je, uz ostalo,
bila usmjerena na minimalnu vjerojatnost na kojoj se temelji indicijalna
sudska odluka. Tako se, primjerice, Bernoulli, kritizirajui slobodnu su-
daku diskrecijsku ocjenu, zalae da bi za sluajeve u kojima nije mogue
postii izvjesnost valjalo unaprijed odrediti koji se stupanj vjerojatnosti
zahtijeva. Na primjer, moe se odrediti da je potrebna vjerojatnost od 0,99
ili ak 0,999, ali vano je da taj kriterij mora biti unaprijed odreen, kako
bi sudac uvijek imao isti kriterij prema kojem donosi presude.
Indiciji uzeti u proraun nisu jednako vani. To posebice vrijedi za
identifikacijske indicije. U tom smislu razlikuje se narav indicija prema
argumentativnoj snazi (nunost, mogunost, vjerojatnost).
Jakob Bernoulli takoer dijeli indicije prema kvaliteti na iste i mje-
ovite. Kao primjer on navodi sljedei sluaj. Za vrijeme svae ubijen je
mukarac. Jedan oevidac je izjavio da je ubojica nosio crno odijelo. Zna se
da G i jo tri mukarca nose crno odijelo. Ovaj indicij je prema Bernoulliju
mjeovit, zato jer je vjerojatnost da je G kriv 1/4, dok je vjerojatnost da je
nevin 3/4. Ako za vrijeme ispitivanja G problijedi, to je isti indicij jer po-
veava vjerojatnost njegove krivnje.
Snaga dokaza, prema Bernoulliju, ovisi o broju sluajeva. Vjerojatnost
nekog dogaaja moe se predvidjeti, ali samo ako se u razmatranje uzme
velik broj dogaaja. Kod predvianja na temelju jednog dogaaja, rizik
pogreke ostaje vrlo velik. Kad broj promatranja raste, vjerojatnost apri-
ori i vjerojatnost aposteriori sve se manje razlikuju. Tu je injenicu Jakob
Bernoulli formulirao u obliku svog "Zakona velikih brojeva".
Mogue je navesti jo nekoliko primjera tih povijesnih indicijalnih ma-
tematikih operacija (primjeri uzeti iz Rosoni, Quae singula non prosunt,
collecta juvant, Giuffre, Milano, 1995.).
Klasini problem vjerodostojnosti svjedoka Nikolas Bernoulli (De usu
coniectandis in iure, 1709.) rjeava tako to smatra da je vjerodostojnost
iskaza rezultat koji se dobiva dijeljenjem broja okolnosti o kojima je svje-
dok iskazao istinu, s brojem okolnosti o kojima je vjerojatno lagao. Od
istoga autora potjee pokuaj da se izrauna vjerojatnost krivnje, odnosno
nedunosti okrivljenika.

158
 UVOD

Ukoliko se na nekog sumnja da je poinio kazneno djelo jer protiv nje-

ga postoje stanovite indicije koje same za sebe ne mogu nita dokazati,
onda se na temelju njih moe izraunati vjerojatnost da je osumnjieni
kriv, ili da je nevin. Ako se sa svakom novom injenicom eksponencijalno
poveava vjerojatnost da je osumnjieni nevin, te ako se istodobno ne poja-
vi niti jedna nova injenica protiv osumnjienog, onda je njegova nevinost
sigurna i jednaka 1.
Neka je po poetnoj pretpostavci dvostruko vea vjerojatnost da osum-
njieni nije izvrio zloin, nego da jest. Znai da je poetna vjerojatnost da
je osumnjieni nevin 2/3, a da je kriv 1/3. Ako se u tijeku istrage pojavi i
drugi indicij, vjerojatnost da je osumnjieni nevin iznosit e

Ako se broj indicija povea na 3, vjerojatnost nevinosti bit e

dok e za 4 indicije vjerojatnost nevinosti biti

Vidljivo je da vjerojatnost nevinosti osumnjienika pada kako se

poveava
broj indicija, a njezin iznos moe se izraunati tako da se razlomak

potencira na eksponent koji je jednak broju indicija. Ako protiv

osumnjie-
nog imamo deset indicija, onda e vjerojatnost da je on nevin biti

a to je mala vjerojatnost pa moemo zakljuiti da je osumnjieni kriv.

D'Alembert razvrstava ocjenu postojanja injenice od (moralno) izvjesne
do neizvjesne, s prijelazima vjerojatne i vrlo vjerojatne. Ta etiri stupnja
mogu se prikazati matematiki kao: mnogo vie od 1/2 sigurnosti, vie od
1/2 sigurnosti, 1/2 sigurnosti i manje od 1/2 sigurnosti. Prema D'Alember-
tu svaku injenicu trebalo bi procijeniti prema navedenoj podjeli.
S mnogo je vie skepse primjeni matematikih modela na indicijalni
proraun priao Jeremy Bentham, smatrajui da su znanstveni dokazi
jedna vrsta (znanstvene), a sudska utvrenja druga vrsta (logike, argu-
mentativne) spoznaje. I u novim radovima vie je pokuaja primjene opi-
sanih metoda u kriminalistikom istraivanju.

159
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

d) Podjela indicija

Rad s indicijima nalae njihovo prethodno poznavanje. Poznavanje indi-

cija odnosi se na dvije zadae. Prva je otkrivanje indicija, a druga njihovo
koritenje u istraivanju. Obje zadae istiu vanost kataloga indicija.
Katalozi indicija temelje se na razliitim osnovama, a njihova izrada pret-
postavlja mnogostruku i viestupanjsku podjelu na kategorije i vrste. Zna-
enje je tih podjela prije svega u tome da svaka iz odreenoga stajalita
prua saznanja o raznolikoj prirodi indicija.
Kriteriji za klasifikaciju indicija su: 1) sadraj, 2) ope i posebno zna-
enje, 3) narav, 4) prostorni smjetaj, 5) kauzalno znaenje, 6) vremenske
znaajke, 7) nain rada, 8) istinosna vrijednost i 9) dokazna snaga indicija.
Prema svojem dosegu prva je podjela na ope i posebne indicije. Opi
indiciji su okolnosti bitne za sva kaznena djela. Posebni su indiciji pove-
zani s odreenim skupinama ili s odreenim kaznenim djelima.
Prema vezi indiciji se dijele u tri osnovne skupine indicija: o kaznenom
djelu, poinitelju i rtvi. Iza te osnovne podjele slijedi izdvajanje kriterija
za daljnju klasifikaciju indicija.
Za praksu ima osobitu vanost Vodinelieva vremenska klasifikaci-
ja indicija. Prema njoj indiciji se razvrstavaju na one koji nastaju prije
(prospektivni), tijekom (simultani) i nakon (retrospektivni) poinjenja kaz-
nenoga djela.
Indiciji prije poinjenja djela su: 1) moralna sposobnost za poinjenje
kaznenoga djela, 2) motiv, 3) izraavanje volje za poinjenjem djela, 4) sum-
njivo vladanje, 5) prethodna osuivanost, 6) osobna svojstva, 7) (nepoz-
navanje posebnih okolnosti.
Indiciji koji nastaju tijekom poinjenja kaznenoga djela su: 1) nazonost
na
mjestu poinjenja, 2) posjedovanje sredstava poinjenja, 3) osobna svojstva,
4) karakter, 5) (ne)poznavanje okolnosti, 6) motiv, 7) sudjelovanje u radnji.
Indiciji nakon poinjenja djela su: 1) tragovi na poinitelju, 2) sudjelo-
vanje u radnji, 3) korist od djela, 4) psihiko djelovanje, 5) sumnjivo dra-
nje, 6) neuspjelo opravdanje.
S predmetnoga stajalita indiciji se mogu razvrstati na one 1) ijom se
pomoi trai odgovor na pitanje je li poinjeno kazneno djelo, 2) pomou
kojih se razjanjava tko je(su) poinitelj (i), 3) koji ukazuju na tijek doga-
aja, 4) koji pruaju podatke o alibiju, 5) koji ukazuju na doticaj s predme-
tom i sredstvom ili prihodom od poinjenja kaznenoga djela, 6) koji upuu-
ju na ranije vladanje, sklonosti, znaajke, 7) znaajne za vladanje nakon
djela, 8) u vezi s posebnim znanjima, sposobnostima, vjetinama osobe, 9)
koji ukazuju na posebne okolnosti djela.
Jo u srednjemu vijeku indiciji su se razvrstavali prema dokaznoj sna-
zi, pa se tako spominju oigledni, bliski i daleki indiciji imajui u vidu je

160
 UVOD

li okolnost koja je indicij s injenicom koja je predmet dokaza imala nepo-

sredan ili posredan odnos. Prema opsegu indiciji su ili opi (koji se odnose
na sva kaznena djela) ili posebni, tipini za odreenu vrstu kaznenih dje-
la. U vezi s tom podjelom jedno je stajalite prema kojemu dokaznu vrijed-
nost indicija odreuje stupanj u kojemu indicij jasnije ukazuje samo na
jednu injenicu, a manje ili nita u odnosu na druge injenice.
Neka suvremena postupovna zakonodavstva izriito za indicijalni do-
kaz zahtijevaju odreenu koliinu i kakvou. Tako se primjerice zahtije-
va teina, jasnoa i meusobni odnos indicija (sklad) itd. S obzirom na
stvarnu narav indiciji se meusobno znatno razlikuju, a to utjee i na rad
s indicijima. Valja ponoviti: svaka okolnost koja moe biti izvor saznanja
o stanovitoj injenici moe biti indicij. Tako se kao indiciji upotrebljava-
ju materijalni predmeti, duevne i tjelesne znaajke, sklonosti, patoloka
stanja, javni pogovor, priopenja, nalaz predmeta, isprave itd.

e) Nedostaci i pogreke u radu s indicijima

Indicijalni zakljuak uvijek je rezultat sloene djelatnosti. Ta njegova slo-

enost dovodi do toga da na svakom stupnju postoje opasnosti od pogrea-
ka u spoznaji. Postoje brojni vie ili manje tipini nedostaci, ali i tipine
pogreke u radu s indicijima.
Prvi je nedostatak prethodno nepoznavanje vanosti indicija u cjelo-
kupnom kriminalistikom istraivanju. Izraava se u vie oblika. Postoji
prije svega nedovoljno poznavanje opih, ali posebice tipinih, konkretnoj
pojavi kaznenoga djela svojstvenih indicija. Time nastaje opasnost da se
takvi indiciji ne trae, ili se ne otkrivaju pa slijedom toga nisu uope upo-
trijebljeni u funkciji indicija.
U prvoj fazi rada s indicijima vana je odsutnost tipinih indicija. Vjet
kriminalistiki istraitelj iz postojanja odnosno nepostojanja odreenoga
indicija moe izvoditi bitne zakljuke.
Drugi je oblik nedostatak znanja o znaenju indicija. Nepoznavanje
vanosti indicija odnosi se na sve sudionike kriminalistikog istraiva-
nja. Izraava se kao odricanje dokazne vanosti indicija, precjenjivanje
dokazne vrijednosti indicija ili neprepoznavanje stanovite okolnosti kao
indicija.
Postoje nadalje nedostaci druge vrste. Vrlo bitna pogreka u radu s
indicijima njihovo je nedovoljno uinkovito otkrivanje. Odnosi se na fe-
nomenologijske znaajke (corpus delicti) pojava kaznenih djela, zatim na
okolnosti "tehnike izvedbe" kaznenoga djela (modus operandi), na dru-
ge tipine indicije pojedinih sastojaka pojave kaznenoga djela kao mje-
sta poinjenja, sredstava radnje (instrumenta sceleris), predmeta nastalih

161
 K R I M I N A L I S T I K A __________________________________________________________________

kaznenim djelom (producta sceleris), okolnosti doticaja djela s mjestom

poinjenja (locus delicti), prethodnog i naknadnog postupanja poinitelja
i rtve, sekundarnoga, eventualno i tercijarnoga stadija kaznenoga djela
itd.
U praksi je vrlo vana pogreka prespora, zakanjela ili neprikladna
provjera pojedinih indicija. To se posebice odnosi na indicije koji su vani
za tijek i smjer istraivanja poput alibija i slino. Daljnja je pogreka pro-
pust uoavanja bitnih okolnosti, zatim slijede pogreke pri prepoznavanju
situacijskih znaajki (poglavito tragova), utvrivanju fizikog i vremen-
skoga slijeda itd.
Postoje i pogreke neprikladnog naina provjere indicija. To je, primjeri-
ce, propust prikladne znanstvene provjere gdje za to postoje pretpostavke,
uporaba neprovjerenih iskustvenih spoznaja, stvaranje verzija bez sigur-
nih indicijalnih uporita, propust stalne provjere protuindicija, pogreke u
logikom zakljuivanju itd.

9. Spoznajni tijek kriminalistike procedure

a) Opi pristup

Kriminalistiko istraivanje u sociolokom je smislu vrsta procedure kao

relativno autonomne strukture razliitih uloga, neovisne o ostalim drut-
venim ulogama, koja je utemeljena radi donoenja ispravnoga rjeenja. Te-
melji se na svojstvima strukture: totalitetu, transformaciji i autoregulaciji.
Budui da jo uvijek nema ope teorije procedure, valja najprije odre-
diti da se ovdje, za potrebe sustavno-strukturnoga pristupa kriminali-
stikome istranome procesu, on neophodno mora uzeti kao cjelina koja
smjera pravilnosti utvrenja, omoguuje komunikaciju, donoenje odlu-
ka, a pri utvrivanju istine otklanjanje predvidivih prepreka. U opisa-
nom smislu kriminalistiko postupanje je procedura kao realni, vremen-
ski i socijalni sustav ija su zadaa i trajanje odreeni ciljem rjeavanja
predmeta.
Primarni stadij kaznenoga djela vrlo je esto prikriven sekundarnim
stadijem djelovanja sudionika dogaaja: prikrivanjem, promjenom, uni-
tenjem, nestankom tragova i svih drugih nositelja signala. U tom smislu
valja razlikovati: primarnu, sekundarnu, (simuliranu, fingiranu) i rekon-
struiranu sekvencu. Rekonstruirana sekvenca morala bi u to je mogue
veoj mjeri biti podudarna stvarnoj, primarnoj strukturi.
Kriminalistiko istraivanje tematski se sastoji iz metodologijskih
zadaa 1) odreivanja (postavljanja, opaanja i oblikovanja) problema

162
 UVOD

(state the problem), 2) postavljanja preliminarne i pomonih hipoteza (form

the hypothesis), 3) njihova razmatranja i oblikovanja, verifikacije ispitiva-
njem ili pokusom (observe and experiment), 4) izvoenja konzekvencija iz
hipoteza i 5) praktine primjene dobivenih rjeenja.
Sustav procedure kriminalistikoga istraivanja nuno mora postii iz-
dvajanje od okoline, tako da moe selektivno upravljati informacijama iz
okoline prema vlastitim pravilima i kriterijima "filtriranja".
Izdvajanje se ostvaruje u vie podruja. Posebice je vano izdvajanje
uloga sudionika kriminalistikoga istraivanja koje primjerice ukljuuje
odreivanje okvira postupanja, odravanje kontakata, funkcionalnu spo-
sobnost i taktiku djelotvornost sudionika, prihvaanje postupovnih odlu-
ka itd.
Daljnji je zahtjev autonomija u smislu zahtjeva da procedura upravlja
odnosima pomou struktura koje pripadaju njoj samoj. Tu je posebice va-
no pravilno postupanje glede pravnih i faktinih premisa odluke koje se
jezikom postupka oznaavaju kao pravna i injenina pitanja.
U okviru sustava procedure kriminalistikoga istraivanja njegovi su-
dionici ostvaruju sloene odnose. Oni imaju svoj sadrajni, vremenski i
socijalni aspekt. U tome je vano preuzimanje uloga, a u vezi s tim prikazi
i rastereenja.
Prikazi (izjave volje) sudionika procedure imaju temeljnu vanost za
rjeenje predmeta istraivanja. Iz toga izvire zahtjev za njihovom konzi-
stencijom, emu bi posebice sluila ritualizacija postupovnih radnji. No,
ona moe imati upravo suprotan uinak zamke (kao u primjeru unoenja
u zapisnik iskaza svjedoka koji je izreen frazeologijom istraitelja). Pri-
kazi u postupku su u znatnome broju primjera takvi da utjeu na odluku.
Rastereenje se (nastojanje da se osobnost svede na sadraj postupov-
ne uloge) u postupku ponajprije pojavljuje kao "anonimiziranje" udjela
vlastite osobnosti. To vrijedi za profesionalne sudionike (osobna svojstva,
vjetine suca, tuitelja, istraitelja), a usmjereno je u prilog ouvanja pos-
tupka kao socijalnoga sustava kojim upravlja samo zakon. Primjer za to
su mogunosti i granice koritenja privatnoga znanja suca u konkretnom
procesu.
Neprofesionalni sudionici ulaze u postupak sa svim osobnim znaajka-
ma, a to poglavito vrijedi za okrivljenika. Kod tih sudionika se kao posebni
problem pojavljuje potekoa pronalaenja "ekspresivne distance" glede
prikaza kojima sudjeluju u postupku, a koji sadrajno ukljuuju podatke
iz podruja njihove privatnosti, ali takoer iz niza drugih podruja, kao na
primjer osobnih svojstava, naobrazbe, socijalnih odnosa, imovinskog sta-
nja itd.
Kriminalistiko istraivanje promatrano kao procedura instituciona-
liziran je sukob ustrojen poglavito stoga da sprijei poopenje, generali-

163
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

zaciju odreivanjem okvira predmeta istraivanja ponajprije okvirno u

heuristikoj, a zatim jo preciznije u silogistikoj fazi. To se postie speci-
ficiranjem predmeta (na kazneno postupovnoj razini poglavito pravilima o
identitetu predmeta postupka).
Drugi nain institucionalizacije postupka (poglavito u fazi kaznenoga
postupka) je diferencijacija uloga. To ima za posljedicu da odluke ne dono-
se sukobljene stranke, zatim se time stvara osnova za niz pravila regula-
cije sukoba koji se kao predmet sudskoga procesa sada pretvara u nesu-
glasnost glede injeninih i pravnih pitanja sjedinjenih u vei broj manjih
tematskih cjelina.
Programska struktura kriminalistikoga procesa ukljuuje kondici-
onalni program rjeenja (ako - onda). Njoj prilii dihotomni, antitetiki
pristup obrazloenju sudakih odluka (dokazano - osporeno).
Kriminalistiko istraivanje zapoinje uoavanjem problema. Za tu
polaznu djelatnost zahtijeva se: a) prethodno znanje, b) opaanje i c) izra-
avanje problema. U vezi s uoavanjem (budueg) istraivakoga problema
valja razlikovati redoslijed radnji u heuristikoj i silogistikoj kriminalis-
tici. U heuristikoj kriminalistici uoavanje problema ima bitno znaenje,
jasne inventivne znaajke.
Prethodno znanje odnosi se na: a) na sadraje operativnoga znanja
morfologije kaznenih djela (iz ega slijedi neophodnost njena poznavanja)
u punini njena sadraja kao osnove za kriminalistiko istraivanje i b)
na tipine "nulte indicije" koji u pravilu postoje u ovisnosti o polaznim
saznanjima,
Opaanje moe uslijediti na vlastiti poticaj ili kao rezultat primljene
obavijesti. U ovisnosti o sadraju prvoga saznanja opaanje moe imati
neformalni vid ili se moe obaviti kao formalna postupovna radnja.
Izraavanje problema ili njegovo oblikovanje zapravo je preliminarna
kriminalistika diferencijalna dijagnoza. Ako je pozitivna, ispunje-
ni su uvjeti za daljnje istraivanje. Ako je, naprotiv, negativna, tih uvjeta
nema.
Izloena stajalita vrijede u situaciji u kojoj postoji dvojba glede te-
meljnoga pitanja vjerojatnosti je li promatrana pojava kazneno djelo. Me-
utim, istraivaki se problem moe odnositi na drukiju situaciju, tj. da
nema dvojbe glede toga osnovnoga pitanja nego valja postaviti osnove za
rjeavanje drugih sadraja problemske situacije, kao na primjer prijeke
potrebe poduzimanja mjera radi otkrivanja poinitelja itd.
U silogistikoj kriminalistici problemska situacija je drukija, ve obli-
kovana. Tu nema nultih saznanja, ve prema naravi stvari postoji odre-
en, znaajan vii i jasnije oblikovan stupanj prikupljenih saznanja.
U strukturi kriminalistikoga djelovanja razlikuju se tri komponente
istrane radnje: inventivna, interpretativna i spekulativna. Njih nije mo-

164
 UVOD

gue jasno odvojiti prema fazama istraivanja, iako u poetnim stadijima

prevladava interpretativna, a u zakljunim spekulativna komponenta.
U cjelini podruja kriminalistike bitno je znaenje prije svega oblika i
istinitosti misli te svrhe i oblika miljenja. O valjanosti misli bitno ovisi isti-
nitost utvrenja. Stoga suvremena kriminalistika nuno mora na prikla-
dan nain sustavno razmatrati logike i gnoseoloke sadraje istraivanja.
Kriminalistika procedura je stupnjevita spoznaja koju su jo u 13. sto-
ljeu razvrstavali u est stadija (nescentia, dubitatio, suspicatio, opinio,
credulitas, fides).
Istraivanje u kriminalistici potaknuto je vjerojatnou i zapoinje pos-
tavljanjem problema. U znanstvenoj metodologiji govori se o uoavanju
problema kao prvome stadiju procesa istraivanja i izlaganja, koji se sas-
toji iz zapaanja problema i njegova formuliranja, o emu je ve bilo rijei.
Uoavanje problema u opisanom smislu primjereno je poglavito heu-
ristikoj kriminalistikoj djelatnosti. Tu valja prikupiti saznanja (dakle u
prvome redu zapaziti), na temelju kojih se problem moe formulirati na
temeljnoj, preliminarnoj, prima faciae, razini. Zatim slijede daljnji sadra-
ji spoznajnoga procesa: prikupljanje i sustavno razmatranje podataka, te
njihova ocjena.
Spoznajna jezgra, sredinji quadrum kriminalistikog istraivanja je:
sumnja - istina - zabluda - la. Kriminalistika procedura je, dakle,
razvojna sustavna struktura zasnovana sumnjom, okonana istinom (ili
nemogunosti njena utvrenja).

Spoznajna struktura kriminalistike procedure

Sumnja Istina
Osnove sumnje -> Osnovana sumnja ->injenini zakljuak
Vjerojatnost Izvjesnost
Predistrani -> Istraga -> Glavni stadij
<-
Postupak

Spoznajni tijek kriminalistike procedure bitno odreuju razliite kom-

ponente. Prva je logika komponenta. Logika odreuje uvjete pod kojima
neto openito moe biti istinito, dakle uvjete pod kojima se polazei od
danih istina moe s izvjesnou izvesti istina. Vanost je logike i u krimi-
nalistikoj proceduri da je ona formalni uvjet ouvanje istinitosti.
Meutim, logika je formalna disciplina. Zbog takva znaenja logika
ne sadri konkretne istine o stvarnome svijetu, to vrijedi i za krimina-
listiku proceduru. U kriminalistikoj proceduri konkretna istina ovisi o
iskustvenoj ili znanstvenoj spoznaji, ali dakako pod uvjetom da su i ovdje
primijenjena logika pravila.

165
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Konano, spoznajni tijek kriminalistike procedure odreuju pravna

pravila prije svega u smislu na koji nain se radnje koje su sredstva spoz-
naje izvode i koji se izvori spoznaje mogu upotrijebiti.

b) Sumnja

Sumnja je pretpostavka o kaznenome djelu, tj. vjerojatnost da je poinje-

no kazneno djelo. To je najmanji sadraj koji je potrebno zahtijevati za sva-
ko kriminalistiko istraivanje: neophodni spoznajni, ali i jamstveni uvjet.
U opisanom smislu sumnja je vjerojatnost (probabilitas), tj. sud koji
se ontoloki temelji na iskustvu ranijih zbivanja. Ta zbivanja upuuju da
e se dogaaj gotovo sigurno odvijati na odreeni nain. Broj i vrsta razlo-
ga na koje se oslanja taj sud odreuju stupanj vjerojatnosti. Vjerojatnost
je kvalitativna ako je utemeljena na primjerenim analogijama, a kvanti-
tativna ako se temelji na broju sluajeva. U subjektivnom smislu vjerojat-
nost je uvjerenje u ishod, a objektivno ukazuje na stvarnost.
Sumnja se u vezi s kaznenim postupkom moe predmetno odnositi i
na druge okolnosti (uvjete primjene mjera postupovne prisile itd). U nas-
tavku se poglavito razmatra sumnja u odnosu na sredinji predmet: po-
injenje kaznenoga djela. Kriminalistiki istrani proces u izloenome je
smislu 1) pokrenut sumnjom, 2) smjera istinitom utvrivanju injenica,
3) nastoji iskljuiti zabludu, pogreku, te 4) otkriti i suzbiti la.
U kriminalistici sumnja je uvijek vjerojatnost koja se zasniva na
okolnostima. Puko nagaanje nije dostatno. Nuni su sastojci krimina-
listikoga pojma sumnje stvarne okolnosti koje ukazuju na postojanje
kaznenoga djela, pretpostavka, teza o kaznenome djelu i stupanj vjerojat-
nosti te pretpostavke.
Sumnja mora biti konkretna (okolnosna), zasnovana na podacima. S
obzirom na taj zahtjev prve dvije pretpostavke mogu se uzeti kao konstan-
te vrsnoga pojma sumnje. U kriminalistikome smislu nema sumnje gle-
de pitanja poinjenja kaznenoga djela, koja nije utemeljena na stvarnim
okolnostima i koja ne sadri pretpostavke o kaznenome djelu.
Nema dakle u nekim prilikama spominjane "ope sumnje". Taj se u ne-
kim izvorima spominjani pojam moe prihvatiti jedino kao polazite kri-
minalistikoga opega nadzora i poduzimanja mjera sprjeavanja pojava
moguih (ali ne pripremanih ili zapoetih kaznenih djela).
Sumnju je mogue stupnjevati, mjeriti. Osnova toga je upravo stupanj
vjerojatnosti sadraja na koji se odnosi sumnja. Razliiti stupnjevi sum-
nje oznaavaju se na razliite naine. Tako se spominju osnove sumnje,
osnovana sumnja, opravdana sumnja, zatim daleka, bliska, laka, teka,
hitna, malo vjerojatna, vjerojatna, vrlo vjerojatna, vjerojatna koja granii s

166
 UVOD

izvjesnou, poetna ili osnovna sumnja, nuna sumnja, dostatna sumnja,

ozbiljna, opravdana itd. Precizno znaenje pojedinih oznaka razliitih stup-
njeva sumnje zavisi o konkretnom ustroju kaznenoga postupka, ali isto
tako i o tumaenju u praksi.
Za heuristiku kriminalistiku bitni su polazni oblici sumnje (osnove
sumnje) jer je to stupanj vjerojatnosti s kojim zapoinje istraivanje pojave
za koju postoji mogunost da je kazneno djelo. Osnova sumnje podatak je
koji potie, navodi na vjerojatnost. Neki sustavi ve u toj fazi zahtijevaju da
ta poetna sumnja ima stanovitu provjerljivu utemeljenost (probable cause).
Poetna je sumnja obiljeena niskim diferencijalnim domaajem. On je
prvenstveno usmjeren na rjeavanje temeljne dvojbe: (vjerojatnosti) posto-
janja kaznenoga djela i otkrivanja poinitelja.
U postupovnom smislu poetna sumnja u pravilu ne znai postojanje
pretpostavki za pokretanje kaznenoga postupka. Ona vrlo esto tek omo-
guuje preliminarnu kriminalistiku diferencijalnu dijagnozu: je li pojava
koja se ispituje vjerojatno kazneno djelo ili ne?
Mogue je, ali ne i nuno, da poetna sumnja ukazuje i na poinitelja.
Meutim, poetna sumnja moe imati i bitno drukiju kakvou osnovane
sumnje kod, primjerice, agrantnih kaznenih djela (u strogome i irem, ne-
pravom smislu), ali i drugih kaznenih djela za koja u konkretnome sluaju
postoje podaci s veim informacijskim sadrajem.
Polazna sumnja redovito je ukljuena u kaznenu prijavu o kaznenome
djelu (ne nuno i o poinitelju, jer takva sumnja postoji i kod prijave pro-
tiv nepoznatoga poinitelja). Ve to ukazuje na posebnost osnova sumnje,
koji ne moraju ukazivati na poinitelja, to je sadrajno bitno drukije kod
osnovane sumnje.
Osnove sumnje s identifikacijom poinitelja ulaze u optune akte skra-
enih vidova procedure (optuni prijedlog i privatna tuba). U njima nema
prethodnoga postupka ili nije predvieno ispitivanje osnovanosti optuno-
ga akta. Takav optuni akt ne sadri razloge kojima bi se tvrdnja optube
argumentirala. To su u prvome redu sluajevi lakih kaznenih djela.
Silogistika kriminalistika razmatra vii stupanj sumnje. Bavi se struk-
turama kaznenoga postupka te njeno istraivanje sumnje zapoinje tamo
gdje je sumnja bitna za kazneni postupak. To znai od ve oblikovanoga
predmeta postupka kao problema istraivanja i od podataka koji omo-
guuju kriminalistiku diferencijalnu dijagnozu, tj. polaznu kvalifikaciju
kaznenoga djela i (postupovnu) identifikaciju poinitelja kao okrivljenika.
Ukljuuje to drugi, vii stupanj sumnje utemeljen na prikupljenim podaci-
ma te prikladan za razjanjenje u kaznenome postupku.
Taj vii stupanj sumnje uobiajeno se oznauje kao osnovana sumnja.
Nju sadre akti kojima zapoinje kazneni postupak. Kod (teih) kaznenih
djela za koja je predvieno voenje kaznenoga postupka u njegovu razvi-

167
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

jenom obliku, taj stupanj sumnje valja razjasniti u prethodnome stadiju

postupka. Osnovana sumnja je podatak na kojemu se temelji opisani vii
stupanj vjerojatnosti.
U najvanijoj kategoriji kaznenih postupaka bitno je i s metodolokoga
stajalita odrediti znaenje zadae razjanjavanja osnovane sumnje u pret-
hodnome kaznenom postupku. Ukljuuje to stvaranje verzija, njihovu pro-
vjeru i odreenje vjerojatne verzije, takve koja je potkrijepljena dokazima.
Osim temeljne funkcije saznajnog kriterija, sumnja ima jo neke postu-
povne funkcije, pa tako i jamstvenu, garantnu (neki je nazivaju "legitima-
cijskom"), a u smislu koje sumnja mora biti 1) jasna da bi mogla biti pre-
doena sudu, 2) stvorena prije odreene radnje i 3) okolnosna, predmetna,
prikladna za kontradiktornu provjeru.
Sumnja je zakonska osnova za zahvate u temeljna ljudska prava (pri-
mjerice privremeno liavanje slobode, oduzimanje predmeta, pretrage),
uvjetovane posebno predvienim postupovnim razlozima. Tijekom postup-
ka sumnja se proiruje, produbljuje i raste, pa tako dostie koliinu vieg
stupnja vjerojatnosti: opravdane sumnje. Taj stupanj sumnje sadran je u
optunome aktu u kojemu je definiran predmet optube. Potrebno je na-
glasiti da je to jo uvijek samo sumnja koja i onda kad dostigne taj visok
stupanj, ostaje vjerojatnost, ali jo uvijek ne izvjesnost.
Budui da se saznajni proces kaznenoga postupka dinamiki razvija od
poetne vjerojatnosti do takva saznanja za koje se uzima da su istinita, ko-
relativni je par: sumnja i istina. Sumnja je uvijek vjerojatnost, razliita mje-
ra mogunosti. Ona moe imati razliitu jakost, veu ili manju vjerojatnost.
U vezi s vjerojatnou valja upozoriti na pojam vjerodostojnosti koji
se povezuje s personalnim dokazima. Vjerodostojnost je sloen kriterij (pri-
je svega sudakoga) vrednovanja iskaza, koji se sastoji od etiri pojedina-
na kriterija 1) osobnih znaajki, 2) motivacije, 3) situacije i 4) sadrajne
analize. Kriminalistiko istraivanje mora imati u vidu aktualne sadraje
sudake primjene ovih kriterija i njima se rukovoditi u pribavljanju iska-
za i izjava. Iskaz e postupovno vrijediti toliko koliko se na njega uspjeno
mogu primijeniti aktualni kriteriji vjerodostojnosti.

c) Istina

Istina je izvjesnost. Ona je jedna i nema alternative. Ne moe se stupnje-

vati, nije mjerljiva. Ona jest ili nije, tertium non datur. Druga je kakvoa,
iako potjee iz vjerojatnosti. Sustav (primjerice istinitih dokaza) vie je od
puke cjeline zbroja sastavnih dijelova (holizam sustava).
Kazneni postupak osobit je spoznajni proces u kojemu u poetnome sta-
diju postoje tek izolirani, nepovezani podaci koji se postupovnim radnjama

168
 UVOD

obogauju novim saznanjima, integriraju u sustavnu cjelinu mijenjajui

njen intenzitet i ekstenzitet sve do razine u kojoj ona postaje neto znatno
vie, drugo. Umjesto vjerojatnosti izvjesnost, umjesto sumnje istina.
Istina u kaznenome postupku bitno je obiljeena znaajkama opeg,
filozofskog, saznajno-teorijskog pojma istine, kojega primjerice Spinoza
izraava kao: veritas est adaequatio intellectus ac rei.
Istina je i u kaznenome postupku objektivna, ali to ne znai potpuno
poklapanje miljenja s bitkom. Jo je vanije da je utvrivanje istine ovdje
ovisno o postupovnim pravilima, ovjeku i ljudskoj svijesti. Na istinu se
odnosi i jamstveno naelo: veritas, non auctoritas facit iudicium. Tako
shvaenu istinu valja teorijski dokazati i praktino provjeriti.
Istina koja se utvruje u kaznenome postupku ima istodobno znaajke
apsolutne i relativne istine. Relativna je zato to samo djelomino odra-
ava stvari i odnose meu njima (poglavito zbog odreenosti predmeta
kaznenoga postupka i postupovnih pravila koja djeluju u ograniavajuem
smislu), a apsolutna stoga to u sebi ukljuuje elemente trajnoga i apsolut-
noga znaenja.
Uz optiku Lockeova i Leibnizova razlikovanja, istina u kaznenome
postupku pripadala bi kategoriji faktinih (za razliku od logikih) isti-
na. Kazneni postupak smjera istini kao sigurnosti, izvjesnosti, kakvoom
drukijem saznanju u odnosu na mogunost i vjerojatnost. Ipak, istina u
kaznenom postupku uvijek ostaje samo bitno uvean stupanj vjerojatnosti,
takav koji se izraava kao vjerojatnost bliska izvjesnosti. U postupovnom
sustavu common lavo ta se istina oznaava kao vjerojatnost izvan svake
razumne sumnje (beyond a reasonable doubt).
Objektivno kriminalistiko nastojanje najvie moe postii to da je isti-
na utvrena u kaznenome postupku koherentan skup vjerovanja (kon-
tekstualnost istine). Kazneni postupak prema glavnoj funkciji jedno-
smjerno je specificiran. Postupak se mora okonati na zakonom predvieni
nain jer sadri imperativ rjeenja. Imperativ rjeenja istodobno ne moe
biti apsolutni jamac utvrivanja istine jer postoje situacije u kojima nema
dovoljno osnova za utvrivanje istine, a postupak se mora rijeiti.
S obzirom na to istina u kaznenome postupku, a to vrijedi i za kri-
minalistiku proceduru u cjelini, ima metodoloki, funkcijski smisao.
Ona u takvom shvaanju ispunjava odreenu socijalnu zadau prenoenja
reducirane kompleksnosti zbilje, kod ega redukcija slijedi iz postupovnih
ogranienja (prije svega pravila dokazivanja i ouvanja zajamenih pra-
va). Koliko god da se u kriminalistikome istraivanju primjenjuju znan-
stvene metode, istina kojoj smjera ta je procedura samo najvei stupanj
izvjesnosti koji se moe postii u konkretnome predmetu.
James Osterburg razliite je vrste i stupnjeve dokaza razvrstao imajui
u vidu znanost, pravo i kriminalistiku prema tablici na sljedeoj stranici.

169
 IZVORI DOKAZA I DOKAZI U ZNANOSTI, PRAVU I KRIMINALISTICI3
STUPNJEVI Vrsta izvora spoznaje Koliina Nejasnoa Primjena u Pravo Kriminalistiko istraiv
DOKAZA ili dvojba znanosti
Vllb Znanstvena Podaci mjerenjem Prevladavajui, ali U bitnom Znanstveni Rijetko postignut Rijetko dostian
izvjesnost jo vjerojatan je nema zakon
Vlb Izvan Dodatne injenice, Dovoljna za isklju- Uglavnom Teorija Osnova na kojoj se rjea- Osnova na kojoj se rjeav
razumne preteno potvrujue, enje svake razum- je nema va kazneni predmet kazneni predmet
sumnje utvrene iskazom svje- ne hipoteze osim
doka oevica, uvidom u one koju podupire
V Jasnoa i isprave, fizikim predme- Dovoljno za unu- Mala dvoj- Negdje Predsjednik SAD-a moe Neprimjenjiv
uvjerljivost tima - otisak prsta, alata, tarnje moralno ba moe izmeu biti opozvan. Duevno
streljiva, tehnika snimka uvjerenje ostati hipoteze i bolesna osoba moe biti
itd. Forenziki znanstve- teorije prisilno smjetena.
nik moe trebati zbog Vie od 50% i- Stanovita Osnova na kojoj se rjea-
IV Preteitost Hipoteza
dokaza tumaenja i vrednovanja njenica govori u je dopu- va graanski predmet.
znaaja nekog od ovih prilog zakljuka tena
izvora spoznaje radi
primjene u pravu.
III Osnovana injenice prihvatljive Prima facie; Nije jasno Zadovoljava pretpostav- Ispunjava pretpostavke z
sumnja razumno paljivom Vjerojatne, ali pod- no posve ke za uhienje ili izdava- uhienje ili izdavanje nal
ovjeku lone pobijanju vjerojatno nje naloga za pretragu i za pretragu i privremeno
privremeno oduzimanje oduzimanje nositelja dok
nositelja dokaza
II Spekulativan Dojam, nagaanje Neuvjerljiv Prividan Otkrivanje Neprimjenjiv Upotrebljiv tijekom prvih
istraivanja. Koncept istr
1 Intuitivan Nagaanje, intuicija, Nestvarna Bitna
kog razmiljanja primje
predosjeaj u tom rasponu.

a Iako opisana u sedam kategorija iz didaktikih razloga, ova podjela moe se promatrati i kao neprekinuti slijed,
b "Izvan sjene sumnje" kolokvijalan je izraz koji potpada izmeu kategorije VI. i VII.
c Okolnosni izvori spoznaje ulaze u kategorije IV - VI. Rije je o izvorima spoznaje koji se ne odnose izravno na sporne injenice, nego na r
padajue okolnosti pomou kojih sud ili porota mogu logiki zakljuiti o postojanju sporne injenice. To je posredan izvor spoznaje putem
se induktivno dolazi do glavne injenice.
 UVOD

S obzirom na takav poloaj istine u kaznenom postupku, veliku va-

nost za utvrivanje istine u kaznenom postupku imaju kriteriji istine ili
realiteta. Uobiajeno se dijele u tri skupine kriterija 1) sadraja, 2) stru-
kture i 3) ponavljanja.
Kao kriteriji sadraja dolaze prije svega kriterij detalja (ili pojedi-
nosti), zatim individualnosti i prepletenosti (detalja). Onaj tko je stvarno
neto doivio moe to opisati ivopisno, konkretno u detaljima. Pri tome
ipak svaki nedostatak ne znai nuno la, ali je vrlo vano iznoenje kom-
plikacija, obiljeja razgovora, pozivanje na ranije postupanje. U kriteriju
individualnosti vani su izvornost, osjeaji (opis osjeaja) i nerazumijeva-
nje smisla (to e onaj tko lae redovito izostaviti). Onaj tko lae ne moe
prikazati prepletenost dogaaja kako je ona stvarno uslijedila.
Strukturalni kriteriji su kriterij strukturalne jednakosti (tempa i
drugih znaajki) i kriterij neusmjeravanja (obrnutoga redoslijeda, logike
potpore, homogenosti).
Kriterij ponavljanja tvore kriteriji konstante (ili nepromjenljivosti),
koji valja primijeniti s krajnjim oprezom, i proirivanja (koji govori u pri-
log istinitosti iskaza).
Kriteriji lai suprotnost su kriterijima istine. To je prije svega izo-
stanak kriterija istine, a zatim i znakovi mate (fantazije). Uobiajeno se
razvrstavaju u znakove zbunjenosti, pretjerivanja i nedovoljne mjerodav-
nosti (oskudnosti ili strukturalnog prekida iskaza).
Mora se posebice podsjetiti da je saznanje istine ogranieno nekim
postupovnim propisima. Tako, primjerice, (prema nekima dvojbenim)
znaajem taksativnosti propisa o dokazima, zatim iskljuivanjem ili za-
branom pribavljanja odnosno koritenja odreenih rezultata dokaza, pre-
ostalim formalnim dokaznim pravilima, fikcijama, sniavanjem stupnja
vjerojatnosti za odreena poglavito postupovna pitanja (gdje je dovoljna
primjerice osnovana sumnja), prostorom dispozicije stranaka, propisima o
granicama ispitivanja u postupku pravnih lijekova, zabranom reformatio
in peius i pravilom in dubio pro reo, zatim prijanjim subjektivnim uvjere-
njima i stavovima suca, njegovim "ivotnim iskustvom" itd.
U bitnome, zabrane koje ograniavaju utvrivanje istine u kaznenom
postupovnom pravu mogu se razvrstati u skupine zabrana 1) predmeta
dokaza, 2) uporabe dokaznoga sredstva, 3) naina izvedbe dokaza i 4) upo-
rabe dokaza.

171
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

10. Induktivne i deduktivne metode u kriminalistici

a) Induktivne metode u kriminalistikoj proceduri

Induktivna metoda sustavna je primjena induktivnih zakljuaka i do-

kaza u postupku otkrivanja i dokazivanja istine. Ona se temelji na pro-
tokolarnim, zamjedbenim iskazima. Oni sadre podatke prikupljene: a)
rezultatima promatranja i eksperimenta, b) stupnju reprezentativnosti
promatranoga uzorka i c) postojanju meusobno povezanih induktivnih
generalizacija. Na toj osnovi postavljaju se openitije, ali uvijek samo
vjerojatnije pretpostavke ili hipoteze koje se zatim provjeravaju. Pomo-
ne induktivne metode su: a) promatranje, b) eksperiment, c) brojenje i d)
mjerenje.
Promatranje obuhvaa predmet, cilj i rezultat promatranja. Proma-
tranje nije obino, ve plansko programirano zapaanje. S obzirom na to,
predmet i cilj promatranja moraju biti tono odreeni u planu promat-
ranja. Za kriminalistiko promatranje vano je da mora biti nepristra-
no, objektivno i egzaktno (takvo da se zapaaju samo ona svojstva koja
objektu promatranja doista pripadaju). Kod brojano mjerljivih predme-
ta promatranje mora biti precizno tako da to tonije izrazi koliinu. Zah-
tjevi u odnosu na promatranje kao pomonu induktivnu metodu vani
su za cjelokupnu kriminalistiku. Kod svih identifikacijskih (traseolokih
i drugih) metoda bitno je precizno odreenje predmeta promatranja i
uzorka promatranja.
Eksperiment (pokus) kao pomona induktivna metoda ukljuuje na-
mjerno izazivanje pojava koje se promatraju. U odnosu na promatranje
eksperiment je bitno obiljeen aktivnim mijeanjem u zbivanje. To i jest
razlika eksperimenta u odnosu na promatranje. Eksperimentom se mogu
izazvati pojave koje su u naravi vrlo rijetke. Mogue je i mijenjanje uvje-
ta nastupanja i izazivanje pojava kojih u naravi nema. Promatranje ipak
ima nad pokusom jednu, ali vanu prednost: ono je mogue i tamo gdje se
pokus ne moe izvesti.
Brojenje je metodski postupak kojim se utvruje broj sastojaka nekoga
skupa ili klase (primjerice dakiloskopska obiljeja). Moe imati razliite
naine, stupnjeve, oblike i sredstva pomou kojih se provodi.
Mjerenjem se pomou mjernoga pribora utvruje brojana vrijednost
odreenoga svojstva. Svojstva koja je mogue mjeriti nazivaju se eksten-
zivnim svojstvima ili kvantitetima. Ona koja se ne mogu mjeriti jesu in-
tenzivna svojstva ili kvaliteti. Nuna pretpostavka mjerenja je jedinica
mjere i mjerni pribor. Mjerenjem se doznaje vrijednost fizikalne veliine.
Mjeriti se mogu samo jednoznano definirane fizikalne veliine. One se
mjere prema mjernoj jedinici ili prema drugoj jednoznano definiranoj re-

172
 UVOD

ferentnoj vrijednosti mjerene fizikalne veliine. Za svako je mjerenje bitno

iskazivanje mjernoga rezultata koje mora sadravati izmjerenu i standard-
nim postupkom obraenu vrijednost mjerne fizikalne veliine, mjernu ne-
sigurnost (pogreku) iskazanu donjom i gornjom granicom te statistiku
sigurnost, vjerojatnost da se naznaena nesigurnost nalazi unutar iskaza-
nih granica.
Izvori pogreaka u mjerenju mogu se pojaviti kao grube pogreke, sus-
tavne pogreke ili sluajni propusti. U kriminalistici mjerenje ima iznim-
nu vanost prvenstveno stoga to je, za razliku od procjene odoka (koja je
u pravilu subjektivna), objektivno.
Induktivna metoda pretpostavlja i koritenje statistikih metoda. Za
kriminalistiku posebnu vanost imaju: srednja vrijednost, devijacija, dis-
perzija, aritmetika sredina, medijan, mode, koeficijent disperzije itd.
Dva su odnosa posebice znaajna: temporalitet i kauzalitet. Tempo-
ralitet je vremenski slijed, sukcesija pojava. Vrlo je vana kako za pojave
koje su predmet istraivanja, tako i za samu kriminalistiku proceduru.
Kauzalitet je tip nepromjenjivog odnosa, invarijantne relacije u kojemu
je imbenik nepromjenljivo povezan s uinkom.
U podruju induktivnih metoda vrlo vano, i za kriminalistiku prvo-
razredno, mjesto imaju metode kauzalne indukcije koje je sastavio John
Stuart Mill. Millove induktivne kauzalne metode istodobno su pra-
vila za pronalaenje uzronoga odnosa i pravila za njegovo dokazivanje.
One imaju praktinu vanost za kriminalistiko istraivanje. Zato e u
nastavku biti izloene bitne postavke tih metoda.
Prva je meu njima metoda slaganja: ako se pojava P koju istraujemo
javlja jedanput u okolnostima ABC, drugi put u okolnostima ADE, trei
put u okolnostima AFG, okolnost A u kojoj se svi sluajevi slau, moe biti
uzrok ili posljedica pojave P.
Druga je metoda razlike: ako se u okolnostima ABC javlja pojava P, a u
okolnostima BC u kojima je izostala okolnost A, izostaje i pojava P vjerojat-
no je da su okolnost A i pojava P u uzronoj vezi.
Sljedee dvije metode izvedene su iz gore opisanih. Trea je kombini-
rana (spojena) metoda slaganja i razlike: ako se svaki puta u okolnosti A
javlja pojava P, a kad izostane A, izostane i P, vjerojatno je da su okolnost
A i pojava P u meusobnoj uzronoj vezi.
etvrta induktivna kauzalna metoda jest metoda ostatka: ako se u
okolnostima ABC, javljaju pojave PQR, a otprije je poznato da je okolnost
B uzrok pojavi Q, a okolnost C uzrok pojavi R, vjerojatno je da okolnost A i
pojava P mogu biti u uzronoj vezi.
Peta je metoda popratnih promjena: svaka pojava koja se mijenja na
neki nain uvijek kad se na neki nain mijenja neka druga pojava jest
uzrok ili posljedica te pojave, ili je s njom uzrono povezana.

173
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

Poznati su prigovori domaaju i pouzdanosti Millovih induktivnih kauzal-

nih metoda. Iskljuuje li to njihovu primjenu u kriminalistici? Odgovor je na
postavljeno pitanje nijean, ak i unato injenici to se u najnovije vrijeme
meu logiarima poveava broj pristalica induktivne metode. Kauzalitet se u
kriminalistici kao empirijskoj znanosti istrauje najprikladnijom metodom.
Budui da ovdje nema metode koja na sasvim izvjestan nain vodi istini,
nuno je prihvatiti metode koje vjerojatno, ili barem ee, vode istome cilju.
Millove metode kauzalne indukcije smjeraju istini. Kad su ispunjeni
uvjeti postavljeni u pojedinoj metodi, metoda daje pouzdane (iako vjerojat-
ne) rezultate. Ako tih uvjeta nema, metode ne bi ni trebalo primjenjivati.
Razmatrajui nedostatke Millovih metoda valja posebno istaknuti jed-
nu vanu okolnost. Kad izvorni smisao pojedinih metoda kauzalne induk-
cije ne vodi eljenome cilju, vrlo se korisnim ukazuje njihova inverzija u
negativni izraz. Takve pretvorbe pojedinih metoda daju vrlo korisne i za
kriminalistiku naroito pouzdane eliminacijske kriterije (primjerice inver-
zija metoda slaganja i razlike).
Kombinirana metoda vrlo prikladno slui za utvrivanje smjera kau-
zalnoga istraivanja, osobito za eliminiranje irelevantnih okolnosti. Nae-
lo indukcije je uz spomenute nedostatke metoda kojima se ostvaruje ipak
nuni postulat saznanja, ne samo u oblasti kauzalnih razjanjenja.
Kao primjer za primjenu induktivne metode u oblasti kriminalistike
mogu se uzeti poopavajui i analogijski induktivni zakljuci u radu s in-
dicijima. Bez induktivne metode kriminalistika kao i druge znanstvene
discipline jednostavno ne mogu postojati.
Induktivna metoda se u sklopu rada s verzijama ne upotrebljava sama,
nego u kombinaciji s deduktivnom metodom. Time se stvara mogunost
cjelovitije provjere verzija.

b) Deduktivne metode u kriminalistikoj proceduri

Deduktivna je metoda sustavno i dosljedno postupanje u kojemu se pri-

mjenjuju deduktivni zakljuci s ciljem da se otkrije i dokae istina. Nje-
nom primjenom u podruju stvaranja verzija postavljaju se deduktivne
verzije. U ishoditu induktivne metode osjetilno je opaanje. Deduktivna
metoda u istu svrhu primjenjuje aksiome (oite istine koje se same ne do-
kazuju) i iz njih izvedene sudove, teoreme.
Metoda izgradnje sustava sudova koji ine aksiomi i teoremi je aksi-
omatska metoda. Meutim, o toj se metodi u uem smislu moe ipak go-
voriti samo onda ako se radi o razmatranju cijeloga podruja do njegovih
krajnjih polaznih ishodita. To se oznauje i kao deduktivna metoda u
uem smislu rijei.

174
 UVOD

Deduktivna metoda u irem smislu rijei svaka je metoda u kojoj se

primjenjuju deduktivni zakljuci. Ona slui i za: a) objanjenje injenica
i zakona, b) predvianje buduih dogaaja, c) otkrivanje novih injenica i
zakona, d) dokazivanje postavljenih teza i e) izlaganje znanosti.
Smisao je aksiomatske metode otkrivanje veza meu dotad nepoveza-
nim spoznajama. Njihove su zajednike pretpostavke aksiomi. Sustavno
sloene konzekvencije tih pretpostavki su teoremi do kojih se dolazi eli-
miniranjem sporednih teza koje proturjee osnovnim pretpostavkama i
uklanjanjem eventualnih proturjenosti meu osnovnim pretpostavkama.
Iako aksiomatska metoda ne jami istinu, bitno pomae da, otkrivajui
pretpostavke prihvaenoga i konzekvencije pretpostavljenoga, iskljuimo
neistinu. Tako organizirani sudovi meusobno se podupiru i time imaju
vee izglede da budu istinitiji od izoliranih i nepovezanih sudova.
Isticanje najosnovnijih znaajki funkcija aksiomatske metode pretpo-
stavka je za aksiomatizaciju konkretnih teorija. To je teorija koja smjera
istinitom objanjenju jednoga podruja stvarnosti.
Konkretne, materijalne ili intuitivne teorije bitne su za kriminalistiku.
Kriminalistika kao objekt istraivanja ima vrlo razliite pojave kaznenih
djela. U logikome smislu to su razliite "materije i sadraji".
Pojave koje istrauje kriminalistika, jer su kaznena djela, imaju jednaku
strukturu ili formu. U aksiomatskoj metodi to se naziva izomorfizam. Teori-
ja koja prikazuje podruje odreene pojave ili njen fragment naziva se mo-
del. Objekt kriminalistikoga istraivanja je model pojave kaznenoga djela.
Izomorfizam i teorija modela omoguuju i za kriminalistiku kljuni
obrnuti (reverzibilni) proces: interpretacije ili tumaenja, polazei od aksi-
omatskog sustava prema konkretnim pojavama.
Kriminalistika mora nuno imati u vidu i tradicionalna, danas sporna,
osnovna naela ili zakone misli. To takoer pripada problematici aksioma-
tizacije logike.
Prema tradicionalnom shvaanju etiri su temeljna naela miljenja: 1)
naelo identiteta (principium identitatis), 2) naelo proturjenosti (principium
contradictionis), 3) naelo iskljuenja treega ili srednjega {principium
exclusi
tertii sive medii) i 4) naelo dovoljnoga razloga (principium rationis
sufficientis).
Osnovna naela miljenja primjenjuju se na pojmove i sudove. Njihovu
je sadraju istaknut niz prigovora. Ipak nema dvojbe da su ta naela, bez
obzira na neosnovane pretenzije njihovih zagovornika, vana logika na-
ela nuna u misaonoj djelatnosti kriminalista.
Verzije u kaznenome postupku, prema svemu to je navedeno, moraju
se postaviti sukladno temeljnim logikim pravilima. Ali jo uvijek nedo-
staje za cjelovito i temeljito prouavanje zadatka postavljanja verzija. Pos-
tavljanje verzija nije formalna, postupovna, ve kriminalistika (parapos-
tupovna) djelatnost.

175
KRIMINALISTIKA

U kaznenome postupku (to u jo veoj mjeri vrijedi za heuristiki stadij

kriminalistikoga istraivanja) pojam verzije nuno ukljuuje pluralitet
(govori se o naelu maksimalno moguega broja verzija, ali najmanje ver-
zije i protuverzije).
Dihotomija verzija - protuverzija posebice je vana u okvirima kazneno-
ga postupka, jer slijedi iz same kontradiktorne naravi kaznenoga postupka.
Koje se vrste verzija mogu uzeti tipinim za silogistiku kriminalistiku?

11. Holizam kriminalistike spoznaje

U kriminalistikoj proceduri induktivne i deduktivne metode meusobno

su povezane. U vrlo sloenom procesu postupne kriminalistike spoznaje
nuno je provjeravanje predvianja svih postavljenih hipoteza, kao i nji-
hovo opovrgavanje ako promatranje nijee posljedicu koja iz hipoteze de-
duktivno slijedi. To nalae uporaba obiju metoda. Iz toga slijedi da je u
kriminalistikoj proceduri nuan cjelovit, dakle holistiki, pristup.

Literatura:
Bender - Nack, I., 259, 453; - IL, 95; Cardozo, B. N, The Nature of the
Judicial Process, Yale
University Press, New Haven, 1921., 113 - 121; Cohen - Nagel, 31;
Damaska, M., Izazovi
slobodnoj ocjeni dokaza, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu,
1/1995.; Denti, V., Sci-
entificit della prova e libera valutazione del giudice, Rivista italiana di
diritto e procedura
penale, 1972., 414; Dewey, J., Logic: The Theory of Inquiry, Holt and Co.,
New York, 1939.,
58; Dray, W. H., Filosofia e conoscenza storica, II Mulino, Bologna, 1969.,
98; Dray, W. H.,
Leggi e spiegazione in storia, II Saggiatore, Milano, 1974., 15; Eggleston, R.,
Evidence, Proof
and Probability, 2. izdanje, Weidenfeld & Nicholson, London, 1983., 37,
277; Ekelf, P. 0.,
My Thoughts on Evidentiary Value, u: Philosophical Judicial and
Psychological Aspects of
a Theory, edited by Grdenfors, P., et al., Library of Theoria, Lund, 1983.;
Engisch, K., Die
Kausalitt als Merkmal der strafrechtliche Tatbestnde, CJB Mohr,
Tbingen, 1931., 21; Feld-
man, 262; - Geerds, 121, 42; Geerds, /3/, 5; Gil, 51; Gilbert, 52; Getto, W.,
Kriminalistisches
Denken und polizeilichen Tatsachenfeststellung, Kriminalistik, 8 - 9,
10/1998. (52); Gross,
H., Die Erforschung des Sachverhalts strafbarer Handlungen, Schweitzer,
Mnchen, 1918.;
Gross - Geerds, I., 99; Grubisa, 3, 5, 17 - 31; Haas, H., Kriminalistischer
Erkenntnisgewinn
durch systematisches Beobachten", Kriminalistik, 2/2003; Hall, K. A., Die
Lehre vom "Cor-
pus Delicti", Kohlhammer, Stuttgart, 1933.; Kino, A., et al. (ur.), Intuitionism
and Proof The-
ory, North Holland, Amsterdam, 1970; Keller, C, Datenerhebung im
Privatbereich, Krimi-
nalistik, 11/2004. (58); Klein, T, Strategische Kriminalittsanalysen,

176
KRIMINALISTIKA

Kriminalistik, 9/2000.
(54); Kriminalistik. Lexikon, 147, 148; Kube - Strzer - Timm, IL, 81 - 165,
192; Maver, 76
- 83; -121, 46 - 67; Modly - Korajli, 168-170, 191, 630; Opp, 124;
Osterburg, 14; Osterburg
- Ward, 376; Pavii, 9; Pavii, 121, 230; Pavii /ZKP/, 150, 177, 187, 343;
Roll, H., Mathe-
matische Aspekte in Kriminalistik und Kriminologie, Kriminalistik, 1/1994.
(48); Schtte,
K., Beweistheorie, Springer Verlag, Berlin, I960.; Stella, 8, 25, 56, 84, 154;
Supek, L, Teorija
spoznaje, Institut za filozofiju, znanost i mir JAZU, Zagreb, 1974., 228 - 235;
Tarski A., u:
Semantica e filosofia del linguaggio, II Saggiatore, Milano, 1969.; Taruffo,
67, 71, 146, 154,
161, 171, 182, 308, 309; Tetu, 137, 158; Villa, V, Teoria della scienza
giuridica e teorie delle
scienze naturali, Giuffre, Milano, 1984., 35; Vodineli, V, Istina - jedan od
osnovnih problema
nauke o krivinom postupku, Naa zakonitost, 6/1978.; Vodineli, I I I , 6; -
121, L, 62, 77, 105;
Vodineli - Aleksi, 7; Vodopivec, K, Sistemna analiza predkazenskega in
kazenskega postop-
ka, Revija za kriminologijo in kriminalistiko, 3/1985.; Walder, 111, 54; - 121,
3, 32, 99; Yablon,
M. C, Problem diskrecije u amerikoj pravnoj misli, Zbornik Pravnog
fakulteta u Rijeci, br.
9/1988., 163; Zbinden, 17, 57.

177
Pitanja za provjeru znanja:
1.Objasnite zato je kriminalistiko postupanje istraivanje i izlaganje.
2.to je vremenska podjela indicija?
3.to je injenica?
4.to su nulti indiciji?
5.Objasnite pojam preliminarne kriminalistike diferencijalne dijagnoze.
6.to je promatranje?
7.Objasnite sadraj spoznajne kriminalistike trijade.
8.Objasnite kriminalistiku vanost opisa, objanjenja i predvianja.
9.Pojam sumnje i stupnjevi sumnje.
10. Istina u kriminalistici.
11.to je vjerodostojnost iskaza?
12.Navedite kriterije istinitosti.
13.to je dokaz u kriminalistici?
14.Razvrstajte osnovne skupine kriterija lai.
15.Postoje li ogranienja utvrivanja istine u kaznenom postupku?

178
 UVOD

Glava IX.
Verzije (kriminalistike hipoteze)

1. Verzije u kriminalistici

Hipoteza je, openito, sud za koji se pretpostavlja da je istinit. On je stvo-

ren da bi se pomou njega moglo tumaiti i objanjavati odreene injeni-
ce. Hipoteza je vjerojatan sud i temeljni dio logike otkria.
Verzija kao kriminalistika hipoteza jedna je od vie hipoteza koja
objanjava nastanak, svojstva, meusobne veze, odnose i okolnosti pojave
kaznenoga djela, znaajki, stanja i odnosa poinitelja, rtve te druge okol-
nosti u vezi s predmetom kriminalistikog istraivanja. Ona smjera vje-
rojatnome objanjenju. Istraivanje u kriminalistici znai odabir izmeu
vie rjeenja na temelju ne sasvim pouzdanih saznanja. Kao i svako drugo
racionalno istraivanje, utemeljuje se na hipotezi o predmetu istraivanja
koja nastoji pronai to uvjerljiviju potporu postavci koju sadri.
Otkrie je prvo opaanje neega ili prvo utvrivanje neke pravilnosti.
Logiki uvjeti otkria u kriminalistikoj proceduri su istinitost i novost
otkrivene teze. Prema svojem sadraju otkria u kriminalistikoj proce-
duri pripadaju onima iz svakodnevnoga ivota, ali takoer i znanstvenim
otkriima u uem smislu rijei. To su pojedinana otkria ije je znaenje
smjeteno u okvire kaznenoga predmeta.
Kriminalistika otkria odnose se na injenice. Prema vremenu nastan-
ka razlikuju se otkria prije i tijekom postupka (potonja se dalje mogu di-
jeliti prema stadiju postupka). Dioba otkria mogua je i na temelju drugih
kriterija. Kriminalistika procedura usmjerena je obogaivanju spoznaje
novim otkriima. Provjera istinitosti kriminalistikih otkria provodi se
dokazima. Time je stvoren antitetiki par: otkrie - dokaz. On tvori sadr-
aj postupka provjere koja se ostvaruje na osnovi kriminalistike hipoteze.
Funkcija je kriminalistike hipoteze usmjeravanje istraivanja na
odreene pravilnosti meu injenicama. Pravilnosti na koje je usmjere-
na kriminalistika ne smjeraju utemeljenju apsolutnoga suda o istinitosti
ili lai. Cilj je kriminalistike hipoteze racionalizirati neizvjesnost, pruiti

179
osnovu za ocjenu stanovitoga stupnja utemeljenosti. Dakako, hipoteza se
kao vaan sastojak pojavljuje i u jednome drugom smislu.
Heuristika kriminalistika tradicionalno se slui hipotezama posebno
u cilju postavljanja kriminalistike diferencijalne dijagnoze. U silogistikoj
kriminalistici hipoteza popunjava iskustvene praznine, pretpostavljajui
odnose, razloge, uzroke, pravilnosti zbivanja, zakonitosti meu injenica-
ma kaznenoga predmeta.
Pravilno postavljanje hipoteza uvjetovano je opim logikim i poseb-
nim, kriminalistikim pretpostavkama. Hipoteza prua mogue (vjerojat-
no) rjeenje. Je li to doista rjeenje problema, zadatak je istraivanja.
U tome smislu hipoteza mora prije svega udovoljavati opim uvjetima
valjanosti.
Hipoteze u kriminalistici imaju neke posebne znaajke. One slijede iz
okolnosti da se kriminalistike hipoteze odnose na pojedinane injenice i
da su utemeljene na vrlo ogranienom promatranju. Vanost znanstvenih
zakona kod tih je hipoteza manja nego kod hipoteza u znanstvenim istra-
ivanjima. U kriminalistici se hipoteze oznauju kao verzije.
Kao i svaka druga hipoteza, i verzija je sloen, uvjetovani, implikativni
sud. Za nju vrijede opi i posebni uvjeti stvaranja hipoteza. Ona mora biti
postavljena sukladno logikim i metodologijskim uvjetima spoznaje.
Zbog ega je rad s verzijama toliko vaan u kriminalistici? Prema do
sada izloenom slijedi da je istraivanje kaznenoga djela put od moguih i
vjerojatnih do istinitih i vjerodostojnih zakljuaka o predmetu istraivanja
uokvirenih u pravom ureena pravila postupanja. Sloenost injeninih
pitanja djela, odnosa meu sudionicima i pravnih propisa koji ureuju pos-
tupanje nalae prethodno pretpostavljeno mogue objanjenje predmeta
istraivanja, koje se postie postavljanjem verzija.
Verzija je sredstvo kojim se put dokazivanja umjesto spontano, nasu-
mice, prolazi planski, svrhovito. U tom smislu stvaranje i rad s verzijama
sr je racionalnog kriminalistikog postupanja. Kao parapostupovna dje-
latnost verzije imaju jednaku vanost za kazneni postupak.
Bez prikladne uporabe verzija slaba je vjerojatnost otkrivanja i razja-
njenja sloenih sluajeva kaznenih djela. Istodobno verzije postavljaju dalj-
nju vanu zadau koja pripada podruju kriminalistike taktike: planiranja
kriminalistikoga istraivanja. U tome je njihovo mjesto takoer kljuno.
Za sud koji donosi odluku u kaznenom postupku verzija je nezaobilaz-
no i najpouzdanije sredstvo pri donoenju i argumentiranju odluke. Spoz-
najna osnova sudske odluke mora poi od toga 1) da su postavljene
sve mogue verzije, 2) da su postavljene verzije ispitane s jednakom po-
zornou, 3) da je jedina verzija koja je izdrala provjeru utemeljenja na
valjanim dokazima, 4) da provjerena verzija potpuno i sukladno tumai
predmet postupka te 5) da je ta verzija jedini mogui zakljuak.

180
 UVOD

U opisanom smislu kriminalistiko istraivanje kao kazneni postupak

u irem smislu ukazuje se kao struktura koju u svim fazama bitno odre-
uju: planiranje verzije - dokazivanje.

2. Uvjeti postavljanja verzija

Polazite postavljanja verzije su prikupljeno saznanje (i intuicija). Struk-

tura kriminalistike verzije sastoji se od 1) prikupljanja injenica na teme-
lju poznavanja fenomenolokih podataka o tipu vjerojatnoga kaznenoga
djela, 2) sreivanja prikupljenih injenica, 3) ralambe kljunih sastoja-
ka, 4) usporedbe pojedinih sastojaka s drugim suprotstavljenim stajaliti-
ma, 5) usporedbe verzije i moguih verzija, 6) vanjske provjere verzije te
7) ocjene stupnja prihvatljivosti verzije.
Svaka hipoteza (dakle i verzija) u logikome je smislu sud o nekoj
okolnosti.
Iz toga slijedi da se u postavljanju verzija primjenjuju induktivne i
deduktivne
logike metode izvoenja i zasnivanja sudova. Induktivne i deduktivne meto-
de se u kriminalistikoj praksi prepliu, nadopunjavaju. Iskljuivost u odabi-
ru metode prepreka je za rjeavanje pitanja zbog kojih je postavljena verzija.
Vrlo je teko oekivati da se u kriminalistikome istraivanju koristi
samo jedna metoda. Stoga se samo openito moe govoriti o prevladava-
juim znaajkama metodolokog pristupa. U tom smislu uvjetno se moe
uzeti da u heuristikoj kriminalistici prevladavaju induktivne metode, dok
silogistiku kriminalistiku vie obiljeuje deduktivni pristup. Na odgova-
rajui nain to se moe primijeniti na predistrani i kazneni postupak.

3. Podjela verzija

Podjela verzija mogua je na temelju razliitih kriterija. Kriteriji podjele

pripadaju ili opim logiko-metodolokim, ili specifinim kriminalistikim
kriterijima. U prvu skupinu logiko-metodolokih kriterija ulaze primje-
rice podjele verzija na preliminarne, radne i konane. Verzije se prema
dosegu dijele na glavne i pomone.
Glavna je verzija o predmetu istraivanja, a pomona o pojedinim sas-
tojcima kojima se provjerava glavna verzija. Osnovna je verzija ona koja
se odnosi na polazine sastojke istraivanja. Iz nje se stvaraju pomone i
dopunske verzije. Prema vremenu verzije su retrospektivne ili prognozne,
sukcesivne ili simultane. S obzirom na meusobne odnose verzije su podu-
darne, iskljuive, neutralne itd.

181
 Verzije su najee retrospektivne, ali kad slue kao temelj planiranja
i poduzimanja odreene radnje, imaju prognozno znaenje. Meusobno i
prema stvarnim okolnostima mogu biti neutralne ili u odnosu podudarno-
sti, konkurencije i iskljuivosti. Jedinstvenoga uenja o verzijama, posebi-
ce u teorijskome smislu, u suvremenoj kriminalistici nema, iako su tome
posveeni brojni radovi. Kategorijalna je podjela verzija na kriminalistike
i postupovne.
Polazite kriminalistikih verzija poglavito su indiciji. Otuda se i nazi-
vaju indicijalnim kriminalistikim, heuristikim, otkrivakim verzijama.
Postupovne verzije poivaju na dokazima. To su postupovne, silogistike,
dokazne verzije. Meu kriminalistikim verzijama praktino veliko znae-
nje imaju tipine verzije, kao vrsta opih verzija. Tipine su kriminalisti-
ke verzije ustrojene modelski. Tu ulaze verzije o 1) biu kaznenoga dje-
la, 2) o radnji i posljedici i njihovim sastojcima (vladanju, kauzalnoj vezi,
posljedici), 3) subjektivnoj strani kaznenoga djela (obliku krivnje, motivu),
4) postupanju rtve, 5) tragovima na mjestu dogaaja itd. Kriminalistike
verzije temelje se na indicijima u kriminalistikom smislu.
Postupovne verzije imaju slinosti, ali i razlike u odnosu na krimi-
nalistike verzije. Meu postupovnim verzijama preteu retrospektivne,
a ima i prognoznih verzija (primjerice nalog o pretrazi temelji se na prog-
noznoj verziji da e se pretragom pronai odreeni predmet). U cjelini po-
stupovnih verzija razlikuju se istrane i raspravne verzije.
Istrane verzije se u odnosu na kriminalistike razlikuju poglavito in-
strumentalno. Umjesto indicija ovdje su elementi verzije dokazi ili indiciji,
ali potonji u postupovnom smislu dokaznih injenica. Ove verzije imaju
preteito prognozni znaaj i u tome su sline kriminalistikim verzijama.
Verzije raspravnoga suda temelje se na dokazima ili indicijima, ali
u postupovnom smislu kao dokaznim injenicama. U pravilu su to retro-
spektivne verzije o glavnom predmetu.
Prema sadraju i dosegu meu svim verzijama istie se opa i osnovna,
sloena metodoloka verzija temeljnih ili glavnih ("zlatnih") pitanja kri-
minalistike koja stvara
cjelinu istranih zadaa Verzija glavnih pitanja kriminalistike
ustrojenu prema pojedi- 1. to (quid) - kazneno djelo - corpus
delicti
nim pitanjima. 2. tko (quis) - poinitelj - auctor
To se uzima i kao op- 3. gdje (ubi) - mjesto kaznenoga djela -
a, glavna, sredinja, te- locus delicti
meljna, sloena i cjelovita 4. kada (quando) - vrijeme - tempus
kriminalistika verzija. delicti
Gross ta pitanja (sieben 5. kako (quomodo) - modus operandi
6. ime (quibus auxiliis) - instrumenta
goldenen kriminalisti- sceleris
schen W) pripisuje 7. zato (cur) - motiv
filozo- 8. s kime - sudionici - concursus
9. koga ili to - rtva

182
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

fu Joachimu Georgu Dariesu (umro 1791. godine u Frankfurtu na Odri).

Vodineli je tim pitanjima dodao jo dva: s kime i koga ili to, i tako stvorio
jo razraeniju deveterolanu klasifikaciju. Broj posebnih verzija vrlo je ve-
lik. Kao primjeri mogu se spomenuti verzije o 1) naravi kaznenoga djela, 2)
subjektu i subjektivnoj strani, 3) objektu, 4) modalitetima radnje, 5) rtvi, 6)
situaciji i nainu, sredstvima ostvarenja, 7) tragovima itd.
Najnovija istraivanja u dokaznoj teoriji ukazuju na posebnu pozor-
nost koju kriminalistika mora posvetiti podjeli verzija na temelju kriterija
dokazne strukture verzije ili odnosa verzija - dokaz - injenica kojega ona
sadri.
Prema modelu dokazne strukture verzije mogu biti jednostavne i slo-
ene, konvergentne i divergentne, zatim verzije koje ukljuuju izravne i
neizravne dokaze, koje se odnose na odlune ili druge injenice itd.
Postavljanje verzija ije su logike osnove prikazane ima kljunu va-
nost za kazneni postupak. Verzije ne valja uzimati iskljuivo kao logike
misaone tvorevine, jer je osim logikih pravila o postavljanju verzija bitna
i prikladna primjena kriminalistikih pravila, poglavito temeljnih pojmova
kriminalistike morfologije, zatim psihologijskih saznanja i pravila taktike.
Verzija se postavlja na temelju 1) modelske strukture situacije kazne-
noga djela, 2) raspoloivih saznanja, 3) stadija istraivanja te 4) taktikog
naina.
U silogistikoj kriminalistici osnova verzija su dokazi u formalnom
smislu rijei ili indiciji. Primjena verzija u kaznenome postupku odvija
se sukladno logikim, taktikim psiholokim i komunikolokim pravilima.
Osobito je to vano za provjeravanje verzija. Sadraji verzija tvore bitni,
sredinji dio planiranja kaznenoga postupka.
Za rad s verzijama bitno je poznavanje fenomenologije pojava kaznenih
djela. Na toj osnovi stvaraju se tipine planske verzije. Njihovo je polazite
radnja ili neki drugi sastojak pojave kaznenoga djela, poput mjesta ili vre-
mena poinjenja kaznenoga djela.
Primjeri takvih modela su modeli obrade mjesta dogaaja: Crime Scene
Research, Tatortarbeit. U primjeru povratnitva (u kriminalistici perse-
veracije) verzija se planira na temelju pojave istovjetnoga postupanja.
Osnova stvaranja modela je "tragovni tekst", tj. tragovi tipini za pojavu
kaznenoga djela.
Na drugoj su osnovi utemeljene verzije postupanja usmjerene utjecaju
na tijek djela, kao primjerice sheme djelovanja u talakim situacijama,
prijetnji eksplozivom itd.

183
 KRIMINALISTIKA _______________________________________________________________

4. Provjera verzija

Racionalni kazneni postupak nuno ukljuuje provjeravanje, (verifikaciju)

svih valjanih verzija. To su u ranije opisanome smislu hipoteze koje imaju
izgleda izdrati provjeru, i koje su u tome sluaju pogodne za rjeavanje
problema.
Verzije moraju, u prvome redu, ispunjavati ope logike uvjete valjano-
sti hipoteza, tj. 1) relevantnosti, 2) provjerljivosti, 3) plodnosti (eksplana-
torno-prediktivne moi), 4) kompatibilnosti s ve prihvaenim hipotezama
i 5) jednostavnosti.
Relevantnost hipoteze znai prikladnost za rjeavanje problema za koji
je postavljena. U kriminalistici relevantnost verzije odreuju tri kriterija.
To su 1) narav kaznenoga djela (morfoloki kriterij), zatim 2) izvori saz-
nanja (dokazni kriterij) te 3) postupovne radnje kojima se provjeravaju
kakvoa i stupanj saznanja koja iz njih slijede (postupovni kriterij).
Provjera svake verzije mora biti u kaznenome postupku logiki jasno
zasnovana i postupovno pravilno izvedena. To znai jasno odreenje inje-
nica koje se utvruju i sredstava koja se koriste u tome cilju. Najee je
provjera usmjerena k istodobnoj verifikaciji proturjenih verzija optube i
obrane. Vjerojatnost tih verzija provjerava se tijekom postupka.
Provjera verzije odnosi se na glavni predmet kaznenoga postupka (kao
predmet optube), ili na pojedine njegove dijelove. U prvome sluaju se
radi o provjeri integralne optune verzije kao ope verzije, a u drugome o
provjeri partikularnih verzija o pojedinim pitanjima.
Provjerljivost silogistike verzije ima svoj poseban metodoloki smisao.
Zbog njene naravi, kriminalistika verzija je provjerljiva samo u krimina-
listikom postupanju, to znai sredstvima koja predvia to postupanje. U
tome se smislu kao posebni zahtjev moe istaknuti prikladnost verzije za
praktinu provjeru u okviru toga postupanja. To je iznimno vano, ali go-
tovo nezapaeno podruje ne samo logike, nego i komunikologije i semioti-
ke. Tek se posljednjih godina o tome javljaju prva ozbiljnija istraivanja.
Verziju valja provjeriti ve na polaznoj metodolokoj razini. Zatim sli-
jedi provjera njenih logikih sastavnica (sudova, zakljuaka, teorija). Tu bi
valjalo posebice primijeniti uenje o zakljuku i istinosnim funkcijama.
Kriminalistika mora u potrebnoj mjeri istraivati temeljne pojmove
komunikologije i semiotike. To su npr.: primjena ope teorije govornoga
sustava (semiotike) i njenih podruja sintakse, semantike i pragmatike,
zatim znaajke komunikacijskoga procesa kaznenoga postupka.
Posebna je vanost materijalnih nositelja znakova (simbola), poiljate-
lja signala i primatelja poruke, te osnovnih, sloenih, pravno oblikovanih i
slobodnih izraza. Meu njima, osobito vanost razliitih vrsta iskaza, ulo-

184
 UVOD

gu pojedinih vrsta izraza kakvo je primjerice ime (pojedine individue, ope

pravo i nepravo relativno ime, neodreeno, korelativno ime, homonimi i
sinonimi) i njemu pripadajuih denotata i dezignata, primjenu funktora
(predikatnih, onih koji zasnivaju iskaz, koji utemeljuju pravilo) i opera-
tora (kvantifikatora, upitnih i operatora - oznaka), uvrtenje posebnih i
logikih konstanti, varijabli i formula itd. Moraju se uzeti u obzir i teleolo-
ke znaajke (odnos: svrha - sredstvo), jer je to upravo posebna znaajka
kriminalistikog pristupa.
U kaznenome postupku postoji sustav ciljeva koje glavna postupovna
verzija mora nuno ukljuiti. U tome sklopu sredstvo moe istodobno slu-
iti veem broju ciljeva. Tu valja traiti optimalna sredstva, a to zahtijeva
procjenu odnosa pretpostavki.
Verzija moe biti provjerljiva konkluzivno (kad se istinitost verzije
utvruje sa sigurnou), ili parcijalno (kad je njena istinitost tek vjero-
jatna). To je vrlo bitno za izvoenje konzekvencija iz verzija, posebice za
sredinju djelatnost utvrivanja injenica u kaznenom postupku.
Verzije koje sadre indicije po naravi stvari samo su parcijalno provjer-
ljive. Na osnovi toga moe li se hipoteza potvrditi ili opovrgnuti opaa-
njem, razlikuje se izravna (direktna) i posredna (indirektna) provjerljivost.
Za verziju kao vrstu posebne empirijske hipoteze provjerljivost uklju-
uje i opovrgljivost: prikladnost da je njeno opovrgavanje zamislivo i mo-
gue u kaznenome postupku i da takvo opovrgavanje verzija moe uspje-
no izdrati.
Plodnost verzije izravno je odreena brojem konzekvencija koje se
mogu iz nje izvesti. U postupku provjere verzija to znai primjeren obzir
na narav kaznenoga djela, eventualno postojanje formalnih dokaznih pra-
vila i sadraj pojedinoga dokaza te postupovne mogunosti konvergiranja
raznih izvora saznanja i njihovih rezultata.
Kakvoa verzije bitno je uvjetovana kompatibilnou s drugim verzija-
ma. To posebice vrijedi za posebne indicijalne verzije ija se logika struk-
tura izravno vezuje uz taj uvjet. Kompatibilnost ne znai apsolutnu po-
dudarnost, ali niti to da razlika moe postojati u odnosu na kljune, bitne
okolnosti.
Jednostavnost verzije opcije logiki zahtjev kojega u nizu situacija nije
mogue dosljedno primijeniti. Heuristike verzije mogu biti vrlo sloene, a
da su ipak valjane. Samo se u tome smislu moe relativizirati opi zahtjev
za jednostavnou verzije.
U silogistikoj kriminalistici zahtjev za jednostavnou verzije posto-
ji u opem smislu i osobito je vaan kad je rije o optunoj verziji. Kod
preliminarnoga ispitivanja to ve moe ukazivati na neosnovanost verzije.
Ovdje valja ukazati na stajalite u suvremenoj logici koje je vrlo prikladno
za primjenu u kriminalistikome radu s verzijama.

185
 KRIMINALISTIKA _______________________________________________________________

Svaka hipoteza koja je dovedena u pitanje omoguuje ipak daljnju prov-

jeru stvaranjem pomonih (kontrolnih) ad hoc hipoteza koje mogu dovesti
do pozitivne ocjene, pod uvjetom da protuverzija nije dovela u pitanje po-
stavke koje ine jezgro hipoteze. Jednostavnijoj hipotezi, dakle lake pro-
vjerljivoj, svojstven je manji broj takvih ad hoc hipoteza.

5. Verzije i planiranje u kriminalistici

Prethodno je izlaganje ukazalo na vanost verzija u cjelokupnom krimi-

nalistikom istraivanju. Verzija prema svojoj naravi ukljuuje planski
pristup. Ipak, postavljanje verzija nije samo po sebi dostatno kako bi se
radilo o planiranom kriminalistikom istraivanju.
Svrhovito kriminalistiko istraivanje znai postupak svjesnog odabira
i razrade ciljeva i metoda, tj. planiranje. Planiranje se moe odnositi na
programske cjeline, i tad ima strateki smisao, ili na planiranje rada koje
ima taktiki smisao. Strateki ciljevi planiranja za kriminalistiko istra-
ivanje ureeni su postupovnim propisima: traenje odgovora na temeljna
postupovna pitanja. Planiranje rada odnosi se na kriminalistiki predmet.
Verzija je polazna pretpostavka u tom planiranju. Ona je u sreditu pla-
niranja rada koje mora predvidjeti: 1) ciljeve, 2) prikupljanje podataka, 3)
potrebne radne operacije, 4) raspored poslova te 5) redoslijed radnji.
U stvaranju plana moraju se imati u vidu znaajke predmeta istra-
ivanja kako bi se dolo do temeljnih pretpostavki za odluku. Predmet
kriminalistikoga istraivanja obuhvaa brojne raznovrsne imbenike,
meusobno uvjetovane odnose i veze te sljedne, esto kauzalno povezane
aktivnosti. Sa stajalita planiranja on je problemska situacija koju najpri-
je valja dijagnosticirati, a zatim odrediti ciljeve istraivanja (prognozu).
Planiranje se u kriminalistikom predmetu ostvaruje stvaranjem ope-
rativnih modela i razradom konkretnih planova. Pojava kaznenoga djela
promatra se kao sustavno-strukturni model. Operativni modeli pojavljuju
se kao jednostavni i sloeni, a njihova je bitna znaajka tipicitet. Njihovi
uestaliji pojavni oblici su tabelogrami, obrasci, upitnici, sheme, aplikativ-
ni programi, hodogrami.
Metode planiranja takoer su raznovrsne, od najosnovnijih tradicio-
nalnih do razliitih suvremenih metoda planiranja. U sustavnom smislu
planiranje pripada podruju kriminalistike taktike. Polazite planiranja
istraivanja u konkretnom predmetu je situacija pojave kaznenoga djela
(kriminalna situacija). Situacija pojave kaznenoga djela sustavna je cjeli-
na svih sastojaka u vremenu i prostoru poinjenja kaznenoga djela.
U situaciju pojave kaznenoga djela ulaze sastojci osobnoga, socijalnoga,
zemljopisnoga, klimatskoga, tehnikoga i drugog znaenja. Ona se u kon-

186
 UVOD

kretnom predmetu istrauje kao stvarna cjelina meusobno uvjetovanih

sastojaka. Na temelju prikupljenih saznanja i daljnjih istraivanja stva-
raju se modelske strukture tipske situacije. To su osnove za planiranje
oblikovane kao kriminalistiko-taktiki nain.
Kriminalistiko-taktiki nain prema Vodineliu najsvrhovitiji je
i najprikladniji nain obavljanja istraivanja (u predistranom ili istra-
nom postupku i na glavnoj raspravi). Sloboda izbora kriminalistiko-tak-
tikoga naina u kriminalistici je ograniena postupovnim propisima te
raspoloivim tehnikim i spoznajnim mogunostima.
Kriminalistiko-taktiki naini su opi (primjenjivi na razliite situaci-
je pojave kaznenih djela) i posebni (primjenjivi na odreene situacije poja-
ve kaznenih djela). U ovisnosti o strukturi sadraja oni su jednostavni ili
sloeni (taktike kombinacije).
Taktika kombinacija je konkretni plan postupanja, operativna
osnova djelovanja. On moe obuhvatiti jednu ili vie radnji, situacija itd.
Te su radnje ili istovrsne (primjerice pojedini izvidi kaznenih djela) ili raz-
novrsne (izvidi i istrane radnje).
Taktiko rjeenje je daljnja konkretizacija planskoga postupanja. To
je smisleni odabir konkretnoga sadraja postupanja koji ukljuuje vrije-
me, prostor, sredstva, osobe i naine provedbe radnje.

6. Planiranje na makro- i mikrorazini, operativni modeli

Kriminalistike radnje mogu se izvoditi na dva naina. Prvi je spontano

izvoenje radnji. Drugo je izvoenje na temelju plana. Planiranje je stalan
proces svjesnog predvianja, odabiranja i razrade ciljeva i metoda. Kri-
minalistika ispituje razliite sadraje i stupnjeve planiranja. U prvome
redu ta djelatnost odnosi se na (strateko) planiranje programskih cjelina
i (taktiko) planiranje rada.
Prema opsegu planiranje se odnosi na makro- i mikrorazinu. Makropla-
niranje ili planiranje programa polazi od dijagnoze, sadri ciljanu progno-
zu i provedbenu strategiju. Zadatak planiranja programa znai okvirno
utvrivanje ciljeva i naina njihova ostvarenja (odabir ciljeva, utvrivanje
stanja, razradu ciljeva u konkretne zadae, odreivanje sredstava, utvri-
vanje opih uvjeta ostvarenja i postavljanje mjerila za provjeru rezultata).
Makroplaniranje je napose znaajno za heuristiku kriminalistiku.
U odnosu na kazneni postupak makroplaniranje je uglavnom rijeeno
donoenjem postupovnih propisa, dakle na legislativnoj razini. Propisima
kaznenoga postupka odreeni su strateki ciljevi. Ti su ciljevi dio cjeline
kriminalno-politikih ciljeva kojima tei sustav kaznenopravne zatite.

187
 KRIMINALISTIKA _______________________________________________________________

Mikroplaniranje ili planiranje rada, djelatnost bitna za kazneni postu-

pak, tj. za silogistiku kriminalistiku, ulazi u posebno podruje organiza-
cija i metoda. To je za kriminalistiku kljuna, najvanija vrsta planiranja
koja je znanstvenu pozornost privukla u vrlo ranoj fazi njenoga razvoja.
Planiranje rada znai predvianje odvijanja pojedinih radnih operacija
i njihovo meusobno povezivanje tako da se postignu najbolji mogui uinci
valjanosti, brzine i ekonominosti ostvarenja odreenoga posla. Openito, a
to vrijedi i u silogistikoj kriminalistici, planiranje tijeka rada nuno mora
imati u vidu: 1) odreenje cilja, 2) prikupljanje podataka, 3) analizu potre-
bnih operacija, 4) raspored aktivnosti i 5) utvrivanje redoslijeda operacija.
Time se planiranjem omoguuje dolazak i do temeljnih sastojaka za stva-
ranje odluke. Ti su sastojci ukljueni kao svojstva, znaajke modela i sadre
1) opis problema, 2) ciljeve kojima tei donositelj odluke, 3) ogranienja koja
dolaze iz okoline i 4) optimizacije uvjetovane navedenim imbenicima (1-3).
Planiranje u kriminalistici ukljuuje sadraje temeljnih kriminalisti-
kih naela te primjenu odgovarajuih sredstava i metoda. Ipak, planira-
nje kao samostalan polazni proces nije uvijek nuno. Kod jednostavnijih
sluajeva planiranje se svodi na odabir redoslijeda radnji koje su ranije
planski standardizirane (to je takoer rezultat planiranja).
Polazite planiranja u kriminalistici je problemska situacija koju va-
lja prije svega dijagnosticirati (dijagnoza). Sljedei je korak prognostiko
odreivanje ciljeva (prognoza), zatim razrada strategije i taktike. Kod toga
je potrebno uzeti u obzir kriminoloka i sva druga saznanja o predmetu na
kojega se plan odnosi.
Planiranje u kaznenome postupku valja razlikovati od heuristikoga
planiranja pretprocesne djelatnosti, u kojemu je mogu ili ist model ope-
rativnih mjera ili mjeovit model operativnih mjera i (pret)postupovnih
radnji. Razlike se ovdje temelje kako u odnosu na cilj (u prvome je sluaju
to preliminarna kriminalistika diferencijalna dijagnoza, a u drugome u
zavisnosti o stadiju postupka, osnovana sumnja ili jo vea vjerojatnost
sve do "izvjesnosti" ostvarenja kaznenoga djela i krivnje poinitelja), tako
i u odnosu na sredstva kojima se taj cilj postie.
Taktiko planiranje se u kriminalistici ostvaruje u dva vida: 1) stvara-
njem operativnih modela i 2) razradom konkretnih planova. Operativni
modeli stvaraju se istraivanjem morfologije kaznenih djela, ukljuiva-
njem postupovnih uvjeta te najprikladnijih metoda njihova razjanjava-
nja. Tu je planiranje kljuna polazna odrednica taktikoga pristupa.
Operativni modeli mogu biti jednostavni ili sloeni. Bitna je njihova zna-
ajka tipicitet. Zato se u tome smislu u novije vrijeme spominju kao opera-
tivni modeli: taktiki naini, opcije, rjeenja o kojima je bilo govora ranije.
Konkretni oblici modela postupanja su: obrasci, upitnici, standardne
sheme, aplikativni programi i dr. Konkretni planovi izrauju se s polazi-

188
 UVOD

tem u operativnim modelima i uvrtavanjem sadraja konkretnoga predme-

ta u njihovu strukturu. Bitno znaenje u tome imaju metode planiranja.
Metode planiranja su u kriminalistici raznovrsne. Vano je istaknuti
da su uspjeno primijenjene suvremene metode planiranja koje stvara-
ju racionalnu i mnogo pouzdaniju osnovu od ranijih spontanih, samo na
iskustvu utemeljenih naina postupanja. Bilo bi pogreno apsolutizirati
bilo koju, pa i najsuvremeniju metodu kao jedino moguu.
Meu novije ulazi sloena amerika planska cjelina MCI (Managing
Crime Investigation). Sastoji se iz funkcijskih podskupina: 1) poetnoga
istraivanja (the initial investigation), 2) "prosijavanja" sluaja (case scree-
ning), 3) upravljanja daljnjim radnjama (management ofthe ongoing inve-
stigation), 4) odnosom policije i dravnoga odvjetnika (police - prosecutor
relations) te 5) neprestanoga promatranja istranoga procesa (continous
monitoring of the investigative process).
Standardne sastojke imaju najvanije planske cjeline poput njemake
tabele obrade mjesta dogaaja (Tatortarbeit). Ona se sastoji iz: 1) osigura-
nja mjesta dogaaja (materijalne zatite prostora i objekata ispitivanja),
2) pregleda mjesta dogaaja, 3) ispitivanja, 4) vrednovanja i 5) biljeenja
rezultata ispitivanja. V. izlaganje infra Glava XX. pod 4.
Jednaku vanost ima shema prvoga zahvata (der erste Angriff). Te su
i druge planske osnove kriminalistikoga djelovanja stvorene prema naj-
novijim metodama planiranja s polazitem na fenomenolokoj strukturi
kaznenoga djela.
Kriminalistiko planiranje odnosi se na strukturu koja je obiljeena:
1) brojnou relevantnih imbenika, 2) meusobno uvjetovanim odnosima
i vezama i 3) sljednim (uglavnom kauzalno povezanim) aktivnostima. Tak-
ve znaajke kaznenoga predmeta doputaju da se on kao objekt planiranja
promatra kao velik, sloeni projekt za koji se prikladnim ukazuju poglavi-
to metode operativnoga istraivanja.
Osim spomenutoga, kazneni predmet moe zahtijevati i daleko manje,
osnovno plansko skiciranje i sukladno tome razliite metode. U svakome
sluaju, planiranje bi moralo poi od sinoptikoga prikaza procesa istrai-
vanja dogaaja - vjerojatnoga kaznenog djela.
Osnovni metodski vid planiranja (tonije njegov pisani oblik) tabelogram
istraivanja prikazanje za stadij istrage priloenom tabelom. Na isti nain
mogue je prikazati cjelinu strukture kaznenoga postupka u irem smislu
sluei se, jo jednostavnijom, metodom lente kao elementarnim grafikim
pomagalom prikladnim za prikaz vremenskoga slijeda, odnosno pravcem
s oznaenim tokama koje oznaavaju pojedine cjeline unutar odreenoga
stadija kaznenoga postupka, kao to je to prikazano u priloenim skicama.
Na isti nain te se modelske skice mogu upotpuniti dodatnim podacima koji
su vani za konkretan sluaj, i tada postaju prikladno radno pomagalo.

189
UVOD
191
KRIMINALISTIKA

Sinoptiki prikaz procesa istraivanja djela

Faze i etape Osnovni elementi istraivanja
istraivanja Problem Metode Podaci Rezultati
a) iznoenje
Povod:
b)
Istraivanje
1. tipologijsko ope preliminarna operacionaln
Analiza klasificiranje saznanja i
pojave
2. kriminalisti - ekspertni podaci o diferencijalni
Preliminarno ka rad vjerojatnim u
ispitivanje dif. -tehnike znaajkama kriminalisti-
dijagnoza kauzalne dogaaja kome smislu
analize
3. utvrivanje kriminalisti prikupljeni osnova za
Kriminalisti elemenata ke: dokazi i odluku o
ko kaznenog a) podaci postojanju
istraivanje djela heuristik kaznenog
ei djela i
b) odgovornosti
silogisti
ke
4. stvaranje zakonom pouzdani i zakljuci o
Registriranje, osnova za i drugim valjani injenicama
obrada odluku propisom djela
i analiza predviene
podataka
5. iznoenje odluka prikupljeni utvrivanje
Interpretacija razloga predviena istraivanje postojanja
procesnim m kaznenog
propisom djela
0 rjeenje - - -
Primjena
rezultata
Osnovni metodski vid planiranja (tonije njegov pisani oblik) tabelo-
gram je istraivanja prikazan za stadij istrage priloenom tabelom.
Temeljna shema plana istrage mora imati ove dijelove:
1. Verzija 2. Pitanja 3. Istrane 4. Vrijeme 5. Ostalo
koja koja mora radnje op- (posebne
se ispituje razmotriti sluivanja odluke)

192
Shema vremenskog tijeka kaznenog postupka
prikazana metodom lente:

izvrenje presude

stadij redovitoga pravnoga lijeka

glavna rasprava s donoenjem i objavljivanjem

presude

optuivanje

istraga

pretpostupovna aktivnost

Struktura glavne rasprave moe se prikazati jo jednostavnije: poetak

glavne rasprave - ispitivanje okrivljenika - dokazni postupak - rije stra-
naka - donoenje i objavljivanje presude
 Vee zahtjeve postavlja hodogram, kao osnovni grafiki prikaz.

HODOGRAM ISTRAGE

1. Istrani zahtjev

2. Dostava zahtjeva istranom sucu

3. Rjeenje o provoenju istrage

4. Istrane radnje

5. Zavretak istrage

6. Dostavljanje spisa tuitelju

7. Optunica

194
 UVOD

Za donoenje odluka u kaznenome postupku vrlo je prikladna metoda tab-

lice odluivanja s dva temeljna podruja: konstelacije uvjeta i slijeda radnji.
Tablica odluivanja istranoga postupka
(podruje konstelacije uvjeta) (POKAZATELJI UVJETA)
"ako" - protiv odreene osobe
ako je podnesen istrani zahtjev - za odreeno kazneno djelo
- ako postoje dokazi i podaci
predvieni
zakonom
(podruje slijeda radnji) (POKAZATELJI RADNJI)
"onda" - zahtjev podnio ovlateni
donoenje rjeenja o provoenju tuitelj
istrage - zahtjev utemeljen jer postoji
osnovana
sumnja za odreeno kazneno
djelo
protiv odreene osobe
- ispunjeni svi zakonski uvjeti za
provoenje istrage
Posebno mjesto u planiranju kaznenoga postupka potrebno je dati meto-
dama mrenoga planiranja (CPM, GANNT, PERT, PLANNET). Polazne
struk-
ture mrenoga planiranja su projekt, aktivnost i dogaaj. Mreni plan moe
se izraditi za pojedini stadij, skup radnji ili vei dio postupka, kao i za pojedi-
nu postupovnu radnju. Suvremeni tipini modeli postupovnih radnji vrlo su
esto stvoreni mrenim planiranjem. Mreno planiranje omoguuje stvaranje
globalnih planskih modela, ali takoer i parcijalnih modela i mikroplanova.
Struktura spoznajnoga procesa kaznenoga postupka moe se prikaza-
ti tako da se u tabelu uvrste kao vrijednosti: nositelji saznanja, dokazna
sredstva, postupovni oblici i realne radnje kojima se te spoznaje unose u
kazneni postupak. Mreni plan osobito je vaan za stvaranje metodikih
modela istraivanja pojedinih kategorija delikata, to je vidljivo iz pri-
mjera osnovnoga modela takvoga plana za prometne delikte. Vrlo veliko
znaenje za kriminalistiko planiranje imaju sintetiki funkcijski modeli
skupa postupovnih radnji.
Opi mreni plan kaznenog postupka

195
196
____________________________________________________________________________________________ UVOD

Glavna Osnovne Zadaci Planirane

pitanja verzije istrage radnje i Rjeenje
redoslijed
I.Tko i. voza traktora ispitivanje odluka o
ii. strojovoa razjasniti osumnjienika provoenju
iii. prometnik verzije i - iii istrage
2. to sudar na prijelazu a)-c) sasluanje optunica
svjedoka odbaciva-
3. Gdje mjesto x y a-c
a) traktor nje prijave
4. oevid odustajanje
ime b) strojni vlak
c) signalne
rekonstrukcija
vjetaenje
naprave
5. a) naletom na
Kako traktor
b) izlijetanjem
traktora pred vlak
c) zaustavljanjem
traktora na pruzi
6. a) 05.05.1999. u
Kada 5.40
b) 05.05.1999. u
5.53
c) 05.05.1999. u
6.00
7. a) neukljuen
Zato signal
b) alkoholizirani
voza
c) kvar konica

Planiranje u silogistikoj kriminalistici mora ukljuiti i odgovarajue

sheme verzija o kaznenome djelu. Kao polaznu shemu ovdje treba uzeti
makroanalitiki model strukture kaznenoga djela kao najpouzdanije pola-
zite u stvaranju ope i posebnih verzija. Tu s posebnom pozornou valja
uoiti prepletenost odnosa i veza unutar konkretne pojave kaznenoga djela.
Praktiki, najei planovi odnose se na sheme ispitivanja, sasluanja i
suoenja. Ti se planovi znatno razlikuju u zavisnosti o stadiju postupka u
kojemu se ispitivanje izvodi. Osobito se vanim ukazuje briljivo planira-
nje prvoga ispitivanja okrivljenika. Bitno je uvjetovano konkretnim okolno-
stima kaznenoga djela, postavljenim verzijama i prikupljenim podacima.
U suvremenoj kriminalistici planiranje dobiva sve vie na vanosti. Na-
stoji se na stvaranju planskih cjelina kriminalistike strategije rjeavanja
problema. U tome okviru vano je razvijati divergentno i konvergentno mi-
ljenje. Nuna pretpostavka za postizanje tako sloenih ciljeva je primjena

197
KRIMINALISTIKA

teorije miljenja, posebice tehnika kreativnog miljenja (slobodnih asocijaci-

ja, analize putem metafora, liste aktivnosti, liste pitanja, smijenih pitanja,
ideja nastalih imitacijom, rastavljanja pitanja, "oluje mozgova", zapisivanja
misli, Delfi-metode). U kriminalistikoj je praksi svrhovita primjena tih
spoznaja nedostatna. Nema dvojbe da bi to znatno unaprijedilo zadau izra-
de istrane strategije i taktike te kakvou rada na konkretnim predmetima.
Prouavanje pojavnih oblika i strukture kaznenih djela ima za krimi-
nalistiku posebno znaenje. Svrhovito i plansko istraivanje nije mogue
bez temeljitoga poznavanja stvarnih znaajki pojava kaznenih djela. To je,
u izloenome smislu, uoeno ve u ranim radovima utemeljitelja krimina-
listike. Za postizanje toga cilja stvorena je kriminalistika fenomenologija.

7. Kriminalistika fenomenologija kao polazite planiranja

Kriminalistika fenomenologija usmjerena je na istraivanje svih

komponenti kaznenih djela. Konkretne pojave kaznenih djela sloene su
od niza imbenika koji tvore holizam sustava zloina. Njegovo potpuno
razjanjavanje pretpostavlja isto takav sustavni pristup i na toj osnovi
temeljito razmatranje objektivnih i subjektivnih sastojaka. Tek je na taj
nain mogue stvarati planske istraivake modele.
Sustav planiranja u kriminalistici nuno mora ukljuivati fenomenolo-
ku cjelinu. Njezine su spoznaje putokaz za istraivanja u oblasti taktike
i tehnike, te izravna osnova za razvrstavanje kaznenih djela i stvaranje
metodikih modela. U okvirima predmeta istraivanja kriminalistike fe-
nomenologije razlikuju se tri donekle zasebne cjeline: 1) kriminalistika
morfologija, 2) kriminografija i 3) tehnologija i tehnika zloina.
Kriminalistika morfologija istrauje znaajke stvarne pojave kaz-
nenih djela s ciljem sustavne analize i razvrstavanja u skupine srodnih
djela radi stvaranja osnove za svrhovito istraivanje. Za razliku od krimi-
noloke morfologije, ovdje se primjenjuje nii stupanj apstrakcije i gene-
ralizacije. Osobito se mora upozoriti na tijesnu vezu s posebnim dijelom
materijalnoga kaznenoga prava. Poglavito je to vano za silogistiku kri-
minalistiku. U posebnom dijelu kaznenoga materijalnog prava predvieni
su apstraktni pojmovi inkriminacija kao sustavne cjeline zakonskih obi-
ljeja. Kriminalistika fenomenologija ispituje njihove konkretne pojave.
Obje su discipline, na nain koji je opisan, u odnosu korelacije.
Izmeu kaznenoga materijalnog prava i kriminalistike morfologije pos-
toje i druga doticajna mjesta. Istraivanja u obje discipline nuno moraju
potovati uenje opega dijela materijalnog kaznenog prava o kaznenome
djelu (o temeljnim sastojcima, stadijima kaznenog djela, sudionicima djela

198
____________________________________________________________________________________________ UVOD

i odnosima meu kaznenim djelima). Temeljna je kategorija kriminalisti-

ke morfologije (i fenomenologije u cjelini) pojava kaznenoga djela. Ona
omoguuje daljnju razradu i dovoenje u vezu s drugim pojmovima.
Kriminografija je podruje kriminalistike fenomenologije koje se
bavi prouavanjem linosti sudionika pojave kaznenoga djela, svojstava
koja su znaajna za to djelo i meusobnih odnosa. To je sklop "personalne
strukture" pojave kaznenoga djela.
Nastojanja kriminografije idu za stvaranjem analitike tipologije
linosti poinitelja i rtve, unutarnjih (interdeliktnih) odnosa u pojavi
kaznenoga djela i odnosa prema okolini. Ti ciljevi zahtijevaju prethodno
istraivanje niza okolnosti i svojstava meu kojima se vanou posebice
istie pojava opetovanog ostvarenja kaznenoga djela (povrat u kazneno-
pravnom smislu) ili zloinaka perseveracija. Osobito su znaajne krimi-
nalistike kvalifikacije poinitelja.
Nita manje vano nije istraivanje znaajki rtve kaznenoga djela.
Taj viktimoloki aspekt nuno je ukljuen u kriminografska razmatranja,
osobito u sluajevima pojava kaznenih djela obiljeenih suprotstavljenim
odnosima poinitelja i rtve. Zato je i tipologija rtava vaan cilj krimino-
grafske analize. Linost poinitelja i rtve nuno upuuje na promatranje
drutvenoga okruenja i njegova znaenja za pojavu delikta.
Razmatrana disciplina, kao i cijelo podruje kriminalistike fenomenolo-
gije, ima svoj zajedniki, opi, i drugi, za konkretno razmatranje vaniji, po-
seban aspekt. Prvi se odnosi na istraivanje zajednikih, kriminalistiki re-
levantnih obiljeja poinitelja i rtve. U tome je dijelu kriminografija u vrlo
bliskome odnosu prema kriminologijskoj fenomenologiji, iako su razlike
jasno
prepoznatljive. U drugome su dijelu predmet razmatranja sudionici odreenih
skupina, ili ak pojedinih kaznenih djela. Tu je osnova razvrstavanja konkret-
nija, podjele detaljnije. Posebice treba upozoriti da se na temelju kriminograf-
skih spoznaja izrauju razne klasifikacije i praktine operativne evidencije.
Znaajke sudionika kaznenoga djela omoguuju vrlo selektivnu klasi-
fikaciju koju je mogue konvergirati s veim brojem dopunskih obiljeja,
kao to su nain postupanja, mjesto i vrijeme, sredstva ostvarenja. Tako se
dolazi do vrlo znakovite relacijske kategorije: "poinitelj - proces i sredstva
ostvarenja djela - rtva". Meutim, tematski to ve ulazi u podruje tehno-
logije i tehnike kaznenoga djela i, napokon, kriminalistike morfologije.
(Tehnologija i) tehnika zloina kao posebna grana kriminalistike
fenomenologije bavi se istraivanjem procesa ostvarenja zloina. Ona je
usmjerena na sredinji dinamiki dio pojave kaznenoga djela: radnju i sve
njene sastojke, ukljuujui posljedicu. Tehnoloka komponenta izraava
tipski model procesa ostvarenja djela, a tehnika komponenta sastojke
mehanizma njegova konkretnoga ostvarenja. Polazni, temeljni pojam teh-
nologije zloina pojava je kaznenoga djela. To je skup sastojaka konkret-

199
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

noga dogaaja, stanja ili odnosa kojima se ostvaruju obiljeja zakonskoga

bia kaznenoga djela. Sastojci tvore objektivnu i subjektivnu komponentu
ili stranu pojave kaznenoga djela.
Objektivnu komponentu (stranu) pojave kaznenoga djela tvore cjeli-
ne ili podsustavi stvarnih sastojaka radnje, protupravnosti i objektivnih
uvjeta kanjivosti. Subjektivna se sastoji od stvarnih sastojaka krivnje
i kanjivosti. Objektivnu komponentu pojave kaznenoga djela mogue je
istraivati pomou kategorije modus operandi.
Modus operandi u uem smislu rijei odnosi se na nain ostvarenja
kaznenoga djela. U irem smislu u kojemu se taj pojam ovdje shvaa modus
operandi obuhvaa cjelokupnu objektivnu stranu pojave kaznenoga djela.
Ukljuuje to vei broj cjelina koje je mogue analizirati i kao posebne sklo-
pove, ali prije svega radnju. Tako se radnja moe istraivati kao sloena
cjelina, ali predmetom analize mogu biti njeni pojedini sastojci ili znaajke.
Radnja je u pojavi kaznenoga djela sredinji, dinamiki sastojak. Ona ima
svoj vremenski sklop, koji poglavito izraava dinamiku progresiju djela (pri-
mjerice prethodni, sredinji i zavrni stadij), zatim sadrajni ili gramatiki
sklop (konkretni akti ili propusti od kojih se sastoji), prostorni sklop (mjesto
u
kojemu je vladanje ostvareno i mjesto u kojemu je uinak nastupio, kao i
drugo
mjesto u kojemu je ostvaren doticaj s prostorom), tehniki, modalni ili instru-
mentalni sklop (nain i sredstva koja su upotrijebljena), kauzalni sklop (tip
uzrono-posljedinoga odnosa, nain djelovanja uzroka i nastupanja posljedi-
ce), sklop prateih okolnosti koje se u kaznenopravnome smislu mogu, na
pri-
mjer, sastojati u objektivnome uvjetu kanjivosti, posebnim okolnostima itd.
Kad sloeni pojam radnje i njenih modaliteta izraava tipina svoj-
stva koja ujedno odlikuju poinitelja, tada se postojanost, istovjetnost ili
slinost postupaka poinitelja oznaava kao zloinaka perseveracija,
takoer vaan pojam razmatranoga podruja. On je izravno povezan s kaz-
nenopravnim pojmom povrata i stjecaja. Sustavno ulazi u podruje tehni-
ke zloina. Zloinaka perseveracija je unato oitoj vanosti jo uvijek ne-
dovoljno istraena. Vrlo je bitno da se u daljnjim nastojanjima upravo tom
podruju posveti odgovarajua pozornost.
Subjektivna strana kaznenoga djela ukljuuje u prvome redu sklop sas-
tojaka krivnje u irem smislu rijei (ubrojivosti, oblika krivnje), zatim njenih
posebnih sastojaka (primjerice namjere, motiva, posebnih znanja i drugih
posebnih subjektivnih okolnosti), svojstava poinitelja itd. Zatim tu dolazi
odnos rtve i poinitelja, vladanje rtve, prinos vlastitome stradanju itd.
Ciljevi su kriminalistike fenomenologije razmatranje stvarnih pojava
kaznenih djela radi stvaranja strukturnih modela predmeta kriminalisti-
koga istraivanja. Valja utvrditi tipinosti ostvarenja kaznenoga djela,
znaajke pojedinih vidova, odstupanja, odnose s okolinom itd. Proces o ko-
jemu je rije zapravo je morfoloka analiza sastojaka zakonskoga opisa

200
 UVOD

u svrhu morfoloke diferencijacije i specijalizacije na kojoj se utemeljuje

klasifikacija pojava kaznenih djela.
S tim ciljem spaja se istraivanje objektivne i subjektivne strane, poje-
dini se sastojci konvergiraju, nastoji se sustavno sjediniti znanja o stvar-
nim znaajkama pojava kaznenih djela kojima se raspolae kako bi se
stvorio model na temelju kojega valja planirati istraivanje. Tu se ope-
rira s funkcijskim modelima, meu kojima su kljuni 1) model situa-
cije ostvarenja kaznenoga djela, 2) model naina ostvarenja djela (u tom
smislu funkcijskoga modela takoer se koristi modus operandi) i 3) model
viktimizacije. Uz njih se mogu oblikovati i drugi funkcijski modeli.
Opisani modeli uspostavljaju izravnu vezu kriminalistike fenomenolo-
gije, kriminalistike taktike i kaznenoga prava. Njihova je zadaa stvaranje
temelja za razradu taktikih pravila postupanja u razjanjavanju kazneno-
ga djela. Oni tako postaju polazitem kriminalistike metodike. Meutim,
njihovo je sustavno mjesto u kriminalistikoj morfologiji. U praktinome
smislu funkcijski modeli osnova su kriminalistikih operativnih eviden-
cija. Tradicionalna je takva evidencija MOS (modus operandi sustav).
Funkcijski modeli vrlo su prikladna osnova za rad ne samo u operativ-
noj, heuristikoj, ve i u silogistikoj kriminalistici, dakle u okviru kazne-
noga postupka. Valja posebice upozoriti da se ti modeli koriste i u krimino-
lokim istraivanjima.
Kriminalistika fenomenologija usmjerena je na prikupljanje znanja o
pojavi kaznenoga djela. Prikupljena znanja treba temeljito obraditi i sje-
diniti u sustavnu cjelinu nekoga od ranije opisanih ili drugih funkcijskih
modela. Sustavnost zahtijeva da se u stvaranju modela polazi od zakonskih
bia kaznenoga djela ili pojedinih sastojaka, i zatim ta saznanja konvergi-
raju sa stvarnim pojavama. Obje te komponente: apstraktnu, zakonsku i
konkretnu, realnu, valja razmotriti na znanstveni nain, najprije selekcijom
predmeta, zatim strukturnom i poredbenom analizom da bi se ostvario te-
leoloki moment: morfoloka tipologija i klasifikacija pojava kaznenih djela.
Morfoloka tipologija i klasifikacija pojava kaznenih djela razvrsta-
vanje je pojava kaznenih djela na temelju utvrenih kriterija u svrhu
stvaranja funkcijskih istranih modela opisanih u 18. odlomku. To je u
opisanom smislu sintetiki kriterij razvrstavanja stvarnih pojava u ijim
se okvirima apstraktni sastojci zakonskoga bia popunjavaju stvarnim,
tipinim i posebnim sadrajima njihova ostvarenja i tako konkretizirani
razvrstavaju u odgovarajue skupine. Rezultat takva metodolokoga po-
stupka jest 1) stvaranje tipologije pojava kaznenoga djela, 2) istraiva-
nje znaajki pojedinih vidova ostvarenja i 3) stvaranje posebnih taktikih
cjelina (kriminalistike metodike). Budui da je morfoloka klasifikacija
pojava kaznenih djela utemeljena na kombiniranom kriteriju obiljeja za-
konskih bia i stvarnih znaajki, ona se razlikuje od zakonske klasifikacije

201
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

kaznenih djela. Spomenute razlike izraavaju se na razliit nain, zavisno

o tome je li u pitanju globalna morfoloka klasifikacija pojava kaznenih
djela, klasifikacija veih skupina pojava kaznenih djela na temelju odre-
enoga kriterija ili klasifikacija pojava odreenoga kaznenog djela.
Kao makroklasifikacija uobiajena je, primjerice, podjela na "krvne
delikte" i "imovinski kriminalitet", zatim "opi kriminalitet", "prometni
kriminalitet" itd. Polazite klasifikacije moe biti drukija, ira osnova, do
koje se dolazi spajanjem srodnih pojava, na primjer uzimanjem tipinoga
zajednikoga sastojka (kao to je nasilje, koristoljublje, politiki motiv, opa
opasnost, socijalno stanje, izvanredne prilike, poremeaji u javnim sluba-
ma), u kojemu sluaju morfoloka klasifikacija znatno odstupa od zakon-
ske. U odnosu na pojedino kazneno djelo ona zadrava vanost. Takvom
stupnju selektivnosti odgovaraju podjele koje se susreu u praksi na "klasi-
ni kriminalitet" (kod ega je kriterij izdvajanja vrlo difuzan), "karnalni de-
likti", "politiki delikti", "transnacionalni delikti", "gospodarski delikti" itd.
Vrlo je velika praktina vanost klasifikacije pojava pojedinih kazne-
nih djela. Ona se odlikuje visokim stupnjem selektivnosti i omoguuje
stvaranje posebnih funkcijskih istranih modela. Razvijena je uglavnom
kod pojava kaznenih djela koja su brojnija i koja imaju odgovarajue prak-
tino znaenje. To je morfoloka klasifikacija, ona ima najveu vanost za
kriminalistika, fenomenoloa razmatranja, za taktiku u cjelini, dakle, za
operativnu i postupovnu djelatnost. Na njoj se izravno temelje metodika
pravila istraivanja pojedinih kaznenih djela.
Kako se stvara funkcijski morfoloki model pojave kaznenoga djela?
Sukladno prethodno izloenome pristupu, potrebno je u prvome redu utvr-
diti stalne i promjenjive sastojke promatrane pojave. Prvi potjeu pogla-
vito iz zakonskoga bia (npr. sitno djelo krae), a drugi su stvarni vidovi
njihova pojavljivanja (npr. kraa slatkia u samoposluzi). Najvaniji je
zadatak da se promjenjivi sastojci to prikladnije i preglednije smjeste u
sustav funkcijskoga modela koji mora biti klasifikatoran. Pojedini model
uspjean je u mjeri u kojoj omoguuje daljnju klasifikaciju. Zato je korisno
razlikovanje temeljnog i dopunskih, funkcijskih modela pojave kaznenoga
djela. Posebni modeli tvore osnovu planiranja u konkretnome predmetu.
Za pojedina kaznena djela u ovisnosti o njihovoj strukturi i odnosima
prema drugim djelima, temeljni model moe biti iskljuiv ili zajedniki s
drugim djelima, to uvjetuju znaajke konkretnih pojava, ili promjenljivi
sastojci. Dopunski modeli su posebni, takvi koji vrijede samo za odreene
vidove pojava kaznenoga djela. Kao diferencijalna obiljeja klasifikacijsko-
ga znaenja dolaze, primjerice, u obzir varijable: modus operandi u uem
smislu rijei, objekt radnje (napadni, gramatiki), sredstva radnje, narav
posljedice, mjesna, vremenska i socijalna obiljeja, svojstva sudionika dje-
la (posebice poinitelja i rtve), motivi djela, posebne okolnosti i drugo.

202
KRIMINALISTIKA __ : ________________________________________________________________

Modus operandi za predmetnu je klasifikaciju temeljna osnova. Koristi

se prema posebnoj metodologiji. Ponajprije se izdvajaju pojedini konkretni
sadraji radnje poinjenja djela, zatim se oni konvergiraju s drugim dife-
rencijalnim oznakama (na primjer, konkretan sadraj radnje i upotrijeblje-
na sredstva (instrumenta sceleris), svojstvo sudionika djela, motivi djela).
To je provjerena metoda u stvaranju funkcijskih istranih modela. Vano
je istaknuti da je svaka varijabla mogua osnova daljnje diferencijacije.
Posebice se istrauju kauzalne veze, podsustavi koji su utemeljeni na ne-
koj meu varijablama kakvi su primjerice: traseoloki podsustav kauzalno
povezan s pojedinom varijablom (modus operandi i sklop "situacijskih tra-
gova"), podsustav situacije ostvarenja kaznenoga djela uvjetovan meusob-
nim djelovanjem vie varijabli, dinamiki podsustav uvjetovan sadrajem
i modalitetima radnje te nastupanjem posljedice i prateim djelovanjima,
kauzalni podsustav ukljuen u sklop radnje i posljedice itd.
U prethodnim je izlaganjima istaknuta vanost prouavanja krimina-
listike morfologije. Djelotvorno razjanjavanje zloina mogue je jedino
ukoliko se oni doista upoznaju. Tu dragocjenu pomo kriminalistici prua
kriminologija. I obrnuto! Bliskost kriminalistike i kriminoloke fenome-
nologije iznimno je velika. Ipak, jasno se razabiru i razlike koje meu nji-
ma postoje.
Kriminalistika fenomenologija mora prodrijeti u mikrostrukturu
procesa ostvarenja kaznenoga djela, izdvojiti pojedine sastojke, nastojati
utvrditi kauzalne veze, odnose meu podsustavima kaznenoga djela i suk-
ladno tome otkriti djelotvorne i pouzdane metode utvrivanja injenica
koje su predmetom kaznenoga postupka, takve koje odgovaraju uvjetima
kaznenoga postupka. Ponekad, a to osobito vrijedi za silogistiku krimina-
listiku, mora se odrei stanovite metode ukoliko je ona neprihvatljiva sa
stajalita odredaba kaznenoga postupka.
Za kriminalistiku fenomenologiju u cjelini bitno znaenje ima krimi-
nalna statistika. Na temelju njenih podataka mora se ocijeniti stvarno
znaenje pojava kaznenih djela, njihovi konkretni oblici, sudionici u dje-
lima, sastojci strukture procesa ostvarenja itd. Vrlo vrijedan izvor pozna-
vanja fenomenologije pojava kaznenih djela pruaju prikazi sluajeva iz
prakse i pojedinanih ili sintetiziranih iskustava praktiara, naroito uko-
liko su posluili kao temelj znanstvene ili strune analize.
U suvremenim uvjetima informatika znanost prua mogunost sustavne
obrade prikupljenih saznanja iz svih podruja kriminalistike fenomenolo-
gije, to se u praktinome smislu ostvaruje putem kriminalistikih regista-
ra, operativnih i drugih evidencija. Istraivanja u podruju kriminalistike
morfologije, uz sve to je istaknuto, imaju vrlo odreenu, konkretnu svrhu:
odabir svrhovitoga, najprikladnijeg, taktikog pristupa. Odnosi se to na sve
stadije: planiranja, pripreme i izvoenja radnje i voenja postupka u cjelini.

203
_____________________________________________________________________________________ UVOD

Racionalno voen kazneni postupak usmjeren je traenju odgovora na

sklop temeljnih pitanja silogistike kriminalistike na nain predvien postu-
povnim propisima. Jasnoa odreenja predmeta istraivanja, injeninoga
sklopa pojave kaznenoga djela i s tim povezanih pitanja logina je
pretpostav-
ka kakvoe njegovih tvrdnji. Bez toga nemogue je oekivati uspjean
rezultat.
U opisanom smislu kriminalistika taktika utemeljena je na krimina-
listikoj fenomenologiji. Zbog toga se u mnogim sustavima kriminalistike
fenomenologija smjeta u tu granu kriminalistike kao njen temeljni dio.
Iako se ovdje kriminalistika fenomenologija smatra posebnim podrujem
kriminalistike, njena je vanost u odnosu na taktiku iznimna. Moe se to
izraziti na krajnje odreen i jednostavan nain: morfoloka identifikacija
pojave kaznenoga djela osnova je kriminalistiko-taktikoga odabira. U
tom smislu ona je polazite stratekoga i taktikoga planiranja u krimina-
listici. Morfoloka identifikacija pojave kaznenoga djela zadrat e svoju
vanost tijekom cjeline kaznenoga postupka kao stvarni sadraj, injeni-
ni supstrat postupka, sve do njegova zavretka donoenjem odluke o pos-
tojanju kaznenoga djela i kaznene odgovornosti poinitelja.

8. Kriminalistiko planiranje
kao zatita od pogrenih sudskih odluka

Openito se smatra da vrlo velik broj uzroka pogrenih sudskih odluka

lei prethodnom postupku. To se posebice odnosi na pogreke u postupa-
nju s neponovljivim i neodgodivim dokazima. Podsjeajui na ve reeno,
valja naglasiti da je zabluda o injenicama koja potjee iz propusta u pret-
hodnom postupku opasnija od one koja nastane u glavnom stadiju. Tu zab-
ludu je tee razjasniti i zato to je u stanovitom smislu ve prola filtar
ispitivanja optube. S obzirom na to istraitelj u prethodnom postupku
mora postupati planski, organizirano, metodiki pravilno u smislu kako je
to bilo opisano u dosadanjim izlaganjima.
No, pravila planskoga postupanja mogu se postaviti i drukije: sustav-
nim popisom postupaka koji se moraju iskljuiti kao vjerojatni ili mogui
uzroci sudskih pogreaka. Time se omoguuje vrlo korisna osnova prakti-
noga rada.
Neki najvaniji oblici pogreaka u vezi s planskim postupanjem su:
1) nepoznavanje tipinih dokaza, morfolokih znaajki, situacijskih tra-
gova, posebice odnosa zakonskoga opisa kaznenoga djela i djela; 2) nepot-
puno ili nepravilno otkrivanje, osiguranje i vrednovanje indicija, propusti
logikoga zakljuivanja; 3) neodgovarajui odnos prema materijalnim i
verbalnim dokazima, propust pravodobnih ekspertiza; 4) nedovoljna pri-

204
prema za hitno, ali plansko provoenje dokaznih radnji s protuuinkom
upozoravanja na teina pitanja; 5) povrno pribavljanje izjava i iskaza,
nekritino opredjeljenje za jednu ili drugu formu pribavljanja priopenja,
pogreke u postupanju u pribavljanju priopenja i prepoznavanju; 6) ne-
kritika procjena priznanja, tereenja, alibija, iskaza svjedoka, prepozna-
vanja, suoenja, neprikladno biljeenje sadraja iskaza i predoavanja; 7)
neprikladni pristup odreenim sudionicima postupka (djeca, starije osobe,
rtve, ugroeni svjedoci, pokajnici); 8) izostanak stalnoga nadzora nad pri-
kupljenim dokazima, propust analize i sinteze i u skladu s tim izostanak
ili pogreni nastavak istraivanja; 9) nedostatak istraivake pozornosti,
pomanjkanje koncentracije pri izvoenju ili biljeenju dokaza; 10) nepri-
kladna priprema za provedbu odreene radnje ili postupka u cjelini.

Literatura:
Becker, J., Die Kausalmatrix als Hilfsmittel polizeilicher Planung und
Entscheidungsfin-
dung, Die Polizei, 9/1988.; Benenson, F. C, Probability, Objectivity and
Evidence, Routledge,
London, 1984.; Brisach, u: Kube - Storzer - Timm, I., 185; Cohen - Nagel,
218, 292; Geerds,
121, 23, 25; Gross - Geerds, L, 18, 55; - II., 14; Gross - Seelig, I., 198;
Goldman, A. I., Episte-
mology and Cognition, Harvard University Press, Cambridge - New York -
London, 1986.,
326; Kerner, H. J., Theoretische Grundlagen der Kriminalistik, u: Kube -
Storzer - Brugger,
Wissenschaftliche Kriminalistik; Theorie, Lehre und Weiterentwicklung,
Bundeskriminalamt
Forschungsreihe, svezak 6/2, Wiesbaden, 1984.; Kerner, H. J.,
Verbrechensivirklichkeit und
Strafverfolgung. Erwdgungen zum Aussagewert der Kriminalstatistik,
Goldmann, Miinchen,
1973.; Klug, U., Juristische Logik, Springer Verlag, Berlin, 1958.; Kova, 99
- 156, 158; Kube
- Storzer - Timm, I., 181 - 185; Lakato, L, Historija nauke i njezina
racionalna rekonstru-
kcija, Zbornik radova Filozofija nauke, Beograd, 1986., 122; Locard, 113;
Maver, 83 - 95;
Meixner, III, 72, 77; Meurer D., u: Kriminalistik und Strafrecht (Festschrift
fiir F. Geerds),
Schmidt-Romhild, Liibeck, 1995., 473; Modly - Korajli, 714 - 716;
Osterburg, 367; Oster-
burg - Ward, 49, 347 - 349, 367; Pavii, B., Pojam uzroka u kriminalistici,
Zbornik radova
Vie kole za unutarnje poslove, Zagreb, 1991.; - Sustavna analiza uzronoga
odnosa kazne-
noga djela, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 12/1991.; - III, 127;
Perelman, C, Logique
juridique. Nouvelle rhetorique, Dalloz, Pariz, 1976. ; Philipp, 132; Popper,
83; Ranieri, S.,
Causalita nel diritto penale, Giuffre, Milano, 1936.; Schafer, G., A
Mathematical Theory of
Evidence, Princeton University Press, Princeton, 1976.; Schafer, H.,
Hypothese und Logik
bei der kriminalistischen Aufklarungsarbeit, Die Polizei, XII/1954.;
Silberstein, L., Causality,
Macmillan, London, 1933., 71; Taruffo, 217, 218; Vodineli, III, 231;
Vodineli - Aleksi, 40,
78; Walder, H., Grenzen der Ermittlungstatigkeit, Zeitschrift fiXr die gesamte

205
KRIMINALISTIKA

Strafrechtswis-
senschaft, 1983.; Walder, /1/, 46, 137; - /21, 81.

Pitanja za provjeru znanja:

1.to je hipoteza u kriminalistici?
2. Koji su uvjeti postavljanja verzija?
3. Induktivne metode i njihova uporaba u kriminalistici.
4. Objasnite smisao naela maksimalno mogueg broja verzija.
5. Verzija temeljnih pitanja kriminalistike.
6.Koji su uvjeti valjanosti verzija?
7. Kriteriji relevantnosti verzija.
8. Navedite neke tipine modele rada s verzijama.
9. Provjera verzija.

10.Objasnite Vodinelievo proirenje verzije temeljnih pitanja

kriminalistike.
11.Oblici nedostataka rada u prethodnom postupku.

206
 Glava X.
Djelatnost sprjeavanja kaznenih djela

1. Pogled na strategije prevencije kriminaliteta

Kriminalistika u irem smislu, kao to je bilo ranije reeno, obuhvaa i pre-

venciju, sprjeavanje pojava kaznenih djela. Vjerovanje u represiju kao
jedino
sredstvo u borbi protiv kriminaliteta odavno je naputeno. Jo su prije vie
od dva stoljea Henry Fielding i Robert Peel u Londonu te Alan Pinkerton u
Chicagu poeli razliitim mjerama sprjeavati kriminalitet, dok je prevencija
kao ideja bila poznata jo u staroj Grkoj. Odustajanje od represije kao jedi-
nog sredstva rezultat je njene neuspjenosti, sjedne strane, i opeg kretanja
prema humanizaciji i traenju nepenalnih naina suzbijanju kriminaliteta.
U suvremenim drutvima prevenciji se pristupa sustavno, izradom
strategi-
je sprjeavanja kriminaliteta, ili spontano, poduzimanjem mjera ad hoc,
odno-
sno prigodno kad drutvena potreba za to postane neizbjena. Strategija sprje-
avanja kriminaliteta moe biti opa, takva da obuhvaa sva kaznena djela ili
posebna, koja se odnosi na odreene skupine ili ak na odreena kaznena
djela.
Prevencija kriminaliteta obuhvaa sve mjere kojima se smanjuje ili
na drugi nain pridonosi kvalitativnom i kvantitativnom smanjenju kri-
minaliteta i osjeaja nesigurnosti graana, bilo izravnim odvraanjem od
kriminalnih aktivnosti ili politikom intervencije osmiljene u cilju sma-
njivanja potencijala za kriminalitet i uzroke kriminaliteta. To ukljuuje
rad dravnih tijela, sustava kaznenog prava, lokalnih vlasti, udruga stru-
njaka, privatnoga, dobrovoljnog i civilnog sektora, znanstvenika i javnosti
potpomognutih medijima. Preventivne mjere ne odnose se samo na kri-
minalitet stricto sensu, nego i na antisocijalno ponaanje koje je najee
uvertira u kriminalitet. Ne manje vaan problem odnosi se na eliminaci-
ju ili smanjenje straha od kriminaliteta, odnosno stvaranje subjektivnog
osjeaja sigurnosti.
Strategije sprjeavanja kriminaliteta razlikuju se i prema veem broju
drugih znaajki. Ovdje emo spomenuti najvanije. Prema cilju preventiv-
ne akcije razlikuju se prevencija usmjerena na prilagodbu kaznenog za-

207
KRIMINALISTIKA

konodavstva, na kriminalnu situaciju, potencijalnog poinitelja i ostalo.

Prema dosegu strategija sprjeavanja kriminaliteta obuhvaa prevenciju
koju provode tijela dravne vlasti, zatim posebna tijela, drutvene orga-
nizacije, obitelj, obrazovne ustanove, lokalne zajednice i prevenciju koju
provode graani. Sadrajno se mjere prevencije razlikuju s obzirom na to
jesu li usmjerene na kriminalnu situaciju, poduzimanje odreenih tehni-
kih mjera, uvoenje ili pojaanje nadzora, djelovanje na drutvenu sredi-
nu i, konano, mjere djelovanja na odreene osobe. S obzirom na vrijeme
primjene, razlikuju se kratkorone, srednjorone ili dugorone. Druge zna-
ajke temeljem kojih se razlikuju mjere prevencije odnose se na ciljane
skupine prema kojima su preventivne mjere usmjerene. Tako govorimo
o generalnoj prevenciji i specijalnoj prevenciji te o primarnoj, sekundar-
noj i tercijalnoj prevenciji. 0 generalnoj prevenciji govorimo onda kada su
mjere usmjerene prema drutvu kao cjelini ili prema pojedinim njegovim
dijelovima. Specijalna prevencija predstavlja djelovanje prema pojedincu
potujui pojedinosti njegove osobnosti.
Primarna prevencija stavlja naglasak na korijene kriminaliteta istra-
ujui poticajne imbenike. Pri tome tei oblikovanju uvjeta ivljenja na
nain da se uzroci kriminaliteta smanje ili uklone, oteanju kriminalnog
ponaanja, uvrenju pravne svijesti graana kao imbeniku odvraanja
od kriminaliteta. Sekundarna prevencija usmjerena je prema poinitelju
i njegovu odnosu prema rtvi. Glede poinitelja valja poduzimati mjere
za sprjeavanje, odnosno oteavanje poinjenja djela razliitim mjerama,
od onih koje jame sigurnost do poveanja rizika otkrivanja djela. Odnos
prema rtvi obuhvaen sekundarnom prevencijom iscrpljuje se imunizi-
ranjem na ranjivost. Tercijarna prevencija je sprjeavanje ponovnog po-
injenja djela. U ostvarenje razmatrane prevencije pripadaju mnogobroj-
ne stvarne sankcije, postupci koji su usmjereni prema poinitelju kako bi
shvatio neprihvatljivost svojeg ponaanja, medicinske mjere i sl.
Meu najpoznatije preventivne koncepte policijskog rada ulazi Com-
munity Policing. Iako ga je filozofski osmislio Trojanoivicz znatno ra-
nije, u praksu je uveden 1993. u New Yorku za vrijeme gradonaelnika
Giulianija.
U nas se Community Policing prevodi kao Policija u zajednici. To je
koncept policijskog rada utemeljen na stajalitu da drutvo moe imati
prihvatljivu razinu sigurnosti ako se policijski slubenici ujedine s graa-
nima u rjeavanju problema lokalne zajednice koji su povezani s krimina-
litetom, strahom od kriminaliteta te razliitih oblika drutvenih poreme-
aja. U tom smislu zadaa je potaknuti neporone graane (graane koji
potuju zakone) s kojima e se definirati prioriteti policijskog djelovanja
radi poboljanja ukupnog ivota lokalne zajednice. Navedenim pristupom
policija prestaje biti reaktivna sluba koja eka poziv da se negdje doga-

208
 UVOD

a sigurnosni problem koji je u njezinoj nadlenosti. Policija je na takvim

mjestima i sprjeava, djeluje proaktivno.
U svakom ozbiljnom preventivnom konceptu poseban je naglasak na
policijskoj ophodnji. Tradicionalna policijska ophodnja ne gubi u konceptu
policije u zajednici tradicionalne znaajke, neke od njih se vie ili manje
naglaavaju. U potonje znaajke pripadaju: odvraanje od poinjenja kaz-
nenih djela, traganje za poiniteljima kaznenih djela i njihovo lienje slo-
bode, ispunjavanje zahtjeva graana koji nisu povezani s kriminalitetom,
razvijanje svijesti o opasnosti kriminaliteta i upoznavanje s nainima pre-
vencije i vraanja oduzetih materijalnih dobara.
U SAD-u je nastalo vie preventivnih koncepata, meu koje pripada
Zero tolerance-Strategy, koja bi trebala "ponovno osvojiti javne prostore".
Temelj navedene strategije jest Broken windows theory. Polazite teorije
jest stajalite - ukoliko se jedan razbijeni prozor kue odmah ne popravi,
uskoro e svi prozori biti razbijeni. Prepuste li se javni prostori vandaliz-
mu, beskunicima i neredu, to se moe shvatiti kao znak odustajanja od
njih, ime oni propadaju i pruaju infrastrukturu pojavama kriminaliteta.
Od preventivnih koncepata rada policije u lokalnoj zajednici valja raz-
likovati kriminalnu prevenciju, koja se do odreene mjere preklapa s ra-
nije razmatranim, ali je svojom glavninom nastojanja usmjerena prema
poiniteljima kaznenih djela.

a) Dravna tijela

Prevenciju i represiju kriminaliteta provode prije svega razliita dravna

tijela u djelokrugu svoje nadlenosti. Ope okvire prevencije kriminaliteta
trebalo bi utvrditi u najviem tijelu vlasti - parlamentu. Planove preven-
cije trebala bi razraditi izvrna vlast.
Dravna tijela provode prevenciju prije svega posredno, kao prevenci-
ju putem represije. Takvu prevenciju izvrenjem osnovnih zadaa provode
tijela kaznenog progona, policija i sudovi, zatim posebno ustrojena tijela u
okvirima njihova djelokruga (carina, ured za pranje novca, ured za suzbi-
janje zloporabe opojnih droga itd.).
Prevencija koju provode tijela dravne vlasti u pravilu je povezana s re-
presivnom djelatnou, a rjee je iskljuivo proaktivna. Obavljanjem svojih
zadaa policija, dravno odvjetnitvo i sudovi djeluju ujedno i preventivno.
Neposrednu, proaktivnu prevenciju tijela dravne vlasti provode kao
posebnu zadau. Osnova za to su ili zakonski propisi ili posebne odluke, u
pravilu akcijski planovi, sustavi mjera i tome slino. Posebno je vano da
te polazne osnove mogu biti nacionalne, ali i meunarodne kao to je npr.
sluaj s akcijskim planovima za suzbijanje terorizma.

209
 KRIMINALISTIKA _________________________________________________________

U obje komponente spoznaje kriminalistike bitni su sastojak izrade

plana prevencije i njegove provedbe. Kriminalistike spoznaje o morfologi-
ji kriminaliteta, njegovim modalitetima i sudionicima osnova su preventiv-
nog djelovanja.

b) Privatna zatita

Uz dravni, javni, u suvremenom svijetu jaa privatni sustav zatite od

kriminaliteta. Razmatrajui izvorite ovlasti uoavamo zamjetnu razliku
izmeu javnog i privatnog sustava zatite. Javni sustav zatite crpi svoje
ovlasti iz prava i obveze drave da progoni i kanjava poinitelje nedopu-
tenih ponaanja. U sluaju privatnog sustava zatite izvorite je u pravu
pojedinca na samozatitu koje on prenosi ugovorom na privatni sustav za-
tite. Koristei pravo na samozatitu, ovlatenik time titi pravni poredak.
Danas je podruje samozatite ogranieno na sprjeavanje izravnih oblika
ugroavanja u okolnostima nemogunosti intervencije drave.
Doputajui pojedincima preputanje zatite svojih dobara drugima,
odnosno doputajui privatnu zatitu, postavlja se pitanje mora li drava
takvu djelatnost posebno nadzirati u onom dijelu koji se odnosi na moda-
litete takve zatite? S obzirom na to da privatna zatita ne moe imati po-
sebna prava, zbog iznesenih razloga odgovor bi bio negativan. Na potrebu
posebnog nadzora ipak upuuje injenica da je privatna zatita postala
ozbiljan imbenik sigurnosti u suvremeno doba i da su u tom podruju
mogue snane zloporabe. Eventualni oteenici ne mogu se oduprijeti
u ostvarivanju svojih prava tako snanom sustavu kakav je privatna si-
gurnost, zbog ega je nuan poseban nadzor nad koritenjem odreenih
prava. Takvo je stajalite naelno prihvatljivo i imaju ga mnoge drave.
Djelatnost privatne zatite obuhvaa poslove koji imaju za cilj zatitu oso-
ba i imovine, a osobito: 1) osiguranje mirnih prosvjeda i javnih okupljanja,
2) osiguranje stambenih i poslovnih prostora, 3) neposrednu tjelesnu zati-
tu osoba (tjelohranitelj), 4) zatitu prirodnih dobara i okolia, 5) osigura-
nje i pratnju novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti. Ovlateni subjekti
privatne zatite su: zatitari, uvari, redari, privatni detektivi, lovouvari,
ribouvari i dr. Njihove se ovlasti meusobno razlikuju.

c) Drutveni subjekti

Gledajui u cjelini, drutveni nadzor moe biti formalni (dravni), nefor-

malni i samonadzor. Kad se govori o drutvenim subjektima nadzora, onda
imamo u vidu dio neformalnog nadzora u to pripada: kola, radno mjesto
i razliite drutvene organizacije koje moe osnovati i drava. Zakonodav-

210
 UVOD

na vlast donosi okvir za njihovo djelovanje, ali akti na kojima poiva njiho-
va djelatnost radi sprjeavanja nedoputenog ponaanja nisu zakoni ve
razliite strategije, upute, programi djelovanja i sl. Njihov rad nije sim-
boliki, od njega se esto mnogo oekuje, iako njihovi prinosi ponekad ne
zadovoljavaju. Najbolji primjer za to je kola.
U tom smislu policijski propisi predviaju mogunost osnivanja koor-
dinirajuih tijela sastavljenih od policijskih slubenika i graana koji bi
pratili sigurnosne probleme i predlagali rjeenja.
Pitanje samonadzora valja razmotriti u interakciji pojedinac - zajedni-
ca. Ovdje je od vanosti stupanj socijaliziranosti pojedinca i njegov odnos
prema moralnim normama kao najvrem kohezijskom faktoru.

2. Meunarodna kriminalistika suradnja

a) Ui i iri smisao pojma meunarodne kriminalistike suradnje

a.1) Ope naznake

Meunarodna kriminalistika suradnja dio je zajednikih nastojanja za
sprjeavanjem i suzbijanjem kriminaliteta. Suvremene pojave kaznenih
djela u sve veoj mjeri sadre u sebi inozemni sastojak, tj. stvarnu okol-
nost koja djelo povezuje s najmanje dvije drave. On se moe sastojati u
vrlo razliitim okolnostima od dravljanstva sudionika u djelu, mjesta po-
injenja djela, predmeta radnje i slino. Ve ta okolnost postavlja pitanje
meunarodne policijske suradnje na posve nov nain. Od tradicionalnih
vidova klasinoga kriminaliteta, preko epidemije rairenosti prometnih
delikata, najvie pozornosti privlae novi, sofisticirani vidovi meunarod-
noga, poglavito organiziranog, zloina koji tei ekonomskom profitu, stva-
ranju paralelnih struktura vlasti te kao krajnjem cilju stvaranju drave
zloina. Zloin je danas globaliziran u svojim najpogibeljnijim vidovima.
Nova, meunarodna dimenzija zloina tamna je strana znanstvenih
dostignua u razvoju fizike, kemije, biologije, elektronike, informatike,
medicine, prometa. Suvremena komunikacijska infrastruktura omoguu-
je trenutnu razmjenu informacija i brz prijenos dobara. Suvremena sred-
stva prijenosa omoguuju zloincima iznimnu mobilnost. Te mogunosti u
izvanredno brzim prilagodbama koriste pojedinci i zloinake skupine. Re-
zultat je nagli rast pojava nezakonitoga prometa opojnim drogama, oru-
jem, ljudima, terorizma, pranja novca, odlaganja opasnoga otpada, kao ti-
pinim djelatnostima suvremenih zloinakih skupina.
Suvremeni organizirani kriminalitet ima znaajke marketinki ori-
jentirane djelatnosti, s tendencijama preuzimanja politikoga nadzora,

211
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

nasiljem kao sredstvom ostvarenja ciljeva i podrujem djelovanja u vie

zemalja. U meunarodnoj zajednici jedno od najaktualnijih pitanja jest
zajedniko organizirano suzbijanje pojava meunarodnoga ili transnacio-
nalnog kriminaliteta.
Mobilnost suvremenih zloinaca zahtijeva odgovarajuu zajedniku i
solidarnu akciju, organizirane i koordinirane mjere drava u cilju zatite
temeljnih vrijednosti ozbiljno ugroenih valom zloina. Svijest o nunosti
suradnje danas je opeprisutna. Suzbijanje zloina u meunarodnoj zajed-
nici ostvaruje se u razliitim oblicima i na razliitim razinama. Posebno
mjesto u tome ima meunarodna policijska suradnja.
Meunarodna policijska suradnja u uem smislu obuhvaa surad-
nju meu policijskim tijelima. U irem smislu u tu cjelinu ulaze i odre-
eni sadraji meunarodne kaznenopravne pomoi. Dakle, obuhvaene su
raznovrsne policijske i ine djelatnosti koje se mogu razvrstati prema razli-
itim kriterijima.
Prema prostornom kriteriju meunarodna policijska suradnja moe
biti univerzalna, regionalna i dvostrana. Univerzalni znaaj ima Meu-
narodna organizacija kriminalistike policije - INTERPOL. Primjeri re-
gionalne suradnje su Europski policijski ured - EUROPOL i SECI. U oba
sluaja posebna meunarodna policijska tijela utemeljena su mnogostra-
nim meunarodnim ugovorima.
Meunarodna policijska suradnja odvija se i na drugim podrujima,
poglavito djelatnou znanstvenih ustanova i strunih udruenja. Meu
potonjima valja spomenuti Meunarodno policijsko udruenje (IPA) i Me-
unarodno udruenje efova policije (IACP) itd.
Dvostranu policijsku suradnju ureuju brojni dvostrani ugovori. Izvori
prava meunarodne policijske suradnje mogu se podijeliti u skupinu izvora
meunarodnog i unutarnjeg prava. Tako su pravila INTERPOL-a i EURO-
POL-a izvori meunarodnog prava, a pravila o meunarodnoj policijskoj
suradnji u Zakonu o policiji unutarnja pravila. Meunarodna policijska su-
radnja obuhvaa organizacijske propise, propise koji ureuju postupanje
policijskih tijela i djelatnost nekih drugih tijela.
Prema sadraju djelatnost meunarodne policijske suradnje obuhva-
a dvije cjeline. Prva se odnosi na prikupljanje i razmjenu obavijesti, poda-
taka i predmeta, a druga na mjere osiguranja tijeka postupka (potraga za
osobama i predmetima, uhienje, provedba drugih mjera). U okvirima prve
cjeline vei broj meunarodnih i unutarnjih izvora predvia prikupljanje
i razmjenu obavijesti o kaznenim djelima i poiniteljima. Razmjena poda-
taka ovisno o konkretnim prilikama moe se odnositi samo na podatke u
uem smislu rijei (to se danas prije svega odnosi na podatke u raunal-
nim bazama podataka) ili na podatke u irem smislu, kojima se obuhvaa
i dostava predmeta, u pravilu nositelja dokaza.

212
 UVOD

U najnovije vrijeme javljaju se prve meunarodne odredbe o policij-

skom prikupljanju podataka u stranoj zemlji, suavanju ili iskljuenju va-
enja pravila locus regit actum, uporabi tehnikih ureaja za pribavljanje
dokaza (audio-video konferencije, telefonske konferencije itd.), djelovanje
zajednikih i mjeovitih istranih timova, povezane ili objedinjene istrage
itd.
Znaajan iskorak u tom podruju je Schengenska konvencija iz 1990.,
kojom se uvodi prekogranini kontinuirani nadzor nad osobom sumnjivom
za ekstradibilno djelo, pod uvjetima da je podnesen ili e biti podnesen zah-
tjev za odobrenjem. Mogunost poduzimanja policijskih radnji o kojima je
rije predviena je u Konvenciji iz 1951. godine o poloaju snaga zema-
lja lanica organizacije NATO-a, za vojnu policiju jedinica zemalja lanica
koje su smjetene u inozemstvu.
U suvremenom pravu vie je mjera meunarodne policijske suradnje
koje su usmjerene osiguranju tijeka postupka. Tu prije svega dolaze u
obzir mjere prisile prema osobi ili objektu, prikupljanje podataka o osoba-
ma i predmetima, objave i tjeralice itd.
Regionalna policijska suradnja takoer je razvijena u Europi, izvan
Europske unije. Primjer takve regionalne suradnje jest SECI, Ugovor o
suradnji u sprjeavanju i suzbijanju prekograninog kriminala i Povelja
o organizaciji i djelovanju inicijative za suradnju u jugoistonoj Europi
- SECI Regionalnog centra sa sjeditem u Bukuretu. Ugovor ureuje
regionalnu suradnju u podruju prekograninog kriminaliteta koji obuh-
vaa sva krenja ili pokuaje krenja unutarnjeg prava i propisa u cilju
organiziranja, upravljanja, pomaganja ili omoguavanja djelatnosti meu-
narodnog kriminaliteta. Prema ugovoru stranke su dune putem svojih
imenovanih tijela vlasti pomagati jedna drugoj u sprjeavanju, otkriva-
nju, istrazi, progonu i suzbijanju prekograninog kriminaliteta. Kao la-
nice INTERPOL-a, Svjetske carinske organizacije (WCO), zemlje sudio-
nice dune su razmjenjivati i razraivati informacije o kriminalitetu, u
suradnji sa svojim tijelima za provedbu zakona i s Glavnim tajnitvom tih
organizacija. Ugovorom se predvia pomo carinskim i kriminalistikim
istragama prekograninih kaznenih djela, zatim utvrivanje, prouavanje
1 iznoenje prijedloga vanih za kvalitetnu suradnju na provedbi zakona
u regiji. U Hrvatskoj tijela koja izvravaju suradnju u podruju ugovora
SECI su Ministarstvo financija te Ministarstvo unutarnjih poslova.
Dvostrana policijska suradnja ostvaruje se temeljem tri vrste ugovora.
Prva su opi ugovori o policijskoj suradnji. Druga su ugovori koji ureuju
ira podruja (npr. kaznenopravnu pomo) te meu njima i policijsku surad-
nju. Treu vrstu tvore ugovori o posebnim vidovima policijske suradnje.
Predvieni oblici suradnje su: a) razmjena podataka o sudionicima
organiziranog kriminaliteta, o postojeim vezama meu kriminalcima, o

213
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

udruenjima kriminalaca i o osnivanju kriminalnih skupina, o tipinim

poiniteljima kao i o ponaanju skupine i osoba, o injeninom stanju, po-
glavito o vremenu, mjestu i nainu poinjenja djela, o napadnutim objek-
tima, o posebnim okolnostima kao i o prekrenim pravnim propisima te
o odgovarajuim poduzetim mjerama, ili o otkrivanju ozbiljnijih prijetnji
za javni poredak; b) poduzimanje na zahtjev jedne od ugovornih strana-
ka policijske mjere koja je u skladu s njenim propisima, c) usklaivanje
policijskih istraga i strune pomoi pruanjem materijalne i ustrojstvene
potpore; d) razmjena podataka i saznanja o novim metodama i oblicima
koji su uoeni u meunarodnom kriminalitetu, o tvarima, predmetima ili
sredstvima koji su primijenjeni u poinjenju djela, kao i njihovih predlo-
aka koritenih od sudionika meunarodnoga kriminaliteta; e) razmje-
na rezultata postignutih u kriminalistikim i kriminolokim prouava-
njima, f) razmjena strunjaka potrebnih za dokolovanje i specijalizaciju
i g) ustrojavanje radnih sastanaka za pripremu i ostvarenje planiranih
djelatnosti.
Posebne odredbe ugovora ureuju suradnju u podruju sprjeavanja
uzgoja i iskoritavanja sirovina za proizvodnju opojnih droga te psihotrop-
nih tvari i prekusora. Ugovorne stranke tu suradnju ostvaruju: 1) dava-
njem obavijesti o osobama koje su sudjelovale u nezakonitoj proizvodnji i
trgovini drogom i psihotropnim tvarima, o njihovim sklonitima i prijevo-
znim sredstvima, o nainu obavljanja tih djelatnosti, o podrijetlu opojnih
droga i psihotropnih tvari, o mjestima njihove isporuke, kao i davanjem
opisa osobitih potankosti takvih kriminalnih djelatnosti, 2) razmjenom po-
dataka i saznanja o uobiajenim i novim metodama koje se koriste u me-
unarodnom prometu droge i psihotropnih tvari kao i sve obavijesti u vezi
s tim, 3) razmjenom iskustava i rezultata kriminalistikih i kriminolokih
istraivanja, 4) razmjenom uzoraka droga biljnog podrijetla, sintetikih ili
psihotropnih tvari te 5) osmiljavanjem i koordiniranjem policijskih akcija
u cilju poduzimanja sprjeavanja nezakonite proizvodnje opojnih droga i
psihotropnih tvari.
Radi sprjeavanja terorizma, ugovorne stranke sukladno zakonima na
snazi svojih drava razmjenjuju podatke i saznanja o planiranim i poi-
njenim teroristikim akcijama, o osobama koje su sudjelovale u njima, o
nainu poinjenja tih djela kao i o tehnikim sredstvima koja su bila pri
tome upotrijebljena i podatke i saznanja o teroristikim skupinama i nji-
hovim lanovima koji ine, koji su poinili ili namjeravaju poiniti krimi-
nalnu djelatnost u podruju, protiv javnog poretka ili protiv interesa dru-
ge drave, kao i spoznaje koje su vane za teroristike ili druge kriminalne
djelatnosti, a predstavljaju prijetnju za javni poredak.
Suradnja ukljuuje i razmjenu obavijesti o pravnim propisima koji se
odnose na kaznena djela, borbu protiv nezakonitih novano-bankovnih

214
 UVOD

operacija, krivotvorenja platenih sredstava i vrijednosnih papira i pro-

tiv kriminala u podruju gospodarstva i financija, borbu protiv nezakonite
trgovine umjetninama i kulturnim blagom te razmjenu obavijesti koje se
odnose na pitanja nezakonitih migracija i trgovine ljudima.
Stranka koja je dobila podatke moe ih upotrijebiti samo u one svrhe i
pod onim uvjetima koje je odredila ugovorna stranka koja ih daje; na zah-
tjev stranke koja daje podatke stranka koja ih prima duna je dati obavi-
jesti o nainu uporabe tih podataka i o postignutim rezultatima, a podaci
koji se odnose na osobe mogu se predati iskljuivo policijskim slubama,
a drugim slubenim tijelima samo na temelju pisanog doputenja stranke
koja je dala podatke. Prigodom davanja podataka ugovorna stranka duna
je potovati pravila o tajnosti, zabrani davanja, uvanju i unitenju poda-
taka prema nacionalnom pravu stranke koja daje podatke.

a.2) INTERPOL*
Najvaniju ulogu u meunarodnoj policijskoj suradnji ima Meunarodna
organizacija kriminalistike policije (INTERPOL), utemeljena 1923. godi-
ne u Beu kao Meunarodna komisija kriminalistike policije. Od 1956.
djeluje pod novim imenom, s aktualnim sjeditem u Lyonu.
Danas ima 184 drave lanice, to ga ini meunarodnom organizaci-
jom s najvie lanica nakon Ujedinjenih naroda. INTERPOL je utemeljen
i djeluje na ideji potivanja nacionalnog suvereniteta. Njegov Statut nije
meunarodna konvencija u uem smislu rijei, jer ne zahtijeva ratifikaci-
ju u dravama lanicama.
Tijela INTERPOL-a su Opa skuptina, Izvrni komitet, Generalno
tajnitvo, koje na elu s generalnim tajnikom koordinira veim brojem
strunih i administrativnih slubi, meu kojima su najvanije 1) uprava
za stalnu potporu nacionalnim uredima INTERPOL-a (I-24/7), 2) uprava
za pojedine vrste kriminaliteta, 3) uprava za informacijske sustave i teh-
nologiju. Slubeni jezici organizacije su engleski, francuski, panjolski i
arapski.
Organizacija nema vlastite policijske snage. One su u iskljuivom dje-
lokrugu nacionalnih policija, koje s meunarodnom organizacijom surau-
ju posredovanjem nacionalnih ureda koji djeluju u svakoj zemlji lanici.
INTERPOL se bavi sljedeim pojavama kriminaliteta: a) ilegalnom tr-
govinom drogama i organiziranim kriminalitetom, b) krivotvorenjem i ras-
paavanjem krivotvorenog novca i vrijednosnih papira, prijevarama, te ra-
unalnim i drugim tehnolokim kriminalitetom, ukljuujui onaj na tetu
okolia, c) pruanjem potpore u pronalasku bjegunaca pred tijelima kazne-

Tekst odjeljka a.2) napisao je Filip Vukov.

215
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

noga progona, c) kraama umjetnikih slika i umjetnina, f) ubojstvima, g) tr-

govinom ljudima i seksualnom eksploatacijom, f) terorizmom i ostalim obli-
cima kriminaliteta koji predstavljaju opasnost za javnu sigurnost. Ciljevi su
uspostavljanje i razvijanje opsene meusobne policijske suradnje u okviri-
ma nacionalnih propisa te izrada smjernica djelovanja nacionalnih policija.
Djelatnost obuhvaa tijela drave koja imaju ovlasti kriminalistike
policije. INTERPOL iskljuuje primjenu svojih pravila suradnje u predme-
tima politike, vojne, vjerske, rasne naravi, pri emu su te okolnosti odre-
ene rezolucijama.
U vezi s klauzulom iskljuenja primjene na politika kaznena djela do-
lo je do promjene u odnosu na teroristike radnje, kojima se odrie politi-
ka narav, pa je osnovan i posebni antiteroristiki odjel. INTERPOL se bavi
transnacionalnim kriminalitetom jer nema ovlasti djelovanja u odnosu
na pojave kriminaliteta koje nisu obiljeene prekograninim elementom.
Svrha organizacije Statutom odreena je na sljedei nain (lanak 2): osi-
guranje i unapreenje to ire suradnje tijela kriminalistike policije unutar
pravnih okvira koji vrijede u dravama lanicama i u duhu Ope deklaraci-
je o ljudskim pravima. Daljnja je svrha razvijanje oblika i sredstava surad-
nje koji mogu unaprijediti sprjeavanje i suzbijanje pojava kriminaliteta.
INTERPOL ne raspolae vlastitim operativnim jedinicama, jer niti ima
ovlasti niti mu je svrha neposredno djelovanje na teritoriju drava lani-
ca. Djelovanje organizacije, dakle, ovisi o neprestanoj i aktivnoj suradnji
nacionalnih ureda INTERPOL-a, koji imaju obvezu sluiti kao sredstvo
veze izmeu policijskih tijela na tri razine.
Prva razina je zahtjev da nacionalni ured mora ostvarivati komunikaci-
ju izmeu razliitih tijela policije koja djeluju u dravi lanici, (primjerice,
izmeu Uprave kriminalistike policije i Uprave za granicu Ministarstva
unutarnjih poslova). Zatim, drugo, isti mora biti u vezi s tijelima koja u
stranim dravama lanicama vre ulogu nacionalnog ureda INTERPOL-a.
Radi se o neposrednoj komunikaciji nacionalnih ureda INTERPOL-a radi
provoenja zajednikih kriminalistikih istraivanja, traganja za bjegunci-
ma i sl. Ovim oblicima suradnje tijela u sredinjici INTERPOL-a pruaju
komunikacijsku i informacijsku potporu, posebice putem svojeg Ureda za
ravnanje i komunikaciju (Command and Co-ordination Centre), ustroje-
nog kao tijelo koje je operativno 24 sata na dan.
Tree, nacionalni ured ostvaruje vezu i slui kao spona izmeu cjelokupne
organizacije policije u dravi lanici i Generalnog tajnitva INTERPOL-a.
Osim ovih tijela, komunikacijski sustav INTERPOL-a mogu koristiti
ovlatena nacionalna tijela koja su prema posebnom postupku od strane
nacionalnog ureda INTERPOL-a dobila odobrenje za neposredan ograni-
eni pristup odreenim podacima iz INTERPOL-ovih baza podataka (pri-
mjerice, granina policija).

216
 UVOD

Takvo tijelo moe predstavljati i izvor informacija koje u skladu s pra-

vilima INTERPOL-a unosi u njegove baze podataka. Nacionalni ured
INTERPOL-a odgovoran je za potivanje pravila vezanih uz obradu po-
dataka. Zatim moe koristiti ovlatene meunarodne i meuvladine or-
ganizacije. INTERPOL, naime, ulazi u oblike trajne suradnje s drugim
meunarodnim organizacijama radi promicanja vlastitih ciljeva, a u tom
sluaju takva organizacija moe pridonositi informacijskim resursima or-
ganizacije te ih koristiti na nain odreen sporazumom koji mora odobriti
Opa skuptina INTERPOL-a.
Meu takvim instrumentima, naroito je vaan Sporazum izmeu IN-
TERPOL-a i EUROPOL-a, potpisan 5. studenog 2001. radi promicanja
suradnje u borbi protiv tekih oblika meunarodnog organiziranoga kri-
minaliteta u okviru djelokruga obje organizacije. Suradnja se ostvaruje
razmjenom operativnih, stratekih i tehnikih informacija, koordinacijom
djelovanja, ukljuujui razvoj zajednikih standarda i akcijskih planova,
te razmjenom asnika za vezu - liaison officer (lanak 2. Sporazuma).
Razmjena informacija ostvaruje se na dva naina: a) na zahtjev ili
b) spontanim informiranjem. Informacije se zahtijevaju i dostavljaju uz
obrazloenje svrhe prijenosa, a koriste pod uvjetima odreenim Sporazu-
mom i dodatnim uvjetima koje moe postaviti pruatelj informacije. Jami
se "reciprocitet povjerljivosti" koji ukljuuje razvoj zajednikih standarda
i razina povjerljivosti pojedinih skupina informacija te postupke njihove
izmjene (lanak 11.).
Od 1. sijenja 2006. na snazi su nova Pravila o obradi informacija u
svrhe meunarodne policijske suradnje, koja u 26 lanaka detaljno ureu-
ju podruje koje ini osnovu INTERPOL-ove djelatnosti.
Obrada informacije predstavlja svaku radnju ili skup radnji (automat-
skih ili manualnih) uinjenih s informacijom u bilo kojem obliku i s bilo
kojim medijem, od trenutka pristupa do trenutka brisanja informacije, te
svaki prijenos informacije tijekom toga razdoblja.
S obzirom na nain postupanja s informacijom, razlikuju se: a) informa-
cije koje slue meunarodnoj policijskoj suradnji, b) osobne informacije, c)
naroito osjetljive osobne informacije. Informacije se prenose putem policij-
skog informacijskog sustava, to je skupna oznaka za sve INTERPOL-ove
baze podataka i komunikacijske mree koje slue obradi podataka u svrhe
meunarodne policijske suradnje (lanak 1. Pravila).
Informacije se obrauju radi sprjeavanja, istraivanja i procesuiranja
kaznenih djela koja su predmet INTERPOL-ove djelatnosti, a posebice
radi (lanak 3.1. Pravila): 1) traganja za osobom radi njezina uhienja,
2) pribavljanja podataka o osobama koje su vjerojatni poinitelji kaznenih
djela, 3) upozoravanja nacionalnih policijskih tijela o kriminalnim aktiv-
nostima odreene osobe, 4) pronalaska nestale osobe, 5) pronalaska svje-

217
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

doka ili rtve kaznenog djela, 6) utvrivanja identiteta osobe ili mrtvog ti-
jela, 7) lociranja i utvrivanja identiteta predmeta, 8) radi utvrivanja ili
opisivanja modus operandi, kaznenih djela poinjenih od strane nepozna-
tih poinitelja, obiljeja krivotvorenih predmeta ili novanica, oduzima-
nja predmeta u vezi s aktivnostima protuzakonite trgovine predmetima i
9) identificiranja zloinakih organizacija i drugih izvora opasnosti.
Svaka radnja u procesu obrade informacija mora sadravati naznaku
svrhe s kojom je informacija obraena. Svako tijelo koje je sudionik u pro-
cesu obrade informacija unutar policijskog informacijskog sustava odgo-
vorno je za istinitost i relevantnost informacije koju je pruilo, a ako uvidi
netonost ili prestanak znaaja, duno je upozoriti Generalno tajnitvo da
ju je potrebno obrisati odnosno izmijeniti ili je to duno samo uiniti, ako
je za to ovlateno (to e, u pravilu, biti ako je upravo to tijelo unijelo in-
formaciju u sustav; lanak 5.3.b Pravila).
Nacionalna tijela nisu samo korisnici, ve i najvaniji izvor informa-
cija, a kao takav imaju pravo odrediti i ogranienja raspolaganja infor-
macijom, prema uvjetima propisanim Pravilima, te se protiviti davanju
odobrenja za pristup informaciji nacionalnom uredu neke druge zemlje ili
drugom tijelu (lanak 5.4. Pravila). Generalno tajnitvo, meutim, moe
pruiti informacije i bez potrebnog odobrenja njezinog izvora (lanak 17.1.
c): a) ako je informacija ve u javnom optjecaju (public domain), b) u sta-
nju nude, tj. kada Glavni tajnik INTERPOL-a ocijeni da postoji stvarna i
neposredna opasnost za organizaciju, njezine djelatnike, dravu lanicu ili
graane drave lanice, ako ta opasnost ugroava fiziku sigurnost osoba
(lanak 22.a) te c) ako je pruanje informacije nuno radi zatite interesa
organizacije, njezinih drava lanica ili djelatnika.
Generalno tajnitvo informacije ini dostupnima na jedan od sljedeih
naina (lanak 17.1 Pravila): a) na obrazloeni zahtjev ovlatenoga tijela,
b) na vlastitu inicijativu i c) odobravanjem otvorenog pristupa odreenim
bazama podataka. Ukoliko primi obrazloeni zahtjev, Generalno tajnitvo
moe traiti dodatna pojanjenja uz tono navoenje injenica koje zahtjev
opravdavaju. Na vlastitu inicijativu ono e pruiti informaciju nacional-
nom uredu ili drugom ovlatenom nacionalnom ili meunarodnom tijelu
ako uvidi svrhovitost takvog postupanja s obzirom na ciljeve organizacije,
uz navoenje svrhe takvog priopenja.
Odobrenje otvorenog pristupa nacionalnim tijelima odnosno meuna-
rodnim ili meudravnim organizacijama predmet je detaljnog ureenja
provedbenim pravilima koja donosi Generalno tajnitvo, a njihovo provo-
enje nadzire Komisija za kontrolu INTERPOL-ovih baza podataka (Com-
mission for the Control of INTERPOL's Files). Generalno tajnitvo vodi re-
gistar svakog pojedinog ostvarenog pristupa nekoj informaciji na temelju
odobrenog otvorenog pristupa (lanak 20.1.b).

218
 UVOD

INTERPOL-ov sustav meunarodnih objava (notices) predstav-

lja jedinstven nain za brzo i uinkovito obavjetavanje policijskih tijela
diljem svijeta o podacima od znaaja za promicanje ciljeva organizacije.
Objave se izdaju od strane Generalnog tajnitva na zahtjev drave lanice
ukoliko su ispunjeni propisani uvjeti, naroito u odnosu na vjerodostojnost
podataka koji se na taj nain objavljuju.
Sedam je razliitih vrsta objava: a) crvena - izdaje se radi uhienja
osobe u svrhu njezina izruenja. Ovaj instrument osobito se esto koris-
ti, a predstavlja sredstvo po uinku najslinije nekakvom (nepostojeem
i nedostinom) meunarodnom uhidbenom nalogu; b) uta - predstavlja
zahtjev za pomo u potrazi za nestalom osobom ili u identifikaciji nepoz-
nate osobe; c) plava - zahtjev za dodatnim informacijama vezanim uz oso-
bu koja je osumnjiena za odreeno kazneno djelo; d) crna - zahtjev za
informacijama o neidentificiranom mrtvom tijelu; e) naranasta - mjera
za uzbunu policijskih i drugih javnih tijela i meunarodnih organizacija o
potencijalnoj opasnosti od eksplozivnih naprava, drugog oruja ili sredsta-
va koja predstavljaju veu opasnost; f) zelena - jedina objava koju organi-
zacija izdaje na vlastitu inicijativu, a sadri upozorenje i kriminalistiki
bitne podatke o poinitelju kaznenih djela za kojeg postoji vjerojatnost da
e ih ponovno poiniti u drugim zemljama. Tu objavu mogue je izdati pod
sljedeim alternativno postavljenim uvjetima: a) da je osoba osuena za
kazneno djelo u najmanje tri razliite drave; b) osuena je za kazneno
djelo u jednoj, a u daljnje dvije drave vodi se u policijskim kriminalisti-
kim evidencijama kao osoba koja je bila predmet kriminalistikog istra-
ivanja i vjerojatno je sudionik meunarodnog kriminaliteta; c) vodi se u
policijskim kriminalistikim evidencijama u dvije drave, ali za odreena
teka kaznena djela; d) vodi se u kriminalistikim evidencijama jedne dr-
ave, radi vjerojatnog sudjelovanja u tekim kaznenim djelima poinje-
nih u okviru zloinake organizacije koja djeluje na prostoru vie drava;
g) UN-objava - uvedena kao potpora Vijeu sigurnosti UN-a u borbi protiv
terorizma, izdaje se za pojedince i skupine za koje je utvrena povezanost
s Al-Qaedom ili bivim talibanskim reimom u Afganistanu.

b) Europska kriminalistika suradnja

b.1) Openito o europskoj kriminalistikoj suradnji

Europska kriminalistika suradnja jest suradnja tijela kriminalistikog istra-
ivanja europskih drava. Ostvaruje se prema pravilima o meunarodnoj
pravnoj pomoi u kaznenim stvarima i prema pravilima o policijskoj suradnji.
Prema prostoru u kojemu se ostvaruje razlikuje se kriminalistika su-
radnja u prostoru Vijea Europe i ona u prostoru Europske Unije. Vano je

219
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

da postojanje ustanova europske kriminalistike suradnje poinje stvarati

cjelinu zajednikih ustanova koje se uvjetno moe smatrati europskim kri-
minalistikim ustanovama. Znaajno je da je nastanak i razvoj tih ustano-
va rezultat pribliavanja i ujednaavanja pravila nacionalnih sustava, a u
suvremenim se razmjerima ve pojavljuju i prve naddravne kriminalisti-
ke ustanove o kojima se govori infra pod b.3).

b.2) Kriminalistika suradnja u prostoru Vijea Europe

Policijska suradnja meu dravama lanicama Vijea Europe obuhvaa
razliite sadraje ovisno o podruju na kojem se ostvaruje. Osim u okvi-
rima INTERPOL-a drave lanice razvijaju regionalnu i dvostranu su-
radnju. Kriminalistika suradnja obuhvaa prije svega raznolike oblike
meunarodne kaznenopravne pomoi, a zatim i posebne specifine vidove
suradnje u sprjeavanju i razjanjavanju kaznenih djela.
Pribliavanjem ustanova kaznenog prava i postupka, prihvaanje
mnogostranih konvencija Vijea Europe, ureenje brojnih pitanja putem
preporuka i drugih naina usklaivanja stajalita, intenzivna teorijska
obrada doveli su do znaajnog stupnja otvorenosti nacionalnih sustava i
konkretnih oblika suradnje.
Mnoge politike prepreke iz ranijeg razdoblja podijeljene Europe ot-
klonjene su ili umanjene to je dovelo do visokog stupnja suradnje. To
posebno vrijedi u najaktualnijim podrujima internacionaliziranog kri-
minaliteta (terorizam, organizirani kriminalitet, trgovina ljudima, pro-
met opojnim drogama, korupcija, pranje novca). Neophodnost zajedni-
kog djelovanja dovela je do usklaivanja i ujednaavanja u podrujima
ureenja raznih vidova kriminalistike djelatnosti (prije svega istrane
tehnike, neposrednog komuniciranja, razmjene podataka, zajednikih
istraivanja).
Razvijena i pojaana suradnja meu dravama lanicama Vijea Euro-
pe, u prvim godinama treeg tisuljea prati mnogo intenzivniju policijsku
suradnju u zemljama lanicama Europske Unije (v. izlaganje infra pod b.3)
i nagovjeuje postupni razvoj europske kriminalistike kao ukupnosti
usklaenih kriminalistikih mjera usmjerenih istim ciljevima.

b.3) Policijska suradnja u Europskoj Uniji

Policijska suradnja unutar Europske zajednice zapoinje 1976. progra-
mom TREVI (Terrorism, Radicalism, Extremism, Violence, International),
pokrenutom na sastanku ministara unutarnjih poslova i pravosua tada
devet drava lanica. Suradnja se odvija na tri razine.
Na prvoj razini djeluju tri strune radne skupine. Prva (TREVI I) bavi
se pitanjima borbe protiv terorizma, druga (TREVI II) razmjenom iskus-

220
 UVOD

tava o opim pitanjima policijske obuke i opreme, trea (TREVI III) surad-
njom na podruju borbe protiv organiziranoga kriminaliteta, naroito u
suzbijanju nezakonitoga prometa opojnim drogama.
Drugu razinu ine periodini sastanci visokih policijskih dunosnika dr-
ava lanica, a treu razinu konferencije nadlenih ministara (unutarnjih
poslova i pravosua). S vremenom se osniva radna skupina za pitanja pre-
kogranine kontrole (u povodu Schengenskog sporazuma) te tzv. TREVI-
Europol skupina, sa zadatkom pripreme osnivanja Europskoga ureda za
droge i, kasnije, Europskoga policijskog ureda. Stupanjem na snagu Ugo-
vora o Europskoj uniji (1. studenoga 1993.) ovaj izvaninstitucionalni oblik
suradnje zamijenjen je suradnjom u okviru "treega stupa" Europske unije.
Pet zemalja lanica Europske ekonomske zajednice (Njemaka, Francus-
ka, Belgija, Luksemburg i Nizozemska) 14. lipnja 1985. godine zakljuuju
Schengenski sporazum. Cilj sporazuma je postupno uklanjanje graninoga
nadzora na zajednikim granicama drava potpisnica sporazuma. Omogu-
avanje nenadziranoga kretanja fizikih osoba dravljana potpisnica spora-
zuma, ali i dravljana treih drava na cjelokupnom schengenskom podru-
ju bilo je motivirano perspektivama jae ekonomske i politike integracije.
Poglavlje VI. Ugovora iz Maastrichta (potpisan je 7. veljae 1992. a stu-
pio na snagu 1. studenoga 1993.), uvodi nov institucionalni okvir policijske
i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima: "trei stup" Europske unije.
Krajnji cilj suradnje je stvaranje "podruja slobode, sigurnosti i pravde".
Suradnja se ostvaruje u neposrednim odnosima policijskih, carinskih
i drugih nadlenih tijela drava lanica, a predvia se i osnivanje Europ-
skoga policijskog ureda (EUROPOL). Radi promicanja pravosudne surad-
nje predvia se osnivanje Europskoga ureda za pravnu pomo (Eurojust).
Ugovor obvezuje drave lanice na poduzimanje mjera radi ujednaavanja
(materijalnoga) kaznenog zakonodavstva, naroito u odnosu na zakonske
opise kaznenih djela organiziranoga kriminaliteta, terorizma i nezakoni-
toga prometa opojnim drogama (lanak 31. 1. (e) UEU).
Konvencija o primjeni Schengenskog sporazuma (Schengen II ili Proved-
bena konvencija) potpisana je 19. lipnja 1990., a stupila na snagu 1. rujna
1993. za izvorne potpisnice Sporazuma te Portugal i panjolsku. Njome
se ureuju: a) jednoobrazna tzv. Schengen-viza za dravljane treih dra-
va, b) postupak postavljanja zahtjeva za azil u dravama potpisnicama, c)
mjere za sprjeavanje prekograninog prometa opojnim drogama, d) poli-
cijska suradnja drava Schengenskogci podruja i e) pravosudna suradnja.
Pitanja policijske suradnje ureena su u I. poglavlju III. dijela Konvencije
(lanci 39. - 47.). Navedene odredbe predviaju suradnju radi prevencije i
otkrivanja kaznenih djela na podrujima drava potpisnica.
lanak 40. Konvencije ovlauje policijske slubenike jedne drave pot-
pisnice na nastavak provoenja mjera nadzora nad osobama osumnjieni-

221
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

ma za ekstradibilna kaznena djela i na podruju druge drave potpisnice,

na temelju prethodnoga zahtjeva i odobrenja, odnosno u hitnim sluajevi-
ma i bez odobrenja drave na podruju koje se nadzor vri, ali uz obavje-
tavanje njihovih policijskih tijela.
lanak 41. ureuje pitanje prekogranine potjere. Policijski slubenici
drave potpisnice mogu nastaviti potjeru osobe osumnjiene za odree-
na tea kaznena djela na prostoru druge drave potpisnice, u sluajevi-
ma hitnoga postupanja i bez postavljanja zahtjeva. Predvia se uspostava
sustava veza izmeu policijskih vlasti drava potpisnica putem sredstava
tehnike komunikacije, naroito u graninim podrujima, te stalna razmje-
na informacija u svrhu sprjeavanja i suzbijanja pojava kaznenih djela.
Dugoronije, predvia se uspostava sredinjeg informacijskog susta-
va (SIS, Schengen Information System), temeljenog na jedinstvenoj bazi
podataka o osobama osumnjienima za odreena kaznena djela i o ukra-
denim vozilima i drugim predmetima. Osnova sustava su podaci koje u
njega unose vlasti drava lanica, a baza podataka stoji na raspolaganju
svim policijskim i carinskim tijelima drava potpisnica.
Policijska suradnja drava lanica Europske unije u pitanjima suzbija-
nja prometa opojnim drogama unaprijeena je osnivanjem posebnoga ure-
da, Europske izvjetajne jedinice za droge (EDU), na temelju sporazuma
Europskoga vijea, od 29. listopada 1993. Jedinica je zapoela s radom 3.
sijenja 1994. godine. Organizacijski je EDU djelovala putem koordinato-
ra i njegova zamjenika, administrativnoga osoblja te slubenika za vezu
s ovlatenim nacionalnim policijskim uredima. Jedinica je imala zadatak
razmjene i analize informacija koje se tiu barem dvije drave lanice te
pruanja podrke policijskim vlastima i drugim tijelima nadlenim za suz-
bijanje nezakonitog prometa opojnim drogama. EDU je od poetka djelo-
vanja zamiljena kao prethodnik Europskog policijskog ureda, te je do 1.
srpnja 1999., kad je Europol preuzeo njegove poslove, proirio djelatnost
na suzbijanje nezakonitoga prometa nuklearnim materijalom, trgovine
ljudima te na aktivnosti organiziranoga kriminaliteta i pranja novca.
Ugovorom o Europskoj uniji predviena je uspostava sredinjeg ureda
koji bi trebao omoguiti poboljanje uinkovitosti nacionalnih policijskih ti-
jela i njihovo usklaeno djelovanje u odreenim podrujima. Ove odredbe
Ugovora konkretizirane su donoenjem Konvencije o Europskom
policijskom
uredu (Europolu) 26. srpnja 1995. godine. Zadaci Ureda su: a) razmjena po-
dataka izmeu drava lanica, b) prikupljanje i analiza podataka o odree-
nim vrstama kaznenih djela, c) obavjetavanje nacionalnih vlasti o pitanji-
ma od interesa te o uoenoj povezanosti izmeu kaznenih djela, d) pruanje
podrke nacionalnim istragama, e) odravanje raunalne baze podataka.
Djelatnost Ureda obuhvaa pitanja terorizma, nezakonitoga prometa
opojnim drogama, ljudima, nuklearnim materijalom, ukradenim vozilima,

222
 UVOD

borbe protiv krivotvorenja novanica zajednike europske valute i drugih

sredstava plaanja, te sprjeavanje aktivnosti pranja novca. Sjedite Ure-
da je u Den Haagu. Ravnatelja Ureda bira Vijee ministara Unije na 4
godine.
Svaka drava lanica osniva, odnosno odreuje, nacionalni ured ovla-
ten za provoenje navedenih zadaa, koji ujedno slui kao tijelo veze
izmeu Europskog policijskog ureda i nadlenih nacionalnih tijela. Sva-
ka drava lanica alje u sjedite Ureda najmanje jednoga slubenika za
vezu, koji predstavlja nacionalne interese i odgovara nacionalnom uredu.
Ured odrava vlastiti informacijski sustav Europol computer system
(TECS), koji se sastoji od baze podataka i sustava za analizu podataka. In-
formacijski sustav omoguuje razmjenu podataka izmeu Europola i dra-
va lanica, a slui i za izradu opih stratekih izvjea i analizu odreenih
vidova kriminaliteta.
Ugovorom iz Amsterdama (potpisan 2. listopada 1997., a stupio na sna-
gu 1. svibnja 1999.) odreena podruja policijske i pravosudne suradnje
prenesena su iz treega stupa u prvi stup, ime su prestala biti iskljuivo
pitanja meuvladine suradnje drava lanica i postala podrujima dje-
lovanja i odgovornosti institucija Zajednice. U tom smislu izmijenjen je
Ugovor o Europskoj zajednici unoenjem Dijela IV. s naslovom "Vize, azil,
imigracijska i druge politike koje se odnose na slobodno kretanje osoba"
(lanci 61.-69.).
Tijela Unije trebaju u roku 5 godina od stupanja ugovora na snagu
osigurati slobodu kretanja osoba u granicama Unije, izmeu ostaloga pro-
voenjem mjera ujednaavanja nadzora vanjskih granica, useljenikoj po-
litici i pitanjima azila (lanak 61.), te mjera prevencije i suzbijanja pojava
kaznenih djela. Ovaj dio Ugovora u uskoj je vezi s primjenom Schengen-
skoga sporazuma, koji je posebnim protokolom uz Ugovor iz Amsterdama
integriran u institucionalni okvir Unije. Naime, Ugovorom iz Amsterdama
uvodi se koncept pojaane suradnje (closer cooperation), koji omoguuje
odreenom broju drava lanica koritenje institucionalnoga okvira Eu-
ropske unije radi provoenja oblika suradnje u kojima ne sudjeluju sve
lanice Unije (Velika Britanija i Irska).
Ugovorom iz Nice (potpisan 26. veljae 2001., stupio na snagu 1. veljae
2003.) izmijenjene su odredbe Ugovora o Europskoj uniji koje se odnose
na pojaanu suradnju pojedinih drava lanica. Novi lanci 40., 40.a i 40.b
ureuju postupak pojaane suradnje policijskih i pravosudnih tijela te pos-
tupak naknadnoga pristupa proirenim oblicima suradnje. Ugovor iz Nice
uvodi promjene sa svrhom prilagoavanja postupka odluivanja u tijelima
Unije u perspektivi irenja pristupom novih deset lanica. Nove lanice
u prvom razdoblju ostaju izvan Schengenskoga podruja. U zakljucima
Europskoga vijea, od 29. svibnja 2001., kao jedan od preduvjeta irenja

223
 KRIMINALISTI KA __________________________________________________________

Schengenskog reima na nove lanice istie se razvoj druge generacije

Schengenskoga informacijskog sustava (SIS II).
Vijee ministara Europske unije u oujku 1998. iniciralo je Program
Falcone, sa svrhom financijske potpore suradnji i razmjeni informacija
izmeu pojedinaca i organizacija angairanih u borbi protiv organizirano-
ga kriminaliteta (suci, dravni odvjetnici, djelatnici policijskih i carinskih
tijela, lanovi akademske zajednice i drugi). U razdoblju do 2002. pokrenu-
ti su i programi Grotius-Criminal (sa svrhom podrke suradnji i razmjeni
informacija pravnih praktiara iz drava lanica Europske unije koji se
bave kaznenim pravom), Hipocrates (potpora privatnim udrugama i or-
ganizacijama koje djeluju na podruju prevencije pojava kriminaliteta),
Oisin (potpora programima razmjene iskustava pripadnika policijskih i
carinskih tijela drava lanica), Stop (namijenjen financiranju programa
borbe protiv trgovine ljudima) i drugi. Svi navedeni programi 2002. godine
zamijenjeni su programom AGIS, ija je svrha promicanje razliitih oblika
suradnje u sprjeavanju, otkrivanju, istraivanju i procesuiranju razliitih
vidova kriminaliteta.
Ugovor o Europskom ustavu (Treaty establishing a Constitution for Eu-
rope) potpisan je u Rimu 29. listopada 2004. i sadri temeljne odredbe o
policijskoj suradnji. Prema lancima III-275. do III-277. zakonodavna tije-
la Unije trebaju donijeti mjere koje se odnose na: a) prikupljanje, uvanje,
analizu i razmjenu informacija, b) podrku obuci i razmjeni osoblja i opre-
me, c) oblikovanje zajednike istrane tehnike radi otkrivanja ozbiljnih
oblika organiziranoga kriminaliteta. lanak III-276. odnosi se na Europol,
ija je zadaa pruanje potpore policijskim i drugim tijelima drava lani-
ca i jaanju meusobne suradnje u prevenciji i suzbijanju ozbiljnih oblika
kriminaliteta koji se tiu najmanje dvije drave lanice, terorizma, te kri-
minaliteta koji ugroava zajednike interese Unije.
Organizacija, podruje djelovanja i zadaci organizacije Europol ureuju
se sekundarnim zakonodavstvom Unije. Primjena mjera prisile je isklju-
iva ovlast nadlenih nacionalnih tijela. lanak III-277. propisuje da e se
sekundarnim zakonodavstvom Unije odrediti uvjeti i ogranienja djelova-
nja policijskih i drugih nadlenih tijela jedne drave lanice na podruju
druge drave lanice.
Suradnja policija unutar Europske unije odvija se u podruju suzbijanja
organiziranog kriminaliteta (Program Falcone), djeje pornografije, urba-
noga nasilja, trgovine ljudima, korupcije. Valja napomenuti da je policijskoj
suradnji posveeno posebno poglavlje (VI.) u Amsterdamskom sporazumu.
Za kriminalistiko postupanje posebno znaenje imaju nove ustanove:
europski uhidbeni nalog, europski kazneni ispis i europski dokazni nalog.*

Dio teksta o tim ustanovama napisala je Milana Trbojevi.

224
 UVOD

Europski uhidbeni nalog (European Arrest Warrant) kao novi oblik kaz-
nenopravne suradnje izmeu drava lanica Europske unije sadrajno je
izmijenio tradicionalni sustav prava izruenja. U odnosu na klasinu eks-
tradiciju on omoguuje: a) izravnu suradnju pravosudnih tijela bez (pret-
hodnog) koritenja diplomatskih putova, b) uzajamno priznavanje odluka
pravosudnih tijela svih drava lanica, c) izruenje neovisno o zahtjevu
identiteta norme u odnosu na djela izriito predviena u katalogu, c) kra-
e rokove za izruenje traene osobe, koja moe biti i d) dravljanin drave
lanice kojoj je upuen zahtjev da postupi prema Nalogu.
Nalog se temelji na Okvirnoj odluci Vijea Europske unije usvojenoj
2002. godine. Na snagu je stupio dvije godine kasnije. Iako je obveza o im-
plementiranju navedene Odluke u nacionalna zakonodavstva trebala biti
izvrena do kraja 2003., do sada je samo nekoliko europskih zemalja udo-
voljilo tom zahtjevu. Trenutkom implementacije Okvirne odluke, u odnosu
na kaznena djela predviena Okvirnom odlukom drave lanice prestale
su primjenjivati Europsku konvenciju o izruenju, Konvenciju o pojednos-
tavljenju postupka izruenja izmeu drava lanica Vijea Europe (1995.),
Konvenciju o izruenju izmeu drava lanica Europske unije (1996.).
Okvirna odluka definira Europski uhidbeni nalog kao sudsku odluku
izdanu od strane jedne drave lanice Europske unije u cilju uhienja i
izruenja odreene osobe od strane druge drave lanice, a radi voenja
kaznenog postupka ili izvrenja zatvorska kazne.
Pitanje koje je pravosudno tijelo nadleno za izdavanje odnosno izvra-
vanje uhidbenog naloga ureuje se nacionalnim zakonom. Okvirna odluka
u tom smislu postavlja zahtjev da se radi o tijelu s ovlastima suda.
U odnosu pretpostavke za izdavanja Naloga nuno je razlikovati slu-
ajeve u kojima je izdavanje Naloga: a) obvezatno, odnosno b) podlono
dispozitivnoj odluci nadlenog tijela. Nalog se mora obvezno izdati kada
se radi o jednom ili vie od 32 kaznena djela izriito navedena u Okvirnoj
odluci (lanak 2. stavak 2.). Meutim, Vijee moe naknadno, jednoglas-
nom odlukom, dodati na listu i druga kaznena djela. Daljnja je pretpos-
tavka da je rije o djelu za koje je prema propisima drave izdavateljice
propisana kazna zatvora od najmanje 3 godine.
Nadleno tijelo moe donijeti odluku o izdavanju uhidbenog naloga za
dje-
la za koja je po pravu drave izdavateljice predviena kazna zatvora ili druga
kaznenopravna sankcija oduzimanja slobode u trajanju od najmanje 12 mje-
seci, odnosno da je pravomonom presudom izreena kazna zatvora ili
sankci-
ja koja podrazumijeva oduzimanje slobode u trajanju od najmanje 4 mjeseca.
Osim kaznenih djela koja su navedena u katalogu Okvirne odluke Europski
uhidbeni nalog moe se izdati i za druga djela. U takvim sluajevima izrue-
nje se moe uvjetovati postojanjem identiteta norme izmeu drave izdavate-
ljice i drave izvriteljice u odnosu na (nekataloko) djelo navedeno u
Nalogu.

225
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

U odnosu na rokove za donoenje odluke o izvrenju Naloga razlikuju

se dva sluaja. Kada postoji suglasnost odreene osobe za njeno izruenje,
sudsko tijelo mora u roku od 10 dana donijeti odluku o izvravanju Na-
loga. U svim drugim sluajevima rok za donoenje odluke je 60 dana. U
izvanrednim situacijama, rokovi se u oba navedena sluaja mogu produiti
za jo 30 dana, uz obvezu da se o razlozima kanjenja odmah obavijesti dr-
ava izdavanja Naloga. Kada nadleno tijelo donese odluku da e postupiti
prema postavljenom Nalogu, poinje tei rok za izvrenje izruenja. Krajnji
rok jest 10 dana od dana konanosti odluke. Meutim, izruenje se privre-
meno moe odgoditi ukoliko bi se ugrozio ivot ili zdravlje traene osobe.
Okvirna odluka predvia tri obvezne i vie fakultativnih osnova za
odbijanje izvrenja uhidbenog naloga. Pravosudno tijelo drave izvrite-
ljice odbit e izvriti nalog ako je: a) djelo obuhvaeno amnestijom prema
zakonu drave izvriteljice, a ona i sama ima jurisdikciju za postupanje
u tom predmetu, b) ako pravosudno tijelo drave izvriteljice utvrdi da je
osoba za isto djelo pravomono osuena u jednoj od drava lanica, pod
uvjetom da je izreena sankcija izvrena, da je izvrenje u tijeku odnosno
da se vie ne moe izvriti, i c) ako osoba na koju se nalog odnosi prema
pravu drave izvriteljice zbog svoje dobi ne moe biti kazneno odgovorna
za djelo koje je predmet naloga. Fakultativne osnove za odbijanje naloga
ukljuuju: a) neizruenje zbog nepostojanja dvostruke kanjivosti za neka-
taloko kazneno djelo, b) voenje postupka za isto djelo od strane drave
kojoj je nalog upuen, te c) pravomonu presudu tree drave (nelanice) u
odnosu na isto djelo.
Prema Okvirnoj odluci razlikuju se dva sluaja u kojima postoji sukob
naloga za izruenje. U prvom se sluaju radi o sukobu Europskog uhidbe-
nog nalog dvije ili vie drava lanica Unije, a u drugom sluaju o sukobu
Naloga drave lanice i tradicionalnog naloga za izruenje drave nelani-
ce Unije.
U sluaju kad je vie drava lanica izdalo Nalog za izruenje iste oso-
be, odluku o tome kojoj od njih e traena osoba biti izruena donosi sud-
beno tijelo drave izvriteljice vodei rauna o svim okolnostima sluaja,
a posebno o: a) teini kaznenog djela i mjestu izvrenja, b) datumu izda-
vanja Naloga, i c) odnosi li se Nalog na voenje kaznenog postupka ili na
izvrenje kazne.
Kad se radi o sukobu zahtjeva drave lanice i drave nelanice Uni-
je Okvirna odluka propisuje da e odluku donijeti nadleno tijelo drave
izvrenja (u ovom sluaju Okvirna odluke ne propisuje da se izriito mora
raditi o sudskom tijelu) uzimajui u obzir sve relevantne okolnosti. Osim
okolnosti koje su navedene u prvom sluaju, nadleno tijelo pri donoenju
odluke mora uzeti u obzir i okolnosti koje su predviene u primjenjivim
konvencijama.

226
 UVOD

Europski dokazni nalog (European Evidence Warrani) projekt je koji

smjera pojednostavljenju postupka pruanja (male) meunarodne pravne
pomoi u kaznenim stvarima meu dravama lanicama u sluaju. Tim
instrumentom mijenja se dosadanji postupak pruanja meunarodne po-
moi u kaznenim stvarima koji je meu dravama lanicama ureen Eu-
ropskom konvencijom o uzajamnoj sudskoj pomoi u kaznenim stvarima i
njezinim protokolima, te Konvencijom o provedbi Schengenskog sporazu-
ma. U okviru Europske unije 2000. donesena je i Konvencija o uzajamnoj
sudskoj pomoi u kaznenim stvarima izmeu drava lanica, kojoj je godinu
dana kasnije pridodan i protokol, no oba izvora jo nisu stupila na snagu.
Prijedlog Okvirne odluke o Europskom dokaznom nalogu iz 2003. go-
dine definira Nalog kao sudsku odluku izdanu od strane jedne drave la-
nice Europske unije u cilju pribavljanja predmeta, isprava i podataka od
druge drave lanice Unije, a radi voenja izriito propisanih postupaka.
Zahtjev za izdavanje Naloga moe se postaviti u: a) kaznenom postupku
za kaznena djela koja su predviena u prijedlogu Okvirne odluke (lanak
16. stavak 2.), b) upravnom postupku za prijestupe, ukoliko je predviena
mogunost podnoenja pravnog lijeka sudu nadlenom za kaznene stvari,
i c) postupcima koji se vode za kaznena djela ili prijestupe za koje pravna
osoba moe odgovarati prema pravu konkretne drave lanice. Sadraj i
oblik Europskog uhidbenog naloga odreeni su obrascem koji se nalazi u
prilogu prijedloga Okvirne odluke.
U odnosu na dokaze koji se pribavljaju, mogunost izdavanja Naloga
predviena je u odnosu na sve predmete, isprave i podatke koji se mogu
uporabiti kao dokaz u navedenim postupcima. Izdavanje Naloga isklju-
eno je u odnosu na: a) dokaze koji se pribavljaju ispitivanjem (ukljuu-
jui video i telefonsku konferenciju) osumnjienika, svjedoka, vjetaka ili
treih osoba, b) uzimanje dokaznog materijala sa/iz tijela osobe, posebno
DNA uzoraka (kose, iz usta ili krvi osobe), c) prikupljanje dokaza u real-
nom vremenu primjenom nadzora telekomunikacijskog prometa, prikrive-
nih mjera istraivanja ili nadzora nad bankovnim raunima, d) sluajeve
u kojima je nuno daljnje istraivanje, posebno kroz prikupljanje ili istra-
ivanje postojeih predmeta, isprava ili podataka.
U sluaju potrebe prikupljanja dokaza za koje se ne moe izdati Nalog,
drave lanice moraju koristiti postojee mehanizme meunarodne pomo-
i. Meutim, Nalog se moe izdati i radi prikupljanja podataka o dokazima
koji su izvedeni prije postavljanja zahtjeva za izdavanje Naloga, to uklju-
uje i mogunost prikupljanja podataka o dokazima za koje je izdavanje
Naloga u pravilu iskljueno (v. supra Glava X. pod 2.bi).
Prema prijedlogu Okvirne odluke Europski dokazni nalog moe izdati
samo sudac, istrani sudac odnosno dravni odvjetnik. Nain prikupljanja
dokaza ovisi o odredbama prava drave izvriteljice. U sluaju pozitivne

227
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

odluke o izvrenju Naloga pravosudno tijelo drave izvriteljice mora ko-

ristiti mjeru najmanjeg intenziteta dovoljnu za izvrenje Naloga, te poti-
vati pravo na slobodu od samooptube i naelo ne bis in idem. U odnosu na
prisilne mjere (pretragu i privremeno oduzimanje) predviena je mogu-
nost sudskog ispitivanja zakonitosti mjere. Takav zahtjev moe se podnije-
ti samo pred sudom drave izdavateljice.
Europska komisija je u srpnju 2004. pripremila Bijelu knjigu o sastav-
ljanju Europskog kaznenog ispisa (European Criminal Record), ije je prih-
vaanje bilo predvieno krajem godine. Europski kazneni ispis predstavlja
jednostavan mehanizam meudravne razmjene informacija izmeu dr-
ava lanica Europske unije o kriminalnoj prolosti njihovih dravljana.
U vezi s potrebom pribavljanja podataka o kanjavanju, pojavile su
se dvije koncepcije. Prva, koja polazi od prihvaanja jedinstvenog, zajed-
nikog ispisa i druga koja ide za povezivanjem postojeih nacionalnih
evidencija (u lipnju 2006. godine Belgija, eka, Francuska, Njemaka i
panjolska pokrenule su projekt s ciljem povezivanja postojeih kaznenih
evidencija).
Stupanjem na snagu Odluke Vijea o razmjeni podataka iz kaznenih
evidencija 2005. godine stvoren je temelj za pojednostavljenje organizira-
nja voenja i razmjene podataka iz kaznenih evidencija u drava lani-
cama Unije. Navedena Odluka obvezuje drave lanice na: a) meusobnu
razmjenu podataka iz kaznenih evidencija u sluajevima kada nakon pro-
vedenog postupka jedna drava lanica kazneno osudi dravljanina druge
drave lanice, b) na osnivanje Sredinjeg tijela nadlenog za prikupljanje
i razmjenu podataka i c) uvoenje odgovarajue tehnike i elektronike
infrastrukture koja e omoguiti njihovu razmjenu. U prilogu odluke na-
laze se i dva standardizirana obrasca: a) zahtjev za dostavu podataka iz
kaznene evidencije i b) odgovor na zahtjev naveden pod a).
Suradnja izmeu Europol-a i Republike Hrvatske ureena je Sporazu-
mom o operativnoj i stratekoj suradnji od 13. sijenja 2006. godine (dalje
u tekstu: Sporazum). Osim razmjene saznanja u vezi sa specifinim poli-
cijskim izvidima, suradnja ukljuuje i druge zadae Europol-a navedene u
Konvenciji o uspostavljanju Europskog policijskog ureda, posebice razmje-
nu strunog znanja, opa situacijska izvjea, rezultate stratekih analiza,
saznanja u policijskim izvidima, saznanja o metodama sprjeavanja kri-
minala, sudjelovanje u aktivnostima obuke kao i savjetovanje i podrku u
individualnim policijskim izvidima. Odsjek Europol-a pri Odjelu za meu-
narodnu policijsku suradnju Uprave kriminalistike policije Ministarstva
unutarnjih poslova odreen je za nacionalnu kontakt toku izmeu Euro-
pol-a i drugih nadlenih tijela Republike Hrvatske. Uz Sporazum postoje
etiri Dodatka. Dodatak 1. sadri opise sedam oblika kaznenih djela, i to:
nezakonito trgovanje drogom, kazneno djelo u vezi nuklearnih i radioak-

228
 UVOD

tivnih tvari, krijumarenje nezakonitim migrantima, trgovanje ljudima,

kriminal vezan za motorna vozila, krivotvorenje novca i sredstava plaa-
nja, nezakonite aktivnosti pranja novca. Dodatak 2.odreuje tijela koja su
u Republici Hrvatskoj nadlena za sprjeavanje i suzbijanje kaznenih dje-
la navedenih u Sporazumu. Status, obveze i metode rada asnika za vezu
ureuje Dodatak 3. Dodatak 4. potvruje da su razine klasifikacije slube-
ne tajne prema nacionalnim propisima Republike Hrvatske i klasifikacije
koje koristi Europol jednako vrijedne.

c) Suradnja s tijelima meunarodne sudbenosti

Kriminalistika suradnja nacionalnih policija odvija se takoer u podru-

ju djelovanja meunarodnih sudbenih tijela. Tematski obuhvaa sadraje
kao i u drugim podrujima suradnje, samo to je rije o suradnji tijela dr-
avne vlasti s tijelom meunarodne sudbenosti.
Tijela meunarodne sudbenosti su razliita. To su prije svega naddrav-
ni meunarodni ad hoc tribunali i Stalni meunarodni kazneni sud, te
mjeoviti meunarodni sudovi nove kombinirane koncepcije nacionalnog
i meunarodnog sastava (za Istoni Timor, Sierra Leone, Kosovo). Potonji
sudovi se vrlo razlikuju prema ustroju, vanjskim i unutarnjim odnosima i
drugim znaajkama.
Tijela meunarodne sudbenosti imaju vlastite kriminalistike istrane
jedinice. Ta tijela postupaju prema pravilima odgovarajuih statuta. Kad
surauju s meunarodnim istranim tijelima, nacionalne policije i druga
tijela, prije svega INTERPOL, vode rauna o tim pravilima (to je uree-
no implementacijskim propisima) skrbei da radnja koju poduzimaju ima
odgovarajui stupanj upotrebljivosti pred tijelom meunarodne sudbenosti.

d) Djelatnost Ujedinjenih naroda*

Globalni problem kriminaliteta zahtijeva i odgovarajuu, zajedniku ili ba-

rem u osnovi usklaenu reakciju drava. Vanu ulogu u tome imaju nasto-
janja Ujedinjenih naroda. Ostvaruju se u vie razina u raznim smjerovima.
Ujedinjeni narodi se od osnivanja bave pitanjima kaznenog pravosua
i borbe protiv kriminaliteta. U prvom razdoblju djelovanja naglasak je bio
na donoenju opih naela koje drave lanice trebaju potivati u zako-
nodavnom osmiljavanju i provedbi vlastitih sustava kaznenog progona i
pravosua.

Tekst odjeljka d) napisao je Filip Vukov.

229
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Tu su u prvom redu od znaaja meunarodne konvencije o ljudskim

pravima, poput Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima
iz 1966. (posebno njegovi lanci 9. i 14.), te Konvencije protiv muenja i
drugih okrutnih, neljudskih i poniavajuih postupanja ili kanjavanja
iz 1984., s Protokolom iz 2002. Takvi instrumenti podloni su ratifikaciji
drava lanica, a esto se njima predviaju i tijela koja trebaju nadzira-
ti njihovu provedbu i potivanje, poput Odbora za ljudska prava, Odbora
protiv muenja ili Odbora protiv rasne diskriminacije. Preuzimanjem ob-
veza na temelju ovih konvencija, drave stranke iskazuju opredjeljenje za
izgradnjom sustava vlasti, pa i sustava kaznenog pravosua, temeljenog
na potivanju temeljnih ljudskih prava svakog pojedinca.
S druge strane, suradnja u okviru Ujedinjenih naroda nalae nunost
suradnje drava u suzbijanju najteih oblika kriminaliteta, koji ne poznaje
nacionalne granice. tovie, takve su konvencije donesene i prije nastanka
UN-a, (npr. u okviru Lige naroda donesena je Meunarodna konvencija o
sprjeavanju krivotvorenja novca iz 1931. godine).
Konvencije bitne za kazneno pravo donesene u okviru UN-a mogu
se, prema vrsti kriminaliteta, podijeliti kako slijedi: a) najtei oblici kazne-
nih djela protiv ovjenosti, poput genocida, apartheida ili ropstva (Kon-
vencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948.; Dopunska
konvencija o ukidanju ropstva, trgovine robljem i ustanova i prakse slinih
ropstvu iz 1956.; Konvencija o nezastarijevanju ratnih zloina i zloina
protiv ovjenosti iz 1968.); b) nedoputena proizvodnja i promet razlii-
tim vrstama opasnog oruja (primjerice, Konvencija o zabrani usavrava-
nja, proizvodnje i stvaranja zaliha bakteriolokog (biolokog) i toksinog
oruja i o njihovu unitavanju iz 1972.); c) djela meunarodnog terorizma
(primjerice, Konvencija o kaznenim djelima i nekim drugim aktima izvr-
enim u zrakoplovima iz 1963., Konvencija o suzbijanju nezakonite otmice
zrakoplova iz 1971., Meunarodna konvencija protiv uzimanja talaca iz
1979., Meunarodna konvencija o sprjeavanju financiranja terorizma iz
1999. te najnovija, Meunarodna konvencija o suzbijanju djela nuklear-
nog terorizma iz 2005.); d) djela organiziranog kriminaliteta (najvanija je
Konvencija protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000. s
tri protokola, no treba spomenuti i druge, primjerice, Konvencija o suzbi-
janju trgovine osobama i iskoritavanja prostitucije iz 1950., Konvencija o
suzbijanju nezakonitog prometa opojnim drogama i psihotropnim tvarima
iz 1988.); e) korupcija (Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije iz
2003. godine); f) kriminalitet na tetu okolia ili kulturnih dobara (primje-
rice, Konvencija o mjerama zabrane i sprjeavanja nedoputenog uvoza,
izvoza ili prijenosa vlasnitva kulturnih dobara iz 1970. te Konvencija o
zabrani koritenja tehnika izmjene okolia u vojne ili druge neprijateljske
svrhe); g) u posljednju skupinu mogu se uvrstiti instrumenti meunarod-

230
 UVOD

ne kaznene sudbenosti (Statut Meunarodnog kaznenog tribunala za po-

druje bive Jugoslavije iz 1993., Rimski statut Meunarodnog kaznenog
suda iz 1998., Statut Meunarodnoga kaznenog tribunala za Ruandu iz
1995., Statut Specijalnog suda za Sierra Leone iz 2002.).
Osim radi donoenja meunarodnih ugovora, prihvat i stupanje na
snagu koja uvijek ovisi o dravama lanicama, Ujedinjeni narodi djeluju
radi promicanja zajednikih minimalnih pravila i standarda i na manje
obvezujue naine.
Tu je naroito vana djelatnost brojnih specijaliziranih ustanova, ek-
spertnih tijela koja djeluju unutar njih, te periodikih svjetskih i drugih
meunarodnih kongresa. Znaajni primjeri su: a) Standardna minimalna
pravila za postupanje s pritvorenicima, donesena 1955. godine; b) Smjer-
nice za sprjeavanje kriminaliteta iz 2002. godine; c) Pravila ponaanja
(Code of Conduct) za djelatnike redarstvenih vlasti donesena od Ope
skuptine u obliku rezolucije 1979. godine; d) Osnovna naela o uporabi
prisile i vatrenog oruja, donesena na UN-ovom 8. kongresu o sprjeava-
nju kriminaliteta i postupanju s prijestupnicima. U novije doba posebno
je bitno djelovanje dvaju tijela ustanovljenih 1997. godine: UN-ovog Ure-
da za opojne droge i kriminalitet i Centra za meunarodno sprjeavanje
kriminaliteta.
UN-ov Ured za opojne droge i kriminalitet, sa sjeditem u Beu
(UNODC), a sa zadaom pruanja potpore dravama lanicama u borbi
protiv zloporabe opojnih droga, kriminaliteta i terorizma. Ta se potpora
ostvaruje u prvom redu analitikim radom na boljem razumijevanju pro-
blema zloporabe opojnih droga i kriminaliteta povezanog s tom pojavom,
podrci u usvajanju i legislativnoj provedbi meunarodnih instrumenata
s toga podruja, te raznim oblicima tehnike potpore. U okviru svojega
rada usvaja programe, rezolucije, pravila, naela te objavljuje prirunike:
Osnovna naela o primjeni programa restorativnog pravosua u kazne-
nopravnim stvarima, Akcijski plan o promicanju uinkovitog suzbijanja
kriminaliteta (iz 2002. godine), Prirunik o meunarodnim standardima
koji se odnose na postupanje s pritvorenicima, Prirunik o maloljetnikoj
delinkvenciji, Prirunik o ulozi rtava kaznenih djela u pravosuu itd.
Centar za meunarodno sprjeavanje kriminaliteta od 1997. godine
bavi se pitanjima sprjeavanja kriminaliteta, kaznenog pravosua i refor-
me kaznenog prava, a od 2002. spojen je s UNODC-om i preimenovan u
Program za borbu protiv kriminaliteta Ureda za opojne droge i kri-
minalitet (UNODC Crime programme). U okviru toga tijela donesen je
niz programa borbe protiv pojedinih oblika kriminaliteta: Opi program
(Global programme) protiv terorizma, Opi program protiv korupcije, Opi
program protiv trgovine ljudima, Opi program protiv transnacionalnog
organiziranog kriminaliteta, te Opi program protiv pranja novca.

231
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

U okviru Ujedinjenih naroda djeluju i uredi koji na regionalnoj razini

pridonose ostvarenju ciljeva Programa sprjeavanja i borbe protiv krimi-
naliteta. Najvaniji su UNICRI (United Nations Interregional Crime and
Justice Research Institute), osnovan 1967. godine, sa zadaom pruanja
potpore dravama u istraivanju pojava kriminaliteta, sprjeavanju krimi-
naliteta i kaznenom pravosuu, te HEUNI (European Institute for Crime
Prevention and Control, affiliated with the United Nations), osnovan Spo-
razumom Ujedinjenih naroda i Vlade Republike Finske 1981. godine, ko-
jemu je svrha koordinacija djelatnosti ustanova koje na podruju Europe
sudjeluju u ostvarenju Programa Ujedinjenih naroda o sprjeavanju kri-
minaliteta i kaznenom pravosuu.

e) Dvostrana policijska suradnja

Dvostrana policijska suradnja ostvaruje se temeljem tri vrste ugovora.

Prva su opi ugovori o policijskoj suradnji. Druga su ugovori koji ureu-
ju ira podruja (npr. kaznenopravnu pomo) te meu njima i policijsku
suradnju. Predvieni oblici suradnje su: a) razmjena podataka o sudionici-
ma organiziranog kriminaliteta, o postojeim vezama meu kriminalcima,
o udruenjima kriminalaca i o osnivanju kriminalnih skupina, o tipinim
poiniteljima kao i o ponaanju skupine i osoba, o injeninom stanju, po-
glavito o vremenu, mjestu i nainu poinjenja djela, o napadnutim objek-
tima, o posebnim okolnostima kao i o prekrenim pravnim propisima te
o odgovarajuim poduzetim mjerama, ili o otkrivanju ozbiljnijih prijetnji
za javni poredak; b) poduzimanje na zahtjev jedne od ugovornih stranaka
policijske mjere koja je u skladu s njenim propisima, c) usklaivanje poli-
cijskih istraga i strune pomoi pruanjem materijalne i ustrojstvene pot-
pore; d) razmjena podataka i saznanja o novim metodama i oblicima koji
su uoeni u meunarodnom kriminalitetu, o tvarima, predmetima ili sred-
stvima koji su primijenjeni u poinjenju djela kao i njihovih predloaka
koritenih od sudionika meunarodnog kriminaliteta; e) razmjena rezul-
tata postignutih u kriminalistikim i kriminolokim prouavanjima, f) raz-
mjena strunjaka potrebnih za dokolovanje i specijalizaciju i g) ustrojava-
nje radnih sastanaka za pripremu i ostvarenje planiranih djelatnosti.
Posebne odredbe ugovora ureuju suradnju u podruju sprjeavanja
uzgoja i iskoritavanja sirovina za proizvodnju opojnih droga te psihotrop-
nih tvari i prekusora. Ugovorne stranke tu suradnju ostvaruju: 1) dava-
njem obavijesti o osobama koje su sudjelovale u nezakonitoj proizvodnji i
trgovini drogom i psihotropnim tvarima, o njihovim sklonitima i prijevoz-
nim sredstvima, o nainu obavljanja tih djelatnosti, o podrijetlu opojnih
droga i psihotropnih tvari, o mjestima njihove isporuke, kao i davanjem

232
 UVOD

opisa osobitih potankosti takvih kriminalnih djelatnosti, 2) razmjenom po-

dataka i saznanja o uobiajenim i novim metodama koje se koriste u me-
unarodnom prometu droge i psihotropnih tvari kao i sve obavijesti u vezi
s tim, 3) razmjenom iskustava i rezultata kriminalistikih i kriminolokih
istraivanja, 4) razmjenom uzoraka droga biljnog podrijetla, sintetikih ili
psihotropnih tvari, te 5) osmiljavanjem i koordiniranjem policijskih akci-
ja u cilju poduzimanja sprjeavanja nezakonite proizvodnje opojnih droga
i psihotropnih tvari.
Radi sprjeavanja terorizma, ugovorne stranke, sukladno zakonima
svojih drava koji su na snazi, razmjenjuju podatke i saznanja o planira-
nim i poinjenim teroristikim akcijama, o osobama koje su sudjelovale u
njima, o nainu poinjenja tih djela kao i o tehnikim sredstvima koja su
bila pri tome upotrijebljena i podatke i saznanja o teroristikim skupina-
ma i njihovim lanovima koji ine, koji su poinili ili namjeravaju poiniti
kriminalnu djelatnost u podruju, protiv javnog poretka ili protiv interesa
druge drave, kao i spoznaje koje su vane za teroristike ili druge krimi-
nalne djelatnosti, a predstavljaju prijetnju za javni poredak.
Suradnja ukljuuje i razmjenu obavijesti o pravnim propisima koji se
odnose na kaznena djela, borbu protiv nezakonitih novano-bankovnih
operacija, krivotvorenja platenih sredstava i vrijednosnih papira i pro-
tiv kriminala u podruju gospodarstva i financija, borbu protiv nezakonite
trgovine umjetninama i kulturnim blagom te razmjenu obavijesti koje se
odnose na pitanja nezakonitih migracija i trgovine ljudima.
Stranka koja je dobila podatke moe ih rabiti samo u one svrhe i pod
onim uvjetima koje je odredila ugovorna stranka koja ih daje. Na zahtjev
stranke koja daje podatke stranka koja ih prima duna je dati obavijes-
ti o nainu uporabe tih podataka i o postignutim rezultatima, a podaci
koji se odnose na osobe mogu se predati iskljuivo policijskim slubama,
a drugim slubenim tijelima samo na temelju pisanog doputenja stranke
koja je dala podatke. Pri davanju podataka, ugovorna stranka duna je
potovati pravila o tajnosti, zabrani davanja, uvanju i unitenju podata-
ka prema nacionalnom pravu stranke koja daje podatke.

Literatura:
Artkmper, H., Gesamtgesellschaftliche Verantwortung fr die ffentliche
Sicherheit, Kri-
minalistik, 5/2002. (56); Astor, D. S., Loss Prevention: controls and
Concepts, Security World
Publishing, Los Angeles, 1978.; Bosioi, G. - Vei, P., Zakon o zatiti osoba
i imovine, MUP
RH, Zagreb, 1997.; Clarke R. V. (ur.), Situational Crime Prevention:
Successful Case Studies,
Harrow and Heston, New York, 1992.; as, X, Zasebno varovanje in
pooblastila varnostnikov,
Zbornica Republike Slovenije za zasebno varovanje, Radije ob Dravi, 1995.;
Degan - Pavii,
Meunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2005., 367 - 376, 553, 554;
Djelotvornost policije u suz-
bijanju kriminaliteta - neka tekua britanska istraivanja, Izbor, 1-2/1979.;
Crowe T. D.:

233
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

Crime Prevention through Environmental Design, Butterworth-Heinemann,

Boston, 1991.;
Friedrich, E., Flschungskriminalitt und Prevention, Kriminalistik, 4/2001.
(55); Geerds,
121, 316, 317; Gross - Geerds, IL, 728, 736; Hetzer, W., Europische
Strategien gegen Geld-
wsche und Terror, Kriminalistik, 10/2004. (58); Hoeveler, H., Internationale
Bekmpfung des

234
KRIMINALISTIKA

Verbrechens, Verlag Deutsche Polizei GmbH., Hamburg, 1966.; Klink -

Kordus, 203 - 227;
Kriminalistik - Lexikon, 98, 151, 267; Kube, E., Privates Sicherheitsgewerbe
im Aufwind?,
Kriminalistik, 7/2001. (55); Kube - Strzer - Timm, IL, 287 - 324; Manske,
M., Das Europol
- Informations - System, Kriminalistik, 2/2001. (55); Maver, 66 - 74; Modly -
Korajli, 302
- 303, 493 - 496; Morgan, R. - Newburn, X, The Future of Policing,
Clarendon Press - Ox-
ford, 1997.; Osterburg - Ward, 622; Pavii, B., Pojave suvremenih zloina,
Prirunik, 3/19-
91.; Pecar, J., Neformalno nadzorstvo, Kriminoloki in socioloki pogledi,
Didakta, Radovljica,
1991.; - Policija jutri - izziv (blinje) prihodnosti, Policija na prehodu v 21.
stoletje, Zbornik
posvetovanja, Vija ola za notranje zadeve, Ljubljana, 1993.; - Privatizacija
in komercijali-
zacija policijskih dejavnosti v dihotomiji: dravno - zasebno, Zbornik
posvetovanja, Drutvo
za zasebno varstvo in dravljansko samovarovanje, Portoro, 2000., 11 - 27;
Schmidt, W.,
Handy-Ortung zur Gefahrenabwehr, Kriminalistik, 1/2002. (56); Sohn, W.,
Kriminalittspr-
vention in europischer Perspektive, Kriminalistik, 1/2003. (57); Stenning, P.,
Power and
Accountability of Private Police, European Journal on Criminal Policy and
Research, 8, 3
(2000), 325-352; Storbek, J., Operation E - day im kriminalistischen Visier,
Kriminalistik,
8 - 9/2001. (55); Sturm, J., Schengen - EUROPOL - INTERPOL Konkurenz
oder Partner-
schaft, Kriminalistik, 2/1997. (51); Tuffner, M., Das Schengener
Informationssystem - (SIS),
Kriminalistik, 1/2000. (54); Ulrich, 197; United Nations Standards and
Norms in Crime
Prevention and Criminal Justice: Compendium of United Nations Standards
and Norms in
Crime Prevention and Criminal Justice; Minimum Rules for the Treatment of
Prisoners; De-
claration against Torture and other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment
or Punishment;
Use and Application of the Code of Conduct for Law Enforcement Officials,
including the
Basic Principles on the Use of Force and Firearms; Safeguards
Guaranteeing Protection of
the Rights of those Facing the Death Penalty; Guidelines for the Prevention
of Crime; Vei,
P., Privatna sigurnost u Republici Hrvatskoj, Policija i sigurnost, MUP RH.
Zagreb, 1994.;
- Zakon o policiji s komentarom i stvarnim kazalom, MUP RH, Zagreb,
2001.; - Zakonita
uporaba sredstava prisile kao razlog iskljuenja protupravnosti, MUP RH,
Zagreb, 2000.;
Vodineli - Aleksi, 26; Vrbanc, D., Osobna zatita, Zagreb-tit, Zagreb,
2002.; Weinreich,
R., Das geographische Informationssystem GLADI, Kriminalistik, 2/2000.
(54); Ziercke, J.,
Kommunale Kriminalprvention, Kriminalistik, 5/2003. (57).

Pitanja za provjeru znanja:

1. to je meunarodna kriminalistika suradnja?
2. toje INTERPOL?

235
KRIMINALISTIKA

3. to je TREVI?
4. to je EUROPOL?
5. to su Schengenski sporazumi?
6. Razvrstajte meunarodnu policijsku suradnju prema vanijim kriterijima.
7. to je privatna zatita?
8. to je proaktivna prevencija?

236
 Drugi dio

KRIMINALISTIKA TAKTIKA
Drugi, sredinji dio knjige obuhvaa materiju kriminalistike taktike. Re-
doslijed izlaganja gradiva nastojalo se sustavno organizirati tako da isto-
dobno obuhvati cjelinu materije kriminalistike taktike i postigne jasno-
u, preglednost i jednostavnu usporedbu s ureenjem kaznenog postupka.
Podruja kriminalistike taktike izloena su u dva odsjeka.
Prvi se odsjek bavi radnjama otkrivanja kaznenog djela. Materija je u
tom dijelu izloena sljedeim redoslijedom: 1) mjere osiguranja uinkovi-
tosti kaznenog postupka, 2) poetna saznanja o kaznenom djelu, 3) izvidi
kaznenih djela, 4) potrana djelatnost i kriminalistike evidencije, 5) pri-
kupljanje podataka o kaznenom djelu od strane posebnih subjekata (zapo-
vjednik broda, subjekti privatne zatite).
Drugi se odsjek odnosi na radnje dokazivanja kaznenog djela. U tom
odsjeku razmatraju se: 1) pretrage, 2) privremeno oduzimanje predmeta,
3) ispitivanje okrivljenika, 4) ispitivanje svjedoka, 5) oevid, rekonstrukci-
ja i pokus, 6) prepoznavanje, 7) uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih
dijelova tijela, 8) vjetaenje i struna pomo i 9) nove dokazne radnje u
podruju meunarodne kriminalistike suradnje. Razmatranje se odnosi
na opa pitanja navedenih radnji. Posebna taktika, tj. nain postupanja
kod pojedinih skupina ili kaznenih djela izloen je u drugoj knjizi.
Podjela prema kojoj su rasporeena izlaganja u drugom, sredinjem
dijelu knjige, polazi od razlikovanja heuristike i silogistike kriminalisti-
ke, to je vana komponenta s obzirom na suvremeni aktualni jamstveni
ustroj kaznenog postupka. To je ujedno samo po sebi podsjeanje da ocjena
uspjenosti kriminalistikog postupanja nije kao nekada samo u tome je li
istraivanje rezultiralo novom spoznajom. Jednako je bitno je li ta spoz-
naja stvorena i oblikovana tako da se moe optimalno upotrijebiti
u kaznenom postupku ija su pravila detaljno ureena.
Taktika kriminalistikog postupanja mora biti takva da postie optimal-
ne rezultate, na ekonomian i djelotvoran nain. Tu je nuan obzir na po-
stupovna pravila pojedinog sustava, koji bi trebao biti skladna cjelina ma-
terijalnih, postupovnih, organizacijskih i drugih doticajnih propisa. Osim
te osnovne, normativne komponente, jednako je bitna druga, praktina.
Kriminalisti moraju postupati planski. Jedan je od najvanijih zahtje-
va pravilan odabir vrste i oblika radnje koji mora biti uvjetovan naelom
postizanja optimalnog rezultata. Ako se radnjom ide za otkrivanjem, mora
se imati u vidu daljnji korak: oblik i nain na koji e se otkriveni rezultat
osigurati da se moe upotrijebiti u kaznenom postupku, dakle da se postig-
ne krajnji cilj dokazivanja.

238
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Da bi postigao opisani rezultat kriminalist mora za njega biti najprije

operativno osposobljen. Bitno je prikladno, prije svega specifino, obrazo-
vanje. To je takoer kritino pitanje ako u sustavu nema uvjeta diferenci-
ranja stupnja i podruja struke (npr. ako se zahtijeva visoka struna spre-
ma bez dodatnog uvjeta specificiranja polja, podruja i grane). Zatim je
vrlo vana praktina osposobljenost koja se u suvremenim uvjetima stjee
stalnim i planskim osposobljavanjem tijekom cijele slube. Kriminalist s
opisanim kvalitetama visoko je profesionalno osposobljena osoba koja za
punu uspjenost i opedrutvenu korisnost vlastitog rada mora potpadati
samo pod kriterije strune sposobnosti i etinosti djelovanja. Nipoto, kao
to je jo uvijek sluaj, pod iracionalne kriterije (nekad je to bila politika
podobnost, koju danas zamjenjuje njen surogat bliskosti ili, ak, pripadnos-
ti nekoj politikoj opciji).
Zadaa je kriminalistike viestupanjska. To se prije svega ogleda u pod-
ruju kriminalistike taktike. Kriminalistika mora najprije jasno i temelji-
to razjasniti odnose pojedinih sadraja u otkrivakim i dokaznim radnja-
ma, kao to su vlastito opaanje, materijalno istraivanje, raspolaganje s
predmetima itd. Zatim valja utvrditi na koji su
na
tkrivakim i dokaznim
radnja-
ma, kao to su vlastito opaanje, materijalno istraivanje, raspolaganje s
predmetima itd. Zatim valja utvrditi na koji su nain ti sadraji uklopljeni
u pravno ureenje pojedinih radnji. Na treoj razini potrebno je izgraditi
standardne postupke prijelaza iz jedne kategorije radnji u drugu. To je
vjerojatno jedna od najkritinijih toaka funkcioniranja mnogih sustava.
Postizanje te zadae nalae sastavljanje poredbenih struktura heuristi-
kih (izvidnih) i silogistikih (postupovnih) radnji. No, osim tog osnovnog
redoslijeda, vano je razraditi unutarnji sadraj pojedinih dokaznih radnji
i to s posebnim obzirom na posebne jamstvene dokazne uvjete, kako bi
se dobila osobito vana daljnja razina odnosa i uvjeta prijelaza iz jedne u
drugu radnju.
Na taj nain praktino se razjanjavaju tipine situacije kakve su odno-
si pregleda, oevida i pretrage, kriminalistike, strune pomoi i vjetae-
nja itd. Na toj se osnovi stvara i druga selekcija pojedinih radnji prema
kriteriju vee - m a n j e , u k l j u
e n o s t i s a d r ~ a j a j e d n e u
d r u g u i t d .
U n a v e d e n o m p o d r u
j u k r i m i n a l i s t i
k o j e p o s t u p a n j e b i t n o
u v j e t o v a n o
p r a v i l i m a

239


ijicpecnok an aviop ijok vatsus inarizilajic

gonenzak agonarirgetni
postupka kao cjeline prethodnog i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

240
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

241
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

242
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

243
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

244
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

245
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

246
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
oji su nain ti sadraji uklopljeni
u pravno ureenje pojedinih radnji. Na treoj razini potrebno je izgraditi
standardne postupke prijelaza iz jedne kategorije radnji u drugu. To je
vjerojatno jedna od najkritinijih toaka funkcioniranja mnogih sustava.
Postizanje te zadae nalae sastavljanje poredbenih struktura heuristi-
kih (izvidnih) i silogistikih (postupovnih) radnji. No, osim tog osnovnog
redoslijeda, vano je razraditi unutarnji sadraj pojedinih dokaznih radnji
i to s posebnim obzirom na posebne jamstvene dokazne uvjete, kako bi
se dobila osobito vana daljnja razina odnosa i uvjeta prijelaza iz jedne u
drugu radnju.

247
Na taj nain praktino se razjanjavaju tipine situacije kakve su odno-
si pregleda, oevida i pretrage, kriminalistike, strune pomoi i vjetae-
nja itd. Na toj se osnovi stvara i druga selekcija pojedinih radnji prema
kriteriju vee - m a n j e , u k l j u
e n o s t i s a d r ~ a j a j e d n e u
d r u g u i t d .
U n a v e d e n o m p o d r u
j u k r i m i n a l i s t i
k o j e p o s t u p a n j e b i t n o
u v j e t o v a n o
p r a v i l i m a

ijicpecnok an aviop ijok vatsus inarizilajic

gonenzak agonarirgetni
postupka kao cjeline prethodnog i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

248
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

249
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

250
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

251
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

252
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

253
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

254
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
o, osim tog osnovnog
redoslijeda, vano je razraditi unutarnji sadraj pojedinih dokaznih radnji
i to s posebnim obzirom na posebne jamstvene dokazne uvjete, kako bi
se dobila osobito vana daljnja razina odnosa i uvjeta prijelaza iz jedne u
drugu radnju.
Na taj nain praktino se razjanjavaju tipine situacije kakve su odno-
si pregleda, oevida i pretrage, kriminalistike, strune pomoi i vjetae-
nja itd. Na toj se osnovi stvara i druga selekcija pojedinih radnji prema
kriteriju vee - m a n j e , u k l j u
e n o s t i s a d r ~ a j a j e d n e u

255
 d r u g u i t d .
U n a v e d e n o m p o d r u
j u k r i m i n a l i s t i
k o j e p o s t u p a n j e b i t n o
u v j e t o v a n o
p r a v i l i m a

ijicpecnok an aviop ijok vatsus inarizilajic

gonenzak agonarirgetni
postupka kao cjeline prethodnog i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

256
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

257
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

258
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

259
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

260
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

261
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

262
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
javaju tipine situacije kakve su odno-
si pregleda, oevida i pretrage, kriminalistike, strune pomoi i vjetae-
nja itd. Na toj se osnovi stvara i druga selekcija pojedinih radnji prema
kriteriju vee - m a n j e , u k l j u
e n o s t i s a d r ~ a j a j e d n e u
d r u g u i t d .
U n a v e d e n o m p o d r u
j u k r i m i n a l i s t i
k o j e p o s t u p a n j e b i t n o
u v j e t o v a n o

263
 p r a v i l i m a

ijicpecnok an aviop ijok vatsus inarizilajic

gonenzak agonarirgetni
postupka kao cjeline prethodnog i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

264
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

265
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

266
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

267
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

268
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

269
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

270
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
n o s t i s a d r ~ a j a j e d n e u
d r u g u i t d .
U n a v e d e n o m p o d r u
j u k r i m i n a l i s t i
k o j e p o s t u p a n j e b i t n o
u v j e t o v a n o
p r a v i l i m a

271


ijicpecnok an aviop ijok vatsus inarizilajic

gonenzak agonarirgetni
postupka kao cjeline prethodnog i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

272
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

273
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

274
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

275
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

276
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

277
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

278
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.

279
 cijalizirani sustav koji poiva na koncepciji integriranoga
kaznenog
postupka kao cjeline prethodnog i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

280
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

281
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

282
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

283
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

284
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

285
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

286
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
izirani sustav koji poiva na koncepciji integriranoga kaznenog
postupka kao cjeline prethodnog i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

287
Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

288
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

289
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

290
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

291
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

292
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

293
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
cepciji integriranoga kaznenog
postupka kao cjeline prethodnog i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

294
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

295
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

296
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

297
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

298
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

299
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

300
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
epciji integriranoga kaznenog
postupka kao cjeline prethodnog i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

301
Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

302
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

303
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

304
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

305
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

306
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

307
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
pciji integriranoga kaznenog
postupka kao cjeline prethodnog i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

308
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

309
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

310
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

311
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

312
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

313
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

314
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
ciji integriranoga kaznenog
postupka kao cjeline prethodnog i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

315
Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

316
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

317
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

318
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

319
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

320
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

321
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
iji integriranoga kaznenog
postupka kao cjeline prethodnog i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

322
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

323
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

324
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

325
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

326
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

327
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

328
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
iranoga kaznenog
postupka kao cjeline prethodnog i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

329
Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

330
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

331
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

332
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

333
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

334
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

335
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
i glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

336
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

337
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

338
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

339
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

340
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

341
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

342
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

343
Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

344
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

345
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

346
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

347
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

348
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

349
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
glavnog stadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

350
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

351
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

352
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

353
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

354
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

355
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

356
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
tadija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

357
Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

358
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

359
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

360
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

361
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

362
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

363
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
adija, s kategorijalnom pod-
jelom na izvide i postupovne radnje, ili kriminalistikim rjenikom - na
radnje otkrivanja i dokazivanja.

364
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Odsjek prvi
RADNJE OTKRIVANJA KAZNENOG DJELA

Glava XI.
Mjere osiguranja uinkovitosti
kaznenog postupka

1. Poziv

Poziv je temeljna mjera osiguranja nazonosti okrivljenika i drugih su-

bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

365
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

366
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

367
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

368
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

369
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

370
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
ugih su-
bjekata radnjama u kaznenome postupku i drugim postupcima kad je to
propisano. Propisima su predvieni opi i posebni sastojci sadraja poziva.
Potonji ovise o vrsti postupovne radnje, svojstvu osobe kojoj je poziv upu-
en, stadiju postupka itd.
Pozivanje je provedbena mjera za poduzimanje izvia i omoguavanje
obavljanja odreenih policijskih poslova. Druga pitanja, prije svega sadr-
aj poziva (naziv, mjesto, adresa, razlog, mjesto i vrijeme pozivanja), ure-
ena su podzakonskim aktima. Postupovni propisi te propisi koji ureuju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-

371
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-
juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

372
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

373
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

374
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

375
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

376
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

377
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
euju
postupanje policije ureuju sadraj poziva zbog sljedeih jamstvenih pita-
nja: 1) prisilno dovoenje, 2) zabranu ponovnog pozivanja zbog istog razlo-
ga u sluaju odbijanja davanja obavijesti i 3) zabranu pozivanja osobe u
njenom domu tijekom noi.
Kriminalistike komponente pozivanja sadrane su poglavito u plan-
skoj prosudbi okolnosti redoslijeda i mjesta pozivanja. Temeljna je pret-
postavka postupanje sukladno zakonskim odredbama. U vezi s tim valja
imati u vidu da se i u policijskim propisima predviaju stanoviti sluajevi
radnji supstituiranja redovnoga reima poziva. To je pozivanje odgovara-

378
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-

vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

379
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

380
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

381
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

382
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

383
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

384
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.

385
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

ga reima poziva. To je pozivanje odgovara-

juim telekomunikacijskim sredstvom te putem sredstva javnog priopa-
vanja. Osobi se uvijek mora priopiti razlog pozivanja, odnosno mora biti
vidljiv iz poziva objavljenog putem sredstava javnog priopavanja.

386
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Iako je zahvat u integritet prava i slobode ovjeka u sluaju pozivanja

relativno blag, valja imati u vidu da je strogo pridravanje odredaba o po-
zivanju pretpostavka za eventualnu primjenu stroih mjera. U sloenom
kaznenom predmetu pozivanje je "tehnika", ali ipak formalna postupov-
na mjera osobite vanosti. Naime, slijed pozivanja morao bi biti izrazom
planskoga pristupa postupovnoj radnji, postupovnom stadiju, poglavito u
primjeru glavne rasprave. O tome ovisi ne samo ekonominost, ve i pra-
vilnost tijeka postupka. Postupovne odredbe u nekim primjerima (roite
glavne rasprave) zahtijevaju istodobnu nazonost vie sudionika postupka,
koja je u biti nepoeljna. Zato u takvim primjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

387
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

388
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

389
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

390
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

391
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
imjerima valja ispitati moguno-
sti da se udovoljavanje formalnim pretpostavkama ne pretvori u temeljnu
tetu za postupovne ciljeve. Tu valja posebice voditi brigu o stvarnome
cilju (ili ciljevima) pozivanja (radi ispitivanja, prepoznavanja, suoavanja).
U okviru planiranja kaznenoga postupka i plan pozivanja ima znatnu
vanost. On, u pravilu, izraava stupanj pripremljenosti subjekta postup-
ka za rjeavanje postupovnih zadaa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

392
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

393
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

394
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

395
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

396
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

397
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
daa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.

398
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba

dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

399
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

400
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

401
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

402
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

403
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
aa. Ne manje vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.

404
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba

dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

405
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

406
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

407
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

408
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

409
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.

a. Ne manje vaan kriminalistiki

moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

410
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.

Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

411
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

412
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

413
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

414
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

415
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
vaan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.

416
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba

dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

417
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

418
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

419
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

420
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

421
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
aan kriminalistiki
moment jest procjena opasnosti od bijega pozivane osobe ili djelovanje na
sudionike kaznenog djela i dr. Navedeno upuuje na poduzimanje drugih
izvidnih i hitnih istranih radnji kako bi se stvorili uvjeti za uhienje.

2. Dovoenje

Dovoenje je mjera postupovne prisile prema okrivljeniku, svjedoku ili

422
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

vjetaku, koja se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.

Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

423
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

424
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

425
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

426
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

427
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
se sastoji u prisilnom dovoenju tijelu koje vodi postupak.
Dovoenje je takvo oduzimanje osobne slobode pri kojemu slubena osoba
dovodi graanina u prostorije suda, policije, drugoga tijela ili do drugog
mjesta, uz pristanak ili bez pristanka te osobe.
Dovedbeni nalog je sredstvo kojim se ostvaruje nazonost osoba u ne-
kom od slubenih postupaka. Osnove za izdavanje dovedbenog naloga od
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.

428
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-

nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

429
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

430
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

431
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

432
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

433
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
suda u vezi s kaznenim postupkom su: dovoenje uhienika, dovoenje
osumnjienika i okrivljenika, dovoenje temeljem raspisane tjeralice, do-
voenje osobe osuene na kaznu lienja slobode, dovoenje osobe koja je
pozvana u svojstvu svjedoka ili vjetaka.
Dovoenje moe odrediti i policija. Razlozi za to mogu biti: 1) dovoe-
nje osobe koja se nije odazvala pozivu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na

434
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

435
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da

poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

436
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

437
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

438
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

439
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
vu policije radi davanja obavijesti (uz
prethodno upozorenje) i 2) dovoenje istranom sucu osobe zateene u kaz-
nenom djelu, iji su bijeg sprijeili graani zbog osnovane sumnje da je
poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

440
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

441
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

442
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

443
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

444
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.

445
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

rijeili graani zbog osnovane sumnje da je

poinitelj kaznenoga djela za koje se progoni po slubenoj dunosti.
Dovedbeni nalog ostvaruje se tako da policija predaje nalog osobi na
koju se odnosi, osim u onim sluajevima kada se pretpostavlja otpor. Kad

446
osoba odbije nalog (odnosno ne postupi po zapovijedi slubene osobe da
poe s njom), mogu se primijeniti sredstva prisile. U cilju osujeivanja bi-
jega, napada ili samopovreivanja, osobu se moe vezati. Radi uspjenosti
dovoenja, osobito kad se oekuje otpor (osoba je otprije poznata policiji kao
nasilna ili se po vrsti i nainu poinjenja kaznenog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

447
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

448
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

449
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

450
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
nog djela to moe zakljui-
ti), nuno je paljivo planirati dovoenje osobe. Pri planiranju e se voditi
rauna o ambijentalnim okolnostima (stan, kua, poljoprivredni posjed,
ugostiteljski objekt i sl.) te stupnju opasnosti osobe i o drugim okolnostima.
Nee se privesti ona osoba ije je kretanje znatno oteano zbog bolesti,
iznemoglosti ili trudnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

451
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

452
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

453
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

454
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

455
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
dnoe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji

456
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

457
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

458
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

459
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

460
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
noe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji

461
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-

za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

462
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

463
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

464
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

465
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.

oe, ni osoba ije bi se zdravlje pogoralo, ali e se o

tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za

466
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

467
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

468
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

469
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

470
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
je bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji

471
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-

za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

472
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

473
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

474
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

475
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
e bi se zdravlje pogoralo, ali e se o
tome odmah obavijestiti tijelo koje je donijelo dovedbeni nalog. Isto e se
postupiti prema osobi koja obavlja takve poslove koji se ne mogu prekinuti
bez tee tete dok joj se ne osigura zamjena.

3. Mjere opreza

Sud prema okrivljeniku moe odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za

476
odreivanje pritvora. U takvom sluaju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

477
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

478
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

479
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

480
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
ju sud mora raspolagati podacima koji
upuuju da se ista svrha moe ostvariti i nekom od propisanih mjera opre-
za. Mjerama opreza smjera se postupnosti. Prije oduzimanja slobode mo-
raju se iscrpiti mogunosti osiguravanja nazonosti osobe blaom mjerom.
Mjere opreza su: zabrana naputanja boravita, zabrana posjeivanja
odreenih mjesta ili podruja, obveza okrivljenika da se povremeno javlja
odreenoj osobi ili dravnom tijelu, zabrana pribliavanja odreenoj osobi
i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-

481
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.

U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

482
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

483
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

484
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

485
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
a veze s odreenom osobom, zabrana
poduzimanja odreenih poslovnih aktivnosti, privremeno oduzimanje putne
i druge isprave za prijelaz dravne granice i privremeno oduzimanje voza-
ke dozvole. Okrivljeniku se moe odrediti jedna ili vie navedenih mjera.
U odreivanju mjera opreza valja voditi brigu o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-

486
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

487
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

488
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

489
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

490
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
o ogranienjima koja
propisuje Zakon o kaznenom postupku. Ogranienja se odnose na zabra-
nu zadiranja u odreena prava okrivljenika. Mjere opreza vremenski su
ograniene, one mogu trajati dok za njima postoji potreba, a najdulje do
pravomonosti presude.
0 primjeni mjera opreza odluuje istrani sudac tijekom istrage, a na-
kon podignute optunice ili optunog prijedloga pa do pravomonosti pre-
sude - sudac pojedinac ili predsjednik vijea, odnosno drugo tijelo suda.
Ogranieno pravo u primjeni mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.

491
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka

dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

492
4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

493
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

494
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

495
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.

496
 mjera opreza ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

497
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

498
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

499
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

500
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
za ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

501
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

502
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

503
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

504
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
a ima policija u sluaju vjero-
jatnosti da je poinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa.
U tom sluaju moe se privremeno, a najdulje tri dana, oduzeti vozaka
dozvola od osobe za koju postoji osnovana sumnja da je poinitelj.

505
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

4. Jamstvo

Jamstvo je mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika u kaznenom po-

stupku koju moe odrediti samo sud. Jamstvo je zamjena za pritvor kad
postoje uvjeti za odreivanje pritvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

506
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

507
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

508
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
tvora zbog opasnosti od bijega okrivljeni-
ka. Jamstvo glasi na novanu svotu ili neku drugu materijalnu vrijednost
koja se odreuje s obzirom na teinu kaznenoga djela, osobne i obiteljske
prilike okrivljenika te imovinsko stanje osobe koja daje jamstvo.
Ciljevi jamstva postiu se pravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika

509
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima

je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

510
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

511
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

512
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
ravilnim odabirom predmeta, odnosno nov-
anim iznosom koji odgovara stvarnim mogunostima osobe. Odluku o
tome sud moe temeljiti na saznanjima policije o imovini osobe, odnosno o
predmetima koji za tu osobu imaju posebnu vrijednost, naroito afekcijsku.
Uzastopno nuenje jamstva treba izazivati sumnju u namjere okrivlje-
nika. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

513
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

514
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

515
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

516
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
a. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje

517
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao

posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

518
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

519
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

520
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
. Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje

521
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao

posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

522
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

523
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

524
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.

Odreivanjem jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika

na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-

525
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje

ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

526
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

527
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

528
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
m jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje

529
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao

posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

530
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

531
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

532
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
jamstva od strane suda i ostavljanjem okrivljenika
na slobodi ponekad je mogue prikriti neke kriminalistike mjere kojima
je svrha prikupiti podatke o ponaanju poinitelja glede odnosa prema su-
uesnicima, tragovima kaznenog djela i dr.

5. Uhienje

Uhienjem se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-

533
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje

ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

534
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

535
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

536
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
m se smatra svaka mjera ili radnja koja ukljuuje prisilno za-
dravanje neke osobe pod sumnjom da je poinila kazneno djelo. Uhienje
ukljuuje oduzimanje slobode, na to se moe nadovezati zadravanje (kao
posebna mjera osiguranja nazonosti) i pritvor.
Pravna je priroda uhienja sloena, posebice u vezi s operativnim rad-
njama kao to su dovoenje, upuivanje i zadravanje. Svima njima pret-
postavka je oduzimanje, odnosno ogranienje slobode kretanja, ali s bitno
razliitim daljnjim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi

537
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.

Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

538
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

539
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

540
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
njim uincima koji su pravne prirode. Razlike izmeu njih
kvalitativne su naravi. Uhienje kao kriminalistiki pojam sastoji se od
niza stvarnih postupaka koje poduzima policija prema odreenoj osobi
kako bi se poduzele neke druge zakonom propisane mjere.
Razlozi za uhienje sadrani su u postupovnim propisima. To su: 1)
izvravanje dovedbenog naloga prema odreenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga

541
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-

ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

542
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

543
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

544
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
reenoj osobi, 2) zatjecanje osobe
u kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunosti i 3) postojanje
osnovane sumnje da je osoba poinila kazneno djelo za koje se progoni po
slubenoj dunosti, kad postoje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

545
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

546
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

547
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.

548
toje odreeni razlozi za odreivanje pritvora.
Uhienje moe biti samoinicijativno i temeljem dovedbenog naloga
kojeg izvrava policija. O obvezi uhienja u potonjem smislu valja sudi-
ti temeljem znaajki navedenog akta, o emu pored postupovnih propisa

549
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

550
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

551
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
propisa

552
govore i propisi koji ureuju policijske ovlasti. Zato treba istaknuti kako
obveza uhienja postoji kad je sud raspisao tjeralicu za okrivljenikom, ili
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

553
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

554
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
kad je policija raspisala potragu za osumnjienikom ili kad je sud donio
rjeenje o pritvoru.
Sprjeavanje bijega osobe zateene u kaznenom djelu za koje se progo-
ni po slubenoj dunosti mogu izvriti i graani uz obvezu predaje osobe
policiji ili sudu.
Pojmom "sprjeavanje bijega" postupovni propisi oznaavaju sadraj
ograniavanja slobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).

555
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.

Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

556
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

557
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
lobode kretanja, sukladno sadraju to ga za to predviaju
lanci 22. i 25. Ustava, koji svojim sadrajima odgovaraju smislu i svrsi
koje u suvremenom kaznenom pravu ima ustanova "graanskoga uhie-
nja" osobe zateene u kaznenom djelu (citizen's arrest).
Zakon o kaznenom postupku za graane predvia sprjeavanje bijega.
Osoba koja sprjeava bijeg ima jo dvije dunosti: a) dovoenje istranom
sucu ili redarstvenoj vlasti ili b) izvjeivanje tih tijela ako dovoenje nije
mogue. Prema zakonskom odreenju zateena je u kaznenom djelu osoba:
a) koju netko vidi kako ini radnju kaznenog djela, ili b) koja je neposred-
no po poinjenju kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju

558
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

559
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

560
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
nog djela zateena pod okolnostima koje upuuju
da je upravo ona poinila kazneno djelo. Navedeno podrazumijeva i upo-
rabu sile kako bi se ostvarili navedeni ciljevi. Mogunost o kojoj je rije
posebno je vana za zaposlenike u podruju privatne zatite.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-

561
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,

postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

562
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

563
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
.
Da bi se osobu moglo uhititi, potrebno ju je pronai (kad nije zateena
u poinjenju kaznenog djela). Poinitelji kaznenih djela kriju se kad im
je poznato da su traeni. Slina situacija je i s drugim osobama koje nisu
poinitelji, a policija ih trai.
Kriminalistika taktika ukljuuje mnogobrojne mjere kojima je cilj
utvrditi gdje se nalazi osoba koju treba uhititi. U tu svrhu mogue je podu-
zimati razliite aktivnosti, izmeu kojih su najvanije: tajno promatranje,
postavljanje razliitih klopki radi uhienja, obavljanje potrane djelatno-
sti. Navedenim aktivnostima svojstvena je interferencija s drugim opera-

564
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

565
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

566
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
erferencija s drugim opera-
tivnim radnjama, jer su im one instrument za odvijanje (npr. postavljanje
klopke moe biti nesvrsishodno bez postavljanja zasjede). Zbog toga je go-
tovo nemogue primijeniti pojedinu operativnu radnju u njezinom istom
obliku.
Postupovni propisi odreuju uvjete pod kojima se moe obaviti uhie-
nje, a kriminalistika taktika utvruje naine prema kojima se uhienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i

567
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

odrediti njihovu opremu.

Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

568
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

569
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
hienje
obavlja. Uhienje je potrebno prilagoditi predvidivim okolnostima glede
mjesta izvrenja uhienja i osobina budueg uhienika te obaviti pravilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

570
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

571
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.

572
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

vilan
izbor slubenika ije psihofizike sposobnosti moraju odgovarati situaciji i
odrediti njihovu opremu.
Uhienje je potrebno izvravati obzirno, pri emu je nuno biti odluan,
ali i uljudan. S mjesta uhienja, kada se ono obavlja na javnom mjestu, a

573
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kada je to mogue, treba udaljiti one koji nemaju slubenih razloga prisus-
tvovati tom inu. Policijski slubenici moraju biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

574
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
u biti pripravni na iznenaenja,
zato je najbolje djelovati iznenada. Nakon samog ina treba obaviti pre-
gled osobe i prema potrebi provjeriti njezin identitet. Tijekom pregleda od
osobe se oduzimaju predmeti podobni za napad, samoozljeivanje ili bijeg.
Kad se pretpostavlja da osoba ima predmete koji se mogu u daljem ti-
jeku postupka koristiti kao dokaz, zatrait e se nalog za pretragu osobe.
Ako uslijedi napad ili bijeg osobe, mogue je u propisanim sluajevima
uporabiti sredstva prisile. Naelno, sredstva prisile smiju biti uporabljena
radi zatite ivota ljudi, svladavanja otpora, sprjeavanja bijega ili odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome

575
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai

da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

576
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
odbija-
nja napada ako mjere upozorenja i zapovijedi ne jame uspjeh. Pri tome
valja skrenuti pozornost na vano taktiko naelo razmjernosti, to znai
da opseg, intenzitet i nain uporabe tih sredstava budu prilagoeni okol-
nostima konkretnog sluaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi

577
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

578
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
luaja.
Najtei zahvat policije prema ovjeku ostvaruje se uporabom vatrenog
oruja. Zakon o policiji, koji ureuje policijsku uporabu vatrenog oruja,
doputa uporabu vatrenog oruja ako su druga sredstva prisile koritena
neuspjeno ili ne jame uspjeh.
Policijski slubenik ovlaten je uporabiti vatreno oruje kad na drugi
nain ne moe: zatititi svoj ivot ili ivot drugih ljudi, sprijeiti izvrenje
kaznenog djela za koje se moe izrei kazna zatvora u trajanju od pet go-
dina i vie, sprijeiti bijeg osobe zateene u poinjenju kaznenog djela za
koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea ili osobe za ko-

579
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti

bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

580
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
e za ko-
jom je raspisana potraga zbog izvrenja takvoga kaznenog djela, sprijeiti
bijeg osobe koja je uhiena zbog izvrenja kaznenog djela iz prethodne to-
ke ili osobe za kojom je raspisana potraga radi bijega s izdravanja kazne
za ta kaznena djela.
Preuzimanjem vlasti nad uhienikom nije dovren slubeni zadatak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.

581
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te

svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene
strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

582
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
tak
uhienja. Osobu je potrebno dovesti do odreenog mjesta. Taj postupak
naziva se preprata. Prepratu treba obavljati tako da se ne izaziva nepo-
trebna pozornost prolaznika. Samo iznimno se preprata obavlja pjeice,
osobito uz prethodno vezivanje osobe.
U pravilu, prepratu se obavlja motornim vozilima prilagoenim za te
svrhe. U njima su uhienici zatieni od samopovreivanja, bijega, napa-
da i pogleda graana. Preventivna mjera iz toga sklopa upravo je vezanje
osobe, koje je mogue izvesti na razliite naine. Najee se izvodi vezanje
ruku tzv. lisicama, pri emu se ruke mogu vezati s prednje strane, lene

583
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

strane, provlaenjem sredstva za vezivanje ispod remena hlaa i dr. U no-

vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

584
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.

585
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

i dr. U no-
vije doba u uporabu se uvode polivinilske trake za jednokratnu upotrebu.
Prednost im je pred klasinim sredstvima, "lisicama" i lancima, u tome to
su lagane i nije potrebno posebno mjesto na odori gdje se dre. Uklanja ih
se posebnim alatom.

586
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Vezanje osobe nije obvezno, odluka o tome ovisi o konkretnim okolnosti-

ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
ome ovisi o konkretnim okolnosti-
ma. Nuna pretpostavka za vezanje osobe jest: sprjeavanje otpora osobe
ili odbijanje napada usmjerenog na policijskog slubenika, sprjeavanje bi-
jega osobe, onemoguavanje samoozljeivanja ili ozljeivanja druge osobe.
Drugi razlozi vezivanja ne dolaze u obzir. Naalost, dogaa se da se, po-
sebno u situacijama u kojima se oekuje snimanje uhienja ili dovoenja,
vezivanje primjenjuje zbog nekih drugih motiva (za pokazivanje uspjenos-
ti rada, iz razloga pridobivanja naklonosti graana itd.). Vezivanje koje u
osnovi ima neki drugi razlog, osim ranije navedenih, radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-

587
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad

novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
radnja je kaznenog
djela zlostave u obavljanju slubene dunosti. To je vrlo teko krenje osob-
nog dostojanstva, posebno u sluajevima "pripremljenih" dovoenja, kad
novinari i reporteri zapravo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno

588
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o

dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
avo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
vo sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-

589
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-

vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.

o sudjeluju kao suuesnici u kaznenom djelu

slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

590
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-

eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
suuesnici u kaznenom djelu
slubene osobe.
Za prepratu se, u nudi, mogu koristiti sredstva javnog prijevoza. Ako
prostorne mogunosti doputaju, uhienici moraju biti odvojeni od ostalih
putnika. Uhienik uvijek mora biti pod nadzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-
eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
adzorom.

6. Zadravanje

Zadravanje je privremeno ogranienje slobode kretanja na odreenom

591
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

mjestu ili prostorijama. Pojam zadravanja ima razliito znaenje. Ure-

eno je postupovnim propisima, a provodi ga policija u povodu poinjenja
kaznenog djela.
Zadravanje osobe u vezi s kaznenim postupkom pojavljuje se u slua-
ju: 1) zatjecanja osobe na mjestu poinjenja kaznenoga djela, 2) zadra-
vanja uhienika na prijedlog policije ili dravnog odvjetnika kada postoje
tono odreeni razlozi za odreivanje pritvora, a zadravanje je potrebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
trebno
radi utvrivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o
dokazima te otklanjanja opasnosti po ivot ili zdravlje ljudi ilmjestu, a ne na
mjestu poinjenja kaznenog djela. On se temelji na iskustve-
nom pravilu, da nitko ne moe u isto vrijeme biti na dva mjesta. To je dokaz
koji osoba najee prua kako bi od sebe otklonila sumnju da je poinitelj.
Osoba nije duna isticati navedenu injenicu niti je duna predlagati doka-
ze kojima bi ta injenica mogla biti utvrena, iako je to u njenom interesu.
Pojam alibi odreuje mjesto - vrijeme - odnos. U tom smislu, sumnji-
vom osobom valja smatrati svaku osobu koja je prije poinjenja, u vrijeme

592
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

poinjenja ili izravno poslije poinjenja kaznenog djela bila na mjestu po-
injenja toga djela.
Nazonost na mjestu dogaaja ne znai istodobno da je osoba poinitelj
kaznenog djela, ali je to povod policiji ili tijelima kaznenog progona za
traenje objanjenja od osobe zato se nalazila na tom mjestu te to joj je
poznato o dogaaju koji je predmet istraivanja. Odsutnost osobe s mjesta
dogaaja predstavlja negativnu injenicu koja se utvruje u sluaju sum-
nje da se tamo nalazila. Istinit alibi zato predstavlja pouzdan dokaz da
sumnjiva osoba nije bila na mjestu dogaaja, ali to ne znai da ona ne
moe na drugi nain pridonijeti kaznenom djelu.
Alibi se utvruje temeljem: a) iskaza osoba, b) tragova na mjestu do-
gaaja, c) tehnikim registracijama injenica. 0 nazonosti osobe izvan
mjesta poinjenja kaznenog djela osoba moe iskazivati sama i/ili to priop-
ava neka druga osoba. U istraivanju valja provjeravati iskaze kako bi se
utvrdila njihova vjerodostojnost.
Tragovi koji mogu posluiti kao dokaz da se osoba nalazila na odree-
nom mjestu mogu biti tragovi koji su istovjetni kao u sluaju da je osoba
poinitelj. Kad se takvi tragovi nalaze na drugom mjestu i uz to s trago-
vima koji govore o vremenu boravka osobe na tom mjestu, to moe biti
upravo potvrda alibija.
Posebno su vane tehnike registracije injenica. Tehnike registracije
injenica danas su brojnije nego ikada prije. Kao primjer mogu se spo-
menuti videozapisi nastali kao rezultat videonadzora poslovnih prostora,
prometnica i sl. Ovdje svakako treba podsjetiti na razliite vrste karata
za javni prijevoz, predstave, mobitele, aparate koji biljee nazonost na
radnom mjestu i dr.
Obveza je policijskih slubenika zatititi zadrane osobe od samopo-
vreivanja, ukloniti od njih predmete podobne za samopovrjeivanje ili
napad, skinuti vezice s cipela, remen, kravatu, oduzeti igice, upalja i sl.
Radi sprjeavanja samoozljeivanja, zadranu osobu, osobito kada je ona
u policijskim prostorima za zadravanje, treba povremeno obilaziti. Inten-
zitet, odnosno vrijeme obilaska ovisi o nizu okolnosti. Posebnu pozornost
valja posvetiti suicidogenim osobama kod kojih je ponekad nuno provodi-
ti stalan nadzor.
Osobe kojima je po bilo kojoj osnovi oduzeta sloboda kretanja imaju
potrebu za tajnim sporazumijevanjem, koje se moe odvijati izmeu oso-
ba kojima je oduzeta sloboda ili izmeu tih osoba i onih koje su na slobo-
di. Poinitelji kaznenih djela u svrhu tajnog sporazumijevanja mogu ko-
ristiti sljedea sredstva: a) nevidljiva sredstva za pisanje (tinta, crnila i
dr.), b) emitiranje poruka koje razumije samo primatelj, c) znakove dane
dijelovima tijela (gestikulacija), d) krijumarenje potajnih poruka napi-
sanih uobiajenim sredstvima, e) tajno pismo (kriptogram), f) akustine

593
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

znakove, g) tehnika sredstva i h) ostalo. Poseban pristup zahtijevaju

osobe koje posjeduju sredstva podobna za napad.
Zadravanje nema samo po sebi posebno dokazno znaenje. Meu-
tim, ono moe pojaavati pouzdanost drugih radnji u vezi s postupkom
svojim preventivnim djelovanjem. Kad zadrimo osobu na mjestu poi-
njenja kaznenog djela (na to su slubene osobe ovlatene do dolaska
istranog suca, ali najdulje est sati), dolazi se do najpouzdanijeg iskaza
te osobe. Osoba zadrana na mjestu gdje se poduzima pretraga dovodi
se u poziciju da drugima ne moe prenijeti sadraj istranih aktivnosti
i dr.

7. Pritvor

Pritvor je liavanje slobode okrivljenika (iznimno nekih drugih osoba, o

emu se ovdje ne govori) radi osiguranja njegove nazonosti ili iz drugih
razloga predvienih zakonom. Po jakosti, pritvor je najtea mjera usmje-
rena osiguranju uinkovitosti postupka, jer zadire u osobnu slobodu. Stoga
se za nju predviaju strogi, zakonom predvieni, razlozi i isto takav postu-
pak. Taj je opi standard kaznenoga postupka suvremenih pravnih drava
proiren zahtjevom da o pritvoru hitno odluuje nepristrano sudsko tijelo
(habeas corpus).
Od pritvora valja razlikovati mjere liavanja slobode izvan kaznenoga
postupka (primjerice policijsko sigurnosno zadravanje). U pravilu, takve
mjere ne udovoljavaju uvjetima za pritvor o kojima je bilo rijei. Konano,
postoje i mjere iz nude, sline pritvoru, predviene posebnim propisima
(ovlasti zapovjednika broda na liavanje slobode poinitelja kaznenoga
djela na brodu).
Sluajevi pritvora imaju vrlo bitnu kriminalistiku stranu. U tome
sklopu valja najprije upozoriti da pritvor nije i ne moe biti sredstvo ne-
doputenih pritisaka na volju sudionika postupka, poglavito okrivljenika,
kao ni sankcija za konkretno postupovno dranje. To su oblici zloporabe,
upravo kazneno djelo postupovnog subjekta.
Valja istaknuti kako se odreivanje pritvora zbog obrane utnjom ne
smije uvijek smatrati sredstvom postupovne prisile. Ponekad, zbog takva
okrivljenikovog dranja sud nema boljih mogunosti od mukotrpnog pri-
kupljanja dokaza, zbog ega je nuno da mu je okrivljenik u blizini.
Pritvor, dakle, slui strogo odreenim, zakonom predvienim, ciljevi-
ma. Meutim, to nipoto ne znai da pritvor ne namee nunost prim-
jene posebne postupovne taktike. Naime, predmet u kojemu je odreen
pritvor ima posebni postupovni reim. U prvome redu to je hitnost pos-

594
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

tupanja, zatim strogi nadzor nad trajanjem pritvora i, konano, posebne

okolnosti povezane s razlozima zbog kojih je u konkretnome sluaju prit-
vor odreen.
Openito se moe rei da je dinamika pritvorskoga predmeta bitno
uveana u odnosu na ostale predmete. Osim toga, sam pritvor predstav-
lja relativno samostalan sadraj postupanja, koji nije uvijek konvergen-
tan radnjama usmjerenim na glavni predmet (upuivanje spisa na odluku
izvanraspravnom vijeu i posljedina nemogunost izvoenja istranih
radnji za to vrijeme). Valja imati u vidu da pritvorski predmet predstavlja
uveane zahtjeve za sve postupovne subjekte.
Pojedini sluajevi pritvora zahtijevaju poseban kriminalistiki pristup
koji odreuje narav pritvorske osnove, dakako uz opi, zajedniki uvjet
postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik poinio kazneno djelo. Za
prvi sluaj meu fakultativnim osnovama odreivanja pritvora bitna je
pravodobna kriminalistika obrada konkretnih okolnosti koje upuuju da
se okrivljenik krije, prepreka koje sprjeavaju utvrivanje njegova iden-
titeta odnosno drugih okolnosti koje upozoravaju na opasnost od bijega.
Utvrivanje tih okolnosti mora biti pravodobno (to znai, u pravilu, hitno),
precizno i jasno. Okolnosti o kojima je rije najee utvruje policija. U
tom smislu one moraju biti sastojak obavijesti koje se dostavljaju drav-
nom odvjetniku uz kaznenu prijavu.
Odreivanje pritvora zbog koluzijske opasnosti pretpostavlja osnovanu
(dakle, na konkretnim okolnostima utemeljenu) bojazan da e okrivljenik
unititi tragove kaznenoga djela (pri emu pojam tragova valja tumaiti
vrlo iroko u smislu tragova u vezi s kaznenim djelom), odnosno opstoj-
nost osobitih (opet konkretnih) okolnosti koje pokazuju da e okrivljenik
ne samo utjecati na svjedoke i druge osobe, ve da e taj utjecaj biti takav
da e ometati istragu. Kriminalistike osobitosti u vezi s pritvorom izraa-
vaju se, takoer, u odnosu na njegovu primjenu u skraenome postupku i
u postupku prema maloljetnicima te u posebnim postupcima (u kojima na
mjesto pritvora dolaze posebne mjere).
Kod podnoenja optunog prijedloga podnositelj moe predloiti da se
okrivljenik stavi u pritvor. Takav prijedlog mora se obrazloiti. Ovdje tako-
er dolazi do izraaja ranije navedena obveza policije da izvijesti dravnog
odvjetnika o stvarnim razlozima koji upuuju na nunost pritvora, kako bi
ih on mogao istaknuti u zahtjevu.
Obavijesti koje se prikupljaju kad je posrijedi maloljetnik brojnije su od
onih koje se prikupljaju u odnosu na punoljetnu osobu, jer moraju obuhva-
titi vie injenica iz osobnog i obiteljskog ivota maloljetnika. Razlika je i
u supsidijarnosti samog pritvora. Sudac za mlade moe odrediti pritvor
tek kad svrhu nije mogue postii primjenom mjera opreza ili privreme-
nim smjetajem.

595
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Privremeni smjetaj odreuje sudac za mlade sam ili na prijedlog dr-

avnoga odvjetnika. On se sastoji u privremenom stavljanju maloljetni-
ka pod nadzor centra za socijalnu skrb radi pruanja pomoi i zatite ili
privremeno smjetanje maloljetnika u ustanovu socijalne skrbi kad je to
primjereno oekivanoj sankciji, da bi se maloljetnik zatitio od daljnjeg
ugroavanja njegova razvoja, posebno od napasti ponavljanja kaznenog
djela.
Osobi s duevnim smetnjama moe se odrediti pritvor kad postoji vje-
rojatnost da bi osoba zbog teih duevnih smetnji mogla poiniti kazneno
djelo. Dravni odvjetnik o navedenoj opasnosti duan je pribaviti miljenje
vjetaka psihijatra.
Vrlo vano pitanje u vezi s pritvorom povezano je s posrednim utje-
cajem pritvora na spoznajnu stranu i opi tijek postupka. U tom smislu
osobito valja imati u vidu psiholoke utjecaje pritvora na okrivljenika i
njegove postupovne radnje. To je, takoer, jedan od vanih momenata koji
zahtijevaju strogo potivanje zakonskoga reima pritvora u cilju onemo-
guavanja pozivanja na "pritvorski sindrom" kao obrazloenja ranijih ne-
povoljnih iskaza. Zato je jednako vaan nadzor nad reimom pritvora.
Pritvorom se osigurava dostupnost poinitelja da u svakom trenutku
moe biti ispitivan, odnosno da iznese svoju obranu, zatim da se sprijei
njegov bijeg od kaznene odgovornosti, da se omogui neometano dokaziva-
nje kaznenoga djela. Posebni sluaj pritvora jest pritvor u podruju meu-
narodne pravne pomoi.
Kao ni zadravanje, pritvor nema samostalno dokazno znaenje, iako
ponekad nunost odreivanja pritvora zbog reiteracijske opasnosti, ko-
luzijske opasnosti, moe govoriti protiv poinitelja kaznenog djela. On je
mjera koja ima iskljuivo preventivni karakter, jamstvo koje omoguuje
poduzimanje potrebnih operativnih ili istranih radnji.
Kuni pritvor posebna je vrsta pritvora. Moe se odrediti ako se svrha
pritvora zbog ranije opisanih osnova moe postii zabranom da se osoba
udaljuje iz stana ili drugog prostora u kojem boravi. Kako bi se nadzirala
provedba mjere kunoga pritvora, sud moe uz suglasnost osobe odrediti
primjenu elektronikog ili videonadzora.
Pritvorenik tijekom trajanja pritvora ima odreena prava, koja u nae-
lu moraju biti usklaena sa zahtjevima voenja kaznenog postupka. Su-
dac koji odreuje pritvor mora upozoriti zatvorsku ustanovu o posebnim
zahtjevima glede komuniciranja pritvorenika s okolinom i osobama s ko-
jima ne smije biti u istoj prostoriji ili s kojima se ne smije susretati. To
moe biti koluzijska opasnost, ali i mogunost nasilja prema oteeniku,
sudioniku ili svjedoku. Ogranienja koja moe postaviti sud odnose se i na
odreivanje osoba s kojima se pritvorenik ne moe dopisivati i s kojima
ne moe ostvarivati telefonski kontakt. Da bi sudac mogao postaviti takve

596
 KRIMINALISTIKA

zahtjeve, mora raspolagati odre-

enim saznanjima, koja, osobito
kod prvog odreivanja pritvora,
pribavlja policija.
Elektroniki nadzor moe se
odrediti primjenom vanjskog
elektronikog i video nadzora za
vrijeme trajanja kunog pritvora
na svim otvorima stana ili drugog
prostora u kojem osoba boravi.
Bolje rjeenje bio bi osobni elek-
troniki nadzor, tj. da se elektro-
nika sredstva praenja (elektro-
nike rune ili none obujmice ili
ogrlice) mogu vezati samo za oso-
bu kojoj je odreen pritvor. Prema
potrebi, sud moe osobi prema ko-
joj odreuje pritvor zabraniti upo-
rabu sredstava za komuniciranje
na daljinu.
Nadzor nad potivanjem ku-
nog pritvora ima sud, a takav
nadzor moe zahtijevati od po-
licije. Bez obzira na istaknuto,
Slika 7. Ureaji za praenje
policija moe i bez naloga suda
uhienika
nadzirati kuni pritvor. Nadzor se
sastoji u provjeri - nalazi li se osoba kojoj je odreen kuni pritvor u odre-
enom prostoru, te potuje li zabranu komuniciranja s drugim osobama.

8. Postupanje sa sumnjivim stvarima

Pod sumnjivim stvarima valja razumjeti pokretne stvari koje su naene u

posjedu okrivljenika, a ne zna se ije su. To su stvari koje nisu u vezi s kaz-
nenim djelom zbog kojeg je okrivljenik osumnjien, niti su to stvari koje se
imaju oduzeti prema Kaznenom zakonu.
To mogu biti dvije skupine stvari. Prvo, to moe biti stvar koja se pro-
nae kod okrivljenika, a ne zna se kome pripada. Da bi se utvrdilo kako
stvar doista ne pripada okrivljeniku, moraju se prikupiti odreene obavi-
jesti. Povod za takvo prikupljanje je nemogunost da okrivljenik objasni
odakle mu stvar, a ona svojom vrijednou ili nekim drugim okolnostima
upuuje da nije njegova.

597
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

U svrhu utvrivanja pripadnosti stvari, mogu se prikupljati obavijesti

pod opim uvjetima. Druga skupina stvari pripada odbjeglom ili nepozna-
tom poinitelju. To mogu biti stvari koje ne pripadaju skupini sumnjivih
stvari, ve se moe raditi o stvarima koje su neupitno vlasnitvo odbjeglog
ili nepoznatog poinitelja (npr. lisnica). Postupovni propisi ureuju nain
uvanja i prodaje stvari.
Stvari o kojima je rije imaju potaknuti sud da od policije zahtijeva podu-
zimanje odreenih mjera kako bi se rasvijetlile okolnosti pod kojima su ta-
kve stvari u okrivljenikovu posjedu. Veliku pomo u traganju za vlasnikom
takve stvari pruaju kriminalistike evidencije, osobito evidencija potrai-
vanih osoba i stvari. Pored ostalog, postupovni propisi odreuju nain oba-
vjetavanja javnosti o pronaenim sumnjivim stvarima, nainu prodaje i dr.
Posebne postupke za postupanje sa sumnjivim stvarima (iako ih tako
ne naziva) sadri i Zakon o uredu. U prvom redu to se odnosi na prihode
pohranjene na bankovnim raunima.
im dravni odvjetnik sazna za vjerojatnost da odreena osoba na svo-
jim bankovnim raunima prima, dri ili na drugi nain posluje s prihodi-
ma ostvarenima kaznenim djelima koja su u nadlenosti Ureda za suzbi-
janje korupcije i organiziranoga kriminaliteta (u nastavku: Ured), a ti su
prihodi vani za izvide i istragu tih kaznenih djela ili podlijeu prisilnom
oduzimanju prema odredbama Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom po-
stupku i Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, Ured e
zahtjevom zatraiti od banke dostavljanje podataka o tim raunima.
Banka je duna zatraene podatke dostaviti u roku odreenom u za-
htjevu Ureda. Ako banka ne postupi po zahtjevu, Ured e zatraiti od
istranog suca da odlui o zahtjevu.
Izvanraspravno vijee upanijskog suda moe odlukom, a istrani su-
dac nalogom, obvezati banku da Uredu dostavi podatke o stanju rauna
osobe, prati platni promet na raunima odreene osobe o kojoj je rije, te
da za vrijeme odreeno odlukom ili nalogom o praenju platnog prometa
redovito izvjeuje Ured o transakcijama na raunu koji se prati.
Kad je banci izdao nalog, istrani sudac moe na zahtjev Ureda pozva-
ti i ispitati lanove tijela banke, dioniare, zaposlenike i sve ostale osobe
koje imaju pristup povjerljivim podacima, u svrhu prikupljanja obavijesti
o okolnostima koje je banka saznala na temelju pruanja usluga i obavlja-
nja poslova s odreenim klijentom.

598
 KRIMINALISTIKA

Literatura:
Goreta et at., Prisilno zadravanje i prisilni smjetaj s
forenzikopsihijatrijskog aspekta, Hr-
vatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 1/2002.; Hadi, M., Pritvor u
skraenom postupku,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 4/1978.; Hirjan - Singer, 127-
129; Josipovi,
L, Meunarodnopravno odreenje prava na slobodu, ustavne odredbe o pravu
na slobodu i
njihove implikacije na kazneni postupak, Zbornik Pravnog fakulteta u
Zagrebu, 8-12/1993.;
- Neka pitanja preventivnog oduzimanja slobode u hrvatskom kaznenom
postupku, Hrvatski
ljetopis za kazneno pravo i praksu, 1/1994.; - Uhienje i pritvor, Targa,
Zagreb, 1998.; - Uhi-
enje i pritvor u meunarodnom pravu s posebnim osvrtom na ureenje
uhienja i pritvora
u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima te praksu Europske komisije i
suda za ljudska
prava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 6/1993.; - Utjecaj tranzicije na
ureenje mjera
za osiguranje prisutnosti okrivljenika i uspjeno voenje kaznenog postupka:
naelo razmjer-
nosti kao temeljni postulat tranzicije, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu, 2/1996.;
Katui - Jergovi, S., Privremene mjere osiguranja u kaznenom postupku -
teoretski i prak-
tini aspekti, Ing biro, Zagreb, 2004.; Kobe, P., Krivini postupak i pravo na
putnu ispravu,
odnosno vizu, Jugoslavenska revija za kriminologiju i krivino pravo,
3/1968.; Krckovski, M.,
Oduzimanje putnih isprava, Naa zakonitost, 4/1978.; - Pravni aspekti
zadravanja, Priru-
nik, 6/1970.; Ljubanovi, V., Problematika pritvora u krivinom postupku,
Pravni vijesnik,
1-2/1998.; Marina, P, Neka pitanja pritvora kao mjere obezbjeenja prisustva
okrivljenika i
uspjenog voenja krivinog postupka, Pravni ivot, 1-2/1994.; Matovski, N.,
Izvjesni aspekti
lienja slobode okrivljenika u krivinom postupku, Prirunik, 3/1972.;
Pavii, B., Ustavna
tuba protiv odluke o pritvoru u kaznenom postupku, Zbornik Pravnog
fakulteta u Rijeci,
1/1999.; Pavii - Kos - ali, Progon plovnog objekta zbog kaznenog djela,
Policija i sigur-
nost, 1/1994.; Pavlica, J., Pritvor u krivinom postupku, Jugoslavenska revija
za kriminologi-
ju i krivino pravo, 4/1978.; Radi - Tomaevi, Neke napomene o pritvoru u
sudskoj praksi,
Naa zakonitost, 2 - 3/1989.; Vasiljevi - Gruba, 322; Vasiljevi, 373-409;
Vei, P., Hrvatska
policija i meunarodni standardi policijskog postupanja, MUP RH, Zagreb,
1996.; Vodineli,
121 II, 933 - 951; Zalman, M. - Siegel, L., Criminal Procedure, West
Publishing Company,
Minneapolis/St. Paul, 1994., 323-350, 712-724; Zalman, M. - Siegel, L.,
Criminal Procedure.
Constitution and Society, 2. izdanje, West/Wadsworth, Belmont, 1997., 347 -
409; Zupani et
al., Ustavno kazensko procesno pravo, 3. izd., Pasadena, Ljubljana, 2000.,
475 - 525.

Pitanja za provjeru znanja:

599
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

1.Navedite mjere kojima se osigurava uinkovitost kaznenog postupka.

2. Navedite osnove za izdavanje dovedbenog naloga.
3. U kojim je sluajevima policija ovlatena odrediti dovoenje?
4. Na koji se nain izvrava nalog za dovoenje?
5.Kako e se postupiti u sluaju da okrivljenik nije u mogunosti odazvati se
pozivu zbog
neke neotklonjive smetnje (bolest, trudnoa itd.)?
6.Tko odluuje o primjeni mjera opreza?
7. Koja se mjera moe primijeniti u sluaju kada okrivljenik prekri obeanje
da nee
napustiti boravite?
8. U kojim se sluajevima moe primijeniti jamstvo?
9.Navedite razloge za uhienje.

10.Tko je ovlaten sprijeiti bijeg osobe zateene u kaznenom djelu za koje se

progoni po
slubenoj dunosti?
11.Navedite sluajeve u kojima se u vezi s kaznenim postupkom moe
odrediti
zadravanje osobe.
12.to je alibi i kako se utvruje?
13.Objasnite sadraj pojma habeas corpus.
14.to je kuni pritvor?
15.Navedite posebne postupke postupanja sa sumnjivim stvarima prema
Zakonu o Uredu.

600
 Glava XII.
Poetna saznanja o kaznenom djelu

1. Opi pristup

Poetna saznanja o kaznenom djelu su prva vijest i "meusaznanja"

prije zapoinjanja prve radnje, dakle spoznaja koju kriminalist ima o do-
gaaju prije poetka prve radnje. Poetna su saznanja quaestio facti. Ipak,
valja imati u vidu znaajke pojava kaznenih djela koje utjeu na poetna
saznanja. Sasvim tono radi se o zakonskom biu i znaajkama pojava ka-
znenih djela.
Kaznena djela razlikuju se u opisanom smislu. Najprije, neka kaz-
nena djela svojim biem odreuju krug poinitelja (slubenika, vojna,
kaznena djela, ratni zloini, nehatna jamstvena kaznena djela, kaznena
djela protiv okolia itd.). "Skok u tamu" ovdje je mogu u smislu nijeka-
nja djela ili njegovih sastojaka, a ne kao klasino sredstvo prikrivanja
poinitelja.
Tome nasuprot, kaznena djela "klasinog" kriminaliteta mogu imati
vrlo razliitu situaciju glede poetnih saznanja: od situacije zatjecanja, po-
stojanja tehnike snimke, do vrlo razraenog prikrivanja djela i poinitelja.
Kaznena djela protiv sigurnosti prometa, u pravilu su dogaaji iji su
sudionici od poetka poznati. Meutim, ima situacija u kojima to nije tako
(bijeg s mjesta prometne nezgode).
Kaznena djela organiziranog kriminaliteta obavijena su, u pravilu, po-
sebnom zatitom iji opseg i struktura moe imati vrlo razvijen sadraj.
Nerijetko se u vezi s tim kaznenim djelima poduzimaju i proaktivne mjere
ponitenja i skretanja saznanja.
Kod nekih kaznenih djela poetna saznanja oteana su situacijom ili,
tonije, okolinom poinjenja djela. Primjeri su spolna iskoritavanja djece
i mladei, obiteljsko nasilje, rodoskvrnue itd.
Pojave novog kriminaliteta (pedofilija, trgovina ljudima, raunalni kri-
minalitet itd.) u odnosu na poetna saznanja stvaraju sasvim nove pro-
blemske situacije za koje valja primijeniti nove metode.

601
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Posebnosti koje su navedene nalau i posebnu prilagodbu postupanja

jer su poetna saznanja odrednica koju nije mogue zaobii u kriminalisti-
kom istraivanju.
Prva vijest i "meusaznanja" nalau kriminalistu temeljito poznavanje
kriminalistike morfologije. Tipine situacije u praksi su najee polazi-
te za stvaranje plana prvog zahvata (v. izlaganja supra Glava IX., pod 6.
i infra Glava XX., pod 4.).

2. Nain saznanja o kaznenom djelu

a) Operativni rad policijskog slubenika

Policijski slubenici obavljajui svakodnevne policijske poslove prikupljaju
obavijesti o svim dogaajima koji mogu biti zanimljivi za sigurnost graa-
na, odnosno za obavljanje policijskih poslova.
Policijski slubenik prikuplja obavijesti usmjerenim radom na odree-
no kazneno djelo ili o tome saznaje sluajno, obavljajui druge zadae. Vrlo
je vano razviti sposobnost, ali i nain prikupljanja obavijesti u obje situ-
acije. To nije iskljuivo vezano uz pojedinanu osposobljenost policijskog
slubenika, nego ulazi u sustavna pitanja kriminalistikog nadzora, stra-
tegije sprjeavanja i otkrivanja kriminaliteta.

b) Kaznena prijava
Kaznena prijava (notitia criminis, denuntiatio) je pisana ili na drugi na-
in priopena obavijest o kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj
dunosti (eventualno i o njegovu poinitelju), upuena izravno ili posredno
dravnom odvjetniku.
Kaznena prijava glavni je povod za pokretanje kaznenog postupka. Po-
daci u kaznenoj prijavi, osim iznimno u zakonom propisanim sluajevima,
nisu izvor saznanja u kaznenom postupku. Posebna vrsta kaznene prijave
jest kaznena prijava policije, koja moe biti razliita s obzirom na sadraj,
a posebice imajui u vidu je li ta prijava povod za poduzimanje izvia kaz-
nenih djela ili je rezultat tih izvia.
Kaznena prijava moe biti protiv poznatog ili nepoznatog poinitelja.
To je vano za daljnje postupanje. S obzirom na podnositelja, razlikuju se
slubene ili privatne kaznene prijave, u ovisnosti o tome je li ih podnijelo
tijelo dravne vlasti u vezi s obavljanjem poslova iz svoje nadlenosti ili
je prijavu podnijela privatna osoba. Podnositelj prijave moe biti poznat,
s prikrivenim identitetom (pseudonimna kaznena prijava) ili nepoznat
(anonimna kaznena prijava).

602
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

Podnoenje kaznene prijave obvezatno je u zakonom predvienim slu-

ajevima. To se osobito odnosi na dravne slubenike, poglavito na policij-
ske slubenike i druge slubene osobe.
Postupovni propisi propisuju dunost prijavljivanja koja obvezuje tijela
dravne vlasti, neovisno o tome je li im obavijest o kaznenom djelu dojav-
ljena ili su za kazneno djelo saznali na drugi nain. Tijelo dravne vlasti
u tom sluaju ima obvezu navesti dokaze koji su poznati i poduzeti mjere
da bi se sauvali tragovi kaznenog djela, predmeti na kojima ili kojima je
djelo poinjeno te svi drugi dokazi.
Posebna dunost podnoenja kaznene prijave ureena je u Zakonu o
Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u sluaju pos-
tojanja naznaka organiziranog kriminaliteta.
Pored policijskih slubenika vano je spomenuti i inspektore Dravnog
inspektorata u koji je organizacijski smjetena veina inspekcijskih slubi
u Republici Hrvatskoj. Inspektori su educirani za samostalnu obradu slu-
ajeva iz svoje nadlenosti.
Meutim, oni esto u obavljanju svojih poslova dolaze do podataka o
kaznenim djelima koja nisu u njihovoj nadlenosti ili zbog sloenosti ne
mogu po njima postupati, to je razlog da o tome podnose prijave polici-
ji. Posrijedi je pouzdana prijava uz koju mogu biti naznaene osobe koje
mogu dati dodatna obrazloenja. Valja istaknuti da inspektori ne mogu
poduzimati izvide kaznenih djela, jer je to ovlast policijskih slubenika i,
pod odreenim okolnostima, vojnih policajaca.
Bitno mjesto imaju i carinski slubenici prema Zakonu o carinskoj slu-
bi. Oni takoer nisu redarstvena vlast u smislu postupovnih propisa, sto-
ga nemaju ovlast poduzimanja izvia kaznenih djela. Vano je istaknuti
da su pojedine ovlasti carinskih slubenika poglavito u odnosu na pregled
i pretragu po modalitetu izvedbe i znaenju za eventualni kazneni postu-
pak ekvivalentne ovlastima koje imaju policijski slubenici, ali bitno razli-
ite s obzirom na mogunost uporabe u kaznenom postupku.
Otkrivanje kaznenog djela ukljuuje velik broj meusobno razliitih
radnji pojedinaca, tijela vlasti i pravnih osoba. Zatitu vlastitih interesa
uspostavljaju trgovaka drutva, banke, financijske i druge ustanove, obrt-
nici i tvrtke za zatitu imovine i osoba.
Postupovni propisi odreuju tajnost podataka o istovjetnosti prijavljene
osobe i podataka na temelju kojih se moe zakljuiti o njenoj istovjetnosti.
Time se nastoji zatiti osoba koja je prijavljena i osigurati svrhovito provo-
enje potrebnih radnji. Dravni odvjetnik duan je prije davanja podataka
o kaznenoj prijavi utvrditi koji su podaci u tom smislu slubena tajna u
konkretnom sluaju.
U praksi, posebno u novinskim napisima, mnogo je primjera krenja
zabrane i objavljivanja podataka iz kriminalistikih evidencija o prethod-

603
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

nim izvidima, to pojaava difamiranje osobe u krajnje dvojbenom trenut-

ku, ali uz to bitno negativno utjee na djelotvornost postupanja.
Kaznena prijava je usmena (usmeno priopena dravnom odvjetniku ili
drugom tijelu) ili pisana (pisani sastavak dostavljen dravnom odvjetniku
ili drugom tijelu). Lano prijavljivanje kaznenog djela je prema uvjetima
iz Kaznenog zakona kazneno djelo. Pri podnoenju usmene prijave tijelo
koje prima takvu prijavu mora na to upozoriti podnositelja. O usmenoj
prijavi, ovisno o nainu na koji je podnesena, sastavlja se zapisnik ili slu-
bena zabiljeka. Zaprimanje prijava ureuju i podzakonski propisi poli-
cijskog postupanja. Kaznena prijava podnesena drugom tijelu odmah se
dostavlja nadlenom dravnom odvjetniku.

b.1) Slubena kaznena prijava

Kad kaznenu prijavu podnosi policija, u njoj treba navesti dokaze za koje
su saznali tijekom izvia kaznenih djela. U kaznenu prijavu ne unose se
sadraji izjava koje su pojedini graani dali pri prikupljanju obavijesti. Uz
nju se dostavljaju predmeti, skice, slike, pribavljena izvjea, spisi o podu-
zetim mjerama i radnjama, slubene zabiljeke, izjave i drugi materijal
koji moe biti koristan za uspjeno voenje postupka.
Obveza je policije da ako nakon podnoenja kaznene prijave sazna za
nove injenice, dokaze, tragove kaznenog djela, podatke o tome, kao dopu-
nu kaznene prijave, dostavi dravnom odvjetniku.
Postupovni propisi ovlauju dravnog odvjetnika na odbacivanje kaznene
prijave na temelju podataka koji proistjeu iz prijave. Dravni odvjetnik
odba-
cuje kaznenu prijavu obrazloenim rjeenjem: 1) ako iz same prijave
proistjee
da prijavljeno djelo nije kazneno djelo za koje se progoni po slubenoj
dunos-
ti, 2) ako je nastupila zastara ili je djelo obuhvaeno amnestijom ili pomilova-
njem, 3) ako postoje druge okolnosti koje iskljuuju krivnju ili kazneni
progon
i 4) ako ne postoji osnovana sumnja da je osumnjienik poinio prijavljeno
kazneno djelo. 0 razlozima odbacivanja kaznene prijave obavjetava otee-
nika u roku od osam dana (osim u propisanim sluajevima kad je odluio ne
poduzeti progon), a ako je prijava podnesena policiji, obavjetava i to tijelo.
Postupanje dravnog odvjetnika u cilju prikupljanja podataka radi
odluivanja o kaznenoj prijavi ili o obavijesti o kaznenom djelu poduzima
se 1) ako dravni odvjetnik iz same prijave ne moe ocijeniti jesu li vjero-
dostojni navodi prijave (nevjerodostojna prijava), 2) ako podaci u prijavi ne
daju dovoljno osnove da dravni odvjetnik moe odluiti hoe li zahtijevati
provoenje istrage (neosnovana prijava), 3) ako je do dravnog odvjetnika
samo doao glas da je poinjeno kazneno djelo i 4) ako je poinitelj ostao
nepoznat (kaznena prijava protiv nepoznatog poinitelja). Dravni odvjet-

604
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

nik moe sam poduzeti prikupljanje podataka - izvidima kaznenih djela i

drugim mjerama ili obraanjem policiji.

605
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

U zahtjevu policiji dravni odvjetnik moe: 1) prepustiti policiji odabir

mjere i radnje i tijek njihova poduzimanja, a moe i 2) poblie odrediti
sadraj mjere i radnje te a) odrediti da ga policija odmah obavijesti o po-
duzetoj mjeri ili radnji ili b) zatraiti da prisustvuje mjeri ili radnji. U tom
sluaju policija mora provesti mjeru ili radnju na nain na koji joj se to
omoguuje.
Ako dravni odvjetnik nije istaknuo poseban zahtjev glede modaliteta
provoenja mjera ili radnji, policija je duna o svemu to je poduzela oba-
vijestiti dravnog odvjetnika najkasnije u roku od trideset dana. U protiv-
nom je duna postupiti prema posebnom zahtjevu dravnog odvjetnika.
Posebno pravo davanja obvezujuih naputaka policiji predvia Zakon o
Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.
Navedena i druga dravna tijela i sve druge pravne osobe dune su
postupiti prema zahtjevu dravnog odvjetnika za dostavu podataka. Zah-
tjev se mora odnositi na odreene podatke. Iznimka od dunosti dostave
podataka su oni podaci koji su zatieni kao tajna, npr. podaci o tednim
ulozima i bankovnim depozitima graana te o poslovanju putem tekuih
rauna graana, koji se mogu dati iskljuivo na pisani nalog suda kad je
pokrenut kazneni postupak ili ako to trae interesi zatite banke prema
posebnim propisima.
Nepostupanje ili zakanjenje s dostavom tea je povreda slubene ili
radne dunosti. Posebne ovlasti kontrole poslovanja pravne i fizike osobe
predviene su posebnim propisima.
Dravni odvjetnik moe pozvati podnositelja kaznene prijave, osumnji-
enika i druge osobe za koje smatra da mogu pridonijeti ocjeni vjerodostoj-
nosti kaznene prijave. Pozivanje se obavlja prema pravilima pozivanja u
izvidima.
Dravni odvjetnik odbacuje slubenu kaznenu prijavu nakon prikuplje-
nih obavijesti 1) ako postoje okolnosti na koje je naprijed ukazano i 2) ako
nema osnovane sumnje da je prijavljena osoba poinila kazneno djelo za
koje se progoni po slubenoj dunosti.

b.2) Privatna kaznena prijava

U pravilu je relativno malo prijava koje pojedinci i razliiti drutveni sub-
jekti podnose izravno dravnom odvjetnitvu, a ne policiji. Prijave o doga-
ajima koji mogu upuivati da se radi o kaznenom djelu svatko moe upu-
titi policiji. Pri tome podnositelj, kao to je uvodno istaknuto, nije vezan
nainom podnoenja ni formom.
Policijski slubenik duan je zaprimiti prijavu o poinjenom kaznenom
djelu koje se progoni po slubenoj dunosti. Ako se pri podnoenju kazne-
ne prijave utvrdi postojanje osnovane sumnje da se radi o kaznenom djelu
koje se progoni po privatnoj tubi ili se utvrdi da dogaaj nema obiljeja

606
K R I M I N A L I S T I K A _________________________________________________________________________

kaznenog djela, policijski slubenik duan je o tome izvijestiti oteenog

kad oteenik sam nije prijavitelj.
Ako policijski slubenik zaprimi pisanu ili usmenu prijavu o kaznenom
djelu s poznatim poiniteljem za koje se progoni privatnom tubom, duan
je o tome obavijestiti oteenu osobu. I u potonjem sluaju policijski slu-
benik ne moe biti potpuno nezainteresiran. Policijski propisi ga obvezuju
da na zahtjev oteenog ili druge osobe ovlatene na podnoenje privatne
tube poduzme nune radnje koje one ne mogu samostalno poduzeti, osim
kada postoje osnove sumnje da je poinjeno kazneno djelo protiv asti i
ugleda. Navedena prijava nije kaznena prijava o kojoj ovdje raspravljamo
u smislu postupovnih propisa.
Oteeni je est izvor saznanja o kaznenom djelu. Bez obzira na to to
je propisana odgovornost za lano prijavljivanje, prijave oteenika esto
prate nedostaci. Osobito se to odnosi na agravaciju dogaaja. Osoba koja
se u kasnijem tijeku moe koristiti kao svjedok moe zbog svoje nezainte-
resiranosti za ishod biti pouzdanija od oteenika.

b.3) Anonimne i pseudonimne kaznene prijave

Anonimnoj prijavi nedostaje potpis ili druga oznaka stvarnog podnositelja,
dok pseudonimna nosi lani potpis ili lanu oznaku podnositelja. Iskustvo
ui da su veoma este anonimne prijave. Navedenim nainom podnositelji
prijave ne ele da se sazna za njihov identitet. Oni tako izbjegavaju svaku
odgovornost za ishod postupka i ujedno izbjegavaju mogue neugodnosti
zbog prijavljivanja kaznenog djela. U novije doba vane su poruke odasla-
ne putem interneta, e-mail i sms poruka s prikrivenim identitetom.
Anonimne i pseudonimne prijave brojne su u praksi i one bitno optere-
uju sustav zbog ega je nuno izraditi odreene kriterije kako bi se olak-
ala selekcija i postupanje. Naelno, stajalite o tome da te prijave nisu
prikladne za postupanje, da su one povod za uznemirivanje i difamiranje
prijavljenih, samo su djelomino prihvatljive.
Postoje naime, kaznena djela za koje se sasvim razumno moe oekivati
da e za njih eventualno biti podnesena jedino anonimna ili pseudonimna
prijava. To su npr. kaznena djela terorizma, organiziranoga kriminaliteta,
obiteljskog nasilja, spolne zloporabe u obitelji, namjernog otuivanja imo-
vine pravne osobe, pijunae itd. Tu se naprosto anonimna ili pseudonim-
na prijava mora razjasniti.
Nadalje, anonimne ili pseudonimne prijave su oekivane od strane oso-
ba u podreenom poloaju na iju je tetu poinjeno kazneno djelo (dom-
sko dijete koje je rtva spolnog zlostavljanja, lan zloinake organizacije,
zaposlenik tvrtke). S obzirom na to postoje brojne situacije u kojima je
anonimna ili pseudonimna prijava jedini oekivani oblik prijave od strane
takvih osoba.

607
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Valja imati u vidu i injenicu da se mnoge anonimne i pseudonimne

prijave podnose iz osobnih ili tuih interesa ili psihopatolokih razloga.
To nalae posebni obzir u postupanju s prijavom. Nadasve diskreciju, jer
postoji ozbiljna pogibelj nanoenja nepopravljive tete nedunoj osobi. Za-
pravo, to je kljuna osobitost postupanja s takvim prijavama.
Prijave o kojima je rije mogu biti lane, istinite ili djelomino istinite.
Bitan je u pravilu sadraj prijave, a ne podnositelj. Zato openito u tom
smjeru valja usmjeriti postupanje.
Postoje situacije u kojima se istraivanje usmjerava na podnositelja.
To se prije svega odnosi na samoprijave, zatim na zapoeta ili kaznena
djela koja traju, te na neke druge situacije. Radnje usmjerene utvrivanju
podnositelja su prije svega uvjetovane oblikom u kojemu je prijava podne-
sena (pisana prijava, poruka, telefonska obavijest itd.).

c) Samoprijava poinitelja

Samoprijava poinitelja (i sudionika) kaznenog djela relativno je rijedak

sluaj. Razliiti razlozi mogu potaknuti poinitelja na takvo ponaanje.
To moe biti kajanje zbog djela, pokuaj umanjivanja posljedica, strah od
eventualnoga grubog uhienja, elja za publicitetom, kanjavanjem i dr.
Samoprijavljivanje moe biti istinito ili neistinito. Navedena mogu-
nost stvara obvezu voenja cjelovitog razgovora, odgovaranjem na "zlatna
pitanja" kriminalistike. Samoprijavljivanje izravno nakon poinjenog dje-
la, u stanju uzbuenja, moe biti koriteno za poiniteljev cjeloviti prikaz.
Lanom prijavljivanju sklone su neke kategorije duevnih bolesnika
koji mogu reagirati samoprijavljivanjem djela za koje su ule da se dogodi-
lo ili kao prijavu izmiljenog djela. Povod za preuzimanje djela druge oso-
be kao oblik lanog samoprijavljivanja dolazi u obzir radi koristoljublja,
solidarnosti izmeu srodnika, iz samilosti, straha i sl.
Posebnu vanost imaju samoprijave podnesene u cilju stvaranja ali-
bija za neko drugo tee kazneno djelo. Upravo ta mogunost nalae da se
samoprijava razmatra analitiki ak i onda kad postoje i druge okolnosti
koje navode na njenu istinitost.

d) Javni pogovor

d.1) Openito o znaenju javnog pogovora za kriminalistiku

Javni pogovor predstavlja prenoenje vijesti o tome kako je poinjeno neko
kazneno djelo ili da je odreena osoba poinitelj djela, a ne zna se je li to
istina i od koga potjee vijest. To znai da vijest koja se prenosi moe biti

608
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

istinita ili neistinita ili da istinit moe biti smo jedan njezin dio. Javni
pogovor, osobito ako je duljeg trajanja, moe mijenjati vijest tako da prvo-
bitna vijest moe biti umanjena ili uveana. Isto tako, moe se izmijeniti
ili dopuniti uloga pojedinih sudionika.
Javni pogovor moe biti snano sredstvo manipulacije koje je osobito
koriteno u kriminalnom ambijentu, esto radi zavaravanja i skretanja
pozornosti kriminalistikih tijela. Posljedica javnog pogovora moe biti i
objavljivanje njegova sadraja u sredstvima javnog priopavanja.

d.2) Javni pogovor kao izvor saznanja o kaznenom djelu

Kad se javnim pogovorom pronose vijesti o poinjenom kaznenom djelu,
zadaa je policije da najprije istrai, ako je to u konkretnim okolnostima
mogue, je li kazneno djelo prijavljeno.
Ako je kazneno djelo prijavljeno, valja smatrati da je policija ve po-
duzela ono to je nuno poduzeti nakon saznanja o kaznenom djelu. Kad
je vijest tek prvo saznanje o poinjenom kaznenom djelu valja postupati
urno, izai na mjesto dogaaja, poduzeti radnje prvog zahvata, izraditi
odreene planove postupanja i dr.
Svakako se mora podnijeti izvjea o onome to je sadraj javnog pogo-
vora, od koga i gdje se to saznalo i od koga je osoba saznala vijest te ima li
saznanja da je o sadraju vijesti upoznata jo koja osoba.
Prenoenje vijesti o prijavljenom kaznenom djelu zanimljivo je stoga
to policijski slubenik koji je saznao za sadraj javnog pogovora u dalj-
njem postupanju polazi od injenice da se zna o postojanju kaznenog djela.
Navedeno istodobno ne mora znaiti da odsutnost javnog pogovora doka-
zuje da se ne zna o poinjenom kaznenom djelu.

d.3) Javni pogovor i odnos prema kriminalistikom istraivanju

Javni pogovor je vaan za tijek kriminalistikog istraivanja jer on izaziva
interes javnosti. Javni pogovor moe se odnositi na interpretaciju injeni-
ca koje su poznate, ali i na iznoenje pretpostavki, nagaanja i injenica
koje nisu poznate tijelima koja istrauju.
Na javni pogovor tijekom kriminalistikog istraivanja valja gledati
kao na dinamian proces koji ovisi ne samo o sposobnostima sudionika ve
i o stupnju napretka u kriminalistikom istraivanju, zbog ega mu uvijek
valja pridavati vanost. esto, osobito u javnosti zanimljivim sluajevima,
policijski slubenici radi umirivanja javnosti moraju komentirati javni po-
govor i poduzimati radnje koje nije nuno poduzimati i koje se ne temelje
na rezultatima kriminalistikog istraivanja sve u cilju koncilijantnosti.
U oblikovanju javnog pogovora sudjeluju i osobe koju su davale obavi-
jesti policiji. Vrlo je teko takve osobe obvezati na utnju. One iznose sadr-

609
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

aj svoje obavijesti ali i pitanja istraitelja koja mogu poticajno djelovati i

stvaranju javnog pogovora.

e) Javna priopavanja
e.1) Openito o javnom priopavanju
U oblasti javnog priopavanja vie je vanih pitanja u vezi sa saznanjem
o kaznenom djelu. To je vano, ali jedva prepoznato pitanje koje u znatnoj
mjeri utjee na kriminalistiko istraivanje.
Kao izvor saznanja o kaznenom djelu i poinitelju bitne su dvije skupi-
ne sadraja koji se prenose sredstvima javnog priopavanja. To su autorski
prilozi kao vijesti, kolumne i sl., na jednoj strani, i oglasi, na drugoj. U prvoj
skupini sadraja moe izravno biti poinjeno kazneno djelo (npr. odavanje dr-
avne tajne) ili se moe iz same vijesti ili reportae zakljuiti da je poinjeno
kazneno djelo ili saznati o osobi koja je poinila kazneno djelo. Takoer,
moe
se raditi o radnji vezanoj uz kazneno djelo (kojom se npr. upozorava na nove
sigurnosne mjere, ili naprotiv, na njihov nestanak i tome slino). Za drugu
skupinu bitno je da oglasi sadre usluge koje su kazneno djelo (npr. prostitu-
cija ili prodaja robe iji je pravni promet zabranjen ili potjee iz zabranjene
aktivnosti). Oglasi su takoer sredstvo kojima se priopavaju vijesti u krimi-
nalnom prostoru, poput ifriranih poruka ili drugih priopenja.
Iznimno vano mjesto u razmatranom podruju ima tajnost izvora ili
pravo novinara i urednika da ne otkrije izvor informacija. Neka zakono-
davstva diferenciraju tu blagodat predviajui iznimke za teka kaznena
djela. Druga, (poput hrvatskog), naprotiv, predviaju gotovo apsolutno va-
enje tajnosti izvora.
Za javno priopavanje nadalje je vrlo vano pitanje zatite kriminalisti-
kog istraivanja od javnog objavljivanja podataka za koje postoji interes
da ostanu u diskreciji. Ili drugim rijeima, to je pitanje kako se priopava
o kriminalistikom istraivanju.
Mediji idu za brzom i privlanom vijesti. Istraitelj, naprotiv, mukotrp-
no slae mozaik spoznaja. Tu su mogue napetosti i sukobi. Nije iskljue-
no ni manipuliranje medijima, opstrukcija kriminalistikog istraivanja,
stvaranje neprijateljske klime ili klime javnog progona itd. Zloporabe slo-
bode medija mogu u kriminalistikom postupanju imati ozbiljne posljedice.

e.2) Subjekti kriminalistikog istraivanja kao "medijske zvijezde"

Noviji je razvoj u vie razliitih sredina donio novu pojavu: stvaranje "me-
dijskih zvijezda" od subjekata kriminalistikog istraivanja (najee poli-
cijskih slubenika i sudaca). Postupci se iz sudnice sele na novinske strani-
ce, tamo se daju prognoze prije okonanja, iznose "dokazi" itd. Okrivljenik
dolazi u sudnicu ve "osuen" ili "osloboen" - jer tako pie novinar.

610
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

Stvarna kakvoa samozatajnog sudakog i istraiteljskog rada posta-

je drugorazredna znaajka koja u sredini nesigurnog poretka vrijednosti
ustupa pred koliinom prisutnosti u novinarski stvorenoj posredovanoj jav-
nosti. U pravilu to ima negativne posljedice za kakvou kriminalistikog
istraivanja koje su u nekim sluajevima krajnje ozbiljne.

e.3) Javna priopavanja i uporaba u kriminalistikom istraivanju

Sadraji javnog priopavanja vaan su i uestali predmet kriminalistikog
istraivanja.
U priopenjima se prije svega nalaze podaci koji su predmet istraiva-
nja (opisi dogaaja, kronologije, fotografije itd.), ili predmet provjere (npr.
alibi). To su podaci kojima se prikupljaju osnove za stvaranje verzija itd.

3. Meusaznanja kao priprema istraivanja

a) Opa priprema

Meusaznanja se prije svega temelje na kriminografiji, tj. dobrom pozna-

vanju pojavnosti kaznenog djela koje je budui predmet istraivanja (v.
izlaganja supra Glava IX. pod 6. - 8.). To je opi, sintetiki pogled na istra-
ivanje koje slijedi.
Kriminalna situacija je, naprotiv, analitiki pristup, uzimanje u obzir
posebnosti pojave kaznenog djela koje je u pitanju, svih poznatih okolnosti
i okvirno postavljanje istraivakog plana.
Prethodna dva uvjeta dovode do treeg i kljunog koji se oblikuje u tak-
tikom nainu kao konkretnoj planskoj osnovi istraivanja kaznenog djela
(v. izlaganje supra Glava IX. pod 6.).

b) Kriminalistiko profiliranje

Kriminalistiko profiliranje (criminal profiling, offender profiling) temelji

se na saznanjima bihevioristikih i kriminalistikih znanosti, a primjena
te metode razvija se od poetka pedesetih godina dvadesetog stoljea, u
prvome redu u posebnom odjelu FBI-ja, Behavioral Science Unit, koji da-
nas kao jedinica za potporu istragama (Investigative Support Unit) djeluje
u sklopu nacionalnog centra za analizu kaznenih djela nasilja (National
Center for the Analysis ofViolent Crime).
U okviru INTERPOL-a djeluje odjel za kriminalistiku obavjetajnu
analitiku (Analitical Criminal Intelligence Unit), koji se u svome radu

611
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

takoer bavi izradama profila poinitelja na temelju analize brojnih po-

dataka, izrade hipoteza, prepoznavanja nizova povezanih kaznenih djela
i uzoraka u kriminalnom ponaanju. U praksi je izrada kriminalistikih
profila naroito znaajna u istraivanju serijskih ubojstava.
Izrada osobnog profila poinitelja kaznenog djela temelji se na pretpo-
stavci da je ponaanje, pa tako i poinjenje odnosno konkretan nain po-
injenja kaznenoga djela, odraz osobina linosti. Profiliranje ima za svr-
hu suziti opseg kriminalistikog istraivanja na one osobe koje posjeduju
znaajke potrebne za poinjenje djela na nain na koji je ono, prema dos-
tupnim podacima, poinjeno.
Profiliranje dolazi do izraaja kad su na raspolaganju samo poetna,
za identifikaciju mogueg osumnjienika nedovoljna saznanja, a svrha mu
nije identifikacija konkretnog poinitelja, ve suavanje "popisa" moguih
poinitelja. Metoda takoer prua mogunost da se redarstvena vlast s
odreenim psiholokim profilom obrati za pomo javnosti, ukazujui na
odreene neobine znaajke koje se mogu ispoljiti u ponaanju poinitelja.
Kod istraivanja kaznenih djela ubojstva, profiliranje se vri na vie
naina. Prema jednom autoru, (Gregg O. McCrary) ono obuhvaa traenje
odgovora o znaajkama poinitelja s obzirom na etiri faze u poinjenju dje-
la: 1) prethodna - kakav je plan ili fantazija, ili oboje, pokrenulo poinitelja?
to je poinitelja nagnalo da poini djelo u odreeno, a ne neko drugo vrije-
me?; 2) metoda i nain - kakvu je rtvu (rtve) poinitelj izabrao? Na koji
nainje izvrio djelo: vatrenim orujem, hladnim orujem, davljenjem ili na
drugi nain; 3) tijelo rtve - to je uinio s mrtvim tijelom? Je li ga ostavio
na licu mjesta, u kakvom stanju, odnosno, je li ga premjestio na jedno/vie
mjesta; 4) razdoblje nakon poinjenja djela - naroito su bitne pojave kada
poinitelj pokuava "sudjelovati u istrazi", bilo kontaktima sa sredstvima
javnoga priopavanja, istraiteljima, ostavljanjem tragova ili na drugi nain.
Prema drugima (Douglas, Ressler, Burgess i Hartman), profiliranje
se sastoji od pet ili est faza: 1) podaci za profiliranje {profiling inputs):
prikupljanje svih podataka o djelu, naroito temeljitom analizom mjesta
poinjenja kaznenog djela i svih tragova i predmeta na i oko njega, izja-
va svjedoka, rtve i drugoga; 2) izrada modela: profiler sastavlja modele
svrhovitih pitanja s obzirom na dostupne podatke; 3) ocjena djela sastoji
se u misaonoj rekonstrukciji poiniteljeva i rtvinog ponaanja, ocjeni je li
poinitelj djelovao organizirano ili spontano itd.; 4) izrada prvog mogueg
psiholokog opisa poinitelja - takav opis obino obuhvaa procjenu spola,
dobi, branog statusa, uvjeta ivota, obrazovanja i radnog iskustva, psiho-
lokih osobina, uvjerenja, mogue reakcije na istragu policije te moguu
kriminalnu prolost; 5) istraga; 6) otkrivanje poinitelja.
U suvremenim prilikama profiliranje je vano i u nekim podrujima
"profesionaliziranog" kriminaliteta (transnacionalni organizirani krimi-

612
KRIMINALISTIK^ ___________________________________________________________________

nalitet, terorizam, trgovina ljudima itd.). Kod toga se uglavnom radi o pe-
rifernim (poiniteljskim) radnjama (npr. profesionalni ubojice), koje ipak
nisu zbog toga manje opasne.

Literatura:
Cohen, W. - Danelski, D. J., Constitutional Law. Civil Liberties and
Individual Rights, 4.
izdanje, Foundation Press, Westbury, 1997., 301 - 321; Esherick, J., Criminal
Psychology
and Personality Profiling, Mason Crest Publishers, Broomall, 2005.; Fati,
Pravna priroda
odbaaja krivine prijave, 13. maj", 1/1972.; Krapac, D., Smiju li organi
unutranjih poslova
traiti od banke podatke o tednim ulozima graana, Odvjetnik, 5 - 6/1974.;
Krivokapi, V.,
Krivina prijava organa unutranjih poslova, Jugoslavenska revija za
kriminologiju i krivi-
no pravo, 1/1974.; Lpke, A., Tterprofile, Kriminalistik, (1999) 12, 814 -
820; Makra, A., Kri-
vina ili kaznena prijava, Prirunik, 6/1991.; Modly, D., Krivina prijava
organa unutarnjih
poslova, MUP RH, Zagreb, 1992.; - Sadraj kaznene prijave redarstvenih
vlasti kod ubojstva,
Policija i sigurnost, 13(2004) 3 -4; Pavii, /ZKP/, 224 - 229; Sijeri -
oli, 26 - 30; Simo-
novi, 28 - 30; Simovi, 20 - 31; Trifunovi, M., Odbaaj krivine prijave
protiv nepoznatog
izvrioca, Pravni ivot, 8-9/1970.; Vasiljevi - Gruba, 471; Vasiljevi, 197 -
216; Vodineli,
/2/, tom I, 273 - 276; Vodineli, Zaprimanje prijave o sumnjivoj ili nasilnoj
smrti, Suzbijanje
kriminaliteta, 7-17; Zalman, M. - Siegel, L., Criminal Procedure, West
Publishing Compa-
ny, Minneapolis/St. Paul, 1994., 153167; Criminal Procedure.
Constitution and Society, 2.
izdanje, West/Wadsworth, Belmont, 1997., 195-206.

Pitanja za provjeru znanja:

1. Navedite mogue izvore saznanja o kaznenom djelu.
2. to je sadraj operativnog rada policijskog slubenika?
3. Na koji nain i kome se podnosi kaznena prijava?
4. Mogu li se podaci navedeni u kaznenoj prijavi upotrijebiti kao izvor
saznanja u
kaznenom postupku?
5. Kakva moe biti kaznena prijava s obzirom na njenog podnositelja?
6. Je li stupanj obvezatnosti u vezi s podnoenjem kaznene prijave od strane
dravnih
tijela i graana isti ili je razliit?
7. Koji se problemi javljaju pri pitanju zatite kriminalistikog istraivanja
od javnog
objavljivanja podataka?

613
 Glava XIII.
Izvidi kaznenih djela

1. Openito o izvidima

a) Pojam izvia kaznenih djela

Izvidi kaznenih djela su radnje koje se poduzimaju ako postoje osnove

sumnje da je poinjeno kazneno djelo za koje se progoni po slubenoj
dunos-
ti. Saznanja prikupljena izvidima kaznenih djela ne mogu se upotrijebiti
kao dokaz u kaznenom postupku, osim ako to Zakon iznimno ne predvia.
Pored izvia propisanih Zakonom o kaznenom postupku, izvide propi-
suje i Zakon o sudovima za mlade u predmetima kaznenih djela za koja
vrijede odredbe tog zakona, kao i Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta. Izvidima se otkrivaju, prikupljaju i izlau po-
daci o vjerojatnom kaznenom djelu za koje se progoni po slubenoj dunos-
ti, njegovu poinitelju i drugim okolnostima bitnim za pokretanje kazne-
nog postupka. Izvide poduzima, sukladno postupovnim propisima, policija
na vlastiti poticaj ili na zahtjev dravnog odvjetnika. Krug subjekata koji
ulaze u pojam policije ovisan je o konkretnom zakonodavstvu. Valja imati
u vidu da se i u podruju izvia sve vie razvija meunarodna policijska
suradnja (v. izlaganje supra Glava X. pod 2.).
Pravna pravila koja ureuju izvide kaznenih djela prema svojoj naravi
pripadaju posebnom upravnom (tonije policijskom) pravu. Izvidi se mogu
shvatiti kao parapostupovna djelatnost u uvjetima potrebe prikupljanja
podataka u vrijeme kad jo nisu sazreli uvjeti za kazneni postupak.
Izvidima se, kao i postupovnim radnjama, zahvaa u prava i slobode
pojedinca. Vanost zatite prava i sloboda nalae da se postave granice
takve djelatnosti ba u kaznenom postupku, kako ciljevi zbog kojih je pred-
vien taj postupak ne bi postali opravdanje za posezanje izvan zakonom
predvienih okvira. To su razlozi zbog kojih su osnovna pravila o izvidima
uvrtena u Zakon. Dakle, valja razlikovati pitanje pripadnosti propisa o
izvidima kaznenih djela kaznenom postupovnom pravu od pitanja (postu-
povno) pravne naravi izvia.

614
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Svrha izvia je da se 1) pronae poinitelj kaznenog djela, 2) poinitelj

ili sudionik ne sakrije ili ne pobjegne, 3) otkriju i osiguraju tragovi kazne-
nih djela i predmeti koji mogu posluiti pri utvrivanju injenica i 4) pri-
kupe sve obavijesti koje mogu biti od koristi za uspjeno voenje kaznenog
postupka.
Predmet izvia je prikupljanje podataka. Podatak je opis ili priopenje
o injenici koji daje subjektivnu sliku o objektivnoj stvarnosti (v. izlaganje
supra Glava II.). On je osnovna jedinica svakog informacijskog sustava.
Kad je protumaen, postaje obavijest (informacija - v. izlaganje supra Gla-
va II.). Da bi se obavijest mogla upotrijebiti u kaznenom postupku, valja
ju oblikovati na nain ureen postupovnim pravilima, tj. postupovnom rad-
njom. Tad postaje izvor spoznaje u kaznenom postupku i moe se upotrije-
biti kao dokaz.
Dvije su vrste izvia kaznenih djela: a) opi i b) posebni izvidi (priv-
remenim ogranienjem ustavnih prava i sloboda). Opi izvidi namijenjeni
su za sva kaznena djela za koja se progoni po slubenoj dunosti. Posebni
izvidi poduzimaju se samo za zakonom odreena kaznena djela i prema
posebnim pravilima. U Zakonu o Uredu za suzbijanje korupcije i organizi-
ranog kriminaliteta ureeni su posebni modaliteti, ali i neki posebni oblici
izvia kaznenih djela za iji je progon nadlean Ured.
Kljuna je razlika izmeu izvia i postupovne (istrane) radnje ta to se
prvim otkriva, a drugom dokazuje. Izvidi se poduzimaju u svrhu odlui-
vanja o pokretanju postupka. Zbog takve znaajke podsustav izvia kazne-
nih djela oznauje se kao pripremna, latentna faza ili kazneni postupak u
nepravom, irem smislu, odnosno kriminalistiko istraivanje i slino. Va-
nost razlikovanja izvia kaznenih djela i postupovnih radnji bitna je po-
sebice stoga to, u pravilu, meu njima postoji stvarna (fizika) podudar-
nost ili slinost strukture (osjetilno opaanje, nain stvaranja spoznaje).
Spoznajni rezultati do kojih se dolo izvidima kaznenih djela koriste
se za 1) pokretanje kaznenog postupka, 2) odluivanje o zapoinjanju kaz-
nenog postupka, 3) provedbu pojedinih radnji u prethodnom postupku i 4)
iznimno, kao dokaz u kaznenom postupku
Nisu izvidi kaznenih djela mjere istraivanja koje poduzimaju: a) tije-
la dravne vlasti poput financijske policije, carine, inspekcijskih tijela, b)
tijela osnovana s posebnom zadaom prikupljanja podataka, poput Ureda
za sprjeavanje pranja novca, c) posebna istrana tijela poput istranih po-
vjerenstava Hrvatskog sabora, d) struna tijela osnovana prema posebnim
propisima, kao primjerice povjerenstva za ispitivanje nesrea brodova i
zrakoplova, e) povjerenstva ili osobe koje prikupljaju podatke o kazneno-
me djelu poinjenom u vezi s djelatnou pravne osobe i f) privatni detek-
tivi. Izvidi kaznenih djela nisu ni radnje tajnoga prikupljanja podataka
koje u okviru svoje djelatnosti obavljaju sigurnosne slube.

615
_____________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Za izvide kljunu vanost ima provedbena komponenta. Naime, izvidi

se provode 1) u pravilu s bitno veim stupnjem slobode od postupovnih
radnji, 2) esto uz primjenu posebnih "istranih tehnika" od kojih se samo
neke na posebno ureen nain primjenjuju u provoenju istranih radnji,
3) pri emu za neke izvide nema propisanih pravila postupanja dostupnih
javnosti (posebni izvidi), jer bi to onemoguilo ili bitno otealo njihovu ra-
zumnu provedbu.

b) Poredbene naznake

Kategorijalno razlikovanje izvia i postupovnih radnji svojstveno je judi-

cijaliziranim sustavima kaznenog postupka, u kojima prethodni postupak
vodi istrani sudac.
U sustavima gdje prethodni postupak vodi dravni odvjetnik ili drugo
nesudsko tijelo (npr. policija) razlikuju se dokazne radnje od otkrivakih
(i drugih) radnji. Za prve se postavljaju posebni jamstveni uvjeti ili odre-
uje da ih mora provesti sud (npr. prethodno dokazno roite), a za druge
vrijede policijska pravila postupanja. U tim sustavima esto prethodni pos-
tupak ne ulazi u pojam kaznenog postupka, koji u znatnom broju sustava
poinje tek pravomonou optunice.
Razlike sustava vane su u podruju meunarodne kaznenopravne
i kriminalistike suradnje, a nastoje se prevladati naelom locus regit
actum, posebnim odredbama meunarodnih sporazuma ili, u novije doba,
usklaivanjem sadraja i oblika radnji.
Meutim, za oba je sustava znaajno da radnje koje se ovdje razmatra-
ju kao izvidi kaznenih djela tvore kljunu jezgru prikupljanja saznanja,
koja e svoju konanu provjeru imati u kaznenom postupku.

2. Opi izvidi

Izvidi su usmjereni otkriima bitnim za budui kazneni postupak. Otkrie,

nova spoznaja do koje se dolo izvidnom radnjom, mora biti tako obliko-
vano da se moe koristiti za: a) odluku o pokretanju kaznenog postupka i
b) iznimno, kad to Zakon predvia, kao dokaz u kaznenom postupku. Sto-
ga se kao jedan od najvanijih momenata u sklopu izvidnih radnji upuuje
nain na koji e se otkria do kojih se dolo izvidima osigurati, omoguiti
njihovu uporabu.
Rezultat izvia slui kao izvor spoznaje u obliku u kojem je sauvan
(zapisan, snimljen, usmeno priopen, zapamen). Taj rezultat temelj

616
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

je odluke dravnog odvjetnika o pokretanju kaznenog postupka. Prema

postupovnim odredbama dravni odvjetnik dostavlja istranom sucu uz
istrani zahtjev sve spise i zapisnike o radnjama koje su poduzete. Spisi
i zapisnici o kojima je rije ukljuuju u prvom redu zapisnike o izvidima
kaznenih djela. Rezultati izvia su na taj nain bitna osnova odluke o po-
kretanju kaznenog postupka. To valja uzeti kao redovitu, izravnu uporabu
rezultata izvia kaznenih djela. Ona je usmjerena i strogo ograniena na
odluivanje o postojanju uvjeta za voenje kaznenog postupka, tj. na odlu-
ivanje o istranom zahtjevu. U drugom sluaju koji je iznimka, izvidna
radnja slui kao dokaz za utvrivanje injenica u kaznenom postupku.
Samo u tim sluajevima izvidna radnja se s obzirom na rezultat izjedna-
ava s istranom radnjom i postaje dokazno sredstvo, tj. postupovni nain
unoenja spoznajnog materijala.
Izvidi kaznenih djela slue u spoznajne svrhe i u jednom drugom smis-
lu koji je njihova tipina znaajka. Radi se o situaciji u kojoj se spozna-
ja do koje se dolo izvidnom radnjom nakon toga oblikuje na postupovno
predvieni nain, osobnim ili stvarnim dokaznim sredstvom. Izvidi su
u ovom sluaju povod za istranu radnju. To se sa spoznajnog stajalita
moe oznaiti kao prijelaz ili pretvorba (rezultata) izvidne u istranu rad-
nju. U tom smislu postoje tipini odnosi meu pojedinim izvidnim i istra-
nim radnjama.
Najvaniji primjeri takva odnosa postojanja spoznajnih veza izvidnih i
istranih radnji su: a) traenje potrebnih obavijesti od graana i ispitiva-
nje okrivljenika i svjedoka, b) pregled prijevoznog sredstva, osoba, prtljage,
objekata i prostorija i pretraga stana, osobe i stvari te privremeno oduzi-
manje predmeta, c) utvrivanje istovjetnosti osobe i predmeta i prepozna-
vanje. Do pretvaranja spoznajnih rezultata izvia u dokaz moe doi: a)
prije poetka kaznenoga postupka i b) tijekom kaznenog postupka. U pr-
vom sluaju to se ostvaruje hitnim istranim radnjama, u drugom sluaju
istranim radnjama ili radnjama dokazivanja tijekom glavne rasprave.
Postupovni propisi sadre deset opih izvidnih radnji i jo jednu otvore-
nu, neimenovanu kategoriju "drugih" radnji. Izvidne radnje su 1) traenje
potrebnih obavijesti od graana, 2) poligrafsko testiranje, 3) analiziranje
glasa, 4) pregled prijevoznih sredstava, osoba i prtljage, 5) nadzor i ogra-
nienje kretanja na odreenom prostoru (promatranje, pratnja, bloka-
da, racija, zasjeda, klopka, nadzor prijenosa stvari i druge sline mjere),
6) utvrivanje istovjetnosti osoba i predmeta, 7) potraga za osobom i stva-
rima, 8) pregled odreenih objekata i prostorija dravnih tijela i pravnih
osoba te drugih poslovnih prostora i uvid u njihovu dokumentaciju i podat-
ke, 9) prikupljanje obavijesti uz prikrivanje svrhe ili svojstva policijskoga
slubenika ili putem tajnoga izvjestitelja, 10) provjera istovjetnosti teleko-
munikacijskih adresa i 11) druge mjere ili radnje.

617
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

a) Prikupljanje obavijesti

Prva meu imenovanim izvidnim radnjama jest traenje potrebnih oba-

vijesti od graana. Traenje se predmetno odnosi na obavijest koju ovdje
valja shvatiti kao priopenje odreenoga sadraja, informaciju, tj. iskaz o
stvari, svojstvu ili odnosu. Taj iskaz ima oblik podatka, znaka ili svojstva,
a danje s odreenom vanou i svrhom.
U skladu s reenim i ovdje se za obavijesti moe jasno razabrati sastav-
ne dijelove njena nastanka: 1) injenica - objekt promatranja, 2) podatak
kao ono to injenicu opisuje, 3) reenica ili obrada kao oblik koji spaja
podatke, 4) vijest kao prostorno i vremensko dostavljanje poiljatelja pri-
matelju i 5) informacija kao dio vijesti koji slui primatelju. Sadraj obavi-
jesti biljei se u slubenoj zabiljeki.
U slubenoj zabiljeki ne vrijedi pravilo iskljuivosti sadraja koje je
kljuno za zapisnik o istranoj radnji, a prema kojemu se u zapisniku
(osim uvoda i drugih opih dijelova) imaju nalaziti; a) upozorenja tijela
koje izvodi postupovnu radnju kojom se pribavlja iskaz, b) sadraj priope-
nja osobe koja se ispituje, c) eventualno sadraj pitanja koja su postavlje-
na ispitaniku. Glede sadraja priopenja u slubenoj zabiljeki tih ogra-
nienja nema. Za izdvajanje iz spisa zabiljeki i zapisnika s obavijestima
graana vrijede posebni postupovni propisi.
Izvidna radnja ima svoj najvaniji vid u prikupljanju obavijesti od gra-
ana, koje ovaj daje usmenim ili pisanim priopavanjem odreenog sa-
draja. Prikupljanje obavijesti od graana, promatrano u perspektivi bu-
duega, vjerojatnoga kaznenog postupka, ukljuuje izjave dviju razliitih
skupina osoba: vjerojatne okrivljenike i vjerojatne svjedoke.
Vjerojatno svojstvo u kojemu e osoba sudjelovati u pripremanom kaz-
nenome postupku odreuje modalitete pribavljanja obavijesti. To posebice
vrijedi ako se izjava pribavlja verbalnom komunikacijom, to je najvaniji
oblik te izvidne radnje.
Izjava koju daje vjerojatni okrivljenik pribavlja se na nain koji se u
kriminalistici oznauje kao informativno (obavijesno) ispitivanje, pribav-
ljanje izjave. U sudskoj psihologiji oznauje se kao (obavijesni) informativ-
ni razgovor.
Od toga se razlikuje izjava koju daje vjerojatni svjedok ili druga oso-
ba razliita od vjerojatnoga okrivljenika. Za tu se izjavu u psihologiji kaz-
nenoga postupka upotrebljava oznaka interview. U odnosu na to pitanje
nema dvojbe da se u oba sluaja radi o pribavljanju izjava ispitivanjem,
te je sukladno tome rije o obavijesnom ispitivanju kao izvidnoj radnji.
U prvome sluaju to je obavijesno ispitivanje osumnjienika, a u drugo-
me obavijesno ispitivanje vjerojatnoga svjedoka. Time je oznaena izvidna
radnja, koja je bitno razliita, ali usporediva s postupovnom radnjom ispi-

618
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

tivanja i, to je posebice vano, koja se, iznimno, u sluaju predvienom

Zakonom, moe uporabiti kao dokaz u kaznenom postupku.
Osumnjienik nije duan davati obavijesti. Vjerojatni svjedok takoer
ima mogunost odbijanja davanja obavijesti. Budui da je prema postupov-
nim propisima iskljuena mogunost da policijski slubenik ispita osobu kao
svjedoka, to lana izjava u obavijesnom razgovoru nije davanje lanog iskaza
u smislu Kaznenog zakona, jer ta izjava nije iskaz svjedoka, nego obavijest.
Drukije je, meutim, glede neprijavljivanja pripremanja kaznenoga
djela iz lanka 299., neprijavljivanja poinjenja kaznenoga djela iz lan-
ka 300. i lanoga prijavljivanja kaznenoga djela iz lanka 302. Kazneno-
ga zakona. Ta kaznena djela osoba koja daje ili uskrauje obavijesti moe
poiniti kao i svaka druga osoba. Obavijesna ispitivanja izvode se prema
pravilima kriminalistike stvorenim na temelju iskustvenih pravila i ue-
nja psihologije kaznenoga postupka, posebice podruja psihologije iskaza.
Tradicionalno mjesto pripada priznanju, takvom sadraju izjave kojom
osumnjienik priznaje djelo zbog kojega se ispituje. Priznanje je u psi-
holokome smislu proces koji rezultira izjavom odreenoga sadraja. V.
detaljnije izlaganje infra Glava XXVIII. 4.c.
Izjava o priznanju moe biti istinita ili neistinita. U potonjem slua-
ju moe se raditi o priznanju u zabludi ili o svjesnom lanom priznanju.
Svjesno lano priznanje, u pravilu, izraz je taktike ispitanika. Motivi tak-
va priznanja su najee (dragovoljni ili iznueni) utjecaj na tijek izvia.
Osim toga, pojavljuju se izmjena, oduzimanje, dopuna, povlaenje, poja-
njenje i sline promjene u sadraju priznanja. U vezi s povlaenjem priz-
nanja kriminalistika sadri posebna taktika pravila kojima se ve pri
davanju priznanja sprjeava kasnije manipuliranje. Ta posebna pravila
svode se na to da priznanje mora biti uvijek detaljno, okolnosno i to je
prije mogue potkrijepljeno "vanjskim" podatkom. S obzirom na to, priz-
nanje je doista samo jedan mogui, vrlo vaan, ali nikako odluujui sadr-
aj izjave osumnjienika.
Cilj obavijesnoga ispitivanja ne smije biti priznanje osumnjienika nego
prikupljanje obavijesti. U takvome nastojanju priznanje gubi u stvarnosti
nepostojeu kardinalnu vanost. Izjava, pa tako i priznanje, moraju biti
dani vlastitom slobodnom voljom. Izjava osumnjienika, kao i svjedoka ti-
jekom izvidne radnje ispitivanja, mora isto tako biti pribavljena na nain
koji iskljuuje primjenu zabranjenih metoda ispitivanja. Meu zabranje-
ne metode ulaze takve koje ukljuuju fiziku ili psihiku silu i prijetnju,
primjenu sredstava kojima se utjee na svijest i volju ispitanika. Tu nema
nikakve razlike u odnosu na ispitivanje kao postupovnu radnju. Glede
uporabe zabranjenih metoda nema razlike izmeu obavijesnoga ispitiva-
nja i ispitivanja kao postupovne radnje. U nedoputene metode ulaze i
psiholoke nasilne metode.

619
_______________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Glede vrste pitanja valja smatrati da su i u obavijesnom ispitivanju

iskljuena kapciozna i sugestivna pitanja te uporaba obmane. No, za oba-
vijesno ispitivanje valja nuno razlikovati dvije razine pitanja. Prva se
odnosi na vodee, osnovno pitanje (izjanjenje o injenici), a druga na po-
jedinosti o injenici. Pri obavijesnom ispitivanju glede osnovnih pitanja
valja smatrati da vrijede iste zabrane kao i kod formalnoga ispitivanja.
Takva pitanja moraju biti neutralna, izravno postavljena i jasno obliko-
vana. Glede pitanja o pojedinosti o injenici o kojoj se osumnjienik ve
izjasnio, zabrana sugestivnih pitanja nije stvarno provediva. Ta se pitanja,
meutim, moraju postavljati kao pitanja za provjeru ili dopunu izjave.
Koliko su pri obavijesnom ispitivanju doputeni postupci usmjereni
na dobivanje odreenoga sadraja izjave poput taktikih varki, obeanja
pogodnosti, stavljanjem u izgled nastupanja tetnih posljedica? Do kraja
jasan, openito vaei odgovor na postavljeno pitanje nije mogue dati, jer
valja kazati da su u nekim primjerima teko raspoznatljive granice izme-
u doputenoga i nedoputenoga.
Posebice je krajnje sloeno pitanje razgranienja izmeu taktike var-
ke i obmane. Izvjesno je to da je zabranjeno sve to predstavlja radnju
kaznenoga djela. Izvan toga, zabranjeno je nadalje sve to je usmjereno
na dobivanje izjave odreenog sadraja (u pravilu, priznanja ili tereenja
drugoga), pod svaku cijenu, bez obzira je li istinita ili nije i bez obzira je li
dana slobodnom voljom osumnjienika. To je, naime, radnja ispitivaa koja
znai zloporabu, dakle, opet kazneno djelo.
Taktike varke izvan toga tijekom obavijesnoga ispitivanja koje ne slu-
i kao dokaz u kaznenome postupku, nisu iskljuene pod uvjetom da je
osumnjienik dao izjavu svjestan da je moe uskratiti i da ju je dao svojom
slobodnom voljom. Okolnost da je pri tome "upao" u taktiku zamku ne
dovodi u pitanje spoznajnu vrijednost te izjave. To vrijedi i za vlastoruno
napisane izjave osumnjienika.
Drugo je pitanje uporabe tih saznanja u kaznenom postupku. Problem
prikupljanja obavijesti od graana, vjerojatnih osumnjienika, koji su ni-
jemi, gluhi ili nesposobni da se sami brane, valja razmotriti u prvome redu
kao pitanje povezano s ispitivanjem osumnjienika sukladno postupovnim
propisima.
Obavijesno ispitivanje svjedoka razlikuje se od ispitivanja vjerojatnoga
osumnjienika. U odnosu na svjedoka to je komunikacija kojoj se pristupa
prema naelu "promatrati i razgovarati", ime se upuuje na vanost ver-
balne i neverbalne komunikacije izmeu ispitivaa i ispitanika. To ispiti-
vanje posebna je vrsta interviewa. Ovisno o zadai kojoj je namijenjeno,
ispitivanje se izvodi i kao obini nesustavni interview za kojega nema po-
sebne pripreme. Uestalija je primjena sistematskoga interviewa. Njegove
su znaajke da je unaprijed odreeno podruje problema kojega valja raz-

620
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

jasniti, ali ne i pojedina pitanja, to sa sobom nosi opasnost izlaska izvan

tematski zadanoga podruja.
Standardizirani interview izvodi se na temelju tono odreenih pitanja
na koja se trae odgovori koji se unose to vjernije. On izraava smisao
izreke da se dokaz zapravo sastoji iz pitanja i odgovora.
Komunikacija tijekom ispitivanja svjedoka odvija se na vie razina,
kao i pri ispitivanju osumnjienika. Nain pristupa mora biti takav da se
uspostavlja kontakt sa svjedokom. Primarni izvori saznanja imaju prven-
stvo nad sekundarnim i tercijarnim. U obzir se nuno uzimaju sve verzije,
izvore saznanja valja sauvati, a posebice je vano odmah zabiljeiti izja-
vu. Pozitivni i negativni motivacijski imbenici bitno utjeu na rezultate
ispitivanja.
Za svjedoke za koje se oekuje da e govoriti istinu vrlo je korisna prim-
jena spoznajnoga (cognitive) interviewa. Ona se temelji na etiri polazita
(obnova konteksta dogaaja, cjelovitost prisjeanja, prikaz razliitim slije-
dom i u pojedinostima i promjena naina promatranja). U praksi taj se oblik
ispitivanja provodi u pet stadija (1. uvod, 2. otvoreno izlaganje, 3. analiza
pamenja, 4. revizija sadraja i 5. zavretak) koritenjem odreenih vjeti-
na (1. predstavljanje i uvodni razgovor, 2. sluanje, 3. poziv ispitaniku da
sam iznese prikaz, 4. otvorena i zatvorena pitanja, 5. stanka u ispitivanju,
6. sluanje odgovora, 7. pitanja za razjanjenje detalja, 8. poziv ispitaniku
na najveu koncentraciju, 9. poziv ispitaniku na slikovit opis, 10. predo-
avanje izvorne situacije, 11. prihvaanje poloaja oevica, 12. postavlja-
nje kompatibilnih pitanja i 13. praenje slijeda kognitivnoga ispitivanja).
Biljeenje izjava pribavljenih ispitivanjem odreuje stupanj uporablji-
vost sadraja zabiljeke. Kao osnovno pravilo u planiranju obavijesnoga
ispitivanja valja uzeti tri komponente svakoga ispitivanja: a) okolnosti o
kojima se ispituje, b) okolnosti koje su poznate i c) izvori koje valja razjas-
niti ili pribaviti.
Pri obavijesnom ispitivanju osumnjienika izjava moe biti zabiljeena
simultano (snimanjem, pisanjem) ili sukcesivno (diktiranjem u zapisnik).
Obje metode imaju prednosti i nedostatke. Pri simultanoj metodi dobiva
se izvorni sadraj izjave bez taktike pretvorbe: a) ako je izjava snimlje-
na i b) ako ju je osumnjienik sam diktirao. Kod sukcesivnoga biljeenja
izvorni sadraj izjave nuno se mijenja. Taj se sadraj moe proiriti, sae-
ti i sustavno rasporediti, a ako izjavu diktira osobno osumnjienik, moe
tijekom diktata unositi izmjene izvornoga priopenja.
Sukcesivno biljeenje, kao i uporaba biljeaka pri ispitivanju, stvara
ozraje slubene komunikacije, s neizbjenom napetou, ali je istodobno
jasno da bez toga u pojedinim predmetima nije mogue postupati. Polazno
i najvanije naelo pri sukcesivnom modelu biljeenja moe se saeti tako
da se zahtijeva da zapis bude: 1) jasan, 2) odreen i 3) razmjeran.

621
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Sastavljanje slubene zabiljeke o obavijesnom ispitivanju bitno se raz-

likuje od zapisnika, jer u odnosu na prikupljene podatke omoguuje pret-
hodnu provjeru, sustavno sreivanje, procjenu i meusobnu usporedbu.
Osim toga, tu nema smetnje da se unesu i "pratee protokolarne zabilje-
ke" kakve su, primjerice, opis dranja ispitanika, nain njegova vladanja i
slino. Ako je predmet obavijesnog razgovora podatak koji ulazi u podruje
tajnih podataka, valja postupati prema postupovnim i posebnim propisi-
ma koji ureuju razmatrana pitanja. U okvirima prikupljanja obavijesti
posebno se ureuje provjera alibija koja se zasniva na naelima 1) konkret-
nosti podataka, 2) kontinuiteta provjere i 3) urnoga postupanja. U krimi-
nalistici se razlikuje istinit od neistinitoga alibija, prethodno planiran od
naknadno konstruiranoga itd.
Uspjenost izvravanja policijskih poslova znaajno ovisi o suradnji
policije s graanima. Traenje obavijesti od graana samo je jedna vrsta
suradnje jer, pored navedenog, policijski slubenici mogu traiti obavijesti
od graana i radi otklanjanja opasnosti.
Da bi pristupili traenju obavijesti od graana, nuno je utvrditi osobe
koje mogu dati podatke o kaznenome djelu ili poinitelju. Policijski slube-
nik moe doi do osoba na razliite naine. Ako su na mjestu dogaaja, tada
je potrebno utvrditi identitet osoba koje bi mogle dati podatke, a kada nisu
i ne zna se tko je oevidac dogaaja, tada je nuno raspitivati se o osobama
koje neto znaju o dogaaju ili koristiti druge kriminalistiko taktike mjere.
Kad je istraitelj na mjestu dogaaja na kojem se moe zatei vei broj
osoba, postavlja se pitanje koliko je osoba nuno za prikupljanje obavije-
sti, samo jedna, vie njih ili sve. U navedenu svrhu ne moe se dati ope
pravilo, primjenjivo na sve situacije. Od kolikog broja osoba treba traiti
obavijesti, ovisi o konkretnim okolnostima dogaaja.
Valja istaknuti da policijski slubenik moe obavijesti traiti od svake
osobe, a na njegovoj je strunoj procjeni da odlui kada je slika o dogaaju
do te mjere potpuna da bi daljnje ustrajanje bilo suvino. U svakom slu-
aju, bolje je prikupljati obavijesti od osoba koje su oevici nego od osoba
koje su o dogaaju saznale od tree osobe. Nikada se ne moe iskljuiti
mogunost da se utvrdi identitet svih prisutnih osoba, ponekada i onih
koje tvrde da nisu nita vidjele ili ule.
Tei je put dolaska do osoba koje mogu dati obavijesti o kaznenom djelu
raspitivanjem kod graana. To je dvostupanjska aktivnost. Najprije je po-
trebno utvrditi osobu koja ima informacije o tome da netko drugi zna neto
o dogaaju ili o poinitelju. Nakon toga potrebno je pronai tu drugu osobu.
U praksi nisu rijetki sluajevi da graani samoinicijativno dojavljuju
policiji obavijesti o dogaajima i o poiniteljima. To je oblik suradnje poli-
cije i graana koji treba poticati i njegovati jer o takvoj suradnji u velikoj
mjeri ovisi djelotvornost policije.

622
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Kada god je to mogue, policijski slubenik se za razgovor mora pripre-

miti. To znai da mora pomno prouiti prijavu i sve do tada prikupljene
obavijesti. Nakon toga valja razgovor, odnosno pitanja sastaviti u obliku
podsjetnika. Kada to okolnosti ne doputaju, nuno je barem misaono raz-
raditi plan razgovora.
Misaona priprema razgovora osobito mora ukljuiti psiholoki pristup
osobi uzimajui u obzir do tada poznate podatke o njenom spolu, dobi, so-
cijalnom podrijetlu, obrazovanju i sl.
Policijski slubenik mora biti lien svake predrasude, glede krivnje kao
i svega drugog to moe biti povezano s rasnom, vjerskom, etnikom, spol-
nom i drugom pripadnou osobe.
Sljedee pitanje koje se postavlja jest: gdje i kada voditi razgovor? Niti
na ovo pitanje nije mogue dati jednoznaan odgovor. Ponekad je dovoljno
da se porazgovara na mjestu dogaaja, odnosno na mjestu gdje je osoba
zateena, a ponekad je potrebno pronai mirno mjesto (slubene prostorije,
stan i sl.). Razgovor na mjestu dogaaja moe imati viestruke prednosti.
To je mjesto gdje je osoba zapaala injenice i jo ih uvijek moe zapaati.
Policijski slubenik te injenice moe izravno provjeravati. Mjesto dogaa-
ja izravno nakon to se dogaaj zbio ima snano emocionalno djelovanje
na osobu i ne ostavlja vrijeme za gubitak sjeanja i eventualni utjecaj tre-
ih na sadraj izjave.
Odabir mjesta za razgovor moe ovisiti o duljini voenja razgovora, nje-
govoj povjerljivosti, emocionalnom stanju osobe i dr. Iako nema formalnih
ogranienja oko vremena kada je mogue razgovarati, ipak treba istaknuti
- u pravilu tijekom dana. Razgovor tijekom noi moe se dopustiti kada
to nalau stvarne okolnosti, kada je temeljem pretpostavljenih obavijesti
nuno poduzeti one radnje koje ne trpe odgodu.
Postupovni propisi ne sadre mjere postupovne prisile prema osobama
koje odbiju razgovor, stoga razgovor u naelu moemo smatrati aktom do-
brovoljne suradnje. Netom istaknuto ne odnosi se na sluajeve kada gra-
ani moraju prijaviti pripremanje ili poinjenje kaznenog djela.
Policija prikuplja obavijesti i od osumnjienika u razliitim situacija-
ma. Najvaniji su sluajevi: a) bez poziva, b) na temelju poziva i c) od uhi-
enika. Bez poziva policija prikuplja obavijesti od osumnjienika u razlii-
tim situacijama: na mjestu provoenja oevida, izvan slubenih prostorija
u poduzimanju izvia te u slubenim prostorijama ako je osumnjienik
pristupio bez poziva. Na temelju poziva policija prikuplja obavijesti od
osoba u (pravilu slubenim) prostorijama za koje je poziv poslan.
Prikupljanje obavijesti od osobe koja je u pritvoru mogue je pod odre-
enim uvjetima. Prvi uvjet je svrha (otkrivanje kaznenih djela iste osobe,
njenih sudionika i kaznenih djela drugih osoba), a drugi je odobrenje suda
na temelju pisanog prijedloga. Prijedlog ne mora biti obrazloen, ali u nje-

623
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

mu mora biti oznaena svrha zbog koje se ima ispitati pritvorenika. Trei
uvjet je nazonost pri ispitivanju istranog suca ili branitelja i ukazivanje
na odreena prava.

b) Poligrafsko testiranje*

Uporaba poligrafa tijekom opih izvia ima dvije vane uloge: a) izravnu
ulogu: u kojoj usmjerava rad policijskih slubenika u razjanjavanju kaz-
nenog djela, i b) neizravnu ulogu: koja nije manje vana, u smislu pogo-
dovanja postizanju priznanja, odnosno saznanja o injenicama vanim za
voenje buduega kaznenog postupka.
Poligrafsko ispitivanje obavlja se na osnovi potpune dragovoljnosti oso-
be. Iskljuena je primjena sile u bilo kojem obliku. Osim to osoba mora
dragovoljno pristati kako bi se ispitivanje uope moglo izvriti, pri plani-
ranju ispitivanja mora se svakako znati da nije mogue ili nije poeljno
svaku osobu testirati, jer postoje odreene skupine ljudi koje zbog svojih
fizioloko-psiholokih karakteristika nisu podobne za testiranje, te bi se
njihovim testiranjem dobili netoni ili se ne bi uope dobili rezultati, a
svaki neuspjeh testiranja navodi osobu na osjeaj nadmonosti i ona uvr-
uje svoje obrambene pozicije.
Pri odabiru sluajeva za poligrafsko testiranje najprimjereniji su oni
sluajevi kod kojih su glavni detalji poznati poinitelju kaznenog djela,
osobama koje su s njime u vezi i policijskim slubenicima.
Masovna proizvodnja poligrafa, sve vei broj ispitivaa i interes javnos-
ti utjecali su na to da se primjena poligrafa proiri izvan kriminalistike.
Banke su poele provjeravati potenje svojih slubenika, osiguravajue
tvrtke potenje svojih klijenata, trgovine testiraju namjetenike kao pre-
venciju protiv kraa, a obavjetajne slube lojalnost svog osoblja. To je da-
nas u mnogim dravama, a od nedavna i u nas, znaajno podruje primje-
ne poligrafa.
Da bi se prikazalo rad poligrafa, nuno je osvrnuti se na neke pojmove
ije je razumijevanje nuno za shvaanje njegova rada. U tom smislu valja
zapoeti s emocijama.
Za emocije se moe rei da su to jaki osjeaji koje prate psihike i tje-
lesne reakcije. Psihike reakcije predstavljaju izvjesnu disocijaciju svijes-
ti i prolaznu intelektualnu smetnju. Dokaz za povratnu vezu emocija na
percepciju svakodnevno nalazimo. Moe se rei da se percepcija suuje
proporcionalno s intenzitetom emocija. Slino je i s kvalitativnim promje-
nama percepcije koja se u funkciji emocija mijenja u znaenju. Tjelesne

Tekst odjeljka b) napisao je Romeo Vreko.

624
KRIMINALISTIKA

reakcije spadaju u grupu neurovegetativnih simptoma kao to su crvenilo,

znojenje, promjene u disanju, sranom ritmu, ali i motorikim manifesta-
cijama: mimika, geste, poloaj tijela.
Emocije imaju svoju neuroloku osnovu. Smatramo da su u izravnoj
vezi s radom autonomnog ivanog sustava, koji se pak dijeli na dva pod-
sustava. Simpatikus ima aktivirajuu (ergotropnu) funkciju, njegov je za-
datak pripremiti organizam za to efikasniju akciju. Parasimpatikus je
protutea simpatikusa. Zadaa mu je, openito govorei, omoguiti organiz-
mu stvaranje "zaliha" i oputanje organizma.
Izravna kontrola ta dva sustava nalazi se u niim dijelovima sredinjeg
ivanog sustava. Tako su centri za kontrolu disanja i krvotoka smjete-
ni u produenoj modini (medulla oblongata). U hipotalamusu nalaze se
glavni centri autonomnog ivanog sustava. On regulira rad srca, krvni
tlak, disanje, osjeaj gladi i ei, ritam budnosti i spavanja, razinu eera
i vode u organizmu, temperaturu organizma, izmjenu tvari i seksualnu
aktivnost.
Talamus se nalazi u gornjem dijelu meumozga i ima integracijsku
funkciju. Na neki nain usmjerava informacije prema velikom mozgu po
principu vanosti i hitnosti. Zbog toga se smatra da je odgovoran za emo-
cionalni ton i raspoloenje.
Emocije su usko vezane s tjelesnim promjenama. Moemo rei da ako
nema tjelesne promjene, nema niti emocije. Za njih je uglavnom odgovo-
ran hipotalamus. Najizrazitija fizioloka simptomatska slika jest ona ele-
mentarnih emocija: veselja, alosti, bijesa i straha, a za nju je odgovoran
simpatiki dio autonomnog ivanog sustava. Treba naglasiti i da nema
specifinih "obrazaca" fizioloke reakcije za pojedinu emociju.
Sljedei je pojam strah. Strah je svrhovita reakcija ovjeka na opas-
nost. On je svakodnevna pojava i pomae ovjeku da se obrani od opasno-
sti mobiliziranjem itavog organizma. U poligrafskom se ispitivanju strah
(shvaen u dosta irokom smislu) pojavljuje kao emocija laljivca koji se
boji da e biti otkriven.
Fizioloka strana straha oituje se u napetosti shvaenoj u najirem
smislu. Dolazi do napetosti poprenoprugaste muskulature koja daje o-
vjeku poseban izgled, a nakon dueg trajanja rezultira i drhtanjem. Po-
vean stupanj napetosti muskulature moe dovesti i do nakostrijeenosti
dlaica na koi i kose. Zbog pojaanog luenja adrenalina dolazi i do veeg
tonusa glatke muskulature u arterijskom krvoilnom sustavu, to dovodi
do smanjenja volumena krvnih ila i porasta krvnog tlaka.
Skupljanje krvnih ila pri povrini koe daje izgled za koji se kae "pro-
blijedjeo od straha". Dolazi do promjene u ritmu rada srca, ono kuca sna-
nije i bre. Poveava se frekvencija udisaja i izdisaja. Miii oko bronha
mogu se toliko stegnuti da disanje postane oteano. Probava se u strahu

625
____________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

uglavnom obustavlja, a moe se javiti i osjeaj gra. Vidljiv je i gr miia

za vakanje. Za takvog se ovjeka kae da je "blenuo od straha".
Ljudi su svjesni da je njihov strah lako uoiti pa tome nastoje doskoiti
samokontrolom. Oni se ponaaju strogo pravilno, sjede upadljivo mirno,
govore polagano i kontrolirano bez gestikulacije.
Poligrafi standardne konstrukcije baziraju se na biljeenju parametara
rada kardiovaskularnog sustava, disanja i elektrine provodljivosti koe.
Moe se koristiti i dodatnom opremom za preciznije oitavanje osnovnih
parametara, npr. monitor sranog ritma (Heart Rate Monitor). Koriste se
i ergografski ureaji za kontrolu pokreta miinih skupina. Specijalne
stolice koje se isporuuju s novijim modelima poligrafa imaju mogunost
registracije pokreta ruku i bedara, koji su bitni kao indikatori tjelesne i
psihike uznemirenosti, ali i pokuaja svjesnog ometanja testiranja.
Potrebno je spomenuti neke od pomonih poligrafskih metoda. Pletis-
mografija se zasniva na injenici da je ljudska koa prozirna, i da je na
osnovi toga mogue utvrditi prokrvljenost odreenog dijela tijela. Ureaj
je jednostavan i nalikuje tipaljci koja se ispitaniku stavlja na prst.
Analizator stresa u glasu (Voice stress analyzer) temelji se na analizi
neujnih frekvencija glasa koje su superponirane glavnoj frekvenciji. Nas-
taju kao posljedica mikrotremora glasnica. U stresnom stanju organizma
ovaj mikrotremor nestaje. Ovaj ureaj moe se koristiti za analizu audio-
zapisa i telefonskih razgovora.
Oftalmometrija i pupilometrija polazi od injenice da se iskrenost odgo-
vora moe provjeriti analizom pokreta oka i irenjem i skupljanjem zjeni-
ce. Utvreno je da se prilikom "ugodnih" podraaja zjenica iri, a u suprot-
nom se sluaju skuplja.
Raunalni poligrafski sustavi (CPS) predstavljaju spoj raunalne teh-
nike i klasinih poligrafskih metoda. Osim pohranjivanja rezultata i dru-
gih podataka na magnetski medij, izraeni su i algoritmi za automatsku
procjenu vjerojatnosti iskrenosti ispitanikova odgovora.
Kardiosfigmograf je standardni dio poligrafskog ureaja. Biljei krvni
tlak, sistolni volumen i frekvenciju pulsa. Kao noviji dodatak opreme u
uporabi je Korotkoff maneta s mikrofonom koji registrira specifine tono-
ve u radu srca i pretvara ih u sluni signal.
Stupanj, intenzitet reakcije krvnim tlakom individualan je. Ovisi o
temperamentu i opem zdravstvenom stanju ispitanika. Kretanje krivu-
lje krvnog tlaka oznaavamo kao: lagan ili nagli pad, blagi porast, izrazit
i maksimalan porast krivulje krvnog tlaka. Kut "uspona" krivulje tlaka
proporcionalan je doivljenoj emociji ispitanika. Pulsna frekvencija je in-
dikativna ako nakon kritinih pitanja raste za 5 do 10 otkucaja u minuti.
Usprkos miljenju da je disanje podlono samokontroli, treba naglasiti
da je ono samo djelomino voljna radnja. Pokuaj kontroliranog disanja

626
KRIMINALISTIKA

toliko je oit na poligramu da ispitanik njime postie suprotan efekt. Sa-

botiranje testa lako je uoljivo.
Pneumograf biljei ritam disanja, to znai respiratorni volumen, frek-
venciju i odnos trajanja udisaja i izdisaja. Ureaj se sastoji od dvije cijevi
koje se postavljaju u visini grudi i eluca (prsno i trbuno disanje). Cijevi
se zbog promjene volumena torza steu i rasteu.
Odavno je poznato da se elektrine karakteristike koe mijenjaju pod
utjecajem emotivnog uzbuenja. Radi se o otporu to ga koa prua prolas-
ku elektrine struje i koji se u sluaju uzbuenja smanjuje. Ta se pojava
naziva psihogalvanskim refleksom (PGR), elektrodermalnom reakcijom
(EDR), ili kono-elektrinom reakcijom. EDR u osnovi obuhvaa dvije
pojave. Prvu pojavu predstavljaju promjene u elektrinoj provodljivosti
tijela. Drugu pojavu nazivamo Tarchanovljevim efektom. Radi se o krat-
kotrajnim promjenama u elektrinom potencijalu razliitih dijelova tijela
bez utjecaja vanjske struje.
U svakom sluaju, EDR je prilino pouzdana mjera emotivnog stanja
jer ovjek nema podataka o elektrinoj vodljivosti koe i bez posebnog tre-
ninga ne moe je kontrolirati.
U situaciji poligrafskog ispitivanja uzbuenje ili strah zbog otkrivanja
pojaava EDR, dok ju ravnodunost smanjuje. Osim amplitude krivulje
EDR-a bitna je i brzina reakcije kao znaajan pokazatelj reagiranja na
kritino pitanje. Individualne karakteristike ispitanika utjeu na rezultate
poligrafskog ispitivanja i praktino rezultiraju time da je neku osobu lake
otkriti u lai nego drugu. Zbog toga je upoznavanje osobnosti ispitanika
bitno pri sastavljanju pitanja za testove i kod interpretacije poligrama.
Razliite fizioloke i psiholoke anomalije i oboljenja mogu biti smetnja
ili zapreka primjeni poligrafa. Od fiziolokih abnormalnosti kao kontrain-
dikaciju testiranju treba spomenuti ekstremnu hipotenziju i hipertenziju,
Bazedovljevu bolest praenu tahikardijom, smetnje u disanju, od kronino
smanjenog plunog kapaciteta, astme od bronhitisa pa sve do kalja, bron-
hitisa i hunjavice. Na rezultate poligrafskog testiranja negativno utjee i
velika fizika iscrpljenost i umor bilo kojeg podrijetla, nesanica, povrede
i drugi bolni procesi u organizmu, toksina i narkotizirana stanja, stanje
oka, adrenalnog iscrpljivanja i ekstremna tjelesna debljina.
Duevni bolesnici su, bez iznimke, osobe nepogodne za poligrafsko tes-
tiranje. Granini poremeaji, kao to su neuroze ili psihopatije, mogu ote-
ati interpretaciju poligrama, ali im poligraf nije kontraindiciran. Osobe
ometene u razvoju, izrazito niskih intelektualnih sposobnosti takoer spa-
daju u kategoriju nepogodnih.
Farmakoterapija sredstvima za umirenje ili stimulaciju znaajno mije-
nja nain prenoenja ivanih impulsa i onemoguuje registraciju uobia-
jenih fiziolokih promjena u organizmu. Zbog toga je tijekom predtestnog

627
____________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

razgovora neophodno od ispitanika traiti podatke o zdravstvenom stanju

i eventualnoj terapiji kojoj se podvrgavaju.
Poligrafsko ispitivanje sastoji se od tri dijela: od predtestnog razgovora,
poligrafskog testiranja i poslijetestnog razgovora. Predtestni razgovor s
ispitanikom ima etiri osnovna cilja: a) meusobno upoznavanje i prila-
godbu ispitanika na okolinu i situaciju, b) utvrivanje ispitanikove infor-
miranosti o predmetu testiranja i primanje na znanje njegove verzije po-
dataka koji e biti provjeravani, c) objanjavanje postupka i osiguravanje
potrebnih uvjeta za testiranje, i d) promatranje ponaanja ispitanika.
Trajanje predtestnog razgovora odreeno je ispitanikovim osobinama i
predmetom ispitivanja. Ne preporuuje se predtestni razgovor dulji od 90
minuta. Podatke koje treba prikupiti tijekom predtestnog razgovora mo-
gue je podijeliti u nekoliko skupina: a) osnovni biografski podaci i podaci
s podruja socijalne anamneze, b) zdravstveno i psihiko stanje ispitanika,
te c) podaci o predmetu testiranja. U kriminalistikoj praksi to su podaci
iz tzv. kriminalistike anamneze.
Poligrafsko testiranje zapoinje stavljanjem mjernih prikljuaka na
ispitanika, ispitaniku se daje standardna uputa: "Sjedite mirno na stolici
i na pitanja odgovarajte kratko s "da" ili "ne". Ako elite, moete uskratiti
odgovore ili zatraiti objanjenja na pitanja koja vam nisu jasna. elite li
dati neku izjavu izvan pitanja u testu ili ih opirnije komentirati, uinite
to u stankama izmeu testova. Pojedini test traje oko pet minuta. Nakon
toga slijedi stanka i s vas e biti uklonjeni prikljuci. Od daljnjeg testira-
nja moete odustati kad god elite."
Nakon toga treba biljeiti fizioloke parametre ispitanika u trajanju od
oko jedne minute, bez postavljanja pitanja. Ovaj postupak slui badare-
nju mjernih instrumenata i fiksiranju ispitanikovog "nultog stanja".
Prije samog testa ispitaniku se mora pokazati pitanja i upitati ga kako e
na njih odgovoriti. Pitanja treba postavljati jednakom intonacijom u razma-
cima od oko 15 do 30 sekundi. Po zavretku jednog testa ispitanik ostaje
prik-
ljuen na ureaj jo desetak sekundi. Pauza izmeu testova traje nekoliko
minuta, a s ispitanika se skidaju prikljuci. U tom vremenu moe se razgo-
varati i o predmetu testiranja i o samim testovima. U kriminalistikoj prak-
si est je sluaj da ispitanik priznaje djelo upravo u pauzi izmeu testova.
Jedan test ne treba ponavljati vie od tri do etiri puta. Ponavljanje je
obvezatno. Cijelo testiranje ne smije trajati due od 90 minuta jer dolazi
do zamora i pada koncentracije ispitanika i ispitivaa.
Reeno je da se poligrafski testovi izrauju od sluaja do sluaja, ali nji-
hovo sastavljanje nije nasumino. Kontrolni (stimulativni) ili eksperimen-
talni testovi slue da se prije ili tijekom testiranja utvrde specifini nai-
ni fiziolokog reagiranja kako bi ih se mogli komparirati s reakcijama u
stvarnom testu. Druga svrha im je uvjeriti ispitanika u tonost poligrafa.

628
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

Operativni testovi su oni koje ispitiva sastavlja i primjenjuje u rjea-

vanju konkretnog problema. Njih se, opet, najgrublje moe podijeliti u slje-
dee skupine: a) testovi vrhunca napetosti (Peak ofTension Test, PoT), b) di-
rektni testovi ili testovi s kontrolnim pitanjem (Control Question Test, CQT),
c) testovi poznavanja kritinih injenica (Guilty Knowledge Test, GKT).
Test vrhunca napetosti (PoT) polazi od pretpostavke da e poinitelj
kaznenog djela intenzivno emotivno reagirati nakon lanog odgovora na
kritinu injenicu koja je u testu uklopljena u druge injenice slinog zna-
enja za "nedunu" osobu. Nevina osoba ili nee reagirati niti na jedno
pitanje, ili e, ako je uzbuena, reagirati na sve injenice podjednako. Test
vrhunca napetosti po pretpostavkama rabi se u sluajevima razjanjava-
nja kaznenog djela ili kada se samo sumnja na izvrenje kaznenog djela.
Tako se moe doi do relevantnih podataka o sredstvu, nainu i objektu
izvrenja djela. Testiranje i konstrukcija pojedinog testa ovisi o reakcija-
ma ispitanika na prethodnom testu.
Test s kontrolnim pitanjem ili direktna metoda (Control Question Test,
CQT) ima teite na spoznaji krivnje i signifikantnosti pitanja, a ne na
samom krivcu i emocionalnom sadraju pitanja.
Test poznavanja okrivljujuih injenica ili test prikrivene informacije
(CIT ili GKT) moemo nazvati indirektnim jer nevinoj osobi ne kazuju ni-
ta o djelu koje je predmet ispitivanja. Nedunoj osobi ne smije se ni dati
naslutiti kritine injenice, jer bi time test postao nevaljan. CQT se zasni-
va na postavljanju izravnih i jasnih pitanja o okolnostima djela koje se
istrauje. GKT ima cilj utvrditi zna li ispitanik pojedinosti koje su poznate
samo poinitelju. Prilikom interpretacije rezultata testova treba oekiva-
ti da e krivac neprestano pokazivati reakcije na tonu tvrdnju, dok se
reakcije nevinog ispitanika nee razlikovati. Test se ponavlja tri ili etiri
puta, a za siguran zakljuak potrebna je konzistentnost ispitanikovih reak-
cija. Testom se mogu naknadno provjeravati ranije dane izjave.
Test tihog odgovora (Silent Answer Test, SAT) smatra da se deceptivni
ispitanik mora vie koncentrirati na pitanja na koja bi lagao, a reakciju
izaziva ili ak pojaava injenica da se ispitanik glasno laui "brani" od
ispitivaa i time rjeava psihike napetosti.
Takav test stimulirajue utjee i na reakcije koje e se javiti i u kasni-
jim testovima. Smatra se da je to zbog bolje koncentracije ispitanika na
pitanja i strepnju u vezi sa situacijom kada e morati glasno odgovarati
na pitanja.
Sastavni dio svakog poligrafskog ispitivanja je i razgovor nakon zavre-
nog testiranja, odnosno poslijetestni razgovor. Taj se razgovor razlikuje od
klasinog ispitivanja. U njemu poligrafski ispitiva vodi obian neformalan
razgovor fleksibilniji od svakog ispitivanja i lien proceduralnih formalno-
sti. Tijek razgovora nenametljivo se usmjerava u eljenom smjeru, sluei

629
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

se pritom rezultatima dobivenim poligrafskim testiranjem, prikupljenim

dokazima te ostalim saznanjima o kaznenom djelu i osobnosti ispitanika.
Interpretacija poligrama svakako je najdelikatniji i najsloeniji dio pos-
la. Od ispitivaa zahtijeva strunost kojoj je teorijsko obrazovanje samo
preduvjet, a iskustvo glavni kriterij. "Eksperimentalnim" rjenikom ree-
no, unutarnja psiholoka stanja unutarnje su organske ili intervenirajue
varijable koje imaju svoj utjecaj na zavisne varijable, u ovom sluaju mje-
rene fizioloke parametre koji su dijagnostiki izvori za procjenu. Na te
"organske" varijable utjee ispitiva svojim pitanjima koja predstavljaju
nezavisne varijable.
Poligraf spada u indicijalnu metodu, jer se tijekom interpretacije poli-
grama ispituju emocionalna stanja, a o istini i lai govori se zbog prakti-
nih razloga. U praksi su polazna toka za interpretaciju iregularnosti u
fiziolokom stanju koje se javljaju kao posljedica psiholoke stimulacije.
Postavlja se pitanje koje su iregularnosti dovoljne indikacije da ispi-
tanik lae. esto se spominje pojam specifine reakcije. Po poligrafskoj
teoriji specifinom reakcijom smatra se ona koja indicira laan odgovor
ispitanika, odnosno njegovu aktivnost u izvrenju kaznenog djela ili nekog
drugog predmeta ispitivanja. Takva reakcija mora biti u vezi sa stimulan-
som i emocijama koje takav stimulans izaziva.
Za uspjenu interpretaciju potrebno je utvrditi dvoje: je li reakcija spe-
cifina i na koji nain su reakcije rasporeene u testu. Sve druge iregu-
larnosti u fiziolokim funkcijama ne smatraju se specifinom reakcijom i
eventualno se mogu koristiti u kontrolne svrhe. Upravo takva nespecifi-
na reagiranja oteavaju interpretaciju poligrama.
Osim ope poznatih stanja i bolesti (psihoze, alkoholizam, narkomani-
ja), poligrafsko ispitivanje moe biti oteano i u sluajevima kad su posri-
jedi nedune osobe i kad su posrijedi poinitelji.
Kod nedunih osoba navedena stanja grupiramo na: a) bolesna stanja
kao to su glavobolja i zubobolja koje se javljaju u bolnim "valovima", a
mogu utjecati na reaktivnu sliku krvnog tlaka, b) tjelesna iscrpljenost od
tekog rada, dugog putovanja, gladi, ei, nesanice, postoperativna sta-
nja, c) nevina osoba moe pokazati strah ili ope uzbuenje zbog izraene
sumnje u nju ili zbog samog testiranja u tolikoj mjeri da omete testiranje,
d) suvie senzibilan ispitanik ili osoba u stanju psihikog oka, u velikoj
alosti ili egzaltiranosti, e) neke osobe mogu biti previe zabrinute da ispi-
tiva ili poligraf ne pogrijee na njihovu tetu, f) postoje osobe koje iz ne-
kih iracionalnih razloga zaziru od bilo kakvih tehnikih ureaja, bojei se
da im oni ne nanesu bol ili neku drugu nepoznatu tetu, g) stanje ogore-
nosti osumnjienih osoba moe oteati interpretaciju poligrama, h) neke
nevine osobe nisu u stanju suraivati u testiranju, i) preduga kriminali-
stika ispitivanja osoba (pogotovo nevinih) ometaju testiranje jer im pro-

630
KRIMINALISTIKA

iruju "asocijativni repertoar" ili im omoguuju i saznanja o konkretnim

injenicama vezanim uz djelo.
Ove potekoe moemo veim dijelom ublaiti i preduhitriti tijekom
predtestnog razgovora. Ispitanika se moe i jednostavno pitati osjea li se
sposoban za testiranje. On ionako ima pravo odbiti poligraf bez ikakvog
objanjenja. Mogu se primjenjivati tehnike relaksacije kod uzbuenih ispi-
tanika. Kontrolni testovi primijenjeni na poetku ispitivanja mogu otkloni-
ti sumnju u netonost postupka. Objanjavanje i demonstriranje rada po-
ligrafa i njegove nekodljivosti (ak i na ispitivau) smanjit e iracionalan
strah manje obrazovanih osoba od kontakta s kompliciranom aparaturom.
U sluaju kada bi osoba bila poinitelj, tj. lagala na ispitivaeva pitanja,
mogue je da se pojave sljedei sluajevi koji ometaju ispravno dijagnostici-
ranje: a) "lutajua stanja svijesti" uzrokovana unutarnjim poremeajima ili
medikamentima, narkoticima ili alkoholom, b) emocionalna tupost ili izra-
zito flegmatian temperament ispitanika u kojega izostaje osjeaj krivnje
ili straha od otkrivanja, c) autosugestivna kontrola (biofeedback), u onim
rijetkim sluajevima potpune kontrole fiziolokih funkcija, d) stanje adre-
nalnog iscrpljenja (podoka) zbog suvie dugog ispitivanja ili nekog drugog
razloga, e) ako je ispitanik u dovoljnoj mjeri uspio racionalizirati svoje djelo,
uvjerivi sebe da nije kriv ili da je u stvari uinio ono to je trebao, f) poi-
nitelji mogu sabotirati ispitivanje simuliranim disanjem i grenjem miia.
Kao i u svakoj praktinoj primjeni znanosti, i u poligrafiji ima odstu-
panja od standarda, ali i neistraenih podruja. U praksi se, meutim,
susreu i atipini i neitki poligrami. U tom sluaju je najbolje primijeniti
kontrolne postupke i njih koristiti kao normative za interpretaciju.
Na kraju se treba osvrnuti i na stupanj odreenosti dijagnoze koju ispi-
tiva treba dati. Mnogi smatraju da dihotomna "da" ili "ne" dijagnoza nije
znanstveno utemeljena niti je pogodna za praktinu primjenu. Predlae
se sljedea ljestvica: 1) sigurna eliminacija, 2) vjerojatna eliminacija, 3)
mogua eliminacija, 4) neodreeno miljenje, 5) mogui poinitelj, 6) vjero-
jatni poinitelj, 7) sigurni poinitelj.
Dogma o potpunoj samostalnosti autonomnog ivanog sustava odavno
je sruena. Budui da je dokazano da ovjek moe imati voljnog utjecaja na
svoje fizioloke reakcije, moe li na taj nain prevariti poligrafskog ispitiva-
a? Protumjere koje ispitanici koriste ovise o koritenoj metodi ispitivanja.
Ako se radi o testu s kontrolnim pitanjima, ispitanici nastoje pojaati
svoje reakcije na kritino pitanje. Kod drugih vrsta testova, nastoje iza-
zvati reakcije na sva pitanja i na taj nain "preplaviti" reakciju na kritino
pitanje. Pokuaji "suzdravanja" fiziolokih reakcija uglavnom su neuspje-
ni i upravo kontraproduktivni. 0 posebnim protupoligrafskim treninzima
agenata nekih slubi nema konkretnih podataka. Meutim, sigurnosne
slube posveuju tome ozbiljnu pozornost.

631
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Slika
2.
Polig
ram i
popi
s
pitan
ja

Pr
otum
jere
koje
ispit
anici
prim
jenju
ju
PITANJA tijekom poligrafskog ispitivanja
1. Jeste li tijekom 8 mjeseci ove godine izvrili kazneno djelo: provale u automobil? mogu
2. Jeste li tijekom 8 mjeseci ove godine izvrili kazneno djelo: provale u kiosk? se
3. Jeste li tijekom 8 mjeseci ove godine izvrili kazneno djelo: provale u kuu? podij
4. Jeste li tijekom 8 mjeseci ove godine izvrili kazneno djelo: provale u trgovinu? eliti u
5. Jeste li tijekom 8 mjeseci ove godine izvrili kazneno djelo: provale u vikendicu?
tri
skupine: a) svladavanje fiziolokih reakcija na re-
levantna pitanja, b) pojaavanje fiziolokog reagiranja na kontrolno pita-
nje, c) svladavanje cjelokupnog fiziolokog reagiranja.
Najjednostavniji nain sabotiranja testa je izvoenje neprimjetnih po-
kreta, tj. kontrakcija nekih miia. Ovime se isprovociraju fizioloke reak-
cije na kontrolna pitanja. Postoje poligrafi suvremene konstrukcije koji
imaju mogunost registracije takvih pokreta.
Traitelj poligrafskog ispitivanja duan je poligrafskom laboratoriju,
odnosno poligrafskom ispitivau dostaviti Zahtjev za provoenje poligraf-
skog ispitivanja (propisan obrazac). U zahtjevu navodi anamnestike po-
datke ispitanika, opis inkriminiranog dogaaja te eljena saznanja, odnos-
no provjere do kojih eli doi poligrafskim ispitivanjem. Zahtjevu prilae
cjelokupan predmet, odnosno: zapisnik o oevidu, kaznenu prijavu, slube-
ne zabiljeke, fotoelaborat i ostalo.

632
KRIMINALISTIKA

O
poli
graf
sko
m
ispit
ivan
ju
sasta
vlja
se
zapi
snik.
U
dom
aoj
poli
cijskoj Slika 3. Soba za poligrafsko ispitivanje praksi primjenjuje
se tipizirani obrazac. On sadri
podatke o ispitaniku,
ali i njegove izjave da prije testiranja nije konzumirao alkohol ili dru-
ga omamljujua sredstva te da je upozoren da je pristupanje ispitivanju
dragovoljno. Obvezatno je od ispitanika prikupiti anamnestike podatke
o eventualnim oboljenjima relevantnim za ispitivanje. Sustavno se navo-
de testovi i pitanja koja su koritena, koritene metode testiranja i opis
ispitanikovih reakcija. Predvieno je i mjesto za druge ispitanikove izjave
koje je dao tijekom razgovora. U zapisnik se stavlja i kratak opis djela,
predmeta testiranja. Uz njega se pohranjuju poligramske trake. Posebna
rubrika odnosi se na verifikaciju ispitivanja.
Izvjee o poligrafskom ispitivanju isprava je koja se dostavlja tijelu
koje je ispitivanje trailo. Uglavnom se unose rezultati ispitivanja, podaci
o ispitaniku i kaznenom djelu.
Voenje poligrafske dokumentacije vano je i zbog provoenja statisti-
ke obrade i zbog edukativnih razloga. Posebno je vano voditi kartoteku
poligrama ako se oekuje ponovno poligrafiranje istih osoba. Atipine reak-
cije su od posebne vrijednosti.

c) Analiza glasa

Ponekad je za policijsko postupanje vano utvrditi identitet osobe koja ne-

to dojavljuje ili koja je zbog drugog razloga vana za prikupljanje obavije-

633
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

sti, a iji identitet nije poznat. Isto tako, analizom glasa mogue je ocijeniti
stupanj ozbiljnosti neke obavijesti. Potreba za analizom moe se pojaviti
osobito kod razliitih prijetnji (terorizam, ucjena, prijetnja, iznuda i sl.)
kada identifikacija osobe moe biti od velike koristi za daljnje postupanje.
Glas koji je predmetom analize mora biti snimljen na neki od medija.
To znai da razmatranu izvidnu mjeru nije mogue primijeniti tako da
osoba koja analizira glas taj glas slua izravno, bez tehnikih pomagala.
Potonje stajalite ima iznimku - kad se glas analizira putem elektroni-
kih medija. Kad je potrebno koristiti tehnika sredstva kako bi se snimio
i analizirao neiji glas, radit e se o prislukivanju, odnosno, tajnom sni-
manju, to je mjera posebnih izvia.
Kao i kod vjetaenja glasa, identitet osobe mogue je utvrditi putem
predoavanja snimljenog glasa drugim osobama ili fonoskopskom identifi-
kacijom, to znai odreenim tehnikim sredstvima. Navedena aktivnost
ima spoznajnu vrijednost i od znaenja je za poduzimanje drugih izvia
kao i za sprjeavanje poinjenja drugih kaznenih djela. U dokazne svrhe
metoda moe biti koritena samo kao dio vjetaenja, podlona propisima
o vjetaenju. 0 fonoskopskoj identifikaciji v. infra Glava XXIV. e.4.

d) Pregled

d.1) Znaajke pregleda

Pregled je usmjereno opaanje (promatranje) osjetilima ili pomagalima
ljudskih osjetila. Za pregled se mogu koristiti sva ljudska osjetila, iako se
najee radi o osjetilu vida. U okviru pregleda mogue je koristiti razlii-
ta pomagala ljudskih osjetila koja biljee promjene kemijskih ili fizikalnih
veliina i pretvaraju ih u signale koji se mogu mjeriti. V. izlaganje supra
Glava VIII. pod 2.
Razlike pregleda - izvia i pregleda kao sastojka istrane radnje jesu,
prije svega, u cilju radnje. Cilj pregleda - izvia jest otkrivanje (neposto-
janja odreene okolnosti. Pregledom ta okolnost nije utvrena kao injeni-
ca nego je otkrivena.
Pregled je radnja kojom se otkrivaju izvori saznanja. Otkrivena okol-
nost je nakon pregleda predmet druge radnje (pretrage, privremenog odu-
zimanja, oevida, vjetaenja) u kojoj sadraj pregleda ima drugi smisao.
Tek se tim drugim, istranim radnjama, okolnost otkrivena pregledom do-
kazuje (ili utvruje) kao injenica. Za to je neophodan prijelaz (pretvorba)
rezultata izvia u rezultat postupovne radnje.
Pregled kao izvid u fizikom smislu see samo do granice vanjske struk-
ture objekta, bez djelovanja na njegove sastavne dijelove. Granice pregle-
da moraju se odrediti naelno, ali tumaiti ovisno o vrsti objekta pregleda

634
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

(osoba, stvar, prostor, vozilo, arhiva), njegovu stanju i poloaju u kojem se

nalazi, zatim o mjestu i vremenu u kojima se pregled obavlja.
Odreivanje granica pregleda zapravo je odreivanje poetne zone za-
hvata u nepovredivost osobe i stvari, ali istodobno i odreivanje granice
do koje ta radnja moe ii. Prema intenzitetu, pregled ukljuuje opaanja
koja su na dosegu osjetila bez ikakvih prepreka (poznata amerika doktri-
na plain view, odour, feel, hear). Prema opsegu, pregled u odnosu na objekt
moe biti potpun ili djelomian.
Smisao odreenja sadraja i granica pregleda jest uspostavljanje stvar-
nih razlika izmeu: a) pregleda kao izvidne radnje, b) pregleda kao stvar-
nog sastojka postupovnih radnji: prepoznavanja, oevida, vjetaenja i
c) pretraga.
Imajui u vidu razmatranje o sadraju, naravi i opsegu pregleda, valja
upozoriti da je pregled vrlo vana otkrivaka izvidna radnja na temelju koje
se dolazi do saznanja o potrebi poduzimanja istrane radnje (pretrage, pri-
vremenog oduzimanja predmeta). Nju policija poduzima pod uvjetima koje
odreuju predmetne odredbe i policijski propisi. U momentu nove spozna-
je - primjerice otkria predmeta kaznenoga djela - policija mora postupiti
tako da se osigura uporaba toga izvora saznanja u kaznenom postupku.
To je pretvorba izvidnog otkria u dokazno saznanje. Valja razli-
kovati dvije situacije, ovisno o tome kakva je vanost otkria do kojega se
dolo pregledom. Ako je otkrie takvo da ve sljedea istrana radnja omo-
guuje uporabu saznanja do kojega se dolo pregledom, poduzet e se ta
istrana radnja. Ako, meutim, otkrie pregledom ima drukije znaenje,
posebice ako su njime otkriveni vani indiciji, to je osnova za poduzimanje
istrane radnje, pri emu je kljuno postupanje prema propisima o doti-
noj istranoj radnji. Primjerice, ako je pregledom otkriven trag, valja na-
loiti vjetaenje, provesti oevid, naloiti pretragu ili prepoznavanje. Ako
su tijekom pregleda otkriveni podaci koji su tajni, valja postupiti prema
odredbama posebnih propisa.
Svojstvo objekta pregleda moe se shvatiti u razliitom smislu. Osim
fizikih razlika, tu su posebice znaajne razlike u namjeni, stanju, ali, pri-
je svega, u pravnome poloaju pojedinoga objekta pregleda. To su posebni
sluajevi pregleda.
U vezi s tim valja upozoriti da je pregled zapravo jedina radnja koja se
barem djelomino moe izvesti i onda ako je u pitanju prijevozno sredstvo
koje zbog posebnoga poloaja putnika ili namjene ne moe biti objektom
pretrage, oevida ili druge istrane radnje (diplomatsko vozilo, strani ratni
brod itd.). U tom sluaju pregled valja obaviti tako da se ni sa im ne povre-
uje nepovredivost takva prijevoznoga sredstva. Tu se opet ranije odreeni
kriterij pokazuje prikladnim. U tom sluaju pregled se doista ograniava na
vanjsko opaanje, odnosno sluenje pomagalima koja ostaju u tim okvirima.

635
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Ako postoje osnove sumnje da pregledavana osoba kod sebe, u promet-

nom sredstvu ili u predmetu koji nosi sa sobom posjeduje predmete koji
mogu posluiti kao dokaz u kaznenom ili prekrajnom postupku, policijski
slubenik ovlaten je zadrati osobu do pribavljanja naloga za pretragu, a
najdulje est sati.
Prilikom poduzimanja svih vrsta pregleda valja usmjeriti pozornost
na osobu prema kojoj se pregled poduzima. Ponekad navedena osoba ima
interesa osujetiti pregled bijegom ili napadom na policijskog slubenika.
Isto tako valja obratiti pozornost na nesvjesne reakcije osobe koje mogu
biti smjerokaz za daljnje postupanje.
Glede postupaka za sprjeavanje osujeenja pregleda taktika policijskog
postupanja stvorila je niz pravila kojih se nuno pridravati. Pravila o kojima
je rije ovise o stvarnim i ambijentalnim znaajkama obavljanja pregleda,
okolnostima na kojima se temelji potreba za pregledom, broju osoba prema
kojima se pregled obavlja i broju policijskih slubenika koji pregled poduzi-
maju. 0 razlikama izmeu pregleda i pretraga v. izlaganja infra Glava XVI.

d.2) Pregled prijevoznih sredstava

Prijevozno sredstvo valja shvatiti u najirem smislu rijei, kao svako sred-
stvo koje slui prijevozu ljudi ili dobara premjetanjem s jednoga mjesta
na drugo. U tako shvaen pojam ulaze kategorije vozila i transportnih
sredstava, odnosno tehnoloki sustavi kojim se obavlja prijenos ljudi i do-
bara, a to znai da su ovdje ukljueni svi dijelovi tehnoloke cjeline koji
slue kao prijevozno sredstvo (npr. iara, pokretna traka itd.).
Valja razlikovati pregled prijevoznih sredstava kao policijski, sigurno-
sni pregled, koji se obavlja pri prelasku preko dravne granice, kontroli
prometa i pregled kao izvidnu radnju. S tim u vezi valja uvijek imati u
vidu da rezultat obje kategorije radnji moe dati jednak otkrivaki rezul-
tat, iza kojega valja poduzeti dokaznu radnju (privremeno oduzimanje
predmeta, pretragu itd.).
Za odreenje granica pregleda prijevoznih sredstava treba postaviti
kriterij da se pregled sastoji u promatranju bez djelovanja na stvar-
no stanje objekta. To se moe oznaiti kao funkcionalno odreenje gra-
nica pregleda. Pri tome se imaju u vidu kako dijelovi cjeline sloene stvari
koju tvori prijevozno sredstvo, tako i njegove pripadnosti, te stvari koje se
nalaze u prijevoznom sredstvu. Ako je neka stvar u prijevoznom sredstvu
u posebnom stanju glede dostupnosti (zatvorena, zakljuana i slino), tada
se o toj okolnosti mora posebno voditi rauna.
Kljunu vanost ima kategorija prijevoza (ili prijenosa). Naime, bitno
je razliita situacija u javnom ili privatnom prijevozu, odnosno u javnom
ili privatnom transportu. U javnom prijevozu, odnosno prijenosu, mogu
je pregled u odnosu na sve dijelove prijevoznog ili prijenosnog sredstva,

636
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

njihove pripadnosti, kao i pregled stvari u tim prostorima treih osoba

(putnika i sl.). Ulazak u potonje vie nije pregled.
Tako se, primjerice, zakljuani pretinac osobnog motornog vozila ili bro-
dice moe pregledati samo ako to svojom voljom omogui voza, u protiv-
nom taj se prostor jedino moe pretraiti.
Unutranjost motornoga vozila, vlaka ili broda, ak i ako su vrata ili
drugi ulazi samo zatvoreni, ali ne i zakljuani, moe se pregledati samo
izvana. Meutim, ako su vrata otvorena, unutranjost se moe pregledati.
Pregled se ne ograniava samo na osjetilo vida. Prtljagu na krovnom
nosau osobnog motornoga vozila moe se izvana pregledati opipom, nju-
hom, sluhom. Isto vrijedi i za opip prostora motora, blatobrana, prikolice,
teretnoga prostora koji nije zatvoren itd.
Unutranjost otvorenog prijevoznog sredstva moe se pregledati kao i
njegovi vanjski dijelovi (otvorena vrata naputenoga automobila, otvoren
prostor prtljanika, otvorena kabina brodice). Prostor u kojem se nalazi
prijevozno sredstvo te predmeti u njemu takoer se mogu pregledati.
Pregled prijevoznih sredstava obavlja se kao mjera posebnoga upravnog
postupka za svako prijevozno sredstvo pri prijelazu dravne granice, o emu
postoje posebni policijski, carinski i drugi propisi. Nadalje, u pojedinim vi-
dovima prometa postoji ovlatenje dravnih tijela za obavljanje tehniko-
-sigurnosnih pregleda. U cestovnom prometu tu zadau obavlja policija.
Posebni vid pregleda propisan je za policiju propisima koji ureuju
nadzor dravne granice i u tom sklopu poslove granine kontrole. Poslovi
granine kontrole obuhvaaju: a) kontrolu osoba, b) kontrolu stvari i c)
kontrolu prijevoznog sredstva. U sklopu kontrole osobe kao iznimna mjera
- ako na drugi nain nije mogue obaviti kontrolu - propisano je obavlja-
nje kontrole osobe pregledom.
Kontrola stvari obuhvaa kontrolu predmeta koje osoba koja namje-
rava prijei dravnu granicu ima sa sobom ili u prijevoznom sredstvu.
Policijski slubenik ovlaten je zahtijevati od osobe da pokae predmete
koje ima kod sebe te izvriti njihov pregled u cilju pronalaska zabranjenih
stvari i predmeta ili zbog utvrivanja identiteta.
Kontrola prijevoznog sredstva obuhvaa unutarnji i vanjski vizualni
pregled prijevoznog sredstva, pretragu prijevoznog sredstva i provjeru u
potranim evidencijama.
Policijski slubenik obavit e pretragu prijevoznog sredstva u sluaju
kada postoji osnova sumnje da osoba u prijevoznom sredstvu prevozi skri-
vene osobe, zabranjene predmete ili stvari koje bi pridonijele utvrivanju
njezinog identiteta ili identiteta drugih putnika, radi sprjeavanja neza-
konitog prelaska dravne granice, te kada je potrebna pretraga svih njego-
vih dijelova, ukljuujui i rastavljanje prijevoznog sredstva. Pri obavljanju
poslova pregleda prijevoznog sredstva policijski slubenici smiju koristiti
odgovarajua tehnika pomagala i slubene pse.

637
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Kada policijski slubenik pri pregledu ili pretrazi osobe, stvari ili prije-
voznog sredstva nae predmete koji se trebaju oduzeti prema odredbama
Zakona o kaznenom postupku, odnosno Zakona o prekrajima ili predmete
koji su potrebni za voenje kaznenog ili prekrajnog postupka, policijski
slubenik nastavit e postupak po odredbama zakona koji ureuje kazne-
ni, odnosno prekrajni postupak.
Policija pri obavljanju poslova u zranim lukama obavlja protudiverzij-
ski pregled zrakoplova, putnika i prtljage, pregled prtljage koja se prevozi
odvojeno od putnika, pregled zaostale, izgubljene, naene i nepraene prt-
ljage, te poslove granine kontrole. Na odgovarajui nain tako se postupa
i u pomorskim i lukama unutarnje plovidbe.
U posebnim sluajevima pristup prijevoznom sredstvu u odreeni pro-
stor moe biti uvjetovan prethodnim pregledom (industrijski, vojni, zdrav-
stveni i slini objekti).

d.3) Pregled osoba

Pregled osobe znai usmjereno opaanje putem tjelesnih osjetila: odjee,
obue, vanjskih proteza (sluni aparat, tap, naoale), stvari u neposred-
noj, fizikoj detenciji osobe, iznimno i druge osobe koja se nalazi u takvoj
detenciji (kao dojene u naruju), te pod istim uvjetima tijela ivotinje koja
je u fizikoj detenciji osobe.

Slika 4. Naini pregleda osobe

638
KRIMINALISTIK^ ____________________________________________________________________

Pri pregledu osobe ne smiju se skidati proteze unutar tijela (primjerice

zubalo) ili proteze tjelesnih udova ili dijelova tijela. Nikako se ne smije
upotrijebiti sredstvo istrane tehnike koje moe ugroziti ili otetiti zdrav-
lje osobe, s obzirom na posebne okolnosti (primjerice, ugraen stimulator
rada srca). Pregled osoba je prije svega pregled osjetilom vida, sluha, miri-
sa. Opip u odnosu na osobu znai vei stupanj zahvata nego kod pregleda
stvari.

d.4) Pregled prtljage

Prtljaga kao objekt pregleda zahtijeva ire razmatranje. U prvome redu
valja odrediti pojam prtljage. U prometnome pravu prtljagu odreuje niz
propisa koji ureuju razliite vrste prometa. Predmetna odredba je ozna-
kom prtljaga posebice imala u vidu runu prtljagu, tj. stvari koje putnik
ima u vozilu ili na njemu, ili koje uva ili nadzire. Proirenje u smislu uva-
nja i nadzora ovdje je nuno jer ukljuuje i stvari koje putnik ima sa sobom
tijekom pripreme ili nakon zavretka putovanja, to je za svrhe pregleda
nuno. Runa i prtljaga openito podlona je pregledima na temelju poseb-
nih, ve spomenutih propisa (prijelaz dravne granice, ali i ostavljanje u
garderobi, na temelju ugovora o depozitu). Izvan toga, pregled prtljage kao
izvidna radnja obuhvaa vanjski pregled svih stvari koje prtljaga sadri.
Ulazak u unutarnju strukturu, poput ulaska u zakljuanu torbu ili
koveg, nije vie pregled. Nema smetnje da se takve stvari pregledaju po-
magalima (primjerice, da ih izvana provjeri dresirani pas, da se pregleda-
ju rntgenskim aparatom). No, ulazak u takve zatvorene prostore izvan je
okvira pregleda i u sluaju potrebe tu pretragu valja obaviti. Pregledi vo-
zila s imunitetom nisu iskljueni. Dakako, oni se doslovno svode na vanj-
ski pregled, vlastito opaanje kriminalista, bez ikakva doticaja, ulaenja u
strukture ili daljnjega opaanja.
Za uspjeno obavljanje pregleda kriminalist mora praktino poznavati
strukturu prijevoznog ili prijenosnog sredstva. U tom smislu korisni mogu
biti tehniki podaci, promidbeni materijali i slino. Meutim, najpriklad-
nija je pomo strune osobe (inspektora tehnike ispravnosti prijevoznih
sredstava, istraitelja osiguranja i slino).

d.5) Pregled objekata i prostorija

Pregled odreenih objekata i prostorija dravnih tijela, pravnih osoba te
drugih poslovnih prostora policija moe poduzeti iz dva razloga. Prvi ra-
zlog sadran je u postupovnim propisima kao izvidna radnja, a drugi u
policijskim propisima.
Prvi sluaj pregled je odreenih objekata i prostorija dravnih tijela, prav-
nih osoba te drugih poslovnih prostora u nazonosti odgovorne osobe. Pred-

639
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

metna odredba ureuje pregled unutar objekta, kojemu prethodi ulazak u

objekte i prostorije. Ovdje je rije o sljedeim objektima pregleda: a) objekti,
b) prostorije, c) poslovni prostori. Kao poslovni prostor u smislu predmet-
nog lanka valja uzeti svaki prostor koji je odreen posebnim propisima.
Za ulazak u poslovni prostor kao izvidnu radnju postupovni propisi ne
predviaju posebne uvjete nego dostaju uvjeti za izvide. Drugo je, daka-
ko, pitanje koritenje rezultata saznanja proisteklih iz ulaska u poslovni
prostor. U odnosu na to vrijede pravila o pretrazi, pri emu valja imati u
vidu da je neovlateno prodiranje ili neudaljavanje iz poslovnog prostora
kazneno djelo.
Drugu vrstu pregleda prostorija i objekata propisuju policijski propisi.
U smislu toga propisa policijski slubenik ovlaten je ui u poslovni pros-
tor te obaviti njegov pregled radi pronalaska poinitelja kaznenih djela ili
prekraja te kada postupaju po dojavi o nazonosti eksplozivne naprave ili
druge opasnosti.
Policijski propisi obvezuju policijskog slubenika na javljanje odgovor-
noj osobi i priopavanje razloga policijskog postupanja. Brzina policijskog
postupanja mora imati prednost pred predstavljanjem i objanjavanjem
razloga postupanja prisutnim osobama.
Policijski slubenik je u pregledu razmatranih prostora radi pronalas-
ka poinitelja kaznenih djela ili prekraja ovlaten pregledati sve prostore
za koje je vjerojatno da se u njih moe skloniti traena osoba. U svrhu
utvrivanja takvih prostora ovlaten je pregledati dokumentaciju iz koje
je vidljivo gdje su takvi prostori.
Kad postupa po dojavi o nazonosti eksplozivne naprave u odreenom
poslovnom prostoru, policijski slubenik duan je potivati propisanu pro-
ceduru za takve sluajeve. To znai da je prvi zadatak pristupiti objektu
i odgovarajuom obavijesti skrenuti pozornost korisnicima poslovnog pro-
stora. Istodobno valja obavijestiti policijske slubenike osposobljene za
protueksplozijski pregled objekta. Hoe li se odrediti evakuacija osoba iz
takvog objekta sukladno policijskim propisima, to je quaestio facti. O utvr-
enim okolnostima na mjestu dogaaja i cijelom nizu drugih okolnosti ovi-
se modaliteti konkretnog postupanja.

d.6) Uvid u odreenu dokumentaciju i podatke

Uvid je sadraj pregleda koji se provodi u odnosu na odreenu dokumen-
taciju i podatke. Podatak je u smislu ove odredbe sadraj, a dokumentacija
skup podataka koji su zabiljeeni u vezi s djelatnou navedenih subjekata.
Razmatrana ovlast povezana je uz pregled odreenih objekata i prostorija
dravnih tijela, pravnih osoba te drugih poslovnih prostora, v. supra d.5.
Uvid se kao izvidna radnja obavlja u odreenu dokumentaciju i podat-
ke. On ne moe biti osnova za pregled cjelokupne dokumentacije i svih po-

640
dataka, jer obuhvaa samo dokumentaciju i podatke za koje postoji vjerojat-
nost da su u vezi s kaznenim djelom u povodu kojeg se poduzimaju izvidi.
Ta izvidna radnja osnova je za privremeno oduzimanje dokumentacije
i (nositelja) podataka. Privremeno oduzimanje valja provesti na propisani
nain. Uvid u dokumentaciju i podatke iz predmetnog lanka ukljuuje i
preslikavanje (snimanje ili prepisivanje) dokumentacije ili podataka ako
je preslikavanje ili snimanje mogue ostvariti bez iznoenja dokumentaci-
je i spisa iz prostorija dravnog tijela, pravne osobe ili drugog subjekta ili
uz njegov pristanak. Ako se dokumentacija iznosi iz prostorija bez pristan-
ka, tada valja primijeniti odredbe o privremenom oduzimanju predmeta.

d.7) Pregled prema drugim propisima

Osim pregleda sukladno postupovnim i policijskim propisima, u koje se
moe ubrojiti i propise o nadzoru dravne granice i nadzoru prometa, posto-
je i propisi koji ureuju postupanje pravosudnih policajaca i carinika. Poto-
nji propisi govore o pretragama iako je posrijedi pregled (v. infra XVI. pod
9.). Kao posebnu vrstu pregleda moemo oznaiti pregled mjesta dogaaja.
Pregled mjesta dogaaja je radnja na koju je ovlatena policija nakon
saznanja da je na odreenom mjestu poinjeno kazneno djelo, prekraj ili
drugi dogaaj u povodu kojeg je potrebno izravnim opaanjem utvrditi ili
razjasniti injenice. Svrha je utvrivanje tragova i predmeta koji mogu
posluiti kao dokaz, pronalaenje poinitelja te prikupljanje obavijesti u
vezi s kaznenim djelom. Takvim se pregledom zapravo utvruje mjesto do-
gaaja kako bi ga se osiguralo ili kako bi se odreeni prostor iskljuio kao
mjesto dogaaja. Navedena radnja moe biti uvod u oevid, a najee ga
poduzimaju policijski slubenici koji e, kada utvrde mjesto dogaaja, isto
osiguravati do dolaska tijela za obavljanje oevida.

e) Nadzor i privremeno ogranienje kretanja osoba

na odreenom prostoru

Rije je o dvije vrste policijskih radnji. Radnje nadzora predstavljaju pro-

matranje odreenog prostora, objekata i prijevoznih sredstava. U to pripa-
daju: promatranje, pratnja, zasjeda, klopka i prijenos stvari. Druga skupi-
na je stvarno ogranienje slobode kretanja: potjera, blokada i racija.
Dok kod prve skupine osobe koje su predmet interesa policije nisu toga
svjesne, u drugoj skupini radnji policija dolazi u izravni susret s osobama,
mora im se predstaviti i navesti razlog zbog kojeg poduzima kriminalisti-
ko-taktike radnje. Iako postupovni propisi ureuju ovu kriminalistiko-
-taktiku mjeru kao izvidnu aktivnost, o njoj opirnije govore policijski
propisi ureujui uvjete za njezinu dopustivost.

641
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Privremeno ogranienje slobode kretanja poduzima se radi 1) sprjea-

vanja izvrenja kaznenih djela ili prekraja, 2) pronalaenja i hvatanja
poinitelja kaznenih djela ili prekraja, 3) pronalaenja i hvatanja osoba
za kojima se traga, i 4) pronalaenja tragova i predmeta koji mogu poslu-
iti kao dokaz da je poinjeno kazneno djelo ili prekraj.
Zakon o policiji ureuje privremeno ogranienje slobode kretanja i za-
dravanja na odreenom prostoru ili objektu u sluajevima ugroavanja
sigurnosti izazvanih elementarnim nepogodama, epidemijama i u drugim
sluajevima ugroavanja sigurnosti i imovine, dok takvo ugroavanje tra-
je. Potonji sluaj u praksi nazivamo sigurnosni pregled, koji je usmjeren
na pronalaenje eksplozivnog ili slinog sredstva.

e.1) Promatranje i pratnja

Promatranje (observatio) i pratnja operativne su mjere kojima je cilj
prikupljanje obavijesti o osobama koje se nalaze na odreenom podruju
o putu kretanja odreene osobe ili o predmetima koji su vani za izvide
kaznenih djela.
Policijski slubenik koji izvrava navedenu mjeru promatranjem odre-
enog objekta ili osobe nastoji zapaziti okolnosti koje imaju vanost za
policijsko postupanje. On e tako pokuati saznati koje se osobe nalaze na
odreenom otvorenom prostoru ili objektu, s kim se sastaju, imaju li uz
sebe neke stvari ili kakve stvari razmjenjuju s drugim osobama i sl. Na-
kon promatranja odreene osobe moe uslijediti provjera ili utvrivanje
identiteta osobe, uhienje osobe za kojom se traga i sl.
Nain promatranja i pratnje, njihova svrha te koritena sredstva mora-
ju biti utvreni u planu koji je nuna pretpostavka navedenih mjera kada
one traju dulje od dva sata. S obzirom na to da se navedenim mjerama
znaajno zahvaa u temeljna prava ovjeka, doputenje za njihovo izvoe-
nje, sukladno podzakonskim policijskom propisima izdaju vii operativni
policijski rukovoditelji.
Obje mjere mogu biti sastojak opih i posebnih izvia. Sukladno podza-
konskim policijskim propisima, razmatrane mjere su kratkotrajne i ima-
ju samo spoznajnu vanost. Kad su posrijedi mjere posebnih izvia, njih
odreuje sud, one su dugotrajnije i pored spoznajnog mogu imati i dokaz-
no znaenje.

e.2) Racija
Racija je operativna mjera koja se provodi iznenadno i urno radi hvata-
nja poinitelja kaznenih djela, pronalaenja osoba i predmeta za kojima se
traga, kontrole prijavljivanja prebivalita i boravita graana i sl. Ona je
s jedne strane privremeno ogranienje slobode kretanja osoba, a s druge

642
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

strane prikupljanje informacija. Njome mogu biti obuhvaena odreena

mjesta (prostor) ili odreene skupine osoba. Iako je od znaenja za kazne-
ni postupak, racija nije uvjetovana odlukom tijela kaznenog postupka, ve
policije, jer pripada skupini opih izvia.
Racija je mjera koja se provodi nakon poinjenog kaznenog djela kako
bi se uhitili poinitelji tih djela. Meutim, moe biti i preventivna mjera,
kada se poduzima radi prikupljanja informacija o vjerojatnim poinitelji-
ma kaznenih djela. Stoga je vaan pravilan odabir objekata, odnosno pro-
stora gdje se zadravaju osobe sklone odreenom, zabranjenom ponaanju.
U izvedbi racije najprije je potrebno opservirati objekt kako bi se stvo-
rila odreena situacijska slika i kako bi se temeljem te slike odredio naj-
pogodniji trenutak za poetak racije. Nakon odluke o poetku racije pros-
toru ili objektu prilaze policijski slubenici za vanjsku blokadu odreenog
prostora ili objekta. Njihova je zadaa brzo onemoguavanje naputanja
prostora svim osobama koje se tamo zateknu.
Raciju je mogue poduzeti i u objektu kako bi se stabiliziralo uznemire-
nje osoba koje se zateknu. Zatim slijedi ulazak policijskih slubenika radi
provjere i eventualnog oduzimanja slobode osoba ili odreenih predmeta. U
vanjskom podruju valja smjestiti policijske slubenike za prihvat, obradu i
prijevoz osoba, regulaciju prometa i eventualno za rad s javnou.
Prema potrebi, raciji u objektu moe prethoditi blokada, kako bi se sta-
biliziralo uznemirenje osoba koje se zateknu. Zatim slijedi ulazak policij-
skih slubenika koji su temeljem plana zadueni za provjere identiteta
osoba i eventualnog oduzimanja slobode osoba ili pronalazak i oduzima-
nje odreenih predmeta. U vanjskom podruju valja smjestiti policijske
slubenike za prihvat osoba za kojima se traga ili kojima treba utvrditi
identitet, te njihov prijevoz do odreenog mjesta. Isto tako, valja osigurati
normalno odvijanje prometa oko objekta (kada osobita potreba ne nalae
zatvaranje). Kod racija veih razmjera nuno je odrediti i policijske slu-
benike za rad s javnou.

e.3) Zasjeda
Zasjeda je mjera kojoj je cilj sprjeavanje poinjenja kaznenih djela ili
uhienje osoba za kojima se traga. To je potajno nadziranje odreenog
objekta ili prostora sa svrhom da se uhiti odreena osoba, bilo da izvrava
kazneno djelo, bilo da je raniji poinitelj kaznenoga djela. Uspjeh takvog
nadziranja ponajprije ovisi o saznanjima o tome to se dogaa, odnosno
to bi se trebalo dogoditi na odreenom mjestu, kako bi se u skladu s tim
izradio potreban plan.
Plan zasjede prije svega odreuje njezin cilj, nadalje, vrijeme i mjesto
obavljanja zasjede, policijske slubenike koji e je izvriti, i, na kraju, po-
trebna sredstva. Ona moe trajati unaprijed odreeno vrijeme, meutim,

643
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

moe biti organizirana i u neodreenom trajanju, tako da plan akcije mora

sadravati i nain smjene policijskih slubenika. Za uspjeh zasjede zna-
ajne su psihofizike karakteristike policijskih slubenika, jer oni moraju
odraavati smirenost, strpljenje, ne smiju se udaljavati s ponekad veoma
ogranienog prostora i dr.
U zasjedi se mogu, ako se smatra svrsishodnim, koristiti policijski psi.
Sudionicima zasjede mora se ukazati na sva pitanja koja se oekuju tije-
kom zasjede: kada treba intervenirati, na koji nain, kojim sredstvima, to
s uhienom osobom, oduzetim predmetima i sl.

e.4) Blokada
Blokada je sloena mjera kojom se oko odreenog prostora zatvaraju
svi izlazni ili ulazni pravci za promet vozila ili osoba, ili se takav promet
ograniava. Ciljevi blokade mogu biti sljedei: a) sprjeavanje poinjenja
kaznenih djela, b) pronalaenje ili uhienje poinitelja kaznenih djela (u
koje ubrajamo i osobe za kojima se traga), c) pronalazak tragova kaznenih
djela, d) pronalazak rtava kaznenih djela ili elementarnih nepogoda, e)
sprjeavanje ometanja na mjestu intervencije, f) radi zatite osoba od ope
opasnosti ili otklanjanje posljedica takvih opasnosti. Blokadom mogu biti
obuhvaeni otvoreni i zatvoreni prostori.
Blokada je sloena mjera jer u nju mogu biti ukljuene mnoge druge
policijsko-taktike radnje, zasjeda, racija, potjera i dr. Bez njih ona ne bi
imala smisla, ali se ona razlikuje od svake navedene aktivnosti. Najvea
je slinost s racijom.
Svaka racija sadri elemente blokade, ali ne i obrnuto. Od iznimne su
vanosti za uhienje poinitelja tekih kaznenih djela stalni planovi blo-
kade. Oni sadre naine zatvaranja posebno ugroenih objekata unutar
odreenog mjesta, kao to su zrakoplovne luke, vani gospodarski objekti i
dr. U primjerima napada na takve objekte ili odreenih akcidenata postu-
pa se po ranije pripremljenim planovima.
Plan izvedbe koji se sastavlja u konkretnom sluaju mora, pored raz-
loga zbog kojih se poduzima, sadravati i stajalite o mogunosti propu-
tanja osoba i vozila, odreenje osoba koje su ovlatene prelaziti, nain
provjere osoba i nadlenost za odluivanje o prijelazu. Kad nije mogue
blokadom obuhvatiti sav prostor, govori se o blokadi s "rupama". Takve
situacije obino se dogaaju kod iznenadnih dogaaja, kad u pravilu na
raspolaganju ne stoji dovoljan broj policijskih slubenika.
Pojedini kriminalistiko-taktiki zahtjevi mogu odreivati vrstu i oblik
blokade. U tom smislu razlikuje se: a) blokada opkoljavanjem, b) blokada
dio po dio, c) unutarnja blokada - vanjska blokada, d) stacionarna blokada
- mobilna blokada, e) otvorena blokada, f) prikrivena blokada, g) kombini-
rana blokada.

644
 KRIMINALISTIKA

Pojedine vrste blokada mogu se poduzimati uz koritenje tehnikih

sredstava, a njihovo ostvarivanje moe se pratiti iz zraka. Kada se poduzi-
manjem blokade pretpostavlja stvaranje ope opasnosti za ljude ili imovi-
nu, mora se voditi briga o nazonosti strunih slubi.

e.5) Potjera
Potjera je radnja koja se poduzima radi hvatanja poinitelja kaznenog
djela ili prekraja. Navedenu radnju izrijekom ne spominju postupovni
ve policijski propisi. U njenom izvoenju naglasak je na koritenju pro-
metnih sredstava i takvom kretanju koje brzinom ili prostorom gdje se
potjera ostvaruje izlazi iz okvira redovnog prometovanja.
Najee se u svrhu skretanja pozornosti okolini, a radi njene uspjeno-
sti, koriste zvuni i svjetlosni prometni znaci. Potjeru najee nije mogue
unaprijed planirati. Modalitete izvedbe odreuju ambijentalne okolnosti,
vrsta i gustoa prometa, razlog njenog poduzimanja i dr. Zato za potjeru
vrijede opa naela policijskog postupanja. Poseban je oblik potjere progon
plovnog objekta.

e.6) Klopke
Klopke su kriminalistiko-taktike mjere koje se temelje na iskoritava-
nju navika poinitelja kaznenih djela kako bi ih se sprijeilo u poinjenju
ili kako bi ih se uhitilo.
Najrairenije su sljedee vrste klopki: daktiloskopska klopka postavlja
se tako da poinitelj mora ostvariti kontakt s predmetima glatkih ploha
na kojima se relativno jednostavno fiksiraju tragovi papilarnih linija. Pri
tome mogu biti koriteni predmeti koji navode poinitelja da skida rukavi-
ce kako bi ih uklonio; alarmni ureaji su tehnika sredstva koja akustiki
ili vizualno reagiraju na nazonost osobe na odreenom mjestu, najee
tako da poinitelja odvrate od kaznenog djela ili da izazovu potajno upo-
zorenje kako bi se odreena osoba uhitila; softwarska klopka postavlja se
na raunalu ili raunalnoj mrei kako bi se utvrdilo koritenje odreenih
podataka; kemijske klopke se najee postavljaju nanoenjem kemijskih
supstanci na predmete kod kojih je predvidivo da su zanimljivi poinitelju
kaznenog djela. Nakon kontakta takve supstance najee su nevidljive, a
uklanjaju se posebnim postupkom.

e.7) Nadzor prijenosa stvari

Nadzor prijenosa stvari poseban je oblik promatranja bitan za odreena
kaznena djela (primjerice tranzitna kaznena djela, djelovanje organiziranih
zloinakih mrea), a ureen je policijskim propisima. Ima kljunu vanost
za otkrivanje i suzbijanje transnacionalnog organiziranog kriminaliteta.

645
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Nadzor i ogranienje kretanja na odreenom prostoru mogue je po-

lazite i okvir za druge izvidne radnje, prije svega, pregled prostora ili
istrane radnje kao to su oevid, pretraga ili privremeno oduzimanje
predmeta, pri emu je vano da se postupa prema pravilima koja ureuju
te radnje, posebno ako su one uvjetovane posebnom odlukom suda, kao to
je npr. sluaj s pretragom. Nadzor prijenosa stvari je opi izvid koji je pro-
vedbeno slian posebnom izvidu nadziranog prijevoza i isporuke predmeta
kaznenog djela.

f) Provjera i utvrivanje istovjetnosti osoba i predmeta

Postupovni propisi govore o poduzimanju potrebnih mjera u vezi s utvri-

vanjem istovjetnosti osoba i predmeta. U tom sklopu, potujui policijske
propise, valja govoriti o provjeri identiteta i utvrivanju identiteta. Ovlast
za utvrivanje identiteta sadrana je i u Zakonu o sigurnosti prometa na
cestama, Zakonu o nadzoru dravne granice i drugim propisima.
Provjerom identiteta odreuje se identitet osobe uvidom u osobnu
iskaznicu, putovnicu ili drugu javnu ispravu koja sadri fotografiju osobe
i njene osobne podatke. Provjera identiteta djece moe se obaviti i uvidom
u ispravu koja sadri fotografiju. Kada osoba kod sebe nema odgovarajuu
javnu ispravu, provjera identiteta moe se utvrditi i temeljem vjerodostoj-
nog iskaza osobe iji je identitet provjeren.
Razlozi za provjeru identiteta brojni su, a najire su sadrani u policij-
skim propisima. Osobi se mora priopiti razlog utvrivanja njenog iden-
titeta. Ono to se mora istaknuti s policijsko-taktikog gledita su mjere
predostronosti u pristupu osobi kojoj se namjerava provjeriti identitet
kako bi se osujetio napad ili bijeg.
Postupak utvrivanja identiteta po modalitetima izvedbe sloeniji je od
postupka provjere identiteta. Na to upuuje sama injenica da se poduzi-
ma prema osobi kojoj se ne zna identitet ili postoji sumnja u ustanovljeni
identitet ili to zahtijeva sud ili drugo nadleno tijelo. Policijski slubenik
duan je osobi nad kojom provodi radnju utvrivanja identiteta, na njoj
razumljiv nain objasniti svrhu i nain poduzimanja radnje.
Utvrivanje identiteta osoba provodi se provjerom podataka o graan-
skom statusu osobe koritenjem osobnih isprava i uvidom u matice roenih,
vjenanih, umrlih i druge evidencije: uzimanjem otisaka papilarnih linija i
usporedbom s otiscima u bazama podataka, fotografiranjem i usporedbom
s ve postojeim fotografijama, utvrivanjem strukture DNA, prepozna-
vanjem odjevnih predmeta, osobnim opisom osobe koja poznaje odreenu
osobu te drugim raspoloivim metodama. U potonju skupinu valja ubrojiti
superpoziciju, analizu glasa, grafoloko vjetaenje, zubnu formulu i sl.

646
 Metode o kojima je rije moemo podijeliti u dvije skupine: to su krimi-
nalistike metode koje poduzima policija kao izvidne radnje i vjetaenje
koje se poduzima po nalogu suda.
Provjeru i utvrivanje identiteta osoba treba razlikovati od prepozna-
vanja osobe u smislu postupovnih propisa. Potonje je istrana radnja ko-
joj cilj nije provjera ili utvrivanje identiteta ve utvrivanje istovjetnosti
okrivljenika, svjedoka, ili predmeta.

g) Prikupljanje obavijesti uz prikrivanje svrhe prikupljanja

ili prikrivanjem svojstva policijskog slubenika

Izvid obuhvaa dvije policijske aktivnosti: prikupljanje obavijesti uz pri-

krivanje svrhe prikupljanja i prikupljanje obavijesti uz prikrivanje svoj-
stva policijskog slubenika.
Obje aktivnosti iznimke su od pravila da policijski slubenik mora izvi-
jestiti osobu od koje prikuplja obavijesti, razlog zbog kojeg on postupa i
tom prilikom se predstaviti kao policijski slubenik.
Prikupljanje obavijesti uz prikrivanje svrhe prikupljanja pose-
ban je taktiki nain pri emu se glavni predmet prikriva prikupljanjem
obavijesti o drugom, sporednom predmetu ili drugim razlogom.
Policijski slubenik moe, ako to zahtijevaju interesi postupanja, pri-
kriti svoje slubeno svojstvo, to jest nee se predstaviti kao policijski
slubenik pokazivanjem slubene znake i slubene iskaznice ako bi time
mogao ugroziti postizanje mjere ili radnje koju provodi.
U provoenju mjere policijski slubenik moe imati isprave koje ne
odgovaraju njegovu identitetu i isprave o vlasnitvu nad stvarima (npr.
motornom vozilu). Posebno odobrenje za takvo prikupljanje obavijesti daje
prema policijskim propisima naelnik Uprave kriminalistike policije.

h) Prikupljanje obavijesti putem tajnog izvjestitelja

Tajni izvjestitelj jedan je od subjekata koji prikupljaju ili daju podatke i

obavijesti na prikriveni nain, a pripada skupini informatora. Razlikuje
se od drugih kategorija informatora. To je graanin koji temeljem plana
kojeg sastavlja policija obavjeuje policiju o stvarima koje su korisne za
obavljanje policijskih poslova. Tajni izvjestitelj mora potpisati pisanu izja-
vu o suglasnosti da dragovoljno pristaje na suradnju, i tom prilikom mora
biti upoznat s pravima i obvezama.
Ne moe se koristiti za tajnog izvjestitelja osoba koja je svjedok ili su-
dionik kaznenog djela u vezi s kojim se provodi prikrivena izvidna mjera.
Prilikom podnoenja izvjea o prikupljenim obavijestima tajnog izvjesti-

647
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

telja, policijski e slubenik uskratiti podatak o identitetu osobe ako pro-

sudi da bi je otkrivanjem njenog identiteta izloio ozbiljnoj opasnosti po
ivot, zdravlje, tjelesnu nepovredivost ili bi time ugrozio njenu slobodu i
imovinu. Tajnom izvjestitelju pripadaju trokovi koje je imao tijekom izvr-
avanja postavljenih zadaa, a policija ga moe i novano nagraditi.
Kao informatori se, osim tajnog izvjestitelja, jo imaju uzeti pouzdanik,
koji djeluje u posebnim izvidima te osobe koje povremeno ili stalno oba-
vjetavaju kriminaliste o okolnostima vanima za istraivanje ili sprjea-
vanje kaznenih djela. Te se osobe pejorativno oznaavaju i kao "dounici",
"dostavljai" i slino, ali ih je najpravilnije oznaavati kao informatore.
Informatori djeluju na vlastiti poticaj, na zahtjev policije, stalno ili pov-
remeno, a pruaju podatke u pravilu iz okoline u kojoj ive ili djeluju. Ces-
to su pripadnici kriminalne sredine.

j) Provjera istovjetnosti telekomunikacijskih adresa*

Uvid u ispis ulaznih i izlaznih poziva odreenog ureaja za tehniko komu-

niciranje na daljinu provodi se kad je potrebno prikupiti obavijesti vane
za otkrivanje poinitelja kaznenog djela te sprjeavanje ili prekidanje inje-
nja kaznenih djela ili kada je tijekom prikrivenih istranih mjera potrebno
prikupiti obavijesti o kontaktima osobe koju se nadzire s drugim osobama.
Nadzor zaprimljenih poziva na ureaju za tehniko komuniciranje
na daljinu oteenika moe se poduzeti na zahtjev oteenika i u situa-
ciji iznude, tj. kojem nepoznata osoba prijeti ugroavanjem ivota, tijela,
imovine i sl., ili ucjene, kad mu prijeti da e protiv njega ili njemu bliskih
osoba otkriti neto to bi moglo koditi njegovoj asti ili ugledu, u svrhu
prisiljavanja da to uini ili ne uini na tetu svoje ili tue imovine.
Zlonamjerni telefonski pozivi mogu biti upuivani tako da imaju velik
utjecaj na ivot graana. Zbog toga je za policiju vano utvrivanje s kojeg
se telefona upuuje poziv, npr. lane obavijesti da je na odreenom mjestu
postavljena eksplozivna naprava, preuzimanje odgovornosti za teroristiki
in, pozivanje hitne slube i dr. U okvirima razmatrane mjere ne mogu
se prikupljati podaci o sadraju telekomunikacijskih poruka. Razmatrana
izvidna radnja moe se poduzeti u fiksnoj i mobilnoj telefonskoj mrei.
Kako bi se uspostavio nadzor nad svim sustavima za telekomunika-
cije, zakonodavac je predvidio osnivanje operativno-tehnikog centra za
nadzor telekomunikacija koji u suradnji s operaterima i davateljima uslu-
ga provodi mjere tajnog nadzora - prislukivanja telefona i mobitela te
nadzor elektronike pote.

Tekst odjeljka j) napisali su eljko Bursa i Tomislav Vei.

648
 KRIMINALISTIKA __________________________________________________________

Detaljno su propisane mjere koje tvrtke i davatelji telekomunikacijskih

usluga moraju poduzeti da bi se mogle primijeniti mjere tajnog nadzo-
ra. Tako davatelji telekomunikacijskih usluga moraju osigurati sadraj
nadziranog poziva, sve podatke o pozivu, sve pokuaje uspostave poziva,
podatke o koritenim telekomunikacijskim uslugama, datume i vremena
te aktivnosti, kao i lokaciju subjekta tajnog nadzora. Sve podatke moraju
uvati na nain kako je propisano zakonom.
Nadzor poziva primjenjuje se na subjekt tajnog nadzora, pri emu funk-
cija tajnog nadzora mora osigurati: a) sadraj poziva, b) podatke o pozivu.
Posebno treba navesti koje podatke o pozivu (dolaznim i odlaznim pozi-
vima) davatelji usluga moraju osigurati. To je vano jer se naknadnom
analizom sa specijalnim programskim aplikacijama moe doi do bitnih
saznanja koja mogu biti od velike vanosti prilikom provedbe istranih
radnji za poinjeno kazneno djelo.
Podaci o pozivu moraju se biljeiti: a) pri pokuaju uspostave poziva,
b) pri uspostavi poziva, c) kod prekida poziva, d) pri neuspjelom pokuaju
uspostave poziva, d) pri promjeni statusa (npr. pristupna mrea), e) pri
promjeni telekomunikacijske usluge ili obiljeja usluge, f) kod promjene
lokacije neovisno o telekomunikacijskoj aktivnosti.
Podaci o pozivu moraju sadravati: a) identifikacijske podatke sredsta-
va za komuniciranje koja su pokuala ostvariti telekomunikacijsku vezu,
neovisno o tome jesu li u tome uspjela ili ne, b) druge podatke vezane uz
identitet subjekta tajnog nadzora, c) podatke o koritenim telekomunika-
cijskim uslugama i pripadajua obiljeja, d) podatke vezane uz status ci-
ljane telekomunikacijske usluge, e) datume i vremena telekomunikacijske
aktivnosti, f) lokaciju subjekta tajnog nadzora.
Treba naglasiti kako je za uinkovito obavljanje nadzora nad teleko-
munikacijskim linijama nuno osigurati od strane davatelja usluga tajni
nadzor telekomunikacija u stvarnom vremenu. Svi podaci o pozivu moraju
biti na raspolaganju odmah po zavretku poziva. Tajni nadzor mora biti
neprekinut za cijelo vrijeme trajanja poziva. Davatelji usluga moraju u-
vati podatke o svim pozivima ostvarenim unutar i putem vlastitih teleko-
munikacijskih kapaciteta za razdoblje od 12 mjeseci.
U okvire izvidne radnje ulazi i utvrivanje adresa sms (short message
service) poruka. Mjesta na kojima se mogu pronai podaci o istovjetnosti
telekomunikacijskih adresa su tehniki ureaji pravne osobe koja prua
telekomunikacijske usluge (operater), ali i interne centrale poslovnih sub-
jekata, kuni telefonski ureaji koji imaju mogunost registracije telefon-
skih poziva i beini telefoni.
Provjera istovjetnosti telekomunikacijskih adresa ima svoju iru upo-
rabu kad su posrijedi prijenosni telefoni. Prijenosni telefon ili "mobitel" u
svijetu ima velik broj sinonima, a potrebno je spomenuti engleske nazive

649
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

mobile ili cellular ili skraeno cell, radi razumijevanja terminologije koja
e u nastavku biti koritena.
Mobitel je postao sredstvo svakodnevne uporabe u razliitim oblicima
komuniciranja. Pored vrlo iroke razmjene podataka u privatnoj namjeni,
mobitel se koristi i u poslovnim komunikacijama. Pri tome se primjenjuju
razliite komunikacijske metode i tehnologije kako audio tako i vizualnim
sredstvima.
Pored klasine glasovne komunikacije, koriste se sustavi razmjene al-
fanumerikih i multimedijalnih poruka, mobiteli postaju TV-prijamnici,
terminali za pristup internetu, digitalne kamere velike razluivosti, radio-
prijamnici i ureaji za audio-vizualno snimanje i reprodukciju, koriste se
kao planeri i raunala.
Zbog tako masovne primjene i funkcionalne upotrebljivosti mobitel je
vrlo traena potrona roba, pa je tako postao i predmet kriminalnog in-
teresa i zloporabe. Najei oblik kriminalnog napada je kraa, depare-
nje ili razbojnitvo zbog mogunosti jednostavne preprodaje. Sve se ee
javljaju i sofisticiraniji oblici zloporabe zamjenom identiteta i pokuajem
pristupa do povjerljivih podataka izvornog vlasnika radi stjecanja imovin-
ske koristi. U svijetu se za ove potonje koristi izraz mobitelska prijeva-
ra (cellular fraud), koju se definira kao neovlatenu uporabu, kopiranje ili
manipulaciju beinog telefona ili beine telefonske usluge. Koristi ga se
i kao sredstvo u poinjenju najrazliitijih oblika kriminalnih radnji koje
su komunikacijom putem mobitela olakane i ubrzane.
Danas se u svijetu koristi vie od 4 milijarde mobitela. Primjenu i kon-
trolu prometa na beinim mreama provode u meusobnoj suradnji GSM
telefonski operatori - poduzea specijalizirana za prihvat mobitelskog po-
ziva i uspostavu komunikacije s pozvanim mobitelom (ili "fiksnim" tele-
fonskim aparatom) u okviru svoje mree ili u komunikaciji s nacionalnim
i meunarodnim mreama drugih operatora bilo na beinim ili tzv. fiks-
nim linijama. Pri tome, zbog naplate svojih usluga, operatori sve te uspo-
stavljene komunikacije evidentiraju u raunalnim bazama podataka.
Mobiteli su ureaji s ogranienim emisijskim dosegom iz dva osnovna
razloga. Prvi je njihova dimenzija koja onemoguuje ugradnju ureaja
vee emisijske snage, a drugi je razlog ogranienom dosegu onemogua-
vanje meusobnog ometanja. Zbog toga se operatori nuno koriste teri-
torijalno distribuiranom mreom repetitora pomou kojih se signalom u
potpunosti pokriva teren od interesa za pojedinog operatera.
Da bi se mobitele kod uspostave komunikacije moglo razlikovati, svaki
mora biti jednoznano identificiran. To se provodi kako slijedi:
1. Dodjelom jedinstvenog broja kojega upisuje proizvoa u EEPROM
(Ellectricaly Erasable Programable Read Only Memory, tj. elektriki
izbrisiva programabilna itljiva memorija) mikroip mobitela.

650
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

2. Kod starijih modela to je ESN (Electronic Serial Number, tj. elektro-

niki serijski broj) koji je zbog golemog poveanja broja ureaja u pri-
mjeni postao premalen i zamijenjen je 15-znamenkastim kodnim bro-
jem IMEI (International Mobile Equipment Identifier, tj. meunarodna
oznaka mobitelske opreme). U SAD-u se taj broj naziva MEID (Mobile
Equipment Identifier).
3. IMEI broj se kod tzv. multimode terminala (tj. vienamjenskih termi-
nala) ili, kako ih nazivaju, GSM (Global System for Mobile Communi-
cations) telefona, a to je veina modernih mobitela, upisuje u decimal-
nom obliku, a struktura je broja kako slijedi:

Oznaka proizvoaa Serijski broj KB

Z Z P P P P O O S S S S S S K
ZZ Zemlja proizvodnje
PPPP Identifikator proizvoaa
00 Oznaka odobrenja za proizvodnju
SSSSSS Serijski broj ureaja
Kontrolni broj (ne emitira se kod uspostavljanja veze)

Jednoznani IMEI broj mobitela utvruje se jednostavno upisivanjem

sljedeeg niza znakova: *# 0 6 #
4. Ukljuivanjem tzv. SIM kartice (Subscriber Identity Module, tj. modul
za identifikaciju pretplatnika) u mobitel, koja se kupuje kod operatora
po izboru, mobitelu se pridjeljuje na njoj upisani pretplatniki telefon-
ski broj IMSI (eng. International Mobile Subscriber Identity Number)
koji sadri pozivni broj drave (3 znaka) predodreeni pozivni broj
mree GSM operatora (2 znaka) kao i pretplatniki broj SIM kartice
(do 10 znakova). Operatori koriste ovaj broj za svoje potrebe dajui nji-
me mogunost korisnicima za ostvarivanje eljene komunikacije s dru-
gim korisnicima, ali ga ne treba mijeati s ranije spomenutim IMEI
brojem. Naime, SIM karticu mogue je premjetati u druge mobitelske
ureaje, pa samim time ona ne odreuje jednoznano mobitelski ure-
aj ve ugovornog pretplatnika nekog operatora.
Spomenuta EEPROM memorija jo se naziva i "fle" (eng. flash) memo-
rija. Podaci u njoj upisani mogu se mijenjati primjenom specijaliziranog
ureaja koji se naziva "fleer" (eng. flasher) i kojim bi prema prihvaenim
standardima i legislativi smjeli raspolagati iskljuivo ovlateni servisi za
potrebe odravanja mobilnih ureaja. Naalost, ti se ureaji danas mogu
naruiti ak i putem interneta, to omoguuje tzv. kloniranje mobitela, tj.
nelegalno mijenjanje izvornog IMEI broja mobitela u neki drugi postojei
IMEI broj.

651
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

GSM operatori evidentiraju uspostavljene veze meu mobitelima (i

"fiksnim" telefonskim ureajima). Pri tome kontroliraju pretplatnike bro-
jeve radi autentifikacije korisnika i naplate usluge, a neki operatori kon-
troliraju i evidentiraju i IMEI brojeve.
Zbog uestalih kraa i gubitaka mobitela, operatori putem svojih udru-
enja (npr. GSMA Europe) osnivaju baze podataka u kojima se globalno
evidentiraju prijavljeni ukradeni i izgubljeni ureaji. Kako pristup do tih
baza podataka imaju svi nacionalni operatori, lanovi udruenja, uklju-
ujui i hrvatske operatore T-Com, Vip-Net i Tele2, kraa mobitela radi
preprodaje gubi smisao jer se automatski onemoguuje uporaba takvih
ureaja kao i ureaja s evidentiranim "kloniranim" IMEI brojevima. Pred-
uvjet uinkovitoj primjeni takvog oblika zatite promptno je prijavljivanje
gubitka i krae mobitela uz prethodno evidentiranje svih prodanih ure-
aja. Baza podataka europskog udruenja GSM operatora zove se skrae-
no CEIR (Central Equipment Identity Register) i nalazi se na raunalima
smjetenim u sjeditu GSMA (GSM Association) u Dublinu u Irskoj.
Pored toga, neki proizvoai mobitela od "kloniranja" se tite korite-
njem memorijskih ipova iji se sadraj ne moe mijenjati, na to ih je npr.
u SAD-u obvezao i zakon. To u drugim dravama nije sluaj. Takoer, pro-
izvoaka industrija u SAD-u razvila je autentifikacijske sustave koji su
se pokazali kao vrlo uinkovita protumjera "kloniranju". Autentifikacija je
nadopunjena primjenom IMEI i IMSI brojeva s promjenjivim kriptiranim
kodom do kojega se ne moe dostupiti bez uspostavljene direktne veze s
operatorom prilikom promjene IMEI broja.
Masovna uporaba mobitela kao osobnog sredstva za komuniciranje ini
u svijetu sve vanijim koritenje mobilnih telefona kao dokaznog sredstva.
U budunosti e se mobiteli sve vie koristiti kao sredstvo poslovnih ko-
munikacija, naroito u e-trgovini, tj. za obavljanje poslovnih transakcija
putem prikljuenja na internet, te e time i koritenja mobitela u dokaz-
nim postupcima dobiti daleko veu vanost. Dobar primjer te masovno-
sti ve je i dananja primjena naplate parkiranja pomou mobitela to se
obavlja u izravnoj vezi s operatorom i samo naznauje koje e razmjere
dosegnuti koritenje mobitela u e-trgovini.
U ranim danima uporabe mobitela kao podatka pojavljuje se velika
mogunost da nepotpuno razumijevanje ove tehnologije od strane policije
i pravosudnog sustava moe dovesti do pogrenih sudskih odluka. Stoga
je potrebno ukazati na neke kljune podatke do kojih se moe doi iz evi-
dencija u mobitelskim memorijama koji su podjednako vani za ope i po-
sebne izvide.
To su: a) uvid u pretplatnike brojeve koji su s mobitela pozivani s da-
tumom i vremenom poziva, b) uvid u pretplatnike brojeve s kojih su na
mobitelu primljeni pozivi s datumom i vremenom poziva, c) uvid u eviden-

652
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

ciju osoba (kontakata) iz adresara u mobitelu, d) uvid u detalje primljenih i

poslanih sms poruka, e) uvid u detalje sms predloaka, f) uvid u spremljene
(muzike) tonove i igre u ureaju, g) uvid u fotografije i video zapise sprem-
ljene u memoriju na SIM kartici ili na "fle" memorijskoj kartici mobitela.
Podaci iz toaka a) i b) takoer su raspoloivi i iz evidencije operatora.
Dapae, dok je broj upisa u evidencije na mobitelu ogranien veliinom
memorije ureaja (zavisne od tipa i modela), operatori imaju detaljnije i
pouzdanije podatke s vremenom trajanja poziva, radi naplate usluge. Ope-
rator moe pruiti podatke zapisane u svom raunalu, a na temelju poda-
taka iz SIM kartice koju je njihov sustav prepoznao kod uspostavljanja
poziva. Ako podaci s operatorovog sustava odgovaraju podacima o nedu-
go pozvanim i primljenim pozivima kako su zateeni na ureaju, to moe
znaiti da su podaci na SIM kartici u mobitelu identini onima koji su
raspoloivi kod operatora. Ako se ti podaci ne podudaraju, to znai da je
na SIM kartici bilo manipulacija s podacima.
Kao to smo rekli, manipulacija podacima na ovom tipu memorije na
SIM kartici relativno je jednostavna te prema tome podatke sa SIM karti-
ce treba uzeti samo kao sumnju koja mora biti potpuno dokazana da bi ju
se upotrijebilo kao dokaz.
S druge strane, podacima na operaterovom raunalu ne moe se mani-
pulirati osim uz izriito odobrenje operatora, naravno, uz uvjet pravilne
i potpune zatite od neovlatenog (hakerskog) pristupa do raunala ope-
ratora te se vidljivi podaci s terminala operatorovog raunala mogu uzeti
kao prima facie pouzdani, na koje se moe osloniti uz potkrijepljenu potvr-
du da podaci nisu skoro mijenjani.
Budui da se konverzacija s mobitela kod operatora u redovnom radu
za sada ne evidentira, nije ju mogue dobiti kao podatak, iako je, uz odgo-
varajui zakonski postupak, to snimanje tehnoloki mogue obavljati. Da-
pae, tehnoloki je mogue i vjetaiti tako snimljene glasove.
Odreeni broj ulaznih sms poruka sprema se u evidenciju mobitela te
se usporedbom s podatkom o datumu i vremenu poruke iz operatorove evi-
dencije mogu uzeti kao dokaz o ulaznoj poruci. Predloci mogu ukazivati
na vjerojatnost postojanja izlaznih poruka te, ako sadre inkriminirajue
podatke, mogu indicirati namjeru korisnika mobitela i nita vie od toga.
Spremljene muzike sekvence i igre mogu biti relevantne sa stanovita
krenja autorskih prava.
Detalji slika i videozapisa iz prateih memorijskih kartica mogu uka-
zivati na namjeru korisnika mobitela te ako ih se moe upariti s izlazom
(paketnih) podataka prema evidenciji operatora, mogu biti upotrijebljeni
kao dokaz vjerojatno poslanih poruka. S ugradnjom digitalnih kamera u
mobitele stvorena je mogunost njihove primjene za svrhe videonadzora
koji u dokaznom postupku opet, radi vjerodostojnosti mora biti povezan

653
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

sa operaterovom evidencijom. U svakom sluaju, povezivanje spremljenih

podataka iz mobitela i poslanih poruka zahtijeva vjetaenje.
Na kraju, radi mogueg provoenja potranih mjera, treba spomenuti i
tehnoloku mogunost geografskog lociranja beinog telefona. Kao to je
reeno, mobiteli se pri meusobnom komuniciranju koriste mreom repe-
titora koje operator postavlja radi pokrivanja terena signalom.
Dok je mobitel ukljuen, on emitira signal prema najbliem repetitoru
i obratno, s najblieg repetitora signal dolazi do mobitela. Prema tome je
openito, uz suradnju s operatorom, mogue ustanoviti geografsku lokaciju
mobitela i iskoristiti je za spomenutu svrhu. Pri tome postoje tehnoloka
ogranienja u pogledu preciznog odreivanja lokacije vezane uz karakteri-
stike samog ureaja, geografsku zaklonjenost ureaja, vremenskih uvjeta,
eventualnih ometanja itd.

k) Javno raspisivanje nagrade

Javnom raspisivanju nagrade za danu obavijest pribjegava se radi: a) ot-

krivanja i uhienja osobe koja je poinila tee kazneno djelo, b) pronalae-
nja nestale osobe, c) drugih opravdanih sluajeva kada su obavijesti gra-
ana potrebne u ostvarenju policijskih poslova.
U raspisivanju nagrade koriste se sredstva javnog priopavanju ili dru-
gi pogodni nain. Visinu nagrade sukladno policijskim podzakonskim pro-
pisima utvruje ravnatelj policije uz suglasnost ministra. Kada policija
raspolae informacijom za koju je raspisana nagrada u trenutku kada je
osoba dala obavijest, ona nema pravo na nagradu.

I) Snimanje na javnim mjestima

Snimanje na javnim mjestima ureuju policijski propisi, a radnja spada

u tzv. druge potrebne mjere i radnje o kojima govore postupovni propisi.
Zakon o policiji razlikuje dvije situacije u kojima se moe snimati prostor
(javno mjesto) uporabom tehnikih sredstava.
Prvo, to je trajno snimanje prostora na kojima je svakodnevna koncen-
tracija ljudi, npr. trgovi, kolodvori, prolazi i si. Smisao je toga nadzora pre-
vencija (poinjenja kaznenih djela ili naruavanje javnog reda i mira) i
pravodobno reagiranje na odreene nezakonite aktivnosti. Temeljni uvjet
za primjenu ovlasti uestalost je kaznenih djela ili prekraja. Koji je broj
navedenih nedoputenih ponaanja minimalan za primjenu mjere fakti-
no je pitanje.
Druga vrsta snimanja povezana je s javnim okupljanjem, kad postoji
opasnost da e doi do ugroavanja ivota i zdravlja ljudi te imovine. U toj

654
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

prilici mogue je snimanje ve prije poetka javnog skupa, kao i za vrijeme

njegovog trajanja.
Prva vrsta snimanja obavlja se pomou stacionarnih kamera privre-
nih na zidove zgrada ili posebne stupove, koje su povezane s odreenim
policijskim stanicama. Razmatrano snimanje preventivnog je znaenja,
ono slui odvraanju poinitelja od poinjenja kaznenih djela ili prekraja
i omoguuje policiji brzo reagiranje.
Prilikom snimanja javnog okupljanja snimanje ima najee preventiv-
ni i represivni smisao. Ono se poduzima kad je oito da e doi do eskalaci-
je, do pretvaranja javnog skupa u mjesto nereda bilo ogranienog ili irih
razmjera. Kamere registriraju vrijeme snimanja, a stacionarne i mjesto.
Snimke dobivene snimanjem na javnim mjestima slijede sudbinu re-
zultata izvidnih aktivnosti policije. One se kao takve dostavljaju dravnom
odvjetniku, odnosno sucu za prekraje. Radi utvrivanja identiteta sudi-
onika odreenog dogaaja snimke se mogu objaviti u medijima. Na takvo
objavljivanje ne odnose se postupovni propisi, jer se ne radi o osumnjieni-
ku za to bi trebalo odobrenje istranog suca.
Nadzoru u oba sluaja mora prethoditi obznanjivanje namjere u tom
smislu. Namjera se moe izraziti u sredstvima javnog priopavanja kada
je posrijedi snimanje mjesta gdje se uestalo ine kaznena djela ili prekr-
aji te zvunim priopenjem kada je posrijedi odravanje javnog skupa.
Izvan normativnog ureenja su snimanja na prometnicama (frekvent-
nijim raskrijima, naplatnim postajama autocesta, tunelima, graninim
prijelazima, i si). Svrha je takvog snimanja nadzor i upravljanje prometom.
Primarna svrha sustava videonadzora za nadzor prometnica je sigur-
nost i efikasnost upravljanja prometom sukladno zakonima koji ureuju
navedeno podruje. Potrebno je napomenuti kako se nadzorom prometni-
ca bitno smanjuje vrijeme reagiranja na uoena nezakonita ponaanja na
prometnicama. Tako na primjer, operator sustava moe trenutno reagirati
na prometnu nesreu koja je snimljena putem sustava videonadzora na
prometnici. Navedene snimke mogu biti vane pri otkrivanju poinitelja
drugih kaznenih djela pri emu se koristi prometno sredstvo koje je pri-
mjerice upotrijebljeno pri razbojnitvu.
U okviru snimanja prometa posebno mjesto zauzimaju sustavi za au-
tomatsko prepoznavanje registarskih oznaka. Posrijedi je globalna sigur-
nosna metoda koja se koristi prepoznavanjem registarskih ploica oita-
vanjem znakova s njih putem optikog prepoznavanja. Sam sustav moe
oitati znakove na registarskim ploicama u kratkom vremenu za vozila
koja se kreu brzinom do 300 km/h. Potrebno je istaknuti kako se za funk-
cioniranje predmetnog sustava moe iskoristiti postojei sustav videonad-
zora koji se nalazi na prometnicama, jer je predmetno rjeenje bazirano
na softverskom prepoznavanju registarskih oznaka vozila.

655
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Pr
edme
tni
susta
vi
mog
u se
iskor
istiti
za
nadzi
ranje
neza
konit
ih
pro-
metn
ih aktivnosti Slika 5. Snimka tehnikog nadzora prometa na cestama, kao
primjerice: prolazak kroz
crveno svjet-
lo, prekoraenje brzine itd. Ujedno predmetni sustavi mogu biti uinkoviti
za rad kriminalistike policije, npr. za nadzor kretanja sumnjivog vozila
po gradu.
Tehnika iskoristivost oituje se u mogunosti spremanja slike koju je
snimila kamera, kao i teksta sa registarske ploice, te mogunosti sprema-
nja i fotografije vozaa. Sustav se koristi zajedno sa infracrvenim osvjetlje-
njem za nono snimanje. Bitan dio sustava je programska aplikacija koja se
koristi za obradu i arhiviranje snimaka, te dodavanje specifinih zahtjeva
u smislu snimanja vozila (npr. alarmiranje ako je prepoznata registarska
ploica vozila kojim je izvreno razbojnitvo). Alarm se istog trenutka pu-
tem programske aplikacije i telefonske linije prosljeuje policiji. Upotreblji-
vost tih snimki u svrhe kaznenog postupka ovisi o postupovnim propisima.

3. Posebni izvidi

a) Pojam i znaajke

Posebni izvidi kaznenih djela privremenim ogranienjem ustavnih

prava i sloboda razlikuju se od opih izvia prema veem broju znaajki.
Prva je supsidijarnost - poduzimaju se samo ako nema mogunosti pro-

656
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

vesti ope izvide kaznenih djela ili je poduzimanje opih izvia povezano
s nerazmjernim tekoama. Posebne izvide odreuje istrani sudac na
zahtjev dravnog odvjetnika. Mogu se poduzeti samo za tono propisana
kaznena djela (katalog kaznenih djela), njihovo je trajanje vremen-
ski ogranieno i podlono nadzoru suda. Posebni izvidi taksativno su
predvieni u Zakonu o kaznenom postupku i Zakonu o Uredu za suzbija-
nje korupcije i organiziranog kriminaliteta.
Imajui u vidu takve njihove znaajke, jasno je da su posebni izvidi u
pravilu jai zahvat u temeljna ljudska prava od opih izvia i zbog toga
su podloni posebnom ureenju. Posebni izvidi kaznenih djela jo se ozna-
avaju kao mjere prikrivenog istraivanja, posebne istrane tehnike itd.
Posebni izvidi ureuju se i u meunarodnim konvencijama, prije svega
u podruju nezakonitog prometa opojnih droga, korupcije, pranja novca,
kibernetikog i organiziranog kriminaliteta i terorizma. Konano, poseb-
nim izvidima posveene su i rezolucije i preporuke meunarodnih orga-
nizacija. To je vano jer se posebni izvidi u suvremenim uvjetima provode
kao nacionalna, dvostrana ili mnogostrana meunarodna policijska surad-
nja (v. izlaganja supra Glava X. pod 2.).
S postupovnim, prije svega istranim radnjama, posebni izvidi imaju za-
jedniku znaajku da njihovi rezultati mogu biti upotrijebljeni kao dokaz u
kaznenom postupku. Razlikuje ih otkrivaka komponenta, koja je kod poseb-
nih izvia izriito naglaena, a kod istranih radnji eventualno ukljuena.
Posebni izvidi kaznenih djela ureeni su na poseban nain. Okvirna
pravila su u Zakonu o kaznenom postupku (i Zakonu o Uredu za suzbija-
nje korupcije i organiziranog kriminaliteta). Ta su pravila bitna za ogra-
niavanje zahvata u ljudska prava i njihovu zatitu. Isto tako bitna su
za upotrebljivost spoznaja u kaznenom postupku. Provedbena pravila su
opa unutarnja pravila policijskog postupanja, tehnika pravila uporabe
odreenih naprava i sredstava i iskustvena pravila. Protivno stajalitima
o tome kako bi i te "nie" komponente valjalo urediti pravilima koja bi bila
svima dostupna, postoje jasni razlozi iz kojih to nije svrhovito. Navedena
pravila u posebnim izvidima moraju ostati izvan dosega javnosti. Bez toga
nema uinkovitog djelovanja u predmetima najteeg kriminaliteta. Zati-
ta temeljnih prava graana osigurana je okvirnim pravilima i to je jedini
interes javnosti.
Za javno objavljivanje detaljnih "tehnikih" provedbenih pravila prikri-
venog policijskog istraivanja interes imaju zloinake organizacije, ali ne
graani. Provedba mjera prikrivenog istraivanja zbog istih razloga prela-
zi okvire udbenikog teksta iz opeg programa kriminalistike. To je pita-
nje posebnog strunog obrazovanja ueg kruga slubenika.
Prikriveno istraivanje ukljuuje sljedee mjere: a) dugotrajne prikri-
vene mjere praenja (opservacija), b) tehniko snimanje, c) prislukivanje

657
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

i snimanje nejavno izgovorenih rijei, d) presretanje i snimanje telefon-

skih komunikacija, e) uporaba tehnikih sredstava, f) uporaba privatnih
osoba kao nositelja informacija (tajni izvjestitelji, pouzdanici), g) uporaba
slubenih osoba kao prikrivenih istraitelja, h) simulirano davanje i pri-
manje potkupnine, predmeta, sklapanja poslova, i) simulirano osnivanje
trgovakih drutava, j) rasterska potraga itd.

b) Osobe i predmeti prema kojima se provode posebni izvidi

Posebni izvidi provode se 1) protiv osumnjienika ili drugih sudionika u

kaznenom djelu, 2) prema osobama za koje postoje osnove sumnje da po-
initelju ili od poinitelja odreenih kaznenih djela prenose priopenja i
poruke ili osobama ijim se telekomunikacijskim ureajima osumnjienik
slui, 3) na sredstvima oteenika ili sredstvima kojima se oteenik koris-
ti i 4) prema predmetu kaznenog djela.
Za svaku od navedenih kategorija moraju se ispuniti opi (osnove sum-
nje, neophodnost, katalog kaznenih djela) i posebni uvjeti koji vrijede za
pojedinu kategoriju subjekata, to je odreeno postupovnim propisima
(npr. pristanak oteenika, nepoznati poinitelj itd.).

c) Svrha posebnih izvia kaznenih djela

Opi izvidi kaznenih djela imaju u pravilu otkrivaki, heuristiki smisao.

Oni se provode kako bi dravni odvjetnik mogao pokrenuti kazneni postu-
pak. Samo iznimno, rezultati tih izvia mogu se upotrijebiti kao dokaz u
kaznenom postupku.
Posebni izvidi kaznenih djela, suprotno tome, uvijek imaju i dokazni,
silogistiki smisao. Oni se poduzimaju da bi se njihovi rezultati upotri-
jebili kao dokaz u kaznenom postupku. S obzirom na to, podloni su de-
taljnom zakonskom ureenju. Ranije spomenuta okvirna pravila za te su
izvide detaljnija od odgovarajuih okvirnih pravila koja vrijede za ope
izvide.

d) Zabrana poticanja na kazneno djelo

Neke mjere u okviru posebnih izvia kaznenih djela lako mogu postati
poticanje na kazneno djelo. Zbog toga zakon izriito zabranjuje takvu de-
formaciju u provedbi posebnih izvia.
Zabrana u prvom redu ima u vidu djelatnost prikrivenih istraitelja
kao policijskih slubenika zatim pouzdanika, ali i druge posebne izvide.

658
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Toj zakonskoj odredbi cilj je sprijeiti zloporabu izvia u svrhu poticanja

na kazneno djelo.
U nekim situacijama vrlo je teko postaviti granicu izmeu dopute-
nog djelovanja u okvirima izvia i provokacije na kazneno djelo. Za ma-
terijalno kazneno pravo to je pitanje (ne)postojanja razloga iskljuenja
protupravnosti i skrivljene radnje koje nije lako rijeiti.
Kriteriji vani za prosudbu su djelovanje u okvirima utvrenog istra-
ivakog plana, situacija u kojoj se prikriveni istraitelj nalazio tijekom
odreene djelatnosti, oblik i vanost konkretnih radnji za obavljanje sta-
novite djelatnosti, razmjer izmeu glavnog djela i vladanja prikrivenog
istraitelja itd. Prosudba uvijek mora uzeti u obzir konkretnu situaciju.

e) Nadzor i tehniko snimanje telefonskih razgovora,

odnosno sredstava za tehniko komuniciranje na daljinu

Nadzor nad tehnikim komuniciranjem na daljinu mjera je zahvata u ne-

povredivost komuniciranja. Telekomunikacijski ureaj je u smislu Zakona
o telekomunikacijama ini, beini, svjetlosni ili drugi elektromagnetski
ureaj za prijenos, odailjanje i prijam znakova, signala, pisanog teksta,
slika i zvukova ili priopenja bilo koje prirode.
U tehnikom smislu izvid se primjenjuje na sva sredstva i ureaje za
tehniko komuniciranje na daljinu (nepokretne "fiksne" telefonske i tele-
faks prikljuke, pokretne telefone, radio stanice, internetske prikljuke,
elektronsku potu). Meutim, ureaj za tehniko komuniciranje na dalji-
nu ima se tumaiti i ire od toga - prema znaajkama i svrsi ureaja. Taj
pojam, dakle, ima autonomno znaenje jer bi u protivnom izvan dosega
mjere mogao ostati neki posebno pripremljen ureaj za kriminalnu dje-
latnost.
Izvid ukljuuje dva oblika: nadzor i tehniko snimanje sadraja komu-
niciranja. Oba oblika, dakako, ukljuuju opi izvid utvrivanja kontakta
telekomunikacijskih adresa, tj. ispis ulaznih i izlaznih poziva odreenog
ureaja za tehniko komuniciranje na daljinu i nadzor primljenih poziva
na ureaju za tehniko komuniciranje na daljinu (v. izlaganje infra pod j).
Nadzor telefonskih razgovora i komunikacija na daljinu drugim sred-
stvima sastoji se u "presretanju" (detournement, interception) komuni-
kacijskih poruka, koje se sastoji u tajnom nadzoru razgovora to se vode
sredstvima komunikacije na daljinu.
Mjera se moe odrediti prema poinitelju, ali i prema osobama za koje
postoje osnove sumnje da poinitelju ili od poinitelja iz kataloga kaznenih
djela prenose priopenja i poruke u vezi s djelom, odnosno da se poinitelj
slui njihovim prikljucima na telekomunikacijski ureaj.

659
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Tehniko snimanje je djelatnost tajnoga biljeenja zvunih ili opti-

kih signala. Nadzor i tajno snimanje ukljuuju razne situacije. Kao tipi-
na podruja mogu se uzeti kaznena djela zloporabe opojnih droga, iznude,
otmica, primanje i davanje mita, djelatnosti transnacionalnog organizira-
nog kriminala i dr.

f) Ulazak u prostorije radi provoenja nadzora

i tehniko snimanje prostorija

Posebni izvid sastoji se od ulaska u prostoriju radi provoenja nadzora i

tehnikog snimanja prostorija. Provodi se ulaenjem u prostoriju i postav-
ljanjem ureaja te tehnikim snimanjem prostorije putem postavljenih
ureaja. To su dva "opa" oblika tog posebnog izvia. Tehniko snimanje
prostorije obuhvaa snimanje prostorija koje su odreene u nalogu i koje
su predmet nadzora.
Trei oblik tog izvia provodi se prema odredbama Zakona o Uredu za su-
zbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. U tom sluaju izvid je proi-
ren sadrajem uporabe tehnikih sredstava za snimanje nejavnih razgovora.
Te ureaje moe upotrebljavati policijski slubenik izravno (npr. da je "ozvu-
en") ili neizravno, tako da se razgovori snimaju "na daljinu". Najpoznatiji
ureaji koji se upotrebljavaju za svrhe predmetnoga izvia su audio predajni-
ci manje snage i video predajnici u kombinaciji s kamerom. Oba sustava
mogu
biti povezana s odreenim mjestom (centrom) icanim i beinim putem.

g) Tajno praenje i tehniko snimanje

osoba i predmeta (observotio)

Izvid obuhvaa plansko, prikriveno i sustavno, vremenski odreeno pro-

matranje s tehnikim snimanjem osoba i predmeta. Potonja komponenta
ukljuuje sadraje prethodno opisanog posebnog izvia.
Ciljevi praenja mogu biti sljedei: a) otkrivanje osoba s kojima kontak-
tira sumnjiva osoba, mjesta i vremena njihova sastajanja, b) tajno foto-
grafiranje ili prislukivanje razgovora, c) priprema i izvrenje diskretnog
uhienja, d) otkrivanje pojedinih momenata iz privatnog ivota osobe, e)
provjera anonimne dostave, f) utvrivanje sadraja korespondencije, g)
utvrivanje skrovita, priprema i provoenja pretrage, privremenog oduzi-
manja predmeta te hvatanja osoba za kojima se traga, h) kontrola tajnih iz-
vjestitelja, i) otkrivanje mogueg kontrapromatranja, j) utvrivanje drugih
pravno relevantnih injenica, k) sprjeavanje poinjenja kaznenog djela.
Da bi praenje bilo uspjeno, policijski slubenik koji ga izvrava mora
dobro upoznati opservata, njegove navike, uobiajene pravce kretanja i

660
KRIMINALISTIKA

drug
e
okol
nosti
koje
su
bitne
za
tajno
st
izvr
enja
ove
radnj
e.
Ono
mo
e
biti
staci
onar
no
(stac
ionar
na
opse
rvaci
ja)
ili u
pokr
etu.
Stacionarna Skica 6. Naini praenja opservacija obuhvaa
promatranje i osobe nadziranje odree-
nih mjesta i objekata koje koristi praena osoba. Osnovna potekoa na-
vedene opservacije je u pronalaenju pogodne baze za smjetaj proma-
trake skupine.
Praenjem u pokretu policijski slubenik (ili vie njih) fiziki slijedi
praenu osobu, pri emu se mogu koristiti i prometna sredstva. Ono se
moe nadovezivati na stacionarnu prismotru, a ima razliite modalitete.

661
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Praenje pjeice fiziki je slijed jedne ili vie osoba, pri emu mogu biti
koritene razliite tehnike. Najee su sljedee: a) lanani sistem, u ko-
jem dva do etiri slubenika slijede opservata na odreenom meusobnom
odstojanju. Ta se tehnika koristi na frekventnim mjestima; b) modifikacija
lananog sistema, gdje se ekipi za praenje na suprotnoj strani ulice do-
daje "pojaanje". Ovoj je varijanti slina ABC tehnika; c) sustav paralelnih
ulica, kod kojeg se usporedo s praenjem lananom tehnikom u sporednim
ulicama nalaze slubenici koji se ukljuuju kada opservat u namjeri izbje-
gavanja praenja skrene u te ulice ili kada posumnja da je praen.
Tehnike praenja ovisne su o mnogobrojnim situacijskim elementima i
tijekom izvoenja mogu biti modificirane. Posebni zahtjevi postoje u slje-
deim primjerima: praenje u prometnoj ulici s dva nogostupa, praenje u
prometnoj ulici s jednim nogostupom, praenje u neprometnoj ulici, prae-
nje po parkovima i umama.
Za praenje biciklom, motociklom i automobilom potrebno je najmanje
dvoje pratitelja s odgovarajuim prometnim sredstvima, povezanih sus-
tavom veze. Tako se mogu pratiti opservati - pjeaci ili oni koji koriste
prometna sredstva. Pri takvom praenju posebnu pozornost treba pridati
ponaanju kako ono ne bi bilo kompromitirajue za pratitelja. Valja izbje-
gavati situacije prisilnog pretjecanja. Mjesta na kojima se odvija kruni
tok prometa podobna su za opservata da utvrdi praenje.
Posebna vjetina potrebna je kod praenja prometnih sredstava. U pro-
metno sredstvo treba ulaziti nakon ulaska opservata i zadrati se blizu
izlaza. Potrebno je da praenje izvrava vie slubenika, koji e svoje po-
naanje usklaivati s postojeom situacijom.
U lokalu pratitelji, u pravilu, sjedaju za stol nakon opservata, ako
je mogue za vie stolova, tako da mogu "pokriti" opservata i izlaz. Na-
rueno jelo ili pie valja odmah platiti. Tijekom svakog naina praenja
praenik i pratitelj mogu koristiti razliite varke koje ovise o situaciji i
domiljatosti.
Na pretpostavljena mjesta dolaska osobe koju je potrebno uhititi mogu
se postavljati razliite vrste klopki. Klopkama je svrha utvrivanje da se
osoba nalazila na odreenom mjestu, odnosno da je imala kontakt s odre-
enim predmetom, kako bi nakon toga uslijedilo uhienje.

h) Uporaba prikrivenih istraitelja i pouzdanika

Prikriveni istraitelj je (domai ili inozemni) policijski slubenik, po-

sebno obrazovan, s promijenjenim identitetom i uklopljen u kriminalnu
sredinu u kojoj djeluje sukladno odreenim smjernicama koje je primio od
istranog suca. Svojom pripadnou kriminalnoj sredini on prati i izvje-

662
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

uje o kretanjima, kriminalnoj aktivnosti, planovima i drugim pojedinosti-

ma koje mogu biti vane za kazneni postupak.
Ako se pojave takve okolnosti da prikriveni istraitelj mora otkriti
svoje svojstvo policijskog slubenika, on je to ovlaten uiniti prema pret-
hodno utvrenom planu koji ukljuuje obzir prema izbjegavanju dovoe-
nja u opasnost drugih osoba. Ta okolnost ovisi o konkretnim prilikama, u
pravilu pojavi okolnosti koje ugroavaju prikrivenog istraitelja.
Prikriveni istraitelj (ne i pouzdanik) ima pravo ulaska u neiji dom
sukladno propisima Zakona o uredu za suzbijanje korupcije i organizira-
nog kriminaliteta, ako su ispunjeni uvjeti to ih predviaju zakonski pro-
pisi o ulasku policije u dom bez sudskog naloga a u tom sluaju, prema na-
logu, moe upotrijebiti tehnika sredstva za snimanje nejavnih razgovora.
Pouzdanik je graanin koji nije policijski slubenik, koji se u posebne
izvide ukljuuje na osnovi naloga suda. Pripada skupini informatora (v.
izlaganje supra pod g). Djeluje na osnovi jednakih smjernica kao i prikri-
veni istraitelj i ima u osnovi jednake zadae, ali je njegov poloaj drukiji.
Pouzdanik se moe ispitati o onome to je opazio prilikom simuliranog
otkupa provedenog u okvirima i uvjetima iz pisanog naloga, pa tako i o
identitetu osoba koje su sudjelovale u simuliranom otkupu, a u odnosu
na koje nije izdan pisani nalog. Pouzdanika se ne moe ispitati o sadraju
razgovora s osumnjienikom ili svjedocima.

i) Simulirani otkup predmeta te simulirano davanje potkupnine

i simulirano primanje potkupnine

Radi se o sloenom izvidu koji obuhvaa tri oblika: 1) simulirani otkup

predme-
ta, 2) simulirano davanje potkupnine i 3) simulirano primanje potkupnine.
Svrha je simuliranog (hinjenog) otkupa predmeta da policijski slube-
nici kupuju predmete koji su izvan pravnog prometa, potjeu od kaznenog
djela, ili su namijenjeni za poinjenje kaznenog djela, ili su na bilo koji
nain povezani s kaznenim djelom.
Simulirano davanje potkupnine je tipino povezano s istraivanjem
odreenih kaznenih djela, npr. davanjem mita, nedoputenim prometom
opojnih droga, krivotvorenjima itd. Simulirano primanje potkupnine dru-
ga je "zrcalna" strana prethodno spomenutih kaznenih djela kao npr. pri-
manjem mita itd. Za uspjeh mjere od odluujue je vanosti opskrba oso-
be koja e "nositi" potkupninu s odgovarajuim pouzdano, ali neprimjetno
oznaenim predmetima. Najee su to novana sredstva. Za oznaavanje
se koriste razliite tehnike.
Davanje potkupnine, u pravilu, obavlja osoba od koje se potkupnina
trai. Sredstva kojima se potkupnina ostvaruje mogu pripadati osobi od

663
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

koje se potkupnina trai ili policiji. Vano je istaknuti kako davanje pot-
kupnine, kao i izvrenje drugih slinih mjera, ne smije predstavljati poti-
canje na kazneno djelo. To znai da potkupnina mora biti na jasan nain
traena. Nain traenja potkupnine mora biti vidljiv iz kaznene prijave
koju osoba od koje se trai mito mora podnijeti prije nego sud odlui o
primjeni mjere.
Razmatrana mjera nije primjenjiva na sva kaznena djela u istraivanju
kojih mogu biti koritene mjere posebnih izvia. Vanija podruja primje-
ne simuliranog otkupa predmeta vezana su za kriminalitet opojnih droga,
oruja, krijumarenje roba i sl. Simulirano davanje potkupnine i simulira-
no primanje potkupnine povezano je s korumptivnim kaznenim djelima.

j) Nadzirani prijevoz i isporuka predmeta kaznenog djela

Posebnom izvidu cilj je utvrditi putove kretanja odreenih predmeta kaz-

nenog djela radi identificiranja osoba koje sudjeluju u njemu. Prvi put je
takva mjera predviena Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv nezako-
nitog prometa opojnim drogama i psihotropnim tvarima. Osim toga nadzi-
ranu isporuku (controlled delivery) predviaju i drugi meunarodni izvori
(v. izlaganje infra pod m).
Izvid se u pravilu odvija kao kontinuirani nadzor uz prijenos ili zadra-
vanje ovlasti provoenja. Ako se zadrava provoenje i izvan dravnog po-
druja, radi se o prekograninom nadzoru koji mora biti ureen meuna-
rodnim sporazumom (npr. Schengenskim). Inae se radi o prijenosu ovlasti
provoenja, kao o obliku meunarodne kriminalistike suradnje koja se
takoer odreuje u meunarodnom sporazumu (v. izlaganje supra Glava
X. i infra pod m).

k) Sravnjivanje raunalnih podataka (Rasterfahndung)

Posebni izvid oslanja se na uporabu posebnih raunalnih programa za me-

usobno sravnjivanje osobnih podataka graana u policijskim registrima
s podacima koje vode drugi subjekti, npr. financijske ustanove, sustavi za
opskrbu energijom i dr. u koju se svrhu upotrebljavaju posebne aplikacije
nekih programa (npr. Watson).
Temeljno je pravilo u stvaranju raunalnih baza podataka zakonska
dopustivost prikupljanja podataka i koritenje podataka u svrhu radi koje
su sustavno prikupljani i uvrteni u odgovarajuu bazu.
U vezi s razmatranom mjerom znaajna su dvije okolnosti. Prvo, mogu
se sravnjivati samo podaci iz policijskih evidencija i podaci koje vode drugi
subjekti, ali ne samo podaci koje vode drugi subjekti.

664
 Usporedba podataka povezana je s postojanjem sumnje na poinjenje
zakonom taksativno nabrojenih kaznenih djela. Cilj mjere je pribaviti po-
datke koji su potrebni za istraivanje pojava tih djela.

I) Pruanje simuliranih poslovnih usluga ili sklapanje

simuliranih pravnih poslova

Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta pred-

via kao posebne izvide mjere pruanja simuliranih poslovnih usluga i
sklapanje simuliranih pravnih poslova. Pojam poslovne usluge ima opi
smisao. Posebni izvid slijedi pravila pruanja poslovnih usluga, ali je
njegova bitna znaajka da se radi o simuliranom postupanju koje ide za
istraivakim ciljevima, a ne za ciljevima kojima inae smjera pruanje
usluge.
Sklapanje simuliranih pravnih poslova odnosi se na sve pravne poslove
kad je to motivirano postizanjem istraivakih ciljeva.
Oba izvia mogu se primijeniti samo ako se na drugi nain kazneno
djelo ne moe otkriti, sprijeiti ili dokazati ili bi to bilo povezano s neraz-
mjernim tekoama. Provedba posebnog izvia nalae dopunsko ureenje
u provedbenim policijskim propisima.

m) Posebne tehnike kriminalistikog istraivanja

u meunarodnom i inozemnom pravu*

m.l) Posebne izvidne tehnike u meunarodnom pravu

Posljednjih desetljea u meunarodnom se pravu pojavljuje posebna sku-
pina izvia u podruju "globaliziranog" kriminaliteta (predmeti kaznenih
djela transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, nedoputenog prome-
ta opojnim drogama, orujem, umjetnikim djelima, trgovinom ljudima,
organima, nuklearnim i drugim opasnim otpadom, raunalnim krimina-
litetom itd). Osim toga, djelovanje meunarodnih naddravnih sudbenih
tijela i razvoj ustanova meunarodne kaznenopravne pomoi rezultirao je
takoer nekim novim vidovima istranih tehnika.
Tri su skupine izvora koji okvirno ureuju predmetnu materiju. Prvu
tvore mnogostrane konvencije koje ureuju odreeno podruje kriminali-
teta. Druga su meunarodne konvencije u podruju pravne pomoi, a trea
dvostrane konvencije i sporazumi, u prvom redu one o policijskoj suradnji.

Tekst odjeljka m) napisala je Milana Trbojevi.

665
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

U prvoj skupini valja podsjetiti na Konvenciju protiv nezakonite tr-

govine opojnim drogama i psihotropnim tvarima iz 1988., Europsku kon-
venciju o pranju, traganju i privremenom oduzimanju prihoda steenog
kaznenim djelom iz 1990., Sporazum Vijea Europe o nezakonitoj trgovini
opojnih droga morem iz 1995., Konvenciju o suzbijanju transnacionalnog
organiziranog kriminaliteta iz 2000., Kaznenopravnu konvenciju o korup-
ciji i Konvenciju o kibernetikom kriminalitetu. U drugoj skupini primjeri
su Drugi protokol uz Konvenciju o sudskoj pravnoj pomoi u kaznenim
stvarima, dok treu skupinu tvori cio niz dvostranih izvora, kao to je spo-
menuto, prije svega onih o policijskoj suradnji.
Vanije nove kriminalistike radnje koje se predviaju u tim izvo-
rima su: prekogranino nadziranje, prekogranino praenje, razmjena po-
dataka (npr. Schengenski informacijski sustav - SIS - v. izlaganje supra
Glava X. pod 2.), nacionalni informacijski sustavi u zemljama lanicama
Schengenskog sporazuma (NSIS), nadzor prometa i isporuke opojnih sred-
stava, psihotropnih tvari, oruja, nuklearnog otpada i drugih predmeta,
zatim nadzor nad financijskim operacijama, tijekovima kretanja novca
itd Vrlo bitna novost su povezane istrage i zajedniki istrani timovi
bez ijeg je djelovanja jedva mogue djelotvorno otkrivanje i suzbijanje
suvremenog, posebno organiziranog kriminaliteta.
Nove istrane metode oblikuju se i profiliraju na opoj razini. Vano
je takoer da te metode snanije zahvaaju u temeljna prava i slobode.
U pravilu ukljuuju uporabu sofisticirane tehnike potpore i vrlo esto
sasvim nove vidove suradnje tijela razliitih drava. Neke nove metode
vezane su uz odreene skupine kaznenih djela pri emu se u posljednjim
godinama posebno razvijaju tehnike istraivanja teroristikih kaznenih
djela (v. supra pod Glava X.).

m.2) Posebne izvidne tehnike u inozemnom pravu

Nove istrane metode uvedene su posljednjih desetljea u nacionalna za-
konodavstva. U nastavku izlaganja lapidarni je osvrt na sedam suvreme-
nih zakonskih sustava.
U Austriji se primjenjuju sljedee metode: raunalno sravnjivanje
podataka, optiko i akustiko nadziranje osoba primjenom tehnikih
sredstava, elektroniki nadzor telekomunikacija, koritenje prikrivenih
istraitelja, simulirano davanje potkupnine i simulirani otkup predmeta
kaznenog djela, policijska prismotra i dugotrajni policijski nadzor, nad-
zirana isporuka predmeta kaznenog djela i druge mjere. Reforma kazne-
nog postupovnog zakonodavstva iz 2004. osim opservacije, prikrivenog
istraivanja, uvodi i neke novosti kao sklapanje simuliranog pravnog
posla, prikupljane obavijesti o podacima vezanim uz mjesto i prijenos
kao i nadzor nad porukama koje se prenose putem telekomunikacije ili

666
 KRIMINALISTIKA ______________________________________________________________

raunalnog sustava, optiki i akustiki nadzor osoba, te sravnjivanje po-

dataka uz raunalnu podrku.
U Engleskoj se primjenjuju sljedee metode: dugoroni policijski nad-
zor, tajno praenje uz uporabu tehnikih sredstava, elektroniki nadzor
telekomunikacija radi pribavljanja spoznaja za voenje drugih istranih
radnji (saznanja prikupljena ovom mjerom ne mogu se koristiti pred su-
dom na glavnoj raspravi), ozvuenje prostorija, uporaba prikrivenih istra-
itelja za otkrivanje kaznenih djela u vezi sa zloporabom droge, terorizma
i javnih nemira, simulirani otkup droge, oruja ili eksploziva, simulirana
prodaja droge, nadzirana isporuka predmeta kaznenih djela u vezi sa zlo-
porabom droge, oruja i eksploziva.
Francusko zakonodavstvo takoer propisuje mogunost koritenja
posebnih izvidnih tehnika, kao to su: dugotrajni policijski nadzor, tajno
praenje uz uporabu tehnikih sredstava, elektroniki nadzor telekomuni-
kacija radi pribavljanja saznanja i dokaza potrebnih za voenje kaznenog
postupka, ozvuenje prostorija, uporaba prikrivenih istraitelja sa svrhom
razjanjenja kaznenih djela u vezi sa zloporabom droge, simulirano da-
vanje potkupnine, simulirani otkup predmeta, nadzirana isporuka pred-
meta kaznenog djela. Osim navedenih tehnika to zakonodavstvo doputa
koritenje mjera koje nisu uobiajene u kriminalistikoj praksi drugih eu-
ropskih zemalja, osim djelomino u Italiji. To je simulirano osnivanje tzv.
paravanskih trgovina, simulirano osnivanje pravnih osoba radi otkrivanja
i sprjeavanja pranja novca.
U Italiji navedene metode obuhvaaju: dugotrajni policijski nadzor,
tajno praenje uz uporabu tehnikih sredstava, elektroniki nadzor tele-
komunikacija, ozvuenje prostorija, presretanje komunikacija, uporabu
prikrivenih istraitelja, simulirano davanje potkupnine, simulirani otkup
predmeta, nadziranu isporuku predmeta kaznenog djela. Ostale, uobia-
jene izvidne mjere nisu posebno zakonski ureene, nego su preputene
policijskoj praksi i uglavnom se poduzimaju u preventivne svrhe.
U Njemakoj se predviaju sljedee mjere: raunalno sravnjivanje po-
dataka, ozvuenje prostorija, zaplijena potanskih poiljaka, elektroniki
nadzor telekomunikacija, utvrivanje dolazno-izlaznih telefonskih poziva
s nadziranog telefonskog prikljuka (metering), tajno praenje uz uporabu
tehnikih sredstava, uporaba prikrivenog istraitelja sa svrhom razjanje-
nja kaznenih djela u vezi sa zloporabom droga, oruja i krivotvorenja novca,
nadzirana isporuka predmeta kaznenog djela u vezi sa zloporabom droge.
Posebne izvidne tehnike u SAD-u su: dugotrajni policijski nadzor, tajno
praenje uz uporabu tehnikih sredstava, elektroniki nadzor telekomuni-
kacija radi pribavljanja saznanja i dokaza potrebnih za voenje kaznenog
postupka, ozvuenje prostorija, uporaba prikrivenih istraitelja, simulira-
no davanje potkupnine, simulirani otkup predmeta, nadzirana isporuka

667
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

predmeta kaznenog djela. Osim spomenutih, u SAD-u se uvode i druge no-

vije tehnike (npr. termiko snimanje zgrada) pod uvjetom da se njihovom
primjenom ne povrjeuje Amandman 4. Ustava.

Literatura:
Bakalovi, H., Predkrivini postupak i istraga, Pravna misao, 3-4/1978.;
Buterin, T., Krimi-
nalistika motrita na nove pojavne oblike kriminala u financijskim
institucijama, Policija
i sigurnost, 3-4/1999.; Cari, A., 124-131; Cvitanovi, L., Kontrola
zakonitosti postupanja
OUP (policije) u vezi s kaznenim (krivinim) postupkom, Prirunik, 4/1991.;
Damjanovi,
D., Javnost prethodnog krivinog postupka u jugoslavenskom pravu, 13.
maj", 5-6/1976.;
Dimitrijevi, D., Okrivljeni u prethodnom krivinom postupku, Godinjak
Pravnog fakulteta
u Sarajevu, 1/1957.; Dundovi, D., Kriminalistika motrita na nove pojavne
oblike krimi-
nala zloporabom opojnih droga, Policija i sigurnost, 3-4/1999.; - Tajne
policijske operaci-
je, Informator, Zagreb, 2003.; Fati, H., Procesno-pravne pretpostavke i
ovlaenja suda za
odluku da nema mjesta zahtjevu za sprovoenje istrage i da nema mjesta
optubi, 13. maj",
11/1973.; Gavrilovi, M., Uloga javnog tuilatva kod otkrivanja krivinih
dela i usmerava-
nja prethodnog krivinog postupka, Pravni ivot, 5/1973.; Glui, S.,
Kaznenopravni sustav
pred izazovom organiziranog kriminaliteta - meunarodnopravna
kaznenopravna pomo i
suradnja, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 2/1998.; Guyton, A. C,
Medicinska
fiziologija, Medicinska knjiga, Zagreb, 1981.; Jelai, O., Medicinska
kriminalistika, Pravni
fakultet u Splitu, 1978.; Kankara, S., Aktuelni problemi predkrivinog
postupka s aspekta
javnog tuilatva, Jugoslavenska revija za kriminologiju i krivino pravo,
2/1979.; Karanovi,
M., Sumnja u krivinom postupku, Pravni ivot, 6-7/1984.; Krapac, D.,
Pogled na neke vani-
je odredbe novog hrvatskog kaznenog zakonodavstva o organiziranom
kriminalitetu i pitanja
njihove praktine primjene, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu,
2/1998.; - Posebne
mjere i radnje za otkrivanje i suzbijanje kaznenih djela organiziranog
kriminaliteta u novom
ZKP RH, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 2/1997.; Krckovski,
M., Nain i obim
koritenja materijala prikupljenih operativnim radom u pretkrivinom
postupku, 13. maj",
6/1978.; Marina, P., O pretkrivinom postupku u jugoslavenskom
krivinoprocesnom pra-
vu, Jugoslavenska revija za kriminologiju i krivino pravo, 1-2/1982.;
Marinkovi, D., Tajna
opservacija u sprjeavanju i suzbijanju krivinih djela, Suzbijanje
kriminaliteta, 215 - 235;
Matte J. A., Forensic Psychophysiology using the polygraph, J. A. M.
Publications, New York,
1996.; Meesing R. - Horvath F., A National Survay of Practices, Policies and
Evaluative Com-
ments on the Use of Pre-Employment Polygraph Screening in Police

668
 KRIMINALISTIKA ______________________________________________________________

Agencies in the United

States, Polygraph, 2/1995. (24); Modly, D., Informatori, Ministarstvo
unutarnjih poslova Zag-
reb, 1992; - Priprema poligrafskog ispitivanja, Policija i sigurnost, 3/1998.;
Moore, M. H., et
al., Polygraph and Lie Detection, National Academies Press, Washington,
2003.; Pavii, B.,
Kazneni postupak u Republici Hrvatskoj: pogled na reformu iz 1997. godine
s posebnim osvr-
tom na predistrani postupak i istragu, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu, 2/2000.;
543-637; - Mjesto i uloga organa unutranjih poslova u istrazi, Jugoslavenska
revija za kri-
minologiju i krivino pravo, 4/1989.; - Pretprocesna aktivnost, Hrvatski
ljetopis za kazneno
pravo i praksu, 1/1994.; Roso, Z., Poligraf u kriminalistici, MUP RH,
Zagreb, 1996.; Sai,
Z., Kaznenopravne mogunosti u suzbijanju organiziranog kriminaliteta,
Hrvatski ljetopis
za kazneno pravo i praksu, 2/1996.; - Organizirani kriminalitet u Hrvatskoj,
Zagreb, 1997.;
- Primjena prikrivenih, posebnih izvidnih mjera za suzbijanje organiziranog i
drugog tekog
kriminala na podruju Republike Hrvatske, Hrvatski ljetopis za kazneno
pravo i praksu,
2/2000.; Svedrovi, M., Poloaj branitelja u kaznenim postupcima za kaznena
djela u vezi s
organiziranim kriminalitetom, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu,
2/1998.; Tomae-
vi, G, Organizirani kriminalitet - neka kaznenoprocesna pitanja, Hrvatski
ljetopis za ka-
zneno pravo i praksu, 2/1998.; - Primjena novih istranih metoda na podruju
upanijskog
suda u Splitu, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 2/2000.;
Vasiljevi, T, 467-480;
Vei, P., Kaznenopravne mogunosti u suzbijanju organiziranog
kriminaliteta, Hrvatski lje-
topis za kazneno pravo i praksu, 2/1996.; Vodineli - Aleksi, 31-53; Vreko
R., Interpretacija
poligrafskog grafikona, Policija i Sigurnost, 6/1996.; - History O f Polygraph
in Croatia, Poly-
graph, APA, Maryland, 1997.; Zalman, M. - Siegel, L., Criminal Procedure,
West Publishing
Company, Minneapolis/St. Paul, 1994., 184-225; - Criminal Procedure.
Constitution and So-
ciety, 2. izdanje, West/Wadsworth, Belmont, 1997., 206-216; Zobec, .,
Aktuelni problemi pred
krivinog postupka, Jugoslavenska revija za kriminologiju i krivino pravo,
2/1979.

669
KRIMINALISTIKA

Pitanja za provjeru znanja:

1.Kada se poduzimaju izvidi kaznenih djela?
2.Koja je svrha izvia?
3.Objasnite zato izvidi predstavljaju latentnu fazu kaznenog postupka.
4.Navedite u koje svrhe koristimo rezultate izvia.
5.Navedite ope izvidne radnje.
6.Pod kojim je uvjetima mogue prikupljanje obavijesti od osobe koja je u
pritvoru?
7.Objasnite to je sastavni dio svakog poligrafskog testiranja.
8.Kojom se izvidnom radnjom moe izvesti pregled vozila zatienog
imunitetom?
9.to ini nadzor, a to stvarno ogranienje slobode kretanja?

10.Kojim je zakonom regulirano i pod kojim je uvjetima mogue snimanje na

javnim
mjestima?
11.Navedite osnovna naela, tj. znaajke poduzimanja posebnih izvia.
12.Koji su adresati protiv kojih se poduzimaju posebni izvidi?
13.Nabrojite posebne izvide.
14.Objasnite razliku izmeu prikrivenog istraitelja i pouzdanika.

670
 Glava XIV.
Potrana djelatnost i kriminalistike evidencije

1. Potrana djelatnost

Potrana djelatnost predstavlja sustav mjera koje imaju za cilj otkrivanje

poinitelja kaznenih djela i njegovo dovoenje ovlatenom tijelu. Njome
policija trai osobe nepoznatog boravita ili nestale stvari te prikuplja
obavijesti o pojedinim okolnostima i stvarima od vanosti za kazneni pos-
tupak. Osnovno je naelo brzina.
Potrage se obino organiziraju u cilju pronalaenja i hvatanja poini-
telja kaznenih djela, to zahtijeva visok stupanj operativnosti i koordini-
ranosti policije, koja je ukljuena ili moe biti ukljuena u potranu dje-
latnost. Poinitelji kaznenih djela najee su svjesni traganja, zbog ega
poduzimaju razliite mjere osujeenja, uz spremnost na pruanje otpora.
Kada se traga za poiniteljima odreenih kaznenih djela, policijski slu-
benici ovlateni su u cilju sprjeavanja bijega na uporabu sile opasne po
ivot ili koja moe teko naruiti zdravlje uhienika.
U potrane mjere pripadaju sve one radnje koje provodi policija radi
pronalaenja poznatih i nepoznatih osoba ili stvari koje se dovode u vezu s
kaznenim djelom ili koje su zbog nekog drugog razloga od interesa za poli-
ciju. Uspjenosti potranih mjera umnogome mogu pomoi kriminalistike
evidencije. Potrane mjere sastoje se od operativnih mjera policije, koje su
najee kombinacija pojedinih mjera, opservacija, prikupljanja obavijesti,
legitimiranja, pregleda prijevoznih sredstava, putnika i prtljage, prirodno-
ga prostora, racija, zasjeda, blokada i dr. U navedenom sklopu poseban je
poloaj triju potonjih mjera, o emu v. infra pod 2.
Interesi kaznenog pravosua, posebno kada je rije o tekim kaznenim
djelima ili djelima koja su uznemirila javnost, zahtijevaju posebnu uin-
kovitost. U takvim okolnostima moe se posegnuti za svestranom akcijom
kako bi se pronalo poinitelja kaznenog djela. Te posebne mjere moraju
predstavljati ultima ratio, treba ih koristiti kao krajnje sredstvo, ne samo
zbog velikih trokova, nego i zbog uznemiravanja javnosti. U takve mjere

671
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

pripadaju: a) objava fotografije traene osobe putem dnevnog tiska, radija

i televizije, interneta, b) objave plakata i letaka u podruju gdje se pretpos-
tavlja skrivanje okrivljenika, c) javno izlaganje predmeta koji su u vezi s
kaznenim djelom kako bi ih graani doveli u vezu s konkretnom osobom,
d) pojaana kontrola objekata u kojima se kriju sumnjive osobe, e) kontro-
la prometa s naglaskom na traenu osobu, f) javno raspisivanje nagrade,
g) postavljanje zasjeda i blokada te organiziranje racija.
Postupovni i policijski propisi su u razmatranom podruju nepovezani,
pa govore o: tjeralici, meunarodnoj tjeralici, objavi i potrazi. Tjeralica
je akt suda ili kaznene ustanove kojim se pokree potrana djelatnost za
odreenom osobom. Uvjete za raspisivanje tjeralice propisuju postupovni
propisi. Tjeralica moe biti raspisana za okrivljenikom protiv kojeg je po-
krenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje se progoni po slu-
benoj dunosti i za koje se moe izrei kazna zatvora od tri godine ili
tea kazna, a nalazi se u bijegu, ili ako je osuenik pobjegao s izdravanja
kazne ili zavodske mjere. Prema podruju na kojem se vodi potrana dje-
latnost, tjeralice mogu biti raspisane za podruje cijele drave ili mogu biti
meunarodne
Kad raspisuje tjeralicu na podruju drave, sud koji vodi kazneni po-
stupak obraa se nalogom odreenoj policijskoj upravi mjesno nadlenoj
za odreeni sud. Policijska uprava raspisuje tjeralicu putem raunalnog
sustava, tako da je cjelokupnom podruju drave u svakom trenutku do-
stupna lista potraivanih osoba.
Meunarodnu tjeralicu raspisuje sud putem Sredinjeg nacionalnog
ureda INTERPOL-a. U sklopu INTERPOL-a od 1987. godine djeluje ra-
unalni sustav kriminalistikih informacija (CIS). Baze podataka tog su-
stava sadre i podatke: a) trae li se odreene osobe ili su osumnjiene za
odreena kaznena djela, b) terete li odreene osobe obavijesti temeljem
kojih se zahtijeva uhienje ili postoji nalog ili opis odreenog modus ope-
randi; c) smatraju li se pojedine osobe meunarodno vanima i postoji li
opasnost da e poiniti nova kaznena djela.
Potrebno je razlikovati tjeralicu od potrage. Osnova za raspisivanje
potraga jesu postupovni i policijski propisi. Potragu raspisuje policijska
uprava koja provodi kriminalistiku obradu, putem istog sustava kao i
tjeralicu, zbog odreenog kaznenog djela, a kada joj osumnjienik, neka
druga osoba ili stvar za koju je ovlatena raspisati potragu nije dostupna.
U okvirima potrage, koja se raspisuje u cijeloj dravi, postoje tzv. cilja-
ne potrage, koje predstavljaju poseban nain potrane djelatnosti. Ciljane
potrage usmjerene su na odreene objekte ili prostore gdje je predvidivo
pronalaenje traene osobe.
Potrage, za razliku od tjeralica, nisu ograniene samo na osumnjiene,
one se mogu odnositi i na: oteenike, svjedoke ili druge osobe koje mogu

672
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

dati podatke vane za kazneni postupak ili druge vane podatke koji su od
interesa za rad policije, za dijete ili maloljetnika koji su se udaljili od kue,
radi prikupljanja podataka za identifikaciju osoba koje o sebi ne mogu
dati podatke. Zatim, potrage se mogu odnositi i na stvari, kada je potrebno
prikupiti podatke ili pronai stvari koje su u vezi s kaznenim djelom.
Objava je akt kojim sud od policije zahtijeva traenje okrivljenika, tra-
enje potrebnih podataka o odreenim stvarima ili traenje obavijesti o
leevima i nestalim osobama. Valja razlikovati objavu u smislu policijskih
propisa. Policijski propisi proiruju je i na traganje za nestalim osobama
radi utvrivanja identiteta osoba koje ne mogu dati podatke o svom iden-
titetu i dr. Valja razlikovati tri vrste objava: a) objava radi pronalaska po-
dataka o predmetima koji su u vezi s kaznenim djelom, b) objava radi pri-
kupljanja podataka o leevima i nestalim osobama kada postoje sumnje u
nasilnu smrt, c) objava u smislu policijskih propisa.
Raspis o traganju propisuju policijski propisi. On se objavljuje za osoba-
ma oteenim kaznenim djelom, svjedokom ili drugom osobom koja moe
dati vane podatke za provoenje kaznenog postupka, na zahtjev suda
kada trai adresu za osobu, na zahtjev drugog dravnog tijela ili ustanove
kada trai dojavu adrese, za maloljetnika ili dijete koje se udaljilo od kue
kada roditelj ili staratelj zatrai traganje

2. Kriminalistike evidencije*

Kriminalistike evidencije su sustavno prikupljanje, unoenje, snimanje,

organiziranje i spremanje podataka o kaznenim djelima, poiniteljima,
osobama, stvarima, objektima i dogaajima od interesa za policiju, a u
cilju otkrivanja kaznenih djela, pronalaenja stvari i poduzimanja mjera
za sprjeavanje kaznenih djela.
Kriminalistike evidencije pomau da se pronae poinitelj kaznenog
djela, da se utvrdi je li kazneno djelo poinjeno, da se otkriju i osiguraju
tragovi kaznenog djela i predmeti koji mogu posluiti pri utvrivanju ka-
znenog djela i njihovog poinitelja. Otkrivanje kaznenog djela i njegova
poinitelja ovisi i o sposobnosti policijskog slubenika da se koristi krimi-
nalistikim evidencijama. Meutim, treba ukazati da kriminalistike evi-
dencije vie slue kod rasprostranjenih, masovnih oblika kaznenih djela i
pronalaenju poinitelja koji su povratnici.

Tekst odjeljka 2. napisao je Zvonimir Dujmovi.

673
KEIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

a) Prikupljanje, obrada i koritenje osobnih podataka

U kriminalistikim evidencijama spremaju se, pohranjuju podaci. Razvoj

informacijske tehnologije i njena primjena u policiji dovele su do tri razlii-
te faze u koritenju kriminalistikih evidencija. U prvoj fazi, koja je trajala
od prvih poetaka stvaranja kriminalistikih evidencija s kraja 19. stoljea
do 80-ih godina 20. stoljea, koritena je runa, odnosno mehanika obrada
podataka u zadovoljavanju potrebe policijskih slubenika za informacijama.
Posebno poueni policijski slubenici analizirali su kriminalistike pred-
mete (spise) i unosili podatke u razliite formulare koje su zatim pohra-
njivali u kartoteke, ormare ili 'bazene'. Policijski slubenici koji su radili
u kriminalistikim evidencijama bili su nieg ili srednjeg ranga i odvojeni
od samih operativnih ustrojstvenih jedinica i vie ili manje neovisni od
njihova djelovanja.
Formalno ili neformalno takav rad specijaliziranih policijskih slubeni-
ka i njihove kriminalistike evidencije svrstavale su se u pomone krimi-
nalistike aktivnosti (slube). Takvo koritenje podataka bilo je razumljivo
svim kriminalistima, jednostavno za uporabu - nije zahtijevalo dublje ra-
zumijevanje informacijsko-tehnikih procesa.
Druga faza razvoja kriminalistikih evidencija vezana je za razvoj in-
formatike tehnologije, odnosno primjenu raunala, posebno osobnih ra-
unala u policiji. Nema vie pomone slube koja bi kao logistika sluba
odravala cijeli sustav, formulirala okvire, standarde unoenja i koritenja
podataka. Podatke u sustav trebali bi unijeti policijski slubenici koji su
obraivali odreeni sluaj. Prijenos podataka iz klasinih evidencija u ra-
unalne baze podataka pratila je nuna promjena evidencijskih listova.
Na obrascima su se pojavila nova polja s oznakama za ifre. Ono to une-
su, odnosno kvalitetu koju unesu, sutra mogu dobiti kada budu koristili
kriminalistike evidencije.
Nestala je nekadanja klasina pomona sluba. Unoenje podataka i
stvaranje kriminalistike baze podataka demistificirano je, ali ponekad
previe vezano za individualni pristup pojedinog policijskog slubenika,
moda njegov amaterski entuzijazam ili nedovoljno sagledavanje cjeline
sustava i njegovih informatiko-tehnikih karakteristika.
Trea faza koritenja kriminalistikih evidencija, koja je zapoela na
samom kraju 20. stoljea, zapravo je faza koja e se u potpunosti razviti
tijekom 21. stoljea. Tu fazu karakterizira integriranje policije primjenom
informacijske tehnologije. Koritenjem programske podrke krianjem po-
dataka dolazi se do nove informacije. Unos podataka u pravilno organi-
ziranu raunalnu bazu podataka nije samo njegovo pohranjivanje, ve se
tom prilikom pokree proces meusobnog dovoenja podataka u vezu te
nastaju novi podaci odnosno informacije.

674
 KRIMINALISTIKA

b) Prikupljanje, obrada i koritenje osobnih podataka

kao policijska ovlast

Policija prikuplja, obrauje i koristi podatke radi obavljanja policijskih po-

slova. To su policijske evidencije. Sve su kriminalistike evidencije i poli-
cijske, ali sve policijske evidencije nisu kriminalistike. Prikupljeni poda-
ci, kada je to odreeno, spremaju se u evidencije (zbirke).
Izrijekom je propisana ovlast policije da prikuplja, obrauje i koristi
osobne podatke radi sprjeavanja i otkrivanja kaznenih djela i prekraja
te pronalaska poinitelja. Osobni podaci spremljeni u evidencijama mogu
se koristiti samo u svrhu za koju je evidencija osnovana.
Osobnim podatkom valja smatrati svaki podatak koji se odnosi na odre-
enu ili odredivu osobu, nezavisno od naina na koji je izraen. V. izlaganje
supra Glava II. pod 1. Prikupljanje, obrada i davanje osobnih podataka mora
biti u skladu s propisima o zatiti osobnih podataka. To znai da je potreb-
no u svakom konkretnom sluaju utvrditi razmjernost i nunost koritenja
osobnih podataka. Prikupljeni i u evidencije uneseni osobni podaci moraju
biti toni. Podatke koji su spremljeni u evidencijama, zbirkama podataka,
moraju se ispraviti kada se nakon njihovog biljeenja utvrdi da su netoni.
Osobe o kojima su podaci prikupljeni u evidencijama imaju pravo uvida u
sadraj zbirke. Polazi se od prava 'vlasnika' osobnog imena da se uz njegovo
osobno ime veu toni podaci. Meutim, pravo na uvid moe se iskljuiti ako
bi uvid mogao prouzroiti tetne posljedice za svrhu njihova sakupljanja.
Policija moe traiti podatke od dravnih tijela i drugih pravnih i fizi-
kih osoba koji posjeduju odreene podatke ili su ovlateni voditi zbirke
podataka. Takoer moe pod zakonskim uvjetima sravnjivati tako dobive-
ne osobne podatke s osobnim podacima koje je ovlatena prikupljati (srav-
njivanje raunalnih podataka).
Osobne podatke pohranjene u evidencijama (zbirkama) koriste policij-
ska tijela. Policija ih u skladu sa zakonom daje sudu i dravnom odvjet-
nitvu, a mogu se dati na koritenje tijelima dravne uprave te pravnim
osobama, kada su takvi podaci nuni za otklanjanje opasnosti.
Policija moe sakupiti ili uiniti dostupnim podatke koje je prikupila
temeljem zakonskih ovlasti inozemnim policijskim tijelima ili meunarod-
nim organizacijama koje se bave suzbijanjem kriminaliteta. Mogu se kori-
stiti u znanstvene i statistike svrhe u skladu s posebnim propisima.
Osobni podaci moraju se brisati u sluaju kad se utvrdi da nisu toni
ili su prestali postojati razlozi, odnosno uvjeti radi kojih je osobni podatak
unesen u evidenciju koja se vodi u raunalnom sustavu. Oni moraju biti
zatieni od strane voditelja evidencije odgovarajuim organizacijskim,
tehnikim, kadrovskim i drugim sigurnosnim mjerama. Posebno treba na-
glasiti da e biti zatien i identitet osobe koja je dala podatke.

675
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

c) Katalog policijskih evidencija

Policija vodi evidencije: 1) osoba kojima je po bilo kojoj osnovi oduzeta

sloboda (uhienje, zadravanje, dovoenje, i dr.), 2) osoba za koje postoji
osnovana sumnja da su poinile kaznena djela i prekraje, 3) poinjenih
kaznenih djela koja se progone po slubenoj dunosti, prekraja i osoba
oteenih tim djelima, 4) poinjenih kaznenih djela nepoznatih poinitelja
koja se progone po privatnoj tubi, 5) traenih osoba i predmeta te osoba
kojima je zabranjen ulazak u Republiku Hrvatsku, 6) provjere identite-
ta osoba, 7) osoba nad kojima je provedeno utvrivanje identiteta, dakti-
loskopiranih osoba, fotografiranih osoba, i DNA pretraga, 8) operativnih
izvjea, operativnih izvora saznanja i osoba pod posebnom policijskom
zatitom, 9) dogaaja, 10) upotrijebljenih sredstava prisile, 11) predstavki
graana.
Policijski slubenik mora sve to utvrdi na mjestu kaznenog djela i to
sazna od osoba, "preslikati" u podatke. Na njihovoj osnovi sastavlja se do-
kumentacija za tijela progona i dokumentacija o aktivnosti policije.
Kriminalistike podatke o kaznenim djelima, oteenim osobama i po-
initeljima kaznenih djela unosi se u kriminalistike upitnike. Njihovom
obradom moe se doi do informacija koje su podloga za sprjeavanje i
otkrivanje novih kaznenih djela.
Vezu izmeu pohranjenih podataka u bazi podataka i korisnika ine
modeli podataka - slike podataka u bazi, iz kojih su vidljiva sva mogua
pitanja koja policijski slubenik moe postaviti. Razliiti korisnici imaju
prema istoj bazi podataka razliite zahtjeve.

Literatura:
Allen, R. J. - Kuhns, R. B., Are Analytical Approach to Evidence, Little,
Brown and Company,
Boston, 1989., 461-472; Bayrle, T. - Gallwitz, K., Rasterfahndung,
Suhrkamp, Frankfurt a.
M., 1985.; Belair, R. R., Intelligence and Investigative Records (Criminal
Justice Information
Policy), U. S. G. P. O., Washington, 1985.; Brezak, M., Prva hrvatska
policija - imbenik inte-
gracije Hrvatske u sjedinjenu Europu, Prirunik, 6/1991., 437-445;
Burghardt, 102; Gemmer,
K., Fahndung und Polizeialltag, Kriminalistik, 1/1980., 2-7; Graf, V.,
Rasterfahndung und
organisierte Kriminalitt, Forum Verlag Godesberg, Mnchengladbach,
1997.; Haring, K. H,
Grenzfahndung, Kriminalistik, 2/1980., 83-87; 216-260; Hinton, D., The
Criminal Records
Manual: The Complete National Reference for the Legal Access and Use of
Criminal Records,
2. izdanje, Facts on Demand Press, Tempe, 2004.; Klever, S., Die
Rasterfahndung nach 98a
StPO, Schilling, Mnster, 2003.; Leitner, N, Fahndung durch
Sicherheitsbehrden und Sic-
herheitsorgane, Neuer Wissenschaftlicher Verlag, Be, 2002.; Lisken -
Deninnger, 280; Mar-
kovi, 148 - 161, 392-404; Maver, 103-135; Proschak, C. A., Moderne
Fahndungstechnologien

676
 KRIMINALISTIKA

im Spannungsfeld mit dem Privatleben. Sicherheits- und kriminalpolizeiliche

Information-
seingriffe im Lichte der Rechtsprechung ... Europischen Gerichtshofs fr
Menschenrechte,
Verlag Dr. Kova, Hamburg, 2005.; Quinn, O, The Medical Record as a
Forensic Resource,
Jones and Bartlett Publishers, Boston, 2004.; Schffler, R., Modus operandi -
System und
Elektronische Datenverarbeitung, Kriminalpolizei und Technik,
Bundeskriminalamt, Wies-
baden, 1967., 167-176; Schwan, Identittsfeststellung, Sistierung und Razzia,
Archiv des f-
fentlichen Rechts, 1977., 102; Simon, J. - Taeger, J., Rasterfahndung.
Entwicklung, Inhalt
und Grenzen einer kriminalpolizeilichen Fahndungsmethode, Nomos,
BadenBaden, 1981.;
Simonovi, B., 24; Stefanou, C. - Xanthaki, H, Financial Crime in the EU:
Criminal Records

677
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

as Effective Tools or Missed Opportunities?, Kluwer Law International, Den

Haag, 2005.;
Vodineli, 111 I, 355 - 367; Vodineli - Aleksi, 86-90; Vogt - Siegbert,
Fahndung - Planung
und Durchfhrung u: Polizeifhrungsakademie. Rechtsfragen zu Fahndung
und Observati-
on einschliesslich der Verwendung optischer und akustischer Hilfsmittel,
Mnster, 1977.,
39-64; Zeiger, u: Kube - Strzer - Timm, L, 237-242, 315-339.

Pitanja za provjeru znanja:

1. Objasnite potranu djelatnost te navedite koje je njeno osnovno naelo.
2. U emu se sastoji razlika izmeu tjeralice i potrage?
3. to se pohranjuje u kriminalistikim evidencijama?
4. to su to policijske evidencije te u kojem su odnosu s kriminalistikim
evidencijama?
5. S kojom je izvidnom radnjom povezana policijska ovlast prikupljanja i
koritenja
osobnih podataka?

678
 Glava XV.
Prikupljanje podataka o kaznenom djelu
od strane posebnih subjekata

1. Izvidi zapovjednika hrvatskog broda

U Zakonu o kaznenom postupku izvide kaznenog djela poinjenog na hr-

vatskom pomorskom ili brodu unutarnje plovidbe provodi zapovjednik
broda na nain ureen posebnim zakonom. Posebni plovidbeni propisi
ureuju to postupanje sasvim openito. Pravo i dunost zapovjednika na
provoenje izvia kaznenih djela uvjetovano je time da je kazneno djelo
poinjeno na pomorskom ili brodu unutarnje plovidbe koji vije hrvatsku
zastavu.
Brod je plovni objekt kojega takvim odreuju odgovarajui plovidbeni
propisi. Ovdje se ima u vidu brod u smislu plovidbenog i posebno meu-
narodnog prava, a njegove plovidbeno-tehnike znaajke su sporedne. Po-
injenje kaznenog djela procjenjuje se u smislu ubiciranja i lokaliziranja
kaznenog djela prema materijalnom kaznenom pravu.
Zapovjednik broda je izvidno tijelo iz nude: on postupa ako redovna ti-
jela provoenja izvia ne mogu postupati. To nije samo sluaj ako se brod
nalazi izvan podruja dravne vlasti, kad druga tijela ne mogu djelovati,
nego i onda kad djelo kao stvarni dogaaj ne izlazi izvan prostora broda i
kad je zapravo jedina zainteresirana drava zastave broda. Upravo u tom
sluaju radi se o tipinom postupanju u nudi.
Zapovjednik broda poduzima izvide kaznenih djela i posebne mjere
koje odgovaraju mjerama osiguranja nazonosti i drugim mjerama opreza.
U poduzimanju izvia kaznenih djela, zapovjednik broda nije iskljuivo
vezan pravilima provoenja izvia, nego i posebnim plovidbenim propisi-
ma o provoenju javnih ovlasti na brodu. To je posebno vano, jer se u tom
sluaju omoguuje uporaba rezultata radnji zapovjednika broda kao doka-
za u kaznenom postupku i bez obzira na to jesu li izvorno radnje poduzete
kao izvidi iz nude.

679
_____________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

O poduzetim radnjama zapovjednik broda sastavlja izvjee koje preda-

je policiji pri dolasku u prvu hrvatsku luku. Uz to kljune radnje upisuje u
brodski dnevnik. Time podatak o radnji postaje sadrajem javne isprave,
to ima veliku vanost u odnosu na upotrebljivost rezultata kao dokaza.
Prema naravi, radnje zapovjednika broda mogu se razvrstati u tri sku-
pine. Prva su mjere osiguranja postupka i broda koje zapovjednik poduzi-
ma nakon poinjenja kaznenog djela (uklanjanje posljedica, ogranienje
slobode poinitelja, obavjetavanje itd.). Drugoj skupini pripadaju radnje
kojima se prikupljaju materijalni dokazi: oevid, privremeno oduzimanje
predmeta, pretraga. Treu skupinu tvore radnje prikupljanja izjava osoba:
svjedoka i poinitelja.
Iako je zapovjednik broda tijelo koje provodi izvide, a ne istrane rad-
nje, ne moe se izjednaiti njegov poloaj s poloajem policijskog slube-
nika. Naime, neki su izvidi koje provodi zapovjednik broda neponovljivi
i via facti moraju se njihovi rezultati uporabiti u kaznenom postupku. To
upuuje na to da zapovjednik mora sve takve radnje zabiljeiti u obliku
javne isprave, prije svega u brodskom dnevniku, zatim cjelovit zapisnik
prikljuiti uz brodski dnevnik i time osigurati upotrebljivost u dokaznom
postupku. Dakako, zapovjednik bi morao primijeniti sva jamstvena pravi-
la u odnosu na konkretnu radnju (npr. ispitivanje poinitelja, svjedoka) uz
dopunska jamstva (npr. nazonost svjedoka).

2. Privatna istraivanja

a) Djelatnost privatnih istraitelja

Privatni detektiv je osoba koja ima ovlast za obavljanje detektivskih

poslova i odobrenje za poetak rada. Detektivska djelatnost razumijeva
poslove prikupljanja i obrade podataka i dokaza od osoba koje su takve
podatke i dokaze voljne dati. To mogu biti podaci o: a) izgubljenim osoba-
ma ili osobama koje se skrivaju od stranke ili osobama koje su napisale
ili poslale anonimna pisma ili osobama koje ire klevete, sumnjienja ili
uvrede, b) osobama koje su stranci prouzroile tetu, c) predmetima koji
su izgubljeni ili ukradeni, d) podacima koji su stranci potrebni za osigu-
ranje ili ostvarivanje prava ili povlastica koje ostvaruje pred sudbenim ili
drugim tijelima dravne vlasti te drutvima i udrugama, e) uspjenosti
osoba u obavljanju poslova, i f) uspjenosti i poslovnosti trgovakih dru-
tava i drugih pravnih osoba.
Prikupljajui podatke privatni detektiv ne smije ometati obavljanje
poslova iz djelokruga tijela dravne vlasti. To se poglavito odnosi na pri-

680
kupljanje podataka u situacijama kada i tijela dravne uprave prikuplja-
ju istovjetne ili sline podatke. Kao primjer valja istaknuti poduzimanje
izvidnih mjera. To podruje zbog interferencije detektivske djelatnosti i
djelatnosti policije zahtijeva poblie ureenje.
Zakon o zatiti osoba i imovine obvezuje ovlatene osobe tijela dravne
vlasti ili pravne osobe koja na temelju javnih ovlasti vodi odreene upi-
snike te drugih pravnih osoba na davanje podataka privatnom detektivu
o: a) stalno i privremeno prijavljenim osobama, b) policama osiguranja, c)
poreznim prijavama, d) vlasnicima motornih vozila i plovila, e) podatke iz
dravnih matica i f) podatke o mirovinskom i invalidskom osiguranju.
Ovlatena osoba nee dati privatnom detektivu podatke koji su poseb-
nim propisom odreeni kao slubena tajna. Posebna obveza postoji prema
kaznenom djelu o kojem je privatni detektiv saznao tijekom obavljanja
poslova koji su mu povjereni. Takvo kazneno djelo duan je bez odgode
prijaviti. Ako je saznao da je takvo kazneno djelo poinila stranka s kojom
je sklopio ugovor o obavljanju detektivskih poslova, to nije duan prijavi-
ti, osim kada su posrijedi kaznena djela protiv Republike Hrvatske, vri-
jednosti zatienih meunarodnim pravom te kaznena djela protiv spolne
slobode i spolnog udorea. Ono to poprilino dezavuira netom spomenu-
to odnosi se na omoguavanje uvida policijskom slubeniku u sve prikup-
ljene podatke i dokaze kojima detektiv raspolae, to je teko shvatljivo.
Problem nastaje i onda kada privatni detektiv obavlja poslove za odvje-
tniki ured. Obveza stavljanja na uvid prikupljenih podataka policiji je i
u takvim sluajevima okolnost koja u bitnom kolidira s nunou zatite
odnosa izmeu odvjetnika i njegova klijenta.

b) Djelatnost graana i pravnih osoba

Uz opu graansku dunost da prijavljuju kaznena djela koja se progone

po slubenoj dunosti, graani mogu obavjetavati tijela kaznenog progo-
na o injenicama koje su vane za progon bez obzira na to kako su saznali
za kazneno djelo. Javni pogovor i sredstva javnog priopavanja esto su
proeti podacima o kaznenim djelima, to moe poticajno djelovati da gra-
ani "pozornije promatraju" i eventualna saznanja dojavljuju. Motiv zbog
kojeg se graani samoinicijativno angairaju nije bitan, ali ga je dobro
znati. Vano je istaknuti da graani mogu prikupljati tragove o injeni-
cama vanim za rjeavanje sluajeva u kojima su izravno zainteresirani.
Tragove o kojima je rije mogu dostavljati policiji a mogu ih opisivati kao
svjedoci, oteenici ili stranke u kaznenom postupku.
Djelatnost pravnih osoba u vezi s istraivanjem kaznenih djela veza-
na je uz vrstu njihove djelatnosti, gospodarsku snagu, broj zaposlenih i

681
_____________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

sl. esto se u pravnim osobama s odreenom gospodarskom djelatnou

osniva posebna sluba koja prati stanje i poduzima preventivne i istrane
mjere radi samozatite. Djelatnost o kojoj je rije pripada u pojam busi-
ness-intelligence u najirem smislu. Navedenim pojmom oznaavaju se
postupci sustavne analize vlastitog poslovnog pothvata i njegovog poslo-
vnog okruenja, odnosno odreenih aspekata tog okruenja. Svrha im je
ostvarenje boljeg, breg i potpunijeg informiranja o svemu to je od zna-
aja za donoenje operativnih, taktikih i stratekih poslovnih odluka.
Za vrednovanje podataka dobivenih na razliite naine koriste se koncep-
tualna sredstva i sustavi raunalne obrade podataka.
U vezi s nainom prikupljanja poslovnih podataka treba spomenu-
ti pojam industrijske pijunae (industrial espionage), obavjetajnog
djelovanja ija je svrha prikupljanje podataka o poslovnim aktivnostima
konkurenata, ali i drugih subjekata iz vlastita poslovnog okruenja, prim-
jerice javnih vlasti, tijela koja provode postupke javnih natjeaja itd. Pri-
tom se koriste razliita sredstva, no u suvremeno doba najvaniji su su-
stavi tehnikog nadzora.
Praksa obavjetajnog djelovanja u gospodarske svrhe upuuje na pre-
pletenost javnih i privatnih interesa: drave koje upravljaju suvremenim
obavjetajnim sustavima koriste njihove resurse i za velike korporacije.

c) Djelatnost subjekata privatne zatite

U djelatnost privatne zatite pripadaju zatitari, uvari, redari, privatni

detektivi i dr. Djelatnost privatnih detektiva, zbog njihova posebnog zna-
aja u prikupljanju osobnih podataka prikazana je supra pod b.
Djelatnost privatne zatite obuhvaa poslove koji za cilj imaju zatitu
osoba i imovine, a osobito: 1) osiguranje mirnih prosvjeda i javnih okup-
ljanja, 2) osiguranje stambenih i poslovnih prostora, 3) neposrednu tjeles-
nu zatitu osoba (tjelohranitelj), 4) zatita prirodnih dobara i okolia, 5)
osiguranje i pratnja novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti.
Radnje zaposlenika u privatnoj zatiti ne mogu imati neki drugi smi-
sao od onog koji ima radnja "izvornog" ovlatenika subjekta ija se prava
tite.

Literatura:
Bienert, A., Private Ermittlungen und ihre Bedeutung auf dem Gebiet der
Beweisverwertungs-
verbote, Shaker Verlag, Aachen, 1997.; Bockemhl, J., Private Ermittlungen
im Strafprozess.
Ein Beitrag zu der Lehre von den Beweisverboten, Nomos, Baden-Baden,
1996.; Dessau, M.,
Privat-detektive, Einfhrung in den Beruf, Detektivische Schriftenreihe Nr.
102, 1995.; Hil-
liard, T. M., Public vs. private security: what's the difference?, Security
Management, vol.
35 (1991) 1.; Hulnick, A. S., Risky business: private sector intelligence in the
United States,

682
Harvard International Review, vol. 24 (2002) 3., 68-79; Joh, E. E., The
Paradox of Private
Policing, Journal of Criminal Law and Criminology, vol. 95 (2004) 1.;
Kriminalistik. Lexikon,

683
K R I M I N A L I S T I K A _____________________________________________________________________

42; Pavii, B., Istraivanje krivinih djela u plovidbi, Pomorski zbornik,

Rijeka, 22/1984.;
- Organi sigurnosti plovidbe i pretkrivini postupak, Jugoslavenska revija za
kriminologiju
i krivino pravo, 4/1972.; - Krivino djelo izvreno na brodu i radnje
zapovjednika broda,
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1/1984.; - Metodika istraivanja
prometnih delikata,
MUP RH, Zagreb, 1993.; - Ovlatenja zapovjednika broda u predkrivinom
postupku, Jugos-
lavenska revija za kriminologiju i krivino pravo, 3/1977.; - Uloga strunjaka
u prethodnom
krivinom postupku, Naa zakonitost, 6/1981.; Simovi, M., 42-51;
Sklansky, D. A., Private
Police and Democracy, American Criminal Law Review, vol. 43 (2006) 1.;
Strm, P., Die be-
rwachungsmafia. Das gute Geschft mit unseren Daten, Hanser, Mnchen,
2005.; Vei - Na,
Komentar Zakona o privatnoj zatiti, Zagar, Rijeka, 2006.

Pitanja za provjeru znanja:

1. Za koje tijelo kaemo da je izvidni subjekt iz nude?
2. Kako e postupiti privatni detektiv ako tijekom obavljanja povjerenih mu
poslova
sazna za kazneno djelo?
3. Navedite subjekte privatne zatite.
4. Koji je cilj djelatnosti privatne zatite?

684
 Odsjek drugi
RADNJE DOKAZIVANJA

Radnje dokazivanja kljuna su djelatnost kaznenog postupka i sredinje

podruje silogistike kriminalistike. Analitiki pregled pojedinih radnji
dokazivanja sustavno je rasporeen prema istranim radnjama u aktual-
nom hrvatskom kaznenom postupku. Meutim, kao to je to navedeno u
uvodu drugoga dijela, i ovdje se vodilo rauna o drugim sustavima, te je na
odgovarajuim mjestima izloen poredbeni osvrt.

Glava XVI.
Pretrage

1. Pojam i vrste pretraga

Pretraga je istraivanje predmeta uporabom osjetila i njihovih pomaga-

la. Prema svojim stvarnim sadrajima i osobito nainu spoznaje pretraga
je u osnovi istovjetna s pregledom kao izvidom, ali jednako i oevidu i pre-
poznavanju. V. izlaganje infra Glave XX. i XXI.
Meutim, iako se u pravilu kod pretrage radi o pojaanom istraiva-
nju, razlika izmeu pretrage i pregleda je prije svega u pravnom ureenju.
Za pretragu je nuno da se izvodi prema strogim zakonskim pravilima. U
protivnom, njeni se rezultati ne mogu upotrijebiti kao dokaz i svode se na
ope spoznaje do kojih se dolazi pregledom.
Pretrage se mogu razvrstati na temelju razliitih kriterija. Najprije,
valja imati u vidu da pretragu ureuju razliiti propisi (Ustav, zakon-
ski i podzakonski propisi). Prema tom kriteriju valja razlikovati pretra-
ge ureene opim propisima (to je zapravo vertikala propisa: Ustav,

685
Zakon o kaznenom postupku, Zakon o policiji i policijski podzakonski
izvori) i pretrage izriito ureene posebnim propisima (propisi o
graninoj i carinskoj slubi) ili ukljuene u posebne propise (ovlast
za pretragu zapovjednika hrvatskog broda). Izlaganja koja slijede odno-
se se na ope propise, a tamo gdje je potrebno, upuuje se na posebne
propise.
Prema postupovnom cilju za kojim idu, pretrage se poduzimaju radi
1) pronalaska i uhienja poinitelja, 2) pronalaska i privremenog oduzi-
manje predmeta, tragova i drugih nositelja dokaza (dokazne pretrage),
3) osiguranja tijeka postupka ili s drugim posebnim ciljem.
S obzirom na predmet pretrage se dijele na 1) pretragu osoba, 2) pre-
tragu stana, 3) pretragu prirodnoga prostora, 4) pretragu pokretne stvari,
5) pretragu prijevoznog sredstva, 6) pretragu opasne stvari i 7) pretragu
raunala.
Prema postupanju pri pretrazi razlikuje se 1) redovita, 2) izvanred-
na i 3) hitna pretraga. U odnosu na stadij u kojemu se poduzima pre-
traga se provodi 1) prije poetka, 2) tijekom kaznenog postupka i 3) kao
radnja nepravog kaznenog postupka (npr. kod pruanja meunarodne
pravne pomoi).
Pretragu u pravilu nalogom odreuje sud, a provodi u pravilu polici-
ja. U ovisnosti o konkretnoj vrsti pretrage ureeni su modaliteti proved-
be i jamstveni uvjeti (sudjelovanje branitelja, nazonost osoba, nain
postupanja).

2. Opa taktika pravila pretrage

Opa taktika pravila pretrage su 1) planiranje, 2) zakonito postupanje,

3) tajnost priprema, 4) iznenadno postupanje.

a) Planiranje pretrage
Pretragu se uvijek mora izvoditi planski. Kad je to mogue, valjaju una-
prijed konkretno planirati. Planiranje pretrage je planiranje radne cjeline
meusobno povezanih raznorodnih zadaa usmjerenih odreenom cilju.
Kod planiranja valja uzeti u obzir dvije konstante: 1) predmeta pretra-
ge i 2) vrste pretrage (radi li se o redovitoj i izvanrednoj, s jedne strane,
ili hitnoj pretrazi, s druge strane). Ostali su imbenici varijabilni i ovise o
konkretnim sadrajima istraivanja.
Redovitu i izvanrednu pretragu valja temeljito i detaljno pripremiti. Hit-
nu pretragu mora se izvoditi planski prema opem obrascu postupanja ko-

686
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

jega mora praktino usvojiti svaki slubenik ovlaten na njeno provoenje.

Svaki plan pretrage mora imati pravnu, tehniku i provedbenu komponentu.
Planiranje pretrage posebna je vrsta kriminalistikog planiranja koja
polazi od 1) elemenata istrane situacije, 2) razrauje taktiki nain i 3)
odreuje ciljeve koji se namjeravaju postii. To su osnovne zadae planira-
nja i ujedno kostur svih planskih shema pretrage. Prije prelaska na kon-
kretnu izradu plana valja sastaviti katalog tih elemenata.
Elementi istrane situacije obuhvaaju postojea saznanja, s jedne
strane, i oekivane spoznaje, s druge strane. U konkretnom planiranju re-
dovitih i izvanrednih pretraga valja ih postaviti u tablicu odluivanja (ako
- onda), kako je to bilo prikazano supra u Glavi IX. pod 7. Bez toga, po-
duzimanje pretrage je vie spontano (moda se neto pronae - umjesto:
vjerojatno e se odreeni objekt pronai).
Za planiranje u prvoj komponenti bitno je dobro poznavanje krimina-
listike morfologije i uope fenomenologije i posebno poznavanje tipinih
tragova i njihovih nositelja, a vrlo korisno je poznavati modus operandi i
druge posebne okolnosti.
U sklop elemenata istrane situacije ulaze, osim okolnosti u vezi s dje-
lom i poiniteljem, okolnosti prostora u kojemu se planira pretraga (vrsta
prostora, stanje, okolina i drugo) ili osobe, odnosno objekta pretrage (osob-
na svojstva, stanje u kojemu se nalazi, posebni rizici i drugo).
Sve to djeluje kao "vanjski" imbenik mora se uzeti u obzir kod plani-
ranja konkretne pretrage. To u detalje mora potivati voditelj pretrage, a s
tim moraju biti upoznati subjekti koji obavljaju pretragu.
Taktiki nain polazno uvjetuju elementi istrane situacije, pravila po-
stupanja koja se imaju primijeniti i konkretni modaliteti pretrage. Pravila
postupanja odreuju vrstu, okvire, sadraj i doseg zahvata.
Konkretni modaliteti pretrage odnose se na njenu stvarnu, tehniku
provedbu. Njih mora u to je mogue veoj mjeri unaprijed odrediti (i pro-
vesti) voditelj pretrage. On mora znati tono to trai, znaajke objekta u
kojem pretrauje i nain na koji to trai! U protivnom, pretraivanje se
svodi na spontano ili, jo gore, improvizirano "kopanje" koje nema izgleda
na uspjeh, osim ako on nije sluajan.
Osim preciznog odreenja (jednog ili vie) objekata koje se trai, va-
no je uzeti u obzir znaajke prostora pretrage. To je posebno vano ako
se pretrauju prijevozna sredstva, tehnoloka postrojenja, raunala, tele-
komunikacijski sustavi, mase (npr. kamenolom) i drugi objekti posebnih
znaajki. U nekim od takvih sluajeva valja koristiti proceduru rutinskih
pregleda (carinski i granini pregledi brodova) ili pak planske sheme i na-
crte strukture.
Dio plana pretrage moraju biti tehnika sredstva (vozila, istrana teh-
nika, eventualno tehnika za rastavljanje predmeta, pristup predmetima

687
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

itd.). U tom dijelu plana valja predvidjeti sudjelovanje strunih osoba i

druge oblike tehnike pomoi.
Planiranje hitne pretrage znaajno se razlikuje od netom opisane. To
nije planiranje konkretne pretrage, nego primjena opeg plana hitne pre-
trage na konkretni sluaj. Opi plan hitne pretrage valja izraditi s druki-
jim pristupom od opisanog za redovitu i izvanrednu pretragu.
Naime, polazite su tipini sluajevi hitne pretrage (hitna pretraga sta-
na i drugog prostora, hitna pretraga osobe) i tipine zadae hitne pretrage
(uhienje ili dokazna pretraga). Provedba hitne pretrage mora biti prila-
godba opega plana postupanja konkretnim okolnostima sluaja.
Slubenici koji imaju ovlast poduzimanja hitne pretrage moraju detalj-
no poznavati opi plan hitne pretrage i nain na koji e ga provesti u kon-
kretnim okolnostima. To nalae ne samo poznavanje pravila postupanja i
elemente plana, nego praktino usvajanje hodograma poduzimanja kon-
kretnih radnji, dakle praktinu uvjebanost.
Pravna komponenta mora ukljuiti sve to je odluujue za valjanost
dokaznih rezultata pretrage. Tu valja postupati tako da se u dvojbi uvijek
ide za najviim jamstvenim uvjetom (ako je dvojbeno je li branitelj valja-
no obavijeten ili nije, uzeti da nije, ako je sumnjivo postojanje uvjeta za
izvanrednu pretragu, treba obaviti redovitu itd.). Policijski slubenik koji
obavlja pretragu mora uvijek kao naelo postupanja imati u vidu da pre-
tragu poduzima radi toga da njeni rezultati budu pouzdani i uvjerljivi, ali
posebno provjerljivi na nain koji ureuju postupovna pravila.
Sama spoznajna vrijednost rezultata pretrage nije dovoljna, niti je pri-
mjereno samozadovoljstvo policijskog slubenika postignutim rezultatima
koji su neupotrebljivi u kaznenom postupku (poznata floskula: "...sve smo
otkrili, ali je palo na sudu.").
Pretraga je postigla punu svrhu samo ako su njeni rezultati takvi da
mogu izdrati postupovnu provjeru. To je jedini kriterij na temelju kojega
se ima vrednovati uspjenost izvritelja pretrage. Sve drugo je nebitno (za
dravu jako skupo, za graane beskorisno).

b) Zakonitost postupanja

Pretraga ima u pretenom podruju primjene stroga jamstvena pravila

kojih se uvijek mora pridravati. Povreda tih pravila u najteim je slua-
jevima kazneno djelo, a uvijek neopravdano troenje sredstava dravnog
prorauna i, u pravilu, neuspjean kazneni progon ili, to je najgore, po-
grena sudska odluka.

688
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

c) Tajnost priprema

Pripreme za pretragu moraju se zatiti tajnou. To je operativno naelo

od kojega se moe odstupiti samo iz taktikih razloga kad je "curenje" in-
formacija svrhovito. Objava planirane pretrage nuno dovodi do nemogu-
nosti postizanja ciljeva i trebala bi posljedino dovesti do kaznenog progo-
na slubenika koji su odali tajnu.
Isto tako, objavljivanje planirane pretrage trebalo bi - kad su za to
ispunjeni uvjeti - uzeti kao pomaganje poinitelju kaznenog djela, bez
obzira na to radi li se o graaninu ili novinaru (jer potonjeg u toj ulozi ne
zatiuje imunitet neodgovornosti).

d) Iznenadnost postupanja
Pretraga u pravilu mora biti iznenadna. Iznimke su neke pretrage u ne-
pristupanim prostorima ili takve kod kojih se opravdano uzima da nema
mogunosti utjecaja na prostor, te pretrage kod kojih je objekt uoen, ali se
pretraga provodi tek nakon osiguranja tehnikih mogunosti (pilje, pod-
morje i slino).
Iznenadnost je iskljuena i kod rekonstruktivnih pretraga koje se u do-
kazne svrhe provode tijekom rasprave ili u kasnijoj fazi. Isto vrijedi i za
pretrage koje su uvjetovane priznanjem okrivljenika u kojemu oznauje
prostornu lokaciju odreenog predmeta (npr. le na morskom dnu ili u pla-
ninskoj pilji) ili osobe (talac zatoen u stanu).

3. Pripremanje pretrage

Pripremanje pretrage razliito je od planiranja. Prije pristupa samoj pre-

trazi potrebno je izvriti odreene pripreme. U pripremanje pretrage obino
ulaze sljedee radnje i postupci: prikupljanje informacija o mjestu gdje e se
obaviti pretraga, prikupljanje informacija o vremenu kada obaviti pretragu.
Nadalje, potrebno je obaviti izbor slubenika i odrediti potrebnu opremu.
Kad god postoji mogunost, pretragu valja temeljito pripremiti, priku-
piti potrebne informacije i izvriti odgovarajue provjere. Pretragu treba
provoditi oprezno i uvijek valja imati u vidu opasnosti, mogunost otpora ili
nekog oblika iznenaenja u cilju ometanja uspjenog provoenja pretrage.
Nadalje: treba primjenjivati naelo razmjernosti, izbjegavati povrnost,
pretragu treba provoditi sustavno i planski, koristiti ranija iskustva, do-
voljan broj ovlatenih osoba i potrebnu tehniku opremu, policijske pse i
sl., pretragu treba izvriti pravilno, dosljedno i temeljito, po mogunosti
bez prekidanja i bez nanoenja nepotrebnih teta.

689
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

S pretragom se ne smije zapoeti ni prerano ni prekasno. Ako se s pre-

tragom zapone kada se jo traeni predmeti ili osobe ne nalaze na mjestu
pretrage, time se daje signal i otkrivaju ciljevi istrage. Ako se s pretragom
zapone prekasno, tragovi i predmeti mogu biti uniteni, uklonjeni, skri-
veni, a osobe mogu pobjei ili se sakriti na drugom mjestu.
Prilikom rjeavanja pitanja kad zapoeti s pretragom, treba uzeti u
obzir karakter kaznenog djela, sve podatke o kriminalnoj djelatnosti okriv-
ljenika, njegovim vezama i planovima. S obzirom na to da pretraga dekons-
pirira radnju, ona je uvijek svojevrsni rizik.
Treba se uvati taktiki neutemeljenih pretraga, koje vrlo lako mogu
predstavljati oblik ikaniranja. Kao pravilo uvijek treba sluiti kriterij:
ako se s obzirom na raspoloive podatke prije oekuju negativni nego pozi-
tivni rezultati, provoenje pretrage treba odloiti.
Nepravilno je s taktikog stajalita odustati od pretrage zato to je
prolo odreeno vrijeme ili zato to su izvrene druge postupovne radnje,
pa se pretpostavlja da okrivljenik ili druge osobe nee vie drati traene
predmete i sl. Kad se tijelo postupka odlui za provoenje pretrage, treba
je izvriti planski, pravilno i dosljedno, sustavno i temeljito, u pravilu bez
prekidanja. Treba prikupiti podatke o osobnim svojstvima osoba kod kojih
e ili na kojima e biti izvrena pretraga.
Prema tim svojstvima, s obzirom na mogua vladanja (fiziki ili orua-
ni otpor, primjena varki, navike, nain ivota i sl.) valja prilagoditi taktiku
i vrijeme pretrage te broj ovlatenih osoba, izvriti pravilan izbor ovlate-
nih osoba koje e vriti pretragu s obzirom na iskustvo, sposobnosti (oso-
bito mentalne), poznavanje predmeta i sl., predvidjeti i osigurati dovoljan
broj ovlatenih slubenika.
Nadalje, treba osigurati potrebnu opremu za sigurno i uinkovito pre-
traivanje (izvori svjetlosti, detekcijska sredstva, alati za nasilno otvara-
nje, sredstva za pakiranje, sredstva za tehniku registraciju nalaza itd.).
Ponekad e biti potrebno osigurati slubene pse, bilo napadae, bilo traga-
e, a kad god je mogue, valja nainiti operativni plan pretrage.
U okviru operativnog plana pretrage treba odgovoriti na sljedea pi-
tanja: a) to ili koga treba traiti (objekti pretrage), b) gdje treba traiti,
c) kad treba traiti, d) kako treba traiti, e) s kakvom opremom, f) s kojim
brojem i profilima ovlatenih osoba treba pretraivati?

4. Jamstva valjanosti pretrage

Najvanija jamstva pretrage su: predaja naloga, pouke o pravima, nazo-

nost osoba, nain pretrage, privremeno oduzimanje predmeta, biljeenje
tijeka i rezultata pretrage i njihova uporaba u postupku.

690
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

Prije poetka (redovite) pretrage osobi se predoava sudbeni nalog za

pretragu. Prije pretrage stana osobu se pouava da ima pravo izvijestiti
branitelja. Prije poetka pretrage pozvat e se osoba na koju se odnosi na-
log o pretrazi da dobrovoljno izrui osobu, odnosno predmete koji se trae.
(Izvanrednoj) pretrazi moe se pristupiti i bez prethodne predaje nalo-
ga te bez pouke o pravu na branitelja, odnosno poziva za predaju osobe ili
stvari, ako se pretpostavlja oruani otpor ili ako je nuno da se kod sumnje
na teka kaznena djela koja je poinila grupa ili zloinaka organizacija ili
iji su poinitelji povezani s inozemstvom, pretraga obavi iznenada ili ako
se pretraga ima obaviti u javnim prostorijama.
Za (hitnu) pretragu bez naloga vrijede posebna pravila. To je pretraga
u sluaju kad je policija po posebnom zakonu ovlatena ui u tui stan ili
drugi prostor, a postoje posebno propisani uvjeti, zatim ako je to prijeko
potrebno radi izvrenja naloga o uhienju ili hvatanja poinitelja kazne-
nog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje tri
godine, te kad je to prijeko potrebno radi otklanjanja ozbiljne opasnosti po
ivot i zdravlje ljudi ili imovine veeg opsega.
Kad se provodi razmatrana pretraga radi izvravanja naloga o uhie-
nju ili radi hvatanja poinitelja kaznenog djela u stanu ili drugim pros-
torijama poinitelja, ona moe obuhvaati i pronalaenje ili osiguranje do-
kaza. Za potonje je nuna nazonost svjedoka.
Pretraga se u pravilu obavlja danju, u vremenu od sedam do dvadeset
jedan sat. Pretraga se moe obaviti nou ako je danju zapoeta pa nije
dovrena, ako postoje razlozi za poduzimanje pretrage koja se moe oba-
viti bez sudskog naloga ili ako osoba kod koje se pretraga obavlja to sama
zahtijeva.
Da bi rezultati pretrage stana i osoba imali postupovnu vrijednost, po-
trebni su svjedoci pretrage, za koje treba koristiti punoljetne osobe. Svje-
doke se ne smije izvrgnuti mogunosti tjelesnoga napada, zbog ega je
potrebno osigurati nepovredivost prije njihova ulaska u stan. Svjedoci ne
smiju imati nikakav dodir, odnosno interes s predmetom u povodu kojeg
se obavlja pretraga.
U primjerima pretrage osoba treba obratiti pozornost vrijeanju osje-
aja srama osobe. enske osobe mogu pretraivati samo enske osobe, a
kada se pretraga provodi razodijevanjem enske osobe, svjedok moe biti
samo enska osoba. Ako okolnosti konkretnog sluaja ne nalau skidanje
dijelova odjee, svjedok moe biti i osoba suprotnog spola. Predaja predme-
ta ne mora biti zapreka za nastavak s pretragom ako postoji vjerojatnost
pronalaenja drugih sumnjivih predmeta ili osobe.

691
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

5. Pretraga osoba

Pretraga osoba predstavlja jednu od vrsta pretrage koja se obavlja sa svr-

hom da se kod pretraivane osobe pronau tragovi kaznenog djela, pred-
meti vani za kazneni postupak ili drugi predmeti.
U okvire pretrage osobe ulazi pretraga odjee i obue, stvari kojima
osoba faktino raspolae, pa i prijevoznih sredstava poput bicikla, motocik-
la, automobila ili brodice.
Pretraga osobe ukljuuje i pretragu dijelova prostora u kojima se osoba
nalazi u vrijeme pretrage. To posebice vrijedi za sluajeve hitne i iznenadne
pretrage. Ako pretragom osobe ne bi bio obuhvaen ui prostor u kojemu se
nalazi osoba kod koje se obavlja pretraga, stvar koja se u trenutku pretrai-
vanja ne nalazi u njenom fizikom doticaju izlazila bi izvan okvira pretrage,
iako je u takvom odnosu da se moe kazati da osoba koja se pretrauje glede
te stvari ima faktinu vlast. Faktinu vlast ovdje valja shvatiti ne iskljuivo
u fizikom, naturalnom smislu, nego u smislu vrenja posjedovnih akata. U
pretragu osobe, prema takvu stajalitu, ulaze svi oni sluajevi kad se prema
opem ivotnom iskustvu moe uzeti da osoba dri stvar i onda kad ona nije
u stalnoj njenoj izravnoj fizikoj vlasti. Nuno je da ta osoba stvarno raspo-
lae s tom stvari, jer ona nije u detenciji druge osobe koja bi je ograniavala.
Tu valja imati u vidu ameriki standard area within immediate control.
Za pretragu osobe vrlo je vano odrediti nain, granice i jakost posiza-
nja u osobu koja se pretrauje. Nain pretrage kod osobe ukljuuje, prije
svega, odabir prostora, vremena, sadraja i redoslijed pojedinih radnji ma-
terijalnoga istraivanja (pretraivanja), ali i prateih radnji, meu koji-
ma su posebno vane radnje osiguranja pretrage i sprjeavanja bijega ili
otpora osobe kod koje se obavlja pretraga. To su pitanja taktike i tehnike
pretraivanja kojima se bavi kriminalistika.
Pitanje bitno za dokaznu pretragu vezano je uz granice do kojih dopi-
re pretraga, a s tim je u vezi i jakost posezanja u osobu koja se pretrau-
je. Pretraga je radnja kojom se, prije svega, pribavljaju predmeti, tragovi
ili drugi dokazi da bi se na toj osnovi drugim radnjama utvrivale inje-
nice. Zbog toga treba poglavito odrediti granicu izmeu pretrage osobe,
s jedne strane, i oevida i tjelesnoga pregleda kao vjetaenja, s druge
strane.
U okvire pretrage osobe, shvaene u ranije opisanom irem smislu,
ulaze samo radnje koje su usmjerene pronalaenju dokaza materijalnim
istraivanjem u sljedeih sedam objekata: 1) na (i u) odjei i obui, 2) na (i
u) osobnim stvarima, 3) na (i u) prtljazi, 4) na (i u) prijevoznim sredstvima
pod ranije opisanim uvjetima, 5) na (i u) stvarima koje su u detenciji oso-
be, 6) na povrini tijela osobe i 7) u prostoru u kojemu se nalazi osoba kod
koje se obavlja pretraga u ranije opisanom smislu.

692
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

Pretraga osobe se prema izloenom zapravo sastoji od veega broja po-

jedinanih objekata pretraivanja i ovisno o konkretnom sluaju moe se
izvesti kao potpuna ili djelomina, odnosno proirena pretraga. Ona jest
pretraga na tijelu osobe koja ukljuuje pretragu povrine tijela. U to ulaze
upljine tjelesnih nabora, kosa, prostori na tijelu obrasli dlakama, prostori
izmeu nonih prstiju, pod pazusima. Pretraga se sastoji u istraivanju
osjetilima i njihovim pomagalima.
Granice pretrage ostaju na povrini tijela. Tu je situacija drukija nego
u odnosu na pokretne stvari, a razlog lei u ustavnoj zatiti osobnosti u
koju ulazi i tjelesna nepovredivost. Sve vie od toga to se poduzima na
tijelu, osobito svaki prodor u tijelo osobe, vie nije pretraga nego tjelesni
pregled i to valja obaviti sukladno propisima o vjetaenju. To, meutim,
ne iskljuuje primjenu odreenih pomagala ve pri pretrazi (slubeni psi,
detektorske naprave i slino), ali pod uvjetom da se oni koriste struno i u
opisanim okvirima pretrage, to posebice znai njihovo koritenje na nain
koji jo nije posezanje u tijelo, niti je opasan za zdravlje osobe.
Struno koritenje medicinskih pomagala nalae lijeniku radnju.
Takva je radnja prema postupovnim propisima tjelesni pregled, a to znai
vjetaenje. Kod pretrage osobe vano pitanje vezano je uz svladavanje
osobe koja se pretrauje, i to kako glede sudjelovanja u postizanju ciljeva
pretrage, tako i u odnosu na ouvanje prava te osobe na obranu, koja su
predviena postupovnim propisima.
Osoba koja se pretrauje nije duna suraivati u pretrazi, ali je tijelo
koje obavlja pretragu duno tu osobu pozvati da dobrovoljno izrui osobu,
odnosno predmete koji se trae. Zahtjev za izruenjem stvari u pravilu je
povezan s prikrivanjem stvari, jer ako osoba na taj poziv preda stvar koja
je cilj pretrage, tada za njom prestaje potreba.
Meutim, situacija je bitno drukija ako osoba ne postupi po zahtjevu tije-
la koje obavlja pretragu, odnosno ako se aktivnim ili pasivnim otporom proti-
vi pretrazi. Subjekt pretrage moe radi njenog obavljanja zahtijevati odree-
no postupanje od osobe koja se pretrauje (okretanje glave, zabacivanje kose,
irenje nogu, pregibanje tijela, podizanje masnih naslaga, dizanje ruku itd.).
Osoba koja se pretrauje nije duna provoditi zahtjeve subjekata koji
pretrauju, kao to nije duna predati predmete koji se trae. No, kako
je ovdje objekt pretrage tijelo osobe, nepostupanje prema zahtjevu tijela
koje obavlja pretragu jest oblik otpora pretrazi. U takvu sluaju tijelo koje
obavlja pretragu moralo bi potraiti pomo strune osobe ili, jo bolje, u
sluaju kad na to upuuju opravdane okolnosti, pomo vjetaka.
Primjena fizike prisile radi pronalaenja stvari skrivenih u tjelesnim
upljinama dolazi u obzir samo kao tjelesni pregled kojeg poduzima vje-
tak (primjerice, vaenje prikrivenog predmeta iz tjelesne upljine). To su,
dakle, lijenike radnje (vjetaenje), a ne vie pretraga.

693
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Od razmatrane uporabe sredstva prisile valja razlikovati uporabu

sredstava prisile radi odbijanja napada, sprjeavanja bijega osobe, sprje-
avanja unitavanja predmeta koji se imaju oduzeti ili sprjeavanja samo-
ozljeivanja. Potonji razlozi, kada postoji vjerojatnost, dovoljni su sami po
sebi za posebnu taktiku policijskog postupanja.
Taktika o kojoj je rije doputa izdavanje odreenih zapovijedi osobi da
nasloni ruke na okolne vrste predmete (zid, stablo, vozilo i sl.), da rairi
noge, stavi ruke iza potiljka, da legne i dr. Koju e mjeru policijski slu-
benici primijeniti, ovisi o konkretnim okolnostima. Vanu ulogu pri tome
ima naelo razmjernosti, koje se temelji na pretpostavljenoj opasnosti. To
znai da presudni znaaj nema povod pretrage.
Zakon izriito zabranjuje odvajanje nadomjestaka tjelesnih organa pri
pretrazi. Ako je to potrebno, mora se provesti kao lijenika radnja, a to zna-
i kao vjetaenje. Valjalo bi uzeti kao naelni pristup za sve sadraje pre-
trage osobe da se dvojba glede granica pretrage rjeava u korist vjetaenja,
tj. tjelesnog pregleda i drugih lijenikih radnji. Valja upozoriti da se posebni
propisi o pretrazi i pregledu tijela kaznenika predviaju u Zakonu o izvra-
vanju kazne zatvora. Propis o kojem je rije bitno se razlikuje od postupov-
nih propisa. Vano je istaknuti da se taktika pretrage u potonjem primjeru
ne razlikuje od taktike pretrage koja je sadrana u postupovnim propisima.
Pregled i pretragu osobne prtljage i druge stvari koje osobe u preko-
graninom putnikom prometu nose sa sobom, sukladno propisima o ca-
rinskoj slubi, ovlateni su poduzeti i carinski slubenici. Pregled i pretra-
ga obuhvaa pregled svega to osoba nosi u tijelu, na tijelu ili uza se, pri
emu se utvruje ima li kod sebe odnosno na sebi stvari koje su predmet
krenja carinskih, odnosno troarinskih propisa. Pregled i pretragu smi-
ju obavljati samo ovlateni carinski slubenici istoga spola kojeg je oso-
ba koju pregledavaju ili pretrauju. Pregled i pretragu maloljetne osobe
smije se obaviti samo u prisutnosti njenih roditelja ili skrbnika, ili ako
njih nema ili odbiju prisustvovati pregledu odnosno pretrazi, u prisutnosti
socijalnog radnika. Navedeni propisi koriste pojmove pregled i pretraga u
bitno razliitom smislu od postupovnih propisa.

6. Pretraga stana i drugog prostora

a) Pojam stana

Postojee zakonsko ureenje opravdano iroko odreuje pojam stana kao

jednu ili vie prostorija koje osoba koristi kao svoj dom i prostorija poveza-
nih istom svrhom. Stan prema tome moe biti vrlo raznovrstan prostor, od

694
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

samostojeih kua, imanja, gradskih stanova do automobilskih prikolica,

koliba, brodskih kabina, podstanarskih i hotelskih soba itd.
Nain pretrage stana uvjetuju cilj pretrage (to se trai) i predmet, ve-
liina stana, vremenski i prostorni uvjeti u kojima se ona poduzima, ras-
poloiva tehnika sredstva i broj slubenika koji su na raspolaganju.
Pristup zgradi temelji se na pribavljenom nacrtu objekta i okoline. Naj-
prije se izvri blokada u cilju onemoguavanja bijega osoba, iznoenja pred-
meta, bacanja predmeta kroz prozor, a nakon toga slubenici odreenim
planom za pretragu same zgrade pristupaju pretrazi. Kad policija izvra-
va naredbu suda o pretrazi, potrebno se pridravati propisanog redoslije-
da radnji. Tu je vano oekuje li se otpor ili drugo ometanje pretrage.
Ako se ne oekuje otpor, nalog za pretragu predaje se osobi kod koje se
pretraga obavlja, u suprotnom se najprije poduzimaju mjere za suzbijanje
otpora. Nakon toga odreuju se svjedoci pretrage, osobe koje su punoljetne
i koje su jamci pravilnosti postupanja. Pri odabiru svjedoka mogue je po-
tivati prijedloge osobe kod koje se pretraga obavlja, to nije obvezno jer
mogu postojati razlozi koje govore protiv takvog odabira.
Pretraga mora imati sustavni redoslijed. U zavisnosti od prostora i
predmeta traenja, pretragu je mogue, uz odgovarajue mjere predostro-
nosti, zapoeti od tavanskih, odnosno najviih prostora zgrade ili od pod-
ruma, odnosno najniih prostora. Iznimno, uigrani tim moe provoditi
simultanu pretragu, pri emu se mora uvijek paziti da nalaz predmeta
pretrage uvijek bude u neposrednoj nazonosti svjedoka.
Pretrauje se prostore koji su u neposrednoj uporabi, ali i one koji nisu
(razvodne kutije elektroinstalacija, odvode vode, kutije roleta i dr.), za to
su ponekad potrebni odgovarajui strunjaci.
Prolazak kroz odreeni prostor ne smije znaiti zavretak pretrage na
tom prostoru, njemu se uvijek, dok je pretraga tijekom, moe vraati. Ko-
ristei psiholoke razloge ponekad je dobro ponoviti pretragu. Poinitelj se
nakon prve pretrage moe osjeati sigurnim i traene predmete staviti na
dostupna mjesta ili ih moe premjestiti i time olakati njihovo pronalaenje.
Vlasnik ili korisnik stana ima pravo biti nazoan pretrazi. Meutim,
pretraga se moe provesti bez njegove nazonosti uz pridravanje zakon-
skih propisa. Pretragu je mogue provesti i protiv volje vlasnika ili korisni-
ka stana, a u tom se sluaju postupa prema pravilima o sredstvima prisile.
Na odbijanje vlasnika stana da dopusti pristup stanu ili mogunost oeki-
vanja napada, mora se uvijek raunati i to mora biti stavka u planu akcije.
Kod pravilne procjene, predvieni su i policijski slubenici za blokadu
zgrade, stana ili drugog prostora koji se pretrauje. Nakon blokade objek-
ta pristupa se pregovaranju ili poduzimanju drugih potrebnih mjera koje
mogu ii do postupaka koji se koriste kada se liavaju slobode zabarikadi-
rane osobe. Ne treba iskljuiti mogunost da se za omoguavanje pretra-

695
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

ge koriste posebne policijske jedinice. Njihova je uloga da uu u prostore

predviene za pretragu i svladaju eventualni otpor. Nakon toga se pripad-
nici navedenih jedinica mogu povui.
Odugovlaenje dratelja stana s otvaranjem prostorija valja razjasniti.
Potrebno je obratiti pozornost na one promjene koje je mogue u takvom
razdoblju izvriti i traiti objanjenje zbog ega je dolo do odugovlaenja
u otvaranju. U nekim sluajevima nasilno pretraivanje je posebno sloe-
no (brod, opasno postrojenje, skupina ljudi, javno okupljanje), to bi valjalo
prethodno uzeti u obzir pri planiranju.
Pretraga stana ukljuuje i pretragu stvari koje su u stanu. To znai
i pretragu zasebno odvojenih i zakljuanih stvari koje su dio stana (npr.
ugraen trezor), ili se radi o pokretnim stvarima u stanu (runa prijenosna
blagajna). Imajui u vidu da je pretraga stana radnja najvieg jamstvenog
stupnja, to se i te inkludirane pretrage imaju obaviti po njenim pravilima.
Pored navedenih taktikih uputa ne smije se izgubiti iz vida i druge
psiholoke elemente koji se temelje na sljedeem: pretraujui odreene
prostore uvijek smo spremniji pozornost usmjeravati na otkrivanje tajnih
skrovita, traiti po teko pristupanim mjestima i dr., izostavljajui pog-
led prema stvarima koje su "ispred nosa". Ta je injenica dobro poznata
poiniteljima kaznenih djela koji su skloni drati predmete na vidljivim
mjestima i tako odvratiti pozornost policijskih slubenika.
Mogue je koristiti zatitne pse zbog blokade prostora oko zgrade,
sprjeavanja bijega osoba, zatite osoba koje obavljaju pretragu, te pse
tragae. Ovi potonji mogu tragati za predmetima temeljem slijeenja tra-
ga, konzerviranih mirisa ili za predmetima ija opasnost nalae posebnu
dresuru, kao to su eksplozivi i narkotici.
Prilikom pretrage zgrada, od tehnikih sredstava najee se koriste
sredstva uobiajene namjene: odvijai, eki, razna klijeta i dr., koji su
smjeteni u kovei za obavljanje pretrage. Uz to mogu biti u zavisno-
sti od predmeta koji traimo i razliiti specifini ureaji i alati, detektor
metala, razliiti otpirai za brave i sl. Iz vida se nikada ne smije isputati
osoba protiv koje je pretraga usmjerena, kako bi se temeljem njezinih nes-
vjesnih reakcija formirali odreeni zakljuci.
Od svjedoka treba traiti pomno i stalno praenje tijeka pretrage da bi
njihova nazonost imala stvarni smisao. Posebice kada je glede svjedoka
udovoljeno izboru osobe kod koje se vri pretraga, pratimo i njih, kako ne
bi poduzimale mjere usmjerene na osujeenje pretrage.

b) Pretraga drugog prostora

Kao drugi neimenovani prostori znaajni su uredi, obrtnike i druge ser-
visne radionice, trgovine, industrijski pogoni, ugostiteljski objekti, kole,
bolnice, vjerski objekti i dr.

696
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Mutatis mutandis za pretragu drugog prostora vrijedi prije reeno o

pretrazi stana, osim dakako jamstvenih pravila koja su bitno razliita.

7. Pretraga prirodnoga prostora

Prirodni prostor je prostor na kojega se ne odnose propisi o pretrazi stana i

drugog prostora. Policija provodi pretragu prirodnog prostora na nain koji
smatra svrhovitim prema konkretnim okolnostima, vodei brigu o tome da
rezultati pretrage mogu biti upotrijebljeni u kaznenom postupku. To na-
elno upuuje na primjenu pravila o oevidu i, dakako, privremenom odu-
zimanju predmeta. Potonja se i ovdje imaju primijeniti u punini sadraja.
Prirodni prostor kao objekt pretrage obuhvaa: planinsko zemljite,
umsko podruje, poljoprivredno zemljite, potoke, rijeke, jezera, obale,
more, javne ceste, javne eljeznice itd. Ako je na neki od tih dijelova pris-
tup ogranien, valja uzeti da se ne radi o prirodnom prostoru i postupati
kao kod pretrage drugih prostora.
Kod pretrage prirodnoga prostora posebnu okolnost tvori veliina pro-
stora na kojem se provodi, broj policijskih slubenika i drugih koji je provo-
de te sredstva koja pri tomu koriste. Iz toga izviru posebne zadae 1) snala-
enja u prostoru, 2) pronalaenja i pristupa objektu, 3) utvrivanja pozicije
objekta, 4) provedbe privremenog oduzimanja i 5) biljeenja tijeka pretrage.

a) Snalaenje u prirodnom prostoru i utvrivanje pozicije objekta

Prilikom planiranja i provoenja pretrage potrebno je odrediti prostor na

koji e se ona ograniiti. Ponekad je potrebna struna pomo topografa
ili geometra. U nekim prilikama potrebno je prostor prethodno podijeliti
na sekcije. Za planiranje, pripremu i provoenje pretrage prostora valja
koristiti neku od standardnih geografskih karata. Jo je pouzdanije i prak-
tinije upotrijebiti suvremena sredstva odreivanja geografske pozicije.
Vie o tome govori se u izlaganju o oevidu infra u Glavi XXI.
Prilikom provedbe valja primijeniti operativne mjere kako bi se spri-
jeio izlaz iz tog prostora, odnosno ulaz osoba koje namjeravaju poduzeti
radnje u cilju sprjeavanja uspjenosti racije, zasjede, blokade. Osobe koje
izvode akciju moraju biti upoznate s njezinim ciljem, podijeljene u skupine
koje imaju odreene dionice prostora i pomou rukovoditelja skupine mo-
raju biti povezane s rukovoditeljem akcije.
Ta se pretraga moe odnositi na otvorene prostore, ali moe zahvaati
i graevinske objekte na njima. Zato je potrebno unaprijed odrediti stav

697
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

prema objektima na pretraivanom prostoru, treba li ih zaobilaziti ili i

njih pretraivati. Kada ih se pretrauje, primjenjuju se taktika pravila o
pretrazi prostora.
Prethodno valja razjasniti radi li se o prirodnom prostoru ili prostoru -
dijelu prirode s ogranienim pristupom (npr. posjed koji obuhvaa privatni
park). U sumnji treba uzeti da se radi o prostoru na koji se odnose pravila
o pretrazi i postupati u tom smislu. Viak jamstvenosti samo e pojaati
dokaznu vrijednost radnje, ali izostanak moe dovesti do neupotrebljivosti
njenih rezultata.

b) Pronalaenje i pristup objektu

Za pretragu prirodnog prostora potrebna su posebna tehnika sredstva.

Tako e za vizualni pregled prostora biti iznimno korisna letjelica ili plov-
ni objekt, terensko vozilo, sredstva veze, promatranja, suvremene tehnike
naprave kojima se otkrivaju predmeti u zemlji ili moru.
Osim toga, pretrage u prirodi mogue su samo uz posjedovanje trivi-
jalne tehnike (lopate, pijuci, motike, etke, plastine vree itd.), emu vrlo
korisno moe posluiti odabir alata za arheoloka iskopavanja.
esto pronalaenje i pristup objektu ovise o posebnim sposobnostima i
opremi (podvodni nalazi, planinske stijene). U tim sluajevima, ako nema
osposobljenih policijskih slubenika, valja kao strunu pomo uzeti ronio-
ce odnosno gorsku slubu spaavanja, speleologe i slino.
U pretrazi prirodnoga prostora vrlo je znaajan slubeni (policijski)
pas. U svrhu pretrage moe se koristiti pozorniko-patrolne pse i pse tra-
gae. Pozorniko-patrolni psi nemaju tragakih sposobnosti, ve se mogu
koristiti u cilju odbijanja napada na policijske slubenike koji provode
traganje te kao pomo policijskom slubeniku prilikom uvanja uhienih
osoba.
Psi tragai, koji su vaniji za razmatranu svrhu, slue za pronalazak
osoba koje se kriju, izgubljenih i odbaenih predmeta, progon i uhienje
osoba koje su u bijegu te za slijeenje tragova. Rezultati njihova koritenja
ovisni su o frekventnosti osoba na mjestu dogaaja, atmosferskim prilika-
ma i karakteristikama podloge na kojoj je ostavljen trag. Povoljni su uvjeti
traganja po maglovitom, mirnom, hladnom vremenu (ne ispod 15 C) po
polju, umi, mjestima koja nisu frekventna, te koja nisu obloena asfal-
tom, kamenom ili drugim vrstama umjetnog pokrova.
Predmete pronaene na mjestu dogaaja koji su bili u vezi s poinite-
ljem mogue je konzervirati, dovesti u takve prostore gdje nee gubiti mi-
ris (staklene boce, varenje u polietilenske vreice i dr.). U tom smislu valja
unaprijed planirati nain osiguranja predmeta.

698
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Za pronalazak metalnih predmeta valja koristiti detektore metala, a za

pronalazak osoba termoviziju.

c) Sheme tijeka pretrage

Za pretrage prostora vano su pomagalo sheme pretraivanja. Radi se o

grafikim prikazima plana pretrage prostora. Njih ima vie i posebno su
prilagoene nekim tipinim situacijama.
Vanije sheme su: a) linijska, b) paralelna, c) po prugama, d) reetkas-
ta, e) zonska, f) zrakasta, g) stezno spiralna i h) rastezno spiralna.

d) Biljeenje tijeka pretrage

Pretragu prirodnog prostora valja u zapisniku loginim slijedom opisati

tako da je jasna tijelima postupka, provjerljiva eventualnim izlaskom u pro-
stor i precizna glede utvrivanja lokacija. Vano je navesti na kojoj je osnovi
tijek izloen (kronoloki, geografski, rekonstruktivno prema fazama itd.).
Uz zapisnik bi trebalo, ovisno o prostoru u kojemu je obavljena pretra-
ga, obvezatno priloiti skicu prostora s temeljnim geografskim koordina-

699
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

tama te kartu u razmjeru s ucrtanim referentnim tokama koje se imaju

povezati s navodima zapisnika i fotografijama.

8. Pretraga pokretne stvari

Postupovni propisi govore o pretrazi pokretnih stvari, ali izrijekom ne

odreuju taj pojam. Iz toga slijedi da se taj pojam ima tumaiti prema
opem odreenju u Kaznenom zakonu. U sklopu pretrage posebno se spo-
minju: prijevozna sredstva, pokretne stvari koje osoba nosi sa sobom ili su
u njezinu posjedu, opasna stvar i raunalo i slini ureaj za automatsku
obradu podataka. Svim navedenim pretragama zajednika je mogunost
koritenja strunih osoba koje tijelu koje obavlja pretragu moe pomoi
savjetom ili izravno fiziki u ostvarenju pretrage.

a) Pretraga prijevoznog sredstva*

Pretraga prometnih sredstava obuhvaa pretragu prometnog sredstva u

prometu kopnom, vodom ili zrakom, bez obzira na posebne znaajke pojedi-
nog sredstva. Pretragu prometnih sredstava mogue je obaviti u sklopu pre-
trage zgrada kada se ono nalazi uz zgradu, u samoj zgradi ili samostalno.
Kad se pretrauju prometna sredstva namijenjena javnom prijevozu,
autobusi, vlakovi, brodovi ili zrakoplovi, razlikujemo situacije u kojima je
nuno pretraiti samo prometna sredstva od situacije kad su kod pretrage i
osobe sa svojom prtljagom. 0 pretrazi osobe i prtljage v. supra pod 5. Kod
vla-
kova i brodova navedeni problem pojaan je mogunou kretanja putnika
po prometnom sredstvu i ostavljanje predmeta bez nadzora ili odbacivanje
predmeta. O tome valja voditi rauna kod planiranja i provedbe pretrage.
Prostor osobnog automobila trebalo bi prije zapoinjanja pretrage na-
elno podijeliti u etiri cjeline i to: a) prostor motora automobila, b) putni-
ki prostor, c) prtljani prostor, i d) podvozje, gume i rezervoar automobila.
Pretrazi prostora motora valja pristupiti krajnje sustavno i nastojati
provjeriti i pretraiti sve one prostore i dijelove koji s obzirom na oblik i
svojstva predmeta koje se trai predstavljaju pogodno skrovite. Kod kri-
jumarenja opojnih droga, dragog kamenja i slinih predmeta, dijelovi vozi-
la akumulatora, filtara zraka, filtara ulja, ekspanzionih posuda rashladnih
sistema, posuda s uljem za konice i slino idealno su skrovite. Kod motora
s vie od etiri cilindra postoji mogunost da se primjerice peti i esti cilin-
dar namjerno onesposobe kako bi mogli posluiti za skrivanje predmeta.

Tekst odjeljka a) napisao je Davor trk.

700
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Kod pretrage putnike kabine valja krenuti od krova prema podu. Pro-
stor krova izmeu lima i zatitne dekoracijske oplate predstavlja potenci-
jalno skrovite. Prilikom pretrage krova pozornost valja obratiti na rasvje-
tu interijera, koja se veoma lako demontira i na taj nain ini dostupnim
ranije spomenuti meuprostor krova, a da se ne demontira i ne oteuje
zatitna dekoracijska oplata krova. titnici za sunce takoer su pogodni
za skrivanje raznih dokumenata i, primjerice, novca koji se sakriva iza
ogledala ili u samoj unutranjosti titnika.
Neka vozila u prostoru krova imaju ugraene razne pretince koje tako-
er treba obuhvatiti pretragom. Prostor komandne ploe vozila isto tako
se moe koristiti kao skrovite. Predmeti se obino sakrivaju unutar ko-
mandne ploe, to zahtijeva njenu demontau, pa je stoga korisno trai-
ti strunu pomo automehaniara. Kod novijih generacija vozila koja su
opremljena sigurnosnim sustavima poput zranih jastuka, njihovim de-
montiranjem u kokpitu vozila nastaju prostori koji takoer mogu posluiti
kao skrovita. U praksi se veoma esto kao skrovite koristi i prostor sire-
ne u kolu upravljaa, te ventilacijski otvori.
Razni serijski ugraeni pretinci u automobilu mogu, premda rjee radi
svoje oitosti i dostupnosti, posluiti kao skrovita. Prilikom pretrage kok-
pita pozornost valja obratiti i na prostore gdje su ugraeni zvunici. Vrata
automobila, tj. meuprostor izmeu lima i zatitne dekoracijske oplate u
praksi se vrlo esto koristi kao skrovite, pri emu, da bi se izvrila njihova
pretraga, valja demontirati zatitne dekoracijske oplate. Unutranjost sje-
dita vozila ispunjena je spuvom u koju se mogu sakriti razni predmeti.
Pritom valja napomenuti da se ee kao skrovite koristi prostor naslona
sjedita negoli sjedee povrine. Prostor poda automobila esto slui za
ugradnju posebnih skrovita - bunkera, koja se najee ugrauju izmeu
prednjeg i zadnjeg sjedita.
U podu prtljanog prostora automobila obino je smjetena rezervna
guma, obvezna oprema poput kutije za prvu pomo, trokuta, arulja, rezerv-
nog alata i slino. Prilikom pretrage prtljanog prostora preporuljivo je
isprazniti cjelokupni sadraj prtljanika i pomno pretraiti sve ranije spo-
menute predmete. U unutranjosti rezervne gume esto se skrivaju razni
predmeti i to u unutarnjoj zranici, ako ona postoji. Iz prostora prtljanika
dostupna su stranja svjetla, iju unutranjost takoer treba pretraiti.
Kao vrlo esto skrovite upotrebljava se rezervoar vozila i to na nain
da se prethodno pregradi bilo okomito ili paralelno, odnosno da se ugradi
rezervoar manjeg obujma unutar postojeeg rezervoara, pri emu nastaju
idealna skrovita za razne predmete. Pregrade unutar rezervoara mogue
je detektirati kucanjem, pri emu se javljaju razliiti zvukovi, meutim,
to nije mogue kada se radi o skrovitu (rezervoaru) unutar rezervoara, a
tada je najbolje provjeriti obujam.

701
KRIMINALISTIKA

I
sto
tako
treb
a
prip
aziti
i na
spre
mni
k za
gori
vo
koji
tako
er
mo
e
biti
mod
ifici
ran
kak
o bi
se
dobi
lo
skro
vite
.
Gume na kotaima Slika 8. Fleksibilni endoskop takoer, kako
je ve reeno, mogu posluiti kao skrovita.
Provjeriti nalazi li se to unu-
tar guma mogue je na nain da se vrhovi prstiju jedne ruke poloe na
vlakno gume dok se drugom rukom ili tvrdim predmetom lupi po suprot-
noj strani. Ako je u gumi samo zrak, osjetit e se samo jasna zvonka vibra-
cija, dok e se u suprotnom osjetiti mukla tutnjava i slabe vibracije. Osim
navedenog, kao skrovite mogu posluiti i ispuni sustav, te tzv. krila za
gume unutar kojih se ugrauju skrovita.

702
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

U pretraivanju kamionskih prikolica osobitu pozornost valja usmje-

riti na zidove, krovove, stropove, podove i teret. Osim navedenih mjesta,
veoma zanimljiv je i stajni trap prikolica, zrani tankovi i gume.
Pretragu prikolica valja vriti krajnje sustavno i to na nain da se naj-
prije pretrae vanjski dijelovi, obraajui pozornost pritom na stanje me-
talnih dijelova i zakovica koje dre krov. Krov bi morao biti ravan, dok bi
na zakovicama trebali biti vidljivi znakovi vremena (istroenosti).
Ako se naie na suprotno, odnosno na postojanje novih zakovica, te na
mehanika oteenja, to svakako govori u prilog postojanja potencijalnog
skrovita. Sljedei korak je pretraga stajnog trapa. Vrlo male pukotine
u konstrukciji stajnog trapa ponekad mogu posluiti kao odlino skrovi-
te za krijumarenje manjih koliina opojnih sredstava. Vrlo esto se kao
skrovite koriste i dovodi zraka iz tankova do zranog koionog sustava.
Ako su tankovi u kojima se nalazi zrak prazni, prilikom udarca metalnim
predmetom po njima moraju proizvesti jasan, zvonki zvuk.
Kao skrovite koriste se i gume. Ako naiemo na premalo napumpane
gume, to moe biti indicij za potencijalno skrovite. U prilog sakrivanju
raznih predmeta u gumama govore i ogrebotine na nosau matice, isti
nosa matice na inae prljavom kotau, svjea boja ili masnoa na nosai-
ma matice i dr.
Prikolicu pridravaju dva seta traverzi koje idu ispod poda od stranjih
vrata do prednje ploe kuita. Montiranjem eline ploe od jedne do dru-
ge traverze nastaje pogodan prostor za skrivanje predmeta. Spomenuti
prostor u normalnim je okolnostima otvoren, a drveni pod prikolice jasno
vidljiv.
Sljedee potencijalno mjesto za skrivanje predmeta nastaje produe-
njem platforme koja slui da bi se prikolica mogla zakaiti za vuno vozilo.
Mnoge prikolice imaju panele od razliitih materijala koji prekriva-
ju unutarnje stijenke, a slue za zatitu unutarnjih stijenki od oteenja
prilikom podizanja tereta. Isto tako panel ploama moe biti prekriven i
strop prikolice. Lane stijenke predstavljaju idealno mjesto za skrivanje
predmeta. Prilikom pretrage stijenki prikolice valja obratiti pozornost i
na prisutnost raznih mirisa ljepila, zatim na nove zakovice, vijke, avle i
druga sredstva koja se koriste za privrivanje panela.
Jedan od naina otkrivanja lanog zida jest mjerenje i komparacija
unutarnjih i vanjskih duina prikolice. Da bi se otkrile preinake na podu
prikolice, treba izvriti komparaciju unutarnjeg i vanjskog drvenog poda,
odnosno utvrditi odgovaraju li propisanim standardima. Nadalje, valja po-
traiti nove dijelove drvenog ili elinog materijala u podu i provjeriti je li
pod neuobiajeno podignut.
Osobitu pozornost valja obratiti i na zrane i druge tankove koji pred-
stavljaju ve gotove odjeljke koji se mogu uporabiti za skrivanje predmeta.

703
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

eljeznika vozila su prijevozna sredstva predviena za kretanje

tranicama bilo da imaju vlastiti pogon ili ih pokreu druga vozila. Pred-
viena su za prijevoz putnika ili roba ili za vlastite tehnike potrebe e-
ljeznice. U organiziranom prijevozu putnika ili roba vozila se povezuju u
odgovarajuu skupinu posebnih karakteristika koju nazivamo vlak.
U prigradskom prijevozu putnika esto se koriste motorni vlakovi sastav-
ljeni od motornih vagona, upravljakih vagona i prikolica, koji pak moe biti
izveden kao dvodijelni, trodijelni i slino. Osim prema dosegu opsluivanja
(lokalni, prigradski, meugradski, meunarodni vlakovi), mogu se podijeliti
i prema eksploatacijskoj namjeni (putniki, teretni, univerzalni).
Vlakovi kao i druga prijevozna sredstva takoer mogu posluiti kao po-
tencijalna skrovita za prijevoz i sakrivanje razliitih nedoputenih sred-
stava koji su predmet interesa policije.
Predmeti se mogu sakriti u svima dostupnim unutarnjim i vanjskim
podrujima putnikih i teretnih vagona, kao i u podrujima koja su do-
stupna prvenstveno uslunom i tehnikom osoblju vlaka, poput kuhinja,
dijelova vagon restorana (ank, skladita i slino), te sama lokomotiva.
Prilikom pretrage vlakova valja krenuti od ulaza, gdje vrlo esto kod
pojedinih tipova vlakova postoji mogunost pomou obine kovanice otvo-
riti prostor koji se nalazi iza ulazno/izlaznih rukohvata i ini pogodno
skrovite. Osim toga, novije generacije vlakova opremljene su raznim vi-
trinama u kojima su izloeni zemljovidi i rute kretanja vlaka, koje se tako-
er vrlo lako otvaraju i koje je radi toga potrebno pretraiti, kao i prostor
ormaria u kojem je smjetena runa konica.
Kod pretrage zahoda pozornost valja obratiti i na prostor iza ogledala,
gdje je smjeten upravljaki ormari i odgovarajua upljina. Osim toga,
treba pregledati i koeve za smee koji se moraju u potpunosti izvaditi te
prostor WC koljke i umivaonika.
Prostori kupea obino imaju klizna vrata iji se klizni mehanizam na-
lazi u zatitnim kutijama iznad vrata iji se poklopci lako otvaraju i mogu
posluiti za skrivanje predmeta. Prilikom pretrage kupea pretragu treba
vriti na nain da se zapone s prostorom stropa, a zavri s podom. Prili-
kom pretrage stropa pozornost valja obratiti na ugraene zvunike i ras-
vjetna tijela koja valja demontirati i pretraiti dotini prostor. U kupeima
je potrebno pretraiti i sama sjedita te koeve za smee. Osim zvunika
treba otvoriti i sve panele kojima su zatvoreni otvori na stropovima iza
kojih se nalaze prostori pogodni za skrivanje stvari. U vlakovima su kao
posebno pogodno mjesto za skrivanje predmeta i garderobe te stalci za
kiobrane.
Kod vanjskog pregleda vlaka potrebno je pregledati sanduke s pije-
skom za koenje koji se nalaze s vanjske strane kotaa i lako su dostupni,
kao i prostore gdje su smjeteni kontrolni instrumenti koionog ureaja.

704
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Tijekom pretrage vlaka, a po-

sebice lokomotive, preporuljivo je
koristiti strunu pomo eljezni-
kih djelatnika koji su opremljeni
alatima za otvaranje svih spo-
menutih prostora koje valja pre-
traiti. Isto tako, preporua se da
prilikom pretrage restorana bude
prisutno osoblje.
Pri pretrazi plovnih obje-
kata valja poznavati neke osnove
vezane uz osnovne klasifikacije
plovnih objekata. Mogue izved-
be brodova raznovrsne su, pa ih
stoga moemo podijeliti temeljem
g vagona raznih kriterija kao to su: namje-
na, podruje plovidbe, materijal
od kojeg je izraen trup broda, vrsta pogona i dr.
Najprije valja razlikovati brodove u uem plovidbeno-tehnikom smi-
slu od brodica i plutala.
Pomorski propisi odreuju brod kao plovni objekt namijenjen za plovid-
bu morem, ija je duljina vea od 12 metara, a bruto tonaa vea od 15 brt,
ili je ovlaten prevoziti vie od 12 putnika, dok se brodicom smatra plovni
objekt namijenjen za plovidbu morem koji nije brod ili jahta, ija je dulji-
na vea od 2,5 metara, ili ukupne snage porivnih strojeva vea od 5 kW.
Pojam brodice ne obuhvaa: a) plovila koja pripadaju drugom pomor-
skom objektu u svrhu prikupljanja, spaavanja ili obavljanja radova,
b) plovila namijenjena iskljuivo za natjecanja, c) kanue, kajake, gondole
i pedaline, d) daske za jedrenje i daske za jahanje na valovima. Osim toga
od brodova i brodica valja razlikovati i plutala odnosno plutajue objek-
te koji su definirani kao pomorski objekt stalno privezan ili usidren na
moru, koji nije namijenjen za plovidbu (npr. plutajui dok, plutajue skla-
dite, plutajui restoran, plutajua elektrana, pontonski most, pontonska
marina i sl.).
S obzirom na namjenu, moemo govoriti o trgovakim brodovima (te-
retni, putniki, teretno-putniki), o ratnim brodovima, specijalnim brodo-
vima (ribarski, tegljai, ledolomci). S obzirom na podruje plovidbe dijele
se na pomorske brodove, brodove unutarnje plovidbe (potisnice, teglenice,
samohodni brodovi), pomorsko rijene brodove. S obzirom na materijal od
kojeg je izraen trup broda dijele se na drvene, eline, kompozitne bro-
dove i dr. S obzirom na vrstu pogona moemo ih podijeliti na jedrenjake,
parobrode, motorne brodove i brodove s elektrinim pogonom.

705
KRIMINALISTIKA

Tr
gova
ki
brod
ovi s
obzir
om
na
vrstu
roba
koju
prevo
ze
mogu
biti
teret-
ni
brodovi, Slika 10. Shema presjeka putnikog broda brodovi za prijevoz
rasutih tereta, brodovi za prijevoz kontejne-
ra, tankeri za prijevoz sirove nafte i raznih tekuina, brodovi za prijevoz
plina, Ro - Ro brodovi, Ro - Lo brodovi i dr.
Za plovidbu unutarnjim plovnim putovima mogue je koristiti potiski-
vane ili teglee sastave ili samohodne brodove. Teglei sastavi sastoje se
od tegljaa i niza teglenica, pri emu je teglja opremljen pogonskim ure-
ajem i iza sebe vue teglenice koje su namijenjene za smjetaj tereta.
Svaka teglenica za razliku od potisnica zahtijeva vlastitu posadu i ima
vlastiti ureaj za kormilarenje. Za razliku od njih, potiskivani sustavi se
sastoje od potiskivaa i potisnica, pri emu se potiskiva nalazi na kraju
potiskivanog sastava i ispred sebe gura potisnice na kojima je smjeten te-
ret. U novije doba potiskivani sastavi sve vie zamjenjuju teglee sastave.
S obzirom na mnotvo klasifikacija plovnih objekata na ovom mjestu
bilo bi korisno nakratko se upoznati s osnovnim dijelovima plovila, jer o
njihovu temeljnom poznavanju uvelike ovisi sama taktika provedbe pre-
trage kao i njena uinkovitost.
Gledano po vertikali, svaki brod/plovilo moe se podijeliti na pramani
i krmeni dio broda te trup, a po horizontali na nadgrae, palubu, potpalub-
lje gdje je smjetena strojarnica, tankovi ili tive i drugi radni prostori, te
dno i dvodno gdje se nalazi stro tunel pogonske osovine. U donjem dijelu
pramca nalazi se bulb broda (prednji ojaani dio broda koji se obino na-
lazi ispod razine vode), a u koji se ulazi iz dvodna, te s obzirom da nema

706
 KRIMINALISTIK^

neku posebnu namjenu glede prijevoza tereta predstavlja veoma intere-

santan i pogodan prostor za skrivanje osoba i predmeta.
Pramac je prednji dio broda. Na pramanom dijelu palube nalaze se
privezana vitla, dizalice, jarboli, amci za spaavanje (s motorom ili bez),
konopi i dr., dok se s unutarnje strane u samom pramcu obino nalazi
spremnik lananika lanca i skladite sidrenog lanca. Svi navedeni pre-
dmeti potencijalna su skrovita i samim time predmet pretrage. Valja ima-
ti na umu injenicu da na brodu ne postoji niti jedan prostor u koji se ne
moe ui iz susjednog prostora, osim u tankove koji takoer moraju imati
dva ulaza, jedan za punjenje i jedan za pranjenje. Ako naiemo na neki
takav prostor, on samim time postaje veoma ozbiljan indicij da je upravo
na tom mjestu neto skriveno. Pri utvrivanju takvih injenica od velike
su nam pomoi konstrukcijski nacrti broda, kao i tragovi koji nastaju pri-
likom zavarivanja i eventualno svjeeg bojenja.
Krma je stranji dio broda, te se kod teretnih brodova i tankera obino
na krmenom dijelu nalazi nadgrae s komandnim mostom. Na krmenom
dijelu palube nalaze se privezana vitla, samarice brodskih dizalica, kr-
meni jarbol, signalni jarbol, dimnjak, amac za spaavanje (s motorom ili
bez), skladite sidrenog lanca, konopi i dr. U potpalublju krmenog dijela
nalazi se vie raznih skladita kao i glavno brodsko skladite, a do njih
i brodska radionica. Ovisno o samoj konstrukciji broda kormilarski stroj
moe se nalaziti u nadgradnji ili u potpalublju.
Strojarnica je prostor u vie etaa u kojem su smjeteni motori broda
(glavni i dva pomona). Osim motora u strojarnici se nalaze i agregati raz-
ne namjene i veliine, vei broj manjih tankova za vodu, ulje, naftu i dr.
Tankovi ili stive nalaze se u potpalublju i meusobno su odvojeni jedan
od drugoga, kako konstrukcijski, tako i oplatama i izolacijom koja je ugra-
ena oko tankova. Upravo spomenute oplate i izolacija, kao i unutranjost
samih tankova potencijalna su skrovita. I na ovom mjestu valja naglasiti
da do svih tankova mora biti mogu pristup, te je u svaki tank mogue
ui i izvriti pretragu. Prije zapoinjanja pretrage nuno je izvriti uvid u
brodsku dokumentaciju glede dobivanja informacija o sadraju i karakte-
ristikama tereta koji se prevozi. Iznad tiva na palubi, ako se radi o brodu
za prijevoz rasutih tereta i kontejnera, nalazi se vei broj razliitih dizali-
ca u ijim se samaricama takoer mogu sakriti razni predmeti.
Dvodno je prostor cca 80 cm od dna do prve platforme, te se protee
cijelom duljinom broda i ima iskljuivo sigurnosnu ulogu prilikom even-
tualnog nasukavanja broda. U dvodno je mogue ui, te samim time pred-
stavlja potencijalno skrovite. U dvodnu se nalazi tunel pogonske osovine
broda, koji je ovisno o veliini broda dimenzija 60 - 80 x 40 cm, s gornje
strane prekriven oplatom i takoer je pogodno mjesto za skrivanje raznih
predmeta.

707
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

S lijeve i desne strane broda nalaze se balansni tankovi koji slue za

odravanje ravnotee broda. Prilikom pretrage korisno je znati da oba ba-
lansna tanka ne mogu istodobno biti puna, to znai da prazniji tank moe
posluiti za skrivanje predmeta.
Nadgrae je prostor iznad palube koji se sastoji od raznih kabina i dru-
gih prostora, hodnika, restorana, sala i komandnog mosta, koji se takoer,
ovisno o veliini i namjeni broda, moe sastojati od vie prostorija. Kod te-
retnih brodova nadgrae se obino nalazi na krmenom dijelu broda, dok se
kod putnikih brodova nalazi po cijelom brodu. Komandni most smjeten
je na gornjoj etai pramanog dijela broda. U samom nadgrau nalaze se
kabine posade broda, radne prostorije za asnike broda, prostorije dne-
vnog boravka posade broda, TV sale, restorani, kuhinje, hodnici, skladite
prehrambenih artikala, skladita carinjene robe i brodskog materijala,
ambulanta, zatvor, putnike kabine i dr.
Kroz upljine konstrukcije broda izmeu izolacije i oplata provlae se
razne instalacijske cijevi i kablovi (elektrine instalacije, rasvjeta, ventila-
cija, vodovod, odvodnja i dr.) koji su razvedeni po cijelom brodu, pri emu
se najvei dio cijevi i kablova nalazi u dvodnu. Upravo spomenute cijevi
pogodne su za skrivanje raznih predmeta. Kabine, hodnici i drugi prostori
obino su obloeni izolacijskim materijalom i oblogama koje su vijcima pri-
vrene na konstrukciju broda, te se samim time vrlo lako demontiraju i
prostori iza i unutar njih postaju pogodni za skrivanje predmeta. Upravo
radi toga valja obratiti pozornost na stanje i eventualna oteenja vijaka
kojima su privrene obloge.
S vanjske strane broda na podvodnom dijelu krme nalazi se smjeteno
kormilo (ravna ili profilirana pokretna ploa), koje slui za usmjeravanje
kretanja plovila a pokree se runo ili pomou motora. Samo kormilo kao
predmet pretrage nije suvie zanimljivo, osim u sluajevima kada se za nje-
ga privruju razni predmeti, pri emu je prilikom pretrage samog kormila
kao i podvodnog dijela trupa broda potrebno koristiti ronioce. Meutim, kod
kormila valja imati na umu kanale za lance koji vode do stroja kormila i
predstavljaju potencijalan prostor za skrivanje predmeta.
Brodski vijci smjeteni na stranjem i bonim dijelovima broda, nisu
nimalo pogodni za skrivanje predmeta. Meutim, pozornost valja obratiti
na privezna vitla koja se nalaze na pramanom i krmenom dijelu, te trupu
broda, odnosno na njima pripadajue konope koji predstavljaju pogodno
mjesto za skrivanje predmeta.
Pretraga brodova, osobito ako imamo u vidu velike putnike i teretne
brodove, velik je izazov za osobe koje ju provode, odnosno to je jedna od
najteih operativno-taktikih mjera koje poduzima policija.
Sloenost i opseg same pretrage determinirana je veliinom, konstruk-
cijom i namjenom broda, odnosno vrstom i koliinom tereta, brojem put-

708
 KRIMINALISTIK^

nika i same posade, ako se radi o putnikom brodu. Pretraga se moe pro-
voditi na sidritu, u luci ili pristanitu, to ovisi o svrsi i cilju provoenja
pretrage, te je stvar procjene voditelja pretrage.
Provoenje pretrage manjih plovila tipa glisera, ribarskih amaca i
manjih jahti te jedrilica ne zahtjeva veliki angaman ljudskih potencijala,
te je u ovisnosti gdje se pretraga provodi dostatna posada patrolnog poli-
cijskog amca, odnosno maksimalno desetak osoba.
Kod provoenja pretrage na velikim putnikim i teretnim brodovima
stvar je daleko sloenija i zahtijeva prethodno planiranje i u skladu s time
formiranje vie grupa za pretragu.
Kao kriterij za formiranje grupa valja uzeti osnovne konstrukcijske di-
jelove broda te u skladu s time formirati grupu za pretragu nadgraa,
grupu za pretragu palube, grupu za pretragu strojarnice itd.
Broj djelatnika unutar svake grupe ovisi o veliini i namjeni broda,
odnosno predmetima koji se trae.
U pretrazi putnikog broda vano mjesto zauzimaju prethodne mjere
osiguranja mjesta provoenja pretrage. S obzirom na to da se moe dogo-
diti da se ponekad pretraga broda mora provesti na sidritu broda, potreb-
no je prethodno osigurati dovoljno plovila kojima e se djelatnici koji e
vriti pretragu transportirati do samog sidrita. Valja izbjegavati situaci-
ju da se svi djelatnici transportiraju jednim plovilom, posebice u situaciji
kade je objekt pretrage brod veih gabarita, zbog uinkovitosti, odnosno
mogunosti efikasne provedbe mjera osiguranja. Naime, za pretpostaviti
je da su za uinkoviti nadzor nad plovilom koje je predmet pretrage potreb-
na minimalno dva plovila za nadzor oba boka broda, odnosno u idealnim
uvjetima etiri plovila koji bi nadzirali bokove, pramac i krmu broda. Prije
samog dolaska na putniki brod i zapoinjanja pretrage nuno je formirati
tim za pretragu.
Organizacijsku strukturu za pretragu trebao bi initi: a) rukovoditelj,
b) pomonici rukovoditelja, c) inspektori sigurnosti plovidbe i d) grupe za
pretrage pojedinih dijelova broda (skupina za pretragu nadgraa, grupa
za pretragu palube, grupa za pretragu trupa broda, grupa za pretragu
strojarnice, grupa za pretragu pramca i dvodna, vodii slubenih pasa i
lijenika ekipa). Isto tako, korisno je pribaviti nacrt broda u kojem su
ucrtani svi prostori broda, kao i kanali i brodske instalacije.
Nakon ukrcavanja na brod, rukovoditelj sa svojim malim zapovjednim
stoerom (pomonici i inspektor sigurnosti plovidbe) duan je potraiti za-
povjednika broda, uruiti mu nalog o pretrazi, te izvriti uvid i pretragu
brodskih dokumenata. Pomonici za to vrijeme mogu izvriti pretragu za-
povjednikog mosta.
Prije zapoinjanja pretrage preporuljivo je putem razglasa naloiti
putnicima i lanovima posade da uu u svoje kabine i ostanu u njima do

709
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

zavretka pretrage. lanovi posade kojima je to nuno mogu ostati na svo-

jim radnim mjestima.
Prilikom pretrage kabina valja utvrditi identitet prisutnih te utvrene
podatke usporediti s listom putnika. U kabinama se nalaze kreveti, stolo-
vi, stolice, ormari, a u ponekim i sanitarni vorovi. Prilikom pretrage kabi-
na valja se pridravati taktikih pravila koja vrijede i za pretragu zatvore-
nih prostora tj. doma. Kao to je ve ranije spomenuto, u prostoru izmeu
pregradnih zidova i osnovne konstrukcije broda nalazi se izolacijski ma-
terijal, cijevi, cjevovodi te kablovi koji su obloeni raznim panelima (drvo,
metal, plastika), privreni vijcima na samu konstrukciju. Zbog toga su
dotini prostori putnicima i posadi relativno lako dostupni i predstavljaju
idealan prostor za skrivanje raznih predmeta.
Prilikom pretrage kabine osobitu pozornost valja obratiti na vijke kojima
su paneli privreni, odnosno na postojanje eventualnih oteenja na njima.
Prema vlastitoj procjeni panel moemo demontirati i izvriti detaljnu pretra-
gu prostora iza panela u cilju pronalaska traenih predmeta. Osim spome-
nutih prostora, posebnu pozornost valja obratiti na krevete, razne upljine,
podove, stropove, rasvjetna tijela, wc koljke, odvodne cijevi i kanalizaciju.
Prilikom pretrage palube osobitu pozornost valja usmjeriti na pomone
amce, razne namotane konope, ulaze u dizalice, jarbole, stepenita i sve
ono to je ve ranije spomenuto u vezi s palubom broda.
Pretraga trupa broda kod putnikih brodova odnosi se na pretragu me-
uprostora izmeu tankova koji su smjeteni iznad dvodna, samih tanko-
va, kotlova, cijevi, cjevovoda, kablova i prostora u sredini broda u dvodnu.
Pritom naroitu pozornost valja obratiti na vijke kojima su zavrnute brtve
na prolazima izmeu rebara i dvodna. Kod pretrage pramca treba obratiti
pozornost na dio dna od pramca do trupa broda, prostor izmeu tankova,
skladite sidrenog lanca i sam bulb i prostor dvodna.
Pretraga strojarnice zasigurno je najtea, to proizlazi iz same inje-
nice da su u tom prostoru smjetena tri motora, dva agregata, razni tan-
kovi, radionice, skladita, posude, bave i drugo. Kao prikladno mjesto za
skrivanje predmeta mogu posluiti motori koji trenutno nisu u pogonu.
Prilikom pretrage strojarnice bilo bi uputno koristiti strunu pomo, te
detaljno pregledati svaki spomenuti predmet.
Osim skladita u sklopu strojarnice na brodu se, najee u neposred-
noj blizini kuhinje i restorana, nalaze skladita za hranu i pie, te, osim
njih, skladita za rezervne dijelove, carinjenu i necarinjenu robu i dr., koja
su takoer vrlo pogodan prostor za skrivanje predmeta.
Ako se radi o trajektima, tada svemu ranije spomenutom valja nadoda-
ti i potrebu provoenja pretrage u prostoru garaa, gdje mogu biti smje-
teni osobni, teretni automobili i autobusi kao i potrebu pretrage samih
vozila koja takoer mogu posluiti kao pogodan prostor za skrivanje pred-

710
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

meta. Pretragu zateenih vozila valja provoditi temeljem utvrenih opih

taktikih pravila.
Posebnu skupinu putnikih brodova ine hidrogliseri koji mogu biti jed-
notrupci ili dvotrupci - katamarani. to se grae tie, sastoje se samo od
mosta, salona za putnike i prtljagu, te strojarnice koja se nalazi u dvodnu.
Provoenje pretrage takvog broda uvelike je olakano te je potreban znat-
no manje ljudi. Kod pretrage pojedinih dijelova hidroglisera provode se
identini postupci kao i kod pretrage ranije opisanih putnikih brodova.
Za razliku od putnikog broda, teretni brod za prijevoz rasutih tereta
ima sasvim drukiju namjenu i konceptualno je potpuno drukije obliko-
van, jer se mora imati u vidu da mu je, za razliku od putnikog broda,
osnovna namjena prijevoz rasutih tereta. Upravo iz toga proizlazi inje-
nica da e putnike kabine zamijeniti mnoge stive i tankere koji slue za
smjetaj rasutih tereta. Iako se na prvi pogled moda ini da je upravo
radi toga provoenje pretrage mnogo lake, u stvarnosti nije tako. Pretra-
ga stiva i tankova te pramanog dijela i dvodna predstavlja velik izazov za
djelatnike koji vre pretragu.
Pretraga nadgraa, strojarnice pramca i palube vri se u naelu na isti
nain kao i kod pretrage putnikog broda. Razlika je jedino u tome to se
kao dodatni element kod ove vrste brodova javlja vei broj dizalica koje
slue za utovar i istovar roba, a koje kao takve predstavljaju dodatno po-
tencijalno skrovite koje, kao i prostor oko njih, skupina za pretragu palu-
be moraju detaljno pretraiti.
Pretragu stiva i tankova oteava rasuti teret, u koji se vrlo lako mogu
sakriti razliiti predmeti koje je vrlo teko pronai da se teret prethodno
ne iskrca. Pritom se prije zapoinjanja pretrage treba upoznati sa vrstom
i svojstvima prevoenog tereta, kako bi se izbjegle eventualne opasnosti i
tetni utjecaji na zdravlje djelatnika koji provode pretragu. Sama pretra-
ga zbog spomenutog razloga esto zahtijeva koritenje raznih tehnikih
naprava poput sondi i mjeraa kako bi se mogli detektirati i pronai tra-
eni predmeti.
Osim stiva, pozornost prilikom pretrage broda valja obratiti i na unu-
tranjost balastnih tankova, tankova za otpadna ulja, naftu i drugo, koji
u praksi vrlo esto slue za skrivanje predmeta. Postoje razni modaliteti
skrivanja predmeta unutar tankova, od najjednostavnijih, poput ubaciva-
nja predmeta, do zavarivanja unutar tankova, pregraivanja tankova i dr.
Kao to je ve ranije spomenuto, u svaki se tank mora moi ui i izvriti
pretragu pod pretpostavkom da je prazan. Ako se pak radi o tanku ispu-
njenom teretom, prilikom pretrage valja koristiti sonde i razne vrste mje-
raa. Prilikom pretrage tankova stvarno stanje treba usporediti sa sta-
njem navedenim u svjedodbi o pregledu tankova. Ako ima odstupanja,
valja provesti detaljnu pretragu.

711
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

to se tie samih kabina, i kod ove vrste brodova postoje kabine za

smjetaj posade, pri emu se valja drati principa koji se odnose na pre-
tragu putnikih kabina kod putnikog broda.
Broj djelatnika i broj grupa koje obavljaju pretragu ove vrste brodova
ovisi prvenstveno o njegovoj veliini i teretu koji prevozi, odnosno pred-
metima za kojima tragamo. Ekipu za pretragu teretnog broda trebali bi
initi rukovoditelj, pomonici rukovoditelja, inspektori sigurnosti plovidbe,
grupa za nadgrae, grupa za palubu, grupa za strojarnicu, grupa za stive i
tankove, grupa za pramac i dvodno, vodii pasa i lijenika ekipa, pri emu
grupu ine voa grupe, slubenici kriminalistike policije po liniji rada, slu-
benici kriminalistike policije za droge, slubenici carinske slube, slubeni-
ci temeljne policije, policijske slubenice i kriminalistiki tehniar.
Brodovi za prijevoz kontejnera po svojoj konstrukciji vrlo su slini brodo-
vima za prijevoz rasutih tereta, pri emu su stive namijenjene slaganju kon-
tejnera, pa su stoga neto ire. Paluba je vrlo suena i svodi se na prolaze sa
strana broda, dok se po sredini broda nalaze stive za slaganje kontejnera.
to se tie pretrage nadgraa, nain provoenja je identian prethodno
opisanom. Isto vrijedi i za pretragu strojarnice, pramca, bulba, dvodna i
drugih prostorija. Najprikladnije mjesto za skrivanje raznih predmeta
upravo su kontejneri. Kako bi se to koliko je god mogue sprijeilo, kontej-
neri se u stive broda slau na nain da se vrata kontejnera okreu jedna
prema drugima s manjim prolazima izmeu njih, pri emu se u tom slua-
ju vrata kontejnera ne mogu u potpunosti otvoriti. Osim toga, vrata kon-
tejnera se zakljuavaju i peate tako da se postavlja plomba. Upravo zbog
toga posebnu pozornost valja obratiti vizualnom pregledu plombe.
Za razliite potrebe koriste se razne vrste kontejnera, pa tako postoje za-
tvoreni kontejneri namijenjeni transportu robe koja nije u tekuem stanju,
kontejneri otvoreni na vrhu, kontejneri s bonim otvorom, kontejneri za rasuti
teret, kontejneri s policama ili prekama, kontejneri s tankovima i rashladnim
ureajima i dr. Kao najuestaliji javljaju se oni duine 20 odnosno 40 stopa.
Kontejneri se sastoje od vrstog okvira, obino od elika ili aluminija,
s panelima izmeu konstrukcijskih dijelova. S prednje i stranje stijenke
kontejnera nalaze se otvori za prozraivanje. Veina kontejnera na uglovi-
ma ima izboene odljevke koji slue za podizanje kontejnera pomou kra-
na. Pod kontejnera sainjen je od drveta ili kombinacije metala i drvenih
obloga, dok se vanjsko dno kontejnera sastoji od isturenih elinih poluga
s etiri viljuke okrenute prema gore.
Kao najee metode skrivanja u tzv. suhim kontejnerima javljaju se
lane prednje stijenke, lani ili ugraeni dvostruki podovi, lani stropovi,
ograena vanjska dna, vanjske konstrukcije kontejnera i dr.
Prilikom ugradnje lane prednje stijenke ugrauju se i lani kutni blo-
kovi, pri emu je lani zid poravnan uz panel za obiljeavanje. Indiciji koji

712
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

govore u prilog ugradnje lane prednje stijenke su svjea boja, tragovi va-
renja na unutarnjem ili vanjskom zidu kontejnera, varijacije u kvaliteti
stijenke, nedostaci nabora na metalnom dijelu, miris svjee boje, izgorjelog
drveta ili tvari koja se nalazi u samom kontejneru.
Kod ugradnje lanih podova podne daske obino vire iznad razine okvi-
ra ili se pronalaze nove koje nisu u razini ili su pak iskrivljene prema gore
u odnosu na prednju stijenku kontejnera, to sve govori u prilog postoja-
nja dvostrukoga lanog poda. Drugi nain otkrivanja lanog poda je da se
pokua dohvatiti strop kada se ue u kontejner i hoda po prednjoj stijen-
ci. Ako se to ini rutinski, promjena u visini ili mogunost da se dotakne
strop mora biti oita ako su na podu uinjene izmjene.
Konstrukcija lanih stropova moe biti vanjska ili unutarnja. Vanjski
lani strop ili lani krov moe se detektirati promatranjem udaljenosti
izmeu vrhova kutnog bloka i vrha krova, pri emu bi krov u normalnim
okolnostima trebao biti neto ispod ili u ravnini s vrhom kutnih blokova.
Ako je krov iznad kutnih blokova, tada se moe raditi o lanom krovu.
Lani strop iznutra se detektira takoer dosezanjem stropa rukom,
odnosno promjenama visine unutranjosti kontejnera. Osim navedenog, u
prilog postojanja lanog stropa govore i svjea boja, prikriveni kutni blo-
kovi, tragovi varenja, nagorena boja uslijed varenja i dr.
Predmete skrivene u samoj konstrukciji kontejnera najee je mogue
otkriti iskljuivo buenjem i probijanjem konstrukcije kontejnera.
Kontejneri s rashladnim ureajem, u odnosu na ostale vrste kontejne-
ra, najpogodniji su za skrivanje predmeta. Unutarnji zidovi, strop i vrata
odvojeni su od svih vanjskih dijelova izolacijskim materijalom. Na pred-
njem dijelu kontejnera zatitni zid dijeli rashladni ureaj od tereta, ija
veliina i udaljenost od zida moe varirati. Neki od ovih zidova su okovani
arkama u sredini i mogu se uklanjanjem nekoliko vijaka povui nadolje.
Unutarnji dio ispune cijevi izlazi kroz prorezani dio zatitnog zida. Od
tog odvoda, cijelom duinom kontejnera protee se cijevni sustav koji ras-
poreuje rashlaeni zrak po unutranjosti.
Ako zatitni pregradni zid dosee strop ili pod ili ako unutarnji ispuni
sustav jedva proviruje u kontejner, postoji mogunost da postoji dvostruki
prednji zid. Stranji zidovi s kojih je oguljena izolacija takoer mogu pos-
luiti kao idealno skrovite. Indiciji da su na zidovima nainjene preina-
ke su nove zakovice, zakrpe od kudjelje i smole, tragovi ljepila, nabori na
mjestima gdje je stijenka kontejnera savijena unazad, valovita ili neravna
stijenka i slino.
Podovi su ovih kontejnera izraeni od valovitog aluminija, dok su stro-
povi izolirani izolacijskim materijalom. U prilog postojanju lanih podova
i stropova govore varijacije u visini, neravne povrine, dodatni materijali
kao zakrpe i slino.

713
KRIMINALISTIK^

B
roj
djela
tnika
i
broj
grup
a
koji
obav
ljaju
pretr
agu i
kod
ove
vrste
bro-
dova
ovisi
o
njeg
ovoj
veliini i teretu Slika 7 7. Sastavni dijelovi kontejnera koji prevozi,
odnosno predmetima za
kojima tragamo. Ekipu za pretragu teretnog broda trebali bi initi ruko-
voditelj, pomonici rukovoditelja, inspektori sigurnosti plovidbe, grupa za
nadgrae, grupa za palubu, grupa za strojarnicu, grupa za stive i pretra-
gu kontejnera, grupa za pramac i dvodno, vodii pasa i lijenika ekipa,
pri emu grupu ine voa grupe, slubenici kriminalistike policije po li-
niji rada, slubenici kriminalistike policije za droge, slubenici carinske
slube, slubenici temeljne policije, policijske slubenice i kriminalistiki
tehniar.
Tankeri su brodovi za prijevoz tekuina i ukapljenih plinova i obino
se radi o brodovima duljine do, pa i vie od 300 metara, ija nosivost moe
dosezati i 500 000 BRT. Specifinost ovih brodova je u tome da se u trupu
broda nalazi vie tankova dok je udio nadgraa relativno malen. Nain
obavljanja pretrage nadgraa, strojarnice, dvodna i pramanog dijela bro-
da istovjetan je kao i kod prethodno opisanih brodova. Dakle, posebnu po-
zornost prilikom pretrage tankera valja obratiti na tankove kao sredinji
dio broda.

714
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Za razliku od otvora u tankove i stive broda za prijevoz rasutih tere-

ta, otvori tankova kod tankera relativno su mali i obino su zatvoreni, te
se moraju uestalo kontrolirati. Postoji mogunost da su tankovi ostali
otvoreni, ali to treba prihvatiti s osobitim oprezom, jer prilikom prona-
laska otvorenog grotla tanka mora se postaviti osnovana sumnja da je
tank posluio kao skrovite te da je u njemu neto skriveno. Prije zapo-
injanja pretrage nuno je utvrditi sadraj koji se prevozi ili se prevozio
u tankovima.
Tijekom pretrage, svojstvima prevoene materije valja prilagoditi za-
titnu i drugu opremu koja e se koristiti. Prilikom pretrage tankova u
kojima se prevozi tekuina najee e se koristiti razne sonde, mjerai i
druga dostupna i pogodna sredstva za detekciju. Svakako valja napome-
nuti da se u unutranjost tankova, bez obzira na to jesu li puni ili prazni
nikada ne ulazi bez propisane opreme. Ako se radi o tankerima za prijevoz
ukapljenog plina tada su dotini opremljeni i rashladnim sustavima koji
se sastoje od niza cjevovoda i ventila smjetenih izmeu ostalog i na palu-
bi broda. Imajui to u vidu, posebnu pozornost kao potencijalnim skrovi-
tima valja posvetiti i njima, s time da se tijekom provoenja pretrage pre-
porua, ili bolje reeno, uvjetuje prisutnou strunog djelatnika poduzea
koje se bavi utovarom i transportom ovakvih sredstava. Broj djelatnika i
broj grupa koji obavljaju pretragu i kod ove vrste brodova ovisi o njegovoj
veliini i teretu koji prevozi, odnosno predmetima za kojima tragamo.
Predmet pretrage mogu biti i brodske isprave, i to: upisni list, oevid-
nik za amce, popis posade, brodski dnevnik, brodski manifest tereta, plan
utovara, carinski manifest, odobrenje za plovidbu, dozvola za ribarenje u
hrvatskom obalnom moru, prijava o dolasku broda u luku, prijava o odla-
sku broda, potvrda o sposobnosti pomorskog broda za krcanje krutog, ra-
sutog i opasnog tereta, svjedodba o sigurnosti opreme teretnog broda, po-
tvrda o obavljenim pregledima, svjedodba o sigurnosti putnikog broda,
popisna lista narkotika.
Upisni list, oevidnik za amce - temeljem ovog dokumenta mogue je
doznati dravnu pripadnost plovila, namjenu, kategoriju plovidbe, vlasni-
tvo, luku upisa, tonau, dimenzije i dr. Popis posade - podaci o svim la-
novima posade ukrcanih na temelju pomorske knjiice (matrikula). Popis
putnika - popis svih putnika ukrcanih na brod koji je sastavljen na teme-
lju njihovih putnih isprava, te njihov raspored i smjetaj po kabinama.
Brodski dnevnik svi podaci vezani uz navigaciju, teret, putnike, odnos-
no dogaaje vezane uz plovidbu. Duni su ga voditi svi brodovi nosivosti
vee od 50 BRT, odnosno ija snaga motora prelazi 150 KS.
Brodski manifest tereta popis ukrcanog tereta s mjestima i raspore-
dom tereta po skladitima, tivama, tankovima, palubi i dr. Kao prilog ma-
nifestu postoji i plan kranja - grafiki prikaz razmjetaja tereta na brodu.

715
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Carinski manifest - popis svih predmeta koji podlijeu carinjenju, a

koji se nalaze na brodu.
Odobrenje za plovidbu - ako se radi o stranom plovilu za sport i
razonodu.
Dozvola za ribarenje u hrvatskom obalnom moru - ako se radi o stra-
nom ribarskom brodu (navedene granice i doputene ribolovne zone).
Prijava o dolasku broda u luku - isprava iz koje je vidljivo odakle je
brod doao, na kojoj ruti je plovio, vrsta tereta, optereenost i dr. Prijava o
odlasku broda - isprava iz koje je vidljivo kada je brod otplovio, to prevo-
zi, optereenost, veliina i snaga roda i dr. Jedan primjerak prijave nalazi
se kod zapovjednika broda dok se drugi nalazi u lukoj kapetaniji.
Potvrda o sposobnosti pomorskog broda za krcanje krutog, rasutog i
opasnog tereta - sadraj vidljiv iz naziva. Svjedodba o sigurnosti opreme
teretnog broda - popis sigurnosne opreme koja se nalazi na brodu, njenim
kapacitetima i svojstvima. Potvrda o obavljenim pregledima - koji su dije-
lovi broda i kada pregledani, eventualne opaske i dr. Svjedodba o sigur-
nosti putnikog broda - iz koje je vidljivo kada je brod pregledan, kada je
pregledana konstrukcija trupa, glavni i pomoni kotlovi, posude s tlakom,
ime je brod opremljen i dr. izdaje se u skladu s Meunarodnom konven-
cijom o zatiti ljudskih ivota na moru iz 1974. godine. Popisna lista nar-
kotika - popis medikamenata iz brodske ljekarne, s napomenama kome,
kada i u koju svrhu su medikamenti izdani i dr. Vodi je kapetan broda.
Osim spomenutih isprava na brodu se nalazi i niz drugih isprava koje
je sve prije ili tijekom pretrage broda potrebno prouiti kako bi se olakala
i efikasnije provela sama pretraga. Sve brodske isprave nalaze se kod ka-
petana broda na komandnom mostu. Pretragu i uvid u brodske isprave u
pravilu e izvriti rukovoditelj tima i njegovi pomonici, djelatnici carine
te luke kapetanije.
Pri pretrazi zrakoplova preporuljivo je s obzirom na brojnost vrsta
zrakoplova da se za pretragu koriste podsjetnici o prostorima podobnim
za smjetaj stvari, koje za svaku vrstu zrakoplova posjeduje osoblje zra-
koplova. Podsjetnici o kojima je rije namijenjeni su protueksplozijskom
pregledu zrakoplova (In-flight Bomb Search Procedure).
Pretraga zrakoplova provodi se u sljedeim razvojnim stadijima: a) pre-
traga vanjskih dijelova zrakoplova, b) pretraga prostora zrakoplova u pod-
ruju ulaza, c) pretraga pilotske kabine, d) pretraga toaleta, i e) pretraga
jedinica za posluivanje putnika.
Vanjskom pretragom pretrauju se odjeljci, otvoreni prostori koji su
dostupni zemaljskom osoblju. Spomenuta mjesta vrlo se lako otvaraju po-
mou brzih kopi i slinih tipova zatvaraa. Sva mjesta koja je potrebno
pretraiti prilikom vanjske pretrage zrakoplova dostupna su sa zemlje i
pritom nije potrebno ulaziti u unutranjost zrakoplova. Provoenje vanjske
pretrage zrakoplova preporuljivo je provesti od nosa k repu zrakoplova.

716
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Ti
jeko
m
pretr
age
pilot
ske
kabine Slika 72. Traka za peaenje otvora na zrakoplovu osobitu
pozornost valja obratiti na
upravljake ruice i prekidae, koji se ne smiju dirati. Ako je mogue, pre-
tragu pilotske kabine valja obavljati uz nazonost lana posade. Pretragu
svih dijelova zrakoplova valja poduzimati uz pomo strunih osoba.
Vano je istaknuti da postoje pravila o peaenju propisanih vanjskih
dijelova zrakoplova kad je on izvan uporabe (aircraft seal kit). Oteenje
navedenih traka upuuje na otvaranje zapeaenih prostora, o emu valja
voditi osobitu brigu.

b) Pretraga opasne stvari

Opasna stvar je u smislu pravila o pretrazi quaestio facti, bez obzira na to

to posebni propisi taksativno odreuju taj pojam. U smislu propisa koji
ureuju promet opasne stvari, opasna stvar razvrstana je na sljedei nain:
- klase 1 - eksplozivne tvari i predmeti punjeni eksplozivnim tvarima
("eksplozivne tvari") krute su i tekue kemijske tvari koje imaju svoj-
stvo da, pod pogodnim vanjskim djelovanjem (udar, trenje ili toplina),
eksplozivnim kemijskim razlaganjem oslobaaju plinove i energiju u
obliku topline,
- klase 2 - stlaeni plinovi, tekui plinovi ili pod tlakom otopljeni plinovi
("plinovi") tvari su koje imaju kritinu temperaturu niu od 50C ili na
50C tlak pare vii od 300 kPa (3 bara),
- klase 3 - zapaljive tekuine su tekuine ili smjese tekuina koje na
temperaturi od 50C imaju tlak pare nii od 300 kPa (3 bara), a plami-
te nie od 100C,
- klase 4.1 - zapaljive krute tvari su krute tvari koje se, kada su u
suhom stanju, lako mogu zapaliti u dodiru s plamenom ili iskrom
(sumpor, celuloid, nitroceluloza, crveni fosfor i dr.), ali nisu sklone
samozapaljenju,
- klase 4.2 - samozapaljive tvari krute su tvari koje se pale u dodiru sa
zrakom ili vodom bez posredovanja drugih tvari (bijeli i uti fosfor, cinko-
vi-alkili, otpaci, nitrocelulozni filmovi, sirovi pamuk, rabljene krpe i dr.),

717
KRIMINALISTIK^ ___________________________________________________________________

- klase 4.3 - tvari koje stvaraju zapaljive plinove u dodiru s vodom tj.
koje u dodiru s vodom razvijaju plinove koji se pale u dodiru s plame-
nom i iskrom (natrij, kalij, kalcij, kalcijev karbid, alkalni silicidi i dr.),
- klase 5.1 - oksidirajue tvari su tvari koje se u dodiru s drugim tvarima
razlazu i pritom mogu uzrokovati vatru (kloriti, perklorati, vodena otopi-
na vodikova peroksida, peroksid alkalnih metala i njihove smjese i dr.),
- klase 5.2 - organski peroksidi organske su tvari s viim stupnjem oksi-
dacije koje mogu izazvati tetne posljedice za zdravlje ili ivot ljudi ili
oteenje materijalnih dobara, a manje su osjetljive na eksploziju od
dinitrobenzena u dodiru s plamenom ili na udar, odnosno trenje,
- klase 6.1 - otrovi su tvari sintetikog, biolokog ili prirodnog podrijetla
i preparati proizvedeni od tih tvari, koji uneseni u organizam ili u dodi-
ru s organizmom mogu ugroziti ivot ili zdravlje ljudi ili tetno djelova-
ti na ivotnu okolinu,
- klase 6.2 - zagaujue i infektivne tvari su one koje ire neugodan mi-
ris ili sadre mikroorganizme ili njihove toksine za koje se zna da mogu
izazvati zarazne bolesti u ljudi i ivotinja (svjea nesoljena ili usoljena
koa, otpaci, iznutrice, lijezde, fekalije i dr.),
- klase 7 - radioaktivne tvari su tvari ija specifina aktivnost prelazi 74
bekerela (0,002 mikrokirija) po gramu,
- klase 8. - korozivne (nagrizajue) tvari su one koje u dodiru s drugim
tvarima i ivim organizmima izazivaju njihovo oteenje ili unitenje
(sulfatna kiselina, nitratna kiselina, brom, mravlja kiselina, natrijev
hidroksid i dr.),
- klase 9. - ostale opasne tvari i predmeti su one koje tijekom prijevoza
predstavljaju opasnost za sudionike prometa, ljude i okoli, a ne mogu
se svrstati u klase od 1 do 8 (azbest, suhi led, magnetni materijali i sl.).
Opasnim tvarima smatraju se i sirovine od kojih se proizvode opasne
tvari i otpadi ako imaju svojstva tih tvari.
Tipini sluajevi pretrage opasne stvari su pretrage u prostorima s
opasnim stvarima, bilo da se opasna stvar koristi u proizvodnji, ispitiva-
nju ili je skladitena ili se nalazi u prijevoznom sredstvu. Prilikom pre-
trage opasne stvari osoba koja upravlja ili raspolae takvom stvari duna
je na zahtjev tijela koje provodi pretragu poduzeti neophodne mjere za
sigurno i neometano provoenje pretrage, pod prijetnjom sankcija.
Osoba koja rukuje takvim stvarima najbolje zna kako se stvar moe
unititi ili kako se moe stvoriti opasna situacija koja e tijelo koje pro-
vodi pretragu natjerati na odustajanje od pretrage. Zato je preporuka
da se pretraga takve stvari paljivo isplanira. Potrebno je u tu svrhu
prikupiti podatke o stvari, stupnju opasnosti, mogunostima unitenja
i osigurati sudjelovanje strune osobe, te poduzeti mjere osiguranja od
opasnih dogaaja.

718
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

c) Pretraga raunala*

Pretraga raunala vana je osobito nakon prihvaanja Konvencije o kiber-

netikom kriminalu. Navedena konvencija uvodi niz postupaka koji mo-
raju biti ureeni nacionalnim pravom kako bi se pruila zatita podataka
koji su pohranjeni u raunalnim bazama i kako se raunalni sustavi ne bi
zloporabili.
Radnje koje moraju biti propisane u nacionalnim zakonodavstvima kao
kaznena djela su: nezakoniti pristup, nezakonito presretanje, ometanje
podataka, ometanje sustava, ometanje naprava, raunalno krivotvorenje,
djeja pornografija i povreda autorskih i srodnih prava.
Pretraga raunala i slinih ureaja za obradu podataka koji su pove-
zani s raunalom pripada skupini pretraga pokretnih stvari. Objekti na
kojima se nalaze dokazi su prema radnim svojstvima aktivni ili pasivni.
Aktivni objekti imaju sposobnost izmjene sadraja. Najei oblici su: a)
osobno raunalo, b) raunala povezana u malu/kunu mreu, c) raunala u
manjoj poslovnoj mrei, d) velike raunalne mree, e) korporacijski infor-
macijski sustavi i mree.
Pasivni objekti su mediji koji sadre podatke. Najvaniji predstavnici
su: a) diskete, b) ZIP i Jazz diskovi, c) CD / DVD diskovi za jednokratni
upis, d) CD / DVD diskovi za viekratni upis, e) USB memorije, f) memorij-
ske kartice raznih formata, g) magnetske vrpce raznih oblika, h) PCMCIA
memorije, i) vanjski HDD itd.
Prema radnom okoliu raunalni sustavi mogu biti jednostavni i slo-
eni. Jednostavni raunalni sustavi su oni koji nemaju vezu prema nekoj
drugoj aktivnoj komponenti koja bi na bilo koji nain u odreenom trenut-
ku mogla utjecati na njegov rad. Sloeni su sustavi svi ostali.
Razvojem jeftinih beinih komunikacija i stalnim proirenjem mogu-
nosti spajanja ureaja putem USB tehnologije nuno je sve sustave pro-
matrati kao sloene. Utvrivanje postojanja skrivene beine komunikaci-
je prema nekom aktivnom ureaju mogue je jedino detaljnim pregledom
kompjutora, ukljuujui i njegovu unutranjost ili uporabom detektora
bliskog radio zraenju to najee nije mogue. Pretraga raunala podra-
zumijeva pretragu sadraja samog raunala kao i pretragu sadraja svih
pripadajuih medija i ureaja.
U prvim koracima pretrage namee se jedno vrlo vano pitanje: to
ako je raunalo u pogonu, kako ga iskljuiti? Treba li koristiti standardni
shutdown postupak? U emu je smisao ovako postavljenog pitanja?
Raunalna tehnologija omoguava brzo i nepovratno izvravanje ope-
racija kojima je mogue obrisati ili unititi neki sadraj odnosno trag. Ra-

Tekst odjeljka c) napisao je Boko Luev.

719
KRIMINALISTIKA

unalo moe biti tako programirano da zbog poremeaja u predvienom

postupku izvri pripremljenu proceduru brisanja odreenih podataka ili
skrivanja sadraja. Zbog takvih mogunosti postupci izuzimanja moraju
biti planirani i izvravani prema propisanoj proceduri.
Kao odgovor na prije postavljeno pitanje teorija i praksa pokazale su
kako je najbolje odnosno najmanje rizino nasilno iskljuiti struju za po-
gon raunala. Na isti nain treba postupati i s ostalom opremom. Takvim
postupanjem se oekuje najmanji gubitak tragova. Posebno je korisno cije-
li postupak snimati videokamerom i opisivati sve detalje.
Prvi postupci na mjestu poinjenja djela odnose se na sigurnost oso-
ba i imovine, uz stalnu brigu o ouvanju integriteta tragova, kako klasi-
nih tako i elektronikih. Svi postupci moraju biti u skladu s propisanim
postupanjem. Prvi je korak, nakon uspostave elementarnih sigurnosnih
preduvjeta, udaljavanje svih osoba koje nisu nune za obavljanje pregleda
mjesta dogaaja. Sljedei korak je vizualno utvrivanje mjesta i procje-
njivanje eventualnih lako pokvarljivih tragova. Tek nakon toga poinje se
planirati provedba prikupljanja tragova.
Istodobno se moe provoditi ispitivanje sudionika i svjedoka. Osim kla-
sinih policijskih pitanja treba obraditi i ona vezana uz raunalno podruje:
a) namjena sustava i vlasnitvo opreme, b) sigurnosna shema i sigurnos-
ne lokacije, c) dizajn i specifinosti sustava, d) dokumentacija koja obja-
njava hardver i softver na sustavu, e) imena i oznake korisnika, zaporke,
f) logon procedure, g) vanjski dobavljai usluga (internet, mrea, telefonija)
i kontakt osobe, h) identifikacijske oznake telefonskih, ISDN i DSL linija.
Prilikom postupka izuzimanja elektronike opreme s ciljem kriminali-
stikog ispitivanja treba potivati sva pravila kojima se iskljuuje utjecaj
na valjanost dokaza, a odreena su postupovnim propisima. Elektroniki
ureaji mogu sadravati i klasine tragove, npr. otiske prstiju koje je po-
trebno obraditi. Pri tome valja imati u vidu osjetljivost raunalne opreme
i primijeniti provjerene metode i sredstva.
Tijekom pripreme raunala za prijenos do laboratorija mora se izra-
diti odreena dokumentacija i opis istraivanog mjesta: a) sve ureaje,
kabele i meusobne veze treba oznaiti i popisati, b) sve ureaje popisati
po nazivu i serijskom broju, c) skenere je potrebno posebno zatititi od
dodira kako bi se ouvali tragovi na staklenoj ploi ureaja, d) precizno
dokumentirati sve detalje, osobito one iju funkciju ne prepoznajemo,
e) pokupiti sav zateeni softver i pripadajue upute zbog eventualnih spe-
cifinosti ureaja, f) pokupiti sve zateene raunalne medije, g) pregledati
okolinu radnog mjesta zbog eventualnih biljeki sa zaporkama, ime se
mogu olakati daljnji postupci, h) bilo koja neloginost mora biti viestru-
ko dokumentirana jer takve informacije kasnije mogu biti vrlo korisne,
i) posebno je vana logika oznaavanja i opisivanja zbog kasnijih koraka.

720
 Prikupljene materijale treba osigurati od namjernog ili nenamjernog
poremeaja sadraja. Preporuljivo je: a) odvojeno spremati ureaje i pri-
padajue kabele i konektore, b) onemoguiti pristup konektorima na rau-
nalu, c) medije zatititi od elektromagnetskog zraenja, svjetlosti, vlage i
topline, d) onemoguiti pristup pohranjenim materijalima, e) sve postupke
popratiti odgovarajuom dokumentacijom.
Osim uobiajene opreme predviene za osiguravanje mjesta kaznenih
djela, potrebno je osigurati i specifina sredstva za obradu sluajeva "ra-
unalnog" kriminaliteta: oznake za kabele, neizbrisivi flomaster, samolje-
pive oznake, odvijae s posebnim nastavcima (krini, esterokutni, imbus,
zvjezdasti itd.), antistatike vreice, mekane vreice sa zranim jastucima,
zatitne ljepljive vrpce.
Druga grupa poslova odnosi se na tehniku obradu prikupljenog mate-
rijala. Glavna znaajka postupaka je kopiranje svih sadraja u dva prim-
jerka. Taj se postupak mora provesti prije bilo kakvog istraivanja sadra-
ja prikupljenih raunalnih medija. Za pregled sadraja koristi se jedna od
kopija. Najveu pozornost treba pokloniti unutarnjim tvrdim diskovima
raunalnog sustava. Oni se moraju pomou posebno pripremljenih ureaja
i programa najprije identino prepisati takozvanom bit stream ili mirror
metodom. U ovaj poetni dio posla ubraja se i analiza hardverske kon-
figuracije. U ovoj "tehnikoj skupini poslova" potrebno je specijalistiko
poznavanje interne strukture i arhitekture tvrdih diskova i raznih "file
sustava" koji opisuju tu strukturu. Pretrauje se struktura sadraja dis-
kova. Najprije se istrauje postojanje vie particija, uz posebnu pozornost
na postojanje tzv. non-DOS particija, jer one upuuju na mogui skriveni
sadraj ili koritenje vie operativnih sustava. Isto tako i utvrivanje bilo
kakvih anomalija file sustava, znaajni pomak datuma ili sistemskog vre-
mena, raspored i izgled particija indicira neto neuobiajeno i zahtijeva
dodatni oprez.
Poslovi u ovoj grupi provode se specijaliziranim programima tono
odreene namjene. Zbog moguih primjena poznatih i nepoznatih naina
skrivanja sadraja, mnoge je operacije korisno provoditi razliitim pro-
gramskim sredstvima pa usporeivati njihove nalaze i rezultate. Nakon
ove faze potencijalni dokazi pripremljeni su za nastavak pretraivanja.
U svim ovim poslovima nuan je oprez zbog moguih prepreka postav-
ljenih od strane korisnika raunala kojima se navodi na pogrean trag.
Time se u pitanje moe dovesti vjerodostojnost metode obrade dokaza kao
i sposobnost osobe koja je provodi. U posljednjem koraku moe biti potreb-
no ukljuenje strunjaka za tumaenje znaenja podataka, od ekonomista
i pravnika do matematiara, fiziara i inenjera. Pri analizi specifinih po-
dataka i sadraja vjerojatno e biti potrebna pomo strunjaka. U nekim
sluajevima moe biti potrebna i pomo tvorca odreene aplikacije.

721
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

d) Pretrage ostalih pokretnih stvari

Tijekom obavljanja oevida, pretraga i privremenog oduzimanja predmeta

moe se pojaviti potreba za pretragom odreenih pokretnih stvari. Isto
tako mogue je da tijelo koje vodi postupak raspolae okolnostima zbog
kojih se moe s osnovom oekivati da se u pokretnoj stvari nalazi predmet
koji moe posluiti kao dokaz u postupku. Stvar o kojoj je rije moe se
nalaziti u posjedu osobe, njegovu domu i na drugom mjestu.
Pri pretrazi doma vano je pitanje otvaranja zatvorenih predmeta, npr.
sefa, metalnog ormara. Ako otvaranje slijedi u okvirima pretrage, pokri-
veno je izvornim nalogom o pretrazi. Meutim, ako se npr. provodi oevid,
u okvirima te radnje nije ukljueno pravo otvaranja takvih predmeta i
zato tu valja traiti nalog, a osiguranje pronaenog predmeta, bez njegova
otvaranja, mogue je samo putem privremenog oduzimanja predmeta.

9. Pretraga i pretraivanje prema posebnim propisima

a) Posebni sluajevi pretrage

Postoji vie propisa koji odreuju posebnosti provoenja "kaznene" pretra-

ge u odnosu na pojedine prostore. To su: lanak 17. Zakona o odvjetnitvu,
lanak 40. Zakona o javnom biljenitvu, lanak 55. Zakona o znanstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju i lanak 26. Zakona o lijenitvu.
U sva etiri sluaja radi se o pravim "kaznenim" pretragama. Poseb-
nosti se odnose na: uvjete, nain provedbe, nazonost osoba, ogranienje
predmeta pretrage, iskljuenje pretrage bez sudskog naloga odvjetnikog
ureda i lijenike ordinacije i dr.
Zakon o odvjetnitvu ureuje pretragu odvjetnika i odvjetnikog ureda.
Pretragu odvjetnika i odvjetnikog ureda moe odrediti samo nadleni sud
ako su za to ispunjeni uvjeti predvieni zakonom kojim se propisuje kaz-
neni postupak. Kada se odredi pretraga odvjetnika i odvjetnikog ureda,
sud e o tome odmah obavijestiti Komoru i odvjetniki zbor na ijem se
podruju nalazi ured u kojemu treba obaviti pretragu.
Pretragu se ne smije zapoeti ni provesti bez nazonosti ovlatenog
predstavnika Komore ili podrunog zbora, osim ako se oni bez opravdanog
razloga ne odazovu pravodobnom pozivu da prisustvuju pretrazi. Pretrazi
je duan nazoiti sudac koji je izdao nalog za pretragu ili drugi sudac ko-
jega on na to ovlasti, koji e odluiti o tome koje e se isprave i predmeti
pregledati. Kod pretrage odvjetnika i odvjetnikog ureda ne smije biti po-
vrijeena tajnost isprava i predmeta na tetu stranaka. Pretraga odvjet-

722
nika i odvjetnikog ureda ograniit e se na pregled samo onih isprava i
samo onih predmeta koji su u izravnoj vezi s kaznenim djelom zbog kojega
se vodi postupak.
Zakon o javnom biljenitvu ureuje pretragu javnobiljenikog ureda.
Pretraga ureda i oduzimanje isprava koje su povjerene na uvanje javnom
biljeniku, novca i predmeta od vrijednosti koje je javni biljenik preuzeo
radi predaje treim osobama te javnobiljenikih spisa i knjiga doputena
je samo glede isprava, predmeta i knjiga koje su izriito navedene u odluci
o pretrazi donesenoj u kaznenom postupku protiv javnog biljenika. Pri
pretrazi ureda mora biti nazoan predstavnik Komore.
Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju govori o ne-
povredivosti sveuilita. Nadlena dravna tijela na prostoru sveuilita
mogu uredovati samo uz suglasnost elnika, prema odluci nadlenog suda
ili ako postoji neposredna opasnost za ivot i zdravlje ljudi ili za imovinu.
Pretragu prostora sveuilita moe iznimno odrediti samo nadleni sud
ako su ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o kaznenom postupku. Pretra-
ga visokog uilita moe se poduzeti bez nazonosti elnika, odnosno osobe
koju on ovlasti, samo ako se oni bez opravdana razloga nisu odazvali pra-
vodobnom pozivu.
Zakon o lijenitvu ureuje pretragu lijenike ordinacije. Pretragu li-
jenike ordinacije moe odrediti samo nadleni sud pisanim nalogom ako
su za to ispunjeni uvjeti propisani zakonom.
Kad se odredi pretraga lijenike ordinacije, sud e o tome odmah oba-
vijestiti Hrvatsku lijeniku komoru, odnosno njezino povjerenstvo na
ijem se podruju nalazi ordinacija u kojoj treba obaviti pretragu. Pravo
je lijenika da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka, od kojih
jedan moe biti i predstavnik Hrvatske lijenike komore, prisustvuju pre-
trazi lijenike ordinacije.
Kod pretrage lijenike ordinacije ne smije biti povrijeena tajnost li-
jenike dokumentacije i predmeta na tetu pacijenata. Pregled lijenike
ordinacije ograniit e se na pregled samo onih dokumenata i predmeta
koji su u izravnoj vezi s kaznenim djelom zbog kojeg se vodi postupak.
Posebna pravila o pretrazi predviena su nekim drugim propisima.
Neki se od tih propisa odnose na pretragu kojoj je povod kazneno djelo, a
drugi taj uvjet ne predviaju.

b) Pretraga pri prijelazu granice

Na prvom mjestu valja upozoriti na propise o graninom nadzoru i carin-

skoj slubi. Radi se o dvije "administrativno-sigurnosne" pretrage: policij-
skoj i carinskoj. Vane su s obzirom na to da u oba sluaja posebni zakon

723
_____________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

ovlauje tijela graninog nadzora na pretragu, ali, da bi se njeni rezul-

tati mogli uporabiti kao dokaz u kaznenom postupku, valja pretraivanje
uskladiti s odredbama o pretrazi.
Propisi o graninom nadzoru pregled i pretragu sagledavaju u sklopu
poslova granine kontrole. Poslovi granine kontrole obuhvaaju: a) kon-
trolu osoba, b) stvari i c) prijevoznog sredstva. Pri obavljanju granine
kontrole policijski slubenici smiju koristiti odgovarajua tehnika poma-
gala i slubene pse.
Pregled i pretraga su iznimna sredstva granine kontrole - ako ju nije
mogue obaviti na drugi nain, policijski slubenik ovlatenje obaviti kon-
trolu osobe pregledom ili pretraivanjem. Pretraivanje ne podrazumijeva
pretraivanje tjelesnih upljina. Kontrola stvari obuhvaa pregled pred-
meta koje osoba koja namjerava prijei dravnu granicu ima sa sobom ili
u prijevoznom sredstvu.
Kontrola prijevoznog sredstva obuhvaa unutarnji i vanjski vizualni
pregled prijevoznog sredstva, pretragu prijevoznog sredstva i provjeru u
potranim evidencijama. Policijski slubenik e obaviti pretragu prijevoz-
nog sredstva u sluaju kada postoji osnova sumnje da osoba u prijevoz-
nom sredstvu prevozi skrivene osobe, zabranjene predmete ili stvari koje
bi pridonijele utvrivanju njezina identiteta ili identiteta drugih putnika,
radi sprjeavanja nezakonitog prelaska dravne granice, te kada je potreb-
na pretraga svih njegovih dijelova, ukljuujui i rastavljanje prijevoznog
sredstva. Vlasnik prijevoznog sredstva i vlasnik stvari, odnosno osoba koja
ih posjeduje, moe biti nazona pri pregledu, odnosno pretrazi.
Kad policijski slubenik pri pregledu ili pretrazi osobe, stvari ili prije-
voznog sredstva nae predmete koje se treba oduzeti po odredbama Za-
kona o kaznenom postupku, odnosno Zakona o prekrajima ili predmete
koji su potrebni za voenje kaznenog ili prekrajnog postupka, policijski
slubenik e nastaviti postupak po odredbama zakona koji ureuje kazne-
ni ili prekrajni postupak.
Propisi o carinskoj slubi ovlauju carinske slubenike na pregled i
pretragu: a) prijevoznog sredstva za prijevoz osoba u podruju graninog
prijelaza i ostalog prostora carinarnice, b) prijevoznog sredstva za prijevoz
robe i stvari u prijevoznom sredstvu na cijelom carinskom podruju Repub-
like Hrvatske. O pregledu kao izvidnoj radnji v. supra XIII, pod d.
Isto tako carinski slubenici mogu na cijelom carinskom podruju obav-
ljati pregled i pretragu poslovnih prostorija i drugog poslovnog prostora u
kojima se roba istovaruje ili utovaruje ili pretovaruje, te poslovnih prosto-
rija i drugog poslovnog prostora u kojima se obavlja djelatnost proizvodnje
ili dorade robe, ukljuujui uredski prostor.
Carinski slubenici ovlateni su i prisilno zadrati prijevozno sredstvo
radi obavljanja pregleda i pretrage na podruju graninog prijelaza ili pro-

724
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

stora carinarnice ili drugih uredovnih prostora due od est sati, odnosno
u sluaju prisilnog zadravanja prijevoznog sredstva za prijevoz robe radi
obavljanja pregleda i pretrage na preostalom dijelu carinskog podruja, ali
o poduzetoj radnji moraju obavijestiti nadlenu policijsku upravu.
Razmatrana ovlast ukljuuje i pravo pregleda svih dijelova prijevoznog
sredstva i stvari u njemu te pravo rastavljanja pojedinih dijelova prijevoz-
nog sredstva ako postoji osnovana sumnja o izvrenju ili pokuaju izvr-
enja prekrajnog ili kaznenog djela u povodu carinskih ili troarinskih
propisa.
Kad se pri pregledu ili pretrazi robe, prijevoznog sredstva ili osobe pro-
nae oruje, druge opasne stvari, opojne droge ili druge stvari koje se ne-
ovlateno prenose u carinsko podruje ili iz carinskog podruja Republike
Hrvatske, odmah e se oduzeti, a osobama kod kojih su pronaene i voza-
ima prijevoznih sredstava privremeno e se ograniiti sloboda kretanja i
o tome izvijestiti nadlena policijska uprava.

c) Pretraga kaznenika i prostora kaznionice

Pretraga obuhvaa: pretragu osoba (zatvorenika, zaposlenika, posjetitelja,

branitelja ili punomonika zatvorenika), stvari, prostorija, prostora kazni-
onice ili zatvora te vozila koja ulaze ili izlaze iz kaznionice ili zatvora.
Pretraga osobe moe biti djelomina ili temeljita. Djelomina pretraga
osobe uvid je u sadraj njezine odjee i obue, a obavlja se na nain da slu-
benik pravosudne policije otvorenih aka i jednolinim pokretom tj. laga-
nim dodirom bez zastoja prelazi po odjei koju pretrauje, te pregled obue.
Temeljitu pretragu osobe obavljaju najmanje dva slubenika pravosud-
ne policije u zasebnoj prostoriji, bez nazonosti drugih osoba, detaljnim
pregledom i uvidom u sadraj odjee, obue i stvari osobe koja se pre-
trauje. Pregled tjelesnih otvora obavlja se u zatvorenoj prostoriji bez
nazonosti drugih osoba, a u prisutnosti slubenika pravosudne policije.
Prilikom pretrage osobe i njezinih stvari smiju se koristiti tehnika po-
magala (detektori, sustav ogledala i sl.). Pretragu osobe bez tehnikih
pomagala obavlja slubenik pravosudne policije istog spola kao osoba
koju se pretrauje.
Posjetitelji, branitelj ili punomonik koji bez nadzora posjeuju zatvo-
renika u zatvoru, zatvorenoj ili poluotvorenoj kaznionici, pretrait e se
djelomino, a temeljito u sluaju sumnje da unose nedoputene stvari ili
tvari. Pretraga prostorija i prostora obuhvaa pregled prostorije i prostora
u kojoj zatvorenici borave, rade ili se kreu, opreme, ureaja i drugih stva-
ri koje se u njima nalaze kao i zidova i podova, a obavlja se prema planu
osiguranja (redovita), a najmanje dvaput godinje.

725
_____________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Razmatrana pretraga prostorija i prostora obavlja se uvijek kad postoji

sumnja da se u njima nalaze stvari ili tvari ije dranje nije doputeno ili
kad postoji sumnja da zatvorenici obavljaju nedoputene radnje (izvanred-
na). Pretragom se pretrauju pojedine prostorije ili prostori (posebna) ili
sve prostorije i prostori kaznionice ili zatvora (opa). Tijekom pretrage
prostorija i prostora pretrauju se i zatvorenici i stvari. Pretrazi podlijeu
i paketi. Poiljatelj paketa obvezan je uz paket priloiti popis sadraja. Pa-
ket otvara i pregledava ovlatena slubena osoba u nazonosti zatvorenika.
Zatvorenika i njegove stvari moe se u svako doba pretraiti. Zatvore-
nika smije pretraiti samo ovlatena slubena osoba istoga spola. Pregled
tijela koji ukljuuje razodijevanje obavljaju najmanje dvije ovlatene slu-
bene osobe u zatvorenoj prostoriji bez nazonosti drugih osoba. Pregled
tjelesnih otvora moe obaviti samo lijenik.

10. Izuzeci i ogranienja pretrage

prema meunarodnom pravu

Najvaniji sluajevi izuzimanja od pretrage su personalni i realni imuni-

teti po meunarodnom pravu.
Personalni imunitet odnosi se na nepovredivost osobe koja uiva imunitet.
Realni imunitet je iskljuenje da se prema odreenim prostorima,
(zgrade, stanovi) i stvarima (prijevozna sredstva, dokumentacija, valiza,
namjetaj) obavi pretraga, privremeno oduzimanje ili neke druge izvidne
ili istrane radnje.
U smislu propisa meunarodnoga javnog prava izvjesne prostorije
(zgrade, stanovi i sl.) uivaju kaznenopostupovni imunitet. U tim prosto-
rijama ne mogu se obavljati nikakve procesne radnje kaznenog postupka,
bez obzira na to to se taj postupak vodi protiv osobe koja ne uiva imuni-
tet prema meunarodnom pravu.
Prema meunarodnom pravu nepovredive su prostorije diplomatske
misije. Pod tim pojmom podrazumijevaju se zgrade ili dijelovi zgrada i
okolno zemljite, ma tko bio njihov vlasnik, a iskoritavaju se za potrebe
misije, ukljuujui i rezidenciju (stan) efa misije. U navedene prostorije
moe se ui samo uz pristanak efa misije. Istu nepovredivost uiva i pri-
vatni stan diplomatskog agenta.
Slubene prostorije konzulata takoer su nepovredive. U njima se ne
mogu poduzimati nikakve slubene radnje bez prethodnog odobrenja efa
konzulata ili druge ovlatene osobe. Nepovredive su i prostorije Organiza-
cije Ujedinjenih naroda. Isto tako nepovredive su i prostorije specijalizira-
nih ustanova Organizacije Ujedinjenih naroda.

726
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Potpuni kaznenopostupovni imunitet iskljuuje mogunost kaznenog

progona osoba bez obzira na to koje su djelo poinile. To istodobno ukljuuje
nemogunost da se prema njima poduzimaju mjere kojima je cilj utvriva-
nje jesu li one poinitelji kaznenog djela. Takav imunitet uivaju: a) efovi
stranih drava kad borave u Republici Hrvatskoj, njihovi brani partneri
i njihova djeca, te lanovi njihove slubene pratnje, ako je rije o slube-
nom posjetu, b) diplomatski agenti stranih drava akreditirani u Republici
Hrvatskoj. Pod diplomatskim agentima smatraju se efovi stranih diplo-
matskih misija i lanovi diplomatskih misija. Te osobe dokazuju svoj status
diplomatskom iskaznicom. Uz njih, imunitet uivaju i lanovi obitelji diplo-
matskog agenta, pod uvjetom da nisu hrvatski dravljani, lanovi admini-
strativnog i tehnikog osoblja i lanovi njihovih obitelji, pod uvjetom da nisu
hrvatski dravljani i da nemaju prebivalite u Republici Hrvatskoj.
Glede osoblja Organizacije Ujedinjenih naroda, kaznenopostupovni
imunitet uivaju sljedei meunarodni slubenici: dunosnici Organizacije
Ujedinjenih naroda koje odredi Glavni tajnik, strunjaci to ih OUN alje
u misijama, predstavnici drava lanica u specijaliziranim ustanovama
OUN-a, dunosnici specijaliziranih ustanova OUN-a to ih svaka speci-
jalizirana ustanova sama odreuje i predstavnici drava lanica u OUN-u
koji svoju dravu predstavljaju u tijelima OUN-a.
Posebne klauzule proiruju imunitet na nepovredivost prostorija, po-
kustva, ostale imovine koja se nalazi u prostorijama misije i prijevoznih
sredstava od svakog pregleda, pretrage, zaplijene ili mjera izvrenja. Ne-
povredivi su takoer arhiva i dokumenti misije, slubeni dopisi i valiza te
nepovredivost kurira.
Konzularni agenti uivaju konzularni imunitet koji se odnosi na nemo-
gunost voenja kaznenog postupka za kaznena djela poinjena u obavlja-
nju slube. Konzularna valiza je nepovrediva, isto kao i diplomatska.
Posebna pravila se odnose na valizu predanu zapovjedniku trgovakog
broda ili zrakoplova koji je kurir ad hoc. On se zbog toga ne smatra kuri-
rom, to znai da ne uiva imunitet, ali valiza koju on nosi je nepovrediva.
Od drugih osoba koje prema meunarodnom pravu uivaju imunitet
valja spomenuti: a) suce i tuitelje te odreene slubenike meunarodnih
sudbenih tijela, b) osobe koje sudjeluju u radu odreenih ustanova, npr.
Svjetske potanske unije, Meunarodne telekomunikacijske unije, Svjet-
ske meteoroloke organizacije i dr., c) osobe koje postupaju temeljem
odreenih meunarodnih dokumenata koji utvruju imunitet, npr. lano-
vi Odbora za prava ovjeka koji djeluje temeljem Meunarodnog pakta o
graanskim i politikim pravima, i dr.
Kad se pretraga ne smije poduzeti valja izvijestiti sud koji je pretragu
odredio. U sluaju sumnje u vjerodostojnost isprave o imunitetu ili drugim
pitanjima, valja zatraiti izvjee Ministarstva vanjskih poslova.

727
KRIMINALISTIKA

Literatura:
Bassiouni, M. C, Citizen's Arrest: The Law of Arrest, Search and Seizure for
Private Citi-
zens and Private Police, Thomas Publishing, New York, 1977.; Bertron, M.
C, Home is where
your modem is: an appropriate application of search and seizure law to
electronic mail,
American Criminal Law Review, vol. 34 (1996) 1., 163 - 195; Bloom, R. M.,
Searches, Sei-
zures, and Warrants: A Reference Guide to the United States Constitution,
Praeger Publi-
shers, Westport, 2003.; Bramow, Festnahmen, Durchsuchungen und
Beschlagnahmen u:
Das kriminalpolizeiliche Ermittlungsverfahren, Bundeskriminalamt,
Wiesbaden, 1957., 183;
Burghardt, 81; Ciolek - Krepold, K., Durchsuchung und Beschlagnahme in
Wirtschaftsstraf-
sachen, NJW-Schriftenreihe, Beck, Mnchen, 2000.; Clark, F. - Diliberto, K.,
Investigating
Computer Crime, CRC Press, Boca Raton, 1996.; Fleischmann, V., Die
Bedeutung des Verw-
altungs und Polizeirechts fr die kriminalpolizeiliche Aufklrungsttigkeit u:
Taschenbuch
fr Kriminalisten, Band XXIV/1974., 381; Glui, S., Pretraga stana i
drugih prostorija u
kaznenom postupku, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 1/1997.; -
Pretraga stana
prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, Hrvatsko udruenje za
kaznene znanosti
i praksu, MUP RH, Zagreb, 2001.; Gnther, J., Die Durchsuchung von
Rumen und Sachen,
Eine strafprozessualkriminalistische Studie zu den par. 102 ff. StPO unter
besonderer Berck-
sichtigung der Geschichte und der Regelungen im auslndischen Recht,
Frankfurt am Main,
1972., 107; Hubbart, P. A., Making Sense of Search and Seizure Law: A
Fourth Amendment
Handbook, Carolina Academic Press, 2005.; Hutchison, S. C. - Morton, J. C,
Search and Sei-
zure Law in Canada, Carswell Legal Publications, Toronto, 1992.; Krapac,
D., Naela o pri-
bavljanju okrivljenikova iskaza te pretraga stana i prostorija u krivinom
postupku prema
novom ustavnopravnom ureenju u Republici Hrvatskoj, Zbornik Pravnog
fakulteta u Zagre-
bu, 1/1991.; - Izdvajanje zapisnika o nezakonitoj pretrazi, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo
i praksu, 1/1999.; Kriminalistik. Lexikon, 81, 82; Kube - Strzer - Timm, I.,
249-257; Modly
Leksikon, 838, 882; -121, 85-87; Moore, R., Search and Seizure of Digital
Evidence, LFB Scho-
larly Publishing, New York, 2005.; Park, T., Handbuch Durchsuchung und
Beschlagnahme,
Beck, Mnchen, 2002.; Pavii, /ZKP/, 287-298; Polizei. Lexikon, 147, 148;
Rutledge, D., The
Search and Seizure Handbook, 6. izdanje, Wadsworth Publishing, Belmont,
2001.; Sijeri
- oli, H, I., 267-279; Souvall, H. H, Recent Trends involving the Law of
Arrest, Search and
Seizure, Lorman Education Services, Eau Ciaire, 2005.; Stone, R., The Law
of Entry, Search
and Seizure, 4. izdanje, Oxford University Press, New York, 2005.; Tetu, 45
- 52; Zalman,
M. - Siegel, L., Criminal Procedure, West Publishing Company,
Minneapolis/St. Paul, 1994.,

728
KRIMINALISTIKA

225-319, 354-437; Zalman, M. - Siegel, L., Criminal Procedure. Constitution

and Society, 2.
izdanje, West/Wadsworth, Belmont, 1997., 117-179, 283-347.

Pitanja za provjeru znanja:

1. to je pretraga?
2. Koja se vrsta pretrage provodi primjenom opeg plana pretrage, a koje su
znaajke
pretrage koja se uvijek unaprijed konkretno planira?
3. Navedite jamstva valjanosti pretrage te objasnite u kojim se sluajevima od
njih moe
odstupiti.
4. U kojem se sluaju pretraga moe poduzeti bez zakonom izriito
propisanih uvjeta?
5. Koja se pravila naelno primjenjuju prilikom pretrage prirodnog prostora?
6. Kojoj skupini pretraga pripada i to ukljuuje pretraga raunala?
7. Objasnite zato je vano odrediti sadraj i granicu pregleda?

729
 Glava XVII.
Privremeno oduzimanje predmeta

1. Openito o privremenom oduzimanju predmeta

a) Openito o postupanju kod privremenog oduzimanja predmeta

Privremeno oduzimanje predmeta je istrana radnja kojoj je cilj ui-

niti predmet dostupnim sudu ili nekom drugom tijelu koje e ga koristiti
kao dokaz ili u neku drugu svrhu, nakon ega moe biti vraen njegovu
vlasniku. Privremenom oduzimanju predmeta pridruena je dunost pre-
daje (edicijska dunost).
Privremeno oduzimanje predmeta namijenjeno je pokretnim stvarima,
ali se ne moe iskljuiti njegova smislena primjena u odnosu na nepokret-
ne stvari (ogranienjem pristupa nekretnini, zabrana mijenjanja posjeda
ili slobodnog raspolaganja).
Privremeno oduzimanje predmeta heteronomna je istrana radnja, a
posebne odredbe predviene su za sljedee: a) oduzimanje podataka po-
hranjenih u ureajima za automatsku, odnosno elektroniku obradu po-
dataka, b) pokazivanje ili izdavanje spisa i drugih isprava, c) davanje po-
slovnih podataka, d) davanje bankovnih rauna, e) obustava financijskih
transakcija, f) privremeno oduzimanje spisa koji mogu posluiti pri utvr-
ivanju injenica, g) zadravanje i otvaranje potanskih, telefonskih, brzo-
javnih poiljaka i pisama.
Osim opih propisa postoje i posebna meunarodna i unutarnja pravila
o privremenom oduzimanju predmeta. Od meunarodnih izvora primje-
rice valja spomenuti Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog
prometa opojnim drogama, Konvenciju o pranju, traganju, privremenom
oduzimanju i oduzimanju prihoda steenog kaznenim djelom Vijea Eu-
rope i Kaznenopravnu konvenciju o korupciji te dvostrane sporazume iz
podruja kaznenog prava.
Navedeni dokumenti omoguuju poduzimanje privremenih mjera i
oduzimanje prihoda steenog kaznenim djelom. Oblici privremenih mjera
mogu biti zamrzavanje ili privremeno oduzimanje radi sprjeavanja sva-

730
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

ke trgovine, prijenosa ili raspolaganja vlasnitvom nad imovinom koja bi

kasnije mogla biti predmetom zahtjeva za oduzimanjem, odnosno koja je
takva da bi mogla udovoljiti tom zahtjevu.
Glede unutarnjih propisa valja imati u vidu osnovne pojmove iz Za-
kona o zatiti tajnosti podataka, kojima su odreeni: tajna (podatak koji
je zakonom, drugim propisom, opim aktom ili drugim aktom nadlenog
tijela donesenim na temelju zakona, odreen tajnim), zatim podaci (doku-
menti i njihov sadraj i prilozi, predmeti, objekti, mjere ili postupci, kao i
usmena priopenja ili informacije povjerljive naravi izneseni u radu tijela
dravne vlasti, jedinica lokalne samouprave i uprave, ustanova i pravnih
osoba koje imaju javne ovlasti) i dokumenti (svi pisani sastavci - akti, ta-
blice, grafikoni, nacrti, crtei i sl.).
Kod privremenog oduzimanja predmeta treba se pridravati sljedeih
pravila: 1) predmeti moraju biti oduzeti na zakonit nain, 2) moraju biti
adekvatno opisani u zapisniku o pretrazi i potvrdi o privremenom oduzi-
manju predmeta, a poeljno ih je fiksirati i tehnikim snimkama, 3) treba
ih propisno identificirati i obiljeiti, 4) treba ih adekvatno pakirati i po-
hraniti tako da se osigura njihov identitet i integritet.
Namjena i nain privremenog oduzimanja predmeta mogu biti razli-
iti: 1) oduzimanje predmeta koji mogu posluiti kao dokaz u kaznenom
postupku, a pronaeni su tijekom pretrage stana, drugih prostorija, obje-
kata, dokumentacije tijela i organizacija ili osoba, 2) kad okolnosti sluaja
upuuju da je odreeni predmet namijenjen izvrenju kaznenog djela ili
prekraja, 3) oduzimanje predmeta koji su podobni za napad, bijeg ili sa-
mopovreivanje, a pronaeni su prilikom pretrage osobe koju se privodi,
preprauje ili liava slobode, 4) predmeti koji se moraju oduzeti jer to zah-
tijevaju interesi ope sigurnosti ili razlozi morala.
Privremeno oduzimanje predmeta moe poduzeti sud ili policija. Uvi-
jek kad je to mogue, poziva se osoba koja dri predmet da ga dobrovoljno
preda. Uz to joj se moe uputiti prijetnja da e se primijeniti sila ako izo-
stane dobrovoljnost kod oduzimanja predmeta. O oduzetim predmetima
izdaje se potvrda u kojoj se opisuje predmet te se upisuju osobni podaci
vlasnika. Potrebno je istaknuti obvezu briljivog opisivanja i snimanja
predmeta. Pri oduzimanju novanica potrebno je navesti i serijske brojeve
novanica.
Zahtjevi za pomnim opisivanjem predmeta postoje glede generiki
odreenih predmeta, npr. oduzetog nakita. Nuno je kod oduzimanja i
opisivanja takvih predmeta koristiti strunu osobu. Ako to nije u mogu-
nosti odmah osigurati, najbolje je nakit pohraniti u prikladnu kutiju i
zapeatiti.
Predmeti koji zbog svojih karakteristika (koliine, veliine, posebne
osjetljivosti i dr.) ne mogu biti otpremljeni s mjesta gdje se oduzimaju,

731
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

mogu se zakljuati u posebnu prostoriju, zapeatiti ili osigurati na drugi

pogodan nain. Oduzimanje predmeta ne moe se promatrati odvojeno od
pojedinih oblika pretraga, jer je ono najee njihov produkt. Uz oduzima-
nje predmeta vezana je operativna radnja prepoznavanja predmeta. Cilj je
takve radnje utvrivanje pripadnosti nekog predmeta odreenoj osobi ili
nekom mjestu.
Ako se privremeno oduzimaju spisi koji mogu posluiti kao dokaz, oni
e se popisati. Ako to nije mogue, spisi e se staviti u omot i zapeatiti.
Vlasnik spisa moe na omot staviti i svoj peat.
Prepoznavanje predmeta obavlja se tako da osoba koja prepoznaje pred-
mete najprije opie predmete prepoznavanja, pri emu se pozornost pridaje
individualnim karakteristikama predmeta. to je vea rasprostranjenost
odreenih predmeta i to su individualne karakteristike manje izraene,
to je prepoznavanje tee i s manje samostalne dokazne vrijednosti.
Nakon opisivanja predmeta osobu se dovodi do mjesta gdje je neospor-
ni predmet u skupini sa slinim predmetima, sa zahtjevom da pokae pre-
dmet prepoznavanja. Zapisniki je potrebno konstatirati po kojim je dife-
rencijalnim obiljejima stvar prepoznata. Predmet oduzet prema zakonom
propisanoj proceduri dokaz je koji se moe koristi pri donoenju odluke.
Osobi od koje se oduzima predmet izdaje se potvrda koja, pored osobnih
podataka, mora sadravati i opis predmeta te potpise osobe koja oduzima
predmete i od koje se predmeti oduzimaju.
Oduzeti predmet moe biti isprava koja se uz potvrdu nalazi u spisu
predmeta, meutim, to moe biti i predmet koji se zbog svojih karakte-
ristika uva odvojeno od spisa. Kada se osobi ne izda potvrda o oduzetim
predmetima, logino je da se takav predmet ne moe koristiti kao dokaz
pred sudom. Kada govorimo o zakonom propisanoj proceduri za oduzima-
nje predmeta, onda ovdje treba razlikovati razmatrano oduzimanje pred-
meta od oduzimanja predmeta u sklopu pretrage stana i osoba, o emu
govorimo na odgovarajuim mjestima.

2. Posebni sluajevi privremenog oduzimanja predmeta

Posebni sluajevi privremenog oduzimanja predmeta su: a) pokazivanje

i izdavanje spisa dravnih tijela, b) zahtjev trgovakog drutva da se ne
objave podaci o poslovanju, c) davanje bankovnih podataka, d) obustava
izvrenja financijske transakcije, e) zadravanje i otvaranje pisama i dru-
gih poiljki i f) zadravanje i predaja istranom sucu pisma, brzojavne i
druge poiljke. Posebnim zakonom je ureeno osiguranje prisilnog oduzi-
manja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom (g).

732
 a) Pokazivanje i izdavanje spisa dravnih tijela

Dravna tijela mogu uskratiti pokazivanja i izdavanja spisa i drugih

isprava ako smatraju da bi objava njihova sadraja bila tetna za ope
probitke. Radi li se o teti za ope probitke, odluuje sud. Da bi to sud mo-
gao uiniti, dravno tijelo mora navesti razloge koji istodobno moraju udo-
voljiti dvama suprotnim zahtjevima. Za te podatke ne zahtijeva se da su
dravna, vojna ili slubena tajna, pa ak ni isprava sa sadrajem tajnosti
sukladno posebnim propisima.

b) Zahtjev trgovakog drutva

da se ne objave podaci o poslovanju

Trgovako drutvo moe zahtijevati da se ne objave podaci o poslovanju.

Takav zahtjev moe podnijeti samo pravna osoba koja ispunjava uvjete
za trgovako drutvo. Ako se radi o podacima koji nisu u okviru radnje
poinjenja kaznenog djela niti su s njom u vezi, takav zahtjev je naelno
opravdan. Istraitelji su inae obvezni postupati tako da se nepotrebno
ne otkrivaju podaci o poslovanju. Namjerno drukije postupanje moe biti
zloporaba slubenog poloaja.
Ako se podaci o poslovanju odnose na radnju poinjenja kaznenog djela
za koje moe biti odgovorna osim fizike i pravna osoba, o zahtjevu trgova-
kog drutva odluuje sud, vodei pri tome rauna o interesima istrage.

c) Davanje bankovnih podataka

Banka mora uvati kao povjerljive podatke o stanju pojedinanih tednih

uloga i ostalih novanih depozita banke te stanju i prometu po tekuim i
iro raunima, kao i sve podatke, injenice i okolnosti koje je saznala na
temelju pruanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinanim
klijentom. To znai da bankovna tajna predstavlja obvezu kreditne usta-
nove na utnju o imovinskim prilikama svoga klijenta i uskratu treima
obavijesti o svom klijentu ili o treemu o kojemu se doznalo u radu s kli-
jentom. Navedeni podaci mogu se dati iskljuivo na pisani nalog suda kad
je pokrenut kazneni postupak ili ako to trae interesi zatite banke prema
posebnim propisima.
Sadraj tajne moe za odreenu osobu biti slubena tajna i poslovna
tajna. Konanu odluku glede opravdanosti uskrate donosi vijee upanij-
skog suda na osnovi zahtjeva istranog suca ili dravnog odvjetnika.
Posebni oblik istrane radnje privremenog oduzimanja predmeta je da-
vanje podataka o bankovnim raunima okrivljenika ili druge osobe protiv

733
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

koje se vodi postupak za oduzimanje imovinske koristi pribavljene kazne-

nim djelom.
Bankovni podatak koji potpada pod posebna pravila privremenog odu-
zimanja je podatak o bankovnom raunu navedenih osoba. Bankovni ra-
un u smislu ove odredbe je poslovni oblik prema kojem banka ili neka
financijska ustanova obavlja promet novcem ili drugim platenim sred-
stvom doputajui njegovo polaganje i podizanje za tui "raun".
Posebnom uvjetu - zahtjevu istranog suca, podloan je bilo koji po-
datak o bankovnom raunu, od sama postojanja, do detaljnih podataka o
sadraju rauna.
Pravila o primjeni tog oblika istrane radnje su razliita s obzirom na
to je li je radi o postupku tijekom, ili postupanju prije zapoinjanja ka-
znenog postupka. U potonjem sluaju trai se vjerojatnost da se na ban-
kovnim raunima nalaze sredstva pribavljena sudjelovanjem u kaznenim
djelima koje je poinila grupa, ili zloinaka organizacija ili kaznenom dje-
lu zloporabe opojnih droga za koja je propisana kazna zatvora u trajanju
viem od tri godine. Ako banka ne dostavi zatraene podatke nakon odlu-
ke vijea, istrani sudac obavjetava Hrvatsku narodnu banku i poduzima
druge zakonske mjere. Te druge zakonske mjere mogu biti npr. nalog vje-
taku da pregleda odgovarajue podatke ili nalog za privremenim oduzima-
njem odgovarajue dokumentacije itd.
Ovaj oblik privremenog oduzimanja predmeta moe biti predmet me-
unarodne kriminalistike suradnje to je predvieno mnogostranima
(npr. u Konvenciji o pranju traganju, privremenom oduzimanju i oduzi-
manju prihoda steenog kaznenim djelom, Kaznenopravnoj konvenciji o
korupciji Vijea Europe, Konvenciji Ujedinjenih naroda o transnacional-
nom organiziranom kriminalitetu, Konvenciji UN-a protiv nezakonitog
prometa opojnih droga i psihotropnih supstancija iz 1988.) i dvostranim
ugovorima.

d) Obustava izvrenja financijske transakcije

Financijska transakcija je svaki oblik plaanja robe i usluga kao i svaki

drugi oblik kretanja novca, kao konverzija, pri kupnji ili prodaji valuta,
vrijednosnica, otplate kredita i sl. Obustavu izvrenja financijske transak-
cije moe zatraiti istrani sudac ako se protiv osobe vodi kazneni postu-
pak za oduzimanje imovinske koristi, ako postoji vjerojatnost da se na
bankovnim raunima nalaze sredstva pribavljena sudjelovanjem u kazne-
nim djelima koje je poinila grupa ili zloinaka organizacija ili kaznenim
djelom zloporabe opojnih droga te kaznenih djela za koja je propisana kaz-
na zatvora vie od tri godine.

734
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Sud moe naloiti pravnoj ili fizikoj osobi obustavu financijske trans-
akcije za koju postoji sumnja da slui prikrivanju kaznenog djela ili pri-
krivanju dobiti ostvarene kaznenim djelom. Takva sredstva deponiraju se
na posebni raun i uvaju do prestanka razloga koji su doveli do obustave,
odnosno do okonanja postupka.
Odredbe o obustavi izvrenja financijske transakcije nalaze se i u pro-
pisima koji ureuju postupanje u sluaju sumnje da se radi o pranju nov-
ca. Osobita ovlast predviena je Zakonom o Uredu za suzbijanje korupcije
i organiziranog kriminaliteta prema kojoj Ured od Ministarstva financi-
ja moe zatraiti kontrolu poslovanja pravne i fizike osobe i privremeno
oduzimanje, do donoenja presude, novca, vrijednosnih papira, predmeta i
dokumentacije koji mogu posluiti kao dokaz, obavljanje poreznog nadzora
i dostavu podataka koji mogu posluiti kao dokaz o poinjenom kaznenom
djelu ili imovini ostvarenoj kaznenim djelom, obavljanje inspekcijskog
nadzora te zatraiti obavijesti o prikupljenim, obraenim i pohranjenim
podacima u vezi s neobinim i sumnjivim novanim transakcijama.
Navedeni propisi ureuju i osiguranje prisilnog oduzimanja sredstava,
prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom. Postupak o kojemu je ri-
je nije kazneni postupak i u njemu se na odgovarajui nain primjenjuju
odredbe propisa o ovrsi, ako odredbama Zakona o Uredu za suzbijanje ko-
rupcije i organiziranog kriminaliteta nije to drugo propisano. Oduzimanje
osiguranih sredstava, prihoda ili imovine izvrit e se prema odredbama o
oduzimanju imovinske koristi Zakona o kaznenom postupku.

e) Zadravanje i predaja istranom sucu pisma,

brzojavne i druge poiljke
Kad postoje okolnosti zbog kojih se s osnovom moe oekivati da pisma, br-
zojavne i druge poiljke mogu posluiti kao dokaz u kaznenom postupku,
istrani sudac moe naloiti da potanske, telefonske i druge prometne
organizacije zadre i njemu dostave uz potvrdu primitka takve poiljke.
Postupovni propisi koji ureuju otvaranje pisama, brzojavne i druge
poiljke, odnose se na otvaranje pisma temeljem rjeenja istranog suca.
Pri tome se ne ini razlika glede teine i znaenja kaznenog djela, ve je
kljuno da se sadraj pisma koje je upueno okrivljeniku moe koristiti
kao dokaz u postupku. Kriminalistiko rasvjetljavanje sumnji vezanih za
pismo obuhvaa primjenu taktikih postupaka, zavisno od konkretnog slu-
aja, a odnose se na prikupljanje injenica vezanih za namjenu pisma, nje-
govu uporabu, njegov odnos prema ostalim prikupljenim injenicama i dr.
Pored sadraja pisma koji treba saznati, potrebno je razjasniti sumnju
u mogunost da je ono potpuno ili djelomino krivotvoreno te da u njemu
postoji tajno sporazumijevanje, odnosno da sadri tajne poruke.

735
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Prvi korak nakon uzimanja pisma jest pronalaenje otisaka prstiju,

pronalaenje znakova mehanikog ili kemijskog oteenja, obraanje po-
zornosti na pojedine detalje, je li pismo namjerno guvano, jesu li poje-
dini dijelovi namjerno zbijeni ili razvueni, jesu li pojedine rijei ili slova
ispravljani ili mijenjani.
Mnoge od navedenih elemenata nije mogue utvrditi jednostavnim
metodama, pa je potrebno laboratorijsko ispitivanje dokumenta, koje obu-
hvaa optike, kemijske, fizikalne, grafike i druge metode (v. infra Glava
XXV, pod 10.).
U sklopu pisma mogue je vidjeti znakovlje koje upuuje na tajno spo-
razumijevanje. Najei naini takvog sporazumijevanja su udubljeni
tekst, tajna crnila, vodeni ig, tajni indigo i mikrotoke.
Udubljeni tekst nastaje utiskivanjem pomou tvrdog predmeta na pa-
piru ili nekoj drugoj podlozi. Kao tajna crnila mogu posluiti razni soko-
vi, sapunica, slana i slatka voda, pljuvaka, znoj i dr. Vodeni ig nastaje
kao posljedica pisanja na vlanom papiru tvrdim predmetom. Kada se
papir osui, napisani tekst na njemu postaje nevidljiv. Ponovno je vidljiv
vlaenjem.
Tajna indiga su odreenom kemijskom supstancom posebno prepa-
rirani papiri. Naizgled se ne razlikuju od ostalog papira. Kada se preko
takvog papira napie tekst, na indigu ostaju udubljenja, odnosno s dru-
ge strane ispupenja. Mikrotoke nastaju umanjivanjem fotografije teks-
ta ili predmeta na vrlo male dimenzije, uz koritenje specijalne optike
tehnike.
Otvaranje i pregled pisma ponekad moe biti iznimno vaan postupak
namijenjen strunim osobama. Sam in otvaranja moe uzrokovati samo-
zapaljenje pisma, a uporaba pogrene supstance pri itanju nevidljivog
pisma unitenje njegova sadraja. Izvedbu mjere za potrebe kaznenog pos-
tupka ureuju postupovni propisi.
Potanskoj organizaciji dravni odvjetnik moe odrediti zadravanje
poiljke, a istrani sudac moe odrediti zadravanje i predaju. Procedura
otvaranja poiljke kad je to u interesu sigurnosti zemlje, ureena je poseb-
nim propisima. Dokazno znaenje pisma upuenog okrivljeniku ili onoga
koje on alje nije sporno. Sadraj tog pisma moe se koristiti kao dokaz u
kaznenom postupku, pod uvjetom da je potovana procedura sadrana u
postupovnim propisima.
Propisi koji ureuju potanski promet poglavito Zakon o potama ovla-
uju davatelja potanskih usluga na otvaranje i pregledavanje sadraja
potanske poiljke uz pristanak ili bez pristanka poiljatelja ili primate-
lja. Kriminalistiki je znaajno otvaranje potanske poiljke koje mogu
provoditi i carinski slubenici zbog sumnje da se u njoj nalaze zabranjeni
predmeti (npr. otrovi, eksplozivne tvari ili opojne droge).

736
 U sluaju da davatelj potanskih usluga ili carinik utvrdi da sadraj
potanske poiljke predstavlja predmet koji se po procesnim propisima
ima oduzeti valja privremeno oduzeti predmet pri emu je nuno voditi
brigu o ostalim tragovima koji se javljaju pri otvaranju poiljke.

f) Osiguranje prisilnog oduzimanja sredstava,

prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom
Zakonom o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta
predvien je posebni nekazneni postupak osiguranja prisilnog oduzimanja
sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom. To su prethodne
i privremene mjere kojima Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog
kriminaliteta i sudovi osiguravaju prisilno oduzimanje sredstava, prihoda
ili imovine ostvarene kaznenim djelom istraivanje kojih je u nadlenosti
navedenog Ureda. Navedeni propisi odreuje pojmove: sredstvo, prihod i
imovina. Sredstvo je svaki predmet uporabljen ili namijenjen uporabi, na
bilo koji nain, u cijelosti ili djelomice, pri poinjenju jednog ili vie kaz-
nenih djela ili predmet koji je rezultat kaznenog djela. Prihod predstav-
lja bilo kakvu imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom. Imovina su
nekretnine, imovinska prava, novac te pokretne stvari. Taj postupak nije
kazneni postupak, a na njega se primjenjuju odredbe Ovrnog zakona.

3. Izuzeci od primjene
privremenog oduzimanja predmeta

Izuzeci od privremenog oduzimanja predmeta taksativno su navedeni u

postupovnim propisima, to su: a) spisi i druge isprave dravnih tijela ije
bi objavljivanje povrijedilo obvezu uvanja slubene, dravne ili vojne taj-
ne, dok nadleno tijelo ne odlui drukije, b) pisana priopenja okrivljenika
branitelju ili osobama koje su osloboene obveze svjedoenja, osim ako ih
okrivljenik dragovoljno na zahtjev preda, c) tehnike snimke koje se nala-
ze kod osoba koje su osloboene obveze svjedoenja, a koje su one uinile o
injenicama o kojima su osloboene dunosti svjedoenja, d) zapisi, izvodi
iz registara i sline isprave koje se nalaze kod osoba osloboenih obveze
svjedoenja, a koje su one sainile o injenicama za koje su u obavljanju
svoga zanimanja saznale od okrivljenika, e) zapisi o injenicama koje su
uinili novinari i njihovi urednici u sredstvima javnog priopavanja o izvo-
rima obavijesti i podataka za koje su saznali u obavljanju svoga zanima-
nja i koji su koriteni prilikom ureivanja sredstava javnog priopavanja,
a koji se nalaze u njihovom posjedu ili u urednitvu u kojem su zaposleni.

737
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Zabrane privremenog oduzimanja predmeta, isprava i tehnikih snim-

ki od toke b) do toke d) ne primjenjuju se u pogledu branitelja ili osobe
osloboene obveze svjedoenja ako postoji osnovana sumnja da su okriv-
ljeniku pomogli u poinjenju kaznenog djela, pruili mu pomo nakon po-
injenja kaznenog djela ili postupali kao prikrivatelji, te ako se radi o pred-
metima koji se imaju oduzeti prema Kaznenom zakonu.

4. Postupanje sa sumnjivim stvarima

Sumnjive stvari su pokretne stvari naene u posjedu okrivljenika, a ne

zna se kome pripadaju. To su stvari koje nisu u vezi s kaznenim djelom
zbog kojeg je okrivljenik osumnjien, niti su to stvari koje se imaju oduzeti
prema Kaznenom zakonu.
Stvari o kojima je rije moraju potaknuti sud da zahtijeva od policije
poduzimanje odreenih mjera kako bi se rasvijetlile okolnosti pod kojima
su takve stvari naene u okrivljenikovu posjedu.
Bitnu pomo u traganju za vlasnikom takve stvari pruaju krimina-
listike evidencije, osobito evidencija potraivanih osoba i stvari. Pored
ostalog, postupovni propisi odreuju nain obavjetavanja javnosti o pro-
naenim sumnjivim stvarima te nainu prodaje putem objave.

Literatura:
Apap, J., Justice and Home Affairs in the EU: Liberty and Security Issues
after Enlargement,
Edward Elgar Publishing, Cheltenham, 2004.; Burghardt, 40; Califana -
Levkov, Criminali-
stics for the Law Enforcement Officer, McGraw-Hill, New York, 1978., 307;
ule, J., Traganje
i osiguranje prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene
kaznenim djelom
prema odredbama ZUSKOKa, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu,
12 (2005.) 2,
703738; Dvorek, A. Selinek, Lj., Problematika finannega kriminala
v Sloveniji, Fakul-
teta za policijsko-varnostne vede, 2005.; Hehn, Linguistische Aspekte von
Erpresserbriefen,
Kriminalistik, 7/1992., 463-467; Krapac, D., Pogled na neke vanije odredbe
novoga hrvat-
skoga kaznenog zakonodavstva o organiziranom kriminalitetu i pitanja
njihove praktine
primjene, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 2/1998.; Kube -
Strzer - Timm, I.,
259-271; Kurtovi, A., Organizirani kriminalitet: Kaznenopravna pitanja
odgovornosti (kriv-
nje) i sankcija, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 2/1998.;
Kurtovi, A. - Tomae-
vi, G., Organizirani kriminalitet: Oduzimanje koristi steene kaznenim
djelom, Policija i
sigurnost, 3-4/1999.; Markovi, 313, 424-426; Modly, 121, 65-85; Modly,
Leksikon, 530; Mosch,
Rechtliche Probleme bei Fangschaltungen und
Zahlervergleichseinrichtungen, Kriminali-

738
stik, 1976., 441; Novoselec, P, Organizirani kriminal - pitanja
kaznenopravnih inkriminacija
nedoputenih ponaanja i dr., IX. savjetovanje hrvatskoga udruenja za
kaznene znanosti i
praksu, Opatija, 8. - 12. VII. 1998., Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu, 5 (1998) 2;
Pavii, /ZKP/, 185-186, 298-306; Sai, Z., Suzbijanje organiziranog
kriminaliteta u Repub-
lici Hrvatskoj - kriminalistika stajalita, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu, 2/19-
98.; Schott, P. A., Reference Guide to Anti-Money Laundering And
Combating the Financing
of Terrorism, World Bank, Washington, 2006.; Simonovi, 285-286; Singer,
M., Organizirani
kriminalitet, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 2/1998.; Svedrovi,
M., Bankarska
tajna i njezina normativna ogranienja prema ZUSKOK-u, Hrvatski ljetopis
za kazneno pra-
vo i praksu, 12 (2005) 2, 573-596; Vodineli, I I I , 161-162; Welp, J.,
Strafprozessuale Funktio-
nen der Post u: Archiv fr das Post und Fernmeldewesen, 1976., 763;
Zbinden, 140.

739
KRIMINALISTIK^

Pitanja za provjeru znanja:

1. to je to edicijska dunost?
2. Koji predmeti ne podlijeu radnji privremenog oduzimanja predmeta?
3. Kojih se jamstvenih pravila potrebno pridravati prilikom poduzimanja
privremenog
oduzimanja predmeta?
4. Moe li redarstvena vlast privremeno oduzeti predmet?
5. Navedite posebne sluajeve privremenog oduzimanja predmeta.

740
 Glava XVIII.
Ispitivanje okrivljenika

1. Openito o ispitivanju okrivljenika

a) Pregled djelovanja okrivljenika u kaznenom postupku

Okrivljenik u mjeovitom kaznenom postupku, kakav je ureen Zakonom

okaznenom postupku, ima poloaj stranke, nositelja materijalne obrane i
nositelja dokaza. Kao stranka djeluje u postupku priopenjima, radnjama
i propustima na temelju kojih raspolae s obranom u odnosu na optubu,
tijek postupka i odluku.
Poloaj okrivljenika u akuzatornim sustavima znatno je razliit. Okriv-
ljenik je u njima stranka u postupku koja ostvaruje funkciju obrane, a koji
u klasinom akuzatornom postupku samo iznimno moe biti nositelj doka-
za, a ako se ispituje, potpada pod pravila ispitivanja svjedoka.
Kao nositelj materijalne obrane slobodno bira sadraj i nain obrane u
okvirima postupovnih propisa. Uz to moe ili mora imati i strunog pomo-
nika - branitelja koji ostvaruje formalnu ili strunu obranu okrivljenika.
Kao nositelj dokaza okrivljenik osobno, fiziki sudjeluje u dokaznim sred-
stvima: postupovnim radnjama koje su usmjerene na utvrivanje injeni-
ca. Rije je o dvije vrste takvih radnji.
Prva je ispitivanje okrivljenika, kojim se pribavlja iskaz okrivljenika kao
dokaz. Ispitivanje okrivljenika razliito je ureeno u razliitim postupovnim
situacijama. Najvanija je razlika izmeu ureenja ispitivanja u prethod-
nom postupku i na glavnoj raspravi. U prvom sluaju ispitivanje je ureeno
s polazitem u inkvizitornom modelu. Ispitivanje na raspravi (prije svega
u redovitom postupku) ureeno je prema modelu akuzatornog postupka.
Drugu skupinu tvore ostale radnje u kojima okrivljenik fiziki sudje-
luje: pretraga, oevid, prepoznavanje, vjetaenje, privremeno oduzimanje
predmeta, uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela itd. U
nekima meu tim drugim radnjama okrivljenik sudjeluje aktivno, a kod
drugih trpi, dakle sudjeluje pasivno u provoenju odreene radnje. Niti u
jednoj od tih radnji nije rezultat iskaz okrivljenika kao dokaz. To je klju-

741
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

na razlika u odnosu na ispitivanje okrivljenika koje ima posebno mjesto

meu radnjama dokazivanja.

b) Znaajke radnje ispitivanja okrivljenika

Ispitivanje okrivljenika je postupovna radnja kojom se dolazi do iskaza

okrivljenika kao dokaza. Ispitivanje je radnja u kojoj okrivljenik aktivno
sudjeluje. Ispitivanje okrivljenika sredstvo je spoznavanja istine, dakle,
dokazno sredstvo. Istodobno ispitivanje je pravo okrivljenika da izlae
svoju obranu ili da ju uskrati.
Ispitivanje okrivljenika pojmovno ukljuuje postupovnu radnju pribav-
ljanja iskaza od razliitih subjekata, iji postupovni poloaj ima odreene
razlike koje se odraavaju na njenu provedbu.
Naime, ispitivanje okrivljenika obuhvaa ispitivanje: osumnjienika,
okriv-
ljenika u uem smislu i optuenika (i osobe protiv koje se vodi posebni
postu-
pak za primjenu sigurnosne mjere, te osobe u postupku pruanja meunarod-
ne pravne pomoi). Razliitost postupovnog poloaja navedenih kategorija
ispitanika, ipak, nije tolike jakosti da se kljuna kriminalistika pitanja ne bi
mogla razmatrati jedinstveno za sve osobe koje se ispituju u tome svojstvu.
Ispitivanje okrivljenika prema sadraju postupovna je radnja u kojoj je
okrivljenik pozvan dati priopenje u obliku iskaza. Pravila o toj radnji se
odnose na odgovarajui izvid, ali pod posebnim uvjetima provoenja (na-
zonost branitelja) o kojima je bilo govora supra u Glavi XIII, 2.a).

c) Jamstvena pravila

Ispitivanje okrivljenika dokaz je samo u sluaju ako je provedeno prema

odreenim postupovnim pravilima. Meu njima se istiu jamstvena pravi-
la ureena meunarodnim izvorima (npr. Konvencijom za zatitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda i Meunarodnim paktom o graanskim i politi-
kim pravima), Ustavom i razraena u Zakonu o kaznenom postupku.
Kljuna su jamstvena pravila 1) obavijest o optubi, 2) pravo na ut-
nju, 3) sloboda obrane, 4) pravo na branitelja, 5) sloboda i ravnopravnost
u predlaganju i izvoenju dokaza, 6) nepovredivost osobe i 7) pravo na
tumaa. Posebnu vanost ima presumpcija nedunosti i sklop prava na
javni postupak odreene kakvoe pred zakonom ustanovljenim, neovisnim
i nepristranim sudom u razumnom roku.
Reena jamstvena pravila razraena su u Zakonu o kaznenom postup-
ku, i to posebno u uvodnim odredbama openito i posebno za uhienje,
prvo ispitivanje i openito postupanje prema okrivljeniku uz posebna na-
elna pravila o dokaznim standardima (presumpcija nedunosti, in dubio

Tekst odjeljka f) napisala je Tajana Ljubin.

742
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

pro reo i dr.) i favor defensionis. Zatim slijedi niz pravila o obrani okrivlje-
nika te drugih pravila meu kojima posebno jamstveno mjesto imaju pra-
vila koja ureuju ispitivanje okrivljenika u prethodnom i glavnom stadiju.

d) Subjekti koji provode ispitivanje okrivljenika

Ispitivanje okrivljenika provode razliiti subjekti. To su redom: policijski
slubenik, dravni odvjetnik, istrani sudac, raspravni sudac i lanovi vi-
jea, te branitelj i oteenik.
U kaznenom postupku ispitivanje okrivljenika je u pravilu sudska rad-
nja (osim ako se ne radi o povjerenoj istranoj radnji). Prije kaznenog pos-
tupka ispitivanje osumnjienika moe biti sudska (hitna istrana) radnja
ili radnja drugog tijela (koje provodi izvide).

e) Povod, prostor, vrijeme i druge okolnosti ispitivanja

Ispitivanje okrivljenika poduzima se u razliitim situacijama (u povodu
uhienja, prije poetka istrage, tijekom istrage, na glavnoj raspravi itd.).
U pravilu radnja se provodi u slubenim prostorijama tijela koje provodi
ispitivanje, ali takoer i na vanjskim uredovanjima (na mjestu oevida,
prepoznavanja, u zdravstvenoj ustanovi itd.).
Mnoge druge okolnosti takoer su znaajne za radnju ispitivanja (je li oso-
ba uhiena i dovedena, je li dola na temelju poziva ili na vlastiti poticaj, ima
li branitelja i je li nazoan itd.). Znaajno je i psihofiziko stanje i socijalni
tre-
nutak u kojemu se nalazi okrivljenik, kao i narav kaznenog djela. Isto su tako
vani vanjski utjecaji (obitelj, ua drutvena sredina, javna glasila i drugo).

f) Verbalne i neverbalne komunikacije okrivljenika*

Ispitivanje okrivljenika daje rezultate koji su po svom sadraju verbalne i
neverbalne komunikacije. Osobe koje su dobri intervjueri izuzetno su vje-
ti i u komunikaciji, verbalnoj i neverbalnoj. Oni znaju stvoriti dobar emo-
cionalni odnos s ispitanikom, dobro uoavaju neverbalno ponaanje, u sta-
nju su dobro proitati verbalnu poruku (kako onu oitu tako i ono to stoji
"izmeu redova"), vladaju komunikacijskim vjetinama (pregovaranje, uvje-
ravanje, konfrontacija, racionaliziranje itd.). V. izlaganje Glava IV. pod 3.
Dobra verbalna komunikacija ukljuuje bogatstvo rjenika i ideja, pri-
lagoavanje sugovorniku izborom rijei i stilom, izbjegavanje komunika-

743
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

cijskih blokada, strpljenje u graenju odnosa, stvaranje pozicije u kojoj

kriminalist ima autoritet, no uz istovremeni odnos potovanja.
O itanju neverbalnih znakova postoji opsena literatura. Neverbalni
znakovi manje su pod svjesnom kontrolom od verbalnih i njima se preteno
izraavaju emocije i stavovi (ne uvijek, npr. geste imaju direktni sadraj).
Danas je prihvaena Ekmanova neuro-kulturalna teorija emocija. Pre-
ma njoj, temeljne ljudske emocije imaju univerzalne facijalne izraze i spe-
cifini fizioloki sklop, no kako e u konanici izgledati facijalni izraz, ovisi
i o procesu socijalnog uenja po pravilima dotine zajednice u kojoj pojedi-
nac ivi. Npr. osoba moe osjeati gaenje, ali ako socijalna pravila nalau
da u odreenoj situaciji ne pokae tu emociju, tada e pojedinac pokuati
sakriti taj facijalni izraz i maskirati ili modificirati neverbalno ponaanje.
No to je emocija jaa, to ju je, naravno, tee maskirati.
Postoje dva odvojena neuralna puta koji upravljaju facijalnom ekspre-
sijom. Voljni pokreti lica potjeu iz motornog korteksa i putuju pirami-
dalnim motorikim putem. Nevoljni pokreti lica podrijetlo imaju u sub-
kortikalnim dijelovima mozga povezanim s emocijama, a impulsi putuju
ekstrapiramidalnim motorikim putem.
Istraivanja su pokazala kako facijalna ekspresija koja prati stvarno
doivljene emocije ima donekle drukiji oblik od one kada ovjek nastoji
glumiti emociju. Npr. kada ljudi nastoje pokazati da su sretni, obino to
pokazuju ustima irei ih (kao u klauna), no kada su istinski sretni, to se
osim po ustima vidi po sitnim pokretima oko oiju. Osim itanja neverbal-
nih facijalnih znakova i itanje drugih neverbalnih znakova od velike je
vanosti: pokret ruku, nogu, poloaj tijela i drugo.
No, osim itanja neverbalnih znakova u drugih, poznavanje neverbalne
komunikacije vano je i zbog upravljanja vlastitim neverbalnim ponaanjem.
Primjerice, izborom mjesta sjedenja u odnosu na drugog moe se ostvariti
pozicija kakvu elimo. Da bi bio uspjean intervjuer, kriminalist svojim dr-
anjem mora odraavati kompetentnost, odnosno samopouzdanje. Ako pak
ostavlja dojam neodlunosti, i dokazi mogu takoer izgledati nesigurno, a to
moe imati znatan utjecaj na rezultat intervjua, jer je percepcija dokaza od
strane ispitanika kljuan imbenik za odluku da prizna djelo. Za procjenu
lai tijekom ispitivanja okrivljenika v. izlaganje infra Glava XX, pod 3.b).

2. Pristup ispitivanju okrivljenika

a) Opi pristup

Pristup ispitivanju okrivljenika odreuje 1) stadij u kojemu se radnja pro-

vodi, zatim 2) svojstva okrivljenika i 3) skup okolnosti koje se moe ozna-
iti kao "postupovna situacija".

Tekst odjeljka f) napisala je Tajana Ljubin.

744
 KRIMINALISTIKA _________________________________________________________

Stadij u kojemu se ispituje okrivljenik ima kljuno znaenje zbog vie

razloga. Najprije, stadij uvjetuje mogunost ili nemogunost upoznavanja
s predmetom, (ne)mogunost pripreme za ispitivanje, zatim nain proved-
be i posebno ogranienja koja se postavljaju pri ispitivanju. Tu se jasno
razlikuju "istrana" od "raspravnih" ispitivanja.
Ispitivanje osumnjienika prije poetka kaznenog postupka provodi se kao
ispitivanje okrivljenika samo ako iskaz moe biti upotrijebljen kao dokaz. Pri
takvom ispitivanju bitno se razlikuje situacija flagrantnog kaznenog djela od
situacije u kojoj se prikupljaju podaci o ranije poinjenom kaznenom djelu.
U prvom sluaju ispitivanje je usmjereno na prvi, spontani iskaz osu-
mnjienika. To ispitivanje valja nastojati provoditi paralelno s drugim rad-
njama imajui u vidu da e u mnogim sluajevima osumnjienik uskratiti
iskaz. Za prvo ispitivanje u sluaju zatjecanja u kaznenom djelu ili ispiti-
vanje u povodu uhienja, bitno je da istraitelj odredi kljune ciljeve ispiti-
vanja i ako osumnjienik iznosi obranu, da na njih dobije odgovore.
U drugom sluaju istraitelj u pravilu priprema ispitivanje. Taktika
pravila su uglavnom iskustvena. Tonije je govoriti o preporuljivom po-
stupanju nego o pravilima. U nastavku se navode najvanija. Ispitivanje u
teem sluaju ne zapoinje osoba koja nema dovoljno iskustva. Prvo ispiti-
vanje treba biti rezervirano za najiskusnije ispitivae. Prije ispitivanja ili
tijekom ispitivanja potrebno je informirati se o osobnim prilikama, socijal-
nom okruju, sklonostima i eljama okrivljenika.
Potrebno je odbaciti predrasude o ljudima, a naroito one koje se odno-
se na rasnu, vjersku, nacionalnu ili socijalnu pripadnost. Navoenjem sit-
nih pojedinosti iz ivotopisa ispitanika stvara se dojam da se o njemu zna
mnogo vie nego on pretpostavlja. Treba uspostaviti neposredan kontakt s
ispitanikom tijekom ispitivanja i nalaziti se u njegovoj blizini.
Ispitaniku treba omoguiti da u neometanom neprekidnom izlaganju
iznese sve to zna o kaznenom djelu, a odgovarajua pitanja valja postav-
ljati nakon toga. Valja obratiti pozornost na tzv. simptomatsku sliku ispi-
tanika. Potrebno je da ispitiva govori to manje, ne smije moralizirati i sl.
Neka govore injenice, dokazi, kontradikcije.
Ako ispitiva utvrdi da ispitanik lae, treba ga pustiti da lae, ali iskaz
mora detaljno biljeiti. Ispitiva treba povremeno pokazivati znakove pri-
jateljstva ili izigravati ljutnju. Ako bi se ispitiva stvarno naljutio, ispita-
nik bi postigao jedan od svojih ciljeva.
Dokaze treba predoavati postupno, od slabijih prema jaima. Najbolji
je put do priznanja briljivo skupljanje, provjeravanje i predoavanje do-
kaza. Treba objasniti ispitaniku prednosti iskrenog priznanja, ali izbjega-
vati frazu: "Priznaj, mi sve znamo". Ako je tako, emu onda ispitivanje?
Ispitiva ne treba stvarati utisak da razjanjenje sluaja ovisi od priz-
nanja okrivljenika. Pretjerano inzistiranje u tom pravcu izaziva suprotne

745
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

uinke. Ako je ispitanik priznao ili povukao priznanje, treba provjeriti za-
to. Kad se dobije priznanje, treba se ponaati kao da ono ne postoji. Treba
se uvati sugestivnog djelovanja priznanja, jer ono moe djelovati tako da
se zapostavi utvrivanje objektivnog stanja.
Ispitiva mora stvoriti dojam da ima jo mnogo vremena za ispitivanje,
a stvarni zavretak ispitivanja ne treba unaprijed najavljivati.
Priznanje ima dokaznu snagu samo ako je jasno i potpuno razjanjeno kaz-
neno djelo, motiv poinjenja i linost poinitelja. Nedoputene metode ispi-
tivanja (sila, prijetnja, obmana) imaju svoju genezu upravo u nepravilnom
shvaanju dokazne snage priznanja (v. izlaganje infra Glava XVIII, pod 4.c).

b) Razlike izmeu prikupljanja obavijesti

(interview) i ispitivanja (interrogation)

Kriminalistika mora imati u vidu razlikovanje koje poznaju suvremena

postupovna zakonodavstva izmeu prikupljanja obavijesti i ispitivanja.
Razlika je uvjetovana drukijom biti otkrivake i dokazne naravi pojedine
radnje. Polazi se od zajednikih znaajki vanih za obje radnje. Istodobno
se mora imati u vidu zajednike ciljeve obje radnje: prikupiti novo sazna-
nje, iskljuiti nedune osobe, identificirati krivca i pribaviti priznanje.
Razlike su brojne. One se sastoje u svrsi (prikupljanje obavijesti ili pro-
vjera postojeih saznanja), tijeku (prethodna pouka o pravima), nainu
(kooperativni odnos ispitivaa i ispitanika, odnosno formalna distanca),
pripremi (temeljitost priprema), prostoru (neslubeni, odnosno slubeni
ambijent) itd.

c) Pripremanje ispitivanja

Priprema ispitivanja ukljuuje vie raznovrsnih zadaa. Kao ope, zajedni-

ke (koje vrijede za svako ispitivanje) mogu se uzeti: 1. opa pravila pristu-
pa postupovnoj radnji ispitivanja okrivljenika, 2. poznavanje predmeta,
3. poznavanje ispitanika i 4. odreivanje naina provedbe ispitivanja. Po-
sebne zadae izviru iz svojstava okrivljenika, stadija postupka i drugih
okolnosti. Opa pravila pristupa radnji ispitivanja okrivljenika odnose se
na ispitivaa, opu i posebnu tehniku ispitivanja, jezik i biljeenje iskaza.
Poznavanje predmeta ispitivanja temeljni je uvjet uspjeha. Kao opi
uvjet mogu se uzeti osam pravila pristupa ispitivaa: prilagodba, usposta-
va kontakta (Columbo efekt), pristojan odnos, zanimanje, poziv na surad-
nju, otvorenost za iskaze okrivljenika, struna sposobnost i strpljenje.
Konkretni sadraj, i, posebice, doseg toga zahtjeva, ovisi poglavito o vrs-
ti ispitivanja okrivljenika. Naime, kod iznimno vanoga prvog ispitiva-

746
 KRIMINALISTIKA _________________________________________________________

nja, poznavanje predmeta znatno je skromnijega sadraja nego, primjeri-

ce, poznavanje predmeta za ispitivanje na glavnoj raspravi.
Bez obzira na to o kojemu se konkretnom sadraju radilo, poznavanje
predmeta mora biti takvo da omoguuje stvaranje verzija koje e biti pre-
dmetom ispitivanja. To su, u pravilu, verzije o biu kaznenoga djela, o na-
inu ostvarenja djela, o suuesnicima te o drugim konkretnim obiljejima
njegove pojave, koje se razjanjavaju ispitivanjem. Tu kao osnove postupa-
nja dolaze funkcijski modeli (v. izlaganje supra Glava IX, pod 6.).
Poznavanje predmeta znai prethodno prouavanje spisa predmeta ili
barem isprava s kojima se prije ispitivanja raspolae, a u kojima postoje
podaci o kaznenome djelu koje je predmet ispitivanja. Bez ispunjenosti
toga uvjeta ispitivanje nema smisla. Ono, naime, nije heuristiki nefor-
malni razgovor.
U formalnom se ispitivanju, naprotiv, poznate okolnosti moraju raz-
jasniti, precizirati, nove okolnosti unijeti na postupovno valjan nain i
ujedno otkloniti do tada postojee nejasnoe. Time ispitivanje osim spoz-
najne funkcije dobiva i drugu, jednako znaajnu funkciju ukazivanja na
druge radnje koje valja poduzeti. Prouavanje predmeta kao priprema za
ispitivanje metodologijski ukljuuje: 1. utvrivanje obiljeja konkretne
pojave kaznenoga djela i izvora saznanja o tome, 2. odreivanje pitanja
koja valja razjasniti ispitivanjem i 3. odnos prema drugim postupovnim
radnjama.
Rezultat opisane pripreme moe se izraziti tablicom ispitivanja u
koju su uvrtena pitanja koja valja razjasniti, njihov redoslijed, odnos pre-
ma drugim pitanjima i podacima, zatim raniji odgovori, iskazi drugih itd.
Ta pre-interrogation checklist sastoji se od vie detalja (opisa djela, po-
sljedica, vremena i mjesta dogaaja, opisa mjesta dogaaja, prikupljenih
materijalnih dokaza, vremenskih prilika, opisa kretanja poinitelja, opisa
dolaska i povratka s mjesta dogaaja, modus operandi, sredstava poinje-
nja djela, moguih motiva, kruga sumnjivih osoba).
Tablica ispitivanja nuna je osnova ispitivanja na glavnoj raspravi jer
jami cjelovitost, sustavnost i preglednost podataka o kaznenome djelu,
ali istodobno i ekonominost postupka. Jo veu vanost ima kao priprema
za prvo ispitivanje. Tu se njenom uporabom osigurava unoenje prvih for-
malnih saznanja o kaznenome djelu u spis predmeta.
Bitno je da su prva formalna saznanja o kaznenom djelu upravo u za-
pisniku prvoga ispitivanja to je mogue vie odreena. To poglavito znai
okolnosna (takva da sadre konkretne detalje), cjelovita (da se odnose
na cjelinu predmeta ispitivanja i cjelokupne spoznaje), izvorna (da okriv-
ljenik iznosi nove sadraje) i sustavna (da prvo ispitivanje, koje ima klju-
no mjesto u kriminalistikom istraivanju, prua lako preglednu sliku po-
jave kaznenoga djela i stava okrivljenika o tome).

747
 U kriminalistikoj se literaturi kao opeprihvaeni zahtjev postavlja
poznavanje linosti okrivljenika. To osobito znai poznavanje karak-
tera, predivota i okoline u kojoj ivi okrivljenik. Taj je uvjet bitan za psi-
holoku komponentu pristupa ispitivanju, ali takoer i za sam predmet
ispitivanja.

d) Provedba ispitivanja

Odreivanje naina provedbe ispitivanja ukljuuje izradu plana ispiti-

vanja koritenjem verzija i ranije opisanih saznanja o djelu i okrivljeni-
ku, zatim odluku o konkretnim detaljima taktike ispitivanja i biljeenja
iskaza, a posebice redoslijed pojedinih radnji koje prethode ili slijede iza
ispitivanja.
Modaliteti prostora, vremena i sredstava uvjetovani su postupovnim
odredbama i njih se valja bezuvjetno pridravati. To je iznimno vana okol-
nost o kojoj se mora voditi rauna i kod pripreme ispitivanja, jer propusti
u odnosu na postupovne odredbe mogu obezvrijediti sadrajno i stvarno
vrlo vaan, ponekad kljuni iskaz.
Plan ispitivanja okrivljenika nuno mora sadravati i sastojke koji
jame formalnu besprijekornost iskaza (primjerice obvezu imenova-
nja branitelja po slubenoj dunosti i pravodobno izvjeivanje branitelja
o terminu ispitivanja). U aktualnim prilikama jo uvijek je previe lutanja
i nesnalaenja. Tuitelji u velikom broju nisu operativno pripremljeni za
aktivnu ulogu u raspravnom ispitivanju. Jo uvijek ima pretjerano revnih
sudaca koji ne uvaavaju poloaj kojega imaju prema aktualnom ustroju i
uzimaju ispitivanje "u svoje ruke".
Svojim "inkvizitorskim pristupom" i pretjeranom aktivnou takvi suci
u dokazivanju kompenziraju nedovoljnu aktivnost dravnih odvjetnika
(rjee branitelja), to je pozitivno, ali gube poloaj treeg, nepristranog u
postupku, dakle jedini poloaj kojega moe imati sudac u sustavu pote-
nog suenja, to je bitan nedostatak.

e) Postupovna situacija

Postupovna situacija su sve ostale okolnosti konkretnog predmeta koje

odreuju ispitivanje. Meu njima je kljuni splet okolnosti situacije kaz-
nenog djela, koji se odnosi prije svega na pitanje dokazivanja injenica
kaznenog djela.
Ispitivanje okrivljenika je dokazno sredstvo koje samostalno i u vezi s
drugim takvim sredstvima valja najprikladnije uklopiti u cjelinu radnji
istraivanja. Kod toga su znaajni redoslijed i konkretni oblik i modalite-

748
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

ti provoenja. Ta radnja je provedbeno bitno slina ispitivanju svjedoka.

Meutim, uvijek valja voditi rauna o tome da je ispitivanju okrivljenika
prvenstveni cilj pribaviti njegovu materijalnu obranu. Ispitivanje svjedo-
ka naprotiv, prvenstveno je usmjereno utvrivanju istine. Bez obzira na to
tko ga je predloio, svjedok se ispituje radi utvrivanja istine.

3. Ispitivanje posebnih kategorija okrivljenika

a) Ispitivanje maloljetnika

U postupku prema maloljetniku primjenjuju se posebna pravila usmjere-

na prema to jaoj zatiti osobe maloljetnika. Ona obvezuju sve subjekte
koji sudjeluju u postupku na osobiti obzir.
Najprije, propisani su odreeni uvjeti za suce i druga tijela u vidu nag-
nua za odgoj, za potrebe i probitke mladei te vladanje osnovnim zna-
njima iz podruja kriminologije, socijalne pedagogije i socijalne skrbi za
mlade osobe.
Poloaj maloljetnog okrivljenika pri ispitivanju pojaan je i obvezom
nazonosti branitelja ve pri prvom ispitivanju ako se postupak vodi za
kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora dulja od tri godine, a
za ostala kaznena djela, za koja je propisana blaa kazna ako sudac za
mlade ocijeni da je maloljetniku potreban branitelj. Prilikom postavljanja
branitelja treba, po mogunosti, postaviti odvjetnika s izraenim sklonos-
tima i osnovnim znanjima u podruju odgoja i skrbi za mlade osobe.

b) Ispitivanje okrivljenika s duevnim smetnjama

Posebnu prilagodbu nalae ispitivanje okrivljenika s duevnim smetnja-

ma. Prije svega, duevne smetnje mogu biti razliita oblika, vrste i teine.
Za svaku je situaciju potrebno unaprijed predvidjeti odgovarajui nain
pri emu valja voditi rauna o stanju u kojemu se osoba nalazi te o svrsi
ispitivanja.
U nekim sluajevima ispitivanje se provodi u cilju provjere stanja po-
initelja, a u drugima uz to ima ope spoznajne ciljeve. Dakako, potonji se
moraju ocjenjivati s posebnom pozornou.
Valjalo bi kao pravilo uzeti da ispitivanju prisustvuje vjetak ili stru-
na osoba. Osim toga, valja voditi rauna o posebnim opasnostima uvje-
tovanim stanjem ispitanika i s obzirom na njih poduzeti posebne mjere
osiguranja tijeka ispitivanja.

749
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

c) Ispitivanje predstavnika pravne osobe

Ako se postupak vodi i protiv pravne osobe, u postupku se ispituje njen

predstavnik bez obzira na to je li imenovan prema ustroju pravne osobe ili
odlukom suda. Pravila ispitivanja okrivljenika primjenjuju se na predstav-
nika pravne osobe samo djelomino, i to prije svega u komponenti ispitiva-
nja kao dokazne radnje. U tom smislu vrijede, mutatis mutandis, pravila
kao i za ispitivanje okrivljenika fizike osobe.

4. Tijek ispitivanja okrivljenika

a) Openito

Hrvatsko kazneno postupovno zakonodavstvo na bitno razliit nain ure-

uje ispitivanje okrivljenika u prethodnom i skraenom postupku od ispi-
tivanja na glavnoj raspravi u redovitom postupku. U potonjem sluaju
ispitivanje ima znaajke dokaznog iskazivanja, "ispitivanja stranke" na-
kon prethodnog oitovanja o optubi koje nije ispitivanje u razmatranom
smislu. U izlaganju koje slijedi pozornost je usmjerena prije svega na ispi-
tivanje prije glavne rasprave.
U poetnoj fazi uspostavlja se komunikacijski odnos izmeu ispiti-
vaa i ispitanika, postavljaju pitanja ad personam, koja ulaze u sklop
temeljnih identifikacijskih podataka ispitanika, daju pouke o pravima
ispitanika tijekom ispitivanja te odreuje polazna taktika ispitivanja.
Ona, osim o ve spomenutim imbenicima, ovisi posebice o predmetu
ispitivanja (jedno ili vie djela, narav djela, modaliteti ostvarenja, plura-
litet poinitelja i dr.).
U tome stadiju ostvaruje se kljuni psiholoko-komunikacijski pro-
ces: meusobna procjena ispitivaa i ispitanika i uspostavljanje njihove
interakcije koje mogu imati razliit sadraj (povjerenje, nepovjerenje,
simpatija, antipatija, interes, ravnodunost, otpor, osuda itd.). Posebice
je vano da u tome stadiju ispitiva mora zapoeti promatranje dranja
ispitanika u cjelini, njegove svjesne i nesvjesne reakcije, ija se vanost
poglavito ogleda u heuristikom ispitivanju, ali se ni ovdje ne moe sa-
svim zanemariti.
Ispitivai koriste taktiku "itanja misli" okrivljenika. To su sluajevi
u kojima se ispitiva stavlja u poloaj okrivljenika (empatiki pristup) i
nastoji si predoiti njegove reakcije, imajui na umu njegovu osobnost i
okolnosti sluaja. Da bi se postiglo "itanje misli" o kojem je rije, ispitiva
treba nastojati shvatiti duevno stanje okrivljenika.

750
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Voenje ispitivanja vrlo je zahtjevna postupovna aktivnost za koju je,

osim temeljite pripreme, bitno iskustvo u pojedinoj vrsti ispitivanja. Tu
je, prije svega, znaajan: konkretni postupovni ustroj ispitivanja, stadij (i
vrsta) postupka, kazneno djelo.
Za tehniku izvedbu ispitivanja vane su i neke stvarne okolnosti
kao kabinetska atmosfera, reducirana (stranaka) javnost istranoga
postupka, zatim opa javnost ili njeno iskljuenje tijekom ispitivanja na
glavnoj raspravi. Nije nimalo pogreno ukazati na to da je ispitivanje
u istrazi primarno usmjereno na komponentu dokaznoga sredstva, dok
je ispitivanje na glavnoj raspravi usto snano obiljeeno komponentom
obrane. U oba sluaja zahtjevi koji se postavljaju pred ispitivaa dosta se
razlikuju, kao to je uope razliita komunikacijska struktura istrage i
glavne rasprave.
Posebnu pozornost zasluuju jezik i ton ispitivanja, tj. modalitet go-
vora kao sredstva verbalne komunikacije izmeu ispitivaa i ispitanika
(iznimno e biti pisano komuniciranje ili posebni znakovi za odreene ka-
tegorije osoba). Najvanija pravila koja se odnose na jezik ispitivanja jesu
razumljivost (jasnoa i jednoznanost), odreenost i postupnost pitanja.
Ton ispitivaa mora biti takav da potie ispitanika da odgovara, ozbi-
ljan, s otklonom prema objema strankama, miran, jasan i razgovijetan.
Ispitiva ne smije dopustiti da mu postupak izmie ispod nadzora, ne smi-
je se dati isprovocirati, niti smije dopustiti bilo koju radnju koja ugroava
pravilan tijek ispitivanja.
U sluaju da ispitanik koristi pravo uskrate davanja iskaza ili odgo-
vora na pojedina pitanja, upozorenje na mogue tetne posljedice mora
biti izraeno u istome tonu. Pitanja koja se postavljaju okrivljeniku mo-
raju biti precizna, kratka i jasno oblikovana, takva da je na njih mogue
odgovoriti pod istim uvjetima, o emu je openito bilo rijei u ranijem izla-
ganju. Tako postavljena pitanja sprjeavaju nesporazume koji, bez obzira
to ih pojmovno nije mogue iskljuiti, uglavnom slue okrivljeniku kao
opravdanje za kasnije izmjene i dotjerivanja iskaza.
Za jasno postavljena pitanja (koja se prema potrebi mogu izriito uni-
jeti u zapisnik) takva e argumentacija biti oito neprihvatljiva. Suprotno,
ako ispitiva postavlja opsena, sloena, komplicirana i duga pitanja, logi-
no je oekivati nejasne, dvosmislene i neprecizne odgovore. To, meutim,
ne znai da se od ispitanika bezuvjetno zahtijeva precizan odgovor, jer ga
on uvijek (ne eli) ne moe dati. No, ako je pitanje bilo jasno postavljeno,
takav je odgovor sasvim razumljiv, a to je osnovni zahtjev svakog ispitiva-
nja. Prema potrebi pojedina se pitanja mogu ponoviti, razdvojiti, postaviti
potpitanja itd. Tijekom ispitivanja ispitaniku se predoavaju drugi dokazi,
iskazi i predmeti, to mora biti jasno ubiljeeno kao i odgovori ispitanika
u vezi s tim.

751
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Ispitivanje mora biti voeno na nain koji je predvien postupov-

nim propisima. Ti se propisi razlikuju s obzirom na oblik postupka i sta-
dij u kojemu se okrivljenik ispituje.
Okrivljenika u istrazi ispituje osobno sudac ili u zakonom predvienim
sluajevima policijski slubenik ili sudski savjetnik. Takoer, u zakonom
predvienim okvirima, pojedina pitanja mogu postavljati tuitelj i drugi
sudionici postupka.
Ispitivanje optuenika na glavnoj raspravi u redovitom postupku po-
stavljeno je "akuzatorno", jer u stvarnom smislu bitno ovisi o sadraju
oitovanja optuenika o osnovanosti optube. Ako se optuenik oitovao
krivim za sve toke optube, ispitivanje je bitno reducirano u komponenti
dokaznoga sredstva.
Ispitivanje ne smije dovesti do iscrpljivanja ispitanika, ne smije tra-
jati toliko dugo da se ispitanik vie nije u stanju koncentrirati. Ispiti-
va uvijek mora omoguiti okrivljeniku slobodno iznoenje iskaza koji on
smatra svrhovitim. Niti okolina u kojoj se ispitanik ispituje ne smije u
tome smislu dovesti u pitanje tu svrhu. Posebne mjere ispitiva mora po-
duzeti u sluaju simuliranja bolesnih stanja (padavice, sranoga napada
itd.). U pravilu, tu je najvanije osigurati hitan dolazak lijenika koji e
se nakon pregleda izjasniti o mogunostima ispitivanja, o emu ispitiva
sastavlja biljeku.
Ponekad e biti potrebno primijeniti metodu "pipanja" pri ispitivanju
okrivljenika. To je metoda koja se primjenjuje kada ispitiva raspolae s
malo dokaza ili kada dokazi nisu vrsti. U okviru te metode koriste se fini
psiholoki mehanizmi kao to su: transfer odgovornosti, osjeaj asti, osje-
aj krivnje, sukob sa "super egom" i sl. Kod primjene ove metode dolaze do
izraaja iskustvo i intelektualna intuicija ispitivaa.
Sredinji stadij postupovne radnje ispitivanja okrivljenika ukljuu-
je poseban komunikacijski odnos ispitivaa i ispitanika, koji ima osobne,
stvarne, informacijske i druge znaajke. U tome odnosu posebnu vanost
imaju okolnosti koje se mogu uzeti kao temeljne odrednice tijeka ispi-
tivanja. To su: 1. odnos ispitanika prema ispitivanju, 2. vrsta ispitivanja,
3. poetak ispitivanja, 4. tijek ispitivanja, 5. prigovori i tekoe u ispitiva-
nju i 6. neuspjeh u postizanju cilja ispitivanja: uskrata odgovora i lani
iskazi.
etiri skupine imbenika uvjetuju odnos ispitanika prema ispitiva-
nju: 1. energija otpora, suprotstavljanja, 2. inteligencija suprotstavljanja,
3. osjeajna strana i 4. karakterne osobine. Navedeni imbenici mogu dje-
lovati samostalno, izdvojeno, ali e, u pravilu, njihov utjecaj biti sloen,
zajedniki, pri emu je uloga pojedinih od njih razliita.
Vrsta ispitivanja ima mnogo vee znaenje nego to se misli. Opravda-
no se u svim kriminalistikim radovima istie vanost prvoga ispitivanja.

752
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Izmeu ostaloga zato to samo tijekom toga ispitivanja okrivljenik iznosi

izravna sjeanja, a kasnija su ispitivanja, u pravilu, izvedena iz prvoga.
Uz to, na prvom se ispitivanju, i izvan skupine pitanja ad personam, pri-
kupljaju najvanija saznanja o osobi ispitanika.
Posebnu pozornost ovdje privlae posebnosti taktike uvjetovane razli-
kama izmeu ispitivanja osumnjienika, (po naravi stvari to je uvijek prvo
ispitivanje), okrivljenika u istrazi i optuenika (ili okrivljenika) na glavnoj
raspravi (ili drugostupanjskoj raspravi). Usto, u istome smislu djeluju raz-
like do kojih dolazi u zavisnosti o kojoj se vrsti kaznenoga postupka radi
(ve spomenute razlike izmeu redovnoga oblika kaznenoga postupka, su-
marnih oblika, postupka prema malodobnicima ili posebnoga postupka za
primjenu mjera sigurnosti).
Odreeno znaenje za praksu imaju teorijska nastojanja da se stvori
prikladna klasifikacija ispitanika koja bi bila pouzdana osnova taktikoga
pristupa, a koju valja utemeljiti na "operacionalizaciji" karakternih i dru-
gih osobina. Tako se dobivaju brojni, meusobno razliiti tipovi ispitanika
(lukav, iskren, tih, razmetljiv, sklon konfliktu itd.).
Pokuaji stvaranja tipologije ispitanika imaju ogranienu vrijednost,
koja se poglavito odraava u tome da se skree pozornost na vanost pro-
sudbe i odgovarajue taktike prilagodbe oekivanom ponaanju okrivlje-
nika tijekom ispitivanja.
Za razliku od heuristikoga ispitivanja, silogistika radnja mora biti
ostvarena tako da se ispitaniku omogui neometano izlaganje. Predmet
ispitivanja na glavnoj raspravi je sasvim odreen optunim aktom, u
istrazi zahtjevom ili rjeenjem o provoenju istrage, i to je bitna razlika u
odnosu na jednu jedinu vrstu silogistikoga ispitivanja gdje to nije sluaj:
ispitivanje osumnjienika, u kojemu ispitiva mora sam izloiti predmet
ispitivanja i okolnosti koje upuuju na njega.
Iz tih okolnosti slijedi vano ogranienje u odabiru taktikih opcija silo-
gistikoga ispitivanja. Ovdje, naime, ne dolazi u obzir primjena odreenih
taktikih opcija heuristike kriminalistike poput taktike iznenadnoga
pitanja (koje odmah ide u samu sr predmeta raunajui s psiholokim
uinkom iznenaenja). Neki drugi taktiki postupci mogu se primijeniti
tek u drugoj fazi ispitivanja. To se odnosi, primjerice, na taktiku mrvlje-
nja i sitnoga kriminalistikog rada, u kojoj je dominantna znaajka
krajnja temeljitost i dosljednost u razjanjavanju kljunih detalja i ciljano
ponavljanje pitanja koja su vana za ocjenu, primjerice, priznanja, zbog
toga to ispitanik iznosi pojedinosti koje su bitne kod procjene naknadno-
ga poricanja.
Praktino je nezaobilazna primjena sondanih pitanja posebice kod
upornih a neuvjerljivih poricanja. Razliite taktike opcije uvjetovane su
nizom drugih imbenika meu kojima valja posebice istaknuti narav kaz-

753
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

nenoga djela. Mogue je, naime, da ona zahtijeva ne samo paljiv odabir
taktike opcije nego jo vie od toga, koritenje sloene taktike sheme.
Primjer za to je ispitivanje uz pomo strunoga savjetnika, zahtjev za zor-
nim iskazom, skiciranjem, predoavanjem itd. Analogni problemi i zahtje-
vi nastaju u sluaju posebnih dokaznih struktura. Poetak ispitivanja ima
viestruku vanost, iako je teko prihvatiti stajalite da prve tri minute
odluuju o uspjehu ili neuspjehu ispitivanja.
Ispitivanju iji rezultati govore protiv interesa okrivljenika obino se
stavljaju prigovori koji su uglavnom usmjereni na isticanje: a) nepravilnos-
ti u vezi s obranom okrivljenika (odsutnost, nepravodobno pozivanje bra-
nitelja, nemogunost uvida u spis i kontakta s okrivljenikom), b) nepravil-
nosti postupanja ispitivaa (propust davanja pouke o pravima, samovoljno
sastavljanje sadraja zapisnika, nekorektan odnos prema ispitaniku, ne-
jasne, dvosmislene formulacije, proputanje bitnih pitanja, ignoriranje
prigovora i prijedloga okrivljenika itd.), c) okolnosti u kojima je voeno
ispitivanje (nazonost policijskih slubenika, prijetnje pritvorom, zadra-
vanje u policijskim prostorijama prije formalnoga ispitivanja, lana obe-
anja itd.).
Spomenuti prigovori vrlo su dragocjeno didaktiko pomagalo u nao-
brazbi ispitivaa. Valjalo bi, naime, sustavno obraditi i temeljito prouiti
takve prigovore, ocjenu instancijskih sudova o njihovoj osnovanosti i na-
stojati da se unaprijed sprijei mogunost njihova isticanja dosljednom i
pravilnom primjenom postupovnih odredaba.
U nekim primjerima ispitivanje okrivljenika ima negativni rezultat
za utvrivanje istine u kaznenome postupku. Ti se sluajevi mogu raz-
vrstati u dvije skupine. Prvu skupinu tvore sluajevi u kojima je neisti-
nitost iskaza posljedica postupaka okrivljenika. Najvanije situacije u
ovoj skupini povezane su s pravima okrivljenika na utnju i njegovom mo-
gunou da daje lane iskaze. Konkretne su pojave razliite.
U prvoj su podskupini one koje se svode na to da okrivljenik nije pri-
donio utvrivanju istine. One se mogu sastojati u odbijanju okrivlje-
nika da iskazuje, da daje odgovore na pojedina pitanja. On nadalje moe
iznositi sadraje koji nemaju veze s predmetom ispitivanja (sabotiranje
pitanja). Drugu skupinu tvore lani iskazi. Lani iskaz moe biti takav
da zadire u pravna dobra treih osoba (tu okrivljeniku prijeti mogunost
pozivanja na odgovornost u posebnome postupku) ili da je u odnosu na
to neutralan (takav iskaz okrivljenik moe davati praktino bez ikakve
opasnosti).
Zajedniko je svim nabrojenim, meusobno razliitim sluajevima da
ne pridonose utvrivanju istine. Zbog toga je ispitiva duan da s po-
sebnom pozornou o tim situacijama vodi rauna. Mogunosti reagiranja
na pojedine pojave znatno se razlikuju, to ovisi o postupovnim pravilima.

754
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Openito, vrlo su skromne mogunosti kompenziranja informacijskoga de-

ficita uvjetovanog postupanjem okrivljenika. To je specifina posljedica
okol-
nosti da je iskaz okrivljenika uvjetno i u ogranienoj mjeri (poglavito odree-
noj voljom okrivljenika) dokaz u kaznenome postupku. Jedini nadomjestak
takvome ishodu jest izvoenje drugih dokaza, eventualno ponovno ispitiva-
nje itd. Uostalom, ni odluno priznanje okrivljenika ne oslobaa sud obve-
ze izvoenja drugih dokaza, barem onih kojima se to priznanje provjerava.
Ispitiva mora s posebnom pozornou paziti na la ispitanika. Sloboda
u odabiru sadraja obrane koju ima ispitanik nije zapreka da se s najve-
om pozornou pazi na svjesno iznoenje neistine. To zahtijeva poseban
taktiki pristup s veim brojem varijanti, meu kojima je elementarna
ona kojom se svi iskazi detaljno biljee, posebice ponavljanja ispitanika,
u kojoj se zahtijeva iznoenje okolnosti u ponovljenome ispitivanju, pre-
doavaju skice, crtei, fotografije, da bi u tom krugu mnogostrukih provje-
ra ispitanik nuno doao u proturjenost. I u tome smislu je vano ranije
upozorenje o izbjegavanju nesporazuma zbog nejasnoa u postavljanju pi-
tanja, koje moe oteati primjenu kriterija vjerodostojnosti iskaza.

b) Dvojbene i zabranjene metode

Druga vrlo vana skupina sluajeva u kojima iskaz okrivljenika ne prido-

nosi utvrivanju istine u kaznenome postupku povezana je s uporabom
stanovitih metoda ispitivanja okrivljenika (to su zabranjene ili barem
sporne metode kao primjerice: uporaba varki, lanih obeanja, sugestivnih
i kapcioznih pitanja, sile, psihike zlostave, prijetnje i ve spomenutih me-
dicinskih, tehnikih i drugih sredstava).
Uporaba varki predstavlja nain ispitivanja pri kojem ispitiva svjes-
no dovodi ispitanika u zabludu, isticanjem lanih pretpostavki ili okol-
nosti kako bi ispitanik neto priznao ili negirao. Ispitivanje koritenjem
varke polazi od pretpostavki koje nisu tone ili ispitiva nije siguran da su
tone, a okrivljeniku ih predstavlja kao istinite ili vjerojatne. Ispitiva je
u sluaju uporabe varke svjestan da ispitanika dovodi u zabludu. Upora-
ba varki predstavlja postupak protivan pravu na dostojanstvo ispitanika,
zbog ega ih valja smatrati nedopustivim.
Lanim obeanjima oznaavaju se postupci kojima ispitiva nastoji
potaknuti ispitanika na suradnju, otvorenost i vjerodostojnost za trajanja
ispitivanja i pri tome ga dovodi u zabludu obeavajui neke pogodnosti
koje mu ne moe ili ne smije ispuniti. Prava koja ispitanik ima u postup-
ku normativno su ureena u visokom stupnju tako da tijelo koje provodi
ispitivanje ima ogranieni prostor diskrecije. Neprihvatljivo je dovoenje
u zabludu okrivljenika da e mu se dati odreene pogodnosti ili da njegov

755
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

iskaz nee imati osobito znaenje za njegov dalji poloaj ili da e mu se

zapravo uzeti u obzir kod odluivanja o krivnji i dr. Poticanje na iskaz te-
meljem lanog obeanja negacija je prava na dostojanstvo ispitanika.
Sugestivnim pitanjima okrivljeniku se predouju okolnosti koje bi se
trebale saznati tek iz njegovih odgovora pa ga se tako navodi na sadraj
odgovora. Svako pitanje je na odreeni nain sugestivno, ono potie odgo-
vor u odreenom smjeru, ali ono ne smije biti takvo da ispitanika navodi
na netone odgovore. Sugestivnost pitanja oituje se u njegovoj formulaci-
ji, sadraju, ali i cjelokupnom ponaanju ispitivaa u odreenoj situaciji.
Osobito su opasna za ispitanike slabijeg obrazovanja i inteligencije jer oni
mogu potpasti pod utjecaj ispitivaa. Pitanja o kojima je rije mogu se pos-
tavljati svim ispitanicima: okrivljenom, svjedoku i vjetaku. Ipak se kao
posebna opasnost istiu svjedoci. Sugestivna pitanja mogu biti: a) potpu-
no disjunktivna, b) nepotpuno disjunktivna, c) ekspektativna, d) odluna i
e) nadovezna pitanja.
Kod potpuno disjunktivnih pitanja ispitivanoj osobi se ne doputa dru-
gi odgovor osim odgovora samo s "da" ili "ne", npr. "jeste li vidjeli nalet
automobila na pjeaka?" Kada u konkretnim okolnostima ne bi bilo postav-
ljeno takvo pitanje, ispitivana osoba bi moda iznijela trei odgovor. Ispiti-
vanu osobu se "prisiljava" da odgovori na ogranien nain. To je razlog za
isticanje kako ovakva pitanja nisu naelno korektna.
Nepotpuna disjunktivna pitanja ne iskljuuju i druge mogunosti osim
onih koje su obuhvaene pitanjem. Kad se ispitaniku postavi, primjerice,
pitanje je li automobil bio crvene ili tamne boje, on moe odabrati i neki
trei odgovor. Navedenim pitanjem sugerira se odgovor, to ga ini opas-
nim za vjerodostojnost iskaza.
Ekspektativna pitanja dijele se na potvrdna i odrena. Ona su tako
uobliena da se oekuje tono odreeni odgovor. Primjer je za potvrdno
pitanje sljedei: "Vi ste vidjeli crveni automobil, zar ne?" Odreno pitanje
glasilo bi: "Vi niste vidjeli crveni automobil, zar ne?"
Odlunim pitanjem se na pogrean nain potie prisjeanje. Kod ove
vrste pitanja ispitanik ne osjea poticanje, ali je ono svakako prisutno, npr.
"je li automobil bio crven?" Kod nadoveznih pitanja ispitaniku se postav-
ljaju pitanja nakon to je on ranije popustio sugestiji i pogreno odgovorio.
Takvim ispitivanjem on produbljuje svoja pogrena prisjeanja. Valja upo-
zoriti da netom izloeno vrijedi za radnju ispitivanja tijekom istrage.
Kapcioznim pitanjima ispitiva smjera brzom odgovoru na pitanje koje
ima pogrenu ili neprovjerenu premisu, npr. "je li crveni automobil jurio
velikom brzinom?" U istaknutom primjeru ispitiva polazi od pretpostav-
ke da je automobil bio crven, iako to nije utvreno. Tako postavljenim pi-
tanjem eli se ispitanikova pozornost usmjeriti u pogrenom smjeru i tada
ga "uhvatiti" da on iskae ono to ne bi elio rei.

756
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Sila je primjena tjelesne snage prema osobi radi svladavanja njena

otpora ili radi prisiljavanja na poslunost. U razmatranom smislu ona
moe biti kao i u materijalnom kaznenom pravu, apsolutna i kompulzivna.
Apsolutna sila postoji kad osoba prema kojoj je primijenjena nema ni-
kakva izbora i kada ona mora izvriti upravo ono to se od nje trai. To
moe biti sluaj kad se osobi prua olovka da potpie odreenu izjavu uz
prijetnju smaknuem.
Kod kompulzivne sile ozbiljnost zla je udaljenija i osoba ima mogu-
nost izbora. Uporabom sile tijekom ispitivanja osobe mogue je ostvariti
slijedea kaznena djela: iznuivanje iskaza, zlostavljanje u obavljanju slu-
be ili javne ovlasti i muenje i drugo okrutno, neljudsko i poniavajue
postupanje. Uporaba sile tijekom prikupljanja dokaza nezakonit je nain
pribavljanja dokaza.
Psihika zlostavljanja predstavljaju neovjeno postupanje prema ispi-
taniku u sklopu kojeg se primjenjuju posebne tehnike ispitivanja kao npr.
stajanje uza zid, izlaganje buci, uskraivanje spavanja, vode i hrane. Pored
navedenog, u psihika zlostavljanja ulaze i poniavajua postupanja, kad
se kod osobe pobuuje osjeanje straha, tjeskobe ili inferiornosti, prikladne
da ih se ponizi i prema okolnostima slomi njihov tjelesni i moralni otpor.
Prijetnja predstavlja stavljanje u izgled zla nekoj osobi ako se ona ne po-
kori zahtjevu onog tko upuuje prijetnju. Postupanje poinitelja u odree-
nim okolnostima mora biti ozbiljno, to znai djelotvorno u odnosu na volju
osobe prema kojoj se djeluje. Prijetnju je mogue primijeniti prema svim
ispitanicima, najee ipak prema okrivljeniku ili svjedoku. Uporaba pri-
jetnje tijekom prikupljanja dokaza nezakonit je nain pribavljanja dokaza.
Od medicinskih sredstava valja spomenuti narkoanalizu (o kojoj je bilo
govora supra Glava IV. pod 3. d.2) i lobotomiju. Lobotomija predstavlja
mehaniko djelovanje na koru mozga i odstranjivanje "svjesne cenzure".
Metoda o kojoj je rije bila je sredstvo u lijeenju osoba s duevnim smet-
njama, ali je kao sredstvo za dobivanje iskaza zbog svoje tjelesne okrut-
nosti ili/i odstranjivanja svijesti kod osobe nedopustiva.
Od tehnikih sredstava valja spomenuti uporabu struje odnosno struj-
nih udara. Gledajui u cjelini, uporaba sredstava o kojima je rije pred-
stavlja uporabu sile sa svim daljim posljedicama.
Razmatranje ovih sredstava sustavno ovdje ulazi samo u mjeri u ko-
joj je rije o uporabi koja je sukladna postupovnim pravilima (primjerice
mehaniki zapisnik). Izvan toga silogistika kriminalistika se njima mora
baviti kao s posebnim oblicima kaznenih djela iznuivanja iskaza, prisile,
zloporabe poloaja ili ovlatenja itd. Vana razlika izmeu te dvije sku-
pine je u tome to su pod zakonskim uvjetima sluajevi druge skupine
formalno nevaljani dokazi. Lani iskaz okrivljenika ili iskaz u kojemu je
uskraen odgovor na pojedina pitanja to, dakako, nije.

757
KRIMINALISTIKA

c) Priznanje

Priznanje mora biti dovoljno opseno da obuhvati one elemente koji su po-
trebni da se pokrene kazneni progon. Rije je o legalnoj definiciji priznanja.
Priznanje zahtijeva i shvaanje potrebnih elemenata kaznenog djela od
strane okrivljenika. Ono treba odraavati protupravnost djela i ukazivati
na namjeru poinitelja. Na temelju toga moe se odrediti stupanj tetnosti
delikta i pridruenog stupnja kanjavanja.
Priznanje moe omoguiti predvianje poiniteljeve sklonosti nasilju i
eventualnom povratu. To je tek jedan meu dokazima. Confessio non est
regina probationum. Svako priznanje treba kritiki ocijeniti i provjeriti u
smislu: a) povoda priznanja, b) vremena priznanja, c) sadraja priznanja i
d) oblika priznanja.
Priznanje mora: a) biti injenino detaljno, tzv. okolnosno priznanje,
b) obuhvatiti to vie pojedinosti u vezi s pripremanjem i poinjenjem
kaznenog djela, c) obuhvatiti radnje i postupke poslije poinjenja djela,
d) obuhvatiti motiv ili motive i duevno stanje prije, u vrijeme i posli-
je poinjenja kaznenoga djela, e) obuhvatiti povod i vrijeme priznanja i
f) mora biti zabiljeeno rijeima i govornim stilom onoga tko priznaje, tako
da predstavlja vjerno zrcalo njegove linosti, bez ikakvih govornih trans-
formacija ili transpozicija ispitivaa. Preporuuje se registracija priznanja
tehnikim registracijskim sredstvima.
Priznanja okrivljenika s formalnopravnog stajalita dijele se na sudska
i izvansudska. S psiholokog stajalita dijele se na ona motivirana osob-
nim motivima, tzv. "ja" priznanja i ona rukovoena motivima usmjerenim
na okruje. Prema opsegu dijele se na potpuna i djelomina priznanja. Jed-
nako tako, koristi se i podjela na jednostavna i sloena priznanja.
Etioloki gledano, lana priznanja svrstavaju se u svjesna lana priz-
nanja, lana priznanja kao rezultat nepravilnog ili nedoputenog naina
ispitivanja i lana priznanja s psihopatolokom pozadinom.
Svjesno lano priznanje moe biti taktiki potez poinitelja kada priz-
naje kazneno djelo koje je stvarno poinio. Meutim, on to ini tako da u
nepotpuno priznanje umee neke bitne elemente koji ne odgovaraju inje-
ninom stanju. Te je neusklaenosti kasnije lako otkriti, osporiti prizna-
nje, pa i samo poinjenje kaznenog djela.
Svrha je takvog priznanja da se nedovoljno strunog i neiskusnog ispi-
tivaa navede na "tanak led", tj. odvrati od daljnjeg ispitivanja i prikuplja-
nja daljnjih relevantnih obavijesti, da mu se ukrade vrijeme i zavede ga
se u pogrenom smjeru. Time okrivljenik dobiva na vremenu, omoguuje
mu se da kasnije na sudu tvrdi kako je priznanje iznueno na policiji ili
kod istranog suca nedoputenim sredstvima, to moe neutralizirati ili
obezvrijediti prikupljene dokaze.

758
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Profesionalni kriminalci ponekad priznaju lano ili istinito jedno kaz-

neno djelo da prekinu akciju otkrivanja itave serije takvih kaznenih djela
koja su poinili ili da na takav nain izbjegnu otkrivanje sudionika. Pone-
kad se priznaje izmiljeno ili lake kazneno djelo da bi se izbjeglo otkriva-
nje teeg ili teih kaznenih djela.
Lano priznanje moe biti motivirano i normalnim emotivnim ljudskim
stanjem, kao to su ljubav, samilost, privrenost rodbini, blinjima, mrnja
ili osveta, elja da se nekome nanese bol i sl. Kada profesionalni kriminal-
ci priznaju kazneno djelo, obino je rije o turom priznanju i bez detalja.
Ne upuuju na motiv, nain poinjenja, ne opisuju mjesto, sredstvo poi-
njenja i sl.
Lano priznanje moe biti rezultat nepravilnog ili nedoputenog
naina ispitivanja. Rije je o uporabi sile, prijetnje, nerazmjernih psi-
holokih pritisaka, obmanjivanja, sugestivnih pitanja i sl. Ispitanik je
svjestan da priznaje djelo koje nije poinio, ali procjenjuje da priznanjem
trenutno neto dobiva (spas od fizike prisile, putanje na slobodu, pre-
stanak zamornog ispitivanja i sl.). Takve osobe obino ne brinu dovoljno o
znaenju i posljedicama priznanja.
Umor i fizika iscrpljenost, osobito ako se ispitivanje ne vodi korektno,
mogu djelovati kao opojno sredstvo. Nerijetko je rije o sluaju mirenja sa
sudbinom ili pojavi fatalizma. Moe se javiti konfuzija izazvana velikim
psiholokim pritiskom, gubitak povjerenja u vlastitu memoriju i sl.
Lana priznanja mogu biti uvjetovana psihopatolokim razlozi-
ma. Postoje psiholoki "ranjive" osobe koje su sklonije lanim priznanjima
nego druge osobe. To su, primjerice, osobe s umanjenim kognitivnim (spo-
znajnim) mogunostima zbog niske inteligencije, neukosti i sl., maloljetni-
ci, osobe s mentalnim poremeajima (manino-depresivne osobe, histerici,
psihopate, padaviari, neurotici i sl.).
U odreenim stanjima svijesti takve osobe ne razlikuju stvarnost od
fantazije i u stanju su prihvatiti zloine kao svoje. Opsesivna elja za po-
pularnou i publicitetom moe biti tako jaka da osobe same sebe lano
okrive za teke delikte ne bi li dole u fokus javnosti.
U praksi problem stvaraju tzv. dragovoljna lana priznanja. To su
priznanja koja su dali pojedinci bez ikakvog vanjskog pritiska. Najee
zastupljeni oblik takvog priznanja u kriminalistikoj praksi onaj je koji
se manifestira na nain da pojedinci odu na policiju i prijave sebe kao
poinitelje, tj. priznaju poinjenje kaznenog djela koje nisu poinili. Takva
priznanja mogu biti dana i na sudu.
Pod pretpostavkom da je ispitiva dobro procijenio linost okrivljeni-
ka i primijenio odgovarajuu taktiku ispitivanja, geneza samog priznanja
obino ima sljedei tijek, stadije priznanja: jai ili slabiji poetni otpor
okrivljenika, slabljenje verbalne obrane, pojava simptoma ope nervoze i

759
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

psihosomatski znaci unutarnje napetosti, prva nepotpuna verzija prizna-

nja i potpuno priznanje. Kod ispitivanja okrivljenika (ali i drugih osoba)
treba paziti na tzv. "govor" tijela ispitanika o emu je bilo govora u
ranijim izlaganjima pod d).
Uvijek treba misliti i o tzv. "inteligenciji otpora" okrivljenika. To je zbir
razumskih snaga koje su odluujue po sposobnost okrivljenika da sam
kritiki procijeni djelovanje svoje neistinite obrane, da uvidi smisao pret-
postavki ispitivaa, te da nasluti i, konano, spozna kad je igru neopozivo
izgubio i kad je svaki daljnji otpor besciljan. Rije je o istoj funkciji razu-
ma u smislu dara opaanja i duevne okretnosti, sposobnosti kombinira-
nja, sposobnosti kritike, otrine rasuivanja i shvaanja itd.
Kriminalistiko-taktiki dokazi istinitosti priznanja jesu: pozna-
vanje okolnosti kaznenog djela i detalja raznih opisa koje moe znati samo
poinitelj ili suuesnik (iznimno promatra), izvornost iskaza u smislu da
je rije o podacima koje moe znati samo poinitelj, tajnost podataka, ori-
ginalnost upotrijebljenih izraza, izbjegavanje dvosmislenosti i opisivanje
raznih mirisa i zvukova i drugih stvarnih detalja.
Posebni problemi javljaju se pri ispitivanju lukavih (prepredenih)
okrivljenika. Rije je o osobama koje su sposobne i spremne smiljati raz-
ne smicalice i neistinitosti tijekom ispitivanja. Za to je potrebno na nji-
hovoj strani dosta iskustva i drskosti. Takve se osobe uglavnom nalaze
meu profesionalnim kriminalcima ili osobama koje esto imaju posla s
policijom i sa sudovima. Oni "vladaju" sobom pa mogu mimikom prikriti
svoje unutarnje raspoloenje. Mogu se ak i zabavljati na raun ispitiva-
a. Kod njih se ne smije gubiti strpljivost ili dopustiti skretanje s glavne
teme.
Ako se ne postigne uspjeh postavljanjem pitanja, valja okrivljenika
pustiti da govori, pri emu treba biti oprezan i iskoristiti trenutak kada
se ispitanik uhvati u mreu vlastitih lai. Potrebno je traiti da ponavlja
iskaze, jer se tada mogu uoiti mnoge promjene, s obzirom na to da su na-
vodi izmiljeni, a ne doivljeni. Za njih se preporuuje tzv. "luping" tehnika
ispitivanja. U njoj ispitiva prijee na neku novu temu i onda se nakon
nekog vremena opet vrati na istu temu, ali pod drugim kutom, npr. izmje-
nom pitanja.
Pri priznanju posebno su vani tzv. "pametni" okrivljenici. Oni posjedu-
ju zdrav razum i sposobnost izraavanja i esto ne ele ostati duni odgo-
vora. Tome je uzrok tatina koja brani pametnom ovjeku da izgleda kao
da se ne moe jasno izraziti u odreenoj okolnosti. Ponos od njega trai da
ustraje na svom mjestu, da se ne da uplaiti i iznenaditi.
Priznanje se moe dobiti izazivanjem tatine ili upuivanjem na nelo-
ginost navoda. Oni esto prihvaaju neto nepovoljno po sebe radije nego
da budu ocijenjeni kao nelogini. Ispitiva mora imponirati nastupom,

760
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

izgledom i znanjem. Suzdrani pametni okrivljenici vrebaju s hladnom

proraunatou ne bi li prozreli sve i sagradili vrsta uporita za obranu.
Treba im postavljati odreena pitanja i ne gubiti se u sporednim stvari-
ma. Ispitiva ne smije pokazati da je nespreman ili iznenaen. V. izlaganja
infra Glava XIX., pod 6.

5. utnja okrivljenika

Pravo na utnju temeljno je jamstveno pravo okrivljenika. Okrivljeni ima

pravo na slobodnu obranu, a u tom okviru i pravo na uskratu iskaza u ci-
jelosti ili djelomino (npr. uskratu odgovora na odreena pitanja). S tim u
vezi valja razlikovati suzdravanje okrivljenika da poduzima radnje vlas-
tite obrane (dakle njegovu pasivnost kao postupovne stranke) i pravo na
utnju u okvirima (dokazne) radnje ispitivanja.
utnja okrivljenika u zakonom predvienim sluajevima uzima se kao
poricanje optube, to je izraz favor defensionis. To je u skladu s presump-
cijom okrivljenikove nedunosti jer okrivljenik nije duan dokazivati vlas-
titu nedunost, teret dokaza je na tuitelju. U nekim drugim sluajevima
utnja, ili tonije pasivnost okrivljenika ima drukije znaenje (npr. kad
propusti podnijeti prigovor protiv presude s kaznenim nalogom).
U dokaznom smislu utnja okrivljenika je okolnost o kojoj sud vodi ra-
una - jer zakonska presumpcija govori u prilog poricanja optube. Samu
po sebi utnju sud ne moe uzeti okrivljeniku na tetu. U takvu sluaju
ocjenjuje druge dokaze pojedinano i u meusobnoj vezi i na temelju njih
donosi odluku.

6. Biljeenje iskaza okrivljenika

Iskaz okrivljenika vjerodostojan je dokaz u mjeri u kojoj je ubiljeen u

zapisniku o ispitivanju. U tom smislu postoje mnoga otvorena pitanja.
Naime, ekonominost i brzina postupka upuuju na bitno, saeto prepri-
avanje sadraja priznanja. Analiza dokaza i kasnija sinteza, pak, tome
nasuprot, upuuju da priznanje, posebno njegova "jezgra", mora biti to
vjernija priopenom sadraju. S tim u svezi znaajan je nain, put kojim
se dolo do priznanja.
Priznanje do kojega je dolo spontano, na vlastiti poticaj okrivljenika,
valja zabiljeiti to je mogue vjernije. Druga priznanja do kojih se do-
lo uspjenom taktikom, ili koje je okrivljenik dao pod dojmom rezultata

761
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

prikupljenih dokaza, zahtijevaju cjelovito upisivanje pitanja i odgovora,

po mogunosti to vjernije stvarnome tijeku ispitivanja. Korisno je njiho-
ve glavne sadraje ponoviti na vie mjesta u zapisniku. Time se u dalj-
njemu postupku dobiva vrlo znaajno uporite za ocjenu vjerodostojnosti
toga dokaza.
Skice, crtee, modele i druge zorne prikaze valja prikljuiti zapisniku.
Za kljuni iskaz treba osigurati da okrivljenik proita iskaz i osobno (ako
je to u stanju) unese ispravke. Mehaniki zapisnici objektivno pruaju
znatne prednosti upravo kad registriraju priznanja okrivljenika.
Strogi formalni zahtjevi prema zapisniku o ispitivanju okrivljenika
nameu nunost odgovora na pitanja da li se iskazi okrivljenika nalaze
samo u tim zapisnicima ili isto znaenje imaju i izjave okrivljenika, tje-
lesni pokreti i sl., kojima je on sudjelovao u drugim radnjama (primjerice
rekonstrukciji, oevidu, prepoznavanju, suoenju). Naelno, valja uzeti da
je iskaz okrivljenika samo priopenje u kojemu su primijenjena jamstvena
pravila ispitivanja.
Kada je ispitivanje okrivljenika zavreno, tada je nuno potrebno uz
pomo zapisnika jo jedanput predoiti u mislima cijelo ispitivanje korak
po korak. Kad ispitivanje bude zavreno, ispitiva bi se u retrospektiv-
noj analizi uvijek i ponovno morao upitati: jesam li i kada previdio da je
okrivljenik lagao? Koje se psiholoke indicije tada nije pravilno objasnilo
ili su previene i sl. Takvom samokontrolom dolazi se do usavravanja
tehnike poznavanja ljudi.
Ispitivanje okrivljenika moe se snimiti ureajem za zvuno i optiko
snimanje. Odluku o tome donosi sud koji je duan obavijestiti okrivljeni-
ka. Prije snimanja iskaza okrivljenika moraju se istaknuti svi identifika-
cijski podaci (o predmetu i osobi) kao i kod registracije iskaza zapisnikom.
Nakon obavljenog snimanja snimka se, na zahtjev okrivljenika, mora pro-
vjeriti odnosno osoba moe dati ispravke ili objanjenja.
Uz snimku obvezno se vodi zapisnik o radnji u koji se unosi da je obav-
ljeno tehniko snimanje, podaci o osobi koja je obavila snimanje, da je
prethodno upoznata sa snimanjem, zatim da je snimka reproducirana te
mjesto gdje se snimka uva, ako nije priloena spisu. Sud moe odrediti pot-
puno ili djelomino prepisivanje tehnike snimke uz biljeenje tehnikih
znaajki ureaja radi olakavanja eventualnog vjetaenja vjerodostojnos-
ti snimke. Ispitivanje okrivljenika moe se, kad to predviaju postupovni
propisi, obaviti kao audio-video konferencija ili telefonska konferencija.
(V. izlaganje infra Glava XIX, pod 13.).

762
Literatura:
Aleksi, I I I , 188; Bauer, 111, 319-330; Bauer, 121, 326, 355; Bayer, 124,
141-142; Bender -
Nack, IL, 1, 492, 534; Bloom, R. M. - Brodin, M. S., Constitutional Criminal
Procedure, Little,
Brown and Company, Boston, 1992., 215-291; Cohen, W. - Danelski, D. J.,
Constitutional
Law. Civil Liberties and Individual Rights, 4. izdanje, Foundation Press,
Westbury, 1997.,
1145-1172; Damaska, 11, 54, 57, 68, 87; Davis, R., The Right to Silence,
Hodder & Stoughton,
Abingdon, 1999.; Deb, J., Wie soll man Verdchtige vernehmen?
Internationale Kriminalpoli-
zeiliche Revue, 1958., 239; Dhring, E., Persnlichkeitserforschung im
Rahmen der Beschul-
digtenvernehmung, Kriminalistik, 1967.; Fisher, 48; Geerds, 210; - III, 203-
211; -131, 11, 70,
79, 95, 99, 177; Gorphe, III; Gssweiner - Saiko, Vernehmungskunde, Ein
Grundriss, Graz,
1979.; Gross - Geerds, IL, 167-179, 189; Gross - Seelig, L, 45, 158; - IL, 19;
Grassberger,
19, 126, 146, 157, 164; Hampton, 78; Heitmann, H, Wert und Sicherung der
ersten Beschul-
digten Vernehmung, Kriminalistik, 1962., 102; Hellwig, 184, 204 - 207, 265;
Herren, R., Die
Vernehmung als soziale Kommunikation. Strategie und Gegenstrategie,
Archiv fr Krimi-
nologie, 159/1977., 129; Ingraham, B. L., The right of silence, the
presumption of innocence,
the burden of proof, and a modest proposal: a reply to O'Reilly, Journal of
Criminal Law and
Criminology, svezak. 86 (1996)2, 559-595; Leng, R., The Right to Silence in
Police Interroga-
tion: Study o f some Issues Underlying Debate, Stationery Office Books,
London, 1993.; Leone,
237; Markovi, 493, 501, 511; Modly, Leksikon, 67,100,130-131,149, 193,
202, 220, 302-303,
324-325, 333, 349, 459-460, 502, 588-589, 734; O'Hara, 30; Quaderni del
Consiglio Superiore
della Magistratura, 49/1991.: Tecnica dell'esame delle parti e dei testimoni
nel dibattimento
penale: Amodio - Chelazzi, Disciplina processuale e poteri del giudice nel
dibattimento, Car-
poni - Schittar - Gulotta, L'uso strategico delle domande: Fesame diretto,
l'esame incrociato;
Pavii, /Kazneno/, 103, 104; - /ZKP/, 306-316; Redecker, 46; Roxin, 37,
137; Schneickert, 121,
229; Sijeri - oli, I., 173-197, 291-303; aver - Winberg, 133; Vodineli -
Aleksi, 287,
360 - 370; Williamson, T., Investigative Interviewing: Rights, research and
regulation, Willan
publishing, Portland, 2006.; Zalman, M. - Siegel, L., Criminal Procedure,
West Publishing
Company, Minneapolis/St. Paul, 1994., 515-629, 877-902; Zalman, M. -
Siegel, L., Criminal
Procedure. Constitution and Society, 2. izdanje, West/Wadsworth, Belmont,
1997., 467-535,
678; Zbinden, 154-155; Zupani B. et al., Ustavno kazensko procesno
pravo, II. Izdanje, Pa-
sadena, Ljubljana, 1996., 146.

Pitanja za provjeru znanja:

763
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

1. Kojim se dokaznim sredstvom pribavlja iskaz okrivljenika i to ono

ukljuuje?
2. Pod kojim se uvjetima iskaz okrivljenika moe koristiti kao dokaz?
3. Objasnite znaenje tablice ispitivanja za prvo ispitivanje okrivljenika.
4. Navedite posebne kategorije okrivljenika.
5. Koji su subjekti ovlateni provoditi ispitivanje okrivljenika?
6. Navedite temeljne odrednice tijeka ispitivanja.
7. ime je odreen predmet ispitivanja osumnjienika, a ime predmet
ispitivanja
okrivljenika?
8. Na koje naine okrivljenik utjee na nemogunost utvrivanja istine u
kaznenom
postupku?
9. Za razliku od dragovoljnih lanih priznanja, ime mogu biti uvjetovana
lana priznanja?

764
 Glava XIX.
Ispitivanje svjedoka

1. Pojam svjedoka i iskaza svjedoka

Svjedok je osoba razliita od okrivljenika, za koju je vjerojatno da e moi

dati obavijesti o kaznenome djelu, poinitelju i o drugim vanim okolnosti-
ma. Postupovni poloaj svjedoka je bitno odreen time to on nije stranka
(niti glavni subjekt postupovnog odnosa) nego sudionik postupka. To je
svjedok u uem smislu rijei. Osim toga se kao svjedok u kaznenom pos-
tupku pojavljuje osoba koja je jamac pravilnosti radnje (tzv. solenitetni
svjedok).
Temeljne su obveze svjedoka odazivanje na poziv suda, svjedoenje i
(ako postoji takva odluka) polaganje zakletve. U tome se smislu govori o
svjedoenju kao graanskoj dunosti. Od toga postoje znaajne iznimke
ureene postupovnim odredbama o tome koje se osobe ne mogu sasluati
kao svjedoci (iskljuenje svjedoka), zatim osobe koje su osloboene dunos-
ti svjedoenja (privilegirani svjedoci) i o tome na koja pitanja svjedok nije
duan dati odgovor.
Svjedok kojega treba ispitati je svjedok optube, obrane ili svjedok ko-
jega je sud pozvao prema vlastitoj odluci. Meutim, tijekom ispitivanja
svaki je od njih samo svjedok istine. To vrijedi i za iskaz svjedoka, koji je
iskljuivo izvor saznanja istine.
Ispitivanjem svjedoka u postupku dobiva se poseban dokaz: iskaz svje-
doka. 0 znaenju iskaza svjedoka kao dokaza postoje razliite gledita, od
stajalita da je iskaz svjedoka osnovni i najvaniji dokaz, zatim suprotnog
stajalita da je to najnepouzdaniji dokaz i, konano, srednjeg, realistikog
gledita koje iskazu svjedoka ne daje a priori ni veu ni manju dokaznu
vrijednost od drugih dokaza, ali uzima u obzir njegovo golemo, kljuno
praktino znaenje i brojne izvore moguih pogreaka.
Iskaz svjedoka je priopenje koje sadri podatak. Priopenja koja daje
svjedok o injenicama koje se razjanjavaju u kaznenome postupku imaju
vrijednost iskaza (dokaza) samo ako su dana u postupovnim odredbama

765
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

predvienoj formi. Ta priopenja postaju obavijest na nain koji ureuju

postupovna pravila (v. o pojmu podatka i obavijesti izlaganje supra Glava
II. pod 1.). Iskaz svjedoka odnosi se predmetno na osjetima opaanja inje-
nice ili odnosa.
U domaem postupovnom zakonodavstvu nije predviena apsolutna
nesposobnost svjedoenja prema kojoj stanovita osoba ne bi mogla uope
biti svjedokom. Za razliku od toga, relativna nesposobnost, koju poznaju
svi postupovni reimi, odnosi se na iskljuenje od svjedoenja odreene
osobe zbog veze s konkretnim kaznenim predmetom.

2. Klasifikacija svjedoka

Nunost istraivanja iskaza svjedoka, kao jednoga od najzastupljenijih (i

ve stoga najvanijih) dokaza, potaknula je na stvaranje velikoga broja
podjela svjedoka utemeljenih na razliitim osnovama.
Na osnovi toga tko je predloio ispitivanje svjedoka razlikuju se svjedo-
ci optube, obrane i svjedoci ije je ispitivanje (u postupcima u kojima je to
predvieno) odredio sud na vlastitu inicijativu. Opisana podjela utemelje-
na je na formalnome kriteriju i nema osobite vanosti za kriminalistiko
istraivanje.
Sasvim drukija je vanost kategorijalne podjele svjedoka utemeljene
na razlici u nainu stjecanja znanja o injenicama koje su predmet iskaza.
U tom smislu svjedoci se dijele na dvije osnovne skupine. U prvu skupinu
ulaze svjedoci koji imaju izravna (neposredna) opaanja injenica tzv. svje-
dok oevidac (testis de scientia propria).
Svjedok po uvenju (testis de auditu) kao iskaz iznosi sadraj koji
mu je priopen od tree osobe, o kojemu nema vlastitih, izravnih opaanja
i stoga se bitno razlikuje od svjedoka s izravnim opaanjem injenica.
Kriminalistiki nije bez vanosti upozoriti na to da svjedok po uvenju
moe iskazivati o sadraju koji je uo izravno od osobe koja ga je opaala,
ali i od osobe kojoj je ta osoba priopavala o tom opaanju, a takvih posred-
nika, prenositelja sadraja iskaza svjedoka po uvenju, moe biti nekoliko.
Na taj nain se izvorni sadraj opaanja na svakom stupnju mijenja, pri-
lagoava i, u pravilu, udaljuje od izvornoga opaanja. U tom smislu moe
se razlikovati osnovni (jednostupanjski) i sloeni (viestupanjski) iskaz
svjedoka po uvenju.
Temeljni problemi u vezi s iskazom svjedoka po uvenju jasno se raza-
bira ako se poduzme strukturna analiza dokazne situacije. Nju obiljea-
vaju etiri osnovna pitanja: 1. Je li osoba koja je opazila injenicu uope
neto priopila svjedoku po uvenju? 2. ako je odgovor na prvo pitanje po-

766
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

zitivan, kako je svjedok po uvenju reproducirao to priopenje, 3. to je u

dokaznom smislu tono reproducirana izjava osobe koja je opaala injeni-
cu i 4. je li iskaz svjedoka po uvenju istinit?
Iskaz svjedoka po uvenju je a priori manje pouzdan i namee nuno
uvean obzir. Ipak, nije ga mogue sasvim iskljuiti iz sustava iskaza svje-
doka, posebice u prethodnome postupku, jer se uz pojaanu kritinost pre-
ma takvu izvoru saznanja u nekim sluajevima mogu izvoditi za postu-
povne ciljeve korisni zakljuci. Neki pravni sustavi (SAD) ga kao dokaz,
osim izuzetno, iskljuuju.
Sloene probleme u vezi sa svjedokom po uvenju nametnuli su novi
oblici organiziranoga meunarodnog zloina, koritenje informatora itd.
No, niti time izazvana nuda ne moe dovesti u pitanje naelo da se, ako
postoje neposredni svjedok i svjedok po uvenju, uvijek mora dati pred-
nost prvome (to dakako ne znai bezuvjetno prihvaanje toga iskaza).
Taj se iskaz, naime, ocjenjuje prema pravilima o kojima e biti rijei u
nastavku.
Iskaz svjedoka po uvenju uvijek je samo indicijalnog znaenja. Kao na-
elni kriterij prihvaanja iskaza svjedoka po uvenju moe se uzeti uvjet
da se uz pomo iskaza svjedoka po uvenju mogu utvrditi druge injenice
(a ne samo injenica da je priopenje ostvareno). To valja procjenjivati pre-
ma opim kriterijima, o kojima e biti jo rijei u nastavku.
Daljnja osnova mogue podjele svjedoka je na zainteresirane i nezain-
teresirane. Zainteresiranost se procjenjuje poglavito u odnosu prema okriv-
ljeniku, ali nije iskljuena niti ona u odnosu prema tuitelju ili oteeniku.
U opisanom je smislu vana podjela svjedoka prema znaajkama njiho-
va odnosa prema kaznenoj stvari kao cjelini ili pojedinome dijelu. Prema
tom kriteriju svjedoci se dijele na: dobronamjerne, neprijateljske, prija-
teljske, zainteresirane i nezainteresirane svjedoke. Taktiko znaenje te
podjele izloeno je u nastavku.
Razraena klasifikacija svjedoka mogua je na temelju karakternih
osobina, odnosa prema okrivljeniku, sociologijskih obiljeja te drugih okol-
nosti. U kriminalistikoj teoriji navode se klasifikacije ija je metodologij-
ska vanost nedvojbena. Takve su, primjerice, podjele na svjedoke koji su
objektivno - konzervativni i druge, subjektivno - obraivake.
Prema znaajkama iskaza svjedoci se dijele na: povrne, harmonine
opisivae, ambiciozne opisivae i tumae. Sasvim odreeni smisao ima po-
djela na (deskriptivne) svjedoke koji opisuju i (interpretativne) svjedoke
koji objanjavaju. Tu podjelu neki jo odreenije daju kao podjelu na svje-
doke promatrae i svjedoke tumae. Te podjele imaju taktiku vrijednost
u konkretnom sluaju zbog toga da se u iskazu svjedoka razdvoje sudovi
(rasuivanje, zakljuci) od opaanja, to nije jednostavan niti lak zadatak.
O tome e biti govora i kod suoenja i prepoznavanja.

767
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Indiferentni svjedoci su oni koji nastoje izbjei ispitivanje, a ako ba

moraju svjedoiti, tee da ga to prije zavre, a da se pri tome nikome ne
zamjere. Najmiliji su im odgovori tipa: "O tome ne znam nita", "Ne mogu
nita rei" i sl. Naelno njihovi iskazi nikome ne tete, ali ne slue ni spo-
znaji istine.
Inteligentan tip svjedoka je onaj svjedok koji ima sljedee kvalitete: do-
bar je promatra, razmatra cjelinu i bavi se karakteristinim elementima
sluaja, ima dobro i pouzdano pamenje, pravilno izraava svoja prisje-
anja, daje precizne i logine odgovore, sposoban je oduprijeti se sugestiji
itd.
Neobrazovan, ali prirodno inteligentan tip svjedoka ne razlikuje bi-
tno od nebitnog. Lake podlijee sugestiji. Oteano je sporazumijevanje s
ispitivaem zbog jezino-terminolokih barijera. Ne smije mu se istodobno
postaviti vie pitanja. Ne ide dalje od konkretnog, ne moe apstrahirati i
zapada u opasnost da opaanje zamijeni tumaenjem.
Instrumentalni svjedoci su osobe koje svojim potpisom na nekom doku-
mentu, odnosno vrijednosnom papiru potvruju da je odreena osoba pre-
uzela obvezu po tom papiru. Instrumentalni svjedoci najee se javljaju
kod slijepih, nepismenih i tjelesno nesposobnih osoba kada ove preuzima-
ju neku obvezu, a nisu u mogunosti da to perfektuiraju svojim potpisom.
Toj skupini pripadaju i solenitetni svjedoci.
Interpretirajui svjedoci su utjelovljenje subjektivizma. Preobraavaju
svoja opaanja i tumae stvarnost na njima svojstven nain. Tee da pripi-
u odreeno znaenje sluaju i da ga objasne (interpretiraju).
Neprijateljski svjedoci su svjedoci koji s neuspjehom postupka mogu
neto izgubiti, pretrpjeti neku tetu. Obino su to prijatelji, rodbina, or-
taci, jataci i druge osobe koje ele dobro okrivljeniku i njegovoj obitelji. U
radu s takvim svjedocima treba biti jako oprezan. Oni su skloni ispitivaa
navesti na krivi trag, zavesti postupak u krivom smjeru. Kod koritenja
tih svjedoka ispitiva mora biti faktian, razborit i odluan. Na strani ispi-
tivaa trai se, osim slubenog autoriteta, inteligencija i duh. Ispitiva ne
smije dopustiti da takav svjedok prozre njegovu namjeru. Uvijek je dobro
iznenaditi ga.
S nervoznim svjedocima treba postupati polako i postupno. Treba im
dati vremena da se saberu i postavljati pojedina pitanja postupno, jedno
za drugim (metodiki). Ako ih se obaspe pitanjima, to samo poveava nji-
hovu nervozu i zbunjuje ih. Treba ih primiti sa simpatijom i ispitivati ih
u ambijentu koji im najvie odgovara. Ispitivanje bi trebalo imati oblik
interviewa.
U nezainteresirane svjedoke spadaju osobe koje niti imaju to dobiti,
niti izgubiti, bez obzira na rezultat postupka. Njihovu svjedoenju treba, u
pravilu, pokloniti najvie vjere. Treba izabrati mjesto i vrijeme koje njima

768
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

odgovara. Tijekom iskaza treba pokazati zanimanje za iskaz i osobu svje-

doka. Ovim svjedocima ne treba postavljati pitanja "iz neba pa u rebra".
Postupajui na taj nain izbjegava se da ovi svjedoci zapadnu u indiferent-
nost. Vrlo dobar dojam na njih ostavlja ljubazan prijam. To stvara uvjete
da se razgovor zatim povede u ugodnoj atmosferi.
Zainteresirani svjedoci su osobe koje imaju neki interes u postupku i ele
postii neke rezultate. U te svjedoke spadaju roaci poinitelja i rtava, raz-
ni rivali, susjedi s kojima je netko u zavadi, ljubomorni ljudi, nezadovoljni
namjetenici i sl. Ti svjedoci skloni su pretjerivanju, poradi ega treba kri-
tiki prosuivati njihove iskaze. U protivnom ispitiva moe postati igra-
ka u njihovim rukama. Nerijetko dolaze s unaprijed smiljenom priom.
Oprezni svjedoci su oni koji vode rauna o tome da govore samo istinu.
To moe prijei u plahost i nesigurnost i koiti iskaz. Opirni svjedoci su
svjedoci koji kad ponu svjedoiti, ne znaju prestati. Zapliu se u sporedne
injenice i udaljavaju se od teme ispitivanja, ponavljaju se i sl. Povrni
(efemerni) svjedoci imaju smisla za orijentaciju i dobro pamenje, iskazu-
ju bez kontradikcija, brzo govore i sugestibilni su, ali su im iskazi obino
dokazno nekorisni jer su zapazili samo povrinu dogaaja, a ne i njegovu
sr. Oni opaaju i opisuju samo najoitije karakteristike osoba, predmeta
i dogaaja.
Straljivi svjedoci su svjedoci koji zbog zbunjenosti i treme postaju bes-
pomoni. Najee je rije o enama, djeci i mladei, osobito ako im je to
prvi susret s tijelima postupka. Iz njih valja izvlaiti rijei. Treba ih pret-
hodno umiriti i uspostaviti odnos povjerenja i ljudski kontakt. Svjedoci
s otvorenim preduvjerenjem obino su rtve autosugestije. Imaju vrsto
oblikovano (oformljeno) miljenje koje je "jedino ispravno." Motivi koji su
doveli do preduvjerenja usmjeravaju i iskaz. Najee nije rije o svjesnom
krivotvorenju sjeanja.
Svjedoci dobri govornici rado govore i uivaju u sluanju samoga sebe.
Za volju svoje govornike vjetine mogu zbog forme iskaza zanemariti sa-
draj iskaza. Svjedoci fanatici su oni iza kojih se u pozadini nalaze borbe
politikih stranaka, ideologija, religija, sekti i sl. Te se borbe nastavljaju i
u kaznenom postupku. U estini politike borbe sugestija i autosugestija
snano djeluju na mnoge svjedoke. Opaanje i "prerada" opaenog trpe od
snanih afekata koji ih prate. Ukrtaju se mnogostruki utjecaji.
Svjedoci koji lau mogu dati krive obavijesti o injenicama npr. zato
to uope nisu prisustvovali dogaaju i vidjeli injenice o kojima svjedoe,
ili zato to su slabo opazili ili to im je inteligencija ispod prosjene, to
nemaju dovoljno naobrazbe ili zato to su u bilo kom smislu zainteresirani
za ishod postupka ili okrivljenika. Treba otkriti motiv lai i na to paziti
pri postavljanju pitanja. S prvim znacima umora javit e se kontradikcije
u iskazu, prvi tragovi lai.

769
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Uzroci uskraivanja iskaza svjedoka mogu biti razliiti. Jedan od raz-

loga moe biti odreena vrsta zainteresiranosti za ishod postupka, za
okrivljenika i sl. Ima svjedoka koji ne ele svjedoiti jer ne trpe tijela pos-
tupka, ne ele se pojaviti pred sudom, mrze publicitet ili se boje za svoju
sigurnost, ne ele se inkomodirati obvezama koje proizlaze iz postupka, ne
ele se nikome zamjeriti itd. Treba nastojati odstraniti uzroke odbojnosti
i nastojati privoliti svjedoka na svjedoenje. Prijetnjama i zastraivanjem
samo se pogorava situacija. Danas je sve vie svjedoka koji ele da se
njihov identitet sauva u tajnosti i onih kojima je potrebno pruiti zatitu
nakon davanja iskaza.
Svjedok "o vladanju" onaj je svjedok koga se pita o tome je li neka oso-
ba u stanju uiniti odreeno kazneno djelo, o opem ponaanju okrivlje-
nika, njegovoj radinosti, skromnosti, sklonosti pijanstvu ili drogi, mrnji,
ljubomori itd. Isto vrijedi i u odnosu na rtvu.
Svjedok "uesnik" naziv je za osobe koje nisu izravno pogoene djelom,
ali su u unutarnjoj kauzalnoj povezanosti s djelom, to upuuje na potenci-
jalnu zainteresiranost. To su npr. roditelji djece rtava seksualnih delikata
ili se radi o roditeljima djece koja su poinila kaznena djela.
utljivi svjedok je onaj svjedok koji obino odgovara s "da" ili "ne", "ne
znam", "tono je", "moda" i sl. Nestrpljivi ispitivai mogu postaviti suges-
tivna pitanja, to je opasno za spoznaju istine. Da se oslobodi "tereta" iska-
za, odgovara potvrdno na sva pitanja.
Spori svjedoci (kunktatori) su oni svjedoci koji mogu dobro opaati i
pamtiti, precizno se izraavati, ali sporo misle i treba im puno vremena da
zavre s izlaganjem. Takve se svjedoke ne smije pourivati ili ljutiti, jer ne
mogu biti bri, a ako ih se zbuni ili naljuti, trpi vjernost iskaza.
Tati (astoljubivi svjedoci) su svjedoci koji nastoje izazvati to vei uti-
sak iznoenjem svog znanja i miljenja. Oni govore kao glumci na "forenzi-
koj" sceni. Svjedoenje im je prilika da istaknu vlastitu linost. Osjeaj vlas-
tite vrijednosti tjera ih naprijed, die ambiciju, potie uobraenost i matu.
Oduevljavaju se svojom sposobnou da na fantastian nain preobraa-
vaju stvarnost. To je kod njih nesvjestan proces, ali nee ustuknuti ni pred
lai samo da bi ostavili dojam. Zbog efektnosti scene uljepavaju svoj iskaz.
Sigurni svjedoci su svjedoci koji iskazuju sigurno (kategoriki), jasno,
ivo, hladnokrvno, spremno i brzo. Uporno ostaju pri danom iskazu uspr-
kos postupovnoj borbi. Izlau masu pojedinosti ne dolazei u kontradikci-
ju s ranijim iskazom. Kod njih se ne smije zamijeniti istinitost iskaza sa
sigurnou iskaza.
Nesigurni svjedoci ostavljaju dojam plaljivih ljudi, govore tiho, gledaju
u pod, kroz prozor, "jedu" slogove i rijei, dugo pauziraju. Nesigurnost se
javlja zbog pritiska odgovornosti. Javlja se paraliza miljenja. Vau i pro-
vjeravaju svaku rije kako bi rekli maksimalnu istinu.

770
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Tvrdoglavim svjedocima ne moe se dokazati da su u zabludi. Treba

izbjegavati konflikt s njima i bilo kakvo proturjeje. Svjedoci s otvorenim
preduvjerenjem obino su rtve autosugestije. Imaju vrsto oblikovano
(oformljeno) miljenje koje je "jedino ispravno". Motivi koji su doveli do
preduvjerenja usmjeravaju i iskaz. Najee nije rije o svjesnom krivotvo-
renju sjeanja.
Svjedoci homo duplex su osobe loih etikih kvaliteta i insuficijentnog
karaktera. Ispod dopadljive maske vrlo uspjeno skrivaju svoje lice, koje je
ustvari beskarakterno. Oko sebe ire cinini osmijeh i hladni lani "arm"
koji nije nita drugo nego svojevrsna mimikrija. Puni su manira i malo-
graanskog ponaanja koje je lieno pravog dostojanstva. Za sve druge
ljude i za sve situacije oni imaju imperativ kojim oni odreuju pravila.
Prema razliitim osobama razliito se ponaaju. Ti suvremeni Janusi na-
laze jedno od svojih lica i za ulogu svjedoka, ovisno o tome o ijem sluaju
treba svjedoiti. Pri tome se mogu opredijeliti za potpunu utnju, parcijal-
no preuivanje nekih injenica ili pak za neistinito kazivanje. Oni se ne
uputaju u rizike, otvorene sukobe, strpljivo ekaju svoju karijeristiku
ansu ili materijalne uspjehe. Oni jedno misle, drugo govore i tree rade.
To su za spoznaju istine opasni svjedoci.
Suvie objektivni svjedoci jesu oni koji ele biti rigorozno objektivni,
zato to su svjesni svojih simpatija i antipatija. To je nesvjestan proces.
Oni su svjesni svoje tenje za nepristranou, ali ne primjeuju da su u
tome pretjerali.
Nespretni svjedoci ne upravljaju svojim govorom. Ne kau ono to bi
htjeli rei. Ne daju govorom prikladan oblik svojim mislima. Paze vie na
tehniku nego na sadraj iskaza. Kojiput sve potvruju. Nestrpljivi ispiti-
vai mogu im postaviti sugestivna pitanja.
Brbljavi svjedoci preobraavaju svoja opaanja tumaei ih na nepovo-
ljan nain po svoje blinje. Skloni su beskrajnim ogovaranjima. esto nisu
svjesni da preoblikuju svoja opaanja, a ako su toga svjesni, neugodno im
je povui iskaz. Deskriptivni svjedoci daju tone i iscrpne iskaze, drei se
teme. Nedostatak im je to znaju izgubiti iz vida povezanost cjeline, udub-
ljujui se u nevane injenice. Previaju vane okolnosti. Nisu sugestivni.
Linost svjedoka u smislu kako je to bilo ve opisano, takoer je je-
dan od vanih kriterija za ocjenu vjerodostojnosti njegova iskaza. Pri tome
valja misliti o tzv. oportunizmu svjedoka. To je nastojanje svjedoka da se
ravna prema situacijama i prilikama, iskoritavajui ih sebi u prilog, bez
obzira na etika i pravna naela drutva iji je pripadnik. Svjedok oportu-
nist je sklon pasivnosti, ne eli iskazivati, prikriva se utnjom (preuiva-
njem), oekuje da se problem rijei bez njega. Svjedoci oportunisti moralno
su bezbojne osobe, kalkulanti. Karakterizira ih strah od posljedica svjedo-
enja, nezdravi karijerizam i ljudski egoizam.

771
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Najvanije pitanje kriminalistike taktike u odnosu na svjedoka je raz-

likovanje istinitoga i (svjesno i nesvjesno) neistinitoga iskaza. O tome se
govori u nastavku izlaganja. Najprije o "potenim pogrekama" svjedoka.
To je naziv za sluajeve svjedoenja u kojima je svjedoenje svjedoka kom-
binacija onoga to je svjedok zapazio i onoga to je svjedok zakljuio ne-
posredno nakon dogaaja, a ega on tijekom iskaza nije svjestan. Znano
je da je pamenje nestalna stvar i da se ovjek ne sjea svega ega se eli
sjetiti.
Drugo je sluaj tzv. "pozitivne lai svjedoka". To su sluajevi potpune
izmiljotine, dodavanja, izobliavanja, pretjerivanja, pretvaranja i sl. Njom
se mijenja istina u namjeri da se prevari. Drugo su zabune svjedoka. To
su mjeavine predodbi na temelju kojih se jedna osoba ili stvar uzima
za drugu, ili se svojstva jednog predmeta pripisuju drugom. Dogaa se u
sluajevima kada opaanje nije jasno ili kada je ometeno uzbuenjem ili
iznenaenjem, to moe izazvati ozbiljne zablude.
"Nazovi-la" svjedoka je oblik izvrtanja istine. Do nje dolazi zbog nedo-
voljnog obraanja pozornosti istini, a ne od svijesti da se lae. Obino se
javlja u sluajevima postavljanja sugestivnih pitanja ili neke ive strasti,
u pretjeranoj mati i sl. Ni sam svjedok ne pravi vie dobro razliku izmeu
istine i lai. Negativne zablude svjedoka sluajevi su lokalnih amnezija
kada svjedoci tvrde da stvar u pitanju ne postoji. "Negativne lai" svjedo-
ka naziv je za sluajeve potpune dvolinosti u iskazu, poricanju, uskrati
iskaza, proputanju, sakaenju i ublaavanju u iskazu.
Posebna vrsta svjedoka jesu anonimni i pseudonimni svjedoci. To su
svjedoci iji se iskaz unosi u postupak, a da identitet svjedoka nije poz-
nat svim postupovnim sudionicima, ili svjedok nastupa pod izmiljenim
identitetom. Takvi svjedoci mogu se u postupku pojaviti samo pod strogo
odreenim zakonskim uvjetima. Oni se ili ispituju izravno ili posredno,
posredstvom tehnikih naprava. 0 ranjivim i ugroenim svjedocima govo-
ri se infra pod 9.

3. Ispitivanje svjedoka kao istrana radnja

Pribavljanje dokaza, iskaza svjedoka, ostvaruje se postupovnom radnjom

ispitivanja svjedoka. Temeljna polazita i priprema za ispitivanje ve su
izloeni u odgovarajuim dijelovima posveenim ispitivanju okrivljenika.
Ispitivanje svjedoka ovisi poglavito o tome o kojoj se vrsti radi s postupov-
noga stajalita (ispitivanje kao hitna istrana radnja, u istrazi, na glav-
noj raspravi, na instancijskoj raspravi). Zatim se kao taktike odrednice i
ovdje pojavljuju imbenici koji su opisani u odnosu na ispitivanje okrivlje-

772
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

nika, ali i o okolnostima u vezi s osobom svjedoka na koje je ranije uka-

zano. Ovdje se izlae radnja ispitivanja svjedoka u prethodnom postupku,
dakle kao istrana radnja.
Mutatis mutandis, priprema za ispitivanje svjedoka ukljuuje sve za-
dae o kojima je bilo rijei, s time da se neke od njih, kao primjerice pozna-
vanje linosti ispitanika, ne ine toliko vanim kao kod ispitivanja okriv-
ljenika. Uvijek treba misliti o psiholokom redoslijedu pitanja.
Planiranje ispitivanja, odnosno stvaranje plana ispitivanja posljednji
je dio priprema za ispitivanje, iji temelj ini sedam (ili devet) zlatnih pi-
tanja kriminalistike. Ide se postupno korak po korak, od poznatog prema
nepoznatom. Treba odrediti pravilnu polazinu toku, ono to se eli utvr-
diti i dokazati ispitivanjem te jesu li predviene mjere, radnje i njihov
redoslijed za to pogodni.
Uvijek se mora polaziti od neosporno utvrenih injenica, privatne i
drutvene sredine ispitanika, njegovih ivotnih i stambenih prilika, pro-
fesionalne sredine itd., dakle, od socijalne anamneze ispitanika. Ako se
ispitiva ne pridrava postupnog naela spoznaje istine, dolazi do preska-
kanja u pronalaenju injenica i razmiljanjima o njima, to dovodi do za-
bluda. U pravilu, plan ispitivanja treba sadravati: popis okolnosti koje
treba razjasniti ispitivanjem i oblikovanje pitanja s tim ciljem, te eventu-
alno redoslijed pitanja.
Ispitivanje je iv i gibak proces, pa se plan "u hodu" ispitivanja mijenja i
nadopunjuje. Plan nije anketa i ispitivanje se ne iscrpljuje u davanju odgo-
vora na tu anketu. Taktika situacija e diktirati itav niz nepredvienih
pitanja u postupku ispitivanja, bilo da je takvu situaciju stvorio ispitiva,
bilo da ju je nametnuo ispitanik; redoslijed pitanja i u kom vremenskom
intervalu treba pristupiti razjanjavanju razliitih okolnosti, dakle, u kom
trenutku i kojim redom e se postaviti odreeno pitanje i predvianje tzv.
vanjskih elemenata ispitivanja: dan i sat ispitivanja, odreivanje mjesta
gdje e ispitanik ekati do poetka ispitivanja i sl. Plan ispitivanja je neo-
dvojiv od plana istraivanja kaznenog djela.
Iskaz svjedoka pribavlja se zato da svjedok iznese opaanja o injeni-
cama. U iskazu nije mogue sasvim izbjei miljenja i zakljuke svjedoka.
tovie, to ponekad moe biti i korisno.
Opaanje svjedoka o injenicama (glavni sadraj iskaza svjedoka) mora
biti jasno razdvojeno od njegovih zakljuaka i miljenja, i to je jedna od
najvanijih zadaa ispitivaa. Valja jasno oblikovati opaanje svjedoka te
odvojeno, na jednako jasan nain, ubiljeiti njegove sudove, stajalita i mi-
ljenja koja su u vezi s predmetom opaanja.
Uvijek treba od svjedoka zahtijevati da objasni podrijetlo sadraja koji
iznosi (causa scientiae). S tim u vezi valja provjeriti sve objektivne i subjek-
tivne uvjete i okolnosti opaanja, koje mogu biti endogene ili egzogene

773
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

naravi. Tu su posebice vane ambijentalne okolnosti u kojima je svjedok

opaao (vidljivost), njegovo stanje (umor, iscrpljenost, strah, uzbuenje,
preplaenost), tjelesne sposobnosti (vid, sluh, raspoznavanje boja, mi-
ris), odnos prema dogaaju (izravno ili posredno sudjelovanje, sluajno ili
usmjereno opaanje, profesionalni odnos) itd. Vane su i osobine svjedoka
koje se mogu uzeti kao konstante barem u odnosu na konkretno opaanje
(obrazovanje, strunost, dob, spol, obiteljsko stanje, posebni interesi).
Tijekom ispitivanja mora se voditi rauna o aktualnome stanju svjedo-
ka (umor, uzbuenje, strah, ogorenje, napetost). Ispitiva mora pokazati
zanimanje za iskaz svjedoka i razumijevanje situacije koju svjedok iznosi.
Vrlo je ozbiljna pogreka ispitivanje svjedoka "na brzinu", bez poznava-
nja problema i pripreme ispitivanja. Jednako je loe autoritativno postu-
panje prema svjedoku. ak i kad je svjedok nedobronamjeran, vie uspje-
ha valja oekivati od dobro prostudiranoga ponovnog ispitivanja nego od
grubo izreenih prijetnji primjene sankcija za odbijanje iskaza.
Ispitivanje dobronamjernih svjedoka vri se po odreenim stadijima u
okviru kriminalistike psihologije iskaza osoba. Prvi stadij poinje utvri-
vanjem identiteta i drugih pitanja "ad personam" i priopavanjem svjedo-
ku zato se poziva i u vezi s kojim sluajem. Ta prva pitanja i prvi razgo-
vor na relaciji ispitiva - ispitanik omoguuju prirodni kontakt koji slui
za uspostavljanje odreenog odnosa povjerenja.
Dobiveni podaci slue i za odreivanje tipa svjedoka. Stvarno je rije o
svojevrsnom anketiranju i uspostavljanju radnog kontakta, to treba po-
moi dobronamjernom svjedoku da zaboravi na eventualne neugodnosti i
svlada taktiku zbunjenost.
Od dobrog poetka ovisi mnogo! Osobnim kontaktom ispitiva moe stvo-
riti sliku o svjedoku, a svjedoku se omoguava snalaenje u novonastaloj si-
tuaciji i stvaranje slike o ispitivau. Treba pronai pravi ton. Nisu umjesni
inovnika ukoenost, prisnost, galama, napuhanost i sl. na strani ispitiva-
a. Trajanje ove faze ovisi uz ostalo i o tipu svjedoka i sluaju o kojem se
radi.
U drugom stadiju poziva se svjedok da u slobodnom (spontanom) izla-
ganju iznese sve to zna o sluaju. Tijekom spontanog iskaza nije umjesno
prekidati svjedoka pitanjima, osim iznimno, npr. kada svjedok iskazuje
o irelevantnim injenicama, kada "skrene s puta". Rije je o injenicama
koje nisu ni u kakvoj vezi sa sluajem u vezi s kojim se ispituje svjedok.
Ispitiva je prividno pasivan. On slua i treba znati sluati! Pri tome
intenzivno misli. Prouava inteligenciju, vanjske manifestacije obrazova-
nja, sposobnost izraavanja, loginost u kazivanju i simptomatsku sliku
svjedoka. Pokuava shvatiti linost svjedoka. Pri tome zakljuuje ostavlja
li svjedok utisak osobe koja govori istinu. Prenagljuje li svjedok ili iska-
zuje trijezno i oprezno? Je li iskaz samostalan ili se razvio pod utjecajem
okruenja svjedoka (obitelj, ideologija, predrasude i sl.).

774
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Kriminalistika praksa pokazuje da su iskazi utoliko bolji ako su do-

gaaji o kojima se svjedoi jednostavniji i zanimljiviji, opaanje potpunije,
dogaaj vremenski blii, ako svjedok nije zainteresiran (pristran), a ispiti-
va kritian. Prekidi u ispitivanju dezorijentiraju svjedoka i skreu s pra-
vog puta ometajui njegove asocijacije.
Trei stadij obino zapoinje postavljanjem pitanja svjedoku nakon sta-
dija spontanog iskaza. Rije je o iskazu u vidu odgovora na postavljena
pitanja. U ovom stadiju ispitiva mora stvoriti konanu sliku o tome radi
li se o dobronamjernom svjedoku ili svjedoku koji lae. Pri tome se treba
uvati prenaglih zakljuaka. Naime, sadraj iskaza svjedoka moe biti u
potpunoj suprotnosti s utvrenim injenicama putem drugih dokaza, a da
nije rije o lanom (zlonamjernom) svjedoku.
Svjedok moe zbog raznoraznih razloga govoriti neistinu, ali to nije la.
On moe dobronamjerno iznositi svoju subjektivnu istinu koja se ne mora
poklapati s objektivnom istinom. Uzroci tome mogu biti: pogreno opaa-
nje, zaboravljanje i ponavljanje zaboravljenih sadraja zakljuivanjem i dr.
I u ovom stadiju iskazivanje svjedoka treba na neki nain ostati "slobodno".
Svjedok pria o onome to zna i na nain kako moe, ali je pri tome ve-
zan pitanjima. U ovom stadiju ispitiva je aktivniji. Zadae ove faze ispiti-
vanja jesu: 1. dopuna onih dijelova iskaza koji nisu potpuni; 2. preciziranje
dijelova sadraja slobodnog izlaganja koji su ostali neodreeni i 3. omogu-
avanje svjedoku da iznese kontrolne podatke ili se izjasni o predoenim
dokazima.
Postavljena pitanja moraju biti kratka, konkretna, jasna, tono odree-
na i formulirana s obzirom na pretpostavljeni simultani kapacitet svjedo-
ka i rasporeena tako da ine loginu cjelinu. U drugom dijelu ovog iskaza
svjedoku se, prema potrebi, postavljaju dopunjujua pitanja, ako je neto
proputeno u spontanom dijelu iskaza, zatim precizirajua i kontrolna pi-
tanja, ako je iskaz nedovoljno toan te podsjeajua i kontrolna radi pro-
vjere pravilnosti iskaza.
Sjeanja izazvana pitanjima nisu sasvim pouzdana. Zahvaa se u ire
podruje sjeanja ispitanika. Pitanja se trebaju odnositi na slabo zapame-
ne pojedinosti. Uoeno je u praksi da pitanja koja sadre mnogo pojedinos-
ti dovode do krivotvorenog sjeanja, kao i u sluajevima kada su previe
detaljizirana. Vie detalja ograniava podruje o kome se daje iskaz.
U kriminalistikoj taktici vrijedi pravilo: postavljaj opa pitanja, a u
pojedinosti ulazi samo ako je neizbjeno. Uvijek treba imati u vidu da je
svako pitanje u izvjesnom smislu sugestivno. Ta sugestibilnost esto lei u
sadraju i nainu oblikovanja pitanja, kao i u nainu njihova postavljanja.
Iz ispitivaa moe "zraiti" sugestija, a svjedok moe biti predisponiran.
Dakle, osim sadraja pitanja vani su i ton, pogled kojim su pitanja popra-
ena, pokreti i dr. ispitivaa, cijela mimika i motorika.

775
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

S autoritetom ispitivaa raste mogunost sugestije. Ako je svjedok pod

sugestivnim utjecajem, davat e netone odgovore. Sugestivna pitanja
usmjeravaju iskaz u pogrenom smjeru.
Treba se uvati gomilanja ili slaganja pitanja. Rije je o postavljanju
vie pitanja odjedanput, prije nego se ispitaniku omogui da odgovori na
pojedino prethodno pitanje. Gomilanje pitanja obino je prevelik zahtjev za
ispitanike s obzirom na opseg njihove memorije. Ono moe dovesti do kon-
fuzije, tako da ispitanik ne zna na koje pitanje treba odgovoriti. To je pre-
ma saznanjima kriminalistike psihologije osobito opasno pri ispitivanju
djece rtava delikata nasilja i seksualnih delikata. I druge se rtve mogu
zbuniti i biti pod jo veim pritiskom i anksioznou u jednom ve samom
po sebi traumatskom ispitivanju kada je rije o rtvama kao svjedocima.
Pri ispitivanju svjedoka treba uvijek voditi rauna o grupama intelek-
tualnih sposobnosti svjedoka. To su: 1. sposobnost pamenja, 2. sposobnost
kognitivnog miljenja, 3. sposobnost konvergentnog miljenja, 4. sposob-
nost divergentnog miljenja i 5. sposobnost evolutivnog miljenja.
Takoer treba misliti i o tzv. metakomunikacijskim kljuevima.
Naime, izjava svjedoka moe imati mnogo znaenja, to ovisi o konteks-
tu i nainu na koji su rijei izgovorene. Ispitiva mora neprekidno traiti
"klju" koji pokazuje kako svjedok eli da njegovo svjedoenje bude pro-
tumaeno. Ovi se imbenici esto spominju u psihologiji iskaza osoba kao
metakomunikacijski kljuevi. Primjeri tih kljueva su visina i jaina gla-
sa, volumen i modulacija glasa, geste, izrazi lica (mimika), gestikulacija,
odjea, osobno distanciranje i sl. Ti "kljuevi" mogu pojaati znaenje rijei
ili ak biti u njihovoj suprotnosti.
Ako izmeu svjedoenja i metakomunikacijskih kljueva postoji kon-
flikt, svjedok nee djelovati vjerodostojno. U nekim sluajevima prepo-
ruuje se primjena metode "rekonstruirania" dogaaja. To je jedna od
tehnika za osvjeenje sjeanja svjedoka. Sastoji se u tome da se od svje-
doka trai da pokua rekonstruirati u svojim mislima (misaona rekon-
strukcija) sve ono to se zbilo u vezi s kaznenim djelom (npr. razmislite
o tome kako je prostorija izgledala i gdje ste se u toj prostoriji nalazili i
to ste radili).
Na kraju ispitivanja treba provjeriti istinitost sadraja iskaza osobe.
Za tu provjeru kriminalistika taktika razradila je dvije temeljne metode:
1. provjeru sadraja iskaza putem ostalih raspoloivih dokaza (objektivna
metoda) i 2. provjeru prikladnosti osobe za davanje istinitog iskaza (su-
bjektivna metoda). Iskaz se moe smatrati pouzdanim ako su ove dvije
metode dale suglasne (potvrujue) rezultate.
Uvijek treba imati na umu opseg svjedoenja. On je predstavljen odno-
som izmeu ukupnog broja injenica na koje se treba odnositi svjedoenje
i broja odgovora koji trebaju biti toni ili netoni.

776
 Problem preuivanja svjedoka u postupku danas je sve aktualniji fe-
nomen. Preuivanje relevantnih injenica negativno se odraava na re-
zultat postupka. utnja kao negacija intelektualnog komuniciranja meu
ljudima kod svjedoka koji nemaju zakonsko pravo na utnju suprotna je
zakonu i etikim normama i smetnja utvrivanju istine kao temeljnog
postulata zakonitosti i pravde. Neki svjedoci preuuju sve, a neki samo
neke vane injenice. Motivi takvih ponaanja razliiti su.
Uvijek treba uzeti u obzir da se svjedoci i sudionici dogaaja meusob-
no dogovaraju o sadrajima svojih izjava. Oni se moda poznaju od vre-
mena prije nego se kazneno djelo dogodilo. Branitelji ponekad sa svojim
klijentima i svjedocima rade tzv. probna ispitivanja. Takoer i zainteresi-
ranost za doivljeni dogaaj i potreba da ga se "razradi" dovodi do toga da
svjedoci i drugi sudionici u dogaaju razgovaraju o njemu prije slubenog
ispitivanja. Pri tome oni zajedniki "osvjeavaju" doivljeno. Nije uvijek
namjera da se tijekom postupka da prethodno dogovoreni krivi iskaz.
esto svjedoci meusobno utjeu jedni na druge a da toga nisu svjesni.
Ako je vie osoba doivjelo neki dogaaj, a o tome se nisu dogovorili, goto-
vo uvijek iskazuju razliito. Openito vrijedi pravilo da se ovjek sigurno
sjea samo biti dogaaja, dok se periferni i pratei elementi doivljaja za-
boravljaju.
Poseban oprez potreban je u sluajevima kod kojih se sadraji iskaza
veeg broja osoba slau ba u svim pojedinostima, kada prikaz dogaaja
odudara od linosti ispitanika, kada su priopenja dana kao po obrascu,
stereotipno, bezbojno i bez pojedinosti, ili kada ispitanik upotrebljava za
njega netipine izraze, tj. one koji, inae, nisu prisutni u njegovu uobia-
jenom rjeniku. U takvim sluajevima prilikom ispitivanja treba pokuati
proiriti iskaz, ali pri tome ne treba ispitivati o relevantnim injenicama
kronolokim redom. Korisnije je prolaziti temu "uzdu i poprijeko" kako bi
se ispitanika navelo da daje spontane i nepripremljene odgovore, postav-
ljajui takva pitanja na koja e morati biti u stanju odgovoriti, ako je do-
ista osobno doivio prikazano.

4. Biljeenje iskaza svjedoka

Za biljeenje iskaza svjedoka vrijedi polazno ono to je istaknuto u odnosu

na iskaz okrivljenika. Uz to valja posebice paziti na okolnosti koje ovdje
imaju posebnu vanost. Svjedok mora biti propisno upozoren na svoja pra-
va i dunosti. To mora biti propisno ubiljeeno u zapisnik. Iskaz svjedoka
mora u zapisniku biti unijet to vjernije, sukladno njegovu stvarnom sa-
draju i obliku.

777
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Pitanja postavljena svjedoku radi razjanjavanja, dopune ili provjere,

moraju se izdvojiti od cjeline iskaza. Iskazi koji se odnose na kljune okol-
nosti mogu se radi sigurnosti ukratko ponoviti s dodatnim objanjenjem
ili slinim, za autentinost bitnim podatkom.
Pri snimanju iskaza svjedoka valja paziti na postupovne zahtjeve koji se
kod toga postavljaju. Ako se, primjerice, na glavnoj raspravi iskaz svjedoka
reducira na odreeni detalj ranije danog irega iskaza, tada taj dio valja uni-
jeti prema opim pravilima, a ne skraeno, prepriavanjem u treem licu i
sli-
nim nepravilnim metodama koje onemoguuju ocjenu i interpretaciju iskaza.
Prema potrebi (primjerice kod lanoga iskaza) uz zapisnik o ispitivanju
korisno je voenje posebnih biljeki o svemu to je ispitiva zapazio u po-
naanju svjedoka. Te biljeke korisno su pomagalo i za dopunska pitanja,
planiranje drugih radnji itd.
Uvijek valja u zapisnik o iskazu svjedoka precizno unijeti to je svje-
doku predoeno i na koji nain se on o tome oitovao. Posebni oblici ispi-
tivanja svjedoka jesu ispitivanje uz prikrivanje identifikacijskih podata-
ka i posredstvom tehnikih naprava, zatim iskazi tijekom drugih radnji:
oevida, pretrage, prepoznavanja itd. Vano je kod toga da se iskaz uvijek
uzima prema pravilima o ispitivanju svjedoka.

5. Psihologija svjedoenja*

Intervjuiranje svjedoka jedan je od sredinjih dijelova kriminalistike

obrade, a prema miljenju mnogih, tonost i cjelovitost podataka dobivenih
od svjedoka jedan su od najvanijih imbenika za rjeenje sluaja. Tono
svjedoenje skrauje kriminalistiku obradu, jer su osumnjienici skloniji
priznati djelo ako su suoeni s podacima dobivenim od svjedoka.
to e svjedok iznijeti u svom navodu ovisi o tome to je percipirao, o
tome to je zapamtio, no i o tome na koji se nain odvija iznoenje informa-
cija iz sjeanja. Ve na razini percepcije deava se isputanje informacija
te iskrivljavanje. Na razini epizodikog pamenja, o kojem je ovdje rije,
takoer dolazi i do isputanja informacija tijekom vremena i do iskrivlja-
vanja. Naime, jedna od sredinjih karakteristika pamenja epizoda jest
rekonstruktivnost: pojava da se praznine u sjeanju nesvjesno popunja-
vaju sadrajima umetnutima na temelju prethodnog znanja i pretpostavki
o tome to se dogodilo. V. izlaganje Glava IV, pod 3.
Ako protekne due vrijeme izmeu dogaaja kojemu je svjedok bio pri-
sutan i dosjeanja tog dogaaja, tonost dosjeanja kao i cjelovitost do-

Tekst 5. odjeljka napisala je Tajana Ljubin.

778
 KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________

sjeanja dramatino se smanjuje. Stoga je nuno to prije (vani su sati!)

ispitati svjedoka. No, dosjeanje svjedoka ovisi i o tome kako ga se ispituje.
Primjerice, dosjeanje je bolje ako je kontekst dosjeanja slian onome u
kome se pamenje odvijalo. Tonost podataka koje e se od svjedoka dobiti
ovisi u velikoj mjeri o tome kojim se pitanjima informacije "izvlae" iz me-
morije. Primjerice, dokazan je utjecaj sugestibilnih pitanja na pamenje,
ne samo djece ve i odraslih osoba.
I razina stresa, odnosno s time povezan komunikacijski stil, ima utjecaja
na dosjeanje svjedoka. Ako taj stil nije relaksirajui (pauze, aktivno slua-
nje, uporaba empatije i dr.), dosjeanje je loije negoli kada se odvija u le-
ernoj atmosferi, bez osjeaja napetosti. Ove i druge spoznaje iz kognitivne
psihologije (koja se bavi pitanjima pamenja) te primijenjene socijalne psiho-
logije - psihologije komunikacije (koja se bavi pitanjima ostvarivanja primje-
rene socijalne interakcije te vjetinama komunikacije) navele su psihologe
da razviju posebne tehnike kojima je mogue poboljati dosjeanje svjedoka
(npr. tehnika strukturiranog intervjua, tehnika voenog dosjeanja, itd.).
Kognitivni intervju jedna je od najpoznatijih tehnika za koju je
znanstveno potvreno da daje vie podataka. Razvila su ga dva amerika
psihologa, Ronald P. Fisher sa Sveuilita u Floridi i R. E. Geiselman sa
Sveuilita u Kaliforniji.
Postoje dvije verzije kognitivnog intervjua, originalna i poboljana (es-
to se naziva i revidirana) verzija. Originalna verzija kognitivnog intervjua
sadrava kognitivne tehnike, a poboljana verzija uz kognitivne tehnike
naglaava i vjetine socijalne interakcije i komunikacije.
etiri kognitivne upute koje se daju svjedoku jesu: a) uputa o obnavlja-
nju konteksta dogaaja (svjedoku se kae da se u mislima vrati na mjesto
dogaaja, da se prisjeti detalja o izgledu mjesta), b) uputa o reprodukciji
svih detalja kojih se svjedok sjea (svjedoka se poziva da kae sve ega
se sjea, pa i najsitnijih detalja koji mu se ine nevani), c) naputak za
dosjeanje u obrnutom redoslijedu (svjedoka se poziva da ponovno ispria
dogaaj, no ovaj put odostraga prema naprijed), d) uputa o promijenjenoj
perspektivi (naputak svjedoku da jo jednom ispria dogaaj, no ovaj put
iz promijenjene perspektive).
Kognitivni intervju danas se upotrebljava u kriminalistikim policijama
u nizu zemalja, npr. u Engleskoj, Njemakoj, nekim zemljama SAD-a, a pou-
ava se i u Hrvatskoj na studiju kriminalistike. Iako se pred svjedoka puno
ee stavlja zahtjev ispriati dogaaj i opisati osobu, a puno rjee prepoz-
nati osobu, u psiholokim istraivanjima tek su se nedavno poeli proua-
vati procesi intervjua i ranije opisane tehnike intervjua, a dominirala su
istraivanja o imbenicima koji utjeu na tonost prepoznavanja.
Pokazalo se da nain na koji se provodi prepoznavanje moe znatno
poveati vjerojatnost pogreke, tj. vjerojatnost da e svjedok u identifika-

779
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

cijskom redu kao poinitelja prepoznati osobu koja u stvari nije poinitelj.
Ova pogreka poveava vjerojatnost da e svjedok nakon to je jednom ne-
tono prepoznao nevinu osobu, i u ponovnim prepoznavanjima opet prepoz-
nati tu nevinu osobu kao poinitelja. V. izlaganje infra Glava XXI. pod 3.
Primjerice, istraivanja su pokazala da se vjerojatnost da svjedok ne-
tono identificira nevinu osobu kao poinitelja uveava ako se poveava
vrijeme izmeu dogaaja i prepoznavanja, ako je svjedok uvjeren da je po-
initelj u liniji za prepoznavanje, ako postupak prepoznavanja vodi osoba
koja zna tko je osumnjienik, ako je svjedok prethodno gledao fotoalbum,
ako je osumnjienik po bilo emu uoljiv i privlai pozornost u odnosu na
ostale osobe u liniji za prepoznavanje, ako je osumnjienik osoba druge
rase negoli svjedok, ako je u liniji za prepoznavanje osoba koja je svjedoku
od nekud ranije poznata, npr. takoer se nalazila na mjestu dogaaja, ili je
tu osobu svjedok vidio u policijskoj postaji, ili u nekom drugom kontekstu,
ako se od svjedoka prije nego je provedeno prepoznavanje uporno zahtije-
va da dade potpun i detaljan opis poinitelja.
Iako bi se na temelju znanstvenih istraivanja o imbenicima koji utje-
u na tonost prepoznavanja moglo izvesti brojne upute, tj. pravila o tome
kako provesti postupak prepoznavanja, ovdje navodimo minimalni broj
takvih pravila koja je preporuio Izvrni Odbor Amerikog drutva za psi-
hologiju i pravo (Executive Committee of the American Psychology / Law
Society).
Radi se o sljedea etiri pravila: 1. da osoba koja vodi postupak nije
upoznata s tim tko je osumnjienik, 2. da se svjedoku obvezno treba
eksplicitno rei da poinitelj moda nije u liniji za prepoznavanje te da
se svjedok ne treba osjeati obveznim nekog identificirati, 3. treba mu
rei da osoba koja vodi prepoznavanje ne zna tko je osumnjienik i 4. da
osumnjienik ne smije u odnosu na druge osobe u liniji za prepoznava-
nje po neemu biti razliit niti privlaiti pozornost, a svjedokovu izjavu
o sigurnosti u identifikaciju treba uzeti za vrijeme prepoznavanja, a ne
kasnije, odnosno prije bilo kakve povratne informacije koju svjedok moe
naknadno dobiti.
U novije doba posebna pozornost poela se posveivati nainima na koje
se intervjuiraju djeca, jer se prepoznalo da i djeca mogu, pod uvjetom da ih
se ispravno ispituje, biti pouzdani svjedoci, te je i tom podruju posveena
brojna literatura. I ovdje je razvijeno nekoliko postupaka za ispitivanje
djece, a primjenjiv je i kognitivni intervju.
Openito je prepoznato da su djeca u dobi od 4-5 godina veinom spo-
sobna razlikovati la od istine, da su sugestibilnija od odraslih te da sto-
ga ispitivanje treba obavljati trenirani ispitiva, i to odreenim redosli-
jedom pitanja, tako da se prvo postavljaju pitanja koja potiu slobodno
dosjeanje, a tek onda prepoznavanje. S djecom je vano ostvariti dobar

780
kontakt, objasniti prirodu intervjua i oekivanja od djeteta s obzirom
na nain odgovaranja, dati uputu da dijete kae da "ne zna" ako ne zna
odgovor, kao i da kae da "ne razumije pitanje" ako ga ne razumije. Iznim-
no je vana sposobnost ispitivaa da se prilagodi djetetu te da znade u
dovoljnoj mjeri poticati dijete kako bi ono dalo odgovor i izbjegavati pi-
tanja koja su djetetu nerazumljiva, ili koja navode na odgovor ili su za
dijete prijetea (npr. pitanja s dvostrukom negacijom, zatvorena pitanja,
pitanje zato i sl.).

6. Posebno o psiholokom pristupu u procjeni lai*

Iako postoji brojna policijska literatura o detekciji lai, koja se veinom

temelji na osobnim iskustvima autora, tek su u novije vrijeme provede-
na znanstvena istraivanja koja su pruila toniji uvid u ponaanje ljudi
kada lau, posebno u kriminalistikim situacijama.
Jedan od najinteresantnijih nalaza je da su ljudi, pa i detektivi, u pra-
vilu loi u detekciji lai (iako za sebe, posebno detektivi, ne misle tako), te
se njihova sposobnost procjene lae li netko kree oko sluajnog pogaa-
nja. Ipak, odreene kategorije osoba relativno su uspjene u detekciji lai:
osobe koje su prole odreene treninge, osobe koje su iskusne i prepoznate
u svojoj sredini kao iskusni kriminalisti, osobe koje se bave pijunaom i
kriminalci. Ovi posljednji, ne treba uditi, uspjeniji su zato to o toj spo-
sobnosti - s obzirom na okolinu u kojoj se kreu, u kojoj laganje i prijevara
uobiajen nain ponaanja - izravno ovisi njihovo snalaenje u ivotu.
Moda je najznaajniji aspekt koji se vidi iz pregleda literature inje-
nica da neka "nervozna" ponaanja, kao to su skretanje pogleda ili nemir
ispitanika, suprotno opem (pogrenom) stereotipnom uvjerenju, zapravo
nisu povezana s laganjem. Objanjenje za to moe biti da neki ljudi (npr.
recidivisti, za koje je vjerojatnije da imaju sklonost psihopatskom pona-
anju) ak i u situacijama u kojima je ulog visok (kao to je u krimina-
listikoj situaciji, gdje je ulog sloboda), pokuavaju kontrolirati svoje po-
naanje, a uz to laganje predstavlja i kognitivno naporan zadatak, to za
posljedicu ima smanjenje motorikih pokreta, a ne njihovo poveanje.
Ostaje i injenica da su neki ljudi nervozni, ak i kada govore istinu.
U ispitivanju Mannove i suradnika (2002.) najizrazitiji pokazatelj lai 13
mukih osumnjienika bilo je smanjenje treptaja tijekom intervjua. U sva-
kom sluaju, znanstvene studije pokazale su da laganje nije jednostavan
proces.

Tekst 6. odjeljka napisala je Tajana Ljubin.

781
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Tijekom laganja mogu se iskusiti razliite emocije i o tome koja se doivi,

ovisi i ponaanje osobe (npr. strah ili izazov da e se uspjeti prevariti krimi-
nalista). Uspjenost laganja i ponaanje ovisi o linosti osumnjienika (odre-
en broj psihopata hladnih je emocija i u stresnoj situaciji ostaje miran, to
im doputa da mogu kontrolirati svoje ponaanje te racionalno razmiljati
o tome to rei), o usvojenoj vjetini laganja (osobe koje esto lau postaju
vjetije), o visini uloga (kod veih uloga vjerojatnije je da raste nervoza), o
odreenim aspektima inteligencije (brzo domiljavanje odgovora koji mogu
zvuati vjerojatno i nisu kontradiktorni) i drugo. Sveukupno se pokazalo da
je procjena lai najbolja ako se radi ne samo na temelju neverbalnih ve i
verbalnih pokazatelja, te kod osoba koje znamo od ranije.
Za analizu verbalnog sadraja izjave njemaki i vedski psiholozi razvili
su posebnu metodu po kojoj se analizira izjava, poznatu u literaturi pod na-
zivom procjena valjanosti izjave (SVA - Statement Validity Assessment).
Metoda je razvijena prije svega za analizu izjave djece o seksualnom
zlostavljanju, no primjenjiva je i na odrasle osobe. Metoda obuhvaa: a)
intervju; b) analizu izjave pomou 19 kriterija; c) analizu naina na koji je
dobivena izjava pomou ek-liste.
Istraivanja potvruju da istinite izjave u veoj mjeri naglaavaju ovih
19 kriterija, no metoda ima i nedostataka. Primjerice, jedan od nedostata-
ka je da se ljude moe pouiti kako da daju izjavu koja e biti ocijenjena
veim brojem bodova (to poveava vjerojatnost da e izjava biti ocijenjena
kao istinita).
U novije vrijeme ova se metoda nastoji kombinirati s drugom metodom,
poznatom pod nazivom monitoriranje izvora sjeanja (Reality Monitoring),
te s promatranjem neverbalnog ponaanja, i predlae se kao metoda u kri-
minalistikim istragama za eliminaciju potencijalnih osumnjienika, za
provjeru istinitosti navoda informanata, ili da se pomou nje ispitaju kon-
tradiktorni navodi rtve, svjedoka i osumnjienika.

7. Analitika i sintetika ocjena iskaza svjedoka

Cilj je zakona da se kao podloga za utvrivanje injenica uzima iskaz svje-

doka koji je vjerodostojan i smatra se istinitim. O psiholokim kriterijima
za ocjenu vjerodostojnosti iskaza bilo je govora u prijanjim izlaganjima.
To je polazite u ocjenjivanju svih iskaza, pa tako i iskaza svjedoka. Me-
utim, posebno znaenje i praktina vanost iskaza svjedoka kao dokaza
zahtijeva poseban osvrt.
Ocjena iskaza svjedoka uvijek je sinteza vrednovanja niza okolnosti.
Meu njima se na prvome mjestu moraju spomenuti osobine svjedoka.

782
K R I M I N A L I S T I K A _________________________________________________________________________

U njih ulaze moralne osobine, intelektualne sposobnosti, dob, spol, fizi-

ki status (posebice stanje osjetila), psihiko stanje, emocionalni odnos.
Daljnji, vrlo vaan kriterij su svojstva predmeta, situacija i nain opa-
anja. Opaanje, naime, moe biti ostvareno niim osjetilima i takvo da ne
trai tumaenje (primjerice opaanje predmeta). No, ono moe biti takvo
da je tumaenje nuno (zvuk izazvan odreenim izvorom, a takav je sluaj
i s drugim opaanjima posredstvom osjetila sluha ili mirisa, ali i s nekim
vrstama opaanja osjetilom vida, i to u prvome redu opaanjima dimenzija
predmeta, dinamike kretanja i slino, zatim kod prepoznavanja, o emu se
govori posebno). Za kakvou iskaza takoer su vrlo bitni uvjeti u kojima je
opaanje ostvareno.
U razmatranje kriterija ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka pri-
pada i primjena i detaljnije razvijanje opih kriterija o kojima je bilo go-
vora prije. Vjerodostojnost svjedoenja oznaava pouzdanost svjedokova
iskaza, stupanj istinitosti, tj. podudarnosti sadraja iskaza sa stvarnim
dogaajem.
Svjedoci oevici dogaaja, u najboljoj namjeri i uvjerenju da govore isti-
nu, daju iskaze koji su samo subjektivno toni. Takvi iskazi esto su manje
ili vie, barem u nekim dijelovima, objektivno neistiniti, jer nisu vjero-
dostojni opis stvarnog dogaaja. Psiholoka osnova za procjenu, odnosno
ocjenu vjerodostojnosti iskaza poiva na relativnim spoznajama o deter-
minantama percepcije, procesima pamenja, zaboravljanja i reprodukcije
doivljenog, kao i o postupku i nainu dobivanja iskaza. Utjecaj mnogih
specifinih imbenika na tonost iskaza istrauje se primjenom testova
iskaza (svjedoenja).
Kod ocjene vjerodostojnosti svjedoenja primjenjuje se provjeravanje
sposobnosti svjedoka za svjedoenje, raspolae li svjedok nunim osobina-
ma za davanje pouzdanog iskaza, kao i kriteriji za ocjenu vjerodostojnosti
samog iskaza.
Detaljno izlaganje prelazi okvire ovoga rada pa e u odnosu na to biti
istaknuta samo najznaajnija posebna obiljeja koja upuuju na vjerodo-
stojnost iskaza svjedoka: sadrajno bogatstvo detalja (brojnost detalja, va-
nost, vrsnoa detalja, vlastiti udio psihikih doivljaja, okolnosno uvjer-
ljiv opis, zatim izvorne komplikacije koje iznosi svjedok u okviru iskaza,
uvjerljivo opisivanje odnosa, ispreplitanje i povezanost sadraja iskaza
s drugim vanjskim okolnostima, nagaanje o nekim okolnostima koje je
na taj nain izloeno, stanje pojedinih tipinih detalja); cjelovitost iska-
za ukljuuje u prvome redu razvojnost u iskazu (uvjerljiv opis promje-
na stanja i odnosa, razvoja situacije), ali i druge s tim povezane sadraje
koji mogu biti pozitivni ili negativni (izostavljeni, ali zbog svoje tipinosti
dragocjeni za ocjenu vjerodostojnosti iskaza); homogenost iskaza - izra-
ava temeljne odnose cjeline iskaza, poglavito kauzalnu strukturu opisa-

783
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

nih sastojaka, odsutnost proturjenosti itd.; postojanost iskaza - jedan je

od temeljnih kriterija za sudsku ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka,
ali valja upozoriti da u iznimnim sluajevima kao kriterij vjerodostojnosti
moe doi u obzir i odstupanje od ranijega iskaza.
Na to se mora odnositi postojanost iskaza? Openito, na najvanije
momente koji su predmet razmatranja u kaznenome postupku: opis po-
naanja (poinitelja, suuesnika, rtve), mjesne prilike, nain kretanja
(promjene mjesta), odnos izmeu pojedinih dogaanja, okolinskih uvjeta,
posebice osvjetljenja, poloaja osoba i stvari itd.
Za ocjenu vjerodostojnosti iskaza vano je i razmatranje pojava nepo-
stojanosti iskaza. Njih valja razlikovati od razlika izmeu iskaza koje su
prirodna posljedica zaboravljanja, a koje su spomenute u prijanjem izla-
ganju. Openito se uzima da rastua nedosljednost u iskazu upuuje na
neistinitost. No, valja upozoriti da to moe biti posljedica propusta u voe-
nju ranijega ispitivanja, pa je kasnije ispitivanje zbog toga drukije.
Odstupanja iskaza pojavljuju se posebice u odnosu na sporedna zbivanja,
redoslijed postupaka, datume, vrijednosne sudove, uestalost pojava koje se
ponavljaju, prostorne odnose i poloaje tijela, postupanja sporednih sudioni-
ka dogaaja, opise odjee, objanjenja sadraja ranijih iskaza, smisao razgo-
vora, motive postupanja, vremenske prilike, osjeaje boli, brojeve itd.
ivotno iskustvo svjedoka, posebna znanja, interesi bitno utjeu i na po-
stojanost iskaza, a jednako znaenje imaju i akutna stanja, zatim potiski-
vanje osjeaja, potekoe izraavanja i slino; osjeajno sudjelovanje (emo-
cionalna participacija) svjedoka u iskazu vrlo je vaan kriterij. Kod lanih
iskaza to je umjetno, glumljeno, vie ili manje uvjerljivo prikazivanje osje-
aja, dok je kod istinitoga iskaza vana osnova za takvu njegovu ocjenu.
Inkontinentnost kao znaajka iskaza trai temeljitu analizu jer moe
biti uvjetovana osobinama svjedoka, ali i izraz neistinitoga iskazivanja.
Ona esto izaziva nejasnoe iskaza i pojavljuje se, u pravilu, u poetnome
dijelu iskaza.
Motivacija svjedoka bitna je za objektivnost njegova iskaza. Njeno ispi-
tivanje oteano je momentima koji openito utjeu na analizu motivacije,
ali jo posebice sloenou odnosa svjedoka i okoline prema osobama na
koje se iskaz odnosi. Tu valja traiti najvanije razloge za davanje lanoga
iskaza. Meu takvima valja spomenuti potrebu isticanja, osvete, seksual-
nih elja, stanja nude, solidarnosti i dr.
U kaznenome postupku iskazi svjedoka ocjenjuju se najprije samostal-
no, svaki za sebe. Jednaku vanost ima ocjena vie iskaza, dakle skupine
svjedoka. Polazni kriterij u toj sintetikoj ocjeni uklapanje je i meusobno
upotpunjavanje vie iskaza koji tako tvore "zupaniku povezanost". Pos-
toje prirodne reakcije ljudi koje se mogu ocijeniti kao znak govorenja isti-
ne. Gleda se da li se osoba koja daje iskaz ponaa prirodno ili se pretvara.

784
 KRIMINALISTIKA __________________________________________________________

U prilog govorenja istine idu i neka tjelesna stanja: a) to se mimi-

ka i gestikulacija vie podudaraju s onim to je reeno, to prije se moe
pretpostaviti da ispitanik govori istinu; b) to su vanjske emocije vie u
skladu s prikazanim slijedom dogaaja, i s njim se mijenjaju, tim prije sve
govori u prilog prikaza koji odgovara istini; c) mimika i gestikulacija, vie
nego sam iskaz, upuuju na emocionalnu uzbuenost. To je osobito sluaj
s osobama koje daju iskaz, a kojima je teko rijeima izraavati svoje do-
ivljaje. Bri govor tijela uzima se kao znak za subjektivnu istinu, a izo-
stanak emocionalnog uzbuenja nije bezuvjetno i znak laganja. Osobe pod
snanim pritiskom nekog dogaaja pokuavaju ponekad takve dogaaje
odbaciti od sebe; pokuavaju ignorirati stvarnost kako se ne bi slomili pod
tim drutvenim teretom. Navedene reakcije jedan su od naina provjere
vjerodostojnosti iskaza svjedoka.
Tu se posebice govori o podudarnosti pojedinih navoda do koje dola-
zi bilateralnom ili multilateralnom motivacijom. Rije je o podudarnosti
navoda u iskazima svjedoka koji, inae, pokazuju (ili objektivno imaju)
posebni odnos prema subjektima postupka iji su interesi suprotstavljeni.
Primjer koji se pojavljuje u praksi jesu kolektivni iskazi protiv uitelja i
odgojitelja (i uope osoba prema kojima svjedok ima odnos zavisnosti).
Sline su pojave mogue kod svjedoka alibija, posebice u skupini poz-
natih ili povezanih osoba, zatim masovnoga psiholokoga djelovanja jed-
nih svjedoka na druge, djelovanjem roditelja na djecu, stranke na svjedo-
ka, meusobnim komuniciranjem svjedoka itd.
Uvijek treba brinuti o dodatnim elementima verbalnog ponaanja
svjedoka. Tim elementima pripadaju: a) stupanj sigurnosti i jasnoe
iskaza; b) klasificiranost primjedaba; c) zainteresiranost koja se oituje
u tonu glasa; d) geste; e) brzina govora; f) snaga intonacije ili akcenta;
g) izvor rijei i h) sloenost gramatikih konstrukcija. Zakoenja se esto
manifestiraju kao neprijatna kaljucanja i zaepljenja glasa i mogu na-
javljivati predstojeu la. Potekoe u disanju javljaju se ponekad kada
se ispitanik koleba izmeu istine i lai, a svjestan je velikog rizika. Suha
usta upuuju na neurovegetativnu napetost, na nemir kojim ovjek ne
upravlja svjesno u sluajevima laganja. Ponekad se javlja i nervozno gu-
tanje sline. Znojenje i crvenilo upuuju na nervozu i napetost, ali i na
ljutnju.
Opisani kriteriji ocjene istinitosti iskaza svjedoka omoguuju saeto
ponavljanje najvanijih osnova za zakljuak o tome da je iskaz laan. Na
prvome mjestu to je sluaj odsutnosti kriterija istinitosti iskaza svjedoka.
Najee se radi o iskazima koji preteito sadre pasivno laganje. Iskazi
koji su izravno lani (aktivna la) ocjenjuju se takvima na osnovi kriterija,
"signala" lanoga iskaza. U tu skupinu ubraja se cijeli niz netom spome-
nutih osnova od kojih se neke ne mogu prihvatiti kao pouzdane.

785
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Obino se polazi od toga da se odsutnost nekog kriterija istinitosti pod

daljnjim pretpostavkama uzima osnovom za ocjenu o lanosti iskaza. Za-
tim se istiu izravni simptomi lanoga iskaza, kao to su manjkavost izno-
enja detalja koje je logino oekivati, prelaenje preko kritinoga mjesta,
prevelika odreenost prema nekoj okolnosti i dr.
Vrlo se pozorno i temeljito u svakome sluaju sumnje mora tragati za
motivima lanoga iskaza koji mogu biti vrlo razliiti (materijalne i psi-
holoke naravi). Taktiki je vrlo znaajan problem razlikovanje lanoga
iskaza i lanoga navoda (dijela iskaza koji se odnosi na pojedinu okolnost).
Nije prihvatljivo stajalite koje se susree u praksi o tome da se iskaz
mora cijeniti uvijek globalno. U nizu je primjera gotovo vjerojatna la su-
dionika stanovitih kategorija delikata o pojedinim okolnostima, a da je
kod toga u odnosu na druge okolnosti iskaz vjerodostojan. Posebnu kate-
goriju lanih iskaza tvore lani opozivi iskaza do kojih esto dolazi zbog
solidarnosti. Lani iskaz moe, dakako, biti nesvjesno takav. 0 tome je bilo
govora u ranijim izlaganjima.
Vrlo je sloen zadatak ocjena kratkoga lanog iskaza koji najee ima
sadraj negativne injenine tvrdnje s dodatkom kako svjedok ne raspola-
e nikakvim drugim znanjem (to je zapravo uskrata iskaza).
U zakonodavstvu i praksi vrlo esto se kao kriteriji ocjene vjerodostoj-
nosti iskaza svjedoka primjenjuju: a) tzv. preambula vjerodostojnosti (pre-
ambula fidei) koja se sastoji iz svih, preteito unutarnjih, okolnosti koje
utjeu na vjerodostojnost iskaza svjedoka, b) raniji ivot svjedoka, c) obve-
za iskazivanja istine (prisega), d) postupovni interes (oteenik, privatni
tuitelj, srodnik okrivljenika) itd.
Kod ocjene iskaza svjedoka (osoba) posebnu ulogu ima tzv. kriterij re-
alnosti iskaza ili blie veze sa stvarnou. Rije je o zahtjevu koji jedan
iskaz treba ispuniti da bi se moglo rei da je suglasan sa stvarnou.
Smatra se da su oznake priopenja suglasne s istinom ako su ispunje-
ni sljedei uvjeti: 1. da postoji odsutnost proturjenosti s drugim do tog
trenutka utvrenim injenicama. Njima pripadaju kako faktine ivotne
okolnosti, tako i zakonitosti prirodno-znanstvene, tehnike, medicinske i
psiholoke prirode; 2. ako je opis realistian i blizak istini; 3. ako se opis
tijeka vanjskog dogaanja kaznenog djela odlikuje konkretnou, oitou,
originalnou i individualnim obiljejem.
Prema ovom kriteriju osoba koja daje iskaz stvarnim je opaanjem
dogaaja postala kompetentna da dade iskaz. To su sluajevi kada osoba
koja je izvrila stvarno opaanje moe priopiti pojedinosti za iji joj opis,
inae, nedostaje kompetencija. To su npr. iskazi djece kod seksualnih de-
likata ili kad svjedok opie opservacije koje sam ne moe razumjeti, ali se
to kasnije moe objasniti uz pomo nezavisnih informacija; 4. ako postoji
unutarnja suglasnost i dosljednost u iskazu.

786
 KRIMINALISTIKA __________________________________________________________

Ovaj se kriterij naziva i kriterij homogenosti. Rije je o elementima

koji neovisno opisuju istu okolnost, kazivanje jedinstvenih i posebnih po-
jedinosti. Te se pojedinosti ne javljaju vie puta, nego su ba zbog jednog
javljanja jedinstvene.
Homogenost postoji kad su realna zbivanja "okolnosna" tj. utkana vre-
menski i prostorno u posebne ivotne okolnosti poinitelja i rtve, kada
"izrastaju" iz odreenih polaznih situacija i na neki nain moraju odgova-
rati razvoju kasnijih zbivanja, pa to i u iskazu treba doi do izraaja.
U istom smislu valja cijeniti priopenje pojedinosti koje lee izvan ka-
paciteta osobe koja daje iskaz ili ak i izvan njenog horizonta razumijeva-
nja, osobito kada znaenje tih pojedinosti osobi koja daje iskaz ni naknad-
no nije postalo jasno, npr. kada neuka osoba opisuje postupak iskljuenja
struje prije poinjenja djela ili kada dijete opisuje kako ga je u parku pe-
dofil milovao i davao okoladu prije nego ga je seksualno zlostavljao.
Na homogenost upuuje situacija kad iskaz pored vanjskih zbivanja
djela pokazuje i neto od psihikih zbivanja koja su se razvila u odnosnoj
situaciji (npr. krik oteene iz susjednog stana jako je potresao svjedoka
jer mu se inilo da dolazi iz sobe njegove keri).
Spontano popravljanje vlastitog iskaza vaan je signal koji upuuje na
homogenost. Ima veliku simptomatsku vrijednost. Fragmenti i komplika-
cije zbivanja obino se ne unose u netone iskaze jer trae daljnje objanje-
nje, ponekad vrlo komplicirano. Iznoenje neeg neugodnog za svjedokovu
ulogu u odnosnoj situaciji ili neko samotereenje govori u prilog injenici da
se svjedok ne koristi matom, da ne izmilja, ako svjedoci optube odmah
sami navode odlune prigovore protiv pravilnosti vlastitih iskaza, osim ako
je rije o vrlo inteligentnim osobama (npr. kad prostitutka izjavi da djelo
nije ranije prijavila jer je smatrala da joj se nee vjerovati zato to je pros-
titutka) itd. Posebnu vanost ima konstantnost i nepromjenjivost iskaza.
Pri ocjeni sadraja iskaza svjedoka uvijek treba voditi rauna o mogu-
im njihovim izmiljanjima. To su normalni procesi koji se javljaju kod po-
remeenog pamenja. Sastoje se u tome da se nesvjesno dopunjavaju sub-
jektivnim predodbama oite praznine u sjeanju, tzv. rupe u pamenju,
kojih svjedok nije potpuno svjestan, ali osjea potrebu da dopuni ono to
nedostaje. To su obino sluajevi amnezije, starake iznemoglosti, stanja
alkoholiara i ovisnika o drogama, ranjavanja u glavu i sl.
Isto tako, treba skrbiti o moguem krivotvorenju sjeanja svjedoka. To
su sluajevi kada svjedoci "praznine" u sjeanju popunjavaju svojim tuma-
enjem, zakljucima do kojih su doli obavljajui rekonstrukciju opaenog
na temelju iskustva, mate, stereotipa, shema kojima raspolau. Rije je o
metamorfozi sjeanja.
Ispitiva treba nastojati u iskazu svjedoka razdvojiti ono to je stvarno
opaeno od onoga to je zakljueno. Isto tako treba imati na umu tzv. kri-

787
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

vulju zaboravljanja. Ustvari, radi se o primjeni kriterija istine (realiteta)

pri analizi sadraja iskaza svjedoka. Oni se obino dijele u tri skupine:
sadrajne kriterije, strukturalne kriterije i kriterije ponavljanja.

8. Tipine pogreke pri ispitivanju svjedoka

Suvremena kriminalistika psihologija prepoznala je pogreke koje se

smatraju vrlo opasnima za spoznaju istine, posebno ako se ispitiva ne
pridrava odreenih pravila: ako ne potuje naelo objektivnosti i ako se
"uplie" u situaciju kaznenog djela, bilo sa simpatijama ili antipatijama,
pa ak i osvetoljubivosti; ako nije dovoljno uporan i odluan, ali ne tvr-
doglav; ako ispitivanje osobe nema istraivaki karakter; ako postavlja
nejasna ili neodreena pitanja, nerazgovjetno, prerano, ako pitanja nisu
razumljiva ili nisu u slijedu od opeg prema posebnom.
Meu najopasnijim pogrekama je postavljanje sugestivnih i kapcioz-
nih pitanja; ako pitanjima namee vlastita miljenja, kako putem njihova
sadraja i formulacije, tako i tonom, naglaskom, mimikom i gestikulaci-
jom; ako ispitiva ne izbjegava konfliktne situacije; ako se ne prilagoava
osobi ispitanika i situaciji kaznenog djela te uvjetima ispitivanja; ako ispi-
tanika zbunjuje i dovodi u nepriliku; ako ispitiva preuzima dominirajuu
ulogu; ako ispitiva gubi kontrolu nad tijekom ispitivanja; ako podudar-
nost u iskazima vie osoba a priori smatra dokazom istinitosti iskaza, a
ne eventualnim dogovorom ili razmjenom opaenih sadraja.
Drugim rijeima, kada ispitiva zaboravlja da se iskazi osoba "vau," a
ne broje, ako ispitiva ne "sravnjuje" sadraj verbalnog iskaza s govorom
tijela ispitanika (kinetiki govor), ako ispitiva gubi koncentraciju tijekom
ispitivanja, ako se sadraj iskaza ne biljei selektivno, ako se ispitanika
nepotrebno prekida tijekom spontanog iskaza, ako ispitiva ne slua pa-
ljivo ispitanika ili ne slua tzv. "treim" uhom.
To znai kad ispitiva ne pokuava uoiti skrivene osjeaje iz odreenih
rijei, poluizraena ili neizraena miljenja i sl.; kada se unaprijed ogra-
niava krug osoba koje treba ispitati; ako se ispitiva prema ispitaniku
ne ponaa s razumijevanjem, pa ponekad i diplomatski; ako ne obuzdava
svoje osjeaje, elje i afekte; ako odreene ispitanike ne stimulira na dava-
nje iskaza, ako ih ne ohrabruje, ako im ne sugerira da se pokuaju prisje-
titi i si. kada je to potrebno; ako ne otklanja ono to smeta koncentraciji;
ako ne nastoji otkloniti strah kod ispitanika kada on realno postoji; ako
ne utvruje objektivne i subjektivne uvjete opaanja ispitanika; ako kao
kostur ispitivanja ne uzima devet "zlatnih" pitanja kriminalistike; ako ne
vodi rauna o tome da je ispitanik u prvom planu, a ne on; ako zaboravlja

788
da je ispitivanje osoba iv i gibak proces; ako zaboravlja da se istina spoz-
naje korak po korak, bez urbe; ako ne radi plan ispitivanja, kada je to
potrebno; ako ne vodi rauna o tome da svako novo pitanje ovisi od odgo-
vora na ranije postavljeno pitanje, s kojim mora initi logiku i psiholoku
cjelinu; ako ne uspostavi duevni kontakt s ispitanikom tako da se odmah
pone uivljavati u razumski, osjeajni i voljni ivot ispitanika (empatiki
pristup); ako pravovremeno ne formulira pitanja i ne odredi redoslijed nji-
hova postavljanja; ako puta ispitanike da dugo ekaju na davanje iskaza,
to raa nervozu, bilo zbog fiziolokih potreba, radnih obveza ili osjeaja
neodgovornosti ispitivaa, uz pratei osjeaj ponienja na strani ispitani-
ka; ako ne vodi rauna o simultanom kapacitetu ispitanika i o tome je li
rije o induktivnom (sintetskom) ili deduktivnom (analitikom) tipu ispi-
tanika itd.
Danas se openito smatra da ispitiva mora imati sljedee kvalitete:
da je dobar poznavatelj ljudi (psiholog zdravog razuma); da u svim situa-
cijama tijekom ispitivanja mora ostati stvaran, ozbiljan, hladnokrvan i
miran; da nikada ne smije izgubiti prisutnost duha; da ne smije biti sklon
poniavanju ispitanika i da ispitanik mora stei utisak njegove maksimal-
ne objektivnosti; da se mora pokazati kao snana linost, ali pri tome ne
smije biti grub, cinian, podrugljiv, galamdija i sl.; mora biti uljudan i
uravnoteen, ne smije se dati izazvati ili padati u afektivna stanja i to
manifestno pokazivati; ne smije imati osoran ton, a jo manje je prikladan
prijateljski aljivi ton; mora imati dobro pamenje, mora znati strpljivo
promatrati (esto neupadno), diferencirati i razumjeti; mora biti inteligen-
tan i prodoran, metodian, praktian, kojiput i duhovit i prilagodljiv sva-
koj situaciji; mora imati dar za kombiniranje, koncentraciju pozornosti,
kritinost, otklanjanje pogreaka u interpretaciji i sl.; treba izbjegavati
nepotrebnu gestikulaciju i biti "bezlian"; ne smije dolaziti u osobni sukob
s ispitanikom; mora se strogo pridravati zakona, biti samostalan u radu,
hrabar i imati snaan karakter.
Smatra se da suvremeni ispitiva mora biti: otrouman, mudar, po-
nosan, nepodmitljiv, strpljiv, marljiv, ustrajan, uporan, nepopustljiv i sl.,
drugim rijeima treba biti dosljedno ispravan; mora imati sposobnost uiv-
ljavanja i biti ovjean u postupcima; linost ispitivaa mora zraiti auto-
ritetom, a ne da on istie svoje pravo na autoritet. Pri tome treba imati u
vidu da autoritet ne iskljuuje ljubaznost i dobrodunost; vanjtina treba
biti pristojna, ali ne ekstravagantna, a nastup prirodan, itd.
Kao posebne metode provjere istinitosti iskaza svjedoka javljaju se
centripetalna i centrifugalna metoda. Meusobno su proturjene, ali ih je
mogue kombinirati. Po centripetalnoj metodi pitanja koja se postavljaju
svjedoku ne odnose se izravno na kazneno djelo, ve bi se prije moglo rei
da se udaljuju od njega.

789
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Pitanja dolaze s periferije "drutvenog kompleksa zloina". Iako meto-

da glede zamisli koja ju diktira nije lako shvatljiva, ona svjedoku oteava
iskrivljavanje istine. Pitanja se postavljaju tako da kod svjedoka izazivaju
osjeaj iskrenosti ili lai.
Centrifugalna metoda, za razliku od centripetalne, ide suprotnim
smjerom. Prema njoj ispitivanje ima oslonac u deliktnoj situaciji ili pona-
anju okrivljenika. Svjedok koji je sklon okrivljeniku ili mu eli nakoditi,
zna kako se treba ponaati i time se otkriva. Pitanja se takoer postav-
ljaju tako da kod svjedoka izazivaju osjeaj iskrenosti ili lai. Uvijek treba
voditi rauna o tzv. nesvrsishodnim odgovorima svjedoka.
Opisani odgovori se u kriminalistikoj taktici obino dijele u tri sku-
pine. U prvoj skupini su odgovori koji nisu proizali iz sjeanja, nego su
nametnuti svjedoku. To su naroito odgovori s "da". Svjedok se dao zavesti
autoritetom ispitivaa. Zbog toga odgovara odmah i bez prisjeanja.
U drugoj su skupini odgovori dani usprkos znanju o injenicama. To su
sluajevi kada svjedok poputa pod otrim ili grubim nastupom ispitivaa,
ne usuujui mu se oduprijeti i svjedoi prema elji ispitivaa ili svjedok
dobiva utisak da je njegov iskaz bez znaenja i stoga poputa.
U treoj skupini nalaze se odgovori koji su doveli do unutarnjeg suprot-
stavljanja i do toga da se svjedok suprotstavio svojim iskazom ispitivau
koji je previe inzistirao na svom autoritetu. Takvi odgovori nisu pogodni
za spoznaju istine.

9. Posebne skupine svjedoka

a) Ranjivi svjedoci

Ranjivi svjedoci su 1) osobe koje uslijed posebnih svojstava ili 2) pos-

ljedica kaznenog djela ne mogu bez opasnosti za vlastita prava i slobode
sudjelovati u kaznenom postupku na nain koji je openito propisan za
svjedoke. Pribavljanje iskaza tih svjedoka valja provesti na nain koji je
prilagoen takvu stanju svjedoka.
Radi se o prilagodbi opeg naina pribavljanja iskaza (ranjivog) svjedoka,
ili tonije modificiranja provedbe ispitivanja. Situacija ranjivog svjedoka nije
nuno vezana uz kazneno djelo (teka bolest, tjelesna mana, djeja dob ili po-
odmakla starost i nemo ne moraju biti ni u kakvoj vezi s kaznenim djelom).

a.1) Ispitivanje ena kao ranjivih svjedoka

ena je ranjivi svjedok prije svega ako se radi o rtvi seksualnog kaznenog
djela, kaznenog djela obiteljskog nasilja, trgovine ljudima i slinim kazne-
nim djelima u kojima spolnost ima kljunu ili znaajnu ulogu.

790
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Konkretne modalitete prilagodbe pribavljanja iskaza odreuju osobine

linosti svjedoka i okolnosti kaznenoga djela. To e u nizu situacija zahti-
jevati da ispitivanje obavi ispitiva ena.
Preporuka R (2002) 5 Odbora ministara Vijea Europe o zatiti ena
od nasilja navodi da drave imaju obvezu sprijeiti, istraiti i kazniti kaz-
nena djela nasilja nad enama, neovisno o tome jesu li djela poinjena od
strane drave (slubenih osoba) ili graana, te su u obvezi osigurati zati-
tu rtvama nasilja.
Pojam "nasilja nad enama" definira se kao svaki oblik spolnog zlostav-
ljanja koje kao uinak ima ili moe imati fiziku, seksualnu ili psihiku
povredu ene, a ukljuuju prijetnje zlostavljanjem, prisilu, ogranienje slo-
bode, kako u javnosti tako i privatno, te dalje nabraja specifine oblike
nasilja.
Kazneni zakon treba propisati kanjivim nasilje meu branim dru-
govima, izvanbranim drugovima, odnosno osobama koje ive zajedno. U
kaznenom se postupku mora osigurati da se za ta kaznena djela postupci
vode po slubenoj dunosti, a rtvi omoguiti medicinsku i psiholoku po-
mo i podrku nunu za uinkovito sudjelovanje u postupku. Predvia se
osiguranje posebnih uvjeta uzimanja iskaza rtava tih kaznenih djela, te,
ako je potrebno, izvanpostupovna zatita. Ako su u postupak ukljuena
djeca, mora im biti pruena struna pomo.
Istodobno, nije manje vaan ni psiholoki utjecaj ene svjedoka na
ispitivaa, pri emu na iskaz djeluju koketiranje, izazivanje osjeaja sa-
milosti, solidarnosti, opratanja. U tom se cilju koriste pla, prikazivanje
stanja bespomonosti, zatim zavoenje itd. Najtei problemi mogu nastati
s histerinim osobama pa je u takvim sluajevima pri davanju iskaza ob-
vezatna pomo psihologa.

a.2) Ispitivanje (mladei i) djece kao ranjivih svjedoka

Kod ispitivanja mladei nalae se openito obzirno postupanje kako se ne
bi tetno utjecalo na psihiko stanje maloljetnika. Ispitivanje djece - svje-
doka ukljuuje u prvome redu temeljitu pripremu tijekom koje se mora
utvrditi stupanj razvijenosti i razumijevanja djeteta. Sposobnost davanja
iskaza je posebice vana za najmlai uzrast. Zatim se u razdoblju prije i
za vrijeme puberteta mora uzeti u obzir cijeli niz momenata koji obiljea-
vaju tu dob, a mogu utjecati na iskaz.
Dijete je uvijek ranjivi svjedok. Meutim, modaliteti ispitivanja djeteta
su razliiti. Najvii zahtjevi su pri ispitivanju djeteta rtve kaznenog
djela. U takvom sluaju ispitivanje se provodi 1) uz pomo strune osobe,
2) bez nazonosti suca i stranaka u prostoriji gdje je dijete, 3) posrednim
postavljanjem pitanja i 4) snimanjem tehnikim ureajima. U tom sluaju
je, dakle, obvezatna audio-video konferencija.

791
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Posebnu pozornost valja posvetiti mogunosti utjecaja na dijete zbog

njegove vee sugestibilnosti. Pitanja moraju biti oblikovana s posebnim
oprezom i mora se izbjegavati svaka sugestivnost. Dranje ispitivaa jed-
nako je znaajno i mora biti takvo da se dijete svjedok osjea slobodno i,
koliko je mogue, sigurno. Openito se preporuuje ograniiti broj ispitiva-
nja po mogunosti na samo jedno ili najvie dva. S primjerenim obzirom
postupa se i kod biljeenja iskaza djeteta.
Treba imati u vidu da djeca esto prenose svoje subjektivno stanje na
objektivni svijet, da ne prave dovoljno jasnu razliku izmeu istine i lai,
mate i stvarnosti. Mata djece ima vanu ulogu i ne smije se zanemariti.
S djecom ne treba razgovarati djetinjastim tonom. S njima valja postupati
kao sebi ravnima, treba ih pitati ozbiljno i razumno. Pitanja se moraju pos-
tavljati tako da ih djeca razumiju i ne pitati ih za stvari, pojave i odnose
koje ona ne shvaaju. Posebno treba izbjegavati apstraktne pojmove. Ti-
jekom prvog ispitivanja posebnu pozornost treba posvetiti uspostavljanju
kontakta. Pri tome slubene prostorije mogu djelovati negativno.
Djeca su vrlo sugestibilna, osobito pred autoritetom odraslih. Ve sa-
mim ponavljanjem pitanja djetetu se moe sugerirati da se tu neto dogo-
dilo. Ako je to mogue, djetetu se ne smije dati vremena i priliku da razgo-
vara s drugim osobama. Brzo postupanje i urno provoenje ispitivanja
moe svesti na minimum krivotvorenje iskaza.
Vano je postii koncentraciju djetetove pozornosti. Stalno treba imati u
vidu injenicu da djeci nedostaje ivotno iskustvo. Ispitiva ne smije pred
djetetom ispitanikom dijelu iskaza ili cijelom iskazu poklanjati preveliku
pozornost, jer se na taj nain kod djeteta moe pobuditi elja za isticanjem.
Odnos ispitivaa ne smije biti ni preblag, ni prestrog. Bezuvjetno treba
sauvati mirnou, nastojati da se stekne povjerenje djeteta i razbije even-
tualni strah, postupati krajnje strpljivo i voditi rauna da se ispitivanje
obavlja u granicama simultanog kapaciteta ispitanika. Prvo ispitivanje,
kada god je to mogue, trebalo bi biti i posljednje, osobito kada je rije o
djeci rtvama seksualnih delikata ili svjedocima takvih delikata.
Iskaz djeteta ne treba a priori ni odbaciti ni usvojiti, nego provjeriti i
paljivo ocijeniti. Treba imati u vidu da su djeca, u pravilu, moralno ne-
pokvarena i iskrena. S druge strane, ona su bez ivotnog iskustva, lako
padaju pod tui utjecaj i obdarena su bogatom matom. Zbog toga esto
netono tumae pojave oko sebe i daju netoan iskaz. Mogu posluiti kao
svojevrsno "oruje" odreenim osobama.
U skupini djece mogua je pojava svjedoka ejdetiara, osoba koje posje-
duju sposobnost oitih optikih predodbi sa svim znaajkama osjeta i sto-
ga su iznimno pouzdani svjedoci. Najee je rije o mladei u pubertetu.
Odbor ministara Vijea Europe donio je brojne preporuke radi zati-
te i poboljanja uvjeta pod kojima djeca kao ranjivi svjedoci sudjeluju u

792
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

kaznenom postupku. Preporuke sadre opsean katalog mjera koje drave

lanice trebaju poduzeti u odnosu na kazneni postupak.
U odnosu na kazneni postupak, drava mora osigurati zatitu interesa
djeteta u postupku, pruanjem strune pomoi i podrke, te, gdje je po-
trebno, pravne pomoi. Te mjere moraju se provesti uz potivanje prava
obrane. Postupci u povodu kaznenih djela seksualnog iskoritavanja djece
moraju se voditi urno, uz naroitu pozornost usmjerenu zatiti privatnos-
ti djeteta, rtve kaznenog djela.
Drave moraju osigurati posebne uvjete pribavljanja iskaza djece rta-
va kaznenih djela seksualnog zlostavljanja, kako bi se izbjeglo ponavljano
uzimanje istih iskaza tijekom postupka, a ujedno osigurao visok stupanj
vjerodostojnosti takvih iskaza. rtvama se, kad je potrebno, mora osigura-
ti i prikladna izvanpostupovna zatita.
U odnosu na poinitelje, istie se da oni moraju biti kanjeni, a gdje je
potrebno, podvrgnuti lijeenju; predvia se odgoda tijeka zastarnog roka
do punoljetnosti rtve, a preporua se i uvoenje posebne sigurnosne mje-
re zabrane kasnijeg obavljanja djelatnosti koje bi osuenog poinitelja
mogle dovesti u kontakt s djecom.

a.3) Ispitivanje starijih, bolesnih osoba ili osoba s tjelesnim manama

kao ranjivih svjedoka
Ispitivanje starijih osoba ovisi o konkretnome psihofizikom stanju svjedo-
ka koje moe biti takvo da uvjetuje posebni taktiki pristup. Ako je stanje
takvo da se zbog njega osobe ne mogu odazvati pozivu, mogu biti ispitane
1) u mjestu gdje borave, odnosno 2) putem audio-video konferencije, pri
emu se odreuje struna osoba, a prema potrebi i lijenik vjetak ili dru-
ga osoba ili tuma.
Proces starenja obino prate sljedee psihofizike promjene: a) fiziolo-
ko slabljenje osjeta, to dovodi do zabluda, pa i halucinacija. Otrina vida
poputa, sluh slabi, sporije se shvaa (jer slabi produktivnost predodbi) i
sl.; b) pamenje zbog reducirane plastinosti ganglijskih stanica mozga do-
vodi do nepotpunosti sjeanja novih dogaaja ili zaboravljivosti. Sukladno
tom se postupa i pri ocjeni iskaza takvoga svjedoka.
Praznine u opaanju proizvoljno se popunjavaju izmiljenim sadra-
jima. Stare osobe su sugestibilne i lako padaju pod utjecaj drugih osoba
i postaju tvrdoglave, pune ironije i prezira ili postaju blage i mirne itd.;
c) javlja se promjenjivost raspoloenja, nepovjerenje, neosnovano sumnji-
enje drugih osoba; d) rijetko objektivno shvaaju i prosuuju.
Javljaju se duboke promjene karaktera, egocentrinost koja se manifes-
tira u suavanju kruga interesa i u traenju da se potuju njihove navike,
zdravlje i interesi; e) naginju melankoliji i sanjarenju, a proizvode svojih
sanjarenja mogu smatrati istinom; f) praznine u sjeanju popunjavaju ele-

793
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

mentima iz ranijih dogaaja (ranije doivljenog). Budui da je to popu-

njavanje nesvjestan proces, sami vjeruju da govore istinu; g) zbog slabijeg
pamenja, brzog umaranja i sugestibilnosti opasno je izvrgnuti ih duem
ispitivanju.
Treba imati u vidu i karakteristike duevnog ivota starijih osoba kao
to su, npr.: a) poputanje ivotnog tonusa; b) stanovita krutost; c) povla-
enje u sebe; d) smanjenje interesa; e) odbijanje novog; f) vie ili manje
uspjela prilagodba na starenje.
Iskaz starih osoba naelno nije ni istinit ni laan, ali treba biti sumnji-
av kod ocjene sadraja iskaza, moda ak vie nego kod djece. Izvori po-
greaka mnogobrojni su, no to nije razlog da se stare osobe ne ispituju kao
svjedoci. Treba biti posebno oprezan pri ocjeni iskaza starih osoba jer su
one, kako je istaknuto, u pravilu, krajnje subjektivne, jer pri opisivanju
dogaaja unose svoje zakljuke.
Na prikladan nain treba ispitati je li se na njih utjecalo jer, s obzirom
na veliku sugestibilnost, valja utvrditi stupanj vjerodostojnosti i objektiv-
nosti iskaza. Na odgovarajui (neopaen i neuvredljiv) nain treba utvr-
diti stanje osjetila, mo pamenja i sl. Ispitivanje starih osoba treba biti
vremenski to krae. Ne smije ih se ostaviti da dugo ekaju na ispitivanje.
Ispitivanje treba prilagoditi njihovoj linosti.

b) Ugroeni svjedoci

Ugroeni svjedok je osoba za koju postoji vjerojatnost da davanjem iska-

za ili davanjem odgovora na pojedina pitanja moe izloiti sebe ili bliske
osobe ozbiljnoj opasnosti po ivot, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu
ili imovinu veeg opsega. U tu skupinu ulaze prije svega a) sluajni svje-
doci, b) rtve kaznenog djela i c) sudionici u kaznenom djelu - pokajnici
koji u postupak ulaze kao krunski svjedoci. Pribavljanje iskaza ugroenog
svjedoka obuhvaa ne samo prilagodbu naina pribavljanja iskaza nego
posebne mjere zatite svjedoka u postupku i izvan postupka.
Za razliku od ranjivog svjedoka, ugroeni svjedok je izravno ili neizrav-
no vezan uz kazneno djelo (on o njemu ili njegovu poinitelju ima saznanja
ili je njegova rtva ili sudionik). Mogua je kumulacija poloaja ranjivog i
ugroenog svjedoka. U tom sluaju postupa se prema najviim zahtjevima
situacije, a to je primjena pravila o ranjivom i ugroenom svjedoku.
Ispitivanje ugroenih svjedoka je stupnjevano: od opih pravila, preko
ano-
nimiziranja podataka, audio-video konferencije s prikrivanjem graanskog
i fizikog identiteta, do uspostavljanja izvanpostupovne zatite svjedoka.
Zatita svjedoka sastoji se od posebnog naina ispitivanja i sudjelovanja
u postupku i mjera zatite svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka.

794
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Svjedok ima pravo uskratiti iznoenje podatka o svojem identitetu dok

mu se ne osigura potrebna zatita. Prijedlog za zatitu svjedoka moe
uputiti dravni odvjetnik istranom sucu, a moe i sam svjedok istaknuti
takav zahtjev tijekom ispitivanja. Do zatite svjedoka u postupku moe
doi i temeljem odluke izvanraspravnog vijea suda.
Prijedlog za posebni nain sudjelovanja i ispitivanja svjedoka u pos-
tupku dravni odvjetnik podnosi istranom sucu u zapeaenom omotu
s naznakom "ugroeni svjedok tajna". U prijedlogu dravni odvjetnik
oznaava posebni nain sudjelovanja svjedoka u postupku i posebni na-
in ispitivanja svjedoka i razloge za to. Uz prijedlog dostavlja i mjere
zatite svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka koje je prihvatilo
tijelo koje provodi program zatite svjedoka i podatke o poetku njihove
primjene.
Prijedlog za posebno sudjelovanje i poseban nain ispitivanja svjedoka
moe se podnijeti i prije prvoga ispitivanja svjedoka.
Ako istrani sudac prihvati prijedlog dravnog odvjetnika, odredit e
pseudonim svjedoka i posebni nain ispitivanja i sudjelovanja u postupku,
a ako se ne suglasi s prijedlogom, odluku donosi izvanraspravno vijee
suda. Podatke o svjedoku koji e se ispitati i sudjelovati u postupku na
posebni nain, istrani sudac e zapeatiti u poseban omot i predati na
uvanje tijelu koje provodi program zatite svjedoka. To e zabiljeiti u
spisu koristei pseudonim ugroenoga svjedoka. Zapeaeni omot s poda-
cima svjedoka moe iznimno zatraiti od tijela koje provodi program zati-
te svjedoka i otvoriti samo drugostupanjski sud kad odluuje o albi protiv
presude. Na omotu e se zabiljeiti da je otvoren i navesti imena lanova
vijea koji su upoznati s njegovim sadrajem. Nakon to se lanovi vijea
upoznaju sa sadrajem, omot e se ponovno zapeatiti i vratiti tijelu koje
provodi program zatite svjedoka.
Ako je svjedok uskratio iznoenje podataka o svojem identitetu tije-
kom ispitivanja te ga obrazloio postojanjem opasnosti za sebe ili svoje
blinje, istrani sudac e, ako ocijeni osnovanim postojanje opasnosti,
prekinuti ispitivanje i o tome bez odlaganja obavijestiti dravnog odvjet-
nika dostavom prijepisa zapisnika, s pozivom da u roku koji ne moe
biti dulji od tri dana dostavi pisani obrazloeni prijedlog za primjenu
posebnog naina ispitivanja i sudjelovanja svjedoka u postupku i, prema
potrebi, izvjee o mjerama zatite svjedoka i njemu bliskih osoba izvan
postupka.
Ako istrani sudac uskratu iznoenja podataka ocijeni neosnovanom,
moe primijeniti mjere procesne prisile prema svjedoku koji odbija svjedo-
iti bez opravdanog razloga, a ako dravni odvjetnik ne podnese prijedlog
za posebni nain ispitivanja svjedoka ili predloi da se svjedok ispita pre-
ma opim pravilima, istrani sudac e zatraiti odluku vijea.

795
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Ispitivanje svjedoka provodi se na nain odreen u rjeenju. On se

moe odnositi na anonimizaciju svjedoka i na prikrivanje izgleda svjedo-
ka. Ako se posebni nain ispitivanja svjedoka odnosi samo na anonimi-
zaciju, tada se ispitivanje provodi pod pseudonimom. U ostalom dijelu,
ispitivanje svjedoka provest e se prema postupovnim propisima. Ako se
posebni nain ispitivanja i sudjelovanja svjedoka u postupku odnosi pored
anonimizacije i na prikrivanje izgleda svjedoka, ispitivanje se obavlja po-
mou tehnikih ureaja za prijenos slike i zvuka. Prilikom ispitivanja lik
i glas svjedoka moraju se izmijeniti. Svjedok se tijekom ispitivanja mora
nalaziti u prostoriji koja je odvojena od prostorije u kojoj se nalaze istra-
ni sudac i druge osobe koje su nazone ispitivanju.
Nakon zavrenog ispitivanja, svjedok potpisuje zapisnik pseudonimom
u nazonosti istranoga suca i zapisniara. Osobe koje u bilo kojem svoj-
stvu saznaju podatke o svjedoku (stvarni identitet, lik) dune su ih uvati
kao tajnu. Presuda i ocjena o nezakonitosti dokaza ne moe se temeljiti
samo na iskazu ugroenog svjedoka.

10. Posebne vrste ispitivanja svjedoka

a) Predoavanje

Predoavanje je postupak tijekom ispitivanja u kojem se osobi koju se

ispituje predoavaju sadraji a) njenih izkaza ili iskaza drugih osoba ili
b) predmeti. Zadaa je provjere vjerodostojnosti iskaza da im se ukae na
stajalita drugih ili na njihove ranije iskaze, ili da im se pomogne prisjeti-
ti se odreenih okolnosti.
Predoavanje je primjenjivo tijekom ispitivanja kad se iskaz osobe ne
podudara s ve izvedenim dokazima ili kad osoba ne daje odgovore na ona
pitanja za koja je vjerojatno da bi ih morala znati.
Posebni je oblik radnje predoavanje radi prepoznavanja, identifi-
ciranje osobe, predmeta, crtea i sl. Predoavanje radi prepoznavanja raz-
likuje se od prepoznavanja kao istrane radnje po tome to se osobu ne
dovodi u situaciju da izmeu vie predmeta ili iskaza odabire jedno, ve
joj se predoava samo ono o emu se moe izjasniti da to prepoznaje ili
ne. Predoavanje je upravo zbog takvih znaajki prije svega prikladno za
raspravno razmatranje.

796
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

b) Suoenje

b.1) Openito o suoenju

Suoenje (confrontatio) je postupovna radnja s kriminalistikim sadra-
jem u okviru koje se zajedno ispituju dvije osobe koje su ranije ispitane o
vanim injenicama o kojima su njihovi prijanji iskazi razliiti (proturje-
ni ili nepodudarni).
Postupovna radnja ima za cilj da postupovno tijelo vlastitim opaanjem
utvrdi koji je od nesuglasnih iskaza ve ispitanih osoba istinit. Suoava-
njem se nastoji potaknuti rasprava koju postupovno tijelo promatra i ocje-
njuje o tome koji je iskaz vjerodostojniji. Teorijski se moe suoiti vie oso-
ba, ali se, u pravilu, suoavaju samo dvije osobe. To je psiholoki i taktiki
opravdano.
Suoenje se, u pravilu, temelji na stvaranju konfliktne situacije. Ispi-
tiva mora potpuno nadzirati takav konflikt, njegovo odvijanje i registri-
rati njegov tijek. Cilj suoavanja je ocjena vjerodostojnosti iskaza osoba.
Uspjeh suoavanja ovisi o nizu subjektivnih i objektivnih okolnosti. Trai
se izrada plana suoavanja, koji u prvom redu ukljuuje odreivanje redo-
slijeda iskaza osoba koje se suoavaju.
S postupovnog stajalita suoavanje je samostalna postupovna radnja.
Njen je rezultat, ako ga tijelo postupka prihvati, oblik dokaza. To je pose-
ban oblik ispitivanja osoba. Mogu se suoiti dva svjedoka, dva suokrivlje-
nika i svjedok i okrivljenik. Ponekad suoavanje okrivljenika i svjedoka
treba provesti i onda kada su mali izgledi na uspjeh. Impresioniran onim
to mu se predoava, okrivljenik moe promijeniti iskaz.
Kod suoavanja treba promatrati i "govor tijela" suoavanih osoba.
Suoavanje je dvoboj rijeima i rat ivaca. Pri ocjeni istinitosti dobivenih
iskaza treba biti oprezan i rukovoditi se taktikim naelom kritinosti i
samokritinosti (skepse). Suoavanje ne treba ponavljati niti provesti ako
se ne rauna na uspjeh. Okrivljenika se ne smije prisiliti na suoavanje.
Suoavanje kao planska, namjerno stvorena konfliktna situacija je me-
toda kojom se kombinirano djeluje na razum i osjeajne elemente suoe-
nika. Pri stvaranju plana suoavanja treba ocijeniti je li suoenik, za koga
se pretpostavlja da je dao laan iskaz, preteito intelektualno ili osjeajno
bie, te se na temelju toga odabire nain suoavanja.
Kod laljivog okrivljenika ulogu igraju inteligencija i energija obrane,
a kod lanog svjedoka osjeajnost i sustav karakternih osobina. U planski
stvorenoj konfliktnoj situaciji vano je odrati stegu suoavanja.
Suoenje na mjestu dogaaja bitno utjee na prisjeanje, kako u pogle-
du obujma, tako i tonosti. Ono potie i pomae maksimalnom izazivanju
asocijacija. Dolazi do vjernog oivljavanja bogatstva vanjskih predodbi
po prostoru, dodiru i vremenu. Prirodno okruje oivljava sjeanje putem

797
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

asocijacija slika i ideja. Ovo suoavanje mobilizira sjeanje i omoguava

istovremenu uspjenu kontrolu. Kriminalni dogaaj nije bio opaen izoli-
rano, nego u okviru sloenih utisaka osjetila.
Cilj suoavanja je ocjena vjerodostojnosti iskaza. Za uspjeh suoenja va-
an je opi plan i, posebice, detaljno promatranje i biljeenje tijeka suoava-
nja i odgovora na pojedina pitanja te drugih reakcija sudionika suoavanja.
Planiranje suoavanja ukljuuje u prvome redu odreivanje redoslijeda
iskaza kojima se provodi suoenje. Smatra se da je taktiki preporulji-
vo da prvi iskaz bude: 1) pozitivan (kojim se neto tvrdi), 2) takav kojim
se poinitelja okrivljuje za djelo, 3) od osobe koja je predlagala suoenje,
4) onaj za kojega se vjeruje da je istinit i 5) od osobe koja svojim iskazom
otkriva netonosti u iskazu okrivljenika.
Konkretna postupovna situacija moe, meutim, zahtijevati sasvim
drukiji pristup. To posebice u sluaju nunosti da se okrivljenika koji lae
taktiki iznenadi provoenjem suoavanja sa svjedokom koji iznosi uvjer-
ljivu istinu. U tome primjeru bolje je suoavanje zapoeti s iskazom okriv-
ljenika kojemu se tada suprotstavlja iskaz pouzdanoga svjedoka.
Neki vidovi suoavanja nisu obiljeeni umjetnim, taktikim stvaranjem
konflikta. Naime, razlike u iskazima nisu uvijek proturjenosti. Suoava-
nje moe posluiti za otklanjanje pogreaka i praznina u iskazu. Tada je
preporuljivo provesti ga na mjestu dogaaja, ili u drugome prostoru u
kojemu je djelovanje asocijacija oekivano snanije, odnosno na nain koji
e sluiti istome cilju.
Suoavanje treba voditi osoba koja je vodila i ranija ispitivanja suoa-
vanih osoba jer poznaje detalje. Preporuuje se da suoavanje vode dva
ispitivaa. Razjanjavanje proturjenosti tijekom suoavanja mora se te-
meljiti na postavljanju openito formuliranih pitanja koja se odnose na
sporne toke. Na ta pitanja suoene osobe spontano odgovaraju u okviru
neprekidnog monologa. Zatim se ta ista pitanja ili pitanje postavlja dru-
goj suoenoj osobi, koja takoer na njega spontano odgovara. Potom slijedi
postavljanje detaljnih pitanja pojedinim suoavanim osobama. Zbog toga
se objanjenje proturjenosti prilikom suoavanja odvija u obliku pitanje
- odgovor, uz izostavljanje spontanih iskaza.
Suoenim osobama pitanja postavlja tzv. voditelj suoavanja prema
redoslijedu koji sam odredi. Takav nain suoavanja prua mogunost
potpune kontrole izjava suoavanih osoba, a istodobno ograniava mogu-
nost sluajnog ili namjernog informiranja osoba o drugim injenicama bi-
tnim za daljnji tijek postupka, koje ne ulaze u podruje suoavanja.
Iskaze i/ili objanjenja treba davati prvo osoba ije se izjave smatraju
vjerodostojnima. Ta injenica liava osobu koja lae mogunosti da se suo-
avanje odvija u njezinu korist. Osim toga, izazivanjem snanog utiska
navodi se osobu koja lae da dade istinit odgovor.

798
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

Treba zabraniti neposredno obraanje suoavanih osoba jedne drugoj.

Moe se iznimno dopustiti kada je voditelj suoavanja siguran da nee do-
vesti do neeljenih posljedica, i to samo u odreenom dijelu suoavanja. U
prostoriju gdje se vri suoavanje treba prvo uvesti osobu za koju se pret-
postavlja da govori istinu, ime se postie bolji psiholoki uinak. S tom
osobom treba obaviti kratki razgovor i tako je pripremiti za suoavanje s
osobom koja lae.
Suoavane osobe moraju sjediti na sigurnoj udaljenosti. Suoavanje tre-
ba biti trenutak iznenaenja za osumnjienika, odnosno osobu koja lae.
Takve osobe ne smiju znati da e biti suoene. Pitanja suoenim osobama
moraju biti jednostavna i razumljiva. Neprimjerena su tzv. "zakuasta" pi-
tanja. Redoslijed pitanja mora biti takav da postupno doe do objanjenja
proturjenosti, od manje vanih do najvanijih za konkretni sluaj.
Posebna taktika suoavanja nuna je u sluajevima u kojima u suo-
avanju sudjeluju osobe s posebnim osobinama. To su poglavito posebne
kategorije subjekata o kojima je ve bilo rijei, ali i cijeli niz, primjerice,
svjedoka s odreenim psihikim i psiholokim posebnostima.
Posebni problemi nastaju kod suoavanja djece i odraslih. Polazite u
planiranju takvih suoavanja mora biti studiozno prouavanje znaajki li-
nosti suoenika, utvrivanje modaliteta suoavanja i redoslijeda pitanja
i nuan obzir tijekom provoenja radnje. Valja unaprijed procijeniti, ali i
na vrijeme prekinuti suoavanje ako bi njegov rezultat bio uvrivanje
obrane okrivljenika i negativno djelovanje na sigurnost svjedoka posebnih
znaajki. Tada suoavanje valja briljivo pripremiti i provesti, ako je ikako
mogue, na glavnoj raspravi.
Pravila kriminalistike taktike preporuuju da prvi suoenik treba biti
osoba: koja je dala pozitivan iskaz, dakle, neto tvrdila a ne negirala; koja
tereti drugog suoenika; koja je inzistirala na suoavanju; iji je iskaz po
miljenju ispitivaa toan i koja razotkriva okrivljenika (osumnjienika).
Ovu formulu ne treba smatrati kategorikom. Sr pravila kriminalisti-
ke taktike je u tome da se njena opa pravila smiju primjenjivati sukladno
stvarnim okolnostima i situaciji svakog konkretnog sluaja.
ablone, recepti i rutina suprotni su uenju o planiranju u kriminalis-
tici. Zato odluka o redoslijedu mora ovisiti o snazi i mjerljivosti iskaza
i svojstvima vjerodostojnosti suoenika. Suoavanja moraju neposredno
slijediti jedna za drugima radi ostvarenja taktikog naela iznenaenja.
Snaga emocionalnog djelovanja suoavanja jaa paralelno s intenzitetom
iznenaenosti. Kada je rije o svjedocima, treba izabrati najpouzdanije i
najsigurnije svjedoke.
Suoavanje dobronamjernih svjedoka moe biti korisno kada uklanja
ozbiljne nesporazume i osigurava toke oslonca koje se, inae, ne dobivaju
ak ni ponovnim ispitivanjem.

799
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Nekonfliktno suoavanje moe biti izvreno s ciljem da se jednom od

suoenika pomogne to potpunije i vjernije prisjetiti se kriminalnog doga-
aja, to veeg broja injenica i okolnosti koje je zaboravio, jer su potisnuti
u tzv. posredno sjeanje. U praksi ovaj oblik suoavanja daje dobre rezul-
tate. Dobra je strana suoavanja ta to uspjena taktika i tehnika (stra-
tegija) ispitivanja primoraju laca da mijenja iskaz i na taj nain otkriva
novu frontu za lake razotkrivanje.
Tijekom suoenja laac moe utjecati na drugog suoenika da promije-
ni iskaz u prilog lanog iskaza ili lane obrane. Suoavanjem se stvaraju
i velike mogunosti za sugestiju i time ono moe postati izvor pogreaka
i smetnji za utvrivanje istine. Ponekad suoenik ne eli priznati pogre-
nost iskaza pred drugim suoenikom, ve radije samo pred ispitivaem.
Uvijek treba poduzeti mjere opreza radi sprjeavanja tajnog dogovora.
Zbog toga pravila kriminalistike stoje na stajalitu da suoavanju treba
pristupiti samo ako se smatra da se njime mogu otkloniti bitne razlike u
iskazima. Prednost uvijek treba dati jednostavnijim postupovnim radnja-
ma, a suoavanje treba tretirati kao posljednju u nizu radnji.
Zapisnik o suoenju valja voditi s posebnim obzirom na oblikovanje pi-
tanja i odgovora. U njega valja ubiljeiti verbalne i sve druge odgovore na
pitanja ili osvrte tijekom suoavanja. Ako je sudionik suoavanja zorno
nacrtao neku pojavu, i to valja prikljuiti. Jednako je vano i ovdje unijeti
sva upozorenja kao i kod drugih iskaza.

b. 2) Ogranienja pribavljanja i provjere dokaza suoenjem

Suoenje je kljuna radnja kojom se neposredno provodi kontradiktorna
provjera suprotstavljenih ili razliitih dokaza, prije svega iskaza okrivlje-
nika i svjedoka ili vjetaka odnosno iskaza svjedoka i vjetaka.
U nekim sluajevima takva je provjera iskljuena. To je vrlo znaaj-
no ogranienje slobode obrane. Najvaniji su sluajevi pribavljanje iskaza
ranjivih i ugroenih svjedoka kad su njihovi iskazi pribavljeni kao iskazi
zatienih svjedoka. To ogranienje uvjetovalo je posebno pravilo o tome
da iskaz zatienog svjedoka ne moe biti jedini dokaz. Iz toga slijedi da u
takvim predmetima valja posebno intenzivno pribavljati druge dokaze.

c) Posebno o dokaznom ispitivanju svjedoka

izravnim i unakrsnim ispitivanjem
c.1) Opa napomena
Akuzatorni sustavi kaznenog postupka ispitivanje svjedoka ureuju na
posebni nain na raspravi, kao sredinjem stadiju postupka. Uz to suvre-
mene angloamerike (adverzarijalne) inaice tog sustava predviaju poseb-
nu radnju: ispitivanje okrivljenika kao svjedoka (u vlastitoj stvari).

800
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

Sve vei je broj suvremenih europskih kaznenih postupaka koji izvoe-

nje dokaza ispitivanjem svjedoka i vjetaka te ispitivanje okrivljenika kao
dokaznog sredstva u sredinjem stadiju rasprave, ureuju prema modelu
izravnog i unakrsnog ispitivanja, ali kombinirano s elementima mjeovi-
tog modela.
To zahtijeva posebni kriminalistiki pristup, koji pred sudionike ras-
prave, prije svega tuitelja i branitelja, postavlja vrlo visoke zadae. Sud
postaje pasivan, proaktivna ("inkvizitorna") uloga raspravnog suca ne-
staje. Valja ponoviti ve prije reeno: i ovdje vrijedi naelno stajalite da
postoji svjedok optube i obrane, ali samo do poetka ispitivanja, a nakon
toga, svaki svjedok je svjedok istine (v. izlaganje supra pod 1.).

c.2) Izravno i unakrsno ispitivanje (direct and cross examination)

Izravno ispitivanje provodi tuitelj ili branitelj koji je predloio ispitivanje
svjedoka ili vjetaka kao vlastiti dokaz. Svjedok u izravnom ispitivanju
izlae logiki i kronoloku svoj iskaz, a prekida ga se ako iznosi nebitne
detalje ili skrene s teme svjedoenja.
U skladu s obvezama utvrivanja injenica u prilog i na tetu okrivlje-
nika, tuitelj, u pravilu, predlae sve svjedoke za koje smatra da imaju saz-
nanja o injenici koja se utvruje. Naprotiv, branitelj okrivljenika predlae
svjedoke za koje dri da e biti od koristi za obranu. Tuitelj i branitelj
moraju prije predlaganja "svojih" svjedoka znati to e njihovim iskazom
dobiti, a to izgubiti. To praktino znai da je dio taktikih priprema pred-
vianje sadraja odgovora.
Kod izravnog ispitivanja u sreditu je svjedok (ispitanik). Procjena pri-
kladnosti svjedoka obuhvaa stanje stvari u predmetu (prije svega struk-
turu ostalih dokaza), osobu svjedoka (prolost, osobne znaajke, odnose,
situaciju u kojoj ivi itd.). To je dakle vana planska djelatnost i znaajan
dio priprema. Kljuno mjesto ima analiza i procjena koliko je svjedok po-
uzdan i postojan, vodei rauna o tome da odmah nakon izravnog ispi-
tivanja slijedi unakrsno ispitivanje protivnika. Pouzdanost se odnosi na
opaanje, prisjeanje, sposobnost pamenja i iznoenja, a postojanost na
"otpornost" svjedoka u ispitivanju.
Predlagatelj prije davanja iskaza moe svjedoka pripremiti za sudjelo-
vanje na raspravi opisom tijeka radnji, simuliranjem pitanja, ali ne smije
svjedoku davati sadraj odgovora.
Predlagatelj bira nain i redoslijed postavljanja pitanja koja moraju opti-
malno utjecati na sud. Izravno ispitivanje je prema svojoj strukturi dijalog
predlagatelja - ispitivaa i svjedoka. Svjedok iskazuje o sadrajima koje je
svojim pitanjima odredio ispitiva. Pitanja su izravna, tematska i opisna
(npr. koliko je osoba bilo u prostoriji kad ste uli u nju), moraju biti jasna i
razumljiva za sve sudionike postupka, posebno za laiki dio sudskog tijela.

801
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Iskaz svjedoka mora biti potpun, to znai da se svjedok mora izjasniti

o svim poznatim okolnostima, bile one povoljne ili nepovoljne. To je bitno,
jer se time ograniava prostor "neprijateljskog" unakrsnog ispitivanja. Po-
kazatelj je uspjenosti ispitivanja izostanak unakrsnog ili dopunskog ispi-
tivanja od strane suda.
Unakrsno ispitivanje provodi (protu)stranka koja nije predloila svje-
doka kao svoj dokaz. U njegovu sreditu je ispitiva. Cilj unakrsnog ispi-
tivanja je 1) provjeriti sve dokaze ako ima sumnje, 2) utvrditi injenice
koje idu u prilog onoga tko provodi unakrsno ispitivanje, 3) diskreditirati
svjedoka i 4) razotkriti nedostatke osobe svjedoka ili njegova iskaza.
Predmet je provjera istinitosti sadraja pribavljenog izravnim ispitiva-
njem, prikupljanje daljnjih dokaza ili drugo. Nain na koji se nastoji pos-
tii ta svrha je provjera vjerodostojnosti, sigurnosti i pouzdanosti iskaza
svjedoka traenjem pogreaka, nesklada, neistina itd.
Unakrsno ispitivanje ukljuuje posebnu strategijsku i taktiku pripre-
mu. Provodi se kratkim, odreenim i jasnim pitanjima koja u sebi sadre
sugestiju, a postavljaju se planski, prema unaprijed utvrenom redoslije-
du. Obino se grupiraju u nekoliko skupina.
Do unakrsnog ispitivanja dolazi samo onda ako je izravno ispitivanje
svjedoka rezultiralo tetom za postavke predlagatelja (tzv. destruktivni
svjedok) i ako se opravdano oekuje uspjeh.
Tome nasuprot, ako iskaz svjedoka nakon izravnog ispitivanja nije pro-
uzroio tetu (konstruktivni svjedok) nema potrebe za unakrsnim ispitiva-
njem jer moe tetiti tezi protivnika. Openito, unakrsno ispitivanje vano
je prije svega za obranu, jer omoguuje diskvalificiranje svjedoka optube.
Priprema unakrsnog ispitivanja je u pravilu mnogo zahtjevnija od pripre-
ma za izravno ispitivanje jer ukljuuje detaljnu analizu svih dokaza i tra-
enje "slabih" mjesta.
Provedba tehnike unakrsnog ispitivanja je prepriavanje iskaza svjedo-
ka na koje svjedok odgovara potvrdno ili nijeno. Ispitiva stalno nadzire,
"pritie" svjedoka, ne doputa mu samostalno iskazivanje ili objanjavanje
te prekida ispitivanje im postigne cilj jer u protivnom ugroava vlastiti cilj.
Unakrsno ispitivanje posebno je uspjeno diskreditiranjem svjedoka
to je mogue prethodnom detaljnom analizom svih podataka. Provodi se
prema najrairenijem obrascu u tri stadija.
Svjedoka se najprije podsjea na ranije iskaze ili neke druge "neutral-
ne" okolnosti ("omekavanje"). Zatim se prelazi na fazu vezivanja svjedoka
za iskaz ("elite li iskazati drukije od onoga to ste rekli?"). U treoj fazi
se svjedoku predoava okolnost koja njegov iskaz dovodi u sumnju ("kako
je mogue da ste s tog mjesta vidjeli pjeaka?")
U razmatranom sustavu kljunu vanost imaju replike i duplike. Nai-
me, nakon unakrsnog ispitivanja mogue je ponovno drugo izravno ispiti-

802
 K R I M I N A L I S T I K A __________________________________________________________________

vanje (redirect examination). Ono je ogranieno na pitanja koja su se poja-

vila u unakrsnom ispitivanju. Iza njega moe slijediti ponovno unakrsno
ispitivanje (recross examination), opet vezano uz nova pitanja iz ponovnog
izravnog ispitivanja.
U sustavu izravnog i unakrsnog ispitivanja sugestivna komponenta je
ureena znatno drukije nego u sustavu inkvizitornog i mjeovitog postupka.
Naelni stav u potonjem je da su sugestivna pitanja iskljuena. To stajalite
kao polazno u akuzatornom postupku vrijedi i u odnosu na izravna pitanja.
Izravna pitanja koja navode na odreeni odgovor (leading question) mogu se
pri izravnom ispitivanju iznimno postaviti samo radi razjanjenja iskaza.
Pri unakrsnom ispitivanju sugestivna su pitanja doputena. To vrijedi
posebno u odnosu na svjedoka protivne stranke ili neprijateljskog svjedo-
ka koji ne eli suraivati (hostile witness), kad sud moe dopustititi upora-
bu takvih pitanja. To je prijelaz s izravnog na unakrsno ispitivanje, ime
stranka dobiva mogunost ispitivanja svjedoka protivne stranke kao vlas-
titog, izravnim umjesto unakrsnim ispitivanjem.
Posebno znaenje pri adverzarijalnom ispitivanju imaju prigovori
(objections). Razlikuju se formalni (objections as to form) i supstancijalni
prigovori (objections as to substance).
U mjeovitom postupku, ali i u nekim sustavima akuzatornog postup-
ka, sud nije potpuno iskljuen iz dokaznog postupka. Sud moe nakon
stranke postavljati pitanja, ali takoer izvoditi dokaze bez obzira na pri-
jedloge stranaka. Time se kontradiktornost kao temeljno naelo ureenja
dokaznog postupka, nadopunjuje inkvizitornou, a to povezivanje ima po-
sluiti za pouzdano i potpuno utvrivanje istine. U tim sluajevima najpri-
je sud, zatim stranke ispituju svjedoka prema pravilima izravnog ispitiva-
nja, a stranke ga zatim mogu unakrsno ispitati. U akuzatornim sustavima
postoje takoer posebna pravila ispitivanja u odreenim predmetima (npr.
za seksualna kaznena djela).

d) Pribavljanje iskaza svjedoka

audio-video i telefonskom konferencijom*

Pribavljanje iskaza mogue je, ovisno o konkretnom ureenju i putem

audio-video konferencije, "na daljinu". Njegova je znaajka 1) prostorna
izdvojenost svjedoka, makar i jednog od ispitivaa te 2) uporaba audio i
video sredstava kojima se prenosi slika i glas ili samo glas. Za svrhe te rad-
nje koriste se zatvoreni audio-vizualni televizijski ili digitalni raunalni te
telefonski sustavi, to ovisi o konkretnom ureenju.

Tekst odjeljka d) napisao je Tomislav Vei.

803
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Ispitivanje svjedoka "na daljinu" poduzima se u razliitim, ali tipinim

situacijama o kojima je dijelom ve bilo rijei. To je 1) ispitivanje ugroe-
nog ili ranjivog svjedoka, zatim 2) provjera alibija, ali je u novije vrijeme
takav model ispitivanja ureen, i 3) kao oblik meunarodne suradnje i
suradnje s naddravnim tijelima, koji zahvaljujui tehnikim ureajima
bitno ubrzava i pojeftinjuje izvrenje zamolbe a ujedno je kompromis u
odnosu na pravilo locus regit actum. Taj oblik ispitivanja svjedoka znat-
no mijenja sutinu radnje jer iskljuuje neposredni kontakt ispitivaa i
ispitanika.
Sustav videokonferencije interaktivna je tehnologija kojom se putem
javne telekomunikacijske mree prenose slika, zvuk i podaci na nain
da dvije ili vie osoba ili grupe osoba mogu istodobno komunicirati na
daljinu.
Pojednostavljeno gledano, tehnologija koja se koristi u sustavima video-
konferencije je dvosmjerna digitalna audio/video veza koja se sastoji od
televizijskih monitora, Videokamera za snimanje sudionika i dokumenata,
mikrofona i specijalnih programskih aplikacija koje digitalno kompresira-
ni zvuk i sliku prenose putem ISDN linije na drugu lokaciju.
Komunikacija u realnom vremenu izmeu dviju (mogue i vie) loka-
cija omoguuje osjeaj kao da se komunicira istodobno na jednoj lokaciji.
Potrebno je naglasiti kako sustavi video konferencije ne moraju nuno ko-
ristiti ISDN linije; neki od sustava koriste izravne veze optikim kabeli-
ma, mikrovalne linkove ili satelitske linkove (satelitski telefoni), no velika
veina koristi se ISDN linijama.
Sustav videokonferencije moe biti trajno instaliran na odreenoj lo-
kaciji (npr. sudnici) ili moe biti izveden na nain da je mobilan, te da se
moe premjetati s jedne na drugu lokaciju. Na primjer, iz jedne sudnice
u drugu.
Openito gledajui, bilo koja dva sustava videokonferencije koji koriste
ISDN linije mogu biti zajedniki povezani bez obzira na njihovu veliku
geografsku udaljenost. Odnosno, da bi dvije strane bile videokonferencijs-
ki povezane, sudionik na jednoj lokaciji jednostavno mora putem ISDN
telefonske linije pozvati drugu lokaciju.
Videokonferencijski ureaji isporuuju se s razliitim vrstama proto-
kola. Komunikaciju mogu ostvariti samo oni ureaji iji se komunikacij-
ski protokoli podudaraju. Iako neki proizvoai jo uvijek koriste vlastite
protokole, veina ih ipak koristi standardne protokole: H.320 (ISDN i TI
proizvodi), H.323 (mreni proizvodi za LAN, WAN i Internet), H.324 (to su
obine analogne linije i sporiji ISDN ureaji).
Iako se esto izraava u FPS (slika u sekundi), kvaliteta videokonfe-
rencijske veze ovisi o nekoliko imbenika. Kvaliteta slike i zvuka funkcija
je: a) irine pojasa veze (digitalna 64-712 kbps, analogna 9,6-33,6 kbps)

804
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

b) broja prikazanih piksela (Full CIF (352x288), Quarter CIF (176x144),

Sub Quarter CIF (128x96) c) koliine pokreta na slici (spiker koji govori
zahtijeva mnogo manje prijenosa podataka nego full-motion) d) kvalitete
programa i programiranja kojim se vri kompresija slike.
Broj slika u sekundi (FPS) mijenjat e se u ovisnosti o raspoloivoj i-
rini pojasa i koliini podataka koji se alju. Na primjer: a) Na 384 kbps,
maksimum je 30 FPS za full CIF (odgovara fps kod TV-a), B) Na 128 kbps
maksimum je 15 FPS za full CIF.
Znaajna razlika u kvaliteti (i pouzdanosti) postoji izmeu sustava te-
meljenih na DSP-u (digital signal processing) i videokonferencijskih sus-
tava temeljenih na PC-u. Ostale komponente kvalitete ukljuuju: audio
kvalitetu, korisniko suelje, veliinu ekrana, mogunost spajanja dva mo-
nitora, mogunost multi-point veze, itd.

11. Zatita svjedoka

a) Openito o zatiti svjedoka

Zatita svjedoka je nova ustanova koja je odgovor na nove vidove zastra-

ivanja, pa ak i eliminiranja svjedoka ili njemu bliskih osoba. Kasnije je
zatita proirena i na neke druge osobe, u pravilu rtve ili osobe posebnih
znaajki zbog kojih valja prilagoditi nain postupanja.
Zatita svjedoka sloena je djelatnost postupovnih i izvanpostupovnih
sadraja. Postupovna zatita ureena je pravilima kaznenog postupka, a
odnosi se na posebnosti ispitivanja svjedoka i sudjelovanja u postupku.
Zatita izvan postupka provodi se prema posebnom zakonu. Objekti zati-
te ranjivi su i ugroeni svjedoci (v. izlaganje supra pod 9.a).

b) Zatita svjedoka u kaznenom postupku

Postupovna zatita svjedoka je viestupanjska. Prvi stupanj je anonimizi-
ranje. U cilju samozatite svjedok ima pravo uskratiti iznoenje podatka
o svojem identitetu dok mu se ne osigura potrebna zatita. Prijedlog za
posebni nain sudjelovanja i ispitivanja svjedoka u postupku podnosi dr-
avni odvjetnik istranom sucu prema posebno propisanom postupku.
U prijedlogu dravni odvjetnik oznaava posebni nain sudjelovanja
svjedoka u postupku i posebni nain ispitivanja svjedoka koji predlae,
kao i razloge za to. Uz prijedlog se dostavljaju i mjere zatite svjedoka i
njemu bliskih osoba izvan postupka koje je prihvatilo tijelo koje provodi
program zatite svjedoka i podatke o poetku njihove primjene.

805
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Ako istrani sudac prihvati prijedlog dravnog odvjetnika, odredit e

pseudonim svjedoka i posebni nain ispitivanja i sudjelovanja u postupku.
Podatke o svjedoku kojeg e se ispitati i koji e sudjelovati u postupku na
poseban nain, istrani sudac e zapeatiti u poseban omot i predati na
uvanje tijelu koje provodi program zatite svjedoka. To e zabiljeiti u
spisu koristei pseudonim ugroenoga svjedoka.
Zapeaeni omot s podacima svjedoka moe iznimno zatraiti od
tijela koje provodi program zatite svjedoka i otvoriti samo drugostu-
panjski sud kad odluuje o albi protiv presude. Na omotu e se zabi-
ljeiti da je otvoren i navesti imena lanova vijea koji su upoznati s
njegovim sadrajem. Nakon to se lanovi vijea upoznaju sa sadra-
jem, omot e se ponovno zapeatiti i vratiti tijelu koje provodi program
zatite svjedoka.
Ako je svjedok uskratio iznoenje podataka o svojem identitetu tijekom
ispitivanja, te ga obrazloio postojanjem opasnosti za sebe ili svoje blinje,
istrani sudac e, ako ocijeni osnovanim postojanje opasnosti, prekinuti
ispitivanje i o tome bez odlaganja obavijestiti dravnog odvjetnika dosta-
vom prijepisa zapisnika, s pozivom da vrlo brzo dostavi pisani obrazloeni
prijedlog za primjenu posebnog naina ispitivanja i sudjelovanja svjedoka
u postupku i, prema potrebi, izvjee o mjerama zatite svjedoka i njemu
bliskih osoba izvan postupka.
Ispitivanje svjedoka moe se provoditi na dva naina: prikrivanjem
osobnih podataka i prikrivanjem izgleda svjedoka. Kad se posebni nain
ispitivanja svjedoka odnosi samo na prikrivanje osobnih podataka, tada se
ispitivanje provodi pod pseudonimom. U ostalom dijelu, ispitivanje svjedo-
ka provodi se prema opim odredbama o ispitivanju svjedoka.
Kad se posebni nain ispitivanja i sudjelovanja svjedoka u postupku
odnosi osim na prikrivanje osobnih identifikacijskih podataka i na prikri-
vanje izgleda svjedoka, ispitivanje se obavlja posredstvom tehnikih ure-
aja za prijenos slike i zvuka, (audio-video i telefonskom konferencijom.
V. prethodno izlaganje pod d.)
Nakon zavrenog ispitivanja svjedok potpisuje zapisnik pseudonimom
u nazonosti istranoga suca i zapisniara. Iskaz svjedoka ne moe biti
jedini dokaz: presuda i ocjena o nezakonitosti dokaza ne moe se temeljiti
samo na iskazu ugroenog svjedoka.

c) Krunski svjedok

Krunski svjedok je pripadnik zloinake organizacije kojem je Glavni dr-

avni odvjetnik Republike Hrvatske, zbog vanosti njegovih saznanja, do-
dijelio poloaj svjedoka u kaznenom postupku protiv pripadnika organiza-
cije kojoj je bio lan.

806
K R I M I N A L I S T I K A ________________________________________________________________________

Glavni dravni odvjetnik moe pod uvjetima i na propisani nain rjee-

njem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona tijekom
kaznenog postupka protiv osobe koja je pripadnik zloinake organizacije
ako je to, razmjerno teini poinjenih kaznenih djela i vanosti iskaza te
osobe, vano za otkrivanje kaznenih djela i lanova zloinake organizacije.
Poloaj krunskog svjedoka moe se dodijeliti osobi koja je pripadnik
zloinake organizacije: 1. protiv koje je podnesena kaznena prijava ili se
vodi kazneni postupak za kazneno djelo iz nadlenosti Ureda za suzbija-
nje korupcije i organiziranog kriminaliteta, 2. protiv koje postoje okolnosti
na temelju kojih se prema Kaznenom zakonu pripadnik zloinake organi-
zacije moe osloboditi kazne i postoje olakotne okolnosti na temelju kojih
se ta kazna moe ublaiti, 3. kad je iskaz krunskog svjedoka razmjeran
teini poinjenih kaznenih djela i 4. kada je iskaz vaan za otkrivanje,
dokazivanje i sprjeavanje kaznenih djela zloinake organizacije odnosno
otkrivanje lanova organizacije.
Prije donoenja odluke o krunskom svjedoku mora se pribaviti pisana
izjava od osobe kojoj se namjerava dodijeliti status krunskog svjedoka ko-
jom se osoba obvezuje na istinito svjedoenje i suradnju u kaznenom pos-
tupku. Status krunskog svjedoka ne moe dobiti osoba koja je poinitelj
tono odreenog, tekog kaznenog djela.
Na ispitivanje krunskog svjedoka primjenjuju se odredbe Zakona o kaz-
nenom postupku s tim da on mora odgovarati i na pitanja koja njega i nje-
gove blinje izlau tekoj sramoti, znatnoj materijalnoj teti ili kaznenom
progonu. Mjere zatite krunskog svjedoka i njemu bliskih osoba izvan kaz-
nenog postupka provode se prema posebnim propisima.

d) Zatita svjedoka izvan kaznenog postupka

Zatita svjedoka izvan kaznenog postupka obuhvaa postupke za pruanje

zatite i pomoi ugroenim osobama radi svjedoenja u kaznenom postup-
ku. Ugroene osobe su svjedoci ili druge osobe ije je ukljuenje u program
zatite opravdano zbog vjerojatnosti ugroavanja ivota, zdravlja, tjelesne
nepovredivosti, slobode ili imovine veeg opsega, a zbog vanosti njihovih
saznanja za kazneni postupak. Bliska osoba je lan zajednikog kuanst-
va ugroene osobe, kao i druga osoba koju ona oznai i zahtijeva njezino
ukljuivanje u program zatite.
Do ukljuenja u program zatite dolazi ako ugroena osoba na to pri-
stane dobrovoljno, a njezin iskaz, kao budueg svjedoka u kaznenom pos-
tupku ocjenjuje se toliko vanim da bi dokazivanje kaznenog djela bez nje-
ga bilo povezano s nerazmjernim tekoama ili se ne bi moglo provesti
na drugi nain kod kaznenih djela protiv Republike Hrvatske, vrijednosti

807
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

zatienih meunarodnim pravom, organiziranog kriminaliteta i drugih

kaznenih djela za koja se prema zakonu moe izrei kazna zatvora od 5
godina ili tea kazna.
Program zatite provode dravno odvjetnitvo i policija putem Jedinica
za zatitu i Povjerenstva. Zadaa je Povjerenstva donositi odluke o uklju-
ivanju osoba u program zatite svjedoka. Sastav Povjerenstva odreen je
tako da objedinjuje sva tijela drave koja sudjeluju u kaznenom progonu.
Jedinica za zatitu dio je Ravnateljstva policije, a zadaa joj je provoditi i
organizirati program zatite. Ona odluuje o vrsti mjera koje e se provo-
diti, osim mjere promjene identiteta, a u odnosu na osobe liene slobode, to
ini u dogovoru s tijelom nadlenim za upravljanje zatvorskim sustavom.
U programu zatite primjenjuju se: mjere zatite, mjere pomoi i mjere
potpore. Mjere zatite ugroenih osoba su: 1. tjelesna i tehnika zatita,
2. premjetanje, 3. mjere prikrivanja identiteta i vlasnitva, 4. promjena
identiteta. Mjere pomoi su: 1. psiholoka pomo, 2. pravna pomo i 3. soci-
jalna pomo. Mjere potpore su: 1. ekonomska potpora i 2. socijalna potpora.
Zatita osobe traje dok traje opasnost, odnosno dok postoji potreba za
zatitom, osim u sluajevima promjene identiteta, kad osoba ostaje doivot-
no u programu zatite.

Literatura:
Aengenendt, J., Die Aussagen von Kindern in Sittlichkeitsprozessen, Basel,
1955.; Aleksi,
111, 194; Allen, R. J. - Kuhns, R. B., An Analytical Approach to Evidence,
Little, Brown and
Company, Boston, 1989., 293-493, 498-502; Altavilla, 90, 310, 379, 391;
Arntzen, R, Verne-
hmungspsychologie, Mnchen, 1978.; - Begabungspsychologie, Berlin,
1976.; - Psychologie
der Kindervernehmung, Bundeskriminalamt, Wiesbaden, 1970.; Bach, W.,
Kindliche Zeu-
ginen in Sittlichkeitsprozessen, New York, 1957.; Bauer, I I I , 170, 290, 326;
Bayer, 296, 302;
Bender - Nack, IL, 257, 873; Black's Law Dictionary, 498; Breucker, M. -
Engberding, R., Die
Kronzeugenregelung. Erfahrungen, Anwendungsflle, Entwicklungen,
Boorberg, Stuttgart,
1999.; Brown, P. The Art o f Questioning: Thirty Maxims o f Cross
Examination, New York,
Macmillan, 1987, 18 - 59; Burghardt, W., Gegenberstellungen im
Ermittlungsverfahren,
Taschenbuch fr Kriminalisten, svezak XXVI/1976., 87; Conso, G., Le nuove
norme del pro-
cesso penale, Giuffre, Milano, 1991.; Cordero, 480, 954; Dhring, 92;
Geerds, 121, 217; Geerds,
/3/, 125, 189; Glui, S. Kralj, T., Zakon o zatiti svjedoka. Tekst zakona
s biljekama i
poveznicama, Narodne novine, Zagreb, 2004.; Gorphe, 121, 145-146, 170,
227; Grassberger,
122, 144, 201, 203, 227; Gross - Geerds, II., 180, 183, 193, 237; Gross -
Seelig, I., 74, 142;
Hampton, 45, 137, 225; Hellwig, 28, 46, 88, 163, 213, 299; Holland, K, Zur
Psychologie der
Zeugenaussage, Kriminalistik, 1972.; Janovsky, T., Zeugenvernehmung mit
Video, Krimina-
listik, 7/1999.; Kalleicher - Grimm, Die Gegenberstellung als

808
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

kriminalistische Massnahme,
Grundlagen der Kriminalistik, svezak 11/1977., Ill; Klein, I. J., Law o f
Evidence for Crimi-
nal Justice Professionals, 4. izdanje, West/Wadsworth, Belmont, 1997., 47-
97; Kleinknecht,
139, 727; Kube - Leineweber, Polizeibeamte als Zeugen und
Sachverstndige, Bundeskrimi-
nalamt, Wiesbaden, 45/1976.-1977.; Lechat, 857; Leone, 214; Ljubin, T. -
Bauer, K, Vjerodo-
stojnost izjave djeteta o seksualnom zlostavljanju CBCA procedura,
Policija i sigurnost,
12 (2003) 4-6; Markovi, 475, 478; Maver, 185-226; Meinert, 73; Modly,
Leksikon, 50, 59,
65, 78, 91, 129-130, 148, 155, 183, 192-199, 212, 229, 251-252, 312, 339-
340, 347-353, 367,
368, 404, 406, 410, 413-418, 456, 463, 468, 484-485, 511-512, 525-527, 529,
541, 546, 547,
551, 557, 558, 562-566, 574, 583, 615-616, 637, 668, 671-672, 695, 708,
727-728, 731-733,
740, 756, 800, 823-824, 837, 864, 867, 873; Mnkenmller, 30, 68, 108;
Osterburg - Ward,
667 - 673; Pavii, /ZKP/, 316-334; Plaut, 54, 213, 224; Quaderni del
Consiglio Superiore
della Magistratura, 49/1991.: Tecnica dell'esame delle parti e dei testimoni
nel dibattimento
penale: Addezio, Simulazioni; - 50/1992.: Albano, II convincimento sulla
attendibilit della

809
dichiarazione; Rieder, H., Die Gegenberstellung zur Identifizierung des
Beschuldigten, Kri-
minalistik, 1977., 111; Roso, Z., Poligrafu kriminalistici, MUP RH, Zagreb,
1996.; Roxin, 143,
264; Schneickert, 152, 163, 180, 207; Schneickert, 121, 152; Sijeri - oli, H,
Svjedok u kaz-
nenom postupku (doktorska disertacija), vlastita naklada, Sarajevo, 1997.; Sijeri -
oli,
H., I., 303-321; Spangher, 153; Stefani - Levasseur - Bouloc, 600; aver - Winberg,
125; Un-
deutsch, U., Beurteilung der Glaubhaftigkeit von Zeugenaussagen, Forensische-
Psychologie,
11., Gttingen, 1967., 175; Vodineli - Aleksi, 337; Vodineli, 121, II., 62, 582,
587, 589, 593,
599, 604, 611, 628, 632; Williams, 6, 77, 105, 195; Williamson, T., Investigative
Interviewing:
Rights, research and regulation, Willan publishing, Portland, 2006.; Zalman, M. -
Siegel, L.,
Criminal Procedure, West Publishing Company, Minneapolis/St. Paul, 1994., 841-
872; Zal-
man, M. - Siegel, L., Criminal Procedure. Constitution and Society, 2. izdanje,
West/Wads-
worth, Belmont, 1997., 679, 680; Zbinden, 157; Zlatari - Damaska, 322.

Pitanja za provjeru znanja:

1. Tko je svjedok?
2.Tko je svjedok po uvenju?
3. to su to kognitivne upute?
4.Objasnite stadije ispitivanja svjedoka.
5.Kojim je kriterijem mogue provjeriti suglasnost sadraja iskaza svjedoka sa
stvarnou?
6.Objasnite metode provjere istinitosti iskaza svjedoka.
7.Tko je svjedok ejdetiar?
8.to se postie suoenjem?
9.to je izravno i unakrsno ispitivanje?

10.Objasnite smisao oznake: svjedok istine.

1 1 . Kojim se osnovnim mjerama provodi zatita svjedoka, to one ukljuuju te
kojim su
zakonima ureene?

810
 Glava XX.
Oevid, rekonstrukcija i pokus

1. Pojam oevida

Oevid je postupovna radnja koju poduzimaju tijela postupka, a u propi-

sanim sluajevima i policija. Obiljeava ga izravno ulno opaanje, utvri-
vanje i razjanjenje pojedinih injenica i okolnosti koje su vane za voe-
nje postupka.
injenice i okolnosti koje se utvruju oevidom raznovrsne su, to ovisi
o pojedinom sluaju. Najee se oevid poduzima radi: a) utvrivanja radi
li se u konkretnom sluaju o kaznenom djelu, b) razjanjenja o kojem se
kaznenom djelu radi, c) prikupljanja tragova, d) pronalaenja i utvriva-
nja identiteta rtve, e) utvrivanja vrste i razmjera tete, f) ispitivanja
vjerodostojnosti tragova.
Tragovi o kojima je rije dijele se na sljedee skupine: a) tragovi kojima
se dokazuje postojanje kaznenog djela; b) tragovi kojima se otkriva tijek
kaznenog djela; c) tragovi kojima se otkriva poinitelj i stupanj njegove
krivnje; d) tragovi koji upuuju na uzroke i ciljeve djelovanja; e) tragovi
koji upuuju na nepoznatog oteenika.
Oevidna djelatnost, koja je po svom sadraju kriminalistika, mnogo
je ira i od osjetilnog opaanja i obuhvaa kriminalistiko-tehniko i tak-
tiko-metodiko postupanje, dakle, odreenu metodiku rada. Provoenje
oevida nije jednostavno osjetimo opaanje objektivne stvarnosti kako se
ona namee oevidnom tijelu, ve je rije o svestranom kriminalistikom
opaanju, istraivanju, opisivanju, fiksiranju i registriranju injeninog
stanja na mjestu oevida i samog mjesta oevida, dakle, materijalnih obje-
kata oevida.
Postupanje oevidnog tijela i lanova oevidnog tima na mjestu oevida
obuhvaa niz mjera i radnji koje se po svom karakteru ne mogu iskljuivo
smatrati vlastitim opaanjem. Zbog toga se aktualne definicije oevida jo
uvijek smatraju jednim od spornih pitanja u dokaznom postupku. Ipak, u
osnovi svih definicija oevida nalazi se spoznaja da je oevid cjelina tehni-

811
K R I M I N A L I S T I K A _________________________________________________________________________

kih, taktikih i metodikih mjera kojima se na mjestu dogaaja opaanjem

utvruju ili objanjavaju zapaene injenice.
Oevid je osnovna istrana (postupovna) radnja koja ulazi u radnje pr-
vog zahvata, ija se priroda i funkcija iscrpljuju u pronalaenju (ptkriva-
nju), fiksiranju i aserviranju, tumaenju i ocjenjivanju dokaznih informa-
cija materijalne prirode. Drugim rijeima, oevid je postupovno oblikovana
metoda, sustav sredstava i naina otkrivanja, prikupljanja i aserviranja
tragova i predmeta kaznenog djela.
Oevidno tijelo obavlja oevidne radnje kao niz predmetno-praktinih
operacija. Pri tome se slui metodikom provoenja oevida u cilju pronala-
enja, fiksiranja i interpretacije stvarnih dokaza, kako bi putem njih dolo
do spoznaje o postojanju ili nepostojanju (prema zakonskoj terminologiji
"vanih") injenica. Oevid je formalna istrana radnja.
Pod pojmom postupovna vrijednost oevida treba razumjeti prikuplja-
nje opsenog objektivnog materijala lege artis u cilju dokumentiranja svih
okolnosti u vezi s kaznenim djelom, koji sudu omoguava potpuno snala-
enje i ocjenu prijestupnikog djelovanja poinitelja.
Kriminalistika pravila o provedbi oevida promjenjiva su kategorija i
ovise o nizu imbenika kao to su: lokacija mjesta dogaaja, opseg i veliina
mjesta dogaaja, vrsta predmeta oevida, vrsta dogaaja, nain poinjenja
djela, vrste i oblici nastalih tragova, doba dana ili noi, atmosferski i
klimatski
uvjeti, vidljivost, konfiguracija terena i sl. Moe se govoriti samo o relativnoj
stalnosti pravila i naela kriminalistike koja se primjenjuju tijekom oevida.
Istaknuto je da propisima Zakona o kaznenom postupku nisu detaljno
regulirani struktura oevida i tijelo njihove provedbe. Ako forma za provo-
enje oevida, kao postupovne radnje, nije propisana, postupovni subjekt
obavlja oevid na nain koji smatra najpogodnijim za postizanje cilja oe-
vida u skladu s osnovnim naelima kaznenog postupka i pravnog poretka.
Zbog toga oevidno tijelo tijekom provedbe oevida primjenjuje pravila
kriminalistike koja osiguravaju provedbu oevida s tehniko-taktikog
aspekta kao kontinuirani radni i misaoni dokazni proces sukladan norma-
ma Zakona o kaznenom postupku. Rije je o kriminalistikom postupku od
sumnje do dokaza kao misaonoj i radnoj cjelini.
Primjena pravila kriminalistike u okvirima oevida proces je utvriva-
nja i spoznaje relevantnih injenica i njihova uzrono-posljedinog obja-
njenja i povezivanja s iskazima osoba i drugim dokazima u cilju utvr-
ivanja istine. Kriminalistiko razmiljanje oevidnog tijela (i oevidnog
tima) intelektualna je aktivnost sui generis, koju mora razviti onaj koji
eli razjasniti kazneni dogaaj. Budui da oevidno tijelo oevidom mora
utvrditi i objasniti injenino stanje i njegove specifinosti vlastitim opa-
anjem, ono mora na poseban nain zapaati injenice i imati jasne i defi-
nirane pojmove kao pretpostavke svojih intelektualnih napora.

812
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

Bez obzira na aktualna pravila kriminalistike, oevidno tijelo prilikom

odreivanja najsvrhovitijih kriminalistikih metoda mora uvijek skrbiti o
postupovnim odredbama, ak i onda kada bi moda drugaiji postupak s
kriminalistikog motrita bio svrsishodniji.
Oevid je, dakle, jedinstvena postupovna i kriminalistika radnja koja
se poduzima u zakonom propisanim okvirima (formalni aspekt) uz prim-
jenu pravila kriminalistike (sadrajni aspekt), ija je svrha jedinstvena.
Postupovnopravni propisi reguliraju postupovne formalnosti u vezi s
provedbom oevida, a pravila kriminalistike reguliraju nain provedbe
oevida s tehniko-taktikog motrita.
Osjetimo opaanje nije samo karakteristika oevida, ve zajednika ka-
rakteristika svih postupovnih dokaznih radnji. U biti sve dokaze utvruje
se vlastitim osjetilnim opaanjem tijela postupka. Meutim, pojam radnji
koje se poduzimaju u okviru oevida ne moe se poistovjetiti s pojmom
"osjetilnog opaanja". V. izlaganje supra Glava IV. pod 3. i infra XXI. pod 4.
Oevid kao misaono-osjetilna djelatnost ne iscrpljuje se u golom opaa-
nju, percepciji, ve je on sustav radnji s bogatim kriminalistikim sadra-
jem, po emu se i razlikuje od ostalih srodnih postupovnih radnji. Uloga
osjetilne spoznaje u okviru oevida vrlo je vana, ali ne smije se zaustaviti
samo na osjetilnoj spoznaji (percepciji), jer je bit oevida u pronalaenju,
fiksiranju, ispitivanju i ocjeni dokaznih informacija materijalne prirode,
planiranju verzija i poduzimanju niza praktinih kriminalistikih radnji
i mjera.
Sloenost radnji tijekom provedbe oevida nije u tome to materijalne
objekte kao signale, nositelje informacija, treba opaati i fiksirati, nego
u sloenosti i kompliciranosti misaonih zadataka koji se javljaju tijekom
oevida, kao rezultat opservacije. Tijekom oevida prouavaju se stanja,
svojstva, obiljeja pronaenih materijalnih dokaznih informacija, dovo-
di ih se u vezu s kaznenim dogaajem. Osjetila, kao putovi za dobivanje
informacija o materijalnim objektima oevida, pruaju oevidnom tijelu
iskustvene podatke.
Promatraka djelatnost oevidnog tijela osjetima je i teorijska (postav-
ljanje ciljeva i zadataka oevida, planiranje verzija i sl.) i organizacijsko-
-praktina (dolazak na mjesto kaznenog dogaaja, organizacija oevida,
koritenje kriminalistiko-tehnikih i drugih metoda i sredstava, poduzi-
manje oevidnih radnji, promatranje pokusa u okviru oevida i sl.).
Iz izloenoga proizlazi da oevidne injenice nisu rezultat pasivnog opa-
anja i jednostavnog opisivanja nekakve oite stvarnosti (na to upuuje
odredba Zakona o kaznenom postupku), nego su one rezultat sloene spoz-
najne djelatnosti koju obiljeava isprepletenost osjetilnog i racionalnoga.
Oevidno tijelo tijekom promatranja primjenjuje specifina sredstva
promatranja i posebna sredstva za fiksiranje i aserviranje materijalnih

813
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

objekata, primarno tragova. Posebnu ulogu pri tome igraju konceptualna

sredstva, npr.: kriminalistiki pojmovi, traseologija, uenje o verzijama i
sl., pomou kojih se organizira i interpretira promatranje tijekom oevi-
da. Koritenje tih specijalnih materijalnih i konceptualnih sredstava daju
promatranju prilikom oevida kvalitetu koja nedostaje svakodnevnom lai-
kom opaanju.
Kljunu ulogu imaju tzv. produena osjetila oevidnog tijela. Pod
tim pojmom podrazumijevaju se razliita tehnika pomagala oevidnog
tijela i lanova oevidnog tima koja se koriste tijekom oevida da se nevid-
ljivo uini vidljivim. To su npr. detektori, endoskop, ogledala, izvori svjet-
losti s promjenjivom frekvencijom svjetla, UV svjetiljke, razni ispitivai
i instrumenti za ispitivanje strujnih krugova i elekrine energije, rune
lupe - poveala i sl.
Detektori se ovisno o namjeni mogu koristiti za: detekciju plinova, eks-
ploziva, lakozapaljivih tvari, radiolokog zraenja, bojnih otrova i drugih
opasnih tvari, pokreta, toplinskog zraenja, prisutnosti osoba i tvari i dr.
Detektori pokreta uglavnom se koriste radi osiguravanja prostora.
To su protuprovalni alarmi, ali mogu se koristiti i za detekciju pokreta u
prostoru na kojem se obavlja oevid. Detektori toplinskog zraenja prim-
jenom u najkraem moguem roku (do 60 minuta pri sobnoj i stabilnoj
temperaturi) mogu pomoi pri odreivanju nazonosti osoba u prostoru, te
odreivanju njihova meusobnog poloaja i kretanja, kao i poloaja njiho-
va tijela.
Endoskopi su izraeni na optikom sustavu lea koji omoguuje preg-
led prostora kroz minimalne otvore npr. kroz bravu se pregledava pros-
torija u koju se ne moe ui. Ureaj se sastoji od minimalnog optikog
sustava i gleda se kroz okular. Kad se radi o fleksibilnom endoskopu, to
je ureaj s optikim kablom koji na svom kraju ima objektiv, a na poetku
je monitor na kojem se vidi ono to objektiv registrira. Vieno se moe
snimiti u vidu fotografija, ili videozapisa, odnosno pohraniti na razne di-
gitalne medije.
Specijalna inspekcijska ogledala za pregled nepristupanih dijelova
obino imaju izvor svjetlosti koji omoguuje pregled slabo vidljivih i nepri-
stupanih dijelova prostora; ispod automobila, donji postroj vozila, podovi
ormara i dr. namjetaja, prostor iza ormara, ispod kupaonike kade, sudo-
pera i sl.
Izvori svjetlosti s promjenjivom frekvencijom svjetla, od infracrvenog do
ultraljubiastog (poliylight, dactilight) mogu raditi autonomno (s vlastitim
izvorom el. energije) ili se napajaju iz elektrine mree. Osnovna namjena
ovih ureaja je pregled mjesta dogaaja s ciljem pronalaska prostim okom
nevidljivih ili slabo vidljivih tragova, uglavnom u sferi daktiloskopije i bio-
lokih tragova.

814
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

UV svjetiljke imaju iroku primjenu u postupku pronalaska tragova,

npr. nevidljive ljudske izluevine pod UV svjetlom postaju vidljive. U po-
druju falsifikata, ope je poznato da dokumenti, a posebno novanice ima-
ju "tajnu" zatitu koja se uoava pod UV svjetlom.
Razni ispitivai i instrumenti za ispitivanje strujnih krugova i elek-
trine energije (voltmetar, ampermetar, ohmmetar), primjenjuju se kod
strujnih udara i poara kod kojih se sumnja na struju kao uzrok, njima se
provjerava napon, otpor, zatvorenost strujnog kruga, ispravnost osigura-
a, kratki spoj. Rune lupe/poveala omoguavaju ili pojaavaju vidljivost
odreenih tragova.

2. Naela provoenja oevida

U svakodnevnoj kriminalistikoj praksi iskristalizirala su se odreena kri-

minalistiko-taktika naela prema kojima treba provoditi oevid da bi se
postigla svrha oevida i optimalni rezultati i otklonile mogue pogreke,
dakle, da bi se oevid obavio lege artis. Isto tako, navedena naela omo-
guavaju da se oevid provede s maksimalnom utedom vremena, snage i
sredstava, uz istovremenu maksimalnu uinkovitost i primjenu odgovara-
jue metodologije rada (naelo ekonominosti postupka).
Kriminalistika taktika naela u vezi s oevidom mogu se svrstati u
dvije skupine. Prvu, u kojoj su taktika pravila o postupanju oevidnog ti-
jela od trenutka donoenja odluke o potrebi provoenja oevida, pa sve do
ocjene rezultata dobivenih oevidom. Drugu, u kojoj su temeljna taktika
naela (naini) koja se primjenjuju u provoenju pojedinih kriminalisti-
ko-tehnikih radnji i mjera na mjestu oevida sukladno pojedinim stadiji-
ma oevida.
Najvanija naela pri provoenju oevida su: zakonitost, humanizam,
potpunost, pravodobnost, istina, naelo paljivosti i svestranosti, naelo
objektivnosti, sustavnost, brzina i tonost, racionalno djelovanje i svrsi-
shodnost, programiranje djelovanja, temeljitost, aktivnost oevidnog tijela
i lanova oevidnog tima, dosljednost itd. Svako od navedenih naela ima
svoje etimoloko znaenje. Dalje se detaljnije objanjavaju neka od nave-
denih naela.
Naelo metodinosti i dosljednosti kod provoenja oevida zna-
i da se oevid mora provoditi planski. Metodinost se sastoji u planskoj
primjeni potrebnih kriminalistiko-tehnikih sredstava i metoda. Dosljed-
nost se oituje u poduzimanju odreenih radnji i mjera na temelju utvre-
nog redoslijeda.
Naelo programiranja oevida - s obzirom na razlike meu kazne-
nim djelima zbog njihove prirode i karaktera ne mogu se unaprijed dati

815
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

"recepti" za izradu programa temeljnih radnji i mjera tijekom oevida,

jer pravila kriminalistike ne trpe ablone. Ipak, u kriminalistikoj prak-
si iskristalizirala su se neka opa pravila koja vrijede za programiranje
oevida. To su sljedea pravila: detaljna analiza prvih informacija o kazne-
nom djelu, identifikacija objekata gdje e se i/ili na kojima e se provoditi
oevid, podjela zadataka (poslova) meu lanovima oevidne ekipe prema
njihovim strunim profilima i specijalnosti, odreivanje podruja na kome
e se provesti oevid, odreivanje redoslijeda mjera i radnji koje e biti
poduzete itd.
Naelo racionalizacije djelovanja znai da treba stvoriti uvjete za
pravilno poduzimanje, organiziranje, planiranje i provoenje kriminalisti-
ko-tehnikih mjera i radnji.
Naelo sustavnosti provoenja oevida dolazi do izraaja kroz su-
stav postupanja kao kompleks uzajamno povezanih sastojaka. Kazneno
djelo i mjesto njegova poinjenja odreeni su dinamiki materijalni sustav
koji je podloan strukturalno-funkcionalnoj analizi. U sustavu kakav je kaz-
neno djelo, odreeni podsustavi osposobljeni su za samostalno postojanje,
pa se osnovna svojstva podsustava ne odreuju strukturom (zakonomjer-
nou) sustava kao cjeline, nego unutarnjom strukturom tog podsustava.
Poinjenjem kaznenog djela dolazi do uzajamnog djelovanja raznih sus-
tava jednih na druge. Pa i sam proces provoenja oevida sloeni je sus-
tav koji sjedinjuje u jednu cjelinu sve mogue modele objekata oevida.
Objekti oevida se javljaju kao sustav u dezorganizaciji. Rije je o raspadu
sustava na odreene podsustave i sastojke, koji su sve manje ovisni o sus-
tavu i meusobno.
Naelo temeljitosti i upornosti znai da sve to se otkrije tijekom
oevida mora biti precizno opisano i postupovno i tehniki dokumentirano.
To naelo osobito je vano u vezi s buduim vjetaenjima jer se objektivni
nalazi tijekom oevida javljaju kao potencijalni predmeti vjetaenja, a to
znai da treba pronalaziti (otkrivati) i osiguravati sve potencijalne dokaz-
ne informacije i poduzimati mjere i radnje strpljivo i uporno. Primjena
ovog naela trai dobru i pravovremenu procjenu onoga to je bitno, a to
sporedno za utvrivanje istine. Pretjerana naglost, u pravilu, uzrokuje po-
vrnost u radu.
Naelo tonosti tijekom oevida odnosi se na pregled mjesta oe-
vida i pojedinih objekata i tragova na njemu. Tonost pregleda u velikoj
mjeri ovisi o strunom znanju lanova oevidne ekipe, ispravnosti njihovih
osjetila, njihovu profesionalnom i ivotnom iskustvu, marljivosti, razini
tehnike opremljenosti i dr.
Naelo taktiko-tehnike slobode u osnovi znai da je tijelo oevida
slobodno u izboru tehnikih sredstava i metoda i pomoi strunih osoba
unutar zakonskih okvira.

816
KRIMINALISTIKA

Naelo potpunosti znai da tijekom oevida treba obuhvatiti sve do-

kazne injenice. Da bi ovo naelo dolo do izraaja, oevidno tijelo i lanovi
oevidne ekipe moraju biti aktivni. Aktivnost kao odlika oevida upuuje
na to da oevidno tijelo odreuje i izvodi oevid po slubenoj dunosti i da
u postupku otkrivanja i razjanjavanja kaznenog djela i poinitelja poka-
zuje stvaralaku aktivnost.
Naelo najboljeg dokaza pretpostavlja nunost izvoenja najboljeg
dokaza neovisno o trokovima njegova izvoenja. To je posebno vano kod
nastojanja za potpunou oevida.
Naelo objektivnosti znai da se tijekom provoenja oevida ne
smije biti pristran ili jednostran. Ono dolazi do izraaja kroz sustavnost,
svestranost, potpunost i realnost u provoenju oevida. Prema tom nae-
lu oevidno tijelo kao aktivni subjekt duno je ostvariti opaanje koje je
u skladu s postulatom da predodbe o stvarnosti moraju imati karakter
objektivnih istina ako njihov sadraj tono odraava tu stvarnost. Zato se
od oevidnog tijela trai posebna savjesnost, marljivost, strpljenje, upor-
nost, dinaminost, nepristranost i dr. Sukladno tom naelu, tijekom oevi-
da treba stalno paziti da se otkloni sve ono to nije odraz stvarnosti, sve
subjektivno.
Oevidno tijelo i drugi sudionici u oevidu postiu to tako to verzije o
dogaaju ravnomjerno provjeravaju i to se opaanje, ispitivanje i fiksira-
nje utvrenog injeninog stanja obavlja bez ikakvog preduvjerenja.
Otkrivanje pojedinosti (u kriminalistikom argonu "provaljivanje")
moe dovesti do neuspjeha postupka (prikrivanje ili unitavanje tragova i
predmeta, prilagoavanje lane obrane i sl.).
Javnost oevida odnosi se na njegovo javno provoenje, ali ne i na po-
vod, cilj i rezultate. Preuranjeno objavljivanje podataka moe oteati ili
paralizirati otkrivako-dokaznu funkciju tijela postupka i bitno oteati
prikupljanje, izvoenje i provjeru dokaza. To naelo odnosi se na planirane
mjere i radnje i rezultate poduzetih mjera i radnji. Diskrecija uz ostalo
onemoguava poduzimanje osvetnikih ina i sl. Njegova primjena osigu-
rava uspjeh postupka i dobru suradnju s graanima.
Naelo pravodobnosti znai da se oevid mora poduzeti odmah kada
je nastala potreba za njegovom provedbom i kada se oekuje da se provo-
enjem mogu postii optimalniji rezultati, najvea uinkovitost i korisnost
u kriminalistikom i postupovnom smislu.
Naelo lojalnog prikupljanja dokaza predvia prikupljanje dokaza
na nain koji je sukladan izvjesnim etikim postulatima koji se odnose na
okrivljenikova prava u kaznenom postupku.
Naelo kritinog prilaenja postupanju naelo je kritinosti i sa-
mokritinosti. Rije je o poznatom naelu skepse koje je posebno vano za
oevide kao hitne radnje.

817
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

3. Organizacija istraivanja mjesta dogaaja

Organizacija istraivanja mjesta dogaaja kod oevida pojam je koji obuh-

vaa tri glavne funkcije koje se moraju ostvariti na mjestu oevida: koordi-
nacija i integracija napora, tehnike i istraivake usluge.
Prvu funkciju provodi tzv. koordinator rada na mjestu oevida, koji je
odgovoran za tehnike i istrane funkcije. On mora donijeti i osigurati
provoenje svih glavnih odluka u vezi s konkretnim sluajem. Tehnike
usluge tiu se kriminalistiko-tehnikog postupka na mjestu oevida i
obuhvaaju prikupljanje, obiljeavanje, osiguranje i identifikaciju tragova,
prateu dokumentaciju, skiciranje, tehniko dokumentiranje i dr. i slanje
stvarnih dokaza u pohranu ili na vjetaenje. Istraivake usluge tiu se
koritenja personalnih izvora dokaza.
Cilj je svakog oevida pronalaenje i prikupljanje maksimalne kolii-
ne bitnih informacija stvarne prirode o kaznenom djelu i poinitelju. Te
informacije sadrane su primarno u otkrivenim i osiguranim tragovima
i predmetima koji su u vezi s kaznenim djelom. Treba nastojati osigura-
ti maksimalnu koliinu kvalitativno i kvantitativno pravilno odabranih
relevantnih tragova i predmeta kaznenog djela kao stvarnih dokaza ili
buduih predmeta vjetaenja.
Kvaliteta i kvantiteta tragova i predmeta kao izvora informacija ovisi
o mehanizmu njihova nastanka i protoku vremena od trenutka poinjenja
kaznenog djela do poetka oevida. Rije je o traseolokom (gnoseolokom)
kritinom vremenu. Stvarno injenino stanje na mjestu oevida treba biti
zateeno u to manje izmijenjenom stanju. Ako je dolo do bitne promjene
injeninog stanja u informacijskom smislu, i to na gore, rezultati oevida
u otkrivako-dokaznom smislu mogu biti bezvrijedni. V. izlaganje supra
Glava IX. pod 6.

4. Prvi zahvat kao koncepcijska cjelina

Pojmovno prvi zahvat je posebna sustavno ujedinjena cjelina radnji tipi-

zirana u postupanju njemake policije. Prvi zahvat (Erster Angriff) obuh-
vaa prve poduzete policijsko-taktike radnje radi obrane od opasnosti i/ili
radi rasvjetljavanja kaznenog djela. Koncept prvog zahvata usporediv je
s planskom shemom Crime Scene Research, iako ta cjelina vie odgovara
drugom konceptu Tatortarbeit (v. izlaganje supra Glava IX, pod 5.).
Prvi zahvat vezan je uz mjesto i vrijeme, to znai da policija najprije
mora utvrditi mjesto gdje se neto zbilo i prikupiti informacije koje su nu-
ne za preliminarnu kriminalistiku diferencijalnu dijagnozu. Izlasku na
mjesto dogaaja prethodi analiza saznanja o potrebi izlaska bez obzira na

818
KRIMINALISTIKA

to je li se do toga saznanja dolo

radom policijskih slubenika ili
na neki drugi nain.
Nakon dolaska na mjesto do-
gaaja, potrebne radnje razvijaju
se u vie smjerova. Uvjetno ih mo-
emo podijeliti u tri skupine: rad-
nje pruanja pomoi i otklanjanja
daljnje opasnosti, utvrivanje oso-
ba koje mogu dati informacije o
dogaaju i utvrivanje prostora
na kojem se nalaze tragovi kako
bi ih se zatitilo od propadanja ili
oteenja.
Preteit broj kriminalistiko-
taktikih radnji koje se poduzima-
ju u sklopu prvog zahvata vane
su za oevid ili sastavni dio oevi-
Slika 13. Tragovi na mjestu dogaaja da, emu se mora pridati odgova-
rajua pozornost zbog postupovnog znaenja oevida kao istrane radnje.

5. Klasifikacija oevida

Oevide se moe klasificirati temeljem razliitih kriterija. S obzirom na

polaznu vjerojatnost glede ostvarenja kaznenog djela, oevid se esto po-
duzima u okolnostima izvjesnosti da se kazneni postupak nee voditi, ali
upravo je svrha oevida da na polaznoj razini utvrdi ili razjasni injenice
na kojima se temelje odluke.
Vrsta kaznenog djela vrlo je vaan kriterij za klasifikaciju oevida. Kod
krvnih delikata oevid je zahtjevniji glede strunog znanja i koritene opre-
me u odnosu na provalu u osobni automobil. Dulje vrijeme u nas je prisutna
podjela koja se temelji na vrsti kaznenog djela prema kojoj su, na jednoj
strani prometni delikti, a na drugoj svi ostali. Navedeni kriterij u razmatra-
nom sluaju je nadopunjen i odreenim zahtjevima policijske organizacije.
Sljedei je kriterij podjela oevida prema irini i specifinosti posljedica
pri emu se za njegovo poduzimanje moraju koristiti posebna pomona
sredstava (helikopteri, zrakoplovi, izvori energije) i strune osobe.
Karakter situacije na mjestu kaznenog dogaaja diktira nain provo-
enja oevida. Za rad tijela kaznenog postupka vano je da se oevid pro-
vodi s jasnih pravnih stajalita, uzimajui u obzir odreene elemente bia
pretpostavljenog kaznenog djela.

819
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

M
jesto
oevi
da je
prost
or
koji
je u
nekoj
vezi s
djelo
m.
To je
mjest
o Slika 14, Pribor za obavljanje oevida radnje, posljedice,
odbacivanja predmeta, skrivanja
poinitelja, kretanja
rtve itd. Primarno su to mjesta gdje je kazneno djelo pripremano, poku-
ano, poinjeno ili gdje su nastupile posljedice. U obzir se uzimaju faze
kaznenog djela. Da bi se mogle objasniti okolnosti mjesta oevida, treba ga
prethodno identificirati, tj. odrediti: a) njegovu preciznu lokaciju, b) grani-
ce rasprostranjenosti, objekte koji ga ine, c) stanje koje na njemu vlada i
d) okvirne odrednice pristupa daljnjoj obradi.
Predmet oevida je svaki objekt, bez obzira na to gdje se nalazi, ako
je dostupan, pod uvjetom da je u relevantnoj vezi s kaznenim djelom. To
mogu biti mjesta, stvari, iva bia, mrtva tijela, ivotinje i sl. Oni se jav-
ljaju kao predmeti oevida ako je vjerojatno da na sebi nose relevantne
materijalne informacije, tzv. signale, dakle, da je rije o nositeljima mate-
rijalnih informacija. U osnovi signali se dijele na: optike, akustike, odo-
riferne (olfaktronike) i mehanike. Ti signali kao materijalne informacije
izraz su strukturalnih promjena u odreenoj sredini, izazvanih priprema-
njem ili poinjenjem kaznenog djela.
Po prirodi stvari najvei broj predmeta oevida nalazi se na mjestu kaz-
nenog dogaaja. Ono je najvaniji izvor relevantnih materijalnih informa-
cija. Ukratko, oevid se moe poduzeti na mjestu kriminalnog dogaaja,
na pokretnim i nepokretnim stvarima, ispravama, biljkama, prijevoznim
sredstvima (automobilima, plovilima, zrakoplovima), tvarima bez obzira
na njihovo agregatno stanje itd. Predmeti koji se lako prenose ili prevoze
u kriminalistici se nazivaju pokretno mjesto dogaaja.
Uspjeh i kakvoa budueg kaznenog postupka ovisi o kakvoi i pravo-
dobnosti pronalaenja i osiguranja nositelja informacija. Tragovi i pred-

820
 KRIMINALISTIKA _________________________________________________________

meti u vezi s kaznenim djelom kao prirodno-materijalne forme signala u

osnovi sadre informacijske elemente glede tzv. sedam (ili devet) zlatnih
pitanja kriminalistike.
Danas kriminalisti sve informacije materijalne prirode s identifikacij-
skog aspekta dijele na: 1. informacije s opom informacijskom vrijednou
i 2. informacije s identifikacijskom vrijednou.
Iz tih se informacija otkrivaju i dokazuju kaznenopravno relevantne
injenice pod pretpostavkom da su osigurane (fiksirane) u postupovnom
ruhu. Kako je istaknuto, mjesto kaznenog dogaaja i svi navedeni dru-
gi objekti postaju objekti oevida ako postoji vjerojatnost da na sebi nose
odreene tragove vane za objanjenje kaznene stvari, dakle, ako su nosi-
telji materijalnih informacija.
Predmete kao objekt oevida u osnovi moemo podijeliti s identifikacij-
skog motrita na: 1. one koji su posluili kao sredstvo poinjenja kaznenog
djela ili su za to bili namijenjeni; 2. one koji su nastali poinjenjem kazne-
nog djela; 3. one koji su pribavljeni kaznenim djelom ili su dobiveni kao
nagrada 4. one koji na sebi nose tragove kaznenog djela (nositelji tragova)
i 5. koji pruaju podatke o osobi poinitelja ili rtve, odnosno oteenika.
Tijelo ivih ili mrtvih osoba (le) moe biti objekt oevida.
Oevid na mrtvom tijelu (leu) postupnik naziva "pregled". Poduzima
se kada u nekom smrtnom sluaju postoji sumnja ili je oito da je smrt
uzrokovana kaznenim djelom, ili je u vezi s kaznenim djelom. Ako je le
zakopan, odredit e se njegova ekshumacija u cilju pregleda i obdukcije. U
praksi se, u pravilu, oevid kombinira s obdukcijom.
U pravilu se oevid na mrtvom tijelu provodi na mjestu pronalaska
lea (tijela), na koje mjesto je le mogao biti donijet. Oevid se uvijek pro-
vodi i na okolini gdje je mrtvo tijelo otkriveno. Obino mjesto nalaza mrt-
vog tijela prate tragovi biolokog podrijetla, osobito ljudskog. Ako mrtvo
tijelo pregledava vjetak sudske medicine, onda je rije o pregledu mrtvog
tijela unutar vjetaenja.
Instrumentalni oevid je naziv u kriminalistici za onaj dio oevida u
kome se provodi tzv. posredno promatranje. To su sluajevi kada oevidno
tijelo i lanovi oevidne ekipe ne mogu opaati stanja i svojstva objeka-
ta oevida neposredno svojim osjetilima, nego se pri promatranju slue
tehnikim sredstvima (pomagalima). Ta sredstva se interpoliraju izmeu
oevidnog tijela i promatranih objekata i drugih subjekata.
Ogranienost ljudskih osjetila ne javlja se kao prepreka za spoznava-
nje objekata oevida koji su od interesa za tijelo postupka. Tako se npr.
m'ikrotragovi na mjestu oevida izuzimaju "na pamet", jer nisu dostupni
osjetilnom opaanju. Njihova traseoloko-dokazna interpretacija mogua
je tek u kriminalistikim i inim laboratorijima. Aktivni trenutak u oda-
biru kruga i objekata promatranja kod posrednog promatranja odnosi se

821
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

na svjesno biranje objekata i kruga za koje se pretpostavlja da su nositelji

mikrotragova na temelju makro-traseoloke situacije. Zato s teleolokog
stajalita postupovne odredbe pokrivaju i izuzimanje mikrotragova tije-
kom oevida.

6. Taktika provedbe oevida

Rije je o organizacijsko-taktikim naelima istraivanja mjesta kaznenog

dogaaja, pri emu je vana primjena kriminalistikih i postupovnih nae-
la i pravila. Pravila provedbe oevida promjenjiva su i ovise o nizu imbe-
nika kao to su: lokacija, opseg i veliina mjesta dogaaja, vrsta dogaaja,
nain poinjenja djela, vrste tragova i predmeta, klimatski uvjeti, doba
dana, vidljivost i sl. Postupak oevidnog tijela tijekom oevida treba biti s
tehniko-taktikog aspekta kontinuirani misaoni i dokazni proces u skla-
du s pravilima kriminalistike i normama postupovnog prava.
Primjena pravila kriminalistike u okvirima oevida proces je utvr-
ivanja i spoznaje relevantnih injenica i njihova uzrono-posljedinog
objanjenja i povezivanja s iskazima osoba u cilju utvrivanja istine.
Istaknuto je da norme Zakona o kaznenom postupku ne ureuju nepo-
sredno nain provedbe oevida s organizacijsko-taktikog i metodoloko-
tehnikog stajalita.
Svaki oblik istraivanja mjesta dogaaja u okviru oevida sloena je i
odgovorna djelatnost, odreeni sustav, diktiran metodolokim razlozima i
odlikuje se time da meu elementima koji ga ine postoji niz povezanosti
i odnosa. Zbog toga nain i redoslijed realizacije pojedinih mjera i radnji
tijekom oevida, u pravilu, imaju odreeni utjecaj na mogunost nasta-
janja, uinkovitost i svrsishodnost ispoljavanja drugih elemenata danog
sustava.
Neizbjean uvjet za pravilno odvijanje sloenih procesa tijekom oe-
vida jest izrada odgovarajueg sustava njihove provedbe (organizacije),
temeljenog na klasificiranju radnji to tvore te procese u skladu s utvr-
enim redom koji obuhvaa karakter, svrhu i mogunost tih aktivnosti.
Pravilna organizacija rada tijekom provedbe oevida (nain njegova pro-
voenja) treba osigurati: 1. svoenje na minimum nepredvienih okolnos-
ti koje mogu oteati ili onemoguiti pravilnu provedbu oevida i 2. takav
nain postupanja u kojem se postie maksimalna uinkovitost u smislu
pronalaska dokaznih izvora materijalne i personalne prirode i koritenja
raspoloivih ljudskih efektiva i tehnikih sredstava.
Kod odreenih kategorija kaznenih djela postoje posebne "istrane si-
tuacije" u razliitim varijacijama. Za svaku istranu situaciju radi se al-

822
 KRIMINALISTIKA _________________________________________________________

goritam koji omoguava da se pravila kriminalistikih metodika podignu

na viu razinu. Tako se za odreene kategorije kaznenih djela uoavaju
tipine situacije koje se javljaju kod oevida. Za te situacije izraene su
posebne metodike preporuke tehniko-taktike prirode.
Istraivanje i objanjenje materijalne situacije na mjestu oevida krea-
tivan je kriminalistiki rad za koji nije dovoljna samo intuicija i veliko
iskustvo, nego i znanstvena utemeljenost i orijentacija. Zato se unutar
kriminalistike posebnim taktikama pri provoenju oevida za razliita
kaznena djela poklanja posebna pozornost, poglavito tzv. tipinim istra-
nim situacijama koje se javljaju u pojedinim etapama postupka, pa tako
i oevida, i to sukladno njegovim stadijima. Rije je o tipinim radnjama i
sklopovima radnji.
Oevidno tijelo i lanovi oevidnog tima moraju sve dogaaje i pred-
mete sagledati, shvatiti, opisati i registrirati odreenim redoslijedom, s
njihovim individualnim osobinama, specifinostima i obiljejima. Samo
na taj nain moe se realizirati kriminalistika i kaznenopravna identifi-
kacija predmeta i osoba ili rekonstrukcija injeninog stanja. Promatra-
nje, zapaanje, utvrivanje i miljenje prilikom provoenja oevida treba
shvatiti i prakticirati kao jedinstveni, kompleksni postupak. Tijekom oe-
vida ide se unatrag, od posljedica djela i zakljuuje se o njegovim uzroci-
ma i modalitetima.
Uspjeh oevida ovisi o pravilnosti rada oevidne ekipe na mjestu do-
gaaja. Istraivanje mjesta kaznenog dogaaja vrlo je sloena aktivnost,
koja se sastoji od niza mjera i radnji. Zato na osnovi poetnog informa-
cijskog fonda treba oevidno tijelo sastaviti plan rada oevidne ekipe. U
pravilu, pisani plan rada sastavlja se u sloenijim sluajevima.
Planom rada treba predvidjeti vremenski redoslijed poduzimanja par-
cijalnih kriminalistiko-tehnikih radnji koje tvore kriminalistiki proces
istraivanja objektivne stvarnosti. Planom se svode na minimum nepred-
viene okolnosti i omoguava postizanje maksimalne uinkovitosti. Mno-
gi teoretiari kriminalisti smatraju da se ne moe unaprijed i openito
propisati nain provedbe oevida i slijed tehniko-taktikih mjera i radnji
koje treba poduzeti. Zato se plan rada u pogledu slijeda navedenih mjera
i radnji stvara ad hoc, jer ovisi o objektivnoj situaciji svakog konkretnog
sluaja. Stoga se mogu dati samo ope smjernice o nainima provoenja
oevida.
Uvijek treba brinuti o globalnom planu provoenja oevida. On
predstavlja sistematiziranje niza radnih operacija koje se moraju poduzeti
tijekom oevida. Te radne operacije razrauju se prema temeljnim pita-
njima: 1. svrhe pojedinih skupina radnih operacija, 2. njihovu sadraju,
3. nainu postupanja tijekom njihova izvoenja, 4. subjektu zaduenom
za njihovo izvoenje, 5. vremenu u kojem ih treba provesti, 6. logistikoj

823
tehnikoj potpori nunoj za njihovo obavljanje i 7. uvjetima pod kojim ih
mora primijeniti. Osiguranje mjesta dogaaja i izlazak na mjesto dogaa-
ja suvremeni kriminalisti ne smatraju stadijem oevida.
Izlazak na mjesto dogaaja inherentan je dio mjera prvog zahvata,
kljunog kompleksa radnji iji se preteiti dio ostvaruje na mjestu doga-
aja. Kompleks radnji i mjera koje predstavljaju prvi zahvat omoguava
utvrivanje lokacije mjesta dogaaja, njegovo osiguranje, primjenu dalj-
njih aktivnosti, iskljuenje negativnih utjecaja na daljnji tijek radnji u
cjelini, te omoguuje da se u sluaju potrebe poduzmu dodatne tehniko-
-organizacijske mjere i zapone s istraivanjem na mjestu dogaaja.
Na mjesto kaznenog dogaaja treba izai to prije i zapoeti s obavlja-
njem oevida kako bi nastupile to manje promjene dokaznih informacija
objektivne prirode. Razloge hitnosti izlaska na mjesto dogaaja i provo-
enja samog oevida procjenjuje oevidno tijelo. Pri tome osnovni kriterij
kojim se treba rukovoditi je dobivanje odgovora na pitanje: hoe li kasnija
provedba oevida dati iste rezultate kao i oevid koji je zapoet ranije?
V. jo izlaganje supra Glava XVI. pod 7.

7. Prostor oevida

Oevid treba precizno smjestiti u odreeni geografski prostor. To pretpos-

tavlja smjetanje u uem smislu, tj. odreivanje prostora oevida. U slu-
aju potrebe, orijentacija se ostvaruje egzaktnim metodama: upotrebom
kompasa, topografskim kartama, elektronikim, radarskim napravama,
sustavom globalnog pozicioniranja itd.
Uporaba kompasa i topografske karte - iako je to danas zastarjeli
nain utvrivanja odreenog mjesta - ipak je vrijedna pozornosti. Nave-
denim nainom moe se utvrditi mjesto dogaaja s veim ili manjim od-
stupanjima. Odstupanja o kojima je rije veim dijelom ovise o mjerilu
topografske karte.
Radarske naprave predstavljaju jedan od naina utvrivanja odree-
nog mjesta, npr. potonua broda, pada zrakoplova i sl. S obzirom na suvre-
menije i pouzdanije naine utvrivanja mjesta nuno ga je koristiti kada
nema drugog izbora.
Sustav globalnog pozicioniranja (Global Positioning System) radi tako
to "prevodi" signale primljene od satelita u tone geografske irine i du-
ine. Na taj nain se dobiva trenutana lokacija prostora. Rije je o pozicio-
niranju (odreivanju) prostornog odnosa cjeline mjesta dogaaja prema
drugim objektima koji su vani za djelatnost obrade mjesta dogaaja u
kriminalistiko-taktiko-tehnikom smislu. Za smjetanje u iri geografski

824
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

prost
or
bilo
bi
dobr
o
upot
rijeb
iti
ozna
ku
lokal
izaci
je,
ali u
razli
ito
m
smis
-
lu (geografske Slika 15. Mjesto dogaaja koordinate, predio mora
ili kopna, dio vodotoka, planine).
Za iri prostor (mjesto) prikladna oznaka bila bi ubikacija. Ona oznaava
ui fiziki dio prostora obavljanja radnje.
Pozicioniranje znai i odreivanje unutarnjeg odnosa u okviru prostora
mjesta oevida koji e biti predmet istraivanja u kasnijim stadijima nje-
gove obrade. U poetnim stadijima oevida pozicioniranje se ostvaruje na
temeljnoj, indicijalnoj razini. Rije je o tzv. preliminarnom pozicioniranju.
Detaljno pozicioniranje provodi se u statikom i dinamikom stadiju oe-
vida. Pozicioniranje je osobito vano kada je rije o disperzivnosti objekata
na mjestu oevida.
Prostor oevida je netaknut ako nakon dogaaja na njemu nije bilo
utjecaja koji mijenjaju odnose objekata oevida i njihovo stanje. Neizmije-
njen je prostor oevida u kojemu je dolo do promjena stanja objekta oevi-
da (utjecaj kie, mraza, snijega, trulei), ali ne i njihovih odnosa.
Izmijenjenim prostorom smatra se onaj prostor po kome su se prije oe-
vida kretale osobe ili ivotinje, na kome su pomicani predmeti, odnoene
ozlijeene osobe, otklanjana opasnost i sl. Na taj nain prostor je konta-
miniran u traseolokom smislu, a, u pravilu, dolazi i do izazivanja novih
tragova.

825
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Pod zatvorenim prostorom razumiju se prostorije namijenjene za sta-

novanje (stanovi, hotelske sobe, vikendice i sl.) kao i sporedne prostorije
(smonice, praonice, podrumi, tale, ambari i sl.), te radionice, skladi-
ta itd. Zatvorenim prostorima smatraju se i pokretni zatvoreni prostori,
koji slue za stanovanje (kabine na plovilima, automobilske prikolice,
unutranjost atora itd.). Takvi su i unutranjost prometnih sredstava
(automobili svih vrsta, brodovi, amci, eljezniki vagoni, tramvaji, zra-
koplovi i sl.).
Kao objekti oevida javljaju se kako navedeni prostori, tako i predmeti
koji se u njima nalaze. Pod prirodnim prostorima razumiju se otvoreni
prostori na kopnu i vode, ali i objekti koji nisu nikakvi graevinski pojam,
kao to su dvorita, oranice, kupovi drva, stogovi sijena ili kukuruzovine
i sl.
Oevid se ne provodi samo na usko ogranienom prostoru unutar koje-
ga je poinjeno kazneno djelo, ve i na blioj i daljoj okolini u kojoj se mogu
pronai tragovi i predmeti u vezi s kaznenim djelom. To mogu biti: put
dolaska i odlaska poinitelja, skrovita u kojima je skriven plijen, sredstva
poinjenja kaznenog djela i sl. To moe biti mjesto gdje je zakopan ili spa-
ljen le.
Kod nekih kategorija kaznenih djela (terorizam, sabotaa, diverzije i
sl.), kod eksplozija, poara i masovnih katastrofa, javlja se plurilokali-
zacija mjesta oevida. O plurilokalizaciji mjesta oevida govori se kada
se prostor mjesta dogaaja prostire na vie lokaliteta u geografskom, prav-
nom (sudbenost i mjesna nadlenost), strukturalno-morfologijskom (pros-
tor radnje poinjenja i nastupanja posljedice), dinamikom, kauzalnom ili
drugom smislu.
0 diskontinuitetu mjesta oevida govori se kada ono iskazuje odli-
ke dinamike kaznenog dogaaja, modalitete djelovanja aktera kriminalne
drame. U uskoj vezi s plurilokalizacijom i diskontinuitetom mjesta oevida
je i pozicioniranje mjesta oevida. Rije je o odreenju prostornog odnosa
cjeline mjesta oevida prema drugim objektima koji su znaajni za djelat-
nost obrade mjesta oevida.
Kad je rije o plurilokalizaciji i diskontinuitetu mjesta oevida u krimi-
nalistikoj praksi, na odvojena mjesta oevida upuuje se vie oevidnih
ekipa, osobito kada to nalau razlozi hitnosti traseoloke prirode. Para-
lelno provoenje vie oevida u vezi s jednim kaznenim djelom zahtijeva
najuu suradnju oevidnih timova.
Ako jedna oevidna ekipa provodi oevid, a oevid nije mogue zavriti
na vrijeme, morat e se njegovo provoenje prekinuti i naknadno nasta-
viti. U takvim sluajevima ve tijekom prvog oevida treba pronai i fik-
sirati tzv. prolazne ili privremene tragove. Nakon prekida oevida treba
osigurati njegovo uvanje. Prema pravilima kriminalistike oevid bi treba-

826
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

lo
nast
aviti
isto
oev
idno
tijel
o i
oev
idni
tim.
U
proti
vno
m
treba
detal
jno
upoz
nati
novo Slika 16, Prijenosni GPS s digitaliziranom kartom oevidno tijelo i
oevidni tim s rezultatima
postignutim ra-
nijim oevidom.
Prvi idealno-materijalni podsustav kaznenog djela ini linost poinite-
lja, a drugi ine: mjesto dogaaja s tragovima i predmetima kaznenog dje-
la, kao i oteenik (ali ne kao svjedok). Radnjom poinjenja kaznenog dje-
la oba podsustava dolaze u meusobni uzajamni odnos, vezu i djelovanje.
Trei idealno-materijalni podsustav ine svi elementi koji teku od mjesta
dogaaja prema poinitelju - u ovaj podsustav ulaze tragovi i predmeti
kaznenog djela, korist od djela (materijalne posljedice djela), psihiko dje-
lovanje djela na poinitelja itd., a etvrti ine svjedoci i vjetaci, pri emu
ovi potonji deifriraju kazneni dogaaj na osnovi stvarnih dokaznih infor-
macija. Navedeni sloeni dinamiki sustav, uz uzimanje u obzir mjesta i
vremena poinjenja djela, objektivno uvjetuje nain postupanja oevidnog
tijela.
Ponekad e biti potrebno da rtva ili svjedok (eventualno poinitelj) po-
kau tijelu postupka mjesto poinjenja kaznenog djela. Pri traenju tog
mjesta ulogu igraju karakteristike mjesta dogaaja (orijentacijske toke) i
protok vremena od trenutka poinjenja djela. Prepoznavanje mjesta oevi-
da treba obaviti to prije.

827
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

8. Osiguranje mjesta dogaaja

Osiguranje mjesta dogaaja je cjelina aktivnosti koje se provode ve od

stadija otkrivanja kaznenog dogaaja. Ono se nastavlja i tijekom provoe-
nja oevida, a po potrebi i nakon njegova zavretka.
U pravilu, osiguranje obavljaju policijski slubenici, kao neformalnu
taktiko-tehniku mjeru i radnju, ali to mogu uiniti i druge ovlatene oso-
be ili graani. Kada osiguranje mjesta dogaaja provode djelatnici policije,
rije je o samostalnoj operativnoj taktiko-tehnikoj mjeri i radnji.
Cilj osiguranja je zatita tragova i predmeta kaznenog djela, cijele si-
tuacije, zatjecanje svjedoka oevidaca i njihovo zadravanje, uhienje poi-
nitelja ili zadravanje osumnjienika, ako je poznat i nazoan, poduzima-
nje drugih mjera koje pripadaju radnjama prvog zahvata, a obavljaju ih
policijski slubenici, primarno u odori. Opseg mjesta dogaaja koji valja
osigurati ovisi o karakteru mjesta dogaaja, njegovoj lokaciji, vrsti kazne-
nog dogaaja (pretpostavljenog), nainu poinjenja i samim tragovima i
predmetima.
Nain osiguranja diktiran je objektivnim okolnostima svakog konkret-
nog sluaja, lokacijom, vrstom i prirodom tragova i predmeta i inim uvjeti-
ma i drugim modalitetima dogaaja. To je osiguranje uvijek urno i prijeko
potrebno zbog opasnosti od traseolokog informacijskog deficita (traseo-
loka entropija) i zbog kritinoga gnoseolokog vremena kada je rije o
osobama kao potencijalnim izvorima informacija (krivulja zaboravljanja).
Kriminalistika je razradila posebna pravila za osiguranje mjesta doga-
aja, i to s obzirom na njegovu lokaciju, na vrstu kaznenog djela, nain i
vrijeme njegova poinjenja i dr. U sluaju dvojbe glede prostora koji treba
osigurati treba poduzeti ire osiguranje. Osiguranje mjesta dogaaja kao
mjesta budueg oevida obuhvaa mjere i radnje kojima se zabranjuje pris-
tup i kretanje po mjestu dogaaja nepozvanim osobama, kao i provizorno
osiguranje (zatita) tragova i predmeta. Ponekad bit e primijenjen i pro-
vizoran konzervacijski postupak.
Situacije na mjestu dogaaja esto postavljaju svoje zahtjeve i prio-
ritete koji su u suprotnosti s apsolutnim traseolokim razlozima, npr.
pruanje pomoi rtvama ili otklanjanje opasnosti. Rije je o neodgodi-
vim razlozima zbog kojih traseoloki postulati nisu u funkciji, tj. moraju
odstupiti. Tako se zbog razloga humanosti doputaju izmjene injeninog
stanja na mjestu budueg oevida. Isto tako, traseoloki razlozi nerijetko
trae da ovlateni policijski djelatnici uu u tzv. unutarnji krug mjesta
dogaaja prije dolaska oevidne ekipe. To su ve spomenuti razlozi pro-
vizorne zatite tragova, pruanja pomoi rtvama, otklanjanja opasnosti
i sl.

828
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

Radnje osiguranja mjesta dogaaja ukljuuju i urnu identifikaciju

osoba, razdvajanje potencijalnih svjedoka i presumptivnih okrivljenika
radi sprjeavanja bilo kojeg oblika komunikacije i stavljanje pod siguran
i uinkovit nadzor. Slijedi udaljavanje nepozvanih osoba i znatieljnika,
prikupljanje obavijesti svih vrsta itd.
Posebni sluajevi osiguranja mjesta dogaaja jesu oni kada na mje-
stu dogaaja ima mrtvih osoba ili su velike tete, odnosno kada prijeti
bilo koji oblik ozbiljne opasnosti po ljude i okolinu. Ako mjesto dogaaja
osiguravaju policijski djelatnici, od njih se trai odreena razina strunos-
ti iz podruja traseologije i kriminalistike psihologije. Mjesto dogaaja
treba ne samo uvati nego i "sauvati". Pri tome oni moraju imati u vidu
da se posljedice kaznenog djela kao realna pojava u vanjskom svijetu na-
laze u procesu stalne dekompozicije, a ne u stanju mirovanja. Zbog toga
je svako grubo kanjenje glede osiguranja mjesta dogaaja postupanje
vitium artis.

9. Razvojni stadiji oevida

Orijentacijsko-informacijski stadij oevida zapoinje dolaskom oevidnog

tijela i tima na mjesto dogaaja. Oevidno tijelo (s rukama u depovima
ili na leima) orijentira se o mjestu budueg oevida i vremenu (orijenta-
cija glede mjesta i vremena). U ovoj fazi oevidno tijelo prima izvjee od
policijskih djelatnika, ako su oni osiguravali mjesto dogaaja, ili obavlja
razgovor s drugim osobama koje su osiguravale mjesto dogaaja ili imaju
neka saznanja o samom kaznenom dogaaju. Naelno treba obii mjesto
dogaaja bez ulaenja u njegov prostor. Prostor mjesta oevida moe se
sukladno prosudbi oevidnog tijela i lanova oevidnog tima poveati ili
smanjiti.
Posebna pozornost posveuje se dobivanju saznanja o moguim promje-
nama na mjestu dogaaja nakon poinjenja kaznenog djela (da li su i koji
tragovi i predmeti uniteni, kontaminirani ili generirani). Prikupljaju se
podaci o atmosferskim prilikama u vrijeme kaznenog dogaaja i konstati-
raju vremenske prilike u vrijeme zapoinjanja oevida (vidljivost, oborine,
smjer i jaina puhanja vjetra, temperatura i sl.). U ovoj fazi donosi se i
odluka o tome kako izvriti oevid (od periferije k centru ili obratno, ili po
tzv. vornim situacijama).
Kod veeg prostora mjesta dogaaja na otvorenom, u pravilu, treba ii
od periferije k centru, a kod manjih mjesta obratno. U sloenim sluaje-
vima izrauje se pisani plan provoenja oevida, s posebnim naglaskom
na kriminalistiko-tehnikim mjerama i radnjama, njihovu redoslijedu i

829
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

odreivanju tko e ih i ime provesti. Donosi se i odluka o eventualnom

proirivanju oevidne ekipe ili o sudjelovanju vjetaka.
Struktura injenine situacije (stanje na licu mjesta) na poetku oevida
javlja se kao kaotina cjelina koja se sastoji od nepoznatih, neuoenih, neo-
bjanjenih podsustava i elemenata. Samo manji dio te cjeline neposredno se
zapaa, a vei dio strukture otkriva tek pomou misaonih operacija (anali-
ze, sinteze, analogije, dedukcije, indukcije, generalizacije i sl.). To se osobito
odnosi na razliite veze izmeu tragova i predmeta, kao i njihove odnose.
Statiki stadij oevida svodi se na pregled lica mjesta i utvrivanje
opih uvjeta u kojima se dogaaj zbio. Obavlja se pregled ire okoline,
raznih prostorija i sl. U ovom stadiju utvruje se tono mjesto kaznenog
dogaaja, pronalaze i promatraju tragovi i predmeti u vezi s kaznenim
djelom bez dodirivanja, micanja, mijenjanja poloaja i sl.
Tragove i predmete se opisuje, mjere razdaljine izmeu njih, obiljea-
vaju brojevima ili slovima (markiranje), prouavaju, fotografiraju u cje-
lokupnosti izgleda mjesta kaznenog dogaaja i u detaljima, odreuje se
njihov odnos i suodnos s drugim tragovima i predmetima. Opaene inje-
nice moraju se objektivno konstatirati i fiksirati. Stalno treba paziti da se
odvajaju zapaene injenice od miljenja i zakljuaka. Objektivno opisiva-
ti znai opisivati rezultate osjetilnih zapaanja bez iznoenja vlastitih ili
tuih sudova.
Uz ostalo, u ovoj fazi tei se sintetiziranju saznanja prikupljenih u ra-
nijim stadijima: izlazak na mjesto dogaaja, osiguranje mjesta dogaaja i
orijentacijsko-informacijski stadij. Tijekom ove faze stvara se i plan rada
za naredni, dinamiki stadij oevida. Rije je o opem pregledu tijekom
kojeg se dobivaju odgovori o morfologiji konkretnoga kaznenog dogaaja i
injenicama koje treba objasniti oevidom. Rije je o utvrivanju polazne
osnove i konkretnih zadataka.
Oevidno tijelo i lanovi oevidnog tima predviaju konkretne mjere i
radnje koje treba poduzeti i njihov redoslijed i sadraj. Pri tome se mora
brinuti o metodikim aspektima oevida. Tu se odreuje poetna (nulta)
toka mjerenja, u sluaju potrebe mjesto oevida dijeli sa na sektore ili
vorne toke i sl. Rezultate statike faze treba opisati s krajnjom odree-
nou i jasnoom tako da se lako razlikuje od kasnijih utvrenja u dinami-
koj fazi oevida.
Dinamiki stadij oevida sredinji je dio istraivanja mjesta dogaaja.
Nain njegova provoenja diktiran je konfiguracijom terena (topografski
aspekt) i dimenzijama prostora kaznenog dogaaja, osobito njegovim dis-
kontinuitetom i disperzijom njegovih elemenata, te prilika uvjetovanih sa-
mim tijekom dogaaja.
Poslije opisivanja, mjerenja, skiciranja, fotografiranja i drugih tehni-
kih registracija objektivnog nalaza nastupa navedeni aktivni, dinamiki

830
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

stadij oevida. U ovom stadiju ekipa je aktivnija, dinaminija, trai, otkri-

va i fiksira pojedine predmete i tragove i njihov meusobni odnos. Mogu
se raditi potrebne promjene i istraivanje pojedinih tragova i predmeta.
Tako se obavlja mulairanje, izazivanje latentnih otisaka papilarnih lini-
ja, fotografiranje razliitim tehnikama, izuzimanje mikrotragova i sl. Ovaj
stadij ima naglaeni istraivaki karakter. Utvruje se podrijetlo pronae-
nih tragova i predmeta i gleda koji se zakljuci iz njih mogu izvui glede
kaznenog dogaaja koji ih je uzrokovao. To i jest cilj i teite oevida u
traseolokom smislu.
Statiki i dinamiki dio oevida ne smiju se, a najee i ne mogu, u
praksi mehaniki odvajati, jer se esto po prirodi stvari (logiki) "u hodu"
oevida izmjenjuju, kad to zahtijeva stanje na licu mjesta (veliki prostor,
udaljenost, puno traseolokih vornih situacija i sl.).
Podjela stadija oevida ima veliku praktinu vrijednost jer omoguava
da se na mjestu dogaaja moe u svako doba konstatirati (rekonstruirati)
relevantna situacija kakva je postojala u vrijeme poinjenja djela i da se
injenino stanje fiksira i locira za raspravni sud i dravnog odvjetnika
kako bi mogli dobiti ivu predodbu dogaaja, kao da su sami sudjelovali
u provedbi oevida.
U dinamikoj fazi, koja se nadovezuje na statiki stadij, i, kako je istak-
nuto, s njim "u hodu" oevida stalno ispreplie, mogu se predmeti uzima-
ti u ruke, micati, razgledati i sl., pazei pritom da se ne unite postojei
tragovi (osobito latentni), ne kontaminiraju i ne generiraju novi tragovi i
predmeti koji nemaju veze s kaznenim dogaajem.
Iz do sada izloenoga proizlazi da se u svim navedenim stadijima, a
poglavito u dinamikom, mora izvriti tzv. katalogiziranje predmeta oevi-
da. U osnovi ono se sastoji u uspostavljanju odnosa vanosti, redoslijeda,
sortiranju prema grupnoj pripadnosti i sl. Rije je o standardnom obiljea-
vanju uz uzimanje u obzir navedenih kriterija.
Samo obiljeavanje uvjetovano je raspoloivom tehnikom opremom,
opim prilikama u kojima se provodi oevid, karakteristikama tragova i
predmeta. Privremenost (prolaznost) tragova zahtijevat e kojiput njihovu
prioritetnu obradu u smislu aserviranja. Niz objekata javlja se kao nositelj
tragova.
Tijekom oevida kumuliraju se svi podaci o makrosituaciji. Dioba pros-
tora na dijelove olakava obradu tragova, predmeta i samog prostora. Dis-
kontinuitet i disperzija mjesta oevida (dogaaja) mogu zahtijevati da se
pojedini segmenti prostora, ako to nije ve uinjeno u statikoj fazi, obilje-
1
e u dinamikoj, i to nerijetko na razliite naine radi lakeg razlikovanja.
V. izlaganje supra Glava XVI. pod 7.b.
Istraivanje mjesta dogaaja u dinamikoj fazi upravo se svodi na de-
taljno opisivanje uz paralelno ili sukcesivno snimanje i paralelan izmjer

831
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

razdaljina, dimenzija i znaajki prostiranja predmeta. Sredinji zadatak

istraivanja mjesta oevida jest obrada tragova (pronalaenje i neprona-
laenje oekivanih, izmjere, analize strukture i pripadnosti, opisivanje,
snimanje, skiciranje itd.). Kriminalistika tehnika daje odgovor na pitanje
detekcije, konzervacije, aserviranja i interpretacije tragova.
Pregledom mjesta dogaaja u svim stadijima oevidno tijelo realizira
dvije mogunosti: prvo: da vlastitim opaanjem utvrdi injenino stanje
objektivne prirode i drugo: da na osnovi utvrenog injeninog stanja izve-
de verzije o djelu, njegovu nainu poinjenja, vremenu poinjenja, mogu-
im motivima, o poinitelju (kriminalistiko profiliranje) itd., da dobije
odgovore na zlatna pitanja kriminalistike. Svako oevidno tijelo prije po-
etka oevida u osnovi si postavlja dva pitanja: to treba traiti i istraiva-
ti na mjestu dogaaja (oevida) i kako treba traiti?
Ispitivanje tragova provodi se primarno u dinamikom stadiju oevida.
Pri tome je bitno da se tragovima i predmetima osigura njihov identitet,
integritet, izvorna struktura, da ne doe ni do kakvih promjena, izmjena,
unitenja, kontaminacije ili da ne postanu nepodesni za daljnje ispitivanje
i koritenje u otkrivako-dokazne svrhe zbog bilo kojih razloga.
Sredinji zadatak ispitivanja mjesta oevida u dinamikom stadiju jest
obrada tragova, pod kojim pojmom se danas u suvremenoj kriminalistici
podrazumijeva pronalaenje ili nepronalaenje oekivanih tragova, njiho-
va izmjera, analiza strukture i pripadnosti, njihovo osiguranje, snimanje,
skiciranje, mulairanje i sl.
Ovisno o morfolokoj strukturi tragova i uvjetima mjesta oevida, pri-
lazi se s kriminalistiko-tehnikog stajalita njihovoj detekciji, konzerva-
ciji, aserviranju i spoznajnom koritenju (interpretaciji). Pri tome brojnost
i raznovrsnost tragova zahtijevaju razliit pristup u obradi i ispitivanju.
Mora se paziti na to da li se radi o trodimenzionalnim, dvodimenzionalnim
(povrinskim), statikim ili dinamikim tragovima, lokalnim ili perifernim
tragovima nanosa i formi, privremenim ili prolaznim tragovima itd.
U pravilu, ispitivanje i interpretacija tragova obavlja se prema utvr-
enim ili pretpostavljenim mehanizmima njihova nastanka u fizikalno-
kemijskom smislu, tj. s obzirom na strukturu djelovanja sila i prijenosa
energije. Da bi se ispitalo tragove lege artis, moraju se primijeniti krimina-
listiko-tehnika pravila pojedinih metoda i podijeliti ih prema taktikim
cjelinama. Rije je o operacionalnoj podjeli (diobi) tragova, koja omoguava
sustavni pregled najvanijih znaajki pojedinih skupina tragova.
Iz svakodnevne kriminalistike prakse poznato je da tragovi na mjestu
kaznenog djela ili mjestima koja su s njim u vezi mogu, sami za sebe ili u
kombinaciji s iskustvom kriminalista i drugim tragovima i dokazima, pru-
iti niz relevantnih informacija o kaznenom djelu i poinitelju. To mogu
biti informacije o tijeku i nainu poinjenja kaznenog djela, o vjerojatnom

832
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

poinitelju kaznenog djela, njegovu ponaanju prije, tijekom i nakon po-

injenja djela, tj. je li ono bilo profesionalno, amatersko-diletantsko (osim
ako nije rije o fingiranju), je li se radilo o afektu, pomnom pripremanju,
poznavanju lokalnih prilika, tjelesnim osobinama poinitelja, sposobnosti-
ma, motivu, psiholokom profilu i sl.
Rije je o tzv. indirektnoj kriminalistikoj identifikaciji poinitelja
kaznenog djela. U osnovi, ispitivanjem tragova utvruje se postojanje ili
nepostojanje kaznenog djela, poinitelja i suuesnika, rtve, tete koja je
nastupila i sl. Posebna je vrijednost tragova tijekom oevida u tome to
oni pomau pri provjeri personalnih dokaza, ako se pojavi sumnja glede
tonosti ili vjerodostojnosti iskaza osoba u vezi sa sluajem u povodu kojeg
se provodi oevid. Oni mogu posluiti i kao tipino asocijativno sredstvo za
pobuivanje memorije osoba.
Promjene materijalne prirode u obliku tragova i predmeta kaznenog
djela, kao objektivni nalaz na mjestu oevida, pruaju brojne informacije
o kaznenom djelu. Nerijetko je rije o tzv. stvarnim dokazima (res ipsa
loquitur, internal evidence) kada te promjene koristi u dokazne svrhe
izravno tijelo postupka bez pomoi strunih osoba ili vjetaka u okviru
oevida.
Te materijalne promjene moraju biti utvrene i ispitane od strane
oevidnog tijela i sudionika u oevidu opim spoznajnim, kriminalisti-
ko-tehnikim i postupovno-pravnim metodama i sredstvima, da bi mogle
biti koritene u kaznenom postupku kao dokazi. Kako je naglaeno, njih
u postupak uvodi tijelo postupka bez pomoi strunih osoba ili vjetaka,
na temelju svojih opih znanja i poznavanja pravila kriminalistike. Rije
je o sluajevima kada objektivni nalaz u vidu tragova i predmeta ne trai
struno tumaenje i objanjenje, nego oni govore sami za sebe svojim po-
stojanjem, svojom pojavnou. Oni mogu zahtijevati identifikaciju, ali se
time ne dovodi u pitanje njihovo neposredno koritenje u dokazne svrhe.
Tragove kao stvarne dokaze stvaraju, u pravilu, poinitelj i rtva te drugi
sudionici u kaznenom djelu. V. izlaganje infra Glava XXV. pod 9.
U istraivanju mjesta oevida nerijetko dolazi u radu oevidnog tijela
i lanova oevidne ekipe do tzv. misaonih stanki. Suprotno nazivu, rije
je o zastoju u radu kada se intenzivno razmilja i analizira o svemu to
je do tada utvreno i uraeno (prijeeni put) u smislu utvrenog injeni-
nog stanja i poduzetih kriminalistiko-tehnikih mjera i radnji. Rije je
o stalnom procesu misaone rekonstrukcije i trasiranju puta za nastavak
oevida. Misaone stanke se koriste za izmjenu i dopunu plana provoenja
oevida "u hodu" oevida.
Zavrnim mjerama pripadaju: kontrolni stadij oevida i finalni stadij
oevida. U okviru kontrolne faze oevidno tijelo i lanovi oevidnog tima
rezimiraju rezultate oevida i trae eventualne propuste. U tom stadiju

833
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

dolazi do vanoga taktikog naela kontrolnog provjeravanja uinjenih

mjera i radnji i eventualnog ponavljanja nekih od njih, kada se ustanovi
daje to potrebno. Finalna etapa oevida ostvaruje se sastavljanjem zapis-
nika o oevidu, pakiranjem corpora delicti, aserviranjem predmeta i trago-
va i njihovim prilaganjem u zapisnik.
Svaki pojavni oblik kaznenog djela odlikuje se kompleksom svojevrsnih
i neponovljivih obiljeja. Zato pravilna orijentacija glede provedbe oevi-
da, osobito u odnosu na kriminalistiko-taktiko-tehnike mjere i radnje,
mora biti apsolutno individualizirana i prilagoena uvjetima i specifino-
stima svakog konkretnog sluaja.
Zbog raznolikosti kriminalistikih situacija na mjestu oevida ne mogu
se unaprijed dati recepti za izradu programa osnovnih radnji i mjera.
Iako nema ablona u svakodnevnoj kriminalistikoj praksi, stvorena su
nova opa pravila koja vrijede za sve oevide, kao npr.: 1. uvijek raditi de-
taljnu analizu prvih informacija; 2. odrediti potencijalne objekte oevida;
3. izvriti podjelu zadaa meu lanovima oevidne ekipe prema strunim
profilima i adekvatno odrediti podruje provedbe oevida, nain njegove
provedbe, poglavito glede slijeda mjera i radnji kriminalistiko-tehnikog
karaktera.

10. Biljeenje opaanja

Sve pronaene injenice i okolnosti oevida treba trajno i u potpunosti

sauvati od unitenja ili zaborava. To se ini adekvatnim fiksiranjem. Ri-
je je o injenicama i okolnostima koje su rezultat neposrednog opaanja
oevidnog tijela.
Sav dokazni materijal mora se registrirati u njegovu izvornom obliku.
To znai da tragovi i predmeti kaznenog djela, kao nositelji materijalnih
dokaznih informacija, tzv. signali kaznenog djela, moraju biti osigurani i
fiksirani u onom stanju u kojem su zateeni, po mogunosti s nositeljem
traga. Konstatira se i odsutnost injenica koje bi po prirodnom tijeku stva-
ri morale biti prisutne ili odsutne, tzv. negativne injenice.
Sve injenice treba konstatirati i fiksirati bez navoenja miljenja oe-
vidnog tijela ili lanova oevidnog tima. Osnovni naini fiksiranja inje-
ninog stanja utvrenog oevidom jesu: 1) opisivanje rijeima i sastavlja-
njem zapisnika o oevidu kao kljune postupovne isprave, 2) mehaniki
zapisnici (tehnike snimke), 3) grafiki naini (skice, sheme, nacrti i sl.),
4) fotografije i izrada fotoelaborata, 5) ostali posebni naini fiksiranja tra-
gova i predmeta kao to su mulairanje (odljevci), izazivanje i "skidanje"
otisaka papilarnih linija folijama, estice baruta, 6) maketom i sl.

834
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

a) Zapisnik o oevidu

Zapisnik o oevidu je pisana isprava u kojoj se reproducira odreeni misao-

ni sadraj vezan uz utvrivanje injeninog stanja tijekom oevida. To je
javna i slubena isprava. S dokaznog stajalita zapisnik o oevidu, odnos-
no njegov sadraj, jest dokaz ispravom.
Neovisno o tome to je zapisnik o oevidu javna i slubena isprava, on
sam po sebi nema neku posebnu dokaznu snagu u postupku niti je njegov
sadraj iskljuen iz redovitog postupka ocjene dokaza. On mora imati neo-
borivu dokaznu snagu na temelju biti svog sadraja, a to su objektivno
utvrene injenice tijekom oevida.
Objektivno utvrene i zapisniki fiksirane injenice teko je s uspje-
hom pobijati, osim ako se ne raspolae s injenicama koje ove prve argu-
mentirano pobijaju. Ovo tim vie ako je mjesto oevida istodobno fiksirano
tehnikim, grafikim i drugim nainima.
Sadraj zapisnika o oevidu treba ukljuiti sustavan, organiziran, te-
meljit i cjelovit, istodobno detaljan opis stanja i izgleda mjesta dogaaja,
koji je rezultat kompleksne djelatnosti tijekom oevida.
Koncepcijski, zapisnik o oevidu moe se sastaviti na osnovi metode
upitnika, liste, dakle, skale pitanja, anketnog obrasca ili u slobodnoj formi
bez rubriciranja sadraja. Rije je o supstancijskom spoznajnom sadraju
koji predstavlja minimum formalnih sastojaka propisanih zakonom.
Ne moe se prihvatiti kao ope pravilo posve slobodno sastavljanje
zapisnika o oevidu. Time bi se umanjila uporabljivost u postupku, npr.
zbog traganja za tematskom cjelinom gdje se odreena tematska jedinica
obrauje. Zapisnici bi bili glomazni (nekritiko gomilanje registracija) ili
obratno, potpuno sumarni, uz mogue previde vanih injenica ("oitih")
okolnosti.
Sadraj zapisnika o oevidu usmjerava nain istraivanja (standard),
objanjenja odreenog tipa delikta te diktira sadraj kaznene prijave ti-
jela unutarnjih poslova (tzv. slubena kaznena prijava). Taj sadraj mora
biti objektivan nalaz o stvarima i injenicama, odnosima, stanjima, kreta-
njima i sl., dakle, o situaciji lica mjesta.
U zapisniku se ne smiju nalaziti hipoteze, miljenja, sudovi (zakljuci).
O tome treba sastaviti posebnu biljeku jer to moe korisno posluiti u
kasnijem postupku. Ne unose se ni verzije ili sumnje o stupnju doprinosa
sudjelovatelja u deliktu ili njihovoj eventualnoj krivnji. Tematski, zapis-
nik o oevidu treba sadravati preteito okolnosti bitne za objanjenje di-
namike i uzroka, okolnosti koje su pratile delikt, tehniki modus operandi
poinitelja i dr.
Model standardnih dijelova zapisnika o oevidu sastoji se od uvodnog,
opeg (opisnog) i zakljunog dijela. Uvodni dio (formalni), strogo odreeni

835
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

dio s redoslijedom podataka koji su postavljeni u zakonskoj odredbi glede:

tijela, povoda, prisutnih osoba, vremena i sadraja polaznih saznanja, izla-
ska na mjesto dogaaja, vremena poetka radnji, opih uvjeta u kojima se
oevid provodi i posebnih prilika. Uvodni dio zapisnika sadri podatke o
kaznenoj stvari u vezi s kojom se poduzima oevid. U preambuli se navo-
de podaci iz Zakona o kaznenom postupku, tj. podaci o kaznenoj stvari u
povodu koje se poduzima oevid. Kazneni dogaaj treba opisati injenino,
bez ikakva prejudiciranja biti stvari. Navode se i osobe koje prisustvuju
provoenju oevida. Tono se geografski locira mjesto oevida, navode po-
daci o osiguranju lica mjesta i sl., te poetku oevida.
Opi dio je dio zapisnika s prikazom opeg stanja na mjestu dogaa-
ja, utvrivanjem bitnih elemenata makrosituacije, stanja tragova i drugih
predmeta, razdiobe mjesta dogaaja na pojedine sektore, urno poduzetih
mjera osiguranja tragova i drugim podacima statike faze oevida. Zapis-
nik mora sadravati precizne poveznice s prateim snimkama i prikazima
zateenog stanja te jasnim naznakama programa ispitivanja mjesta do-
gaaja. Ispitivanje okolnosti na mjestu dogaaja, sredinji dio, dinamiki
stadij, mora biti opisan sustavno, detaljno i temeljito, s posebnim naglas-
kom na redoslijed kojim se taj opis izlae. Evidentiranje predmeta oevida,
koje je uinjeno u prethodnom dijelu, mora se upotpuniti njihovim meto-
dikim razvrstavanjem te iznoenjem naina izmjera, oznaavanja, osigu-
ranja, privremenih oduzimanja, svih stvarnih mjera na mjestu dogaaja,
objanjenja pojedinih pitanja. Sve mjere poduzimaju se sinkronizirano s
njihovim snimanjem i skicom, odnosno planom. Posebno mjesto tu pripada
obradi tragova. U opisnom dijelu zapisnika detaljno se opisuje makro- i
mikrotraseoloka situacija zateena na mjestu dogaaja. Opisivanje mora
ii odreenim redom od opeg izgleda mjesta dogaaja do karakteristika,
s tim da se ide od opeg k posebnom. U pravilu, prvo se opisuju veliine,
oblik, visina i druge karakteristike objekta oevida. Posebno se opisuju
leevi i ozlijeene osobe. Opisuje se i nain fiksiranja tragova i predmeta,
izuzimanja i sl.
Na kraju ovog dijela treba navesti vrstu i priblinu visinu tete, ime
oteenoga, naziv osiguranja i sl.
U zakljunom dijelu zapisnika unosi se vrijeme zavretka oevida,
eventualne primjedbe sudjelovatelja i drugih kaznenopostupovnih subje-
kata koji su prisustvovali oevidu (pitanja, primjedbe, prijedlozi), to je
uinjeno s corpora delicti i sl. Ako zapisnik o oevidu ispunjava sve postu-
povne zahtjeve glede forme i kriminalistike zahtjeve glede sadraja, on
je svojevrstan neoborivi dokaz ispravom glede injenica koje su u njemu
sadrane.
Zakljuni dio zapisnika o oevidu, osim odgovarajueg formalnog sa-
draja, mora posebice imati detaljan opis i pregled svih priloga zapisnika

836
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

o oevidu, oznake u prilogu te njihove poveznice s pojedinim dijelovima

teksta zapisnika o oevidu.
Neki kriminalisti navedene dijelove zapisnika o oevidu nazivaju: uvod-
ni dio, opisni dio i zakljuni dio zapisnika.

b) Snimke, grafiki prikazi i drugi prilozi zapisnika o oevidu

Grafiki prikazi i drugi prilozi ukljuuju i sve oblike uporabe vizualnih i
audio sredstava tehnike registracije. Fotografsko snimanje mjesta doga-
aja ukljuuje: orijentacijske, pregledne, vorne, detaljne snimke i snimke
mrtvog tijela. Fotografiranje mora biti integrirano u druge radnje oevida,
posebice traseoloke, obradu makrosituacije, izmjere i sl.
Povezanost mora biti ostvarena na stvarnoj razini i u formalnom pogle-
du, tako to e biljeenje zapaenih injenica u zapisniku o oevidu pratiti
fotografija i to e svaki odsjeak toga biti jasno obiljeen. Kada je rije o
oevidu, fotografije su poseban postupovni spis tehnike prirode. Rije je o
tehnikoj registraciji injenica pomou tehnikih instrumenata (optikih,
akustikih ili kombiniranih).
Tehnike snimke sainjene tijekom postupovnih radnji, pa i anticipira-
nih istranih radnji, samostalan su postupovni dokaz sui generis. Sadraj
tih snimki dokaz je i na njemu se moe temeljiti odluka. Tako je i fotografija
izvor dokaznih injenica, odnosno oblik (forma) u kome su sadrane ili se
javljaju injenice koje su predmet utvrivanja (dokazivanja) u kaznenom
postupku.
Zakon o kaznenom postupku ne govori o tehnikim snimkama u smislu
forme u kojoj trebaju biti izvedene. Fotografije se prilau zapisniku o oe-
vidu i s njime ine cjelinu. Tehniki moraju biti opremljene tako da su preg-
ledne, razumljive i to due upotrebljive. Tehnika se oprema standardno
ostvaruje izradom fotoelaborata, fotodokumentacije i sl.
Vaan je i smjer iz kojeg je snimano, i to je potrebno oznaiti u skici.
Potrebno je oznaiti fotografsku kameru s kojom je snimano, karakteristi-
ke objektiva i sl. Sve se vie istie zahtjev da sva tehnika sredstva koja se
koriste budu standardizirana i odgovarajue testirana. V. izlaganje supra
Glava XVI. pod 7.b.
Kod odreenih kategorija kaznenih djela postoje posebne "istrane
situacije" u razliitim varijacijama. Za svaku istranu situaciju radi se
algoritam koji omoguava da se pravila postupanja podignu na viu ra-
zinu. Tako se kod odreenih kategorija kaznenih djela uoavaju tipine
situacije koje se javljaju kod oevida. Za te situacije izraene su metodike
preporuke taktiko-tehnike prirode. Rije je o posebnim istranim situa-
cijama koje se javljaju tijekom provoenja operativnih i istranih radnji,
pa tako i oevida.

837
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Istraivanje i objanjenje situacije na mjestu kaznenog dogaaja krea-

tivan je kriminalistiki rad za koji nije dovoljna samo intuicija i veliko
iskustvo, nego i znanstvena osnovanost i orijentacija. Zato se posebnim
taktikama prilikom provedbe oevida razliitih kaznenih dogaaja pokla-
nja posebna pozornost, poglavito tzv. tipinim istranim situacijama koje
se javljaju u pojedinim etapama obrade, pa tako i oevida kao mjere prvog
zahvata. Rije je o tipinim radnjama ili sklopovima radnji.
Grafiki prikazi se u osnovi sastoje od karata, nacrta, crtea, skica.
Kada se govori o kartama, onda valja imati u vidu prije svega katastarsku
izmjeru, topografske karte koje su u takvom mjerilu da se omoguava pre-
poznavanje odreenog mjesta i karte nastale GPS-sustavom.
Nacrti graevina vrlo su korisno sredstvo kada je potrebno vjerno pri-
kazati odreene prostorije. Pri tome treba imati u vidu eventualne grae-
vinske zahvate koji mogu izmijeniti stanje u odnosu na nacrte.
Skice u metodologijskom smislu slue kao podsjetnik za sastavljanje
zapisnika o oevidu, za izradu drugih grafikih prikaza, za zorni prikaz
i kao pomono, vizualno sredstvo tijekom uzimanja iskaza osoba ili izvo-
enja drugih dokaza, ali i kao izvor saznanja o injenicama u kaznenom
postupku s jednakim reimom i statusom ocjene vjerodostojnosti kakvom
je podvrgnut zapisnik o oevidu.
Dakle, skice su poseban procesni akt, posebna vrsta dokaza. Moe se
smatrati da je skica specifian dokaz ispravom, samostalan, s naglae-
nim tehnikim karakteristikama. Rije je o posebnom grafikom obliku
izraavanja (pismom). Ovaj pojam dokaza obuhvaa sve oblike grafikog
izraavanja, kao to su crtei, gravure i sl. Ipak, skiciranje nikad ne moe
zamijeniti fiksiranje injeninog stanja fotografijom. Skice i fotografije se
meusobno ne iskljuuju, ve nadopunjuju.
Oevidno tijelo mora odabrati adekvatnu vrstu skica i one moraju biti
u razmjeru. Prema opsegu skice mogu biti ope, pregledne i posebne. Prvi
stadij izrade skice je rad na krokiju, prostorunom grafikom opisu poda-
taka i veliina objekata oevida. Izrada krokija inherentan je dio rada tije-
kom oevida. Drugi je stadij, ili kabinetski stadij, izrada skice u razmjeru.
Pregledna skica bez razmjera ima vrijednost crtea s dokaznog stajali-
ta. Ona nije prikladna za kritiku provjeru i s tekoama se moe koristiti
u radu tijela postupka. U skici mora biti jasno obiljeeno polazite mje-
renja, a sve mjere moraju u naravi i u skici biti uzete na propisani nain.
Bitni detalji zahtijevaju posebne (detalj) skice.
Osobite mogunosti u odreenju mjesta oevida prua GPS (Global Po-
sitioning System). On se bazira na orijentaciji, odnosno preciznom odre-
ivanju odreene toke na zemlji, pomou mree satelita Ministarstva
obrane SAD-a koji kontinuirano odailju signale, kodirane informacije na
prijamnik.

838
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

Uz prikladnu informatiku i kartografsku podrku, GPS ima konkret-

nu kriminalistiku primjenu u preciznom lociranju pozicije u prostoru
u kojem nije mogua orijentacija putem postojeih objekata, npr. mjesta
pada zrakoplova u pustom i nepristupanom podruju. Ovakvo, vrlo pre-
cizno definiranje toke-mjesta gdje se nalazi GPS prijamnik omoguuje
"ubacivanje" te pozicije u digitalne zemljopisne karte i jednostavno grafi-
ko prikazivanje odreene zemljopisne pozicije mjesta dogaaja.

11. Rekonstrukcija

Rekonstrukcija je radnja koja se poduzima radi provjere izvedenih do-

kaza ili utvrivanja injenica koje su vane za razjanjenje stvari. Ona
se moe izvoditi samostalno a moe biti dio metodike provoenja oevida
ili vjetaenja. U tom sluaju nema samostalno znaenje. Dakle, pojedini
metodologijski postupci nemaju znaenje samostalne radnje. Ako se re-
konstrukcijom uspostavlja (modelira) stanje koje je objektom ispitivanja,
rije je o samostalnoj postupovnoj radnji, koja zahtijeva poseban pristup u
pripremi, provoenju i ocjenjivanju njezinih rezultata.

839
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Rekonstrukcija u supstancijalnom smislu stvara stanje koje je slino

onome kakvo je bilo na oevidu ili tijekom neke druge radnje, a ta slinost
moe iznimno ii do istovjetnosti. Zato je ona po svojim obiljejima slina
oevidu, ali nije poseban vid oevida jer se u njenim okvirima umjetno po-
navljaju neke injenice i okolnosti kaznenog djela u umjetno postavljenim
uvjetima.
Rekonstrukcija nije nikad radnja iji bi objekt bio ispitivanje original-
nog stanja. Uvijek treba brinuti o tzv. istinskim uvjetima kod provoenja
rekonstrukcije. Rije je o uvjetima pod kojima se provodi rekonstrukcija
i koji moraju biti to sliniji (pribliniji) uvjetima koji su vladali u vrije-
me poinjenja kaznenog djela. Uvjeti pod kojima se obavlja rekonstrukcija
uvijek su umjetno stvoreni.
Rekonstrukcijom se fiksira stanje pod umjetno obnovljenim elementi-
ma sustava mjesta dogaaja. Rekonstrukciju prati podeavanje i upravlja-
nje. Uvijek je rije o simulaciji kaznenog djela. U njenim okvirima, kako je
istaknuto, umjetno se obnavljaju elementi sustava mjesta dogaaja i razni
oblici veza meu objektima.
Neposredno osjetilno opaanje, ispitivanje (istraivanje, prouavanje)
materijalnih objekata, poduzimanje kriminalistiko-taktiko-tehnikih
mjera i radnji, postavljanje verzija i sl. javlja se i kod rekonstrukcije. Ipak,
iako se i kod rekonstrukcije radi o neposrednom osjetilnom opaanju objek-
tivne stvarnosti, ona nema iroko postavljene zadatke prouavanja i fiksi-
ranja cjelokupne situacije na licu mjesta, to je karakteristika oevida.
Rekonstrukcija je po svojim obiljejima slina oevidu. Prema odredbi
Zakona o kaznenom postupku ona je vrsta oevida, postupovna radnja s
kriminalistikim sadrajem, koja se poduzima radi provjere izvedenih do-
kaza ili utvrivanja injenica koje su znaajne za objanjenje stvari. U
okviru rekonstrukcije ponavljaju se radnje ili situacije pod uvjetima u ko-
jima se prema izvedenim dokazima kazneni dogaaj odigrao. Rekonstruk-
cija sa sadrajne strane ne moe biti oevid. Iako i oevid ima rekonstruk-
tivni karakter, kod njega je teite na istraivanju objektivnih nalaza na
licu mjesta koje je intaktno ili relativno izmijenjeno.
Pri rekonstrukciji teite je na obavljanju stanja ili radnji. Tijekom
oevida ne smije biti nikakve prilagodbe zahvata od strane tijela postup-
ka, dok se rekonstrukcija upravo i sastoji u intervenciji tijela postupka.
Zato rekonstrukcija bez obzira na niz slinosti s oevidom nije poseban
vid oevida, jer se u njenim okvirima umjetno ponavljaju neke injenice ili
okolnosti kaznenog dogaaja u umjetno postavljenim uvjetima, o emu je
naprijed bilo rijei.
U pravilu, ako se rekonstrukcija ne provodi nakon zavrenog dinami-
kog dijela oevida, provodi se na osnovi modela to ga je dao provedeni
oevid, pa se na taj nain stvarno pojavljuje kao "model modela" i time

840
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

gubi na autentinosti i originalnosti. Uvjeti rekonstrukcije kaznenog do-

gaaja uvijek su umjetno stvoreni. Rekonstrukcijom se samo provjeravaju
poznate injenice i usporeuju s izvedenim dokazima, odnosno provjera-
vaju poznate ili pretpostavljene okolnosti s utvrenim injenicama kako
bi se utvrdila neka nova okolnost koja moe biti od vanosti za kazneni
postupak.
Za uspjeh rekonstrukcije vana je priprema. Rekonstrukciju treba bri-
no planirati. U obzir se mora uzeti sve to je utvreno, kritiki preispitati
i stvoriti planske osnove za rekonstruktivne zahvate. Nuno je prosudi-
ti mogunost adekvatnog provoenja i oekivani rezultat, razraditi nain
provedbe i redoslijed mjera i radnji te uvjete u kojima e se obaviti. Pri
tome vanu ulogu igraju i struni profili sudionika rekonstrukcije.
Rekonstrukcijom se provjeravaju nalaz i miljenje vjetaka. Inae, mo-
daliteti rekonstrukcije uvjetovani su morfologijskim znaajkama pojedi-
nih tipova kaznenih djela. O tome treba misliti pri sastavljanju standarda
postupanja za takva djela. Uvijek treba kritiki prihvatiti rezultat rekon-
strukcije kao dokaz, jer je on rezultat situacije stvorene modeliranjem.
Ipak, mogue je tijekom rekonstrukcije ispraviti pogreke do kojih je dolo
tijekom oevida. Zato se i kae da je rekonstrukcija posljedica loe prove-
denog oevida. Rekonstruirati se moe cijeli kazneni dogaaj ili samo neki
njegovi dijelovi.
Cilj rekonstrukcije provjera je izvora saznanja i dotadanjih injeninih
spoznaja i samo utvrivanje (novih) injenica. Rekonstrukcijom se kojiput
analiziraju okolnosti koje nemaju materijalni karakter, npr. je li svjedok
pod odreenim uvjetima mogao neto vidjeti, uti i sl.
Budui da se kod rekonstrukcije radi o ponavljanju kaznenog dogaa-
ja na razini simulacije u umjetno postavljenim uvjetima, ti uvjeti trebaju
biti to sliniji uvjetima koji su bili u vrijeme poinjenja djela, tzv. istinski
uvjeti. Zato, kako je reeno, rekonstrukcija moe biti samo uvjetno poseb-
na vrsta oevida.
I rekonstrukcija, kao i oevid, ima dvojaki karakter. Ona je uvijek pos-
tupovna radnja ako su ispunjeni propisani formalni uvjeti. Ako nisu ispu-
njeni propisani formalni postupovni uvjeti, dokazna vrijednost rezultata
rekonstrukcije iskljuena je. Ona bi trebala imati kriminalistiki sadraj.
Na taj nain se javlja kao jedinstvo forme i sadraja.
Rekonstrukcija se vremenski (temporalni element rekonstrukcije),
moe poduzimati tijekom oevida (nakon dinamike faze), neposredno na-
kon oevida, te krae ili due vrijeme iza oevida u svim stadijima postup-
ka. Bischoff je svojevremeno upozorio da rekonstrukcija izvrena mjese-
cima poslije trenutka kada je djelo poinjeno, nikada nije vjerna, to vie,
ona je esto vrlo opasna jer moe dati posve pogrean dojam o onome to
se u stvarnosti tempore delicti zbilo. Rekonstrukcija se ne smije obavljati

841
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

na nain kojim se vrijea javni red i moral ili se dovodi u opasnost ivot ili
zdravlje ljudi.
Provoenje rekonstrukcije nije unaprijed uvjetovano odreenim situa-
cijama i okolnostima ve o provedbi prosuuje ad hoc tijelo postupka. Za
uspjeh rekonstrukcije vana je priprema.
Rekonstrukciju treba detaljno planirati. Tijek i rezultati rekonstrukcije
biljee se na nain analogan biljeenju zapaenih injenica tijekom oevi-
da. Sadrajno, zapisnik o rekonstrukciji ima dijelove u kojima se moraju
opisati zadaci rekonstrukcije, nain provoenja, sredstva i sudionike, opi
uvjeti i odstupanja od ranije situacije. Sadraj zapisnika o rekonstrukciji
mora biti komplementaran grafikim prikazima i snimkama. Po prirodi
stvari, modaliteti rekonstrukcije uvjetovani su i morfologijskim znaajka-
ma pojedinih tipova kaznenih djela. O tome valja misliti prilikom sastav-
ljanja standarda postupanja kod takvih djela.
U zapisnik o rekonstrukciji unose se, za razliku od zapisnika o oevidu,
zorni iskazi osoba, sudionika ili svjedoka kaznenog dogaaja. Rekonstruk-
cijom se kojiput provjerava nalaz i miljenje vjetaka. Rekonstrukciju uvi-
jek provodi tijelo postupka, a ne vjetak. Rekonstruktivni postupci vjeta-
ka tijekom rekonstrukcije nisu rekonstrukcija.

12. Pokus

U praksi se pokus javlja kao sastavni dio drugih postupovnih radnji, npr.
vjetaenja, oevida, rekonstrukcije. Tijekom oevida pokus se javlja kao
nastavak dinamikog stadija oevida ili kao stadij dijela rekonstrukcije.
Pokus je sloena i autonomna kriminalistika radnja, dokazno iznimno
vana. Neposredno osjetilno opaanje, ispitivanje (istraivanje, prouava-
nje) materijalnih objekata, poduzimanje pojedinih kriminalistikih takti-
ko-tehnikih mjera i radnji, postavljanje verzija i sl. javlja se i kod krimi-
nalistikog, odnosno istraivakog pokusa (ali i rekonstrukcije).
Za razgranienje oevida od pokusa potrebna je pravilna definicija oe-
vida i srodnih postupovnih radnji. Osnovni cilj pokusa jest provjeravanje
injenica koje bi mogle posluiti kao dokaz.
U okviru pokusa planski se vri eksperimentiranje u svjesno izmijenje-
nim uvjetima. Rije je o promatranju u okviru prilagodbe stvari i okolnosti
ije se ponaanje eli prouiti.
Pokus se izvodi uz svjesno podeavanje scenarija, promatrajui i rekon-
struirajui ono to se eli prouiti. Dakle, planski se uvodi nove okolnosti u
strukturu umjetno obnovljenog dogaaja. Kod oevida je i rekonstrukcije
obratno je, tijelo postupka trudi se da u izvoenje tih postupovnih radnji

842
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

ne uu pretpostavljene i nove okolnosti. Zato pokusu nedostaje original-

nost. tovie, pokusom, kao i rekonstrukcijom, esto se prouavaju i fiksi-
raju okolnosti koje nisu materijalni objekt.
Ne ulazei u postojee definicije pokusa, rije je o provjeravanju bilo
kojeg dokaza tijekom oevida ili rekonstrukcije svjesnim i planskim uvo-
enjem novih injenica u strukturu kaznenog dogaaja na osnovi kojih se
vri rekonstrukcija i oevid, a u cilju utvrivanja uinka koji e te injeni-
ce proizvesti.
Pokus prolazi skoro kroz iste faze kao i rekonstrukcija: planiranje, pri-
premanje, eksperimentiranje, fiksiranje, interpretacija rezultata. Konani
uinak pokusa svodi se na to da nakon provjeravanja odreenih injenica
one bivaju eliminirane kao dokaz ili se pretvaraju u dokaz.
Kod pokusa tijelo postupka "mijea" se u stvari i promatra rezultate
svoje intervencije. Rije je o promatranju uz predoavanje stvari ije se
promatranje eli prouiti. Pokusom se utvruje to to mora biti prisutno
da bi se pojavilo ili dogodilo neto drugo. Rije je o temeljnom metodikom
pravilu poznatom kao izolacija, tj. da se smije mijenjati samo jedna okol-
nost u danoj prilici, te, eventualno, sukcesivno mijenjanje druge u drugom
pokusu. Drugim rijeima, rezultat pokusa slui da se sazna moe li ovaj ili
onaj uzrok izazvati odgovarajue posljedice koje su utvrene oevidom ili
nekom drugom postupovnom radnjom.
Pokus slui za kontrolu registriranih dokaza i omoguava tijelu postup-
ka da utvrdi pravnu prirodu i znaenje ve poznatih injenica, pa ak i da
otkrije nove injenice u vezi s poznatim dokazom.
Ima dokaza koje je jedino mogue otkriti pokusom. Zbog toga tijelo pos-
tupka koje provodi istrani postupak mora znati splet okolnosti koje ine
kriminalni dogaaj. Ono mora u mislima stvoriti sliku pretpostavljene pr-
vobitne cjeline i nakon toga umjetno rekonstruirati cjelinu. To tijelo plani-
ra i odluuje koje e utvrene ili neutvrene, provjerene ili neprovjerene,
pretpostavljene ili nove injenice i okolnosti uvesti u strukturu dogaa-
ja koji se rekonstruira pokusom u cilju utvrivanja kakve e posljedice
proizvesti. Istodobno se smije mijenjati samo jedna okolnost (varijabla).
U protivnom, ne postie se cilj pokusa. Zato se ponavljanje pokusa u pla-
niranim varijacijama javlja kao primjena metode eliminacije. Pokusom se
stvarno provjeravaju ili odbacuju postavljene verzije.
U osnovi pokusa lei misao da se s najveom moguom tonou uspo-
stave okolnosti (sve ili pojedine) koje su postojale tempore delicti i da se
priblino u istoj objektivno-subjektivnoj situaciji i sredini ispita i prosudi
kazneni dogaaj. Na licu mjesta, tijekom istranog postupka, mogue je
utvrditi i uzeti u obzir sve okolnosti i uvjete koji se vie ne mogu rekon-
struirati, kao i uoiti stupanj nastalih promjena. Uloga pokusa osobito je
vana kod fingiranih kaznenih djela. Potreba za pokusom moe se javiti i

843
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

tijekom glavne rasprave. Tada od kvalitete provedenog oevida ovisi kvali-

teta, pa ak i mogunost provedbe pokusa.
Pokus se osniva na primjeni metode komparacije slinosti i razlika. To
pretpostavlja intenzivan misaono-logiki rad. Zakljuivanje tijela postup-
ka polazi od utvrenog injeninog stanja i pokuava ga objasniti logikom
koja je znanstveno-kriminalistiki i psiholoki osnovana.
Kriminalistiko rasuivanje o rezultatima pokusa sloena je misaona
radna djelatnost. Polazi se od opeg pravila da isti uzroci, u pravilu, izazi-
vaju iste posljedice. Sve to se zbilo u jednom sluaju pod istim okolnosti-
ma, trebalo bi se zbiti i u drugom sluaju ili sluajevima, pod pretpostav-
kom da se radi o stvarnoj jednakosti. Zato je zakljuak izveden iz pokusa
uvijek zakljuak po analogiji.
Iz izloenog proizlazi da se pokus bavi novostvorenim promjenama, dok
se tijekom oevida promatraju originalni objekti. Kod oevida se ne unose
novi sadraji, naprotiv, u okviru pokusa se unose. Zato pokus kao temeljnu
oznaku ima kauzalno znaenje - utvruje se i objanjava da li neki uzrok,
pod kojim uvjetima i u kojoj mjeri uzrokuje odreene posljedice.
Tipini sluajevi pokusa su: 1. provjera mogunosti zapaanja, 2. pro-
vjera mogunosti ostvarenja odreene radnje, 3. provjera opasnosti odre-
ene pojave, 4. objanjenje nastanka odreene pojave (poglavito tragova)
i 5. objanjenje tijeka odreenog dogaaja. Tijek i rezultate pokusa treba
posebno zapisati. Naelno je samo uvodni dio zapisnika (preambula) jed-
nak onom kod zapisnika o oevidu. U ostalim dijelovima zapisnik o po-
kusu mora jasno izraavati objekt provjere, njenu svrhu i posve odreen
nain i modalitete provjere, te njihov ishod. Sigurnosno-zatitni uvjeti po-
kusa jednaki su onima koji vrijede kod rekonstrukcije.

13. Oevid i vjetaenje

kao simultane radnje

Tijekom oevida mogu se pojaviti pitanja o kojima ovisi tijek oevida, a na

koja tijelo oevida ne moe dati odgovor ili injenice upuuju na to da bi
potpune odgovore na otvorena pitanja trebala dati osoba odreene struke.
To je povod za uzimanje vjetaka ve tijekom oevida. U takvim uvjeti-
ma vjetak je podreen oevidnom tijelu i u obvezi je odgovarati na pi-
tanja koja postavlja oevidno tijelo. Razlog je takvom odnosu funkcijski:
oevidno tijelo ovlateno je na obavljanje oevida, a funkcija vjetaka je u
konkretnom sluaju bitno drugaija. Odgovori vjetaka na postavljena pi-
tanja mogu olakati postavljanje verzija i tako pridonijeti brem rjeenju
sluaja.

844
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Oevid i vjetaenje kao simultane radnje ne bi smjele biti vezane samo

za teke sluajeve ve za sve one gdje se upravo vrijeme obavljanja oevi-
da pokazuje kao najprikladnije za odgovore na struna pitanja. U praksi
se navedene radnje najee koriste kod prometnih nesrea, poara i eks-
plozija, ubojstava i dr.

14. Posebnosti oevida u sredinjem stadiju postupanja

Oevid je u prethodnim izlaganjima izloen prije svega kao istrana rad-

nja, individualno postupanje istraitelja. Takav individualni oevid mogu-
e je provesti i u sredinjem stadiju. Za njega vrijedi mutatis mutandis,
ve reeno.
Meutim, oevid je predvien i kao radnja zbornoga sudskoga tijela ti-
jekom glavnog stadija (rasprave i eventualno postupka o pravnom lijeku).
Imajui u vidu da se oevidom injenice utvruju vlastitim opaanjem,
"raspravni" oevid je ukupnost takvih opaanja lanova vijea. To moe
izazvati vrlo ozbiljne probleme: to je raspravni sud utvrdio?
Vlastito je opaanje individualno. Ovisi o osjetilnim sposobnostima
pojedinca. Pojedini lanovi sudskoga tijela imaju razliite sposobnosti. U
tom smislu kolektivno tijelo koje provodi oevid mora, prema pravilima
o vijeanju i glasovanju, utvrditi rezultate oevida. To valja zabiljeiti na
odgovarajui nain u zapisniku.
U protivnom, ne samo to se ne bi znala injenica koja je utvrena nego
bi strankama bilo nemogue pobijati njenu pravilnost. Posebna postupov-
na pravila u odnosu na to pitanje ne postoje. Zbog toga su kriminalistika
pravila i te kako znaajna.

15. Pogreke pri oevidu

Uspjeh oevida u velikoj mjeri ovisi o pravilnosti rada oevidnog tijela i su-
dionicima u oevidu. Pogreke uinjene tijekom oevida esto su nepoprav-
ljive. Sam nain provoenja oevida zavisi uz ostalo i od mentalnog sklopa
oevidnog tijela i sudionika u oevidu, njihove strunosti i intelektualne i
praktine intuicije. Svakodnevno se tijekom provoenju oevida zbog objek-
tivnih i subjektivnih razloga javljaju brojne pogreke. U nastavku e biti
upozoreno na najvanije od njih.
Izlasci na mjesto oevida nisu pravovremeni, osobito kada je gnoseo-
loki kritino vrijeme nalagalo uran izlazak. Dinamika promjena poje-

845
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

dinih tragova, brzina izlaska na mjesto oevida i zapoinjanje s oevidom

uz brigu o traseolokim prioritetima ponekad uvjetuju poetak oevida s
dinamikom fazom.
Oevidna tijela ponekad pogreno tumae odredbe Zakona o kaznenom
postupku o rukovoenju oevidom, pa misle da moraju osobno obaviti sva-
ku pojedinu radnju. Oevidna tijela, s druge strane, nisu uvijek sklona
nadziranju rada sudionika oevida. Posebno se zazire od strunih osoba i
vjetaka.
Provoenju oevida ne pristupa se mirno i staloeno. U nekim sluaje-
vima s tekim posljedicama u smislu broja poginulih osoba ili velikih ma-
terijalnih teta prisutna je i panika. Ne skrbi se dovoljno o prirodi i spe-
cifinosti svakog konkretnog kaznenog djela s obzirom na nain, mjesto,
sredstvo i vrijeme poinjenja, sudionike i sl. Rije je o posebnim taktikama
postupanja u pojedinim kategorijama kaznenih djela.
Ne pazi se dovoljno na razini pripremnih radnji i odreivanja sastava
oevidnog tima, osobito glede strunih profila, ni o razlozima neponovljivos-
ti oevida s traseolokog (ne postupovnog) aspekta, i pogreno se smatra
da e se i kasnijom provedbom oevida postii bitno isti traseoloki rezul-
tati, to je iluzija.
Ponekad se na mjestu oevida radi neorganizirano, bez potrebne podje-
le rada meu sudionicima u oevidu. Ne poklanja se dovoljno pozornosti
traseolokoj situaciji na mjestu oevida. Ne postavljaju se ili se postavljaju
prekasno verzije o kaznenom djelu, poinitelju i drugim modalitetima dje-
la. Kada se verzije i postavljaju, oevidno tijelo ne rukovodi se naelom
pluraliteta verzija. Jednako tako, postavljene verzije se u "hodu" oevida
neadekvatno provjeravaju, eliminiraju, dopunjuju, a ne postavljaju se nove
u skladu s novoutvrenim injenicama.
Kazneno djelo ne promatra se svaki put kao dinamiki materijalni
proces, s odreenim posljedicama i odreenim meudjelovanjem razlii-
tih imbenika, niti se dijagnosticira kao sustav sa svojim podsustavima.
S tim u vezi ni mjesto oevida se svaki put ne tretira kao materijalni
okvir unutar kojeg je poinjeno kazneno djelo. Zbog komotnosti, urbe i
sl. ne trae se svi pretpostavljeni tragovi i predmeti, nego se radi po ne-
doputenoj metodi uzoraka. Ne koristi se uvijek sva raspoloiva tehnika
oprema.
Uoena je tendencija da se raspoloivim kriminalistiko-tehnikim
sredstvima ne fiksiraju svi pronaeni tragovi u njihovoj ukupnosti,
poretku i suodnosu, obliku (formi) i sl. Ne daje se prednost modernim
tehnikim nainima pronalaenja i fiksiranja utvrenih injenica, nego
se radi po inerciji i robuje starim metodama i tehnikim sredstvima.
Ne poklanja se dovoljno pozornosti utvrivanju postojanja negativnih
(odrenih) okolnosti i ne trai se uzrok njihova postojanja ili nepostoja-

846
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

nja. To su injenice i okolnosti koje bi po prirodnom tijeku stvari morale

postojati na mjestu oevida, a ne postoje ili obratno, postoje, a ne bi mo-
rale postojati.
Opisivanje objekata oevida ne obavlja se po odreenom planu i redo-
slijedu, nego stihijski, spontano, kako se namee osjetilima oevidnog tije-
la i sudionika u oevidu, s visokim udjelom elemenata sluajnosti. Nema
sustavnih prijelaza od opeg k pojedinanom, nego se radi skokovito. Ne
brine se dovoljno o tzv. situacijskim tragovima. Tragovi se ne dijele i ne
trae prema stadijima poinjenja kaznenog djela. Stadij prije poinjenja
(ante delictum), stadij poinjenja (tempore delicti) i stadij nakon
poinjenja
djela (post delictum). Ne vodi se dovoljno brige o posebnim interdeliktnim
situacijama na relaciji: poinitelj - nain poinjenja - sredstvo poinjenja
- rtva ili objekt napada.
Premalo pozornosti posveuje se interpretaciji pronaenih tragova,
osobito u smislu daljnjeg trasiranja provoenja oevida, odnosno poduzi-
manja paralelnih istranih radnji. Rijetko se trai tzv. "vodei" trag koji
se na mjestu oevida javlja kao stoer oko kojega se "roje" drugi tragovi.
Osnovni razlog tome lei u injenici da se ne provodi misaona rekonstruk-
cija tijeka kaznenog djela.
U sloenijim kriminalnim sluajevima u kaznenopravnom i krimina-
listikom smislu ne izrauje se pisani plan provoenja oevida. Planovi
oevida su osobito vani kad se mjesto oevida prua na velikom prostoru
ili kad je rije o plurilokalizaciji ili diskontinuitetu mjesta oevida.
Pri izradi plana oevida ne pazi se dovoljno na sektorsku ili vornu dio-
bu mjesta oevida, koja omoguava pravilno provoenje oevida. Ne skrbi
se dovoljno o tome da oevid predstavlja sredinju radnju obrade mjesta
kaznenog djela i da posebnost oevida odreuju konkretne okolnosti i pri-
like svakog kaznenog djela, nego se nastupa po abloni kao da su svi oe-
vidi jednaki bez obzira na to o kojem je kaznenom djelu rije. Zaboravlja
se i da je oevid uvijek zbroj pojedinanih radnji izvedenih od strane oe-
vidnog tima.
Prije poetka oevida ne prikupljaju se informacije o tome radi li se o
netaknutom, neizmijenjenom ili izmijenjenom mjestu oevida. Odreuje
se premalen opseg mjesta oevida, to rezultira traseolokim deficitom.
Postoji tendencija da se oevid ne poduzima kada je proteklo "dosta" vre-
mena od trenutka poinjenja kaznenog djela. Zaboravlja se da svrha oe-
vida nije samo pronalaenje tragova i predmeta u vezi s kaznenim djelom,
nego i dobivanje predodbe o lokaciji, konfiguraciji i topografiji mjesta do-
gaaja, kada je rije o otvorenim prostorima, odnosno o karakteristikama
interijera, kad je rije o zatvorenim prostorima.
Oevidno tijelo i sudionici u oevidu ne pridravaju se kriminalistiko-
-traseolokog naela da se do dinamikog stadija oevida na mjestu oe-

847
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

vida nita ne smije mijenjati, kontaminirati ili stvarati nove tragove koji
nisu u vezi s poinjenim kaznenim djelom. Nerijetko je prisutna malo-
graanska znatielja. Ne potuje se postupnost u provoenju oevida u
smislu njegovih stadija. Tijekom opisivanja zateenog stanja na mjestu
oevida opisuju se i registriraju tragovi irelevantni za razjanjavanje
sluaja.
U sloenim i drutveno tetnijim sluajevima, osobito onima koji iza-
zivaju poseban interes javnosti i koji zahtijevaju sudjelovanje veeg broja
strunih osoba razliitih strunih profila, zbog interdisciplinarnog pristu-
pa obradi mjesta oevida, te osobe se ne angairaju u dovoljnom broju ili
se ak uope ne angairaju zbog trokova postupka. Naelu ekonomije
nema mjesta kada se utvruje istina, to se u praksi zaboravlja.
Tijekom oevida ne provodi se "deifriranje" traseoloke situacije ili se
teite stavlja na pronalaenje samo tzv. klasinih tragova. Ne nastoji se
pronai to vie tragova nego se postupa protivno postulatima kriminalis-
tike prema nekakvom principu uzoraka. Ne potuje se kriminalistika
maksima da tek svi tragovi zajedno, ili barem najvei dio tragova, njihov
cjelokupni izgled, raspored i suodnos, tzv. dokazna zgrada, mogu dati pot-
punu sliku kaznenog djela.
Ne poklanja se dovoljno pozornosti analiziranju vrste, prirode, vremena
nastanka i redoslijeda nastanka tragova, iako te analize uz ostalo upuuju
na mjesta gdje treba traiti tzv. dopunske tragove. Ne poklanja se dovoljno
pozornosti mehanizmu nastanka tragova, odnosno traseolokom podsus-
tavu koji obuhvaa cjelokupnost tragova i predmeta u vezi s poinjenim
kaznenim djelom.
U znatnom broju sluajeva ne opisuju se sljedei elementi: 1. vrsta, du-
ina, irina, poetak, tijek i svretak traga; 2. pojavni oblik traga (mor-
foloki aspekt); 3. izvor (generator) traga i mehanizam nastanka traga;
4. vrsta, svojstvo i oblik podloge na kojoj je nastao trag (podloga kao no-
sitelj traga); 5. ne povezuje se nain nastanka, poloaj i meusobni odnos
tragova, kao i njihov odnos prema raznim predmetima i okruju; 6. ne
oznaava se pravac kretanja tragova; 7. nedostaju podaci o tome gdje je
pronaen trag, na kojoj udaljenosti od odreenih orijentacijskih toaka
(orijentiri) i u kom poloaju: 8. ne navode se izmjere u odnosu na okruje
traga kao to su visina traga iznad razine tla ili njegova dubina; 9. ne
oznauju se mjesta s kojih se fotografiraju tragovi; 10. ne navode se meto-
de i sredstva fiksiranja tragova i tko je fiksiranje obavio itd.
U praksi ima i nepreciznog opisivanja tragova i mjesta njihova na-
laza uz upuivanje na skicu i fotografije. Neke vrste tragova se jedno-
stavno izostavljaju. Objektivni nalaz u vidu tragova i predmeta ne koris-
ti se za izvoenje zakljuka o nositeljima subjektivnih tragova u vidu
engrama u sjeanju ljudi. Ne trae se tragovi koji upuuju na mjere

848
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

predostronosti koje je poduzeo poinitelj radi zatite od iznenaenja,

prepoznavanja (maskiranje), lakeg savladavanja odreenih fizikih i
tehnikih prepreka i slino iako ti podaci upuuju na profesionalnost
poinitelja, njegova znanja, sposobnosti i vjetine, kao i poznavanje
prilika na mjestu oevida. Ne poklanja se dovoljno pozornosti prona-
laenju i interpretaciji tragova koji omoguavaju izvoenje zakljuka o
vjetini, upornosti, drskosti, okrutnosti i drugim nerijetko kvalifikacijs-
kim elementima.
Povrno se utvruju tono mjesto poinjenja djela, poloaj rtve i na-
padaa u vrijeme poinjenja djela kada je to relevantno za ocjenu situa-
cije i kvalifikaciju djela. Povrno se utvruju i fiksiraju tragovi i pred-
meti koji upuuju na mehanizam poinjenja djela, tzv. tehniki modus
operandi. Na temelju utvrenog naina poinjenja djela, upotrijebljenih
sredstava poinjenja i drugih podataka ne izvode se misaone pretpostav-
ke (verzije) o tjelesnim osobinama poinitelja, njegovu poznavanju navi-
ka, odnosa i sl.
U odnosu na rtvu jednako se tako ne izvode zakljuci o spolu, dobi,
zanimanju, moguem motivu poinitelja. Ne utvruje se kakve je trago-
ve poinitelj morao ili mogao ponijeti na sebi s mjesta poinjenja kazne-
nog djela. Ne poklanja se dostatno pozornosti adekvatnom uzimanju tzv.
neutralnih komparativnih uzoraka ni utvrivanju podataka o odnijetim
predmetima u smislu njihova opisa i vrijednosti te identifikacijskih ka-
rakteristika, iako se putem tih podataka omoguava i olakava traganje
za njima, a time i rad na pronalaenju poinitelja i dokazivanju njegove
krivnje.
Pri ocjenjivanju dokazne vrijednosti pronaenih materijalnih indici-
jalnih dokaza dolazi do podcjenjivanja ili precjenjivanja pojedinih doka-
za, to je suprotno postulatima suvremene kriminalistike. To ocjenjivanje
ili neocjenjivanje provodi se u skladu s osobnim stavovima, miljenjem i
uvjerenjem oevidnog tijela ili lanova oevidnog tima.
Zakljuci izvedeni iz materijalnih indicijalnih dokaza nerijetko se tu-
mae kao "istina", i to na poetku oevida i cijeli kasniji tijek oevida pod-
vrgava se toj navodnoj istini. To je, u pravilu, kretanje u smjeru iz koga
nema povratka. Materijalni indicijalni dokazi ne uzimaju se u obzir i ne
interpretiraju u njihovu totalitetu, te se na temelju razmatranja nepot-
punog injeninog indicijalnog traseolokog dokaznog stanja postavljaju
"sigurne" dijagnoze. Tijekom provoenja oevida ne koristi se postupak re-
trogradne analize.
Pri provoenju oevida mora se ii od posljedica prema uzrocima, kao
injenicama iz prolosti. Na taj nain zanemaruje se svrha poduzimanja
oevida, a to je dobivanje odgovora na brojna pitanja u vezi s poinjenjem
kaznenog djela.

849
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Posebno se ne vodi rauna o podjeli tragova na one koji dokazuju po-

stojanje kaznenog djela, upuuju na njegov tijek i modalitete, koji slue za
pronalaenje poinitelja, upuuju na oblik krivnje i nju dokazuju, i slue
za utvrivanje identiteta rtve i utvrivanje tete itd. Ne utvruje se rele-
vantna uzrono-posljedina veza izmeu situacije na mjestu oevida i tra-
gova i predmeta kaznenog djela. Drugim rijeima, ne utvruje se kauzalni
neksus. Na taj nain se, uz ostalo, onemoguava otkrivanje fingiranih kaz-
nenih djela.
Trajanje oevida prekratko je u odnosu na zahtjeve traseoloke situa-
cije. Pregled mjesta oevida obavlja se povrno, lanovi oevidnog tima se
ure, ne trae se svi relevantni tragovi i predmeti. esto je previe nagla-
eno osjetimo opaanje u odnosu na racionalnu stranu oevida, tj. oevid
se doivljava kao mehaniko fiksiranje materijalnog injeninog stanja,
onako kako se ono namee osjetilima oevidnog tijela i sudionicima u oe-
vidu. Budui da je oevid uvijek jedinstvo osjetilnoga i racionalnoga, zbog
takvog pristupa i ponaanja promatranje oevidnog tima nema postupov-
no-rekonstruktivan karakter.
esto se zaboravlja da je oevid takva postupovna radnja koja trai
misaonu rekonstrukciju dogaaja. Oevidna ekipa mora ii od posljedica
prema uzrocima, retroaktivno. Zbog navedenog nerijetko je potrebno na-
kon dinamikog stadija oevida provesti realnu rekonstrukciju. U tome
i lei istraivaki karakter oevida. Iscrpnost poduzetih mjera i radnji u
okviru oevida i vrijeme njegova trajanja ne prilagoavaju se karakte-
ru kaznenog djela. Orijentacija glede naina provedbe oevida, osobito
u odnosu na kriminalistiko-tehnike radnje i mjere, esto nije dovoljno
individualizirana i prilagoena uvjetima i specifinostima konkretnog
sluaja.
Ponekad se previe pozornosti poklanja tragovima i predmetima koji
upuuju na postojanje kaznenog djela, a premalo onima koji upuuju na
tijek i nain poinjenja ili slue u identifikacijske svrhe. Ne poklanja se
dovoljno pozornosti traseolokoj eksploataciji puta dolaska i odlaska poi-
nitelja, njegovu kretanju po mjestu dogaaja, vremenu zadravanja, podu-
zetim radnjama i si.
Traseoloki nalaz ne nastoji se fiksirati sa to vie raspoloivih regi-
stracijskih sredstava. Ne poklanja se dovoljno pozornosti pronalaenju i
tumaenju tragova koji upuuju na broj sudionika u poinjenju djela i kak-
ve su im pri tome bile uloge. Ne brine se dovoljno o kriterijima podobnosti
nositelja tragova, kao i kriterijima podobnosti tragova i predmeta za iden-
tifikaciju ili grupifikaciju.
U sluajevima poara tragovi se ne grupiraju na: 1) tragove iz ireg
i ueg okruja mjesta poara; 2) tragove iz sredita poara i 3) trago-
ve na osumnjienicima i rtvama. Pri eksplozijama ne trai se dovoljno

850
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

uporno i ne utvruje sredite eksplozije i kretanje eksplozivnog vala,

termike i mehanike promjene (destrukcije), lomne povrine kod pri-
marnih i sekundarnih lomova i sl. Zaboravlja se da je pregled mrtvih ti-
jela sastavni dio oevida. Odabir, pakiranje i obiljeavanje (aserviranje)
pronaenih tragova i predmeta ne obavlja se prema pravilima krimina-
listike tehnike.
Kad se poduzima oevid u vezi s pronalaskom mrtvog tijela, ne potuje
se pravilo da se na mjestu oevida od samog poetka treba ponaati kao
da je rije o ubojstvu. Ne vodi se dovoljno rauna o mogunosti fingiranja
nesretnih sluajeva ili samoubojstava. Ne poklanja se dovoljno pozornosti
promjenama na tijelu koje indiciraju nain i vrijeme smrti i sl.
Leevima iz vode pristupa se kao utopljenicima i smrtna posljedica pri-
marno dovodi u vezu sa samoubojstvom ili nesretnim sluajem. Ne po-
klanja se dovoljno pozornosti objektivnim nalazima koji govore u prilog
samoubojstva, nesretnog sluaja ili ubojstva.
U sluajevima vjeanja meu oevidnim tijelima raireno je miljenje
da je ono tipian samoubojstveni in, pa se ne poklanja dovoljno pozornos-
ti objektivnom nalazu koji govori u prilog samoubojstva, nesretnog sluaja
ili ubojstva. Isto tako provoenje oevida ne prilagoava se mjestu nalaza
objeenog (otvoreni ili zatvoreni prostori).
Kad je rije o padu s visine od poetka se polazi od pretpostavke da se
radi o samoubojstvu ili nesretnom sluaju. U sluaju gaenja vlakom ne
uzimaju se dovoljno u obzir stadiji pregaenosti i tragovi pruge. Tijekom
organiziranja provoenja oevida, kada je rije o mrtvim tijelima, oevid-
na tijela nisu dovoljno uporna i ne inzistiraju na sudjelovanju sudskog
lijenika i drugih strunih osoba razliitih profila s obzirom na poznati ili
pretpostavljeni mehanizam smrti.
esto se ne nastoji dobiti odgovor na dvadeset osnovnih pitanja zbog
kojih se oevid i poduzima. Ta pitanja su: 1) koji je put dolaska koristio
poinitelj; 2) kuda se po mjestu oevida poinitelj kretao i koja je mjes-
ta kontaktirao ili se na njima nalazio; 3) koliko dugo se poinitelj (ili
poinitelji) zadrao na mjestu oevida; 4) vrijeme poinjenja djela i na-
stupanja posljedica (makar i priblino); 5) vremenske prilike u vrijeme
poinjenja djela; 6) vremenske prilike koje su vladale u vrijeme provo-
enja oevida, kao i uvjeti vidljivosti, ujnosti i sl.; 7) sredstva, naini i
metode poinjenja djela; 8) koliko je osoba sudjelovalo u poinjenju dje-
la ili bilo umijeano u poinjenje djela i na koji nain; 9) poloaj sudio-
nika u djelu u vrijeme ostvarenja radnje poinjenja; 10) mjesta s kojih
se moglo opaziti poinjenje kaznenog djela; 11) postojanje negativnih
ili odrenih injenica; 12) okolnosti pripremanja djela, osiguranje od
iznenaenja ili prepoznavanja, okolnosti koje upuuju na poznavanje
mjesnih prilika i okolnosti; 13) izgubljene, ostavljene ili zaboravljene

851
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

stvari poinitelja ili suuesnika; 14) posljedice djela; 15) ostale materi-
jalne indicije o objektivnim okolnostima djela; 16) objektivni nalaz koji
upuuje na motiv; 17) smjer udaljavanja poinitelja s mjesta kaznenog
djela; 18) poduzete mjere predostronosti i osiguranja od iznenaenja
na mjestu poinjenja djela; 19) vrsta i visina nanijete tete, po kome,
pod kojim uvjetima i 20) put kojim se poinitelj udaljio s mjesta poi-
njenja djela i ostale okolnosti.
Pri prekidu provoenja oevida zbog mraka, vremenskih neprilika ili
umora sudionika, ne poduzimaju se adekvatne mjere osiguranja mjesta
oevida do njegova nastavljanja. Nisu rijetki sluajevi da oevid nastavlja
drugo oevidno tijelo i lanovi oevidnog tima koji nisu dovoljno upoznati s
dosadanjim tijekom provoenja oevida.
Postupovno-tehnikoj dokumentaciji oevida ne poklanja se dovoljno
pozornosti. Ne obavljaju se potrebne izmjere, nego se rastojanja procjenju-
ju odoka. Ne vodi se dnevnik fotografiranja. Fotografije se poveznicama ne
povezuju sa skicama i ne ine s njima loginu cjelinu.
Pri opisivanju poduzetih kriminalistiko-tehnikih mjera i radnji u
zapisniku o oevidu esto se koristi previe laiki rjenik, a ne struni
kriminalistiki i pravni rjenik. Zaboravlja se da kriminalistika i pravo
imaju svoj terminoloki i pojmovni aparat, jezik struke. Da bi odgovorno
i uspjeno obavili oevid, oevidna tijela i sudionici u oevidu moraju u
svom radu koristiti jasno diferencirane kriminalistike pojmove i pretpos-
tavke za ostvarivanje svojih intelektualnih funkcija. Opasno je za budui
rezultat postupka kada oevidna tijela i sudionici u oevidu upotrebljava-
ju samo njima znane kovanice i izraze, kao i sinonime.
Izbjegava se provoenje oevida nou i onda kada to tehniki uvjeti
omoguavaju, a priroda kaznenog djela to imperativno trai. Pronae-
ni tragovi i predmeti neadekvatno se izuzimaju, pakiraju i obiljeavaju
(aserviraju).
Tijekom provoenja oevida svaki put se ne poduzima istodobno i oe-
vid na tijelu osumnjienika ili poinitelja i rtve kada je to indicirano. Pro-
naeni tragovi se na mjestu oevida odmah ne selekcioniraju na one koji
upuuju na postojanje kaznenog djela, one koji upuuju na njegov tijek,
slue pronalaenju poinitelja i suuesnika, upuuju na oblik krivnje i mo-
gui motiv ili slue za identifikaciju rtve i utvrivanje tete itd.
Kad raspoloive informacije to omoguavaju, ne postavljaju se sve mo-
gue verzije, iako one slue kao misaoni instrument za pronalaenje novih
relevantnih injenica, provjeravanje i sl.
Postoji tenja da se rezultati oevida ne usporeuju s rezultatima dru-
gih operativnih i postupovnih radnji i mjera. Oevidna tijela i sudionici u
oevidu ne uvaju se tzv. "oitih situacija". To su situacije kod kojih je od
poetka na prvi pogled "sve jasno," a ustvari nita nije razjanjeno. Postoje

852
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

brojne druge pogreke taktike, tehnike i metodike prirode, ali prostor

ne doputa da se na njih upozori.

Literatura:
Adams, T. F. et al., Crime scene investigation, Prentice Hall, Upper Saddle
River, 2004.; Alek-
si - Kosti, Poari i Eksplozije, Savremena administracija, Beograd, 1982.;
Almirall, J. R.
- Furton, K. G., Analysis and Interpretation of Fire Scene Evidence, CRC
Press, Boca Raton,
2004.; Byrd, M., Crime scene evidence - Guide to the Recovery and
Collection of Physical
Evidence, Staggs Publishing, Wildomar, 2001.; Cari, A., Krivinopravni
status broda, Pravni
fakultet Sveuillita u Splitu, Split, 1985., 32-34; - Elementarne nezgode i
zatita, Zagreb,
1985., 150-157; Fisher, 1-89; Gardner, R. M., Practical crime scene
processing and investiga-
tion, CRC Press, Boca Raton,, 2005.; Gilbert, 99; Goc, M., Organizacija
oevida - kriminalisti-
ko istraivanje mjesta dogaaja, Problemy Kryminalistyki, 144., Varava,
1980., 249; Guth,
R., Checklisten fr den Ersten Angriff: Ein praxisorientiertes Handbuch fr
die Scutz und
Kriminalpolizei, Boorberg, Stuttgart, 2000.; Hawthorne, M. R., First unit
responder - a guide
to physical evidence collection for patrol officers, CRC Press, Boca Raton,
1999.; Klein, I. J.,
Law of Evidence for Criminal Justice Professionals, 4. izdanje,
West/Wadsworth, 1997., 439-
471; Kulii, D., Neki aspekti hitnih mjera osiguranja mjesta incidenta s
velikim koliinama
zapaljivih eksplozivnih tvari, Zbornik radova Fakulteta kriminalistikih
znanosti, Zagreb,
1992., 193., 45-70; Lako, S., Pomorske nezgode na Jadranu, Policija i
sigurnost, Zagreb, 5-6/
1993., 382-392; Lee, 169-170; Markovi, 316; Maver, III, 137, 145; Modly,
111, 20-21; -121,19,
97, 108-117, 125-140, 149-162, 165-166, 175-178; - Leksikon, 28, 148, 192,
205-206, 208,
212, 303, 371-372, 385-391, 407, 416, 469, 472-473, 475-476, 514, 523, 534,
546, 547, 556,
563, 593, 594, 639-640, 753, lid-Ill;-Metodika uviaja, Fakultet
kriminalistikih nauka,
Sarajevo, 1999., 40-61; - Objanjenje trileme: ubojstvo, samoubojstvo ili
nesretni sluaj, MUP
RH, Zagreb, 1999., 1-2, 223-234; Ogle, J. R., Crime scene investigation and
reconstruction -
with guidelines for crime scene search and physical evidence collection,
Prentice Hall, Upper
Saddle River, 2004.; Pavii, 111, 58, 59, 115, 145-153, 164-172, 170-171,
175-178, 222-235,
266-277, 342; -121, 141; - /ZKP/, 335-340; - u: Lee, 229, 231, 233; -
Istraivanje plovidbenih
nezgoda, Pomorski zbornik, Rijeka, 20/1982.; - Kaznenopravni reim morske
luke, Pomorski
zbornik, Rijeka, 1993.; - Krivino djelo napada na sigurnost nepokretnih
platformi smjete-
nih u epikontinentalnom pojasu, Pomorski zbornik, Rijeka, 1993.; - Posebni
upravni postupci
ispitivanja nesrea brodova i zrakoplova, Prirunik, 4/1989., 350; - Temeljni
elementi me-
todike istraivanja eljeznikog prometnog delikta, Prirunik, 6/1990., 441;

853
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Pfister, Prilog
kriminalistikom misaonom procesu, Izbor, 1/1981., 45; Schramm, G.,
Podsjetnik pomae
pri osiguranju lica mjesta, Izbor, 1-2/1961., 75; Schurich, 37; Simonovi,
287-323; Simovi,
52-54; Staggs, S., Crime scene and evidence photographer's, Staggs
Publishing, Temecula,
1997.; ipraga - Aleksi, Kriminalistika metodika, VSUP, Beograd, 1986.,
313-335; Vodine-
li, III, 378; - 121, I., 471; - Revidirani pojam uviaja - uvjet uspjene
forenzike djelatnosti,
Jugoslavenska revija za kriminologiju i krivino pravo, 3/1977., 37; - Novo
shvaanje oevida
u krivinoprocesnoj nauci i kriminalistici, Naa zakonitost, Zagreb, 9/1979.,
70, 371; Vodineli
V. et al., Saobraajna kriminalistika, Savremena administracija, Beograd,
1986., 704-711,
735-744; Zeba, J., et al., Glavne znaajke eljeznikih nesrea u razdoblju
1987. - 1991., Poli-
cija i sigurnost, 5-6/1993., 418-425.

854
KRIMINALISTIKA

Pitanja za provjeru znanja:

1.to obuhvaa oevidna djelatnost?
2.to omoguuju kriminalistiko-taktika naela te kako se ona dijele?
3. Kako se postie naelo objektivnosti?
4. to je mjesto, a to predmet oevida?
5.Je li oevid mogue provoditi posrednim opaanjem?
6. to se postie tzv. prvim zahvatom?
7. U kojem se stadiju oevida primarno provodi obrada tragova?
8. U emu je znaaj zapisnika o oevidu?
9. Kakva je vrijednost tehnikih registracija injenica u zapisniku o oevidu?

10.to je rekonstrukcija?
11.U emu se razlikuje pokus od oevida?
12.Koje su najee pogreke kod oevida?

855
 Glava XXI.
Prepoznavanje

1. Openito o prepoznavanju

Prepoznavanje (agnoscia) je identifikacijska metoda i posebna vrsta

iskaza osoba. Prepoznaju se: osobe, prostori i prostorije, fotografije, crtei,
leevi i razni drugi objekti. Radnju ine: opisivanje objekata prepoznava-
nja, razgledanje objekta prepoznavanja i davanje suda o identitetu ili ne-
identitetu. O prepoznavanju osobe temeljem glasa kao izvidnoj radnji v.
supra Glava XIII, pod 2.c).
Prepoznavanje moe biti izvreno kao postupovna radnja uz pridrava-
nje postupovnih kautela ili kao operativno-taktika radnja redarstvenih ti-
jela. Pravila kriminalistike utvrdila su maksimalan i minimalan broj osoba
u liniji prepoznavanja. U praksi se javljaju problemi u vezi s odreivanjem
najnieg "praga" slinosti. Istovremeno predoavanje vie objekata prepoz-
navanja nije mogue kada je rije o leevima ili rijetkim predmetima.
Vrijednost prepoznavanja uvjetuje niz imbenika meu kojima valja
istaknuti pridravanje postupovnih odredaba o izvoenju radnje prepo-
znavanja, pouzdanost, detaljnost i karakteristinost prethodnoga opisa,
sigurnost u prepoznavanju i jasnoa iskaza o tome.
Neizvjesnost prepoznavanja kao dokaznoga sredstva povezana je po-
glavito sa subjektivnim osobinama onoga tko obavlja prepoznavanje, nje-
govim opim i posebnim sposobnostima uoavanja konkretnih identifika-
cijskih obiljeja i stvarnih prilika u kojima je opaanje ostvareno.
U odnosu na osobe, uvjet za prepoznavanje je primjena metode osob-
noga opisa prema kojoj svjedok prethodno opisuje osobu koju e prepoz-
navati. Ako su predmet prepoznavanja stvari ili prostori, valja takoer
primijeniti standardne metode opisa karakteristinih, identifikacijskih
obiljeja. Prepoznavanje u uem smislu sastoji se iz predoavanja predme-
ta prepoznavanja. Taj se dio radnje prepoznavanja razlikuje u ovisnosti o
samom predmetu. Kod prepoznavanja osoba i pokretnih stvari svjedoku
valja predoiti vie predmeta. V. izlaganje supra Glava XIX., pod 5.

856
KRIMINALISTIKA

Slika 19. Prepoznavanje predmeta

Predmeti koji se prepozna-

ju moraju biti slini. Slinost se
ovdje zahtijeva u odnosu na ve-
inu identifikacijskih obiljeja.
Nije prihvatljivo ve na osnovnoj
razini odabrati predmete koji su
oito razliiti. Takvo prepoznava-
nje nema postupovnu vrijednost.
Da bi se to moglo provjeriti, prethodni opis predmeta prepoznavanja mora
sadravati i popis obiljeja pomou kojih se ostvaruje prepoznavanje.

2. imbenici koji utjeu na pouzdanost prepoznavanja

Za prepoznavanje je vrlo vana tipologija percepcije svjedoka. Razlikuju

se, naime, sintetiki tip (koji prima opi dojam), ali ne uoava detalje,
zatim analitiki tip, ija je percepcija obrnuta i, konano, analitiko-sin-
tetiki tip koji objedinjuje svojstva prethodnih. Govori se i o simultanom ili
sintetikom i sukcesivnom ili analitikom opaanju.
Valja upozoriti da izmeu prethodnoga opisa i prepoznavanja vrlo es-
to nema podudarnosti i da razlike izmeu njih same za sebe ne iskljuu-
ju vrijednost prepoznavanja. Naime, to je samo razlog da se nakon takva
prepoznavanja krajnje detaljno saslua svjedok i provjeri prihvatljivost
asocijacijom izazvanoga prepoznavanja, rekognicije.
Prepoznavanje valja uzeti individualno. Grupno prepoznavanje nije
identifikacija ve odreivanje skupne pripadnosti. Kao posebna pitanja u
kriminalistici razmatraju se mogunosti zapaanja s obzirom na rastoja-
nje, osvjetljenje, kretanje, narav dogaaja itd.
U okviru kriminalistike taktike i forenzike psihologije na temelju prakse
i eksperimentalnih ispitivanja - istraivanja razvila su se posebna pravila kod
prepoznavanja osoba, kojih se treba pridravati u postupku prepoznavanja.

857
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Treba nastojati doznati da li se svjedok oevidac nekoga ili neega boji,

osjea li tjeskobu ili moda strah od osvete ili svjedoenja na sudu. Neki
svjedoci oevici ve unaprijed umanjuju mogunost prepoznavanja potenci-
jalnog poinitelja pa postavljene osobe u vrsti gledaju samo letimino i po-
vrno. Prije prepoznavanja treba to priblinije utvrditi osobni opis poini-
telja, odnosno osobe koju treba prepoznati i valja imati u vidu mogunost
preruavanja. Konano, treba utvrditi postoji li kod svjedoka oevica osob-
na zainteresiranost da nekog prepozna ili ne prepozna. Neki svjedoci osje-
aju strah od moralne osude okoline, osobito kod seksualnih delikata, strah
od obiteljskih neprilika i sl. Kod takvih svjedoka postoji tendencija svjes-
nog neprepoznavanja osumnjienika. V. izlaganje supra Glava XIX. pod 5.
U (paradi) liniji prepoznavanja (vrsti) treba se nalaziti najmanje tro-
je, a najvie sedam osoba, iznimno do dvanaest. Moraju biti to ujedna-
enijeg osobnog izgleda, to slinije, tako da nitko od njih suvie ne odu-
dara od drugih. Time se smanjuje mogunost autosugestije i sugestije.
Osumnjienika treba na odgovarajui nain pripremiti za prepoznava-
nje, tako da se ne dri bojaljivo, servilno ili nesigurno, nego spontano i
normalno. U protivnom postoji opasnost od krivog prepoznavanja. Osobe
postavljene u liniju prepoznavanja ne smiju znati tko je osumnjienik.
U liniju za prepoznavanje ne smiju se stavljati policijski slubenici. Oni
svojim autoritativnim i krutim dranjem nesvjesno otkrivaju svoj status,
a ako ih pozna ili prepozna osumnjienik, moe se neprirodno ponaati i
tako demaskirati. U liniji prepoznavanja moraju se nalaziti osobe nepoz-
nate svjedoku oevicu.
Uvijek treba nastojati utvrditi psihosomatsko stanje svjedoka oevica,
a osobito emocionalno stanje u kojem se nalazio u vrijeme promatranja
dogaaja. Jednako tako vane su i njegove emocionalne reakcije u vrijeme
prepoznavanja. Ponekad je potrebno svjedoka oevica prethodno "uigrati"
probnim (simuliranim) prepoznavanjem.
Prepoznavanje osoba treba biti prividno spontana radnja, izvedena slo-
bodno i bez straha, ali isto tako i dobro organizirana da je ne oekuju ni
subjekti ni objekti prepoznavanja. Preporuuje se koritenje jednosmjer-
nog, transparentnog tzv. fenikog ili venecijanskog zrcala. Valja nastojati
izbjei ili neutralizirati sve oblike svjesne ili nesvjesne sugestije. Oevidac
koji je pod sugestivnim pritiskom nastojat e pod svaku cijenu prepoznati
poinitelja, da udovolji elji tijela postupka.
Treba izbjegavati ponovno prepoznavanje, jer postoji opasnost da svje-
dok zamijeni prije viene osobe u liniji prepoznavanja sa sada pokazanim.
Izbor mora biti slobodan i spontan.
U sluaju pozitivne identifikacije treba uzeti u obzir okolnost da je oe-
vidac mogao zamijeniti slino s identinim. Opasne zamke postoje ako je
oevidac prije neposrednog izbornog prepoznavanja voen u kriminalisti-

858
 KEIMINALISTIKA ___________________________________________________________

ku evidenciju poznatu kao album fotografija kriminalaca, jer je meu fo-

tografijama mogao vidjeti i osobu koju je kasnije prepoznao u liniji prepo-
znavanja na temelju sjeanja posljednje viene fizionomije.
Prepoznavanje bi trebalo provoditi pod uvjetima to slinijim onima
koji su vladali u vrijeme opaanja. Nije isto prepoznavati nekog u zatvo-
renim prostorijama ili na mjestu dogaaja koji se zbio na otvorenom. Sta-
nje vidljivosti ili nevidljivosti, ujnosti, pokretne prepreke i sl. moraju biti
uzete u obzir.
Ve poziv svjedoku oevicu da doe u tijelo postupka koje e provesti
prepoznavanje oblik je sugestije. Zato pod svaku cijenu treba izbjei svaki
oblik svjesne ili nesvjesne sugestije da se osumnjieni nalazi u liniji za
prepoznavanje. Treba se ponaati kao da se sumnjivac jo uvijek trai, a
ne d a j e tu. Slino je i kod izdvajanja sumnjivih osoba putem razgledanja
signaletikih fotografija.
Oevici su skloni prepoznavanju osoba koje imaju grub izgled lica ili
djeluju kao "snagatori". Prepoznati znai utvrditi istovjetnost prisutne
osobe ili stvari s ranije vienom osobom ili stvari. Prepoznavanje je sloen
psihiki proces, koji je manje ili vie emotivno obojen, poiva na utjecaju
ve ranije vienog. On dolazi do izraaja u sudu o istovjetnosti izmeu
jednog sadanjeg i jednog prolog opaanja. Drugim rijeima, prepoznava-
nje je sjeanje ranije vienog.
Psiholoki proces prepoznavanja, osobito prepoznavanja fizionomije
osoba, temelji se na nekoj vrsti potpunog utiska, obavijestima pohranje-
nim u pamenju neke osobe. Psiholozi govore o "paketu utisaka". Praksa i
iskustvo kriminalista i kritiara pokazuju da nije samo rije o zbirci poje-
dinih karakteristika. V. izlaganje supra Glava XIX. pod 5. i infra pod 4.
Forenziko-psiholoki gledano prepoznavanje osoba temelji se na pam-
enju individualnih obiljeja osobe koja je viena i koritenja tih obiljeja
postupkom prisjeanja radi prepoznavanja (iznalaenja) opaenog (promat-
ranog) objekta izmeu vie slinih objekata iste vrste - osoba. Prepozna-
vanje je rezultat predoavanja osoba, stvari ili njihovih fotografija.
Ako postoji opravdana bojazan za sigurnost ivota i tijela osobe koja
obav-
lja prepoznavanje ili njoj bliskih osoba, ili ako postoji opravdana bojazan da
e osoba ije e se prepoznavanje obavljati utjecati na tijek prepoznavanja,
tijelo koje provodi prepoznavanje provest e ga tako da osoba ije se prepo-
znavanje obavlja ne moe uti i vidjeti osobu koja obavlja prepoznavanje.
Graanska je dunost sudjelovati u prepoznavanju osobno ili dati na
raspolaganje stvari, osim ako ne postoji opravdani razlog za osloboenje
od te dunosti.
0 vrijednosti prepoznavanja odluuju dar promatranja, sposobnost
pamenja fizionomija, motorike i sl., sposobnost prisjeanja (reprodukcije),
ali i taktika i tehnika ispitivanja. Metode prepoznavanja su predoava-

859
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

nje osoba i stvari, tzv. izborno prepoznavanje, posredno prepoznavanje

putem fotografija, prepoznavanje predoavanjem subjektivnih portreta
(compu - sketch, fotorobot, identitet i sl.).
Eksperimentalna psihologija i kriminalistika praksa upozoravaju na
opasnosti koje u sebi krije prepoznavanje. U prepoznavanju se odraavaju
nepreciznosti ranije percepcije i njenog pamenja. Osnovni razlozi zabluda
pri prepoznavanju su: zamjenjuje se istovjetnost sa slinou, nepovoljni
uvjeti u vrijeme opaanja kao i u vrijeme prepoznavanja i sl.
Postupak prepoznavanja ima odreene stadije. Prvi stadij je davanje
detaljnog opisa osobe ili stvari u smislu navoenja karakteristika prema
kojima se razlikuju od drugih osoba ili stvari. Drugi stadij je postupak pre-
poznavanja, a trei ocjena rezultata prepoznavanja, tj. objanjavanje na
temelju kojih diferencijalnih karakteristika su osoba ili stvar prepoznati.
Fotografije su nuno pomono sredstvo za pronalaenje i prepoznava-
nje traenih osoba i stvari. Naime, ovjek se vremenom mijenja, a na slici
nisu "uhvaena" sva obiljeja linosti, ona je statina, a ovjekova je linost
dinamina. Prepoznavanje je esto izvor sudskih zabluda.
Prepoznavanje stvari provodi se u vezi s poinjenim kaznenim djelima
ili izgubljenim stvarima. Da bi stvari mogle posluiti kao dokaz, potrebno
ih je sauvati relativno neoteene i nepromijenjene glede integriteta i u
postupovnom smislu registrirati od koga, kada, gdje i kako su oduzete.

3. Postupak prepoznavanja predmeta

Postupak prepoznavanja predmeta slian je onome pri prepoznavanju oso-

ba. Svjedok koji vri prepoznavanje mora prethodno opisati predmet i to
prema individualnim karakteristikama, prema kojima se jedna stvar raz-
likuje od stvari iste vrste, a nakon toga slijedi postupak prepoznavanja.
Miljenja kriminalista su podijeljena glede broja stvari koje treba pre-
doiti, ali po svemu sudei idealan je broj od 5 - 7. Preporuuje se neparan
broj, kako bi prepoznavanje imalo izborni karakter. Prepoznavanje pred-
meta vienih u pokretu, kao to su automobili, izaziva u praksi znatne
tekoe. este su zamjene brojeva na registarskim ploicama (inverzija) ili
dolazi do isputanja brojeva i slova. Profesionalne navike, npr. kod vozaa,
policajaca i sl., umanjuju ove tekoe.
Sukladno pravilima kriminalistike taktike, prepoznavanje treba obav-
ljati u prostornim i svjetlosnim uvjetima to slinijim onima kakvi su vla-
dali u stvarnosti u vrijeme opaanja. Ako se ne potuje ovo pravilo, postoji
realna opasnost od pogrenog prepoznavanja jer se zamjenjuje slinost s
identitetom. Kada se obavlja prepoznavanje u prostorijama, te prostorije

860
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

trebaju ispunjavati odreene uvjete glede dimenzija, rasvjete, mogunosti

smjetaja, dolaska i odlaska svjedoka, osobito u sluaju potrebe uvanja
identiteta svjedoka u diskreciji. Teko je svjedoku omoguiti da promatra
osobu koju je vidio u ambijentu i pod uvjetima koji su vladali u vrijeme
opaanja.
Fotografije prema kojima se obavlja prepoznavanje osoba mogu potje-
cati iz razliitih izvora. Osim tzv. kriminalistikih signaletikih fotografija,
to mogu biti i amaterske fotografije. Prepoznavanje prema fotografiji moe
dovesti do zablude jer taj postupak ima puno nedostataka. Snimljeni objek-
ti predoavaju se u dvije dimenzije. To onemoguava uoavanje mnogih
karakteristika kao to su: izgled itavog stasa, mimika, gestikulacija i sl.
Izvor moguih pogreaka su i razliiti uvjeti rasvjete koji uzrokuju pro-
mjene u izgledu lica. Odreeno znaenje ima i injenica radi li se o crno-
bijeloj ili kolor fotografiji. Ulogu igra i vrijeme kada je nastala fotografi-
ja. Ako je previe stara, nee odgovarati izgledu osobe u vrijeme kada je
snimljena. Kada se svjedocima pokazuju signaletike fotografije iz albuma
kriminalaca, oni znaju da je rije o osobama s kriminalnom prolou. Ta
okolnost stvara posebno psiholoko stanje kod kojeg se poveava stupanj
subjektivne tolerancije prema eventualnoj pogreci u smislu "pa oni su i
tako kriminalci".
U prepoznavanju putem fotografija vaan je i nain kako se to ini.
Postoje odreena pravila, npr. ne smije se predoavati samo jedna fotogra-
fija, nego vie njih istodobno. Najbolje je predoavati 5 - 7 fotografija. Broj
fotografija mora biti dovoljno velik da omogui istinsku provjeru sposob-
nosti svjedoka da izvri prepoznavanje.
Vaan je i nain predoavanja fotografija i njihov izbor. One ne smiju
sugerirati koja bi od njih mogla predstavljati osumnjienika. Preporuuje
se izdvajanje fotografija koje imaju najvei stupanj slinosti. Osim putem
fotografije, prepoznavanje se moe izvriti i putem drugih tehnikih regis-
tracija, kao to su video ili filmske projekcije i sl.
Nerijetko je u praksi potrebno da rtva ili svjedok, iznimno i poini-
telj, pokau mjesto dogaaja. Pri tome ulogu igraju karakteristike mjes-
ta dogaaja i protok vremena od trenutka poinjenja kaznenog djela. I
ovo prepoznavanje treba obaviti to prije. Potekoe se javljaju u vezi s
okolnostima pod kojima je osoba opaala (dan, no, u stanju mirovanja, u
pokretu i sl.), poznaje li to mjesto od ranije ili ne i si. Posebne karakteris-
tike mjesta mogu pomoi u prepoznavanju. Njih se naziva orijentacijskim
tokama.
Prepoznavanje lea nerijetko prati pogrena identifikacija. Razlozi
za to su mnogobrojni, npr. perspektiva iz koje se promatra le, nedos-
tatak mimikog izraza, mrtvaka ukoenost ili mlohavost, nagost lea,
stanje u kome se le nalazi kad nije izvreno njegovo tzv. toaletiziranje,

861
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

raskomadanost ili ozlijeenost, uzbuenost osobe koja obavlja prepozna-

vanje. Preporuuje se le zavezati za dasku i postaviti ga u okomit ili
barem sjedei poloaj. Nije dobro obavljati prepoznavanje u leeem po-
loaju jer je to perspektiva u kojoj pokojnika moda nikada nije vidjela
osoba koja obavlja prepoznavanje.
Na temelju rezultata eksperimentalne i kriminalistike psihologije dolo se
do spoznaje da neki imbenici relativiziraju dokaznu prirodu prepoznavanja.
Ti su imbenici: 1) nepreciznost opaanja i shvaanja; 2) nepreciznost pam-
enja; 3) nepreciznost prisjeanja (evokacije) itd. V. supra Glava XLX. pod
5.
Osnovni razlozi zabluda pri prepoznavanju su: 1) zamjenjivanje isto-
vjetnosti sa slinou i 2) nepovoljnost uvjeta opaanja uope ili samo za
neku osobu (kratkoa promatranja, stanje vidljivosti, udaljenost, poloaj
objekta promatranja, kretanje objekta promatranja, poloaj svjedoka tije-
kom promatranja, psihiko i emocionalno stanje svjedoka u trenutku pro-
matranja, njegov stupanj koncentracije itd.). Postoje individualne razlike
u vezi s mogunou prepoznavanja. Ulogu igraju znaajke svjedoka: dob,
spol, zanimanje, trenutno duevno stanje i dr.
Kao to je ve istaknuto pri analizi dobne strukture svjedoka (v. supra
Glava XIX. pod 6.), dob osobe bitno odreuje kvalitetu prepoznavanja. U
pravilu bolje mogunosti za prepoznavanje imaju mlae osobe. U toj do-
bnoj skupini, iako malobrojni, osobito se istiu ejdetiari. Osobama starije
ivotne dobi u prepoznavanju pomae ivotno iskustvo a na prepoznava-
nje negativno djeluje sklonost zaboravljanju.
Spol osobe utjee na selektivnost u prepoznavanju. Tako e osobe ens-
kog spola lake i pouzdanije upamtiti one predmete koji su vezani uz ope-
niti interes ena, modne detalje, stvari namijenjene kuanstvu. Osobe mu-
kog spola e biti odreenije glede tehnikih predmeta.
Zanimanje osobe omoguuje znaajnu pouzdanost u prepoznavanju kad
se predmet prepoznavanja odnosi na podruje odreenog zanimanja. Oso-
ba odreenog zanimanja moe istaknuti gotovo neprimjetne individualne
karakteristike predmeta.
Duevno stanje osobe vano je kako u trenutku opaanja predmeta
tako i u trenutku prepoznavanja. Kad u trenutku opaanja osoba oeku-
je da se neto dogodi, ona je duevno napeta i perceptivne sposobnosti
usmjerene su prema oekivanom. Ona je tada zainteresirana i temeljitije
memorira situaciju.
Ako se dogaaj odvija iznenadno, za promatraa nezainteresirano, mo-
gunosti percepcije su skromne, osobito tamo gdje nema opasne situacije
koja promatraa prisiljava na samoobrambene reakcije. Govorei o duev-
nom stanju, uvijek se mora imati u vidu je li osoba alkoholizirana, pos-
pana, umorna i sl. jer takva stanja utjeu kako na percepciju tako i na
prepoznavanje.

862
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

4. Prepoznavanje osoba na osnovi lica*

Za kriminalistiku je od iznimne vanosti proces prepoznavanja i identifikacije

ovjeka na temelju izgleda njegova lica. Prepoznavanje ljudi na osnovi lica
neto
je do ega dolazi naizgled automatski, bez ikakvog napora. Moemo
prepozna-
ti osobu koju nismo godinama vidjeli, bez obzira na to to se njeno lice
moda
tijekom godina znaajno promijenilo. Meutim, kada su se istraivai poeli
baviti ovim podrujem, ustanovili su da je to postupak koji u sebi ukljuuje
i-
tav niz razliitih kompleksnih zadataka. V. izlaganje supra Glava IV. pod 3.c.
Ljudsko lice je dosta mobilno i promjenjivo i makar se ne ini poseb-
no tekim prepoznati ga bez obzira na itav niz promjena koje su na nje-
mu moda tijekom godina nastale, takav zadatak za raunalo predstavlja
iznimno teku i gotovo nerjeivu zadau.
Openito se smatra da se ljudi prilikom prepoznavanja neijeg lica vie
oslanjaju na gornje dijelove glave kao to su oi ili kosa. Isto tako je prili-
no vano na koji su nain ove karakteristike kombinirane. Ako raunalo
dobije zadatak prepoznati neko lice, onda je vrlo mogue da i najmanja
promjena na tom licu bude dovoljna da ga "zavara" tako da to lice ne bude
prepoznato. Izgleda da postoje i znaajne razlike u nainu prepoznavanja
otprije poznatih i nepoznatih lica.
Kada je rije o prepoznavanju poznatih lica, ljudi imaju tendenciju da se
usmjere na neke "unutarnje" karakteristike lica kao to su oi, nos i usta, dok
se u prepoznavanju nepoznatih lica vie usmjeravaju na vanjske znakove, kao
to su kosa i brada. Bruce i Young sugerirali su da za svako poznato lice
razvi-
jamo odreeni set podataka za prepoznavanje. Za lica stranaca taj set poda-
taka nije razvijen, tako da smo prisiljeni usmjeriti se na neke detalje, kao to
je kosa, da bismo se sjetili jesmo li to lice ili njegovu sliku vidjeli ranije ili
ne.
Ovo takoer moe biti objanjenje zato slinosti meu prijateljima vrlo
esto ostaju neprimijeene, dok je lake zamijetiti slinost nekog stranca
s nekim od prijatelja. Za svakog prijatelja postoji specifini nezavisni set
podataka koji je dovoljan sam za sebe. Lica stranaca mogu se, meutim,
povezati s drugim setovima podataka jer oni nemaju svoj vlastiti zase-
ban set elemenata za prepoznavanje. Ovaj set podataka za prepoznavanje
ukljuuje u sebi i jedno "ire" poznavanje odreene osobe, koje u sebi sadr-
i i emocionalni odnos prema toj osobi, npr. svia li nam se ili ne.
Lica koja se svakodnevno susreu opaaju se zbog razliitih razloga. U
policijskom poslu pravilno prepoznavanje neijeg lica esto moe biti od
iznimne vanosti. Lica nam slue da bismo prepoznali prijatelje ili doni-

863
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

jeli odreene procjene o nepoznatim osobama iz nae okoline koje moda

mogu biti "interesantne" policiji.

Tekst 4. odjeljka napisao je Joko Vukosav.

864
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Sliko 20. Prepoznavanje osoba putem fotografije

Slika 21. Prepoznavanje osobe

ovjekovo lice je prvi stupanj u stvaranju dojmova o nekoj osobi. Pro-

matranjem neijeg lica moe se dobiti mnogo dragocjenih podataka o sta-
nju u kojem se nalazi neka osoba, te na osnovi toga prilagoditi socijal-
ne kontakte sa svojom okolinom. Naime, ne treba biti psiholog da bi se
na osnovi izgleda neijeg lica zakljuilo u kakvom se "stanju" otprilike u
tom trenutku nalazi ta osoba. Naravno da takva brza procjena na temelju
nekih neverbalnih znakova koje se moe primijetiti kod drugih ljudi nije
dovoljna (ak ni ako je radi neka struna osoba) za neku objektivniju pro-
sudbu psiholokih karakteristika nekog pojedinca, kao to to esto zna biti
predrasuda ljudi koji se ne bave struno ovom problematikom.

865
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

esto se moe uti kako osobe koje se nau u drutvu psihologa izjav-
ljuju "kako sad trebaju dobro paziti to govore", jer ovaj to sve "snima i
analizira" i "odmah zna sve o nama". Prepoznavanje ljudi koje smo ve
sreli ukljuuje u sebi itav niz razliitih podataka kao to su sjeanja na
naa prola iskustva, znanje o tome kako se tijekom godina (proces stare-
nja) dogaaju razliite promjene na ljudima, ponekad se nastojimo sjetiti
gdje smo neku osobu sreli, odnosno u kojoj situaciji i drutvenom okrue-
nju i sl.
Dakle, u prepoznavanju neijeg lica, osim informacija koje su dostupne
u trenutku dok to lice gledamo, takoer nastojimo "izvui" iz sjeanja i
"iskoristiti" sve nae prethodno znanje o dotinoj osobi kako bismo je mog-
li na ispravan nain doivjeti. Naime, mnogo puta opazimo neku osobu u
naoj okolini za koju "sigurno znamo" da smo je ve negdje vidjeli, ali ne
znamo ni gdje ni kada. Tada se najee osjeamo nelagodno jer ne znamo
kako se postaviti prema njoj.
Ne znamo najee, barem ne u prvom trenutku, jesmo li u prolosti
imali ugodno ili pak neugodno iskustvo vezano uz tu osobu. Zbog toga
se u poetku drimo dosta oprezno, dok ne uspijemo "dozvati" informacije
koje imamo o tom licu, odnosno o osobi koju to lice predstavlja. Kad je
proces prepoznavanja proao, moemo uspostaviti odgovarajui socijalni
kontakt.

Literatura:
Beth, M., The Effects of Repeated Tests on Face Recognition: Some New
Twists on a Classic
Paradigm (disertacija), University of California, Irvine, 2006.; Bloom, R. M.
- Brodin, M. S.,
Constitutional Criminal Procedure, Little, Brown and Company, Boston,
1992., 293-299;
Bruce, V., Face Recognition, Special Issue of the European Journal of
Cognitive Psychology,
1. izdanje, Taylor & Francis, Oxford, 1991.; Gilbert, 509 i 510; Gong, S. et
al., Dynamic Vi-
sion: From Images to Face Recognition (Image Processing), World
Scientific Publishing Com-
pany, Singapore, 2000.; Johnson, M. H. - Morton, J., Biology and Cognitive
Development:
The Case of Face Recognition, Blackwell Publishers, Oxford, 1991.; Kreutz,
K., - Verhoff,
M. A., Gesichtserkennung oder der etwas andere Sinn des Menschen,
Giessener Universi-
ttsbltter, 2004., (sv. 37), str. 23-29; Lee, K. C, Representing the
Appearances of Human
Faces for Recognition, ProQuest, Ann Arbor, 2006.; Li, S. Z. - Jain, A. K.,
Handbook of Face
Recognition, Springer, New York, 2005.; Knzel u: Kube - Strzer - Timm,
I., 817 - 843;
Maver, 227-238; Modly, D., Prepoznavanje osoba u toku kriminalistike
obrade, Prirunik
za struno obrazovanje radnika unutranjih poslova, 1975.; Milovanovi, Z.,
Prepoznavanje
osoba po fotografiji, Prirunik za struno obrazovanje radnika unutranjih
poslova, 1988.;
Osterburg - Ward, 159 - 170; Rakover, S. S. - Cahlon, B., Face Recognition:

866
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Cognitive and
Computational Processes (Advances in Consciousness Research), John
Benjamins Publi-
shing, Amsterdam, 2001.; Rose, P., Forensic Speaker Identification, Taylor
& Francis, New
York, 2002.; Schwarzfischer u: Kube - Strzer - Timm, I., 735 - 763;
Simonovi, B., Neka
nova saznanja u vezi s predoavanjem radi prepoznavanja, Suzbijanje
kriminaliteta, 95
- 115; Swanson - Chamelin - Territo, 216 - 222; Valentine, T, Cognitive and
Computatio-
nal Aspects of Face Recognition; Explorations in Face Space, 1. izdanje,
Routledge, Oxford,
1995.; Vodineli 111 II, 575 - 588; Wechsler, H. (ur.), Face Recognition:
From Theory to Ap-
plications, NATO Advanced Study Institute on Face Recognition, Springer
Verlag, Berlin,
1998.; Zalman, M. - Siegel, L., Criminal Procedure, West Publishing
Company, Minneapo-
lis/St. Paul, 1994., 655-680; Zalman, M. - Siegel, L., Criminal Procedure.
Constitution and
Society, 2. izdanje, West/Wadsworth, Belmont, 1997., 535-577.

867
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Pitanja za provjeru znanja:

1. Od ega se sastoji prepoznavanje?
2. Ima li prepoznavanje uvijek postupovnu vrijednost?
3. to prethodi prepoznavanju?
4. to predstavljaju orijentacijske toke?
5. Koja je vrsta prepoznavanja iznimno vana za kriminalistiku?
6. Navedite tipine pogreke u prepoznavanju.
7. to je "dozivanje informacija" kod prepoznavanja?

868
 Glava XXII.
Uzimanje otisaka prstiju i otisaka
drugih dijelova tijela

Uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela je identifika-

cijska istrana radnja. Razlikuje se s obzirom na svrhu i nain provedbe od
izvidne radnje utvrivanja istovjetnosti osumnjienika putem otisaka prstiju.
Otisci prstiju mogu se uzimati od osoba za koje postoji vjerojatnost da su
mogle doi u dodir s pojedinim predmetom na kojemu su nepoznati otisci
prsti-
ju ili otisci drugih dijelova tijela. Otisci o kojima je rije mogu se uzimati i
bez
privole osobe za koju je vjerojatno da je mogla doi u dodir s pojedinim
predme-
tom. Vjerojatnost se odnosi na dodir s predmetom, a ne na pripadnost otiska.
Pravo uzimanja otisaka bez privole ne odnosi se samo na eventualno
teko provedivo prisilno uzimanje otisaka, nego i na uporabu nespornih
otisaka osobe koja odbija dati otisak.
Otisci se uzimaju prema jedinstvenim pravilima koja vrijede i za uzi-
manje otisaka prstiju osumnjienika i u sluajevima utvrivanja identite-
ta osoba koji su ureeni policijskim propisima.
Postupovni propisi ne ograniavaju dijelove tijela od kojih se mogu uzi-
mati otisci. Pored otisaka prstiju u obzir najee dolaze otisci tabana, dla-
na, usnica, zubi i tjelesnih proteza itd.
Otisci prstiju uzimaju se prema daktiloskopskim pravilima (v. izlaganje
infra Glava XXIV, pod 3. b). Na mjestu nalaza daktiloskopskog traga valja
uz ostalo pouzdano otkloniti mogunost simulacije i disimulacije, podmeta-
nja lanih tragova ili iskrivljavanja postojeih. To nuno ukljuuje paljivo
obavljanje oevida, pretrage i privremenog oduzimanja predmeta, a prema
potrebi vjetaenje. Meu otiscima drugih dijelova tijela znaajni su otisci
zuba, usnica, tabana, unih resa i drugih dijelova tijela. Hoe li se uzimati
te otiske ovisi o traseolokoj situaciji i verzijama na mjestu dogaaja. Vano
je naglasiti da se uzimanje otisaka dlanova i tabana primjenjuje kod pro-
nalaska fragmenata otiska papilarnih linija, kad jednostavnim pregledom
nije mogue utvrditi kojem dijelu tijela otisak papilarnih linija pripada.
Otisci usnica sumnjienika mogu nastati na mekanoj i tvrdoj podlozi.
Na mekanoj podlozi (npr. kolai) to moe biti mehaniki trag u obliku utis-
nua a na vrstoj podlozi u obliku otiska. Otisak o kojem je rije nastaje
od tragova hrane na usnicama (npr. masti, eera i sl.), rua i zatitnih

869
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

krema. Identifikacijom osoba temeljem veliine, poloaja i oblika usnica

bavi se heilologija, v. izlaganje infra XXIV. pod 5. a.
Tragovi otisaka zubi mogu biti kvalitetno sredstvo za identifikaci-
ju osobe (v. izlaganje infra Glava XXIV. pod 4. i.). Posebno su znaajni u
sluajevima dogaaja u kojima smrtno strada velik broj osoba uz pratee
unitenje mrtvih tijela (prometne nesree, industrijske katastrofe i slini
dogaaji). V. izlaganje infra Glava XXIV. Pod 4. i. Od tragova otisaka pro-
teza mogu doi u obzir tragovi proteza zubi i ekstremiteta. Otisci proteza
zubi mogu se izuzimati istovjetnim postupcima kao i tragovi otisaka zubi.
Tragovi proteza nogu (rjee ruku), ovdje dolaze u obzir prije svega kao
otisci obue (v. izlaganje infra Glava XXV. pod 7. b) ili otisci proteza ake.
Od drugih dijelova tijela valja spomenuti tragove une koljke koje imaju
visoke diferencijalne znaajke i otiske tjelesnih nabora na koljenima, lakto-
vima ili drugim dijelovima tijela. Tragovi unih koljki mogu se pronai na
mekanim podlogama kao utisnua ili otisak nastao krvarenjem ili od tjelesne
masnoe. Navedeno vrijedi i za otiske tjelesnih nabora na koljenima i laktovi-
ma. Identifikacijsko znaenje navedenih tragova pojaavaju deformacije koe
nastale mehanikim oteenjima. V. jo izlaganja infra Glava XXIV. pod 4.
b.
Otisci drugih dijelova tijela zahtijevaju takoer odgovarajui postupak
koji omoguuje pouzdanu usporedbu, njeno predoavanje sudu. Pri tome je
nuna pomo strunih osoba ili vjetaka sudskomedicinske struke.
Literatura:
Ahouse, J. J., Fingerprinting, Gems Publishing, Killarney, 1987.;
Amerkamp, U., Spezielle
Spurensicherungsmethoden. Verfahren zur Sichtbarmachung von
daktyloskopischen Spuren,
Verlag fr Polizeiwissenschaft, Frankfurt a. M., 2002.; Barnes, D. K., Dusted
and Busted!: The
Science of Fingerprinting, Franklin Watts, London, 2006.; Brandon, M., Egli,
K., Unander, A.,
"Klonirani primati" i mogunost identinih otisaka prstiju, Izbor lanaka iz
stranih asopisa,
1998.; Cole, S. A., Suspect Identities: A History of Fingerprinting and
Criminal Identification,
Harvard University Press, London, 2002.; Collins, C. G., Fingerprint
Science, Wadsworth Pu-
blishing, Belmont, 2001.; Edzhubov, L. G, Nacionalni standardi identifikacije
otisaka prstiju,
Izbor lanaka iz stranih asopisa, 1997.; Gilbert, 489 - 503; Iyengar, G. V.,
et al., Element
Analysis of Biological Samples: Principles and Practices, Volume II, CRC
Press, Boca Raton,
1998.; Maltoni, D., et al., Handbook on Fingerprint Recognition, 1. izdanje,
Springer Verlag,
Berlin, 2005.; Maver, 250-253; Mrgi, N., Tragovi otisaka papilarnih linija,
Prirunik za stru-
no obrazovanje radnika unutranjih poslova, 1985., - Klasifikatori za otiske
prstiju, Priru-
nik za struno obrazovanje radnika unutranjih poslova, 1984.; Nove
metode izazivanja
tragova otisaka papilarnih linija s raznih podloga, Prirunik za struno
obrazovanje radnika
unutranjih poslova, 1983.; Osterburg - Ward, 63 - 77; Smoli, T.
Fragmentarni tragovi oti-

870
saka papilarnih linija i njihovo koritenje, Prirunik za struno obrazovanje
radnika unu-
tranjih poslova, 1991.; Swanson - Chamelin - Territo, 95 - 107; Vodineli
121, II, 849 - 877;
Vodineli, V., Sto je to daktiloskopski dokaz i starost otisaka prstiju kao
njegov relevantni
elemenat (studija), Prirunik za struno obrazovanje radnika unutranjih
poslova, 1988.

Pitanja za provjeru znanja:

1. Kojim radnjama pripada uzimanje otiska prstiju i otisaka drugih dijelova
tijela?
2. Navedite kriterije razlikovanja uzimanja otiska prstiju kao izvidne radnje
utvrivanja
istovjetnosti i kao identifikacijske istrane radnje.
3. Tko je, kada i na koji nain ovlaten uzeti otiske prstiju od ive osobe?
4. Odreuju li postupovni propisi dijelove tijela od kojih se mogu uzimati
otisci?
5. Mogu li se otisci prstiju uzimati bez privole osobe?

871
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Glava XXIII.
Vjetaenje i struna pomo

1. Vjetaenje

Vjetaenje je postupovna radnja kojom se utvruju ili razjanjavaju i-

njenice na osnovi posebnog izvanpravnog znanja, iskustva ili umijea. To
je uvijek postupovna radnja u okviru koje se izvodi znanstvena ili struna
interpretacija materijalnih injenica, materijalnog injeninog supstrata,
promjena, okolnosti i sl., bez obzira na to o kojoj fazi postupka se radi. Ri-
je je o primjeni znanstvenih, strunih ili iskustvenih naela i metoda na
injenino stanje koje predstavlja predmet vjetaenja od strane vjetaka
kao osobe koja raspolae posebnim strunim znanjem ili umijeem.
Vjetaenje je oblik utvrivanja injenica u postupku uz pomo vjeta-
ka. Svako vjetaenje je, za razliku od postupka istraivanja, nuno frag-
mentarno. Vjetaenje kao postupovna radnja (dokazno sredstvo) posebna
je struna djelatnost koja se mora odvijati u propisanoj postupovnoj formi.
Iskaz vjetaka (nalaz i miljenje) postaje dokaz ako ga tijelo postupka na-
kon ocjene prihvati.
Postupovno ureenje vjetaenja odnosi se na njegovu formu (vanjska
strana vjetaenja, tj. sam postupak vjetaenja). Unutarnja strana
vjetaenja, sadrajna strana, odvija se prema pravilima odreene zna-
nosti i tehnike ili struke, koju primjenjuje vjetak ovisno o strunom profi-
lu u postupku vjetaenja i ona nije predmet pravnog reguliranja.
O vjetaenju u uem smislu govori se kada je inokosni vjetak ili
iznimno tim vjetaka u mogunosti da na roitu na kojem preuzimaju
vjetaenje ili tijekom glavne rasprave odmah daju iskaz. U praksi je
rijetko mogue da vjetak na roitu odreenom u nalogu o vjetaenju
odmah obavi vjetaenje. U takvim se sluajevima najprije treba odrati
roite za preuzimanje vjetaenja. Samo u sluajevima kad nije potreban
dugotrajniji pregled predmeta vjetaenja ili ranijeg nalaza, kada se od
vjetaka trai da na temelju tog nalaza da miljenje na roitu odreenom
u nalogu o odreivanju vjetaenja i vjetaka, obavit e se i vjetaenje.

872
 Pravila kriminalistike daju postupovnoj formi (pravnom okviru) stva-
ran, iskustveni ivotni sadraj. Ona pruaju postupovnim normama realni
sadraj, ispunjavaju postupovnu formu ivotnom konkretnou i detaljizi-
raju taktiko-tehnike naine i metode, znanstveno-tehnika sredstva i me-
todike naine postupanja, pa tako i u vezi s vjetaenjem. Kriminalistika
u svojim okvirima istrauje i stvara obrasce (modele) taktikih, tehnikih
i metodikih naina postupanja kojima se oivotvoruju postupovne radnje.
U okviru kriminalistike stvaraju se posebne teorije i samostalne meto-
de. Znajui kako i zato nastaju dokazne informacije, gdje ih i kako treba
traiti, to su one kao izvori informacija, kriminalist moe odluiti koja
mu znanost putem vjetaenja moe pruiti sredstva i metode za otkriva-
nje i istraivanje kaznenih djela. Zahvaljujui pravilima kriminalistike,
kriminalist praktiar znat e kad i kako optimalno iskoristiti znanstvena
sredstva i metode.
Pravila kriminalistike i razlozi hitnosti odreuju koje injenice treba
samo osigurati, a koje treba i izvesti postupkom vjetaenja. Normama
kaznenog postupovnog prava normirana je formalna, postupovna strana
vjetaenja kao postupovne radnje (forma utvrivanja injenica). Ali vje-
taenje po svojoj prirodi i sadraju ima i drugu stranu, koja je u vezi s
primjenom strunog znanja i/ili umijea. Taj aspekt nije, i ne moe biti,
normiran pravnim normama.
Znanstvena (struna) djelatnost vjetaka odvija se po pravilima odre-
ene struke, znanosti ili umijea (lex artis). U odnosu na te metode utvri-
vanja injenica pravila kriminalistike igraju veliku ulogu. tovie, vjeta-
ke obvezuju nepisana pravila kriminalistike deontologije. Vjetak mora
povezati razmiljanje prema pravilima struke s normativnim pravnim
kriminalistikim miljenjem. Kriminalistiko miljenje pomae da se i-
njenino stanje utvrdi razliitim spoznajnim procesima. Dobro poznavanje
pravila kriminalistike potrebno je tim vie to je rije o utvrivanju inje-
nica koje imaju rekonstruktivni karakter.
Specifinost vjetaenja je kreativnost u radu u smislu samostalnog
razvijanja i iskoritavanja znanstvenih dostignua u raznim podrujima
znanosti i tehnike s ciljem prilagoavanja i koritenja za otkrivanje i do-
kazivanje kaznenih djela i poinitelja. Primjena esto paralelnih metoda
jami mogunost provjere tonosti rezultata. Vjetaci, uz poznavanje pra-
vila matine struke, moraju dobro poznavati i pravila kriminalistike i pos-
tupovne odredbe vezane uz vjetaenje i ire.

873
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

a) Klasifikacije vjetaenja

U teoriji kaznenog postupovnog prava i zakonodavstvu primjenjuju se raz-

liiti kriteriji za klasifikaciju vjetaenja u kaznenom postupku. Osnovni
razlog lei u tome to su predmeti vjetaenja vrlo raznovrsni, pa se s tim
u vezi javlja i relativnost klasifikacija vjetaenja na njihovoj osnovi. Vje-
taenja koja se mogu javiti u kaznenom postupku mogu biti vrlo raznovrs-
na s obzirom na znanstvena podruja ija se dostignua i metode primje-
njuju u postupku vjetaenja.
Osnovna razlika izmeu obligatornih i fakultativnih vjetaenja
lei u tome to za obligatorna vjetaenja, osim opeg reima koji je normi-
ran postupovnim normama, vrijede i posebne dopunske odredbe. Za njih
se propisuju pored opih i posebni uvjeti u smislu kada i u kom pravcu
treba poduzeti vjetaenje.
Obligatorna vjetaenja ujedno su relativne dokazne zabrane. To su
sluajevi kada zakon propisuje da se odreene injenice iskljuivo ili pri-
marno utvruju vjetaenjem, npr. kao to su uzrok i vrijeme smrti (sud-
sko-medicinsko vjetaenje), narav ozljeda, neubrojivost, trovanje.
Prema broju strunih osoba koje sudjeluju u postupku vjetaenja
razlikuju se individualna i timska vjetaenja (komisijska). Timska vje-
taenja provode se onda kada se tijekom vjetaenja trae vrlo uske speci-
jalizacije. Kao kriterij javlja se broj vjetaka.
Kod osnovnih i dopunskih vjetaenja kao kriterij javlja se opseg
ekspertizne djelatnosti. Razlikuju se prve i ponovne ekspertize. Tu se
kao kriterij javlja vrijeme poinjenja (provoenja) ekspertize. Zatim se
razlikuju vjetaenja s obzirom na faze postupka. Slijedi podjela na kom-
pleksne i sve ostale ekspertize. Kod njih se kao kriterij javlja primjena
specijalnih znanja iz odreenog znanstvenog podruja ili iz vie znan-
stvenih podruja.
Zakon o kaznenom postupku neka vjetaenja navodi izrijekom, ime-
nuje ih (nominira) u svojim odredbama, od kojih su neka istodobno i obli-
gatorna. Tako se npr. imenuju: pregled i obdukcija lea i zaetka, odnosno
lea novoroeneta, toksikoloka vjetaenja, tjelesnih ozljeda, ubrojivosti,
poslovnih knjiga. Takvim pravnim normiranjem zakonodavac je omoguio
odreivanje niza neimenovanih vjetaenja za koja se u postupku osjeti
potreba, sukladno dostignuima znanosti i tehnike.
Neki teoretiari kaznenog postupovnog prava i kriminalisti razlikuju
postupovna (formalna) i izvanpostupovna (neformalna) vjetae-
nja. Prva su ona koja se provode sukladno postupovnim normama tijekom
postupovnih radnji.
Druga se, u pravilu, provode prije pokrenutog kaznenog postupka,
primarno od strane tijela unutarnjih poslova. To su neformalni nalazi i

874
 KEIMINALISTIKA ____________________________________________________________

miljenja vjetaka, zapravo ekspertize kojima se utvruje je li rije o kaz-

nenom djelu i sl. Isto tako, pomou njih suzuje se krug osoba koje dolaze
u obzir kao poinitelji kaznenog djela itd. Za ovo potonje nije dobro upo-
trebljavati izraz neformalna vjetaenja, nego je bolje govoriti o posebnim
ekspertizama. Samo kod postupovnih vjetaenja nalaz i miljenje vjeta-
ka, ako su ispunjeni postupovni uvjeti, mogu biti koriteni kao dokaz u
kaznenom postupku.
Jedna od klasifikacija vjetaenja je i prema vrsti injenica koje se
otkrivaju, utvruju i ocjenjuju (dokazuju) u postupku, dakle, prema pred-
metu vjetaenja. Na zakonodavac primjenjuje taj kriterij vjetaenja.
Sam predmet vjetaenja moe biti raznovrstan.
Predmet vjetaenja vane su injenice za ije je utvrivanje i razja-
njenje potrebno pribaviti nalaz i miljenje vjetaka. Te injenice se mogu
odnositi na sam kazneni dogaaj. To su primarno tragovi i predmeti kao
nositelji tragova, sredstva poinjenja kaznenog djela (instrumenta scele-
ris), predmeti koji su bili objekt radnje kaznenog djela, predmeti nastali
poinjenjem kaznenog djela (producta sceleris), leevi, ive osobe u odnosu
na njihova somatska, fizioloka i psiholoka svojstva itd. Nadalje, to su i-
njenice koje su uzrokovale ili pogodovale poinjenju kaznenog djela (uzroci
i uvjeti), tzv. injenice etioloke prirode.
Logikim tumaenjem odredaba Zakona o kaznenom postupku dolazi
se do zakljuka da je pod predmetom vjetaenja zakonodavac mislio na
predmete u fizikom smislu. Meutim, postoji mogunost da predmeti vje-
taenja budu odnosi, pojave i sl., kao vanjske manifestacije koje vjetak
opaa. U osnovi, predmet vjetaenja moe biti: lice mjesta i druga mjesta
u vezi s kaznenim djelom (situacijsko-dijagnostika vjetaenja), predme-
ti, ive i mrtve osobe i sl.
Raznovrsnost predmeta vjetaenja uvjetuje i raznovrsnost klasifika-
cije vjetaenja. Zakonodavac je nominirao neka vjetaenja prema pred-
metu vjetaenja i poredao prema njihovu znaenju. Postavlja se pitanje
cilja i motiva takvog zakonskog reguliranja vjetaenja. Vrsta predmeta
vjetaenja nuno opredjeljuje strune profile vjetaka, potrebni instru-
mentarij i metode vjetaenja.
Individualno vjetaenje moe biti cjelovito i djelomino. Tijelo
kaznenog postupka moe zatraiti od vjetaka samo struno miljenje,
a da vjetak prethodno ne da bilo kakav nalaz. To mogu biti sluajevi
kada je nalaz i miljenje ve prije dao drugi vjetak, pa miljenje toga
vjetaka tijelo postupka eli provjeriti pomou iskaza drugog (novog)
vjetaka.
Mogue je da sud zatrai od vjetaka samo apstraktno miljenje o ne-
kom strunom pitanju koje se pojavilo pri utvrivanju injenica tijekom
postupka.

875
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Ponekad e tijelo postupka zatraiti samo nalaz, bez miljenja, tj. jed-
nostavnu strunu konstataciju neke injenice koju vjetak na osnovi svog
strunog znanja i vlastitog opaanja moe konstatirati bez ikakvog zaklju-
ivanja, npr. kao to je utvrivanje koliine neke robe u skladitu i sl.
U ovim sluajevima rije je o djelominim individualnim vjetaenjima.
Navedeni sluajevi su u praksi dosta rijetki. U pravilu, sud u pisanom
nalogu postavi vjetaku odreena pitanja, nakon ega je vjetak obvezan
obaviti pozorno sva potrebna opaanja predmeta vjetaenja, a zatim na
osnovi tih opaanja dati odgovore na postavljena pitanja. Taj dio iskaza
vjetaka zove se miljenje ili zakljuak. Kod veine vjetaenja danas da-
vanju nalaza i miljenja prethode laboratorijske analize i druga ispitiva-
nja. Ovdje je rije o cjelovitom individualnom vjetaenju.
Skupno vjetaenje moe biti kolektivno (multidisciplinarno) i kom-
pleksno (interdisciplinarno). S obzirom na broj vjetaka koji sudjeluju u
postupku vjetaenja, ona se dijele na individualna i kolektivna (timska).
Pravo kolektivno vjetaenje postoji kad isti predmet vjetaenja
ispituju (analiziraju) vjetaci koji mogu biti istih ili razliitih struka i koji
na kraju vjetaenja sastavljaju zajedniki nalaz i miljenje. Meutim, bez
obzira na broj vjetaka koji se javlja u okviru vjetaenja, njihova su mi-
ljenja uvijek individualna.
Nepravo kolektivno vjetaenje, tzv. kompleksno, postoji kada u
postupku vjetaenja sudjeluju strunjaci razliitih struka, strunih pro-
fila, dakle, uski specijalisti, a njihov se zajedniki nalaz i miljenje sastoji
od niza sukcesivnih nalaza i miljenja pojedinih vjetaka.
Meutim, i pri pravom i nepravom kolektivnom vjetaenju vjetaci
snose individualnu moralnu, materijalnu i kaznenu odgovornost za dati
nalaz i miljenje.
Kompleksne ekspertize provode se kada je na pitanje iz jedne znan-
stvene kompetencije nemogue odgovoriti bez specijalnih znanja iz srod-
nih ili nesrodnih znanosti. U pravilu, javlja se tzv. vodei vjetak. To je
vjetak ijem strunom profilu najvie odgovara iroko oblikovano pitanje
ili pitanja suda (tijela postupka).
Kao uski specijalisti javljaju se vjetaci koji odgovaraju na posebna de-
taljizirana pitanja radi utvrivanja pojedinanih i posebnih injenica, ija
tek cjelokupnost doputa davanje miljenja o injenicama na koje se odno-
se pitanja koje je formuliralo tijelo postupka. Iako u vjetaenju sudjeluje
vie vjetaka uskih specijalnosti razliitih ili srodnih kompetencija, pola-
zei s motrita vie srodnih ili nesrodnih znanosti, u kompleksnoj eksper-
tizi ne dolazi do stapanja i utapanja primijenjenih znanstvenih grana.
U okviru kompleksne ekspertize jedne te iste injenice ispituju se po-
mou metoda raznih srodnih znanstvenih disciplina. Razliite metode i
naini ekspertiznog ispitivanja organski su povezani, te se dobivaju odgo-

876
 KEIMINALISTIKA ____________________________________________________________

vori na tijesno povezana pitanja koja sva ulaze u prvobitno iroko formu-
lirana pitanja.
Miljenje u kompleksnoj ekspertizi ima uvijek individualan karakter.
Na kraju, obino vodei vjetak sintetizira sve zakljuke, ali tako da se oni
izloe odvojeno i kao takvi oznae.
Jedna od poznatih klasifikacija vjetaenja je i ona prema vrsti
strunog znanja ili umijea koja primjenjuju vjetaci u svom radu
(sudskomedicinska, psihijatrijska, knjigovodstvena i sl.). Poznata je i
klasifikacija vjetaenja na kontradiktorna i nekontradiktorna. Kod
kontradiktornih vjetaenja uz tijelo postupka imenovanje vre i stranke
ili samo one.
Prema vrsti postupka vjetaenja se dijele na ona u kaznenom pos-
tupku, prekrajnom, upravnom i sl. Poznata je i podjela na kriminalistika
vjetaenja i sva ostala vjetaenja. Kriminalistika vjetaenja u irem
smislu rijei bila bi ona koja se javljaju u okviru kaznenog pravosua, a u
vezi s objanjenjem, ali i otkrivanjem kaznenih djela.
S obzirom na svrhu moemo naelno razlikovati kriminalistika vje-
taenja koja se poduzimaju radi dokazivanja odreenih injenica i krimi-
nalistika vjetaenja radi otkrivanja i dokazivanja do tada neotkrivenih
kaznenih djela i njihovih poinitelja.
Kriminalistika vjetaenja predmet su kriminalistike eksperto-
logije, koja je nastala na temelju kriminalistikog uenja o identifikaciji.
Pojam kriminalistikog vjetaenja obuhvaa sam postupak te djelatnosti
i njezin rezultat.
Kriminalistika vjetaenja se u osnovi nalau radi rjeavanja sljede-
ih kategorija zadaa: 1. utvrivanja i dokazivanja relevantnih injenica,
koje se ne mogu utvrditi obinim opaanjem, nego samo kriminalistiko-
-znanstvenim metodama; 2. rjeavanja identifikacijskih pitanja svih vr-
sta; 3. rjeavanja dijagnostikih zadaa u smislu dijagnosticiranja nekih
injenica, stanja ili situacija; 4. rekonstrukcije odreenih kaznenih djela
ili procesa ili njihovih pojedinih aspekata (npr. starost traga); 5. utvri-
vanja uzrono-posljedine veze uvjeta koji su pogodovali kriminogenezi
ili viktimogenezi raznih oblika veza izmeu predmeta i predmeta i osoba
(individualizirajua, supsidijarna veza, povezanost u vremenu i prostoru,
veza preobraavanja i sl.) i 6. izrade prijedloga za profilaktiko djelovanje
(preventivni aspekt kriminalistikih vjetaenja).
Postupak kriminalistikih vjetaenja ima vie faza. U prvoj fazi pret-
hodnog ispitivanja predmeta vjetaenja vjetak se upoznaje s okolnostima
kaznene stvari u potrebnoj mjeri i opsegu. Ekspertiznom utvrivanju zada-
a i opsega ispitivanja slijedi faza pregleda objekata, predmeta kriminalisti-
kog vjetaenja, prouavanje postavljenih pitanja i odluivanje o metodama
i sredstvima koja e vjetak primijeniti tijekom vjetaenja. U treoj fazi

877
KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________________

izolirano se ispituje predmet vjetaenja (utvrivanje svojstava predmeta

vjetaenja analizom njihovih obiljeja - odraza svojstava u tragu, otkriva-
njem podudarnosti i razlika komparativnom metodom i ocjena kompleksa
utvrenih razlika i podudarnosti, te utvrivanje temelja za zakljuivanje).
esto se u okviru komparativnog ispitivanja poduzima i pokus vjetaka.
Kriminalistiko vjetaenje je genusni pojam koji je iri od pojma iden-
tifikacijskih traseolokih vjetaenja. Ona se poduzimaju znanstvenim
metodama i sredstvima radi ispitivanja tragova i predmeta za koje se pret-
postavlja da su u vezi s kaznenim djelom. Osnovna je i sredinja zadaa kri-
minalistikih vjetaenja identifikacija predmeta vjetaenja, a ako to nije
mogue, barem utvrivanja njihove grupne pripadnosti tzv. grupifikacija. U
vezi s tim kriminalistika vjetaenja se u osnovi dijele na identifikacijska i
neidentifikacijska ili dijagnostika. Druga skupina zadaa kriminalistikih
vjetaenja jest davanje odgovora na devet zlatnih pitanja kriminalistike.
Kriminalistika vjetaenja imaju svoje podvrste: traseoloka, balisti-
ka, grafoloka (grafoskopska), identifikacija cjeline prema ranijim dijelo-
vima (mehaniko uklapanje) i sl. Najvanije su traseoloke identifikacij-
ske ekspertize koje imaju zadau da se putem njih utvrdi identitet osoba,
stvari, ivotinja i svih ostalih kategorija predmeta koji su u nekoj vezi
s kaznenim djelom. Tipina kriminalistika vjetaenja jesu: traseoloka
(vjetaenje tragova papilarnih linija, stopala, orua, vozila i sl.), utvri-
vanje identiteta osoba prema elementima osobnog opisa, balistika i dr.
V. izlaganje infra Glava XXV.
Postoje tri razine rjeavanja zadaa u okviru kriminalistikih vjeta-
enja: identifikacijska, dijagnostika i situacijska razina. Najvia
razina rjeavanja ekspertnih zadaa odvija se u okvirima identifikacijske
ekspertize. Tu su miljenja vjetaka najodreenija. U okviru ovih vjetae-
nja vjetaci operiraju s konkretno-individualnim imbenikom. Tim vjeta-
enjima utvruje se konkretni identitet traenog objekta.
Kod ovih vjetaenja zakljuak vjetaka moe biti apsolutno pozitivan
(kategorian) ili negativan. Pri ostalim kriminalistikim vjetaenjima
postoje razliiti stupnjevi vjerojatnosti i mogunosti u miljenju vjeta-
ka. Sva kriminalistika vjetaenja trae znanstvenost metoda i sredsta-
va koja se primjenjuju tijekom vjetaenja, egzaktnost tih metoda i ne-
sumnjivost podrijetla predmeta vjetaenja u smislu njegova identiteta i
integriteta.
Kriminalistika vjetaenja se s obzirom na njihovu svrhu u osnovi di-
jele na ona koja se poduzimaju radi dokazivanja odreenih injenica i ona
koja se poduzimaju radi otkrivanja i dokazivanja do tada neotkrivenih
kaznenih djela i njihovih poinitelja.
Kriminalistika vjetaenja u irem smislu javljaju se gotovo
iskljuivo u vezi s radom pravosua, a u vezi s poinjenim kaznenim dje-

878
______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

lima. Kriminalistika vjetaenja u uem smislu jesu ona u okviru

kojih se vjetae relevantni kriminalistiki tragovi i predmeti u vezi s kaz-
nenim djelom u identifikacijske svrhe.

b) Dokazna vrijednost vjetaenja

Vjetak tijekom vjetaenja iz utvrenog injeninog stanja izvodi odree-

ne zakljuke (sudove). Oni mogu biti valjani ili nevaljani. Istinitost zaklju-
ka vjetaka ovisi i o istinitosti premisa, a ispitivanje premisa nije stvar
logike nego pojedinih disciplina u koje te premise spadaju.
U okviru vjetaenja dolazi do iroke primjene znanstvenih saznanja
iz mnogih podruja, pri emu gotovo svaka disciplina, bez obzira na njenu
integriranost u pravila kriminalistike, ima svoja pravila ponaanja, svo-
ja lex artis. Tonost iskaza vjetaka varira ovisno o objektivno-subjektiv-
nim imbenicima. Znatnu ulogu igra napredak u pojedinim znanstvenim
disciplinama, kao i napredak glede instrumentalne tehnike. Iz izloenog
proizlazi da je iskaz vjetaka izvorni dokaz, nov dokaz, jer stvara nove
informacije. Vjetak otkriva nove injenice, iako su njihovi nositelji ranije
fiksirani i izuzeti tijekom procesnih radnji (aserviranje).
Zbog primjene znanstvenih i aprobiranih metoda iskaz vjetaka naziva
se i znanstveni dokaz. Unato tome, on nije poseban vid dokaza, iako
je, kako je istaknuto, stvoren na temelju znanstvenog ispitivanja i u po-
sebnom postupovnom poretku. Iskaz vjetaka postaje dokazom tek nakon
to ga tijelo postupka ocijeni i prihvati.
Sve vea uloga i dokazna vrijednost iskaza vjetaka ne umanjuje dokaz-
nu vrijednost drugih dokaza, ve samo poveava mogunost tijelu postup-
ka da utvrdi istinu. Iskaz vjetaka kao dokaz, nikad, ne smije potisnuti
ostale dokaze. Prije svega, to je nerealno, a znai i pasivizaciju tijela pos-
tupka i preputanje otkrivanja i dokazivanja kaznenih djela vjetacima,
to je vrlo opasna orijentacija.
Miljenje vjetaka ne treba suprotstavljati ostalim dokazima, nego ga
uklapati u sustav raspoloivih dokaza. Tijelo postupka mora uvijek cijeni-
ti nalaz i miljenje (a ne samo nalaz ili samo miljenje) vjetaka u odnosu
na rezultate ostalih dokaza izvedenih tijekom postupka, koji se ne moraju
slagati s iskazom vjetaka. Ako drugi dokazi proturjee iskazu vjetaka,
proturjeje se mora razjasniti.
Razlikovanje odreenih kategorija dokaza danas, silom prilika, ima jo
samo ogranienu vrijednost. Nije doputen izolirani nain promatranja i
ocjenjivanja dokaza. U postupku dokazivanja treba uzeti u obzir sve do-
kaze i moe ih se razlikovati u dokaznom smislu samo u okvirima odre-
enim postupovnim propisima. Tijelo postupka je, sukladno pozitivnim

879
KRIMINALISTIKA

propisima, duno iskaz vjetaka tretirati kao i svaki drugi dokaz i na isti
ga nain ocjenjivati. injenice utvrene iskazom kao dokazom mogue je
konfrontirati i dovesti u vezu s injenicama utvrenim drugim dokazima,
ako dokaz iskazom vjetaka nije jedini dokaz.
U svakom stadiju postupka odreeni postupovni subjekti imaju pravo i
dunost kritiki ocjenjivati dokaze, pa tako i dokaz vjetaenjem. Naelno
uzevi, ocjena dokazne vrijednosti iskaza vjetaka (nalaza i miljenja) kri-
tika je ocjena tog dokaza u vidu iskaza, kojoj je krajnji cilj prihvaanje ili
neprihvaanje iskaza to ga je dao vjetak u konkretnom kaznenom slu-
aju. Tu ocjenu osobito daju istrani sudac i raspravni sud. Ona obuhvaa
pravne i stvarne injenice utvrene iskazom vjetaka, pri emu se u ocjeni
ovih posljednjih subjekti slue prirodno-znanstvenim metodama, ako nji-
ma vladaju ili koriste odreene strune osobe kao svojevrsne "tumae".
Dakle, rezultat vjetaenja, kao i svaki drugi dokaz, podvrgava se ocjeni.
Tijelo postupka cijeni iskaz vjetaka prema opim pravilima o ocjeni doka-
za, prema slobodnom sudakom uvjerenju.
Ako iskaz vjetaka sadri odreene nedostatke, potrebno ih je, suklad-
no zakonskim odredbama, otkloniti prije nego se pristupi ocjeni iskaza.
Nedostaci se mogu odnositi kako na nalaz, tako i na miljenje. Tek kada je
sud poduzeo sve to je imao na raspolaganju da otkloni nedostatke u iska-
zu vjetaka, dobiven je konani iskaz vjetaka u konkretnom predmetu.
Konani iskaz vjetaka sud e prihvatiti ili nee prihvatiti. Iako kod
ocjene iskaza vjetaka vrijedi naelo slobodne ocjene dokaza, ta "sloboda"
je snano ograniena elementom nestrunosti suda.
Nalaz vjetaka znai utvrivanje injenica prema pravilima odreene
struke. To znai da pri ocjeni iskaza vjetaka tijelo postupka mora utvrditi
postojanje, odnosno nepostojanje svih onih injenica koje je prema pravili-
ma struke vjetak trebao utvrditi u nalazu i je li ih ispravno utvrdio. Oito
je da onaj koji daje takvu ocjenu mora poznavati pravila odnosne struke,
a ta pravila tijelo postupka, u pravilu, ne poznaje. Stoga tijelo postupka
moe kritiki ocijeniti nalaz vjetaka samo u onoj sferi u kojoj on ne znai
primjenu pravila odnosne struke, a ta sfera je vrlo ograniena, u nekim
sluajevima praktiki uope ne postoji.
I ocjena vjetakova miljenja mogua je u cijelosti samo onda kada
ocjenjiva poznaje pravila odnosne struke. Naime, miljenje kao zakljuak
daje se na temelju nalaza i pravila odnosne struke, koja upuuje na to
kako treba odgovoriti na pitanja koja su vjetaku postavljena. Znai da je i
kod ocjene miljenja mogunost laike ocjene svedena samo na sferu pita-
nja za rjeenje kojih nije potrebna specijalna struna sprema.
Iskaz vjetaka na glavnoj raspravi predmet je kontradiktornog rasprav-
ljanja. Pravo stranke da pobije dokaz vjetaenjem istodobno znai obvezu
suda da se upusti u ocjenu njegove vrijednosti i kae tko je u pravu. Budu-

880
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

i da iskaz vjetaka, kao rezultat vjetaenja, u pravilu, predstavlja znanst-

veno-objektivan dokaz, on rijetko pobuuje sumnju tijela postupka.
Zbog toga se danas u praksi povremeno javlja predominantnost dokaza
vjetaenjem, tako da ponekad stvarno vjetak odluuje o sudbini kazne-
nog predmeta. Razlozi su sljedei: 1. tijelo postupka nije dovoljno struno
osposobljeno za samostalnu ocjenu iskaza vjetaka; 2. tijelo postupka pro-
suuje ekspertizni dokaz u odnosu na druge dokaze, nesvjesno polazei
od pretpostavke da je rezultat vjetaenja u obliku miljenja kao rezultat
primjene znanosti i tehnike dokaz superioran ostalim dokazima.
Iz navedenog je vidljivo da ocjena iskaza vjetaka prema slobodnom
sudakom uvjerenju nije samo teorijski zahtjev integralnog provoenja
ovog naela, ve i zakonska obveza. Da bi znanstvena metoda mogla biti
primijenjena u reenome cilju, mora ispunjavati odreene uvjete. Prvi
uvjet je pouzdanost znanstvene metode. Taj se uvjet ocjenjuje prema kri-
terijima znanosti kojoj pripada znanstvena metoda, a kod metoda koje su
stvorene na temeljima vie znanosti, prosudba takoer mora potovati sve
sastavnice takve sloene ili skupne metode. Drugi uvjet jest provjerljivost
rezultata znanstvene metode.
Provjerljivost je opa, bitna znaajka svake znanstvene metode. Ona
nuno mora postojati kod znanstvenog dokaza jer u protivnom izvor saz-
nanja gubi znaenje znanstvenog dokaza. Taj uvjet u forenzinoj znanosti
ukljuuje provjerljivost znanstvenih, kriminalistikih i postupovnih hi-
poteza (verzija) uporabom metoda odreenog znanstvenog podruja, ali u
okvirima i pod uvjetima uporabe propisa kaznenog postupka. Trei uvjet
je prikladnost znanstvene metode za uporabu u kaznenom postupku.
Za razliku od prvog (i djelomino drugog) uvjeta, koji pripada opim
pravilima znanstvene metodologije i logike otkria, ovdje se radi o poseb-
nom, forenzikim metodama svojstvenom uvjetu, koji se odnosi na vie
zahtjeva. Naime, znanstveni dokaz, kao i svaki drugi dokaz u kaznenom
postupku, moe rezultirati samo iz djelatnosti koja je u svojoj formalno-
postupovnoj i izvanpostupovnoj znanstvenoj komponenti ustrojena tako
da je sukladna meunarodnim i ustavnim pravilima o zatiti temeljnih
prava ovjeka, posebice linosti, osobne nepovredivosti, slobode, privatnos-
ti, doma, imovine itd., koji tvore osnovni okvir postupka. Znanstveni do-
kaz mora u opisanom smislu biti pribavljen na postupovno pravilan nain.
Pod uvjetom potivanja svih pravnih i deontologijskih okvira u njegovu
stvaranju, znanstveni dokaz postaje prikladan ili, jezikom kaznenog po-
stupka, valjan izvor saznanja o injenicama koje se utvruju u kaznenom
postupku.
Opisana tri uvjeta moraju se ispuniti kumulativno. Njihovim ispunje-
njem izvori saznanja o injenicama koje su predmetom razjanjavanja u
kaznenom postupku utemeljenom na uporabi znanstvenih metoda, znanst-

881
______________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

veni su dokazi. Naprotiv, u sluaju neispunjenja bilo kojeg od reenih

uvjeta, ne moe se govoriti o znanstvenom dokazu. Ako, naime, nije ispu-
njen prvi uvjet, takav izvor nije pouzdan izvor saznanja. Na nepouzdanom
izvoru saznanja ne moe se temeljiti saznanje o injenicama kaznenog
postupka.
Neprovjerljiv izvor saznanja gubi znaajku znanstvenog dokaza jer je
upravo provjerljivost znaajka znanstvenog dokaza. U oba spomenuta pri-
mjera takav izvor saznanja nije znanstveni dokaz. Time jo uvijek nije
iskljuena njegova spoznajna vrijednost. No, ona e se cijeniti jednako kao
za druge dokaze koji nisu znanstveni u netom izloenom smislu. Izosta-
nak treeg uvjeta postupovne pravilnosti dovodi do posljedica nevaljanosti
dokaza u drugome smislu, uvjetovanih nedostacima u postupku prikuplja-
nja dokaza.
Postavlja se pitanje kakva je danas mogunost tijela postupka da sam
ocijeni dokaz vjetaenjem sa svojim opim iskustvom i pravnom naobraz-
bom u okvirima znanstveno-tehnoloke revolucije, koja je, uz ostalo, obilje-
ena sve dubljom socijalizacijom znanstvenog i strunog znanja. On moe
dokaz vjetaenjem prihvatiti u cijelosti ili djelomino, ili ne prihvatiti
odnosno djelomino odbaciti, ako ga njegov sadraj nije uvjerio u postoja-
nje relevantnih injenica. Drugim rijeima, iskaz vjetaka podlijee istim
metodama i pravilima slobodne ocjene dokaza kao i svaki drugi dokaz,
iako se tijelu postupka sve vie osporava strunost, kompetentnost glede
ocjene iskaza vjetaka.
Vjetaenje je jedan od naina i metoda utvrivanja injenica. Ocje-
nu nalaza i miljenja vjetaka treba zato uvijek promatrati kroz prizmu
postupovnih odredaba. Prema njima, kako je navedeno, sud ne mora pri-
hvatiti iskaz vjetaka kao dokaz, dakle, nije vezan miljenjem vjetaka.
Odredbe Zakona o kaznenom postupku imaju imperativan karakter. Tijelo
postupka, meutim, ne moe odmah ne usvojiti nalaz i miljenje vjetaka
koji imaju nedostatke (netonost, neuvjerljivost i sl.), nego mora prvo po-
kuati otkloniti te nedostatke.
Prema naelu slobodne ocjene dokaza, sud je ovlaten ne usvojiti mi-
ljenje vjetaka. To znai da takvo miljenje prema ocjeni suda s dokaznog
stajalita ne zadovoljava. Zato injenice koje je trebalo utvrditi vjetae-
njem mora smatrati neutvrenim, tj. nedokazanim. Sud je obvezan primi-
jeniti institut in dubio pro reo, to znai da nije ovlaten odbaeno milje-
nje zamijeniti svojim, suprotnim.
Da bi se mogla uiniti kontrola slobodne ocjene dokaza vjetaenjem,
sud je duan obrazloiti svoje slobodno sudako uvjerenje, svoju ocjenu
dokaza. Danas se pravo tijela postupka da samostalno ispituje i konano
ocjenjuje nalaz i miljenje vjetaka esto svodi na golo pravo (nudum
jus), pravo bez stvarnog uinka. Ipak, sudac, iako laik u odnosu na stru-

882
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

ku koju primjenjuje vjetak, mora biti konani arbitar vjetakova stru-

nog djelovanja.
Sud pri ocjenjivanju izvedbe vjetaenja glede pravilnosti ili nepra-
vilnosti, odnosno uspjelosti (u cijelosti ili djelomice) ili neuspjelosti moe
postupiti na dva naina: 1. da nalaz i miljenje vjetaka podvrgne samo-
stalnoj ocjeni glede njihove pravilnosti ili nepravilnosti i prihvatljivosti s
gledita logike i opih pravila iskustva ili 2. da angaira strune osobe kao
svojevrsne "tumae" nalaza i miljenja vjetaka, odnosno da angaira nove
vjetake koji e se eventualno konfrontirati s prvim vjetakom.
Ne smije se nekritiki i odmah usvojiti zakljuak vjetaka, jer tada via
facti odluuje vjetak, a ne sud. Privremenu (radnu) ocjenu iskaza vjetaka
mogu donositi i policija, istrani sudac, a definitivno raspravni sud. Tijelo
postupka ispituje: 1. koliko je vjetak potovao odredbe Zakona o kazne-
nom postupku tijekom vjetaenja (npr. je li vjetak izaao izvan odreenih
granica zadanih nalogom glede opsega vjetaenja ili izvan postavljenih
pitanja, zadataka, je li zakoraio u zonu pravnih pitanja (npr. davanja kva-
lifikacije djela i sl.); 2. kree li se iskaz vjetaka u granicama specijalnosti
vjetaka (to je posredna provjera strunosti i podobnosti vjetaka); 3. jesu
li injenice koje vjetak uzima kao polaznu osnovicu svojih istraivanja i
zakljuaka objektivno utvrene i postoje li druge vane injenice o kojima
vjetak nije vodio rauna; 4. autentinost predmeta vjetaenja, podobnost
i dovoljnost materijala prema opsegu i kvaliteti za dobivanje pravilnog zak-
ljuka (provjera naina izuzimanja, fiksiranja, pakiranja i obiljeavanja
predmeta vjetaenja); 5. jesu li metode koje je vjetak primijenio i opseg u
kojem je obavio vjetaenje zadovoljavajui; 6. usklaenost nalaza i milje-
nja s drugim dokazima (sukladnost ili proturjenost, potpuna ili djelomi-
na); 7. vrijednost zakljuka o istovjetnosti, te je li jasan, razumljiv i logian.
Nalaz mora biti istinit i potpun, vjerodostojan i pouzdan. Ovisno o na-
lazu, i miljenje moe biti istinito i neistinito, pouzdano i nepouzdano,
potpuno i nepotpuno, argumentirano i neargumentirano. Tijelo postupka
provjerava sadraj iskaza vjetaka kontrolom logike zakljuka.
Vjetak mora obrazloiti miljenje i navesti znanstvene podatke iz
podruja svog strunog znanja pod koje podvodi otkrivene injenice i za-
kljuuje o postojanju ili nepostojanju injenica koje treba utvrditi tijekom
vjetaenja. Tijelo postupka moe utvrditi unutarnje proturjenosti izme-
u pojedinih dijelova miljenja istih vjetaka ili izmeu miljenja razlii-
tih vjetaka o istom pitanju, ispitati uzroke neslaganja, ocijeniti stupanj
uvjerljivosti i stvoriti sud o pravilnosti i nepravilnosti.
Tijelo postupka mora provjeriti i jesu li dedukcije vjetaka u skladu s
pravilima logike. Isto tako jesu li znanstveni "zakoni" koje je vjetak uzeo
kao osnovicu svog iskaza nepobitni, koliko se konstatacije vjetaka slau s
ostalim dokazima i sl.

883
______________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Tijelo postupka treba ocijeniti i razloge nemogunosti davanja katego-

rikih zakljuaka vjetaka. Najei su razlozi tome: nedovoljnost ili nepo-
tpunost predmeta vjetaenja ili njegova kontaminiranost, nekvalitetnost
predmeta vjetaenja, ogranienost dometa metode ispitivanja (anali-
ziranja) u smislu nedovoljne znanstvene pouzdanosti, neprimjenjivanje
odgovarajue metode ili neadekvatno primjenjivanje metode, nepostojanje
znanstvene kvalifikacije vjetaka (kompetentnosti), neadekvatnost primi-
jenjenog laboratorijskog instrumentarija, odnosno nedostatak kondicioni-
ranja i badarenja instrumenata i nejasna, nestruna ili sadrajno nepra-
vilno oblikovana pitanja vjetaku itd.
Tijelo postupka treba ocijeniti je li vjetak tijekom vjetaenja planirao
potrebne verzije. Vjetaci tijekom prvog stadija vjetaenja trebaju plani-
rati ope i osnovne verzije na temelju raspoloivog injeninog supstra-
ta. Vjetak ne smije automatski preuzeti verzije tijela postupka jer je on
zahvaljujui svojim specijalnim znanjima i iskustvu, u pravilu, u stanju
planirati potpunije, pravilnije, sadrajno bogatije verzije.
Ako bi verzije vjetaka proirivale granice zadaa postavljenih vjeta-
ku u nalogu za vjetaenje, vjetak mora zatraiti dopunu naloga za
vjetaenje u smislu njegova proirivanja, modificiranja ili preciziranja
postavljenih zadaa i pitanja. Ope i posebne verzije vjetak treba navesti
u zapisniku o vjetaenju, opisati ih i obrazloiti, i to na plastian i uvjer-
ljiv nain. Na taj nain vidljivi su tzv. putovi vjetaenja, a ne samo njegov
rezultat.
Planiranje verzija u radu vjetaka znai i traenje pravilnih putova
za vrenje vjetaenja. Posebne verzije vjetak planira za pojedine etape
ekspertiznog planiranja, a ope vrijede za itav postupak i rezultat vjeta-
enja. Planiranje verzija esto je usko povezano s vjetakovim pokusom.
Rezultati pokusa mogu nalagati potrebu planiranja novih verzija vjeta-
ka, ako se dolo do podataka koji negiraju dotadanje verzije.
Iz predoenoga proizlazi da se ocjena iskaza vjetaka svodi na ocjenji-
vanje etiri skupine injenica: 1. provjeru stvarnog i postupovnog fiksiranja
injenica; 2. posrednu provjeru strunosti i podobnosti vjetaka; 3. provjeru
metoda rada; 4. provjeru usklaenosti iskaza vjetaka s ostalim dokazima.
Analizirajui navedena pitanja, tijelo postupka moe posumnjati u to-
nost danog miljenja i odluiti ne prihvatiti ga. Zakon o kaznenom pos-
tupku razlikuje sluajeve nedostataka nalaza od sluajeva nedostataka
miljenja.
Ako je nalaz nejasan, nepotpun, proturjean sam sa sobom ili drugim
okolnostima, ili ako je vjetailo vie vjetaka, a njihovi se nalazi bitno
razilaze, tijelo postupka treba najprije pokuati otkloniti te nedostatke po-
novnim sasluanjem istog vjetaka, a tek ako to nije mogue, ponovnim
vjetaenjem (obnova vjetaenja) s istim ili drugim vjetacima.

884
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Razmatrajui rjenik zakonodavca, izraz "tonost" odnosi se na tonost

odnosno netonost podataka na osnovi kojih je donijeto miljenje, a ne ne-
pravilnost ili neosnovanost samog konanog miljenja vjetaka. Obino su
to sluajevi kada su podaci na kojima se temelji miljenje vjetaka netoni
ili je vjetaenje oito nekvalitetno provedeno. Nakon to je tijelo postupka
poduzelo sve zakonom predviene radnje kako bi otklonilo nedostatke u
iskazu vjetaka (ako ih je bilo), dobiva se konani iskaz vjetaka.
Reeno je da miljenja vjetaka mogu biti suprotstavljena, mogu se ra-
zilaziti, a mogu biti i pogrena. Zato pri kritikoj ocjeni dokaza vjetae-
njem prema unutarnjem sudakom uvjerenju tijelo postupka mora cijeniti
sve okolnosti kaznenog djela i sve raspoloive dokaze na potpun i objekti-
van nain. Pri ocjeni miljenja vjetaka mogu se javiti sljedee dokazne
situacije: 1. miljenje vjetaka slae se s drugim raspoloivim dokazima;
2. postoji suprotnost izmeu zakljuaka vjetaka i drugih dokaza (svih ili
nekih); 3. izmeu vjetaenja i drugih dokaza nema nune povezanosti.
Ako se proturjenosti meu dokazima ne mogu rijeiti bez odreivanja
ponovnog vjetaenja, treba ponoviti vjetaenje, ako je to s obzirom na pred-
met vjetaenja mogue. Tijelo postupka ne smije unaprijed pokloniti vjeru
niti jednom dokazu i odbaciti drugi ili druge bez studioznog provjeravanja,
jer je takav postupak protuzakonit. Svi dokazi moraju initi elemente jedne
cjeline, tzv. sustav dokaza (dokazna zgrada). Ta cjelina daje sintetian i defi-
nitivan dokaz na kojemu sa gradi rekonstrukcija injeninog stanja.
Ocjenjujui iskaz vjetaka, tijelo postupka mora paziti ne radi li se slu-
ajno o tzv. ispriivoj pogreci vjetaka. Rije je o sluajevima atipinog
dogaaja ili predmeta vjetaenja, kada redovito profesionalno struno
znanje uza sve individualne napore vjetaka ne omoguuje uspjeno rjee-
nje sluaja, pa ako pri tome vjetak pogrijei, rije je o ispriivoj pogreci
vjetaka (ispriivi vitium artis).
S druge strane, postoje i neispriive pogreke vjetaka. To su slu-
ajevi kada vjetaci ne raspolau potrebnim strunim znanjem ili vjeti-
nama. Moe se raditi i o nedostatnosti ili neadekvatnosti predmeta vjeta-
enja, pri emu se vjetak, iako je toga svjestan, ipak uputa u postupak
vjetaenja i meritorno rjeavanje neke stvari, ne doputajui mogunost
alternativa, iako su one, barem teoretski, mogue.
Ako vjetak u takvim sluajevima oiti nedostatak znanja ne kompen-
zira potrebnim konzultacijama s drugim vjetacima (strunjacima), ili ne
konzultira strunu literaturu ili ne da miljenje s potrebnim ogradama u
smislu njegove kategorinosti, i pri tome pogrijei, rije je o neispriivoj
pogreci vjetaka, neispriivom vitium artis. Ovom pogrekom dovodi se
u pitanje ne samo objektivnost zakljuka vjetaka nego se i degradiraju
temeljni postulati funkcije vjetaka i samog pravnog instituta vjetaenja.
Time se ipso facto takav vjetak kompromitira.

885
_______________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Tijelo postupka mora brinuti i o elementima neznanstvenosti pri

vjetaenju. Neznanstvenost se manifestira kroz sljedee oblike: 1) misti-
ku (kada budete radili tako dugo kao ja ...); 2) intuiciju (ja se pouzdajem u
svoju intuiciju...); 3) samozadovoljstvo (rijeio sam tisue sluajeva i nika-
da se nije utvrdilo da sam u krivu...); 4) "ukopavanje" (moji nalazi i milje-
nja podnijeli su test vremena...).
Tijelo postupka jednako tako mora voditi rauna o tzv. obvezi znanstve-
nosti vjetaenja, koja dolazi do izraaja kroz: 1. znanstveno istraivanje,
znanstveni i vjetakov pokus i diskusiju: (koji su nai temeljni principi?);
2. kontinuirano usavravanje: (zato sam to uinio na taj nain, postoji
li bolji nain?); 3. samoanaliziranje: (zato tako zakljuujem, mislim?);
4. kalibraciju: (jesam li tako dobar kao to mislim da jesam?)
Rije je o kontroli znanstvene utemeljenosti sredstava i metoda vje-
taka. Za procjenu navedene znanstvene utemeljenosti danas vrijede slje-
dei kriteriji: 1) znanstvenost upotrijebljenog sredstva ili metode prema
osobnom izboru vjetaka u postupku vjetaenja mora biti utemeljena
na znanstvenoj provjeri ili preporuci prakse; 2) primijenjena sredstva i
metode moraju biti u skladu sa suvremenom razinom znanosti i tehnike;
3) mora postojati mogunost znanstvenog predvianja rezultata vjetae-
nja i odreivanja stupnja pouzdanosti rezultata i 4) mora postojati mogu-
nost pravovremenog i utemeljenog odreivanja optimalnih uvjeta primje-
ne sredstava ili metoda (vjetakovih zahvata).
Prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, ako se podaci vje-
taka u njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je njihov nalaz nejasan,
nepotpun ili u proturjenosti sam sa sobom ili s izvienim okolnosti-
ma, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vjetaka,
obnovit e se vjetaenje s istim ili drugim vjetacima. Ako u miljenju
vjetaka ima proturjenosti, ili nedostataka ili se pojavi osnovana sum-
nja u tonost danog miljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu ot-
kloniti ponovnim ispitivanjem vjetaka, zatrait e se miljenje drugih
vjetaka.
Iz izloenog proizlazi da se nedostaci u nalazu i miljenju vjetaka o ko-
jima je rije mogu otkloniti: ponovnim sasluanjem istog vjetaka, ponov-
nim vjetaenjem istog vjetaka i ponovnim vjetaenjem drugog vjetaka.
Ponovna ekspertiza odreuje se glede istog predmeta vjetaenja i radi
rjeavanja istih pitanja koja su bila postavljena i u ranijem vjetaenju.
Zbog toga zakonodavac vjerojatno i koristi izraz "obnovit e se", dakle, ri-
je je o obnovljenom vjetaenju.
Stvarno je rije o ponovnom vjetaenju. Bitna obiljeja ponovnog vje-
taenja jesu da se odreuje u vezi s istim predmetom vjetaenja i radi
rjeavanja istih pitanja koja su bila postavljena u prvobitnom nalogu za
vjetaenje. Po svemu, izraz "obnovljeno" vjetaenje nije prikladan, jer

886
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

upuuje na obino ponavljanje, a radi se upravo o tome da se izbjegne stari

nalaz i ponovi vjetaenje na drugi nain.
Tijelo postupka mora uvijek utvrditi mogu li se nedostaci u ranijem
vjetaenju otkloniti ispitivanjem istog vjetaka. To znai da on mora oci-
jeniti karakter nedostataka i nepotpunosti u prvom vjetaenju i kako su
se oni odrazili na zakljuak prvog vjetaka. To je klju za razgranienje i
razlikovanje dopunskih od obnovljenih (ponovnih) vjetaenja.
Tijekom dopunskog vjetaenja ispituju se dopunski materijali koji
nisu bili ranije ispitivani kao predmeti vjetaenja tijekom prvog vjetae-
nja i daju se odgovori na pitanja koja nisu bila postavljena ranijem vjeta-
ku. Novi nalaz i novo miljenje o novim injenicama koje su bile predmet
dopunskog vjetaenja u izvjesnoj su mjeri neovisni od ranijeg vjetae-
nja. Ako novo vjetaenje ima za predmet isti objekt koji je imalo i ranije
vjetaenje, ali se provodi radi dobivanja odgovora na nova pitanja, koja
nisu bila postavljena ranijem vjetaku, rije je, ustvari, o novom samo-
stalnom vjetaenju. Takvo vjetaenje moe se povjeriti i istom (ranijem)
vjetaku.
Odnos izmeu osnovnog i dopunskog vjetaenja odreen je njihovim
nazivom. Dopunsko vjetaenje dovrava "ekspertiznu zgradu", zaokruu-
je osnovno vjetaenje. Nepotpunost osnovnog vjetaenja, to vodi u obvez-
no provoenje dopunskog, u osnovi se svodi na sluajeve kad prvi vjetak
nije ispitao materijal vjetaenja u cjelini ili/i kad nije odgovorio na sva
pitanja u sluajevima parcijalnih nejasnoa u nalazu ili miljenju osno-
vnog (prvog) vjetaenja. To je primarni razlog za odreivanje dopunskog
vjetaenja. Isto tako, preporua se provoenje dopunskog vjetaenja ako
se jave nove injenice iz istoga kompleksa ili/i nova pitanja u vezi s njima.
Iz navedenoga slijedi da se nunost glede odreivanja dopunskog vjetae-
nja moe javiti neovisno od kvalitete osnovnog vjetaenja.
Za brojna kriminalistika vjetaenja nee biti mogue provesti dopun-
ska vjetaenja ili ponovno vjetaenje jer je sav materijal koji je bio pred-
met vjetaenja uniten tijekom prvog ispitivanja. To su sluajevi kada su
primijenjene destruktivne metode ispitivanja predmeta vjetaenja. Zato
tijekom vjetaenja prednost uvijek treba dati nedestruktivnim metoda-
ma. Zakon o kaznenom postupku propisuje, ako je mogue, da se dio pre-
dmeta vjetaenja ostavi za ponovno vjetaenje.
Odreivanje dopunskog vjetaenja ne mora znaiti nezadovoljstvo
osnovnim (prvim) vjetaenjem, nego moe znaiti da su se pojavili novi
materijali za vjetaenje i javila nova pitanja, bilo da su otkrivene nove
injenice ili je postupak bacio novo svjetlo na ve poznate injenice, pa je
za njihovo objanjenje potrebno dopunsko vjetaenje. To znai da osnovno
vjetaenje moe biti i vrlo kvalitetno provedeno, pa da se, ipak, javi potre-
ba za dopunskim vjetaenjem.

887
_______________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Kad je rije o obnovi vjetaenja (ponovno vjetaenje), ono mora biti

rezultat kritike ocjene miljenja prvog vjetaenja s negativnim rezulta-
tom. Kao osnova za obnovu vjetaenja mogu se javiti sljedee injenice:
1. bitno razilaenje podataka u nalazima vie vjetaka kod timskih vje-
taenja; 2. nejasnoe u nalazu ili nepotpunost nalaza; 3. proturjenost na-
laza u njemu samom ili s izvienim okolnostima.
Za obnovu vjetaenja vane su: 1. proturjenosti u samom miljenju ili
s izvienim okolnostima; 2. osnovana sumnja u tonost danog miljenja; 3.
pogreke u miljenju, npr. u vidu bitnog razilaenja podataka u miljenju
s onim u nalazu; 4. nejasnoa ili nepotpunost miljenja.
Kada sud raspolae s dva proturjena miljenja vjetaka, koja su kate-
gorika (izvjesna), ili s dva neodreena miljenja vjetaka, odnosno s neo-
dreenim i kategorikim miljenjem, moe se postupiti na sljedee naine:
1. ukloniti proturjenosti ili nedostatke ponovnim sasluavanjem istog ili
istih vjetaka (dopunsko vjetaenje); 2. odrediti ponovno vjetaenje s
istim vjetakom ili drugim vjetakom; 3. ukloniti iskaz jednog, a prihvatiti
iskaz drugog vjetaka.
Obnova vjetaenja provodi se ako su nejasnoe i nepotpunosti od bitne
vanosti, a ne mogu se ispraviti s istim vjetakom koji je proveo osnovno
vjetaenje. Kod ponovnog vjetaenja ono e iznimno biti povjereno rani-
jem vjetaku, inae, novim vjetacima.
Ponovna se vjetaenja najee odreuju zbog znanstvene neosnova-
nosti osnovne ekspertize ili primjene neadekvatnih metoda vjetaenja.
Isto tako, to su sluajevi kad je injenino stanje i nakon vjetaenja osta-
lo nerazjanjeno, kad se predmet vjetaenja ne moe postupovno iden-
tificirati ili je manjkav, a naknadno je primljen materijal koji omoguuje
uspjeno ispitivanje i sl. Kad god se javlja sumnja u kvalificiranost ranijeg
vjetaka, treba u obnovljenom vjetaenju odrediti nove vjetake.
Proturjenosti koje se javljaju pri vjetaenju mogu biti rezultat prim-
jene razliitih metoda ispitivanja. Meutim, iako se moe raditi o razlii-
tim metodama, ako su one znanstveno verificirane i struno primijenjene,
moraju dovesti do istog rezultata. Primjena neznanstvenih metoda vodi
do kontradiktornih rezultata vjetaenja. Kao esta i znaajna osnova za
obnovu vjetaenja javlja se postojanje proturjenosti izmeu nalaza eks-
pertize i drugih dokaza u istoj kaznenoj stvari. Zakonodavac za to koristi
izraz "s izvienim okolnostima".
Kada je rije o miljenju vjetaka, tijelo postupka, ako nije zadovoljno s
njim, prosuuje je li mu potrebno novo miljenje ili ne. On moe prihvatiti
nalaz, a odbaciti miljenje, osobito ako ono ne proizlazi iz danog nalaza.
S obzirom na prirodu spornih injenica i metodiku njihova utvrivanja,
tijelo postupka e zatraiti ponovno miljenje kada nije u stanju samo raz-
graniiti identifikacijska obiljeja i dati njihovu pravilnu ocjenu, jer ne ras-

888
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

polae posebnim izvanpravnim znanjima. Meutim, i kada bi raspolagalo

tim znanjima potrebnim za davanje nalaza i miljenja, ono ih ne moe
dati zbog nespojivosti funkcija.
Proturjenost rezultata vjetaenja s drugim dokazima svakako dovodi
u sumnju pravilnost miljenja vjetaka. Ako tijelo postupka spornu inje-
nicu ne moe dokazati drugim dokazima, mora odrediti novo vjetaenje.
Meutim, ako tijelo postupka smatra da je sporna injenica dokazana dru-
gim dokazima, koji su pouzdani, ne mora odrediti ponovno vjetaenje.
U protivnom, obvezatno je ponovno vjetaenje. Tijelo postupka nije
duno licitirati nova vjetaenja sve dok se ne postigne jednoglasnost
meu vjetacima. Sud je ovlaten prikloniti se jednom vjetaenju, a odba-
citi drugo ili druga, ali tu svoju odluku mora uvjerljivo i jasno obrazloiti i
vrsto argumentirati (potkrijepiti injenicama).
Nema svrhe odreivati ponovno vjetaenje ako se unaprijed sigurno
zna da njegovo odreivanje nema smisla jer nee pruiti nove i sigurne
rezultate, npr. zato to je uniten ili bitno izmijenjen predmet vjetaenja
ili ne postoje provjerene znanstvene metode za rjeavanje postavljenih pi-
tanja i sl.
Dopunsko vjetaenje ili ponovno vjetaenje odreuju se novim pisa-
nim nalogom u kojem se mora navesti u vezi s kojim se injenicama po-
duzima vjetaenje i kome se povjerava. Treba navesti da je u konkretnoj
kaznenoj stvari ve ranije provedeno vjetaenje i koji su odgovori dobive-
ni, kome je bilo povjereno.
Ako je bilo vie vjetaenja, sud mora navesti koje iskaze vjetaka ne
smatra prihvatljivim i zbog ega, navesti eventualne primjedbe i prigovo-
re stranaka ako ih je bilo u odnosu na prvo vjetaenje, obrazloiti u emu
se sastoji nejasnoa, nepotpunost, proturjenost prvog iskaza vjetaka.
Dakle, tijelo postupka mora dati kritiku analizu ranijeg vjetaenja s
do tada utvrenim injenicama. Isti je sluaj kada tijelo postupka usvaja
miljenje vjetaka. On mora detaljno obrazloiti zato je prihvatio odre-
eno vjetaenje. U sluaju kada ne prihvati iskaz vjetaka, ali i ne odre-
di ponovno vjetaenje, mora osim obrazloenja zato nije prihvatio iskaz
vjetaka navesti i razloge zato nije odredio ponovno vjetaenje.
Iz obrazloenja proizlazi da je temelj za razlikovanje dopunskih od po-
novnih vjetaenja pitanje o kakvim se prazninama radi u nalazu i milje-
nju prvog vjetaka (ranijeg), tj. jesu li oni problematini u odreenom di-
jelu ili u cjelini. U prvom sluaju sud mora odrediti dopunsko, a u drugom
ponovno vjetaenje.
Zadaci ponovnog vjetaenja jesu stvaranje novog znanstvenog dokaza
i kritika ocjena ranijeg vjetaenja. Sud ne moe odrediti ponovno vjeta-
enje samo radi dobivanja kritikog osvrta na ranije vjetaenje. Ocjena
prvog vjetaenja pitanje je suda.

889
_______________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Sud mora rijeiti sljedea pitanja: 1. je li provoenje ponovnog vjetae-

nja uope mogue; 2. je li iskaz vjetaka bitan za rjeenje kaznene stvari;
3. mogu li nedostaci u osnovnom vjetaenju utjecati na njegovu osnova-
nost, pravilnost i potpunost; 4. je li ponovno vjetaenje svrsishodno; 5. je
li mogue dati odgovor na traena pitanja; 6. kako je naknadno utvriva-
nje razloga za izuzee moglo utjecati na objektivnost osnovnog vjetae-
nja, dakle, kada je rije o tzv. sumnjivom vjetaku (expertus suspectus) u
smislu objektivnosti njegova iskaza. Odreivanje ponovnog vjetaenja je
taktiko pitanje koje se rjeava ovisno o okolnostima svakog konkretnog
sluaja.
U praksi se postavlja i pitanje koliko vjetaka treba odrediti pri ponov-
nom vjetaenju? Prema odredbama Zakona o kaznenom postupku odre-
uje se jedan vjetak, a dva ili vie kada je rije o sloenim vjetaenjima.
Sud e odrediti vie vjetaka ako to zahtijeva opsenost vjetaenja, ako
se trai vea pouzdanost njegovih rezultata, kada je predmet vjetaenja
potrebno pregledati sa stajalita razliitih struka, zbog kratkoe vremena,
odnosno zbog vezanosti za rokove i sl.

2. Postupak vjetaenja

U svakodnevnoj praksi najee se stadiji vjetaenja dijele na uvodni,

analitiki i sintetiki. Uvodni se stadij sastoji u odreivanju vjetaenja
i pozivanju vjetaka da predmet vjetaenja paljivo razmotri, da tono
navede sve to zapazi i nae, te da svoje miljenje iznese nepristrano i u
skladu s pravilima znanosti i vjetine. Posebno treba upozoriti vjetaka na
posljedice davanja lanog iskaza. Pitanja koja se u ovom stadiju postav-
ljaju vjetaku moraju pripadati podruju njegove strunosti i moraju biti
struna.
Vjetak ne smije sam proirivati pitanja iz svog strunog podruja,
niti smije ulaziti u pitanja izvan podruja svoje strunosti, iako su u
vezi s njim. Tom stadiju ponekad pripadaju i prethodne konzultaci-
je s vjetakom. To su konzultacije tijela postupka koje ono poduzima s
vjetakom prije odreivanja naloga za vjetaenje. One tijelo postupka
usmjeravaju na pravo znanstveno podruje, omoguuju mu pravilno for-
muliranje pitanja i zahtjeva vjetaku, kao i osiguranje potrebnog mate-
rijala za vjetaenje.
Vjetak vjetai ono to mu je naloeno. Zadaci vjetaenja moraju biti
precizirani. On je duan tijelo postupka uputiti na potrebu provoenja do-
punskih ispitivanja te zatraiti dopunu ili izmjenu naloga. Zakljuni sta-
dij svodi se na davanje nalaza i miljenja.

890
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

a) Odabir vjetaka

Jedno od sredinjih pitanja dokazivanja vjetaenjem jest izbor osobe

vjetaka, to je u nadlenosti tijela postupka, i to kako s obzirom na stru-
ni profil vjetaka, tako i u odnosu na njegovu osobnost. Svrsishodan izbor
osobe vjetaka pretpostavlja posjedovanje irokog opeg i profesionalnog
obrazovanja na strani tijela postupka. Bez tog znanja tijelo postupka ne
moe ni pravilno sastaviti nalog za vjetaenje.
S obzirom na to da vjetak u postupku svojim strunim znanjem iz
izvanpravnih podruja treba dopuniti iskustveno znanje tijela postupka,
izbor osobe vjetaka javlja se kao sredinji problem dokaza vjetaenjem.
Pri odreivanju vjetaenja tijelo postupka mora voditi rauna o slje-
deem: 1. potrebnoj specijalnosti i kompetentnosti vjetaka u odnosu na
konkretni sluaj (karakter strunosti) - rije je o elementima tzv. tehnike
sposobnosti vjetaka. To je posjedovanje potrebnog znanja u vidu strune
spreme koje omoguuje vjetaku provoenje vjetaenja prema pravilima
struke.
Pojam strune spreme prilino je neodreen, to u praksi dovodi do re-
lativnosti potrebe izvoenja dokaza vjetaenjem, osobito ako se sporne
injenice mogu utvrditi drugim dokazima. Krug znanja i vjetina koje se
koriste u postupku vjetaenja praktiki je bez granica.
Kako bi tijelo postupka moglo odluiti kome povjeriti vjetaenje, mora
postaviti bar priblinu verziju o tome kako e se vjetaenje konkretno
odvijati. Prema odredbama Zakona o kaznenom postupku nalog za vje-
taenje dostavlja se i strankama. Ovaj postupovni institut jami stran-
kama mogunost kontroliranja ispravnosti naloga za vjetaenje, profila
vjetaka ili strune ustanove (dravnog tijela), kao i, eventualno, injenica
vezanih uz moralne i profesionalne kvalifikacije vjetaka, tehniku oprem-
ljenost itd.
Kvaliteta pitanja postavljenih vjetaku igra veliku ulogu u postupku
vjetaenja. Ta pitanja moraju imati odreeni sadraj i kvalitetu, moraju
biti to konkretnija, precizna i jasna, tako da omogue vjetaku davanje
jasnog i odlunog odgovora.
Ne treba rabiti malo poznate termine, osobito ne one koji nisu poznati
vjetaku, a ako je to nuno, treba ih objasniti. Pitanja moraju biti pravo-
vremeno postavljena, to znai niti prerano niti prekasno, vezana uz stru-
na znanja zbog kojih se i odreuje vjetaenje (ovo u svakodnevnoj prak-
si tijelima postupka ini odreene tekoe), tako formulirana da vjetak
moe dati ili pozitivan ili negativan odgovor, postavljena odreenim redom,
kako bi odgovori na njih dali jasnu sliku okolnosti koje se ispituju. Rije
je o skali pitanja od opih do konkretnih, koja moraju biti nedvosmislena
i vezana uz bitne (vane) injenice koje pridonose razjanjavanju sluaja.

891
_______________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

Sukladno postupovnim odredbama, vjetaenje se odreuje pisanim

nalogom tijela koje vodi postupak. U nalogu se mora navesti u vezi s
kojim injenicama se vjetaenje obavlja i kome se povjerava. Nalog se
dostavlja i strankama. Ako za odreenu vrstu vjetaenja postoji struna
ustanova ili se vjetaenje moe obaviti unutar dravnog tijela, takva vje-
taenja, osobito sloenija po slovu zakona, povjeravaju se takvim ustano-
vama, odnosno dravnom tijelu.
Zakonska koncepcija davanja prednosti strunim ustanovama i drav-
nim tijelima polazi sa stajalita da ta tijela mogu najpotpunije udovoljiti
visokim aspiracijama kaznenog postupka, jer se pretpostavlja strunost
vjetaka i suvremena znanstveno-tehnika instrumentalna baza. Inae se,
u pravilu, nalogom odreuje jedan vjetak, a ako je vjetaenje sloeno
- dva ili vie vjetaka.

b) Preuzimanje vjetaenja

Preuzimanje vjetaenja jedna je od temeljnih obveza vjetaka. To je du-

nost pristupa tijelu postupka i preuzimanja zadatka vjetaenja. Sukladno
zakonskim odredbama, osoba koja se poziva za vjetaka duna je odazvati
se pozivu, preuzeti nalog za vjetaenje i dati nalaz i miljenje.
U sluaju postojanja razloga za izuzee, vjetak nije duan prihvatiti
vjetaenje (pravo odbijanja vjetaenja). Pravne osobe koje ne raspolau
odgovarajuim strunim profilima kadrova ili opremom nisu dune postu-
piti po nalogu, ali moraju obavijestiti tijelo postupka o razlozima neprih-
vaanja vjetaenja.
Najvanija dunost vjetaka je izrada nalaza i miljenja (iznimno samo
nalaza ili samo miljenja). To je druga dunost. Trea je dunost vjetaka
iznoenje nalaza i miljenja nepristrano i u skladu s pravilima znanosti
i vjetine ije su metode primijenjene tijekom vjetaenja. etvrta je du-
nost polaganje prisege prema odluci suda, osim ako nije rije o vjetacima
koji rade u strunim ustanovama i dravnim tijelima ili su stalni sudski
vjetaci.
Zakon inzistira na dunosti vjetaenja kao posebnoj dunosti uteme-
ljenoj na nalogu, iako je vjetak naelno zamjenjiv. Inae, vjetak ne odgo-
vara za svoje neiskustvo i neznanje jer je u tom pogledu pokriven nalogom
tijela postupka. Budui da nema dunosti bez prava, i vjetak ima odre-
ena prava, npr. pravo prisustvovanja oevidu ili rekonstrukciji ili drugoj
postupovnoj radnji. U takvim sluajevima ima pravo predloiti da se raz-
jasne pojedine okolnosti ili da se osobama postave odreena pitanja.
Vjetak moe predloiti izvoenje odreenih novih dokaza ili traiti
pribavljanje odreenih predmeta, odnosno podataka koji su od vanosti za

892
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

davanje nalaza i miljenja, a moe traiti razna dodatna objanjenja, kao

i razmatrati spise. Prirodno, vjetak ima pravo upoznati se s kaznenom
stvari u sadrajnom smislu onoliko koliko se sadraj neposredno odno-
si na objekt vjetaenja. Odredba Zakona o kaznenom postupku obvezuje
vjetake da briljivo proue predmet vjetaenja, tono navedu sve to za-
paze i nau i da daju miljenje nepristrano i sukladno pravilima znanosti
i umijea. esto e biti nemogue da vjetak na roitu odreenom u na-
redbi o odreivanju vjetaenja i vjetaka odmah obavi vjetaenje. U tak-
vom se sluaju najprije mora odrati roite za preuzimanje vjetaenja.
Slina je situacija kada se od vjetaka zahtijeva da dade samo nalaz
ili samo miljenje, a za davanje takvog nalaza, odnosno miljenja, potre-
ban je dugotrajniji pregled predmeta vjetaenja, odnosno ranijeg nalaza.
I tu e najprije trebati odrediti roite za preuzimanje vjetaenja. Samo
u sluaju kada nije potreban dugotrajniji pregled predmeta vjetaenja
ili ranijeg nalaza (ako se od vjetaka zahtijeva da na temelju tog nalaza
da miljenje), na roitu odreenom u naredbi o odreivanju vjetaenja i
vjetaka obavit e se i samo vjetaenje.

c) Unoenje rezultata vjetaenja u predmet

Da bi se na rezultatima vjetaenja mogle temeljiti sudske odluke, oni mora-

ju postati sastavni dio spisa predmeta. U nj se uvrtavaju na razliite naine.
Kad vjetaenje odreuje policija ili istrani sudac prema naelu hit-
nosti, vjetak daje pisani iskaz koji je prilog kaznene prijave ili sastavni
dio istranog spisa, a on to postaje trenutkom dostave tijelu koje je izdalo
nalog. Prigovor protiv optunice je prva prilika za oitovanje o vjetaenju.
Kad se vjetaenje odreuje tijekom glavne rasprave, vjetaka se iznimno
rijetko poziva radi vjetaenja na samoj raspravi, u pravilu u jednostav-
nim sluajevima, kad je mogue dati iskaz temeljem odreene dokumena-
tacije. U preteitom broju sluajeva vjetaka se poziva da preuzme pred-
met i da vjetaenje obavi izvan suda.
Kad se vjetaenje obavlja tijekom glavne rasprave, vjetak svoj iskaz
diktira na zapisnik. Nakon to iskaz iznese, otvara se mogunost da mu
stranke postavljaju pitanja. To znai da je iskaz vjetaka podloan kontra-
diktornoj raspravi. Sastavnim dijelom predmeta navedeni iskaz postaje
trenutkom sastavljanja zapisnika.
Kad se vjetaenje obavlja izvan glavne rasprave, vjetak sastavlja nalaz
i miljenje i dostavlja ga sudu odnosno sam ga donosi na glavnu raspra-
vu. S obzirom na naelo neposrednog izvoenja dokaza, vjetak je duan na
glavnoj raspravi izloiti svoj iskaz. Pri tome njegov pisani nalaz i miljenje
mogu biti poloeni u spis ili, to ovisi o nizu detalja, diktirani u zapisnik.

893
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

d) Zapisnik o vjetaenju

Zapisnik o nalazu i miljenju vjetaka mora se odnositi na predmet vjeta-

enja naveden u nalogu suda, kao i na postavljena pitanja. U protivnom,
iskaz vjetaka nema postupovnu vrijednost u konkretnoj kaznenoj stvari i
ne moe se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.
Uvodni dio zapisnika, kako je ranije navedeno, treba sadravati po-
datke o tijelu koje je naredilo vjetaenje, uz navoenje broja i datuma
naloga, njegova kratkog sadraja (navode se opi podaci o predmetu vje-
taenja, postavljenim pitanjima i sl.), navode se uvjeti pod kojima je vje-
taenje provedeno i sl.
Nalaz (visum repertum)je drugi dio zapisnika o vjetaenju ili dispozi-
tivni (opisni) dio. On u sadrajnom smislu mora biti izravan odraz onoga
to je vjetak ustanovio ispitivanjem predmeta vjetaenja. U tom dijelu
zapisnika vjetak navodi sve to je opazio tijekom ispitivanja (analizira-
nja), a to je relevantno za zadae dobivene od tijela postupka.
Sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, vjetak je du-
an predmet vjetaenja pozorno razmotriti i tono navesti sve to opazi
i nae. Formulacije u nalazu moraju biti takve da glede vanih injenica
daju najvjerniju sliku o onome to je bilo predmet vjetaenja bez ikakvog
uopavanja ili operiranja s vjerojatnou. Ako vjetak pregledom predme-
ta vjetaenja nije mogao utvrditi pravo injenino stanje, treba tu nepouz-
danost bez sustezanja posebno istaknuti.
Iz izloenoga proizlazi da je nalaz navoenje skupa injenica potrebnih
za davanje miljenja vjetaka. U nalaz primarno ulaze injenice koje je
zapazio, pronaao i odabrao vjetak, ali i druge injenice koje je tijelo pos-
tupka utvrdilo ili koje je utvrdio i pronaao drugi vjetak i sl. To znai da
vjetak moe uzeti za osnovu svog nalaza i injenice iz sudskog spisa za
ije opaanje i pronalaenje nije potrebno posebno struno znanje.
Posebno detaljno mora biti opisan materijal primljen za vjetaenje
(predmet vjetaenja). Mora se konstatirati pravilnost ili nepravilnost gle-
de pakiranja predmeta vjetaenja, jesu li nastupile kakve promjene (pos-
ljedice), i koje, od kakvog su eventualno mogueg utjecaja na tijek i ishod
vjetaenja i sl.
Navoenje i opisivanje predmeta vjetaenja mora biti izvreno tako
da u svako doba omoguava njegovu identifikaciju. Slijedi prikaz pitanja i
zahtjeva postavljenih vjetaku, prikaz primijenjenih metoda i instrumen-
tarija i postignuti rezultati.
Navodi u zapisniku moraju biti takvi da predstavljaju vjernu sliku opa-
enoga (ustanovljenog) injeninog fonda koji je bio predmet vjetaenja,
bez ikakvog uopavanja ili operiranja s pretpostavkama i vjerojatnou.
Ako vjetak nije mogao utvrditi pravo injenino stanje, on to mora u na-

894
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TAKTIKA

lazu istaknuti. Preporuuje se utvrene injenice i nalaze fiksirati tehni-

kim i grafikim sredstvima, osobito ako se ne mogu dobro opisati rijeima.
Nalaz mora biti iscrpan i jasan. Kad je netko prisustvovao vjetaenju,
treba i to navesti, i u kojem svojstvu, kao i nove okolnosti otkrivene tije-
kom vjetaenja uz analizu dostavljenog materijala.
Ako je vjetak tijekom vjetaenja koristio i druge izvore saznanja o
injenicama, a ne samo rezultate svojih pregleda, to treba posebno istak-
nuti radi preglednosti i potpunosti materijala. Sadraj nalaza je de facto
odraz onoga to je vjetak zapazio tijekom vjetaenja, koritenjem svog
posebnog strunog znanja i umijea. U zapisniku o vjetaenju moraju biti
navedene i ope i posebne verzije vjetaka, a ne samo konaan rezultat, jer
je vaan i put do rezultata.
Miljenje (parere) je trei dio iskaza vjetaka. Ono se izvodi iz utvre-
nog injeninog stanja navedenog u nalazu. Kad god je to mogue, milje-
nje (zakljuak) treba biti saet i jezgrovito formuliran, znanstveno osno-
van odgovor na postavljena pitanja i zadatke. Zakljuak je tvrdnja koja
mora biti obrazloena. Posebno treba apostrofirati injenice na kojima se
tvrdnja temelji, nain na koji je izvedena, u kojoj su mjeri izvedene inje-
nice pouzdan temelj za izvoenje tvrdnje, daju li se tvrdnje s rezervom i sl.
Miljenje mora biti nepristrano i u skladu s pravilima znanosti ili vje-
tine koju je tijekom vjetaenja primijenio vjetak. To je logini znanstveni
sud o injenicama iz nalaza, to znai da mora logiki proizlaziti iz rezul-
tata dobivenih ispitivanjem predmeta vjetaenja, a u vezi s postavljenim
pitanjima i zadacima vjetaka od strane tijela postupka. Osim to mora
biti jasno izloeno, miljenje mora biti potkrijepljeno dokazima.

3. Pogreke u vjetaenju

Pogreke do kojih dolazi u vezi s vjetaenjem raznovrsne su, a najee

je rije o sljedeim: 1. vjetacima se postavljaju pitanja na koja oni prema
svom strunom profilu ne mogu dati odgovore, dakle, ona koja su u dome-
ni drugih vjetaka; 2. tijelo postupka ne poznaje dovoljno domete pojedi-
nih podruja kriminalistikih vjetaenja i ne vodi dovoljno rauna o ne-
razraenosti odgovarajue metodologije kod ispitivanja objektivnog nalaza
u vidu tragova i predmeta kaznenog djela; 3. tijelo postupka odreuje vje-
taenja i u sluajevima kada sporna pitanja moe rijeiti i bez izvoenja
dokaza vjetaenjem; 4. kad postoje brojni predmeti vjetaenja, sluajevi
tzv. mnogopredmetnih vjetaenja, koji trae timsko vjetaenje, tijelo pos-
tupka - to zbog brzine postupka, to zbog financijskih razloga - ne upuuje
na vjetaenja sve predmete vjetaenja. Provoenje vjetaenja ne smije
ovisiti o vremenu njegova trajanja ili trokovima vjetaenja, jer se provodi

895
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

u interesu spoznaje istine. Ispitivanje u postupku vjetaenja samo dijela

predmeta vjetaenja javlja se kao dokazno nepouzdano; 5. vjetaenja se ne
odreuju pravovremeno, to dovodi do odugovlaenja postupka,
nemogunos-
ti utvrivanja pravog stanja stvari zbog nastalih promjena na predmetima
vjetaenja (kontaminacija, unitenje ili oteenje); 6. predmeti vjetaenja
se ne upuuju na vjetaenje istodobno s nalogom za vjetaenje; 7. sadraji
naloga za vjetaenje nisu standardizirani. Tamo gdje je to potrebno, navodi
se premali broj pitanja ili su ona pogrena, ne opisuje se dobro predmet vje-
taenja, ve se izlaz nalazi u tzv. generalnoj klauzuli; 8. tijelo postupka ne
poznaje dovoljno metode i sredstva kriminalistikih vjetaenja, osobito one
koji se primjenjuju u posebnim strunim ustanovama i dravnim tijelima.

4. Struna pomo

a) Ope naznake

Struna pomo je posebni oblik djelatnosti koji se sastoji u pruanju raz-

novrsnih oblika stvarne pomoi tijelu koje provodi kriminalistiku radnju.
Teko je nabrojati u kojim se sve oblicima javlja. Ona obuhvaa ekspertiznu
djelatnost, struno-tehniku pomo, vjetine, posebna iskustvena znanja itd.
Odredbe Zakona o kaznenom postupku posebno su rijeile pitanje pru-
anja potrebne pomoi istranom sucu od strane redarstvenih tijela i dru-
gih dravnih tijela. Rije je o kriminalistiko-tehnikoj pomoi i drugim
oblicima potrebne pomoi tijekom provoenja istrage.
Struna pomo mora biti raznovrsna, nesebina i stalna. U osnovi moe
biti izravna i neizravna. Neki oblici pruanja strune pomoi ustalili su se
u praksi i esto se ponavljaju kao kriminalistiko-tehnika pomo.

b) Oblici strune pomoi

b.1) Opi oblici

Sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, kada istrani sudac
provodi oevid ili rekonstrukciju moe zatraiti pomo strune osobe kri-
minalistiko-tehnike, prometne ili neke druge struke. Rije je o tzv. stru-
nim pomonicima.
Kao struna osoba u kaznenom postupku moe biti samo fizika oso-
ba, bez obzira na to to ta pomo moe biti zatraena i od pravnih osoba.
Zakon o kaznenom postupku u svojim odredbama samo nominira neke
oblike strunosti koja se trai od strunih pomonika.

896
 KRIMINALISTIK^ ____________________________________________________________

O broju strunih osoba koje mogu biti angairane u postupku Zakon o

kazne-
nom postupku ne govori nita. Sve ovisi o tehnikim i strunim pitanjima
koja
se javljaju u konkretnom kaznenom sluaju, a to je opet u najuoj vezi s
dostig-
nuima znanosti i tehnike i strunim znanjima koja se s time u vezi javljaju.
Oba oblika pruanja strune pomoi tijelu kaznenog postupka, u vidu
davanja strunih savjeta ili strune pomoi, mogu se odvijati paralelno.
Inicijativu za pruanje savjeta ili strune pomoi, u pravilu, daje tijelo pos-
tupka, tj. istrani sudac. Bez njegova zahtjeva ne moe doi do pruanja
te pomoi. To znai da on slobodno ocjenjuje je li mu u konkretnom sluaju
potrebna struna pomo, a, ovisno o vrsti tehnikih i drugih strunih pita-
nja, odluuje o vrsti i obliku strune pomoi.

b.2) Posebni oblici

Posebni oblici strune pomoi tijelima kaznenog postupka nuni su u pos-
tupcima u kojima je oteenik dijete ili u postupcima protiv maloljetnika,
u sloenim istranim predmetima i kad je nuno ispitivanje osoba putem
audio-video konferencije.
Postupovni propisi obvezuju tijelo postupka da pri ispitivanju djeteta
koristi psihologa, pedagoga, psihijatra ili drugu strunu osobu. Miljenja
strunih osoba o kojima je rije vana su i u pitanjima hoe li se dijete
ispitati u sudnici ili putem audio-video konferencije.
U sloenim istranim predmetima predsjednik suda moe odrediti da
istranom sucu u radu pomau sudski savjetnici i struni suradnici kao
struni pomonici (diplomirani kriminalisti). Oni mogu pripremati provo-
enje pojedinih radnji, primati izjave i prijedloge stranaka, te samostalno
poduzeti pojedinu istranu radnju koju im je istrani sudac povjerio.
Kad se radi o ispitivanju osoba putem audio-video konferencije sudu je
potrebna struna pomo radi ostvarenja i odravanja veza.

5. Struni savjet

Struni savjet je oblik ekspertizne djelatnosti koji se sastoji u davanju

savjeta i objanjenja iz podruja vanih za kriminalistiko istraivanje.
Kad je rije o strunim savjetnicima, Zakon o kaznenom postupku ne pred-
via njihove strune profile, nego samo mogunost koritenja.
Tijelo kaznenog postupka moe imenovati strune savjetnike onih
strunih profila koji se trae u konkretnom sluaju, s obzirom na vrstu
tehnikih i drugih strunih pitanja, kao i vrstu i prirodu kaznenopostu-
povne radnje koja se poduzima. Struni savjetnici duni su dati savjete i

897
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

objanjenja tijelu kaznenog postupka prema svom najboljem znanju te su

za dane savjete i objanjenja odgovorni.

898
 KRIMINALISTIK^ ____________________________________________________________

Istrani sudac moe od strune osobe traiti struna objanjenja i savje-

te izvan kaznenog postupka, ali samo kao svoju osobnu informaciju. U tak-
vim sluajevima ne postoji obveza udovoljavanja zahtjevu istranog suca.
Rezultati strune pomoi u obliku savjeta, miljenja, objanjenja i sl.
ne obvezuju sud. On moe zatraiti struni savjet ili strunu pomo i od
drugih strunih osoba ako nije zadovoljan rezultatima pruene strune
pomoi. Rad strunih osoba u ulozi savjetnika ili pomonika moe sadraj-
no biti jednak radu vjetaka, ali bez jednake postupovne vrijednosti.
Sva dravna tijela duna su sudovima i dravnim tijelima koja sudje-
luju u kaznenom postupku pruiti potrebnu pomo, poglavito ako se radi
o otkrivanju kaznenih djela i pronalaenju njihovih poinitelja. Rije je o
tzv. unutarnjoj pomoi u irem smislu rijei.
Zakonodavac koristi izraz "potrebna pomo". To je iri pojam od pravne
pomoi, jer pored pravne obuhvaa i druge oblike pomoi, posebno one
tehni-
ke prirode. To moe biti i koritenje prijevoznih sredstava, komunikacija i sl.
Prema Zakonu o kaznenom postupku, istrani sudac moe zatraiti od
osobe odgovarajue struke da mu radi objanjenja pojedinih tehnikih ili
drugih strunih pitanja koja se postavljaju u vezi s pribavljenim dokazi-
ma ili prilikom ispitivanja, odnosno poduzimanja drugih istranih radnji,
daju potrebna objanjenja. U sluaju potrebe istrani sudac moe traiti
objanjenje i od odgovarajue strune ustanove. Radi se o tzv. strunim sa-
vjetnicima istranog suca u sluajevima kada istrani sudac ne raspolae
dovoljnim znanjima iz izvanpravnih podruja, kao to su razna znanstve-
na i tehnika podruja, a ije poznavanje je odluno za objanjenje kazne-
ne stvari ili za provoenje istrane radnje.
U stadiju izvia kaznenih djela spoznajnu vanost imaju rezultati
kriminalistiko-tehnikog ispitivanja. Rije je o primjeni kriminalistiko-
tehnikih mogunosti u prikupljanju obavijesti o kaznenom dijelu i poi-
nitelju. Kako je istaknuto u prethodnom dijelu, za poetak vjetaenja nu-
an je nalog suda ili policije (kada se radi o odreenim hitnim istranim
radnjama). Ponekad policija na poetku, prilikom prikupljanja obavijesti,
raspolae s odreenim tragovima za koje nije jasno kakav im je znaaj u
odnosu na konkretne okolnosti.
Kad su tragovi takvog karaktera da omoguuju i kasnije vjetaenje, po-
licija ima mogunost zatraiti kriminalistiko-tehniko ispitivanje. Najee
u obzir dolazi primjena jednostavnijih kriminalistiko-tehnikih metoda, ali
to nije uvjet. To mogu biti i sloenije odnosno tehniki zahtjevnije situacije
koje kasnije mogu prerasti, pod zakonom propisanim uvjetima, u vjetaenje.
Osobe koje obavljaju ispitivanja moraju biti odgovarajue struke; to
mogu biti i osobe koje su u naim uvjetima tzv. stalni sudski vjetaci, ali
to nije nuno. Odgovori koji se tom prilikom mogu dobiti imaju usmjeri-
vaki znaaj za poduzimanje policijskih izvia. Kriminalistiko-tehnika

899
 KRIMINALISTIKA TAKTIKA

ispitivanja mogu se obavljati u tzv. policijskih laboratorijima, kojima je to

i prvenstvena uloga ili u odreenim policijskim organizacijskim oblicima
koji imaju strune osobe i opremu.

6. Ekspertizna tijela ustanovljena posebnim propisima

Posebna ekspertizna tijela su u suvremenim razmjerima: instituti, zavodi,

policijski laboratoriji i sl. Formiranje navedenih ustanova nuna je poslje-
dica uvoenja znanstvenih metoda u postupak otkrivanja i dokazivanja
kaznenih djela i njihovih poinitelja.
U okviru tih ustanova obavljaju se sloene ekspertize. Ekspertizno tijelo
moe ostvarivati istraivaku funkciju. To je posebice sluaj u predmetima
pojava sloene strukture kao to su, primjerice, plovidbene i nesree zra-
koplova, eljeznike, rudarske nesree, ekoloki incidenti itd.

Literatura:
Aleksi, /3/.10-28; Bayer, 184-199, 201-206; Allen, R. J. - Kuhns, R. B., An
Analytical Ap-
proach to Evidence, Little, Brown and Company, Boston, 1989., 729-759;
Barii^Iaman, B.
- Mri. G., Primjena kompjuterskog programa PC-Crash u vjetaenju
prometnih nezgoda,
Policija i sigurnost, 13 (2004) 3-4; Blaskiewicz, Dostignua i perspektive
poljske fonoskopije
u borbi protiv kriminaliteta, Izbor, 4/1977., 386-391; Bosanac - Mandi -
Petkovi, Rjenik
sociologije i socijalne psihologije, Informator, Zagreb, 1977., 510-512;
Buturovi, J., Psihija-
trijsko vjetaenje u krivinom postupku, Jugoslavenska revija za
kriminologiju i krivino
pravo, 3-4/1980., 429-447; Carevi, J., Osnove elektronike obrade
podataka, Zagreb, 1986.;
Domachowska, R., Iz problematike identifikacije tragova usana, Izbor, 1-
2/1980., 67-71;
Georg et al., Antropoloko-komparativno vjetaenje, Izbor, 2-3/1984.,
Zagreb, 186-191;
Gilbert, 29; Gorki, S., Medicinska kriminalistika, Beograd, 1981., 61, 88-90;
Grozdani, V.,
Psihijatrijski nalaz i miljenje kao osnova odluke o krivinoj odgovornosti,
Zbornik Pravnog
fakulteta u Rijeci, 8/1987.; Grubia, M., Utvrivanje uraunljivosti u
krivinom postupku,
Odvjetnik, 6/1963.; Gryglewski, J., Metalografska ispitivanja u kriminalistici,
Izbor, 4/1962.,
397-408; Hertz, H., Grafologija, Matica hrvatska, Zagreb, 1968., 5-132;
Ionescu, L., Kom-
pleksno sudskomedicinsko vjetaenje, Izbor, 2-3/1984., Zagreb, 192-197;
Jelai, O., Osnovi
sudske medicine za pravnike, Pravni fakultet Sveuilita u Splitu, Split,
1985.; Jevti, D.,
O uraunljivosti, Beograd, 1957.; Jurkovi, K. - Jurii, I. - Mri, G.,
Vrednovanje DNA
analize u predmetima vjetaenim prije uvoenja DNA tehnologije, Policija i
sigurnost, 13
(2004) 1-2; Kirk, P, Istraivanje zloina, I., Zagreb, 1973., 130-149; -
Istraivanje zloina,
II., Zagreb, 1973., 50-59; Kobe, P., Kazensko procesno pravo, Izabrane teme,

900
 KRIMINALISTIK^ ____________________________________________________________

Ljubljana, 1976.;
Kube - Strzer - Timm, I., 100; - IL, 44; Lagache, D., Psihoanaliza, Matica
hrvatska, Zagreb,
1970., 5; Lee, 3, 18, 26, 51, 56, 61, 82-83, 91, 156,194; Marciki., et al.,
Epidemiology and Fo-
rensic Pathology Characteristics of Homicides in Eastern Croatia, Croatian
Medical Journal,
1997., (38), 338-344; Markovi, 111-143, 176-179, 217-219, 237-242, 307-
308, 310-313;;
Markovi, T, Kriminalistika ekspertiza, Jugoslavenska revija za
kriminologiju i krivino
pravo, 4/1971., 638; Medicinsko i psiholoko-socijalno prouavanje
delinkvenata, materijali
OUN ST/SOA/Ser. M/3. Odsjek za socijalna pitanja, New York, 1953.,
Zagreb, (materijal MUP
RH); Melada, A., et al., Analysis of projectile destructive effect in missile
injury to the brain,
Acta medica Croatica, 1993., (47), 135-140; Milovanovi, Z., Identifikacija
osoba na osno-
vi genomskog otiska", Prirunik, Zagreb, 5/1998., 403-407; Mimica, N, et
al., Fatal Traffic
( Accidents in the Area of Zagreb (Croatia) in the Period 1940-1981. Coll.
Antropol., 1993.,
1), 91-101; Mitrovi,V., Kriminalistika tehnika, VUP, Beograd, 1986.,
110-112, 161-187,
311-312, 322-330, 397-407; Modly, 121, 16-20, 30-32, 71-74, 166-172, 182-
202, 208-210,
219-226, 234-245, 408-409, 415-430; - Kriminalistike metodike, Fakultet
kriminalistikih
nauka, Sarajevo, 1998.; - Leksikon, 68-69, 72-73, 244, 246, 262, 270-271,
288-290, 299-300,
318, 325, 363-364, 396-398, 416-417, 436-439, 491, 515, 521-522, 534-536,
621, 632, 691,

901
KRIMINALISTIKA

711-713, 839-842, 843-844; - Objanjenje trileme: ubojstvo, samoubojstvo,

nesretni sluaj,
Zagreb, 1994., 223-231, 238-242; - Operativni (kriminalistiki) i
krivinopravni aspekt osi-
guranja mjesta dogaaja i oevida kod cestovnih prometnih nezgoda,
Zagreb, 1991., 3942;
- Ljeniki pregledi ena rtava silovanja, Policija i sigurnost, 13(2004) 5-6;
Novii, S., Or-
ganizacija i problemi psihijatrijskih vjetaenja u krivinom postupku,
Jugoslavenska revija
za kriminologiju i krivino pravo, 3-4/1980., 449-455; O'Hara - O'Hara, 255;
Papes, D., Pri-
vredna kriminalistika, Zagreb, 1986., 334-337; Pavii, III, 115, 198; -121,
153-154, 192; - u:
Lee, 204, 236, 239; - u: Zeevi - Skavi i suradnici, 207; Petz B. et al.,
Psihologijski rjenik,
Prosvjeta, Zagreb, 1992., 301-302; Ramljak, A., Medicinska kriminalistika,
Fakultet krimi-
nalistikih nauka, Sarajevo, 1999.; Rot, N, Psihologija linosti, Zavod za
udbenike i nasta-
vna sredstva, Beograd, 1969., 185-197; Rotim, D., Elementi sigurnosti
cestovnog prometa, II. i
III, Informator, Zagreb, 1990.; Ryzl, M., Parapsihologija, Prosvjeta, Zagreb,
1981., 235; Sabol,
Z., Dokazna vrijednost vjetaenja rukopisa, Pravni fakultet u Beogradu,
Beograd, 1985.; Si-
movi, 52-54; Sokovi, S., Neka sporna pitanja vetaenja u krivinom
postupku, Suzbijanje
kriminaliteta, 489 - 505; Sommerville B. - Gee D., Znanstveno istraivanje
tjelesnih mirisa,
Izbor, 1/1988., 59-63; Strinovi, D., et al., Prijelomi zdjelice pjeaka kao
element utvrivanja
naletnog poloaja, Radovi Medicinskog Fakulteta u Zagrebu, 1990., (31),
167-172; Strinovi,
D. et al., Utvrivanje naletne brzine vozila na pjeaka na temelju ozljeda
pjeaka i oteenja
vozila, Radovi Medicinskog Fakulteta u Zagrebu, 1988., (29), 255-263; -
Odreivanje poloa-
ja korisnika bicikla na osnovi ozljeda, Zbornik III. znanstvenog sastanka
prometne medicine,
Beograd, 1989., 487-497; - Pedestrians deadly wounded in traffic accidents
by a motor vehi-
cle hit, Proceedings, III International Meeting on Forensic Medicine Alpe-
Adria-Panonia,
Portoro, 1993., 101-116; Skavi, J. - Strinovi, D., Lethal gunshots to the
head and neck,
Proceedings, 3rd European Congress of the European Federation of Oto-
Rhino-Laryngologi-
cal Societies EUFOS. Budimpeta, 1996., 579 -584; Vodineli, 121, IL, 752,
894-895; Skavi,
J., et al., Wounds Inflicted by High Velocity Projectils, Croatian Medical
Journal, 1992., (33),
211-215; Vodineli- Aleksi, 300-308, 415-427, 431-453, 479-490, 568-572,
622-630; Vodi-
neli et al., Saobraajna kriminalistika, Savremena administracija, Beograd,
1986., 355-510;
Vouk, Odnos suda prema nalazu i miljenju psihijatrijskih vjetaka, Naa
zakonitost, 5/1964.;
Winberg, V, Identifikacijska, dijagnostika i situacijska kriminalistika
ekspertiza, Izbor,
4/1978; Zeevi, D. Organizacija i problemi sudskomedicinskih vjetaenja,
Jugoslavenska
revija za kriminologiju i krivino pravo, 3-4/1980., 457-468; Zeevi -
Skavi i suradnici,
71, 108-120, 149, 203, 211, 231, 295-307; Zeevi, D., et al., Mogunost

902
KRIMINALISTIKA

interdisciplinarnog
vjetaenja u prometnim nesreama kod naleta dvaju vozila na pjeaka,
Zbornik na trudovi
od XII Struen sobir na Udruenieto za sudska medicina na SFRJ, Kruevo,
1982., 44-48;
Zeevi, D. et al., Use of ballistic expertise in Practice, Proceedings, V
International Meeting
on Forensic Medicine Alpe-Adria-Panonia, Zagreb, 1995., 41-45; -
Odreivanje naletnog po-
loaja pjeaka u odnosu na vozilo na osnovi prijeloma kostiju potkoljenice,
Zbornik na trudo-
vi od XII Struen sobir na Udruenieto za sudska medicina na SFRJ,
Kruevo, 1982., 7784;
upani, D., Prometno tehnika ekspertiza, Policija i sigurnost, Zagreb, 5-
6/1993., 299-304.

Pitanja za provjeru zananja:

1.Tko, kada i pod kojim uvjetima nalae vjetaenje?
2. Navedite vrste vjetaenja s obzirom na njihovu obvezatnost.
3. Koje su injenice predmet vjetaenja?
4. Koja je osnovna zadaa kriminalistikog vjetaenja?
5.to je to znanstveni dokaz?
6. Podlijee li iskaz vjetaka ocjeni dokazne vrijednosti?
7. Koja tri uvjeta moraju biti ispunjena da bi iskaz vjetaka imao znaajku
znanstvenog
dokaza?
8.Na to se odnosi ocjena iskaza vjetaka?
9. Objasnite kada e se odrediti ponovljeno, a kada dopunsko vjetaenje.

10.Koji je uvjet nuan da bi uope dolo do pruanja strune pomoi?

11.Kako je mogue podijeliti ekspertize s kriminalistikog motrita?
12.Kada su struni savjetnici duni dati traeni savjet, a kada to ipak nisu?
13.Od ega se sastoji iskaz vjetaka?

903
 Trei dio
KRIMINALISTIKA TEHNIKA
Kriminalistika tehnika iznimno je heterogeno, sloeno i dinamino pod-
ruje koje obuhvaa primjenu znanstvenih spoznaja, umijea i vjetina u
kriminalistikom istraivanju. U suvremenim uvjetima kriminalistiku
tehniku tvore posebne, ciljano razraene kriminalistike istrane tehni-
ke metode, prilagodbe drugih metoda za ciljeve kriminalistikog istrai-
vanja, sustavi pravila njihove primjene, komunikacijski kanali subjekata
kriminalistikog istraivanja i strunjaka, praksa i pratea znanstvena
istraivanja.
Kriminalistiko istraivanje ima i svoju "tehniku", provedbenu, logis-
tiku komponentu (prijevozna sredstva, mjerne naprave i druga osnovna
oevidna pomagala, baze podataka, komparativne uzorke itd.).
Njih se u suvremenim razmjerima uzima kao standardni sastojak ope
tehnike osnovice iako je, zapravo, i ovdje rije o uporabi tehnikih spoz-
naja koje su razvojem prihvaene kao svakodnevno pomagalo.
Podruje kriminalistike tehnike je zbog stupnja razvijenosti mnogih
metoda, njihove sloenosti i opsega u opem udbenikom izvoru jedva
mogue cjelovito sustavno klasificirati. Struktura pojedine metode je pi-
tanje posebne discipline, ekspertna djelatnost koja samo rubno pripada
podruju kriminalistike, koja se u tom opem pristupu bavi ispitivanjem
prikladnosti njenih metoda, pouzdanosti rezultata i moguih nedostataka
u perspektivi ciljeva kriminalistikog istraivanja.
U skladu s netom reenim, u treem dijelu knjige obraene su dvije
kljune ope i zajednike tematske cjeline: kriminalistika identifikacija
i kriminalistika traseologija. Detaljnije razmatranje najvanijih pitanja
kod pojedinih metoda ostavljeno je za posebne kriminalistike taktike u
drugoj knjizi. Time se nastojalo omoguiti cjelovito upuivanje na dosege
pojedine metode, njenu funkcionalnu uporabu i povezanost s drugim pita-
njima kriminalistikog istraivanja skupine ili pojedinih kaznenih djela.

905
 Glava XXIV.
Kriminalistika identifikacija

1. Pojam identiteta

Identitet je ukupnost obiljeja koja ine odreenu osobu ili stvar. To su

obiljeja koja su neponovljiva. Situacija s neponovljivou obiljeja i pro-
mjenama nije jednaka u osoba i stvari. Identitet osobe se protekom vre-
mena ne mijenja, iako ona stari. Identitet stvari se uporabom i na druge
naine moe mijenjati.
Identifikacija je utvrivanje istovjetnosti nepoznatoga s otprije poz-
natim. Ostvaruje se na vie razina. Prva je utvrivanje jednakosti izmeu
objekata skupine (roda) koji se usporeuju. To je identifikacija u irem
smislu rijei. Utvrivanje jednakosti moe biti usmjereno na pripadnost
klasi, vrsti. Obje identifikacije imaju skupni, a ne pojedinani znaaj.
Daljnja razina je utvrivanje istovjetnosti izmeu predmeta. To je in-
dividualna identifikacija ili identifikacija u pravom, uem smislu rije-
i, odnosno utvrivanje svih injenica i obiljeja prema kojima se odreena
osoba ili predmet razlikuje od ostalih.
Polazite kriminalistike identifikacije moraju biti logika pravila postup-
ka traenja identiteta. Identitet u logici odnos je meu pojmovima oznaen
time to oni imaju isti sadraj i opseg, to se izraava sudom o identitetu.
Identifikacija se sukladno tome i u kriminalistici nuno ostvaruje po-
mou suda kao oblika misli kojim se neto tvrdi ili porie i za kojega je
bitno da ima istinosnu vrijednost. Sudovi koji se koriste za identifikaciju
ostvaruju se u misaonom procesu zakljuivanja iji je krajnji rezultat zak-
ljuak o identitetu. Posebnost identifikacije u silogistikoj kriminalistici
je u tome to je ona: 1. realna djelatnost, 2. ostvarena u kaznenim postup-
kom ustrojenom obliku i 3. s posebnim ciljem.
Posebnu vanost za identifikaciju imaju znaajke stabilnost - pro-
mjenljivost kao i izolacijska apstrakcija. U kriminalistici se ne utvr-
uje apsolutni nego relativni identitet. Naime, apsolutna podudarnost
sadraja i opsega predmeta poredbe, zbog stalnoga kretanja i promjena

906
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

vanjskoga svijeta, ne postoji. Iz toga slijedi da je apsolutni identitet zapra-

vo apstraktan pojam.
Zanemarivanje apsolutnog identiteta kao cilja kriminalistike identifi-
kacije namee iznimno vanu zadau preciznoga odreenja smisla relativ-
noga identiteta, i posebice, osnove na kojoj on mora biti utemeljen. im je
odabran takav pristup, nuno je utvrditi metodologijske postupke koji se
moraju primijeniti.
Po naravi stvari, zadae ukljuene u utvrivanje identiteta nameu
nunost izolacijske apstrakcije, opredjeljenja za odreena obiljeja meu
cjelokupnim svojstvima. To su identifikacijska obiljeja. Identifikacijska
obiljeja kao gnoseoloki pojam ukljuuju odreena, u cilju identifikacije
izdvojena, izolirana svojstva objekta i sredstva identifikacije na temelju
kojih se na odreen nain utvruje identitet. Svojstva objekata, pak, on-
tologijski su pojam, jer postoje sama po sebi, neovisno o bilo kakvom spoz-
najnom procesu.
Identifikacijska obiljeja jesu svojstva koja su izdvojena iz cjeline
svojstava predmeta. Kriterij odabira tih svojstava u njihovoj je prikladnos-
ti da izraze posebnost, individualnost (pravnu ili stvarnu).
Identifikacijska obiljeja mogu biti pravna (takva koja su odreena
pravnim pravilima) i stvarna (u tu skupinu ulaze sva faktina obiljeja
koja se dalje mogu razvrstavati prema raznim kriterijima, kao, primjerice,
na osnovi znanstvene metode kojom se analiziraju na biologijska, kemij-
ska, fizikalna i druga).
Ovisno o konkretnoj vrsti identifikacije zahtijeva se odreena vrsnoa
i koliina identifikacijskih obiljeja. Nema dvojbe da je poredbena metoda
od temeljne vanosti za kriminalistiku identifikaciju. Meutim, neprihvat-
ljivo je stajalite da je to jedina metoda kojom se provodi kriminalistika
identifikacija.
U identifikaciji koju odreuju okolnosti, naprotiv, primjenjuje se i niz
drugih metoda, poput analogije, ali i drugih metoda razliitih znanstvenih
disciplina. Stoga se kriminalistika identifikacija nipoto ne moe svesti
samo na usporednu ni bilo koju drugu metodu kao iskljuivu. Ona je pro-
ces unutar radnji postupka u okviru kojega se primjenjuju vrlo razliite
znanstvene metode.

2. Vrste identiteta

Ve je ranije reeno da identitet moe imati razliit smisao. On, bez obzira
na to radi li se o osobi ili stvari, moe biti pravni i faktiki. Pravni iden-
titet osobe tvore npr. prezime i ime, prezime i ime roditelja, JMBG i sl. U

907
 KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________

faktiki identitet pripadaju fizika obiljeja osobe, osobni opis, set gena
stanine jezgre, krvna grupa i sl.
Policijski propisi razlikuju provjeru i utvrivanje identiteta. Provjera
identiteta je postupak koji se provodi uvidom u javne isprave, npr. osob-
nu iskaznicu, putnu ispravu i sl. Ona prethodi mnogim kriminalistiko-
-taktikim i drugim radnjama koje poduzimaju policija i sud.
Utvrivanje identiteta predstavlja sloeniji postupak od provjere
identiteta. On se provodi kad identitet osobe nije poznat ili se u tonost
identiteta sumnja. Zahtjev za utvrivanje identiteta je u pravilu ureen
kao skup radnji odreenog postupka (kaznenog, upravnog i sl.).
Postupanje u kojemu se provjerava ili utvruje identitet u vezi s kaz-
nenim djelom je kriminalistika identifikacija. Kriminalistika identi-
fikacija strukturno ukljuuje: 1. objekt iji se identitet utvruje (objekt
identifikacije), 2. objekt pomou kojega se identitet utvruje (sredstvo
identifikacije) i 3. nain na koji se identitet utvruje (metoda identifikaci-
je). Takvim se odreenim stajalitem otklanjaju mnoge dvojbe i nejasnoe
u kriminalistikoj literaturi.
Objekti kriminalistike identifikacije mogu biti vrlo razliiti pa se su-
kladno tome u prvome redu dijele na: osobe i stvari. U skladu s time govo-
ri se o osobnoj i stvarnoj identifikaciji.
U osobnu identifikaciju ulaze: 1. prepoznavanje osoba (fotografija,
vizualna rekonstrukcija pomou pomagala, izravno prepoznavanje, prepoz-
navanje mrtvoga tijela), 2. antropometrijski opis - Bertillonage, 3. osobni
opis, 4. crte papilarnih linija, 5. identifikacija pomou tragova usana,
6. identifikacija pomou tragova noktiju, 7. odontology ska identifikacija,
8. identifikacija pomou morfologijskih obiljeja stopala, 9. identifikacija
pomou rukopisa, 10. identifikacija pomou glasa, 11. identifikacija na
osnovi mirisa i 12. identifikacija na osnovi biologijskih tragova.
Stvarna identifikacija ukljuuje prepoznavanje: predmeta kojima je
ostvareno kazneno djelo ili koji su tome namijenjeni (instrumenta sceleris),
predmeta koji su stvoreni kaznenim djelom (producta sceleris), predmeta
koji su (izravno ili posredno) pribavljeni kaznenim djelom i predmeta na
kojima se mogu nai tragovi kaznenoga djela. To je temeljna klasifikacija
objekata identifikacije.
Uz stvarnu identifikaciju valja istaknuti vanost drugih podjela. Takva
je i podjela na osnovi kriterija prikladnosti za identifikaciju: 1. predmeti
prikladni za (individualnu) identifikaciju, 2. predmeti prikladni samo za
utvrivanje skupne pripadnosti i 3. predmeti koji su svojstvima ili sadra-
jem vani za utvrivanje injeninoga stanja.
Posljednja klasifikacija zapravo je sastavljena iz dvije cjeline. Samo je
prvonavedena skupina predmeta prikladna za identifikaciju u uem smis-
lu rijei. Preostale dvije mogu biti samo objektom utvrivanja skupne pri-

908
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

padnosti, to ulazi u iri pojam identifikacije, tonije u utvrivanje ne in-

dividualnih, nego zajednikih, skupnih znaajki.
Kriminalistika identifikacija ukljuuje vrlo velik broj raznih meto-
da. To je uobiajen, najei kriterij podjele podruja identifikacije. Svaka
od njih stvara autonomni, posebni katalog identifikacijskih obiljeja koje-
ga oblikuje u identifikacijske standarde. Oni odreuju vrsnou i koliinu
identifikacijskih obiljeja. Upravo spomenuto odnosi se poglavito na tra-
seoloku kriminalistiku identifikaciju, ali mutatis mutandis i na druge
njene vrste.
U nastavku izlaganja valja razmotriti drugo, ranije spomenuto pitanje:
mogu li se utvrditi zajedniki, temeljni kriteriji kojima moraju udovoljiti
identifikacijska obiljeja? Oni su spoznajne naravi, ali moraju udovoljiti i
odreenim logikim pretpostavkama. U tom smislu u novijim se krimina-
listikim radovima koristi teorija sustava, modelski pristup, analogija i,
poglavito, teorija odraza i izomorfizam, koji je ve ranije spomenut.
Polazi se, naime, od toga da postoji odgovarajui stupanj ekvivalent-
nosti objekta koji ostavlja odraz i objekta na kojemu ostaje odraz traga.
Ako se oni uzmu kao dva sustava, mogue je tu okolnost promatrati kao
primjer funkcijskoga izomorfizma. Tu se dalje primjenjuju modelska eks-
trapolacija, analogija i druge takoer ve spomenute logike metode kao
okvirne pretpostavke za primjenu znanstvenih metoda prirodnih i drugih
disciplina.
Odnos izmeu objekta identifikacije i njegova odraza odnos je izvorno-
ga, primarnog i izvedenoga, sekundarnog. To je izotopnost odraza, koja
je temelj stvaranju pojma identifikacijskoga obiljeja. Naime, u novijoj
kriminalistikoj znanosti i praksi prevladava stajalite da se identifikacija
zasniva iskljuivo na sekundarnim svojstvima objekta identifikacije, koja
su predmetom odraza na drugome objektu, a ne na njegovim primarnim
svojstvima.
U izloenom smislu identifikacijska obiljeja su iskljuivo sekun-
darna, tj. stvarno odraena svojstva objekta identifikacije. Njihov odabir
mora se ostvariti sukladno saznanjima u temeljnoj disciplini i opisanih
osnovnih, zajednikih pravila. Kao opi kriteriji prihvaanja odreenoga
svojstva kao identifikacijskoga obiljeja istiu se: 1. individualnost, 2. jed-
nokratnost, 3. postojanost, 4. nezavisnost (samostalnost) i 5. brojnost.
Vrijednost identifikacijskih obiljeja uvjetuje njihova vrsnoa, ali i broj-
nost. To je posebice aktualno zbog pitanja primjene statistike kao metodo-
logije, kao "alata" opega znaenja. Ovdje se, zbog znaenja u kriminalisti-
koj identifikaciji, mora spomenuti temeljne pojmove vjerojatnosti, mjere
centralne tendencije, varijabilnosti, korelacije, uzorka i pogreke.
Kriminalistika identifikacija je u ranije opisanome smislu realna
djelatnost uklopljena u postupovnim pravilima oblikovane radnje i, suklad-

909
 KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________

no tome, prilagoena posebnim ciljevima kaznenoga postupka. Istovreme-

no, konkretnu identifikaciju odreuje i metodologija znanstvene discipli-
ne. Iz toga slijede i temeljna, zajednika naela identifikacije.
Prvo naelo izraava se zahtjevom da se konkretna cjelina identifika-
cijskih obiljeja ne moe pronai kod drugog objekta identifikaci-
je. Protivno tome, ako identifikacijska obiljeja postoje kod nekog drugog
objekta, ona mogu biti valjana osnova samo za utvrivanje skupne pripad-
nosti.
Drugo je naelo da identifikacijska obiljeja moraju ostvariti odreen
stupanj podudarnosti uzoraka. Taj stupanj odreuje nain, smisao i
metoda konkretne identifikacije.
Upravo u vezi s opisanim sadrajem drugoga naela postoji i tree na-
elo, po kojemu se konkretni proces identifikacije ostvaruje prema
posebnoj metodologiji u ovisnosti o naravi i vrsti identifikacije, u emu
je najvanija odrednica polazna znanstvena disciplina ili njena vie ili ma-
nje samostalno izgraena kriminalistika izvedenica.
Vei broj postupovnih ustanova izravno je povezan s razliitim vrstama
identifikacije. To je poglavito kategorija radnji osiguranja uspjenoga vo-
enja postupka, ukljuivi i radnje izdavanja tjeralice i objave.
Kao sredstva identifikacije povezana s tom skupinom postupovnih rad-
nji valja spomenuti: osobni opis, tjelesni pregled, fotografiranje, uzimanje
otisaka papilarnih linija, izravno i posredno prepoznavanje, provjerava-
nje podataka, uvid u slubene evidencije, prepoznavanje predmeta u cilju
utvrivanja identiteta osobe ili predmeta.
Druga, jo vanija skupina postupovnih radnji bitnih za kriminalisti-
ku identifikaciju jesu: pretraga stana i osoba, privremeno oduzimanje
predmeta, postupanje sa sumnjivim stvarima, ispitivanje okrivljenika, sa-
sluanje svjedoka, oevid i vjetaenje (i struna pomo).
Radnje pretrage, privremenoga oduzimanja predmeta, postupanja sa
sumnjivim stvarima, oevida i, posebice, vjetaenja i strune pomoi, pos-
tupovni su predloak upravo za traseoloku identifikaciju. U toj skupini,
ali i u cjelokupnom podruju kriminalistike identifikacije, vrlo je znaa-
jan udio ekspertiza, osobito takvih koje se i u formalnome smislu odvijaju
kao radnja vjetaenja.
Identifikacijske ekspertize dijele se (kao i druga vjetaenja) na:
1. osnovne i dopunske, 2. prve i ponovljene, 3. individualne i timske i
4. sloene. Tipini stadiji kriminalistike identifikacije u njenome razvi-
jenom obliku jesu: 1. pripremni stadij (pregled i priprema materijala),
2. pronalazak i utvrivanje identifikacijskih obiljeja, 3. utvrivanje uvje-
ta i mehanizma nastanka tih obiljeja, 4. poredbena analiza identifikacij-
skih obiljeja i 5. zakljuna ocjena. Cilj je identifikacije utvrivanje identi-
teta: dokaz identiteta u uem i irem smislu rijei.

910
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

3. Postupovni smisao identiteta

U pravilima kaznenog postupka nema pojmovnog odreenja identiteta.

Meutim, nema nikakve sumnje o vanosti identiteta za kazneni postu-
pak. Na to upuuje nekoliko osnovnih naznaka.
Identitet je injenina pretpostavka voenja kaznenog postupka i obli-
ka kaznenog postupka. Kazneni postupak se moe voditi samo protiv in-
dividualizirane (ne nuno i tono identificirane) osobe, za najvanije pos-
tupovne radnje propisuje se utvrivanje graanskog, a vie je dokaznih
radnji predvieno za utvrivanje stvarnog identiteta itd.
Identitet poinitelja i rtve utvruje se u izvidima, a osim njihovog utvru-
je se i identitet svjedoka i drugih osoba. Identitet je polazite za razjanjenje
nekih drugih pitanja (npr. kauzalne veze, pripadnosti radnje ili sredstva i dr.).
Za utvrivanje identiteta kriminalistika razvija posebne metode koje
kazneno postupovno pravo ima u vidu, te u odnosu na neke izriito uzima
da je to najpouzdanije sredstvo utvrivanja identiteta, a druge ureuje
kao alternativna sredstva koja slue istom cilju.

4. Pregled metoda identifikacije osoba

a) Osobni opis*
Osobni opis jedan je od najstarijih naina registracije i identifikacije oso-
ba. Znanstveno ga je obradio Alphons Bertillion. Osobni opis za potrebe
identifikacije znatno se razlikuje od osobnog opisa u svakodnevnom ivotu
graana. Ustvari, osobni opis je opisna slika rijeima (Portrait parle), koja
ima svoju statiku i dinamiku dimenziju.
Dinamika dimenzija osobnog opisa obuhvaa: gestikulaciju, mimiku,
pan-
tomimiku, tikove, manitizme, facijalnu ekspresiju, dranje tijela, nain hoda-
nja, govor itd. Sa statikog stajalita, dakle, kada je osoba u mirovanju,
osobni
opis je kompleks vanjskih anatomsko-morfolokih obiljeja ovjeje
vanjtine.
Temelj kriminalistikog osobnog opisa za potrebe identifikacije pred-
stavljaju osnovne kategorije podataka, a to su: spol, dob, rasa, veliina,
boja, morfoloki podaci, opi podaci i osobiti osobni znaci. Od tih elemena-
ta sastavlja se osobni opis.
Osobni opis danas je jo uvijek jedan od elemenata suvremenog sustava
identifikacije. Danas se u kriminalistikoj praksi teite stavlja na utvrivanje
tzv. diferencijalnih razlika, tj. onih elemenata fizionomije, vladanja, navika
koji
su svojstveni odreenoj osobi i prema kojima se ona razlikuje od drugih
osoba.

911
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Tekst odjeljka a) napisao je elimir Radmilovi.

912
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

Vanost osobnog opisa za djelatnost policije i drugih sigurnosnih im-

benika izrazito je velika, posebno imajui u vidu nove naine poinjenja
kaznenih djela, kao i moderne identifikacijske metode bazirane na bio-
metrijskim principima. Kod suvremenih kaznenih djela (posebno razboj-
nitava u novarskim i slinim ustanovama) najee se zbog specifinog
modus operandi susreemo s izrazitim traseolokim deficitom.
Poinitelj kaznenog djela u pravilu izbjegava ostvarivati kontakt s
mjestom dogaaja, predmetima i drugim osobama, pa je mogunost pro-
nalaska materijalnih tragova minimalna. S druge strane, vrlo je velika
mogunost da je poinitelj u nekom stadiju poinjenja kaznenog djela
vien, pa se tako pribavljen osobni opis moe koristiti pri njegovoj iden-
tifikaciji. Suvremene biometrijske metode identifikacije otvaraju iroke
mogunosti koritenja takvih osobnih opisa i na osnovi njih izraenih
crtea.
Osobni opis ili, bolje reeno, opis osobe ustvari je slika osobe oslikana
rijeima. Ona se ini radi ustanovljavanja diferencijalnih ili podudarnih
elemenata izgleda neke osobe u postupku identifikacije.
Osobni opis i kasnija identifikacija temelji se na iskustvima anatomije
i antropologije (biometrije), fiziologije, biologije, sudske medicine, psiholo-
gije i drugih znanosti i znanstvenih disciplina.
Osobni opis treba razmatrati u dva smisla: registracijski i istrani
(detekcijski). Registracijski smisao uzima a) osobni opis poznate osobe
(poinitelja kaznenog djela) radi unosa u kriminalistike evidencije (osobu
koja je pred nama opisujemo radi uvoenja u evidencije, u cilju budue
mogunosti usporedbe tog opisa s osobnim opisima, fotocrteima i video-
snimkama nepoznatih osoba-poinitelja, kao i s bazama poznatih eviden-
tiranih poinitelja kaznenih djela); b) osobni opis nestale osobe (kombina-
cija opisa dobivenog od bliskih osoba, s fotografija i drugih dokumenata),
koji se unosi u policijsku bazu nestalih osoba radi njihova pronalaska. Ova
baza sastavni je dio evidencije nestalih osoba, koja se vodi paralelno s evi-
dencijom pronaenih nepoznatih leeva, a podaci iz obje permanentno se
usporeuju; c) opis nepoznatog mrtvog tijela, koji je sastavni dio evidenci-
je nepoznatih leeva. Istrani opis nepoznate osobe (poinitelja kaznenog
djela) izrauje se na osnovi iskaza oevidaca.
Osobni opis temelji se na odmaku percepcije od prosjenog i uobiaje-
nog, pa se treba temeljiti na iskoraku iz prosjenosti, apstrahiranju svega
onoga to ne diferencira opisanu osobu od svih drugih, a naglaava in-
dividualne osobine. Posebno je opasan i kontraproduktivan birokratski i
shematiziran pristup sklapanju osobnog opisa prema uzoru na registracij-
ski, gdje se inzistira na opisu detalja osobnog opisa koje u realnoj situaciji
nije bilo mogue zapaziti, kao i na detaljima koji nemaju diferencijalnu ili
identifikacijsku kvalitetu.

913
 KRIMINALISTIKA

Policajci moraju razvijati vjetinu opaanja kako bi pri opisivanju na-

glasili upravo one detalje koji odreuju opisanu osobu. Pri "izradi" osobnog
opisa na osnovi opisa oevica ta vjetina pomoi e usmjeravanju i konkre-
tizaciji osobnog opisa. Prikupljanje informacija o osobnom opisu izrazito je
urna radnja, jer, kao to je poznato, proces zaboravljanja proporcionalan
je protoku vremena. Taktika i psihologija pristupa osobi koja daje podatke
o opisu takoer je vrlo vana, osobito zbog izraene mogunosti sugestije.
Kad se opisuju osobe, najprije treba pribaviti neke ope podatke, poput
spola i dobi, a zatim tjelesne karakteristike, poput stasa, poloaja tijela,
izgleda glave, lica, nosa, oiju, usta, kose i drugo.

a.1) Stas
Izrazito je vana identifikacija stasa, a odnosi se na opu viziju osobe, per-
cepciju njenog naelnog izgleda formulacijom: slab, jak, vitak, debeo, visok,
nizak itd. Vanost opisivanja stasa posebno dolazi do izraaja pri kaznenim
djelima gdje je poinitelj maskiran, pa nema podataka o izgledu glave i lica.
Pri odreivanju kriterija za opis stasa preporuljivo je koristiti tzv.
komparativnu metodu, odnosno usporedbom s nazonim osobama ustano-
viti kriterije, na primjer: "Je li nepoznata osoba bila via od mene? Koli-
ko?" Tako emo vrlo precizno odrediti visinu i druge karakteristike stasa
nepoznate osobe. Primjenom ove metode mogu se dobiti pouzdani podaci i
o drugim karakteristikama opisa nepoznate osobe.

Slika 22. Oblici stasa

a.2) Poloaj tijela

Radi se o osobitosti poloaja tijela, odnosno trupa, lea, ramena, nogu, vrata
i glave, dakle specifinosti u dranju koje su karakteristine za neku osobu,
odnosno predstavljaju odmak od uobiajenoga. Poloaj tijela moe se opisati
sljedeim nainom: a) glava - nagnuta lijevo, desno, naprijed, b) vrat -
povijen
lijevo, desno, naprijed, c) lea - grba (lijevo, desno), pogrbljena, povijena

914
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

lije-
vo, desno, i d) ramena - uzdignuta, sputena, nesimetrina (jedno sputeno).

915
 KRIMINALISTIKA

Slik
a
25.
Ram
ena

a.3)
Glava Slika 23. Poloaj glave

Slika 24. Poloaj lea

Za glavu vana su
dva
krite
rija:
veli
ina i
obli
k.
Za
veli
inu
naelno moe-
mo izdvojiti ekstreme: velika i mala.
Pri opisu glave opisuju se sljedee odrednice: a) dijelovi glave - elo
(koje moe biti visoko, nisko, usko, iroko), tjeme, potiljak i lice, b) oblik
glave - ovalna, okrugla, etvrtasta, piramidalna, izduena, iroka, i c) oso-
bitosti glave - spljoteno tjeme ili potiljak, deformacije, nesimetrinost.

916
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Slika 26, Oblik ela

Slika27. Oblici glave

Slika 28. Osobitosti glave

917
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

a.4) Lice
Lice je dio tijela, glave, koji uobiajeno najpreciznije definira osobni opis
neke osobe. Osobe u svakodnevnoj komunikaciji prepoznajemo prema licu
(od tuda i inaica naziva osoba-lice). Pri postupovnoj radnji prepoznavanja
naglasak je na prepoznavanju lica, iako je vano prepoznati i neke druge
karakteristike.
Primjenom biometrijskih metoda (precizno definirane proporcije) pre-
poznavanje lica dobiva vrlo visoku identifikacijsku razinu.

Slika 29. Oblici lica

a.5) Usta i usnice

Ovdje emo ponuditi mogue karakteristike usta i usnica, iako e se u
praktinoj primjeni one opisivati samo ako se radi o izraenoj osobitosti,
npr. izrazito velika, mala, tanka, debela i slino, odnosno ako se radi o
deformacijama usta ili usnica prouzroenih operativnim zahvatima, faci-
jalnim grom ili traumom.

Slika 30. Oblici usta i usnica

918
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

a.6) Nos
Nos je dio lica koji je izrazito uoljiv i izrazito utjee na definiranje ope
slike o izgledu nekog ovjeka. Uz openite odrednice: velik, malen, irok i
uzak, poznajemo i niz osobitosti vezanih uz dijelove nosa: korijen, hrbat,
bazu i nosnice, pa se svaki od tih dijelova moe opisivati.
Za opis nosa izrazito je vaan profil, odnosno meusobni odnos i poloaj
korijena, hrpta i baze nosa, kao i odnos tih dijelova nosa prema ostatku lica.

919
 KRIMINALISTIKA

Slika 35. Hrbat nosa

Slika 36. Nosno usni profil

a.7) Oi
Oi su vrlo vaan segment osobnog opisa, a posebno u situacijama maski -
ranja u kojima je mogue uoiti karakteristike oiju. Uz oblik, veliinu i
poloaj, opisuje se i boja oiju. U opis oiju, ako je to mogue, ukljuit e se
i opis trepavica, onih kapaka i pojedinih dijelova oiju.

Slika 37. Izgled oiju

a.8) Obrve
Poput drugih teko uoljivih segmenata ljudskog tijela, tako je i kod obrva
teko oekivati da osoba zamijeti detalj njihova izgleda. Zato e se opisivati
samo ako se radi o nekoj doista zamijeenoj osobitosti, odnosno ekstremu.

920
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

a.9)
Ui
U
krim
inali
stik
oj teoriji detaljno se Slika 38. Izgled obrva opisuju ui. U konkretnoj
situaciji nee biti mogue zamijetiti
i opisati detalje poput une koljke, tragusa,
antitragusa, resice, pa emo se zadrati na veliini, obliku i poloaju uke,
te karakteristikama usne resice.
Uka moe biti velika ili mala, okrugla, ovalna, trokutasta, etverokut-
na, priljubljena uz glavu, odstojea ili tzv. klempava.
Resica moe biti raznih oblika, ali najvanije je definirati njenu velii-
nu, te je li sratena ili odstojea.

Slika 40. Usna koljka

921
KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________________

a. 10) Kosa i elavost

Identifikacijska kvaliteta opisa kose vrlo je mala, kako zbog nemogunosti
preciznog definiranja njenih specifinosti, tako i zbog mogunosti modifici-
ranja izgleda kose promjenom duljine, kemijskim i fizikalnim tretmanom,
odnosno noenjem perike.
Opisuje se boja, duljina i kvaliteta kose. Boja kose uobiajeno se defini-
ra kao crna, smea, kestenjasta i plava. Meutim, s obzirom na mogunos-
ti kemijskog tretiranja, odnosno bojenja kose, spektar boja bezgranino
se proirio. Duljina kose moe se definirati kao kratka, srednja i duga.
Kriterij, odnosno granice duljine nije mogue standardizirati, pa se, naa-
lost, moramo osloniti na percepciju i poimanje duljine osobe koja opisuje.
Prema kvaliteti kosa moe biti ravna, valovita, kovrava i kudrava (afro).

Slika 41. Izgled

kose

S l i k a 42. Vrste elavosti

922
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

a.11) Brkovi i brada

Za brkove i bradu vrijedi slino kao i za kosu, ali posebno znaajnim ini
opis kad je rije o maskiranju. Opis oblika, boje i kvalitete brkova ili bra-
de, kao i kasnije prepoznavanje maskirnog rekvizita moe pomoi pri iden-
tifikaciji nepoznate osobe.

Slika 43. Brade i brkovi

a.12) Naoale
Sve vei broj ljudi u svakodnevnom ivotu koristi naoale, bilo da se radi o
dioptrijskim, sunanim ili zatitnim naoalama. Industrijska proizvodnja
rezultirala je izuzetnim arenilom modela i vrsta naoala, to u bitnome
smanjuje identifikacijsku vrijednost opisa naoala.

923
 KRIMINALISTIKA

Ipak, radi se o mogue vanom detalju osobnog opisa, pa su dani neki

osnovni oblici i vrste naoala.

Slika 44. Izgledi naoala

a.13) Pokrivala za glavu

Za pokrivala glave, odnosno razne vrste kapa, eira i slino, vrijedi slina
konstatacija kao i za naoale. Opis karakteristine kape, eira, kacige, uz
kasnije prepoznavanje prema postupovnim pravilima, moe postati vrlo
kvalitetno sredstvo za identifikaciju.

Slika 45. Pokrivala za glavu

924
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

a.14) Noge
Pod opisom nogu podrazumijeva se poloaj i oblik nogu, odnosno poloaj
natkoljenice, koljena i potkoljenice u odnosu na sredinju os ljudskog tije-
la. Tako poznajemo ravne i tzv. "O" i "X" noge.

Slika 46. Izgledi nogu

a.15) Hod
Hod se opisuje poloajem stopala, smjerom koraka i ritmom, odnosno frek-
vencijom hodanja.
S obzirom na poloaj stopala: prsti prema van, paralelan i prsti prema
unutra.

paralelan prsti prema van prsti prema unutra

Slika 47. Poloaj stopala

925
 S obzirom na smjer koraka: ravan, vijugav, isprekidan.

lika
48.
Smjer
koraka
S
obzirom na frekvenciju hodanja: spor, ubrzan, brz, trk.

Slika 49. Brzina hodanja

Pri opisivanju hoda, odnosno identifikacije na osnovi njega, posebno je

vano uoiti eventualne karakteristine devijacije, koje mogu biti posebno
vane, kao npr. epanje, vuenje stopala, nesimetrino hodanje i slino.

b) Daktiloskopija*

Daktiloskopija je uenje o papilarnim linijama (dermatoglifima), formira-

nim u raznim oblicima na jagodicama prstiju, lancima prstiju, dlanovima i
stopalima. Papilarne linije zapravo su ispupene are na povrinskom sloju
koe (epidermis) koje su sastavljene od redova pora, a kroz te pore izlaze
kanali
znojnih lijezda te se na taj nain izluuje znoj. Ba taj znoj uz razne ostatke
materija (prljavtina i sl.) ine osnovnu sastavnicu tragova papilarnih linija.
To je najrairenija sigurna metoda utvrivanja identiteta osoba i leeva,
a u kriminalistici najzastupljenija kod utvrivanja podrijetla tragova papi-
larnih linija pronaenih na mjestu dogaaja. V. izlaganje supra Glava XXII.

Tekst odjeljka b) napisao je Zdravko Pavi.

926
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Ve je ranije reeno da izgled papilarnih linija ostaje nepromijenjen od

roenja do raspada koe, i to nakon smrti. Razlike su vidljive u kalibru
- debljini papilarnih linija, ispupenosti grebena, obliku takozvanih linija
ivota npr. na dlanovima, konim oboljenjima te raznim oteenjima (braz-
gotinama) nastalim uslijed ozljeivanja.
Individualnost dermatoglifa s kriminalistikog je stajalita iznimno zna-
ajna. Opet treba naglasiti kako ne postoje dva ovjeka s identinim otisci-
ma papilarnih linija. Galton je matematiki izraunao da postoji vie od 64
milijarde kombinacija ara papilarnih linija. Takoer je poznato da neki krv-
no vezani lanovi obitelji imaju stanovite slinosti po fizikim svojstvima,
pa je ta slinost izraena i kod otisaka prstiju. Tako, dakle, u nasljedstvu
unutar obitelji moe biti veih slinosti, ali nikada nema takve podudarnos-
ti da bi se u daktiloskopskom smislu moglo govoriti o identinim otiscima.
Nova pitanja u vezi s identifikacijom osoba pomou otisaka papilarnih li-
nija potakla su kloniranja u ivotinjskom svijetu kakva su mogua i kod ljudi.
U znanosti o tome jo nema jasnih stajalita. Eventualno postizanje istovjet-
nosti papilarnih linija, dovelo bi u pitanje taj tradicionalni oblik identifikacije.
Sljedea bitna karakteristika je ta da oblici ara papilarnih linija omo-
guuju klasifikaciju otisaka i usporeivanje, odnosno vjetaenje papilar-
nih linija prema uzorcima i anatomskim karakteristikama (minucijama).
Kao daljnja vana karakteristika navodi se sposobnost da na stvarima
s kojima dolaze u dodir, papilarne linije ostavljaju nevidljive otiske, koji se
mogu uiniti vidljivima i tako upotrijebiti za identifikaciju. Ba na tim se
karakteristikama i zasniva znaajna dokazna snaga papilarnih linija kao
materijalnog traga s mjesta dogaaja.
Osnovna slika crtea ili osnovnog oblika papilarnih linija javlja se u
svega nekoliko osnovnih oblika, pa to predstavlja veliku prednost u siste-
mu kvalifikacije. Radi pojednostavljenja pristupa analizi izdvojena su tri
osnovna uzorka: luk, zamka i krug.
Luni uzorak najjednostavniji je za prepoznavanje, jer linije teku sjed-
ne strane, uzdiu se u sredini te ine luk i sputaju prema zavrecima na
drugoj strani.
Zamka kao sljedei osnovni uzorak neto je kompliciraniji, jer sadr-
i jednu deltu ili triradijus (mjesto gdje se sastaju papilarne linije iz tri
smjera) i takozvani otvor zamke. Iz otvora zamke, koji se nalazi u sreditu
uzorka linije i suprotno od delte, linije teku prema rubu uzorka. Zamke se
u osnovi dijele na ulnarne (otvor prema malom prstu iste ruke) i radijalne
(otvor prema palcu iste ruke).
Krugovi su, zbog svojeg sloenijeg izgleda, osnovni uzorci najkomplici-
raniji za analizu. Oni sadre najmanje dvije delte, a papilarne linije formi-
raju krunu sliku koja je po svojim zavijucima sloenija od lukova i zamki.
Delte se u pravilu nalaze na suprotnim stranama uzorka. Prema razlii-

927
 KRIMINALISTIKA

Slika
53.
Spor
ni i
nesp
orni
Slika 50. Luni uzorak Slika 51. Zamke, ulnarna i radijalna Slika 52. Kruni otisa
k

papilarnih linija s oznaenim anatomskim karakteristikama

tim osnovnim crteima koje krugovi formiraju, dijeli se na razne podgru-

pe; krugovi, elipse, spirale, dvostruko zamke, i mjeoviti.
Tri su osnovne grupe crtea papilarnih linija i vie desetaka podgrupa,
ali se svi crtei papilarnih linija ipak ne daju svesti na te osnovne oblike,
Izmeu sva tri oblika postoje rijetke kombinacije, kada se na jednom otis-
ku pojavljuju dva ili tri meusobno kombinirana uzorka.
Ostale karakteristike individualnosti koji se pojavljuju na papilarnim
linearna oznaene su kao; poetak ili zavretak papilarne linije (u daktilo-
skopskom argonu tzv. kraj), ravanje linije (ralje lijevo i desno ili ralje
gore i dolje), otoi, kukica prema gore ili dolje, mosti i tekica.
Daktiloskopiranje osoba uzimanje je otisaka prstiju ili dlanova,
odnosno preslikavanje slike papilarnih linija pomou boje (tamnije boje
ili nevidljive emulzije) na papirnu podlogu te elektroniki, pomou tzv
skenera. Provodi se postupkom valjanja prsta u potpunosti ili pritiskom
po unaprijed obojenoj podlozi, za prste, dok se na dlanove boja ee na-
nosi izravno valjkom. Tako dobiveni otisci nazivaju se nespornima jer su,
u pravilu, poznati podaci o identitetu davatelja otisaka. Ako je identitet
daktiloskopiranib otisaka neke osobe nepoznat, otisci se i dalje vode kao
sporni. Za takvu je osobu vano utvrditi pravi identitet.

928
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Daktiloskopiranja za eliminaciju provode se kada je potrebno utvrditi

od koga potjeu tragovi papilarnih linija pronaeni na mjestu dogaaja ili
na predmetu u vezi s poinjenjem kaznenog djela. Takvi se otisci takoer
nazivaju nespornim otiscima.
Takve osobe smatraju se tzv. domaim osobama. Daktiloskopiranje se
obavlja na bijelom listu papira formata A4. Nesporni otisci prstiju i dlanova
domaih osoba odmah se nakon provedenog postupka eliminacija unitavaju.
Otisci jednog prsta (monodaktiloskopija; najee kaiprst desne ruke)
uzimaju se za tzv. graanske evidencije, npr. izdavanje osobnih iskaznica
ili u kriminalistikim evidencijama pri formiranju dosjea za osobu te pri
usporeivanju radi opsenih identifikacija u velikim katastrofama (popla-
ve, potresi, avionske nesree, ratni sukobi i sl,).
Otisci papilarnih linija na mjestu dogaaja mogu biti vidljivi (oko 20
posto) i nevidljivi (oko 80 posto). U praksi ih nazivamo spornim trago-
vima papilarnih linija. Ti tragovi papilarnih linija s mjesta dogaaja u
vie su od 90 posto sluajeva fragmentalnog oblika, to znai da nisu cjelo-
viti, ve su djelomini, npr. otisak prsta sadri samo vrh prsta, dio lanka
(falange), krajnji rub ili samo jednu deltu, Slino je i s nespornim trago-
vima papilarnih linija dlanova, kod kojih je iznimno rijetke na mjestu do-
gaaja pronai cjeloviti otisak, Veinom se susreu rubni dijelovi strane
malog prsta, palane strane ili dijelovi dlana u korijenu prstiju,
Vidljivi tragovi papilarnih linija nazivaju se i reljefnim (utisnua u
nekoj mekanoj masi ili otisci u praini, krvavi otisci, ostaci masnoe i sl,),
a nevidljivi latentnima.
Nevidljivi tragovi posljedica su ostatka znoja s prstiju, dlanova ili stopa-
la u kontaktu s nekom odgovarajuom podlogom, Nevidljivi latentni sporni
otisci papilarnih linija ponekad se na mjestu dogaaja (npr, na prozirnom
staklu) mogu uiniti vidljivima obilnim izlaganjem kosoj svjetlosti, Tretira-
njem takvih nevidljivih tragova papilarnih linija pomou daktiloskopskih
praaka (praci tipa argentorata, magnetni prasci, grafitni i sl,) na trag se
nanosi puder-obojenje te tako tra-
govi postaju djelomino reljefni, uo-
ljivi i prilagoeni su za fiksiranje,
Daktiloskopske pretrage ra-
de se prema obveznoj misaonoj re-
konstrukciji na mjestima dogaaja
i na predmetima pronaenima u
vezi s izvrenim kaznenim djelima,
Daktiloskopske pretrage pri-
mjenjuju se kao optike (ljudsko
Slika 54. Latentni otisci papilarnih linija oko, obino koso svjetlo i posebni
izazvani prakom izvori svjetlosti kao npr, "Dacty-

929
 KRIMINALISTIKA

Slika 55. Uporaba posebnih izvora svjetla za pronalazak papilarnih linija

light" ili "Crimescope"), fizikalne (daktiloskopski praci uz koritenje raznih

etkica i pulverzatora) i kemijske (npr. cyanacrylatno zaparivanje, ninhi-
drin, amido-black i dr.).
Tragovi papilarnih linija izazvani kemijskim metodama fiksiraju se
pomou fotografije u omjeru 1:1. Opom snimkom fiksira se npr. grupacija
tragova, i predmet na kojem se trag nalazi. Obvezno je koritenje mjerne
trake i brojanih ili slovnih oznaka.
Prvim nainom fiksiranja tragova papilarnih linija smatra se fotogra-
fija (uz koritenje oznaka i mjerne trake). No, najrairenija metoda fiksi-
ranja spornih tragova papilarnih linija jest pomou daktiloskopskih folija.
Uglavnom se koriste za fiksiranje tragova papilarnih linija izazvanih na
neporoznim podlogama pomou daktiloskopskih praaka. Iznimno se folije
(gel-podizai) mogu koristiti za skidanje vidljivih tragova na neporoznim
podlogama bez tretiranja pracima. U radu se najee koristi crna elati-
nasta (schneiderova) folija, transparentna folija na bijelu ili crnu podlogu i
bijela elatinasta folija.
Pri fiksiranju tragova papilarnih linija folijama potrebno je paziti na
kontrastnost linija spornog traga u odnosu na podlogu.
Tijekom fiksiranja spornih tragova papilarnih linija izazvane cjeline
tragova (npr. dlan s prstima ili grupa prstiju) ne smiju se razbijati, odnos-
no izrezivati i dostavljati zasebno kao vie tragova. Ako se tragovi "razbi-
jaju", dobiva se vie tragova, a unitava cjelina s mjesta dogaaja i na taj
se nain oteava postupak daktiloskopske identifikacije.
Da bi se daktiloskopsko vjetaenje moglo struno i kvalitetno proves-
ti, vjetaci za monodaktiloskopiju i daktiloskopiju trebaju svladati: a) poz-
navanje i koritenje daktiloskopskih zbirki i klasifikacije; b) poznavanje
ovlasti i naina koritenja baza podataka u vezi s daktiloskopskim zbir-
kama; c) poznavanje daktiloskopskih identifikacija usporeivanjem spor-
nih i nespornih uzoraka papilarnih linija prstiju i dlanova; d) poznavanje
daktiloskopskih identifikacija usporeivanjem uzoraka papilarnih linija

930
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

e) poznavanje izrade nalaza i miljenja, te izrade fotodokumentacije; f) po-

znavanje voenja svih daktiloskopskih zbirki otisaka papilarnih linija.
Iako se nalazi daktiloskopskih vjetaenja u vie od 98 posto sluaje-
va odreuju "sa sigurnou", ipak postoji i mali dio nalaza kod kojih se
vjetak ne moe opredijeliti za potpuno siguran nalaz. Tu se onda govori
o odreenom stupnju vjerojatnosti da neki trag s mjesta dogaaja prema
svojim karakteristikama odgovara nespornom otisku s obrasca. Znaajno
je spomenuti da se u svijetu za dokazivanje podudarnosti najee koristi
10-12 anatomskih karakteristika.
Jo se Locard bavio podudarnou otisaka kako bi mogunost zablude
bila to manja te se smatra da se u praksi mogu javiti 3 vrste sluajeva:
1. podudarnost u 12 i vie anatomskih karakteristika - identitet je nes-
poran (i sami Galton i Balthazard su pomou matematikih istraivanja
utvrdili da se 12 anatomskih karakteristika moe smatrati dovoljnim da
se iskljui mogunost zablude); 2. podudarnost u rasponu od 8 do 12 ana-
tomskih karakteristika - tu nespornost identiteta jo ovisi i o jasnoi sli-
ke, rijetkosti tipa karakteristike neke minucije, postojanja centra slike ili
triradijusa u dijelu koji se moe vidjeti i razluiti analizom, prisutnosti
pora i oiglednosti irine grebena i brazde (kalibar linija), pravca linija i
uglova ravanja; 3. podudarnost u 7 i manje anatomskih karakteristika
u ovom sluaju govori se samo o vjerojatnom, moguem identitetu.
Daktiloskopska identifikacija provodi se na zahtjev, a radi utvrivanja
identiteta pomou otisaka papilarnih linija. Takve se provjere najee obav-
ljaju temeljem zahtjeva INTERPOL-a, tj. policija stranih zemalja, veleposlan-
stava i sl. Otisci papilarnih linija na obrascima koje je dostavio INTERPOL
provjeravaju se, prilagoavaju zbirci i unose u opu daktiloskopsku zbirku.
Jedna vrsta provjere odnosi se na klasifikaciju dostavljenih otisaka prs-
tiju lijeve i desne ruke osobe ili nepoznatog lea i provjeru metodom perlu-
stracije (koritenje daktiloskopske formule i brojnih kombinacija koje pro-
izlaze iz nje) kroz opu daktiloskopsku zbirku. Metodom perlustracije kroz
opu daktiloskopsku zbirku pronalaze se osobe koje koriste lana imena i
lane podatke o identitetu.
Druga je vrsta provjere usporeivanje razliitih vrsta obrazaca, na ko-
jima su daktiloskopirani otisci na razliitim mjestima u razliito vrijeme,
a nerijetko pod razliitim podacima o identitetu. Zbog tih je razloga vano
dostaviti sva saznanja o identitetu osobe (pravna i fizika obiljeja).
Najei oblik utvrivanja identiteta jest usporeivanje otiska ka-
iprsta s obrasca za izdavanje osobne iskaznice s otiskom kaiprsta des-
ne ruke na daktiloskopskom obrascu dostavljenom od inozemne policije
posredstvom INTERPOL-a. Radi provoenja vjetaenja vano je da su
dostavljeni otisci jasni i sadrajni.
Raunalni sustav AFIS (Automated Fingerprint Identification System)
modernije sustav za automatiziranu obradu otisaka papilarnih linija prs-

931
KRIM INALIST IKA

Verzija od 500 DPI izluene slike korisna je neovisno o

poetnoj rezoluciji slike, izluivanje minucija se uvijek
vri na slici od 500 DPI. Meunarodni standardi odreuju
500 DPI za standardnu rezoluciju u sustavima obrade
otisaka prstiju. Kao takva, ova se rezolucija koristi u
itaima otisaka prstiju, usporeivaima otisaka prstiju i
algoritmima kompresije otisaka.

Kvalitativna mapa pokazuje pozadinu (crno) i etiri

razine kvalitete, ukazujui na mjesta gdje su brazde
konzistentnije odnosno mjesta gdje slika ima smetnje
odnosno nedostatak informacija o brazdama.
 Binarna slika pokazuje obraenu sliku nakon to su
uklonjeni sivi tonovi. Dobra slika jasno pokazuje brazde
otisaka prstiju.

Mapa smjera brazde pokazuje prosjean smjer brazdi na

odreenoj toki slike.

Konano, slika brazdi pokazuje brazde otkrivene pomou

Griaule AFIS algoritma.

Slika 56. Nain rada AFIS-a

933
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

tiju i dlanova. Prva generacija takvog sustava instalirana je sredinom se-

damdesetih godina u SAD-u, i od tada je sustav u stalnom razvoju.
Posljednji su koraci u tom razvoju u SAD-u izgradnja IAFIS-a (Integra-
ted AFIS), a u Engleskoj NAFIS (National AFIS) te APIS, koji ukljuuje
obradu papilarnih linija dlanova (Palmprints). To su sustavi umreenih lo-
kalnih AFIS-a, sa centralnom bazom podataka i mogunou provjere s bilo
koje radne stanice u mrei. Takoer, u najnovije se vrijeme radi, posebice u
SAD-u, na povezivanju AFIS-a razliitih proizvoaa pomou ANSI-NIST
standarda, to omoguava njihov meusoban rad i razmjenu informacija.
Skandinavske zemlje u odreenoj mjeri surauju na nain da se (uz
prethodnu najavu) mogu izravno koristiti AFIS bazom druge zemlje u svr-
hu pretrage. AFIS sadri u bazi podataka otiske iz ope deseteroprstne
DKT zbirke, otiske dlanova i sporne tragove papilarnih linija (ukljuuje
fragmente prstiju i dlanova). Najnovija tendencija povezivanja zemalja
Europske unije planira se u obliku EURODAC-a (European Dactylosco-
pye), koji bi pokrivao granine prijelaze u Europi, te mogunosti provjere
otisaka sa svih graninih prijelaza u jednoj ili vie baza otisaka.
Uz pomo sustava obavlja se nekoliko vrsta provjera koje se smatraju
iznimno vanim u radu policije: a ) provjera deseteroprstnog s deseteroprst-
nim obrascima (TP/TP), a slui za izbjegavanje duplikata u bazi te za
utvrivanje lanih imena, a u potpunosti zamjenjuje dosadanji nain ru-
ne klasifikacije i perlustraciju; b) provjera deseteroprstnih obrazaca kroz
zbirku NN tragova (TP, PP/LP), a slui da se svaka novodaktiloskopirana
osoba provjeri kroz cijelu bazu NN tragova; c) provjera NN traga s bazom
NN tragova (LP/LP), a slui da se svaki novi trag provjeri kroz cijelu bazu
NN tragova papilarnih linija. Uporabom sustava mogue je ustanoviti se-
riju kaznenih djela istog poinitelja; d) usporedba svakog novog upotreblji-
vog NN traga papilarnih linija sa svim otiscima prstiju u bazi podataka
(LP/TP, PP), to je osnovna funkcija AFIS-a, tj. ime sve daktiloskopirane
osobe provjeravamo kao osumnjiene; e) AFIS sustav ima brojne mogunos-
ti obrade spornih tragova papilarnih linija u svrhu poboljanja kvalitete,
to olakava ili omoguava identifikaciju.
Uporaba AFIS-a iskljuuje dosadanji nain klasifikacije po Roscheru
ope daktiloskopske zbirke, a u potpunosti stavlja izvan uporabe mono-
daktiloskopsku zbirku i sloeni sustav monodaktiloskopske klasifikacije.
Time se tedi vrijeme potrebno za monodaktiloskopiranje (14 obrazaca za
osobu), kao i za dugotrajni postupak ocjenjivanja, provjere i ulaganja u
zbirku. Sustavom AFIS dobivaju se mnogo vee mogunosti za provjeru ci-
jele baze podataka, bilo da se radi o provjeri s deseteroprstnim obrascima
ili usporedbi sa spornim tragovima papilarnih linija.
Tendencija je u cijelom razvijenom svijetu automatizirati obradu poda-
taka, a ovo je sustav koji je pravi primjer obrade goleme koliine podataka

934
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

u kratkom vremenu, to "runom" obradom nije mogue. Uporaba AFIS-a

toliko je razvijena od pojavljivanja u sedamdesetima, da se danas ve
ozbiljno razmilja o povezivanju baza podataka razliitih zemalja, ime bi
se dobio umreeni sustav koji daje nesluene mogunosti za daljnji razvoj.
Pri tome treba posebno naglasiti da je imperativ za proizvoae da proiz-
vode sustave koji su meusobno kompatibilni, upravo zbog mogunosti
njihovoga kasnijeg povezivanja.

c) Fotografija*

U kriminalistikoj tehnici u cilju identifikacije osobe posebno mjesto pri-

pada kriminalistikoj fotografiji. U svrhu identifikacije osoba vana je oso-
bito signaletika fotografija.
Signaletika fotografija izrauje se u boji ili crno-bijeloj tehnici veli-
ine 4,8 x 3,8 cm, na nain da se osoba fotografira s tri strane: desni profil,
sprijeda i lijevi poluprofil u omjeru 1:10, fotografija je proporcionalno deset
puta umanjena od fotografirane osobe.
U sluaju da osoba koja se signaletiki fotografira u trenutku snima-
nja nosi pokrivalo za glavu ili lice, naoale ili koji drugi predmet, osobu
je potrebno (barem na slici poluprofila) snimiti s takvim predmetima. Na
signaletikoj fotografiji mora biti vidljiva ploica koja sadri vane podat-
ke o fotografskoj obradi (npr. naziv PU, fotobroj i datum). Signaletiku
fotografiju treba obnavljati i za nju je potreban pisani zahtjev nadlene
policijske postaje. Takva se fotografija moe koristiti u identifikacijskom
postupku i pri izradi crtea-portreta NN poinitelja kaznenih djela.

Slika 57. Signaletika fotografija

Tekst odjeljaka c) i d) napisao je elimir Radmilovi.

935
 KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________

d) Fotorobot

Fotorobot je opeprihvaeni naziv za crte nepoznate osobe izraen na

osnovi osobnog opisa. Moe se izraivati rukom, uporabom raunalne teh-
nologije (raunala i odgovarajueg softwarea) i kombinirano. Pri izradi fo-
torobota potrebno je, uz opa pravila osobnog opisa, posebno naglasiti di-
ferencijalne znaajke osobe, a do izraaja dolazi i talent crtaa, koji treba
rijei osobnog opisa simplificiranim crteom vizualizirati. Allen spominje
primjer studenta likovne umjetnosti koji vjebanjem percepcije i vjetine
vremenom pri risanju poinje izostavljati detalje, ostavljajui bitne linije
i sjene, postiui minimalnim crteom maksimalnu slinost s objektom.
Tipian primjer takvog pristupa su portreti koje izrauju karikaturisti.
Prednosti rune izrade crtea pred strojnom mnoge su, ali najvanije je
istaknuti individualizaciju, kreativnost i razradu crtea do sitnih nijan-
si, to je u abloniziranim raunalnim okvirima nemogue. Pri tome e,
uz vjetinu crtaa, posebno vana biti sposobnost usmjeravanja iskaza te
"izvlaenja" maksimalnog opisa uz izbjegavanje sugestija koje bi dovele do
odmaka opisa pod utjecajem crtaa.
Izraeni foto-crtei ipak trebaju biti standardizirani (dimenzije, tehni-
ka crtanja, podloga) radi mogunosti unosa u centraliziranu bazu neophod-
nu za mogue koritenje u provedbi postupka identifikacije (prepoznava-
njem, usporedbom u evidenciji fotografija poznatih poinitelja kaznenih
djela, usporedbom sa snimkama
razliitih oblika video i drugih
nadzorno-zatitnih sustava) na ci-
jelom podruju drave.

e) Biometrijske metode
identifikacije*

Biometrija je matematiko-sta-
tistika metoda za istraivanje
ivih bia s obzirom na njihove
odnose mjere i broja. U krimina-
listici je poznata due vrijeme,
meutim, zbog razvoja raunalne
tehnologije, tek danas dobiva po-
sebno znaenje.
Metode biometrije koriste se
ot
pri izradi identifikacijskih doku-

Tekst odjeljka e) napisali su elimir Radmilovi i Milana Trbojevi.

936
_________________ - .................. ____ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

menata, autorizaciji ulaska i kretanja tienim podrujima i objektima, pri

ogranienju pristupa raunalu, pa i u kriminalistikoj identifikaciji. Kao
to i sama definicija kae, matematsko-statistike metode primjenjuju se
u definiranju nepromjenjivih odnosa i mjera pojedinih dijelova ljudskog
tijela, prije svega dermatoglifa i glave, odnosno lica.
Brojni sigurnosni sustavi, kako u svakodnevnom ivotu (pristup rau-
nalu, bankovnom raunu, mobilnom telefonu), tako i u specifinim podru-
jima ljudske djelatnosti (sigurnost, policija, obavjetajne slube), vezani su
uz potrebu identifikacije osoba, odnosno provjeru je li neka osoba ba ta za
koju se predstavlja. Takva provjera mora biti jeftina, brza, pouzdana, te ne
smije zadirati u tjelesni integritet osobe.
Povijesno gledano, provjere te vrste temeljile su se na vizualnom prepo-
znavanju (npr. portir prepoznaje djelatnike pri ulasku u poduzee), sigur-
nosnim karticama, PIN-kodovima, potpisima i sl. Osim "ozbiljnih" iden-
tifikacijskih metoda, poput DNK i daktiloskopskih, svi ostali naini su u
suvremenom svijetu postali izrazito nepouzdani.
Biometrijska identifikacija temelji se na fiziolokim osobinama i oso-
bitostima ponaanja odreene osobe. Temelji se, dakle, na prepoznavanju
obrazaca, odnosno prepoznavanju biometrijskih karakteristika.
Biometrijski nain identifikacije pojedinca znai uzimanje u obzir indivi-
dualnih ovjekovih fizikih osobina ili znaajki ponaanja i evidentiranje te
pohranu tog uzorka (ivi uzorak) u standardnom podatkovnom obliku. Taj
uzorak se u postupku identifikacije usporeuje s uzorkom (memoriran uzo-
rak ili potpis) koji se temelji na istim znaajkama, a pohranjen je u sigurnos-
nom sustavu. Usporedba oba uzorka potvruje ili negira identitet pojedinca.
Da bi neka biometrijska karakteristika mogla biti sredstvo za identifika-
ciju, treba biti: a) univerzalna (da je svatko posjeduje), b) individualna (razli-
ita kod svakoga), c) trajna i nepromjenjiva (da se ne mijenja protekom vre-
mena i da se ne moe promijeniti), d) da se jednostavno prikuplja i
usporeuje
(jednostavnost apliciranja je najvea prednost biometrijske identifikacije).
Potreba za zatitom prostora, resursa, sustava i informacija obino se
povezuje s kontrolom pristupa. Kroz taj se sustav osoba prvo identificira, a
onda joj se omoguuju radnje u skladu s njezinim pravima i dunostima.
Ovisno o sigurnosnim postavkama, kontrola pristupa moe se podijeliti
na dva dijela: a) fizika kontrola pristupa, kojoj je cilj kontrolirati pristup
zatienim zonama i prostorijama, i b) logika kontrola pristupa, gdje je
cilj kontrolirati pristup zatienim sustavima, informacijama i resursima
na raunalima ili raunalnoj mrei.
Sam se proces pristupa moe provesti u skladu s nekoliko razliitih
mehanizama: a) diskrecijska kontrola pristupa (osoba koja je zaduena za
zatieno dobro nadlena je i za definiranje osoba koje e tom dobru imati
pristup), b) mandatna kontrola pristupa (kontrola pristupa povjerena je

937
KRIMINALISTIKA

opunomoenom administratoru (ili vie njih) koji samostalno odluuje o

pristupu zatienom dobru, c) funkcijska kontrola pristupa (pristup zati-
enim dobrima ovisi e funkciji koju osoba obnaa u organizaciji, moe se
primijeniti na pojedinca ili grupu) i d) odredbena kontrola pristupa (pris-
tup zatienim dobrima ovisi o prethodno donesenim odredbama).
Najkritiniji trenutak je provoenje jedinstvene identifikacije pojedina-
ca. To se moe postii na mnogo naina: a) pouzdavajui se u zatitara koji
provjerava zaposlenika, b) ukucavanjem tajnog broja, PIN-a na tastaturu,
c) provlaenjem magnetske ili bezkontaktne magnetske kartice, d) provje-
rom biometrijske osobine, e) kombiniranjem dva ili vie navedenih naina.
Ovisno o nainu primjene, biometrijski sustav moe raditi u dva re-
ima: 1) provjera (verifikacija, autentikacija) identiteta ili 2) utvrivanje
(identifikacija) identiteta.
Reim provjere zahtijeva da osoba na neki nain 'kae' sustavu tko je,
a sustav onda radi tzv. provjeru jedan-na-jedan i vraa rezultat koliko je
neka karakteristika te osobe slina ranije pohranjenoj karakteristici pod
tim imenom. Dakle, sustav nam daje vjerojatnost da izmjerena i pohranje-
na karakteristika pripadaju istoj osobi.
Reim identifikacije puno je tehniki zahtjevniji proces i u njemu sus-
tav radi tzv. jedan-na-vie provjeru. Sustav vraa koliko je neka karakte-
ristika slina svakoj pohranjenoj
u bazi (radi tzv. line-up). Najvii
rezultat imat e osoba ija je ka-
rakteristika pohranjena u bazi
najslinija nepoznatoj osobi.
Svaki biometrijski sustav u
naelu se sastoji od etiri osnovna
dijela: 1) senzor koji mjeri (uzor-
kuje) odreenu biometrijsku ka-
rakteristiku, 2) modul za izvlae-
nje (ekstrakciju) karakteristika,
3) modul za usporedbu i odluiva-
nje (s ranije pohranjenim karakte-
ristikama) i 4) baza podataka u
koju se pohranjuju karakteristike.

e.1) Otisak prsta

S l i k a 59. Biometrijske metode identifikacije
na osnovi lica
Biometrijska identifikacija pomo-
u otiska prsta ima brojne prednos-
ti. Prije svega, gotovo sve zemlje
svijeta imaju ogromne baze oti-
saka prstiju. Prelazak na novu

938
_________________ - .................. ____ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

tehn
ologi
ju je
zbog
toga
izni
mno
jedn
ostav
an.
Isto
Slika 60. Biometrijske metode identifikacije na osnovi zjenice oka tako,
ljudima je
ovaj nain identifikacije poznat i
ne izaziva nikakve predrasude.
S obzirom na specifinost udub-
ljenja i ispupenja od kojih se prst
sastoji, pri analizi njegova otiska
moe se poi ili od: a) analizira-
nja mjesta spajanja i zavretaka
zavijutaka otiska, ili od b) anali-
ziranja cjelokupnog pravca svake
pojedine linije. Razlika u odnosu
Slika 61. 3D fotogrametrijska metoda
na ove dvije metode postoji s obzi-
identifikacije nepoznatog poinitelja rom na: a) veliinu prostora koji zauzima
skenirani otisak (otisak skeni-
ran prvom metodom zauzima oko 250 bajta, dok drugom metodom otisak
zauzima 150 kilobajta), b) brzinu prepoznavanja otiska (u prvoj metodi
usporeuje se nekoliko karakteristinih toaka, dok se u drugoj metodi
usporeivanje obavlja u bazi podataka, to traje daleko dulje).
Razliita je i tehnologija kojom se skenira otisak. Razlikuju se: a) mje-
renje pritiskom prsta na senzor, b) optika metoda, c) termoelektrina,
d) mjerenje elektrinog polja iznad gornjeg sloja koe gdje otisak poinje.
Najzastupljeniji nain jest mjerenje pritiskom prsta na senzor koji je sas-
tavljen od niza kondenzatora, ispupenja i udubljenja otiska mijenjat e nji-
hov kapacitet. Prednost ove metode je to zahtijeva pravi otisak prsta. Me-
utim, problemi se javljaju s obzirom na kvalitetu slike koju ostavlja otisak
mokrog odnosno suhog prsta. Mokri prsti dat e tamnu, a suhi svijetlu sliku.
Pri optikoj metodi skeniranja otiska prsta CCD senzor (Charge Coup-
led Device) biljei sliku prsta prislonjenog na staklo, a LED diode (Light
Emiting Diode) osvjetljavaju ispupenja i udubljenja otiska. Prednosti ove

939
 KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________

metode su jednostavnost i niska cijena, a nedostatak su tzv. latentni otisci.

Na senzorima na koje se prst prislanja cijelom povrinom ostaje otisak
prsta kao i na svakoj drugoj povrini, to ne samo da ometa svako idue
snimanje ve omoguuje "skidanje" konkretnog otiska.
Termoelektrina metoda je prilino rijetka. Senzor mjeri razliku u tem-
peraturi ispupenja na otisku i zraka uhvaenog u udubljenju kada je prst
prislonjen uz senzor, pri emu se dobiva slika visoke rezolucije, ak i kada
je prst prljav ili otisak plitak. Prilikom skeniranja, prst se mora prevui
preko senzora, ime se ujedno rjeava i problem ienja senzora i latent-
nih otisaka. Dva glavna nedostatka ove metode su: a) korisnik mora zna-
ti kako koristiti senzor, i b) potreba za zagrijavanjem senzora kako bi se
izbjeglo poklapanje temperature senzora i prsta, poveava potronju.
Elektrino polje ispod gornjeg sloja koe gdje otisak poinje mjeri se
pomou E-Field senzora. Prednost ove metode je to se njom mogu snimiti
i suhi, istroeni i zaprljani otisci. Glavni nedostaci jesu: a) mala rezolucija
snimka i b) malo polje skeniranja, to poveava postotak pogreke. V. izla-
ganje supra Glava XXII. i XXIV. pod 4.b.

e.2) Crte lica

Ljudsko lice je u najveem broju sluajeva razliito i predstavlja osnovni
nain na koji razlikujemo i pamtimo osobe. Meutim, glavni nedostatak
prepoznavanja primjenom osjetila vida jest to to osjetilo vida ljudsko lice
doivljava kao cjelinu.
Prilikom softverskog prepoznavanja lica ono se dijeli na oko 80 obi-
ljeja (npr. udaljenost izmeu oiju, irina i duina nosa, jagodice, brada
itd.). Sva ta obiljeja pretvaraju se u numeriki oblik. Niz tako dobivenih
brojki naziva se otisak lica.
Proces identifikacije obavlja se u nekoliko koraka. Softver pretrauje
snimku videokamere u potrazi za licima osoba. Lice se na slici trai grubo,
u niskoj rezoluciji, a na visoku rezoluciju se prelazi kada se pronae oblik
slian licu. Zatim se odreuju veliina i poloaj lica u odnosu na kameru.
Lice mora biti pod kutom od barem 35 stupnjeva u odnosu na kameru. Po-
tom se vri normalizacija, tj. lice se rotira i mijenja mu se veliina kako bi
se obavilo usporeivanje. Podaci o licu prebacuju se u numeriki oblik, a za-
tim se oni usporeuju s podacima u bazi. Za uspjeno prepoznavanje potreb-
no je poklopiti izmeu 15 i 20 obiljeja, tako da se pojedinac moe identifi-
cirati ak i nakon izvrene plastine operacije, to ukljuuje i bojanje kose
ili noenje sunanih naoala. Budui da otisak lica zauzima samo 84 bajta,
sustav je u mogunosti usporediti izmeu 15 i 60 milijuna otisaka u minuti.
Tehnologija prepoznavanja lica iznimno je zanimljiva jer, slino otisci-
ma prstiju, postoje velike baze fotografija ili se mogu lako napraviti (slike
za osobne iskaznice ili vozake dozvole). Takoer, proces identifikacije je

940
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

jednostavan, a pojedinac ak nije ni svjestan da se odreuje njegov identi-

tet. Meutim, tehnologija prepoznavanja lica jo uvijek je u razvoju i osla-
nja se i dalje u velikoj mjeri na ljudskog operatera.
e.3) Geometrija ruke i raspored vena
Geometrija ruke je proces u kojem se analizira oblik ake i duina prstiju. Pri
analizi ruke uzima se oko 90 obiljeja. Kako geometrija ruke nije jedinstvena
za svakog pojedinca, ovi se sustavi koriste samo za provjeru identiteta. Kada
se radi o identifikaciji, geometrija ruke se najee upotrebljava u kombina-
ciji s nekom drugom metodom, kao npr. s analizom rasporeda vena na aci.
Slino otisku prsta, metoda analize rasporeda vena trai mjesta njiho-
va spajanja koja prave karakteristinu aru. itai funkcioniraju tako da
se dlan postavi na nekoliko centimetara iznad povrine skenera.

e.4) Skeniranje oka

Postoje dvije metode odreivanja identiteta pomou oka: a) skeniranje a-
renice (irisa) i b) skeniranje mrenice (retine) oka. Skeniranje arenice
zasniva se na analizi pojedinosti prstena u boji koji okruuje zjenicu. Na
arenici postoji vie od 200 toaka koje se mogu iskoristiti za identifikaci-
ju, kao to su prsteni, brazde i pjege. Kako su navedene are jedinstvene
za svakog pojedinca, ova se metoda moe koristiti za provjeru identiteta,
ali i za identifikaciju odreene osobe.
Snimanje arenice moe se obaviti obinom kamerom ak i s odreene
daljine (i do pola metra), ali i kroz naoale. Da bi se izbjeglo koritenje
umjetnog oka, sustav moe osvijetliti oko da vidi dolazi li do skupljanja
zjenice. Vrijeme potrebno za pregled iznosi oko dvije sekunde.
Prednost ove metode je njena pouzdanost i relativna jednostavnost. Nedo-
statak je to to je za skeniranje oka glavu potrebno drati na tono odreenom
mjestu, to nije naroito praktino ako netko to ne eli uiniti svojevoljno.
Takoer, baze skeniranih arenica ne postoje, ve bi se morale tek napraviti.
Skeniranje mrenice koristi individualnost krvnih ila na dnu oka.
Ovaj oblik identifikacije je najpouzdanija od svih biometrijskih metoda.
Budui da ne postoji nain da se krivotvori, ona se ne mijenja tijekom
cijelog ivota osobe, a mrenica mrtve osobe toliko brzo propada da nisu
neophodne dopunske mjere utvrivanja je li osoba iva ili ne.
Za uspjeno skeniranje potrebno je skinuti naoale (ako ih osoba nosi),
oko treba biti blizu skeneru i neophodno je fokusirati se na odreenu to-
ku. Proces skeniranja traje izmeu 10 i 15 sekundi i za to vrijeme je oko
osvijetljeno svjetlou slabog intenziteta. Jasno je da je ovo sloeniji i neu-
godniji nain utvrivanja identiteta od prethodno spomenutih. Zbog toga,
a i zbog visoke cijene i pouzdanosti, skeniranje mrenice koristi se samo
za instalacije visoke razine sigurnosti (banke, vojni objekti itd.).

941
 KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________

e.5) Prepoznavanje glasa

Prepoznavanje glasa biljei: a) frekvenciju, b) ritam, c) tonalitet i d) vi-
sinu glasa. Iako se za snimanje glasa moe koristiti i obian ili telefon-
ski mikrofon, pouzdanost skeniranja poveava se uporabom kvalitetnijih
mikrofona. Budui da ova metoda i nije naroito pouzdana, u pravilu se
koristi samo u svrhu provjeravanja identiteta. Vrijeme provjere je oko pet
sekundi. Krivotvorenje koritenjem snimke gotovo je nemogue jer sustav
kojim se provjerava glas trai istodobno i visoke i niske frekvencije zvuka
koje se mogu nai samo u pravom glasu.
Prednost ove metode je ta to je potrebna oprema iznimno jeftina i svaki
se dananji kompjutor, uz odgovarajui softver, moe iskoristi kao platforma
za prepoznavanje glasa. Meutim, niska razina pouzdanosti prepoznavanja
glasa ini ovu metodu dopunskom biometrijskom metodom (v. infra pod h).

f) Fotogrametrija

Fotogrametrija kao mjerna metoda, uz ve prihvaenu primjenu pri radu

na mjestu dogaaja i izradi 3D grafikih prikaza, sve vie prostora dobiva
u sferi kriminalistike identifikacije, odnosno u sferi biometrije (v. izlaga-
nja infra, Glava XXV. pod 10.b).
Najnoviji primjeri su tzv. 3D fotogrametrijska antropologija i 3D faci-
jalna rekonstrukcija. Obje metode vrlo su znaajne, kako za identifikaciju
nepoznatih poinitelja kaznenih djela, tako i za identifikaciju pronaenih
nepoznatih leeva s unitenim mekim tkivom.
U okviru biometrije razvijena je 3D biometrijska antropologija. Primje-
na ove metode vrlo je zanimljiva, jer se fotogrametrijskom metodom moe
vrlo precizno izmjeriti pojedine dijelove tijela osobe, te na osnovi tih mjera
i odreenih proporcija razlikovati tu osobu od svih drugih.
Punu primjenu metoda doivljava u identifikaciji nepoznatih i maski-
ranih poinitelja razbojnitava koji su snimljeni postojeim sigurnosnim
videonadzorom. Primjenom fotogrametrije mogue je "izmjeriti" dimenzije
nepoznate osobe poput: visine, duljine stopala, obujma glave i sl., a ako
postoji osumnjiena osoba, usporedbom se moe izvriti eliminacija ili po-
tvrda istovjetnosti.

g) Tjelesni mirisi

Tjelesni miris pripada specifinom podruju kriminalistikih istraivanja.

Na tome je izrasla posebna grana kriminalistike - kriminalistika odo-
rologija, znanost o mirisima. Iako se za detekciju mirisa i dalje koriste
policijski psi, danas se sve vie primjenjuju dostignua kriminalistike

942
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

istrane tehnike. Plinska kromatografija i spektrometar masa sigurne su

metode identifikacije ljudskih mirisa.
Ustanovljeno je da ovjek isputa u zrak oko 300 mirisnih sastojaka. Po-
mou spektrometra masa uspjelo se identificirati 130 sastojaka mirisa. Ve-
ina proizlazi iz povrine tijela, ali i iz plua i gastro-intestinalnog trakta.
Jo uvijek je sporno pitanje je li tjelesni miris pojedinog ovjeka jedin-
stven i neponovljiv u odnosu na druge ljude. Ako jest, on je genetiki
odreen.
Drugim rijeima, je li miris nasljedan i ostaje li nepromjenjiv tijekom ivota?
Izgleda da je danas individualnost i relativna nepromjenjivost mirisa ovje-
ka nepobitno utvrena. To stajalite potvruju istraivanja biologa, kinolo-
ga, lijenika i sl. Ova je metoda kriminalistike identifikacije u razvoju. Jo
uvijek imaju prednost psi kao biologijski analizatori. Uzorci mirisa na licu
mjesta uzimaju se specijalnim usisivaem u vakumizirane metalne cilindre.
Ljudski miris je, inae, poseban tip mikrotraga. Kako se kree, ovjek
ostavlja iza sebe molekule mirisa. Poinitelji ne mogu unititi tragove mi-
risa, niti sprijeiti njihovo luenje. Trag mirisa ovjeka treba razmatrati
kao sloeni kompleks raznovrsnih mirisa. Sastavu spomenutog kompleksa
pripadaju: 1. pozicijski mirisi (karakteristini mirisi pojedinih dijelova ti-
jela), 2. individualni miris - njega tvore svi pozicijski mirisi, 3. opi miris
- to je miris odjevenog ovjeka koji ga vee uz profesiju, a i sporedni mirisi
kao parfem, sapun, pasta za zube, cigarete i dr.
Prema izloenom, trag mirisa ovjeka sastoji se od individualnog miri-
sa i raznovrsnih mirisa sredine (stan, predmeti koji ga okruuju, zemlja i
sl.). Sloenost takvog traga odluuje o njegovoj individualnosti. Promjenji-
vost mirisa javlja se zbog biologijskih razloga u kraim vremenskim raz-
macima, ali ne utjee na njegovu identifikaciju.

h) Identifikacija osoba na osnovi glasa

Identifikacija osoba na osnovi glasa mogua je na dva naina: prepozna-

vanjem njegova glasa od drugih osoba ili pomou tehnikih sredstava.
Identifikacija glasa prepoznavanjem putem osoba dosta je nepouzdana,
poglavito ako se vri nakon proteka vremena veeg od 24 sata. Najvaniji
initelj je boja glasa, ali ulogu igraju i modulacija i frekvencija i sl. Uvjetno
reeno, prepoznavanje osoba po glasu od strane drugih osoba nije egzakt-
no i ima orijentacijsku vrijednost.
Ljudski glas moe ostaviti tragove u svijesti ljudi koji su ga uli (na-
mjerno ili sluajno) ili biti registriran pomou tehnikih registracijskih
sredstava, takoer namjerno ili sluajno. Kako je istaknuto, tragovi ovje-
jeg glasa koji su ostali u svijesti ovjeka i koji se koriste za prepoznavanje
osoba nisu od vanosti u kriminalistiko-tehnikom smislu jer ne podlije-

943
 KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________

u kontroli (matematiki mjerljivoj). Zbog toga se takvo prepoznavanje u

biti svodi na iskaz svjedoka, oteenika ili osumnjienika.
Kriminalistika tehnika koristi se samo snimljenim glasovima. Postupak
identifikacije, tzv. fonoskopska identifikacija tee tako da se glas osobe
zvuno i/ili optiki snimi, pa se zajedno sa snimkom inkriminiranog glasa
dostavlja vjetaku. Vjetak pomou posebnog ureaja te glasove "prevodi"
u elektrine signale, koje zatim preko pisaa prevodi u grafike. Pri tome
se prati promjena visine i jaine svakog tona u vremenu. Dobivene grafike
se usporeuju i vjetak daje miljenje je li oba glasa izgovorila ista osoba.
Ova je metoda jako osjetljiva, pa pored identifikacije osobe po glasu
omogu-
ava utvrivanje nekih okolnosti nastanka i manipulacije snimkama, kao to
su: 1. identifikacija ureaja kojim je glas snimljen na osnovi karakteristinih
umova ureaja za snimanje; 2. identifikacija prostorije, odnosno poloaja
ureaja u prostoriji za vrijeme snimanja; 3. utvrivanje prekida i nastavljanja
snimanja, ime se iskljuuje mogunost prikrivenog (zlonamjernog) selektiv-
nog snimanja ili presnimavanja fragmenata neijeg govora u vidu cjeline.
Na osnovi navedena tri elementa sa sigurnou se moe utvrditi au-
tentinost, odnosno falsifikat snimljenog govora. Tekoe u vjetaenju
predstavljaju prevelika udaljenost od mikrofona, neprikladno postavljen
mikrofon u odnosu na izvor zvuka, priguivanje uzrokovano njegovim pri-
krivanjem, irenje glasovnih valova u fizikoj okolini, svjesno ometanje
razgovora, namjerne i prirodne smetnje u govoru, stresna emocionalna
stanja, utjecaj alkohola i droga i slino.
Vana je kvaliteta snimljenog glasa. Decidirana miljenja fonoskopskih
vjetaka nisu mogua ako se snimljeni glas odlikuje vrlo niskim elektro-
akustikim parametrima. Dokazni akustiki zapisi razlikuju se po tome
to delinkvent u veini sluajeva ne govori neposredno u mikrofon, ve iz
znatne udaljenosti, s iznimkom telefonskih razgovora ili kada koristi oda-
ilja radiostanice. U snimcima se esto javljaju i smetnje koje nastaju na
telefonskim linijama i radioprijenosima.
Loa kvaliteta snimaka uzrokuje dugotrajan rad, a vjetaenje je iznim-
no komplicirano i odvija se u raznovrsnim okolnostima. Tijekom vjetae-
nja utvruju se tehniko-akustiki parametri zapisa. Poznavanje pravih
parametara omoguuje eliminaciju raznih mjernih pogreaka koje bi mo-
gle utjecati kako na ocjenu snimanja, tako i na miljenje vjetaka.
Eliminiranjem raznih tipova pogreaka zapisa primjenom specijalnih
tehnikih kontrolno-mjernih i korekcijskih ureaja popravlja se kvaliteta
reproduciranog snimka. S kriminalistikog stajalita to znai da se mogu
initi ispitivanja snimaka s intenzivnim smetnjama, objektivizirati para-
metre zapisa te olakati i ubrzati proces mjernih i auditornih analiza.
U osnovi moderne fonoskopije identifikacijske metode obuhvaaju cje-
lokupnost psihofiziolokih pojava koje se ispoljavaju u procesu govorenja.

944
KRIMIMALISflSA _____________________________________ ................. ________

Osim situacijskog konteksta one obuhvaaju individualne skupine seman--

tikih, lingvistikih, fonetskih i akustikih osobina, kao i psiholegiju i pa-
tologiju govora, gluha i glasa,
Uzimaju se u obzir individualne karakteristike pojedinih govora (500 i
vie),
to omoguava identifikaciju osoba s karakteristinim zakljukom, pa ak i
kod snimaka s intenzivnim smetnjama, deformiranim i registriranim u ogra-
nienom spektru frekvencija, pod uvjetom da razina govornih signala prelazi
razinu smetnji neto iznad teorijske ganice percepcijske mogunosti ovjeka.
Danas je uspjeno rijeen i problem fluktuacije pojedinih skupina osobina
koje u prirodnom govoru ovise o kontekstu situacije i psihofizikom stanju
ovjeka. Postoje izraeni kriteriji i principi uzimanja komparativneg mate-
rijala, Veina metoda koje su u primjeni danas univerzalne su, jer praktiki
omoguuju identifikaciju osobe neovisno o jeziku kojim se slui, pod uvje-
tom da se u procesu identifikacije uzima u obzir specifinost danog jezika i
da se raspolae komparativnim materijalom uzetim na odgovarajui nain.
Uz ostalo, mogue je utvrditi mjesto gdje osoba govori ili je govorila
(grad, selo i sl.), ulicu, prostoriju, vrstu otvorenog prostora, radi li se e
snimkama s plovila, zrakoplova ili drugih prometnih sredstava, doba godi-
ne, mjesec, dan, sat i minuta snimanja (kada se radi o istovremenom sni-
manju radio ili televizijskih emisija), radnju koju obavlja osoba dok govori,
vrstu upotrijebljenog orua za vrijeme vrenja kaznenog djela, nominalnu
vrijednost kovanog novca itd. Govornik moe aptati ili ometati govor, ali
sve smetnje mogu se otkloniti i osoba identificirati, Dokazno gledajui, fo-
noskopska identifikacija izvrena lege artis ima visoku dokaznu vrijednost,
Rezultati identifikacije glasa mogu se svrstati u jednu od pet katego-
rija; 1, sigurno isti govornik, 2, sigurno nije isti govornik (kategorika mi-
ljenja), 3, vjerojatno isti govornik, 4, vjerojatno nije isti govornik i 5. nema
odluke zbog loe snimke, nema dovoljno zvukova za identifikaciju, buka itd.
Od netom opisane fonoskopske identifikacije valja razlikovati analiza-
tore glasa usmjerene drugim ciljevima, To se prije svega odnosi na ranije
spomenuti analizator stresa (v. supra Glava XIV. pod 2.b).

i) Odontologijska identifikacija
Odontologijska identifikacija ili utvrivanje identiteta osoba po stanju
zubala uglavnom se primjenjuje kod mrtvih osoba. Identifikacija o kojoj je
rije provodi se zajedno s odreivanjem uzroka smrti, najei je krajnji cilj
sudsko-antropolokih analiza. Te osobine najee su antemortalni medicin-
ski ili dentalni podaci. Ovi podaci mogu biti zubni kartoni, rntgenske
snimke
pojedinih zuba ili itavog zubala, medicinska dokumentacija o preboljelim
bo-

945
KRIMIMALISflSA _____________________________________ ................. ________

lestima ili traumama, i dr. U znatnom broju sluajeva mogua je identifikaci-

ja. Nezgoda je u tome to veliki broj ljudi nema registriran svoj zubni status.

946
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

K
ad je
rije
o
trag
ovi
ma
zuba
, to
mog
u
biti:
ugri
zi,
odgr
izi i
otisc
i
zuba
.
Oni se Slika 62. Identifikacija osobe na temelju tragova zubi mogu nai na
ljudskom tijelu (ivom ili
mrtvom), i to kako na rtvi
tako i na poinitelju, a, iznimno, i na svjedoku kaznenog djela, i to na koi
ili muskulaturi. rtva nerijetko ugrize napadaa u samoobrani, ali i na-
pada rtvu, npr. kod seksualnih delikata ili sadistikih ubojstava. Pored
tragova zuba javljaju se i dodatni tragovi, kao to su slina i pljuvaka,
zubne naslage (plaque), ru za usne i sl.
Tragovi zuba ostaju i na prehrambenim proizvodima plastine prirode
kao to su: maslac, suho meso, okolada, voe i povre (sirovo i kuhano) i
sl. Oni se mogu nai i na nekim drugim tvrdim predmetima koje ljudi dre
i stavljaju u usta, kao to su: lule, alat za poinjenje kaznenog djela, olov-
ke, "cigarpici" i sl.
I progrizeni odjevni predmeti mogu se javiti kao predmeti ekspertize
(tzv. mehanoskopska vjetaenja). Predmete i povrine s tragovima zuba
treba hitno fotografirati razmjernom fotografijom, a, ako je mogue, ui-
niti i odljevak (tehnika mulairanja) pomou najprikladnije mase. Ako je
nemogue uzeti otisak (kopija), treba ga pohraniti u odgovarajuim otopi-
nama, npr. ljudsku kou u 0,5% otopini formalina, kao i voe i povre, jer
brzo gube svoj oblik ili ga mijenjaju zbog dehidracije. Naalost, esto pri
tome gube prirodnu boju, zato ih je potrebno prije stavljanja u prezervati-

947
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

ve snimiti u koloru. Postoje i drugi naini konzerviranja podloga s tragovi-

ma zubi, ali nema potrebe da ih se na ovome mjestu elaborira.
Tragove zuba, bez obzira na podlogu, treba uvijek prvo osigurati foto-
grafijom. Radi usporeivanja uzimaju se odljevci zuba osumnjienoga iz
plastelina, stentsa, gipsa, crvenog voska i slinog materijala. Preporua
se da to obavi stomatolog. Kod ravnog otiska zuba vie povrinske priro-
de, preporua se postupak zvan odontoskopija. Gornja vilica obiljeava se
obino slovom "G", a donja slovom "D", desna strana sa "d", a lijeva s "1", a
zubi rednim brojevima poevi od desnog sjekutia ("1").
Kod usporeivanja tragova ugriza i odgriza (spornih i nespornih) pri-
mjenjuju se u osnovi dvije metode: mjerenja i mehanikog poklapanja.
Radi utvrivanja identiteta sporni i nesporni odljevak moraju se podu-
darati glede broja zuba, njihova oblika, rasporeda u vilici, veliine svakog
zuba, rastojanja izmeu zuba i individualnim karakteristikama svakog
zuba.
Mogunost identifikacije odreuje vrsta nositelja traga, mehanizam
nastanka traga i snaga ugriza ili odgriza. Suradnja kriminalista i odonto-
loga prijeko je potrebna. Osobita je kvaliteta zuba kod nasljednih bolesti,
a postoje i prolazne bolesti koje, dok traju, utjeu na formiranje zuba. Tako
npr. stomatolog moe na osnovi defekta cakline zakljuiti da je rije o ra-
hitisu, a kod nasljednog sifilisa opaaju se na povrini srednjih gornjih
sjekutia defekti polumjeseastog oblika.
Po vilicama i zubima utvruje se i spol mrtvog tijela, kao i priblina
starost. Vilica koju je tretirao lijenik zubar, kako je istaknuto, esto pru-
a sigurne mogunosti identifikacije. Kod raspadnutih ili spaljenih leeva
nerijetko su zubi jedino identifikacijsko sredstvo. Zubi su osobito otporni
prema kemijskom, fizikalnom i mehanikom utjecaju. Jai su od kostiju.
Individualna obiljeja zuba ine: forma, kakvoa, poloaj i raspored u vili-
ci. Ulogu igra i svojevrsnost rasporeda zuba u odnosu na pojedini zub (nag-
nut, izvan ravnine vakanja i drugo) ili u odnosu na itav zubni sustav
(npr. zubi gornje vilice stre na neobian nain iznad zuba donje vilice ili
obratno).
Karakteristike zuba su: 1. vei ili manji broj od normalnog broja,
2. anomalije oblika, 3. anomalije veliine, 4. anomalije mjesta gdje se zubi
u vilici nalaze, 5. anomalije pravca rasta zuba i 6. tipine porodine ano-
malije. Identifikacijski gledano kod zuba nas zanima: njihov broj, odnos
- poloaj i raspored, veliina svakog pojedinog zuba (krupni, sitni), uda-
ljenost izmeu pojedinih zuba (gusti, rijetki), ostale karakteristike svakog
zuba (iljati, ravni, okrnjena ivica, rijetki otvori) i sl. Defekti mogu biti: a-
lom zuba, prijelom zuba, truli zubi, istroeni zubi. Znaajni su i popravci:
plombe, krune, mostovi, proteze (parcijalne ili totalne) i slino. Navedeni
detalji pripadaju osobnom opisu ovjeka.

948
 ______________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Sastav zuba odraen u tragu morfoloki je dokaz. Raspored tragova

moe uputiti na mehanizam njihova nastanka i radnju poinjenja te po-
loaj rtve i napadaa. Pri tome vanu ulogu igra njihova lokacija. Broj,
oblik, veliina i raspored zuba imaju utjecaj na izgled (crte) ovjejeg lica,
to je od znaenja pri sastavljanju osobnog opisa i njegovu provjeravanju.
Odontolozi i fizionomiari doli su do spoznaje da ljudi s duguljastim li-
cem imaju obino due zube, nedostatak prednjih zubi uzrokuje bore, zubi
samo s jedne strane dovode do asimetrinosti lica, ljudi s rijetkim zubima
dre usta poluotvorenim, ovjek koji nema prednje zube "uka", "vrka",
govori piskavo ako ima samo jedan prednji zub itd. Po tragovima zuba
lako je razlikovati ugriz i odgriz djeteta od odrasle osobe. Opis zuba igra
veliku ulogu i kod prepoznavanja.

j) Identifikacija osobe analizom DNK

Sredinom osamdesetih godina, zahvaljujui dostignuima molekularne
biologije, poela je primjena DNK (deoxyribonucleic acid, tj. deoksiribonu-
kleinska kiselina) u istraivanju kriminalnih radnji, utvrivanju identite-
ta osoba i dokazivanju oinstva.
Godine 1985. u Velikoj Britaniji je tijekom jedne kriminalistike istrage
prvi put primijenjena tzv. analiza MLP (multi locus probes), to je ujedno i
prva primjena DNK tehnologije u forenzine svrhe.
Identifikacija osobe analizom DNK u nastavku izlaganja izloena je
sljedeim redom: 1) struktura DNK, 2) uzorci biologijskog materijala pot-
rebni za analizu, 3) metode analize DNK, 4) uvjeti primjene rezultata ana-
lize u podruju kriminalistike istrage i kaznenog postupka, 5) pohrana i
uvanje prikupljenih podataka, 6) meunarodna razmjena podataka.
j.1) Struktura DNK*
Iako su stanice, kao najmanje strukturne jedinice ljudskog organizma,
specijalizirane za razliite funkcije, po svojoj su strukturi sline - graene
su od jezgre i citoplazme. Uz postojanje odreenih iznimki, svaka od sta-
nica u ljudskom organizmu sadri potpuno identinu genetsku poruku,
naslijeenu od biologijskih roditelja
Cjelokupni genetiki materijal jedne stanice ili organizma, bez obzira
na to kakvu molekulu DNK ona sadravala i kakvu funkciju dijelovi te
DNK imali, naziva se genom.
Kromosomi, od kojih je sastavljen genom, jesu nitasti ili spiralni sastav-
I ni dijelovi stanine jezgre koji su vidljivi samo za vrijeme diobe stanice i
sastoje se od deoksiribonukleinske kiseline (DNK) i proteina.

Tekst odjeljka j.l) napisao je Milovan Kubat.

949
KRIMINALISTIKA

Od ukupno 23 para kromoso-

ma (diploidan broj kromosoma)
22 para su autosomi i jedan je
par spolnih kromosoma. Autoso-
mi su kromosomi koji se po broju i
morfolokom izgledu ne razlikuju
izmeu mukaraca i ena. Spolni
kromosomi (X i Y) su, za razliku
od autosoma, odgovorni za razvoj
gonada i determinaciju spola.
Uz 22 autosoma kod ena na-
lazimo dva X kromosoma, dok
mukarci imaju jedan X i jedan
Y kromosom. U zrelim spolnim
stanicama (jajna stanica, spermij)
nalazi se, za razliku od ostalih
tjelesnih stanica, samo jednostru-
ki (haploidan) broj kromosoma,
odnosno njih 23.
Sastavni dijelovi DNK su nu-
Slika 63, Struktura DNK kleotidi (osnovna jedinica grae
nukleinskih kiselina) koji su gra-
eni od molekule eera (deoksiriboze), fosfatne skupine i baze. Poveziva-
njem nukleotida nastaje lanac, pri emu su dva lanca meusobno poveza-
na u dvostruki lanac poput spiralne uzvojnice.
U svakom lancu DNK baze su poredane u slijedu jedna za drugom. Sli-
jed baza naziva se sekvenca. Pojedini funkcionalni odsjeci DNK znaajni
su za nasljeivanje (kodirajua podruja). U tom sluaju sekvenca baza
predstavlja nasljednu informaciju (genetski kod). Sve tjelesne stanice ne-
kog individuuma sadre identinu nasljednu informaciju.
Poloaj gena na nekom odreenom kromosomu oznaava se kao gen-
sko mjesto (lokus). Odsjeak DNK moe biti prisutan u razliitim oblicima
(aleli). Ako su aleli obaju roditelja na nekom genskom mjestu identini, to
nazivamo homozigotnost. Razliitost alela govori o heterozigotnosti.
Pod genetikom raznolikou (polimorfizmom) podrazumijeva se za-
jednika prisutnost najmanje dvaju alela kod stanovnitva s uestalou
veom od 1%. Jednostavni odlomak DNK iz stanine jezgre sastoji se od
3xl09 parova baza. Kada bismo mogli izravnati DNK molekule iz jezgre
jedne jedine stanice, dobili bismo lanac dulji od 3 m.
Bjelanevine su produkti gena, koje se u organizmu koriste kao struk-
turne bjelanevine ili kao enzimi u izmjeni tvari.
Osim DNK u jezgri (nuklearna DNK), u citoplazmi stanice nalazi se
mnogo
mitohondrija od kojih svi posjeduju identinu mitohondrijsku DNK
(mtDNK).

950
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Kruna molekula sadri 16 569 parova baza. Najmanji broj mitohon-

drija imaju spermiji (oko 50), a najvei jajne stanice (oko 10 000).
Za razliku od jezgrine DNK, ije nasljeivanje slijedi Mendelove zako-
ne, mtDNK nasljeuje se po majinoj liniji.
Udio kodirajuih odsjeaka DNK procjenjuje se na manje od 10%. Preos-
talih vie od 90% smatra se nekodirajuim podrujima. Za sada ti odsjeci
nemaju dokazanu funkciju.
Jezgrina DNK pokazuje izvan kodirajuih regija visoku varijabilnost s
ponavljanim slijedovima istih sekvenca baza (ponavljajua DNK). Ponav-
ljajua DNK strukturno moe biti u obliku ponavljajuih sekvenci koje
slijede jedna za drugom (tandem repeats) ili u obliku razbacanih ponavlja-
juih sekvenci.
Ponavljajua DNK moe se podijeliti na satelite, minisatelite i mikro-
satelite na temelju duljine ponavljane sekvence, koja se izraava brojem
parova baza i uestalou ponavljanja.
Satelitska DNK sastavljena je od dugih nizova ponavljanih sekvenci
s jedinicama ponavljanja koje obuhvaaju nekoliko tisua parova baza i
mogu se ponavljati od 103 do 107 puta.
Kod minisatelita duljina ponavljanja iznosi izmeu 9 i oko 100 parova
baza. Vie tisua ponavljanih sekvenci mogu slijediti jedna za drugom.
Mikrosatelitska DNK sadri ponavljanja od 1 do 6 parova baza. Pri tome
nalazimo do oko 100 ponavljanja. Osobito esta su ponavljanja dinukleo-
tida. Ponavljanja tandema tri i tetra nukleotida nastupaju rjee. Za ozna-
avanje mikrosatelita koristi se skraenica STR (Short Tandem Repeat).
Polimorfizmi DNK (odsjeci DNK) mogu se formalno podijeliti u poli-
morfizme sekvenci i polimorfizme duljine. Varijacije sekvenci nastaju za-
mjenom nukleotida i ne uzrokuju promjenu duljine. Prilikom dodavanja ili
izostavljanja pojedinog ili vie nukleotida dolazi do polimorfizma duljine.
Varijabilnost mini i mikrosatelita obuhvaena je pojmom VTNR - po-
limorfizama u regijama minisatelita koje predstavljaju ishodite analize
DNK. Tijek ispitivanja obuhvaa dva glavna koraka: 1) ekstrakcija DNK
iz biologijskog materijala traga i 2) dokaz varijabilnih odsjeaka DNK.

j.2) Uzorci biolokog materijala potrebni za analizu DNK*

Za molekularno biologijsku ispitivanje traga neophodni su materijali koji
sadre jezgru. Pravilnik o nainu uzimanja uzoraka biolokog materija-
la za analizu deoksiribonukleinske kiseline odreuje da se uzimaju samo
dostupni i uporabljivi uzorci. To su: a) uzorak krvi izuzimanjem u venilu
s antikoagulansom ili ubodom u jagodicu prsta na filterpapir, b) uzorak

Tekst odjeljka j.2) napisala je Milana Trbojevi.

951
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

sline brisom usne upljine sterilnom vatom ili vakanjem sterilne gaze,
c) upanjem najmanje 15 vlasi ili dlaka s korijenom.
Osim krvi, sline i dlaka za analizu DNK pogodni su i neki drugi biolo-
ki tragovi: a) sperma, vaginalni sekret i drugi tjelesni sekreti, b) koa,
c) tjelesna tkiva (miii, unutranji organi, kosti zubi) i d) tjelesne izlue-
vine (urin) i dr.
Uzorak biolokog materijala uzima, u nazonosti ovlatene slubene
osobe Ministarstva unutarnjih poslova, doktor medicine ili drugi zdravst-
veni djelatnik zdravstvene ustanove pod njegovim izravnim nadzorom.

j.3) Metode analize DNK*

Analiza DNK obavlja se sukladno tehnolokim postupcima koji su utvre-
ni meunarodnim standardima prihvaenim u Republici Hrvatskoj. Obav-
lja se pod nadzorom Povjerenstva koje imenuje ministar zdravstva.
Uvoenjem RFLP sistema (Restriction Fragment Lenght Polymorphism)
u sudsko medicinsku znanost o tragovima uspjenost ispitivanja se znatno
poboljala, ali su i dalje bile potrebne relativno velike koliine svjee visoko
molekularne DNK u ispitivanom materijalu traga. Najmanja koliina izno-
sila je oko 1 - 2 pg (1 mikrogram = 10-6 g), to odgovara otprilike broju od
200 000 do 400 000 tjelesnih (= diploidnih) stanica. DNK molekule nadalje
moraju biti neoteene, tj. dulje od 30 000 parova baza. Upravo u materi-
jalu tragova DNK se brzo oteuje autolizom uz pomo mikroorganizama.
Lanana reakcija polimeraze (Polymerase Chain Reaction; PCR) en-
zima koji katalizira polimerizaciju molekule DNK, omoguila je ciljano
umnoavanje (amplificiranje) definiranih odsjeaka DNK.
Princip PCR metode sastoji se u tome da se od jednog DNK odsjeka
proizvedu mnogobrojne kopije. Nastali produkti amplifikacije mogu se
razdvojiti elektroforezom.
Za PCR metodu dvostruki lanac DNK mora se zagrijavanjem rastaviti
u jednostruke lance (denaturacija). Reakcijska smjesa, uz ispitivani DNK
uzorak, sadri i dvije kratke DNK molekule. To su sintezom proizvedeni
jednostruki lanci DNK duljine 20 do 30 parova baza (oligonukleotidi).
Obje takve molekule sparuju se po principu komplementarnosti s ne-
kim jednostrukim lancem i tako odreuju ciljanu sekvencu. Sa svakim
sljedeim ciklusom ciljana sekvenca se ponovo udvostruuje, tako da broj
kopija eksponencijalno raste (lanana reakcija).
Nakon 30 ciklusa teoretski bi iz jedne DNK molekule moglo nastati 230
kopija, koje reprezentiraju jedan odreeni polimorfni DNK odsjeak. To bi
iznosilo 106 do 107 kopija.

Tekst odjeljka j.3) napisao je Milovan Kubat.

952
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Primjenom PCR tehnike osjetljivost dokazivanja jako se poveala, tako da

je i iznimno mala koliina DNK iz traga dostatna za uspjenu analizu. Gra-
nica dokaznih mogunosti teoretski jednaka je jednoj jedinoj molekuli DNK.
U praksi ishodna koliina DNK u materijalu traga od 100 do 500 pg
(1 pikogram = 10-12g), to odgovara 20 - 100 tjelesnih stanica, osigurava
pouzdan nalaz.
Budui da je PCR metoda osobito dobra za kratke DNK odsjeke (ne-
koliko stotina parova baza), prednost ove metode je njena primjenjivost i
u sluaju degradirane DNK. Ta injenica je u analizi tragova od iznimne
vrijednosti, jer se esto ispituje zastarjeli materijal.
Oneienje se moe sprijeiti osiguravanjem tragova na mjestu doga-
aja kao i pri postupcima ispitivanja u laboratoriju. Rizik od kontamina-
cije treba smanjiti provoenjem odgovarajuih mjera na mjestu dogaaja
(npr. noenjem zatitne odjee) i pridravanjem odgovarajuih standarda
tijekom postupka u laboratoriju.
Kod STR lokusa repetitivne sekvence i duljine fragmenata jo su ma-
nje te su radi toga STR lokusi metoda izbora u sluaju analiza jako degra-
dirane DNK. STR lokusi mogu se podijeliti ovisno o stupnju polimorfizma
u tri kategorije: a) visoko polimorfni lokusi s vie od 30 alela, b) srednje
polimorfni lokusi s oko 10 alela, c) nisko polimorfni lokusi s brojem alela
izmeu 5 i 10.
Na razini DNK mogue je i odreivanje spola. To je znaajno za forenzi-
ke svrhe ne samo u sluaju analize tragova nego i u pri ispitivanju dijelo-
va lea kada anatomsko razjanjenje spola nije mogue.
Odreivanje spola metodom DNK mogue je PCR amplifikacijom spe-
cifinih podruja X ili Y kromosoma. Najee uporabljavani lokus u fo-
renzikoj praksi jest Amelogenin (Amel). Pri tome se amplificira fragment
duljine 106 parova baza na X kromosomu i fragment s 112 parova baza na
Y kromosomu. Razdvajanje uz pomo elektroforeze otkriva nakon toga 1
alel u ena, dok se u mukaraca nalaze 2 alela, od kojih jedan potjee od
X, a drugi od Y kromosoma.
U svrhu kombiniranog dokazivanja i spola i identiteta koriste se viso-
ko polimorfni STR lokusi. Budui da se putem Y kromosoma sva obiljeja
koja su na njemu lokalizirana prenose dalje iskljuivo na muko potom-
stvo, svi muki srodnici, neovisno o stupnju srodstva i generaciji, pokazuju
ista Y kromosomska obiljeja (nasljeivanje po oevoj liniji, paternalno na-
sljeivanje). Ta injenica omoguuje razvrstavanje nepoznate muke osobe
usporedbom s daljnjim mukim srodnicima jedne nasljedne linije.
Ako se radi o materijalu traga koji ne sadri jezgru, kao npr. korijeni
dlaka ili nokti, moe se napraviti analiza mtDNK. Pri tome materijali koji
ne sadre jezgre dolaze u obzir kao nosai traga koji sadri DNK stanine
jezgre (npr. krv, stanice koe).

953
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Stanice koe i sluznica od osobite su vanosti kao materijal odnosno

trag. Ovisno o nainu primjene sile, DNK poinitelja moe se prenijeti na
tijelo i odjeu rtve sljedeim nainima: a) guenjem, b) udarcem akom,
c) grebanjem i obranom, d) grienjem i sisanjem koe (trag od poljupca).
Ako su primijenjeni predmeti kao sredstvo poinjenja djela, moe se
analizirati na njima zadrana DNK rtve: a) sredstva za nanoenje uda-
raca, b) sredstva za bodenje ili rezanje, c) sredstva za davljenje, d) vatreno
oruje, e) obua.
Nakon prometnih nesrea ponekad je potrebna rekonstrukcija mjesta
na kojima su sjedile osobe u vozilu. Karakteristini materijalni tragovi
(npr. koa, dlake, krv) u unutranjosti vozila mogu se koristiti za usporei-
vanje prilikom analize. I u sluaju prometnih nesrea s bijegom sa mjesta
nesree, moe se uz pomo analize biologijskih tragova rtve na vozilu raz-
jasniti pravo stanje dogaaja.
Analiza mitohondrijske DNK (mtDNK) obogatila je forenziku ana-
lizu tragova. Ovisno o vrsti tkiva, u stanicama se nalazi razliito velik
broj mitohondrija. Tako forenziki znaajna epitelna tkiva (koa, sluznica
usne upljine, rodnica) imaju oko 1000 mitohondrija u svakoj stanici. Pri
tome jedan mitohondrij moe sadravati vie DNK molekula. Za razliku
od DNK stanine jezgre, koja je u veini stanica jednostruka, kod mtDNK
nalazimo nekoliko tisua kopija po stanici. Radi toga su za analizu dostat-
ni ak i dijelovi stanice koji ne sadre jezgru.
Kontrolna regija krune DNK molekule, koja predstavlja nekodirajuu
regiju, sadri veliku koliinu informacija. Analiza se provodi u vie kora-
ka uz pomo selektivne amplifikacije nakon koje slijedi sekvencioniranje.
Time se dokazuju polimorfizmi sekvenci kontrolne regije. Za sada je poz-
nato nekoliko stotina sekvenci hipervarijabilne regije 1 i 2 (HV1 i HV2),
HV3 regija pokazuje nisku varijabilnost.
MtDNK omoguuje analizu mikro i problematinih tragova (npr, korijen
dlake, nokti, vrlo stari materijal kao kod ostataka skeleta i mumija, mjeoviti
tragovi), u sluajevima kada je nemogua analiza genomske DNK, S viom
je osjetljivou metode povezan visoki rizik od kontaminacije stranom DNK,
Vrlo je znaajan nain nasljeivanja mtDNK, koji slijedi iskljuivo po
majinoj liniji. MtDNK nalazi se samo u repu i u srednjem dijelu spermija,
ali ne i u glavi. Budui da pri oplodnji samo glava spermija prodire u jajnu
stanicu, mtDNK se ne prenosi u oploenu jajnu stanicu. Nasljeivanje po
majinoj liniji omoguuje utvrivanje identiteta nepoznate osobe uspored-
bom s udaljenim srodnicima po majinoj liniji.
Pojedini koraci analize DNK sve se vie automatiziraju. Tako je una-
prijeen postupak razdvajanja (elektroforeza na gelu ili kapilari) te postu-
pak kojim se fragmenti uine vidljivima (fluorescentno obiljeavanje PCB
fragmenata). Uz odgovarajui softver provodi se analiza fragmenata,

954
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

R
ezult
ati
anali
ze
DN
K
omo
gua
vaju
razli
ite
iska
ze.
Ako
se
ispit
uje
materijal traga i u Slika 64. DNK uzorak (nain uzimanja) njemu se nau
najmanje tri obiljeja jednog
sustava,
radi se o mjeovitom tragu od najmanje dviju osoba, Da bi se neki trag
mogao pripisati nekoj osobi, mora se provesti analiza materijala traga i
materijala s kojim se trag usporeuje,
Ako se pronae razliito obiljeje, ispitivana osoba od koje potjee ma-
terijal za usporedbu, moe se iskljuiti jer od nje ne potjee ispitivani trag.
Iskljuenje treba biti barem u dva ili vise lokusa, Naprotiv, ako se obiljeja
traga poklapaju s onima iz materijala za usporeivanje, ispitivana se oso-
ba ne moe iskljuiti kao osoba koja je mogla ostaviti trag, To znai da je
ta osoba mogla ostaviti trag ije se podrijetlo ispituje. No, taj trag moe
ppticati i od neke tree osobe, a osoba s ijim se materijalom za uspore-
ivanje trag ispituje, samo sluajao ima isto obiljeje koje je prisutno i u
tragu.
Ako se utvrdi preklapanje obiljelja iz materijala u tragu i materijala s
kojim se trag usporeuje, postavlja se pitanje dokazne vrijednosti takvog
nalaza. Vjerojatnost da je ispitivana osoba doista ostavila trag moe se
izraunati. Za takav izraun potrebno je poznavati raspodjelu uestalosti
obiljeja ispitivanog lokusa u populaciji. Iz toga proizlazi pojedinana vje-
rojatnost za svaki pojedini lokus (diskriminacijska vrijednost).
Multipliciranjem pojedinanih vjerojatnosti dobiva se kombinirani dis-
kriminacijski indeks, koji pokazuje vjerojatnost da dvije nasumce odabra-
ne nesrodne osobe neke populacije imaju istu kombinaciju obiljeja. Osobe

5955
moraju biti nesrodne zbog toga to je kod krvnih srodnika znatno vea
vjerojatnost prisutnosti istih obiljeja i kao posljedica toga procjena raspo-
djele uestalosti bi mogla biti pogrena.
Na temelju svog nasljednog identiteta jednojajani blizanci imaju
u svim sustavima identina obiljeja, pa se tako istojajani partner ne
moe iskljuiti kao ostavlja traga. Budui da raspodjela obiljeja varira
od populacije do populacije, uestalosti se smiju primijeniti samo za onu
populaciju za ije pripadnike e se izraunavati ova vjerojatnost. Visoka
osjetljivost DNK analize prisiljava na najveu moguu pozornost prilikom
rukovanja s ispitivanim materijalom.
Vanjske nepogodnosti za sve biologijske tragove su vlaga i toplina. Pod
tim uvjetima bakterije i gljivice razmnoavaju se osobito brzo, to ima za
posljedicu razgradnju DNK. Skladitenje vlanog traga u uvjetima bez
pristupa zraka (staklena ili plastina posuda, plastina vreica) esto je
istovjetno s unitenjem traga.

j.4) Uvjeti primjene rezultata analize DNK u podruju kriminalistike*

Tehnika analize DNK prua odreene prednosti, posebno u podruju otkri-
vanja poinitelja kaznenih djela nanoenja tjelesnih ozljeda ili seksualnih
delikata. Meutim, kontrola postojeeg sadraja i granica zatite ljudskih
prava javljaju se kao neizostavna posljedica konstantnog razvoja i usavr-
avanja ove tehnike.
Drave lanice Vijea Europe svjesne ubrzanog razvoja biologije i me-
dicine, te mogueg ugroavanja ljudskog dostojanstva uslijed njihove zlo-
porabe, usvajanjem Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini nastojale
su zatiti: a) dostojanstvo i identitet, b) potovanje ljudskog integriteta i
c) drugih prava i temeljnih sloboda u podruju primjene biologije i medicine.
U cilju razrade odredbi Konvencije usvojen je i Dodatni protokol uz
Konvenciju o ljudskim pravima i biomedicini, u vezi s biomedicinskim
istraivanjima.
Opseg i ogranienja primjene rezultata analize DNK u kriminalisti-
koj istrazi ogranieno je na ispitivanje sljedeih pitanja: a) tko, b) kada,
c) od koga, i d) na koji nain moe naloiti uzimanje uzoraka biologijskog
materijala.
U veini europskih zemalja uzimanje takvog uzorka mogue je jedino
pod tono odreenim zakonskim uvjetima i u tono odreenim sluajevi-
ma, npr.: a) ako postoji osnova sumnje da je osoba poinila odreeno kazne-
no djelo, b) ako je za konkretno kazneno djelo predviena kazna zatvora
(u nekim je sluajevima dovoljno da je to kazneno djelo prema zakonskoj

Tekst odjeljaka j.4), j.5) i j.6) napisala je Milana Trbojevi.

956
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

definiciji teak oblik kriminalnog ponaanja), c) ako se smatra da e se

tom analizom pribaviti podaci od vanosti za ishod kriminalistike istrage,
d) ako uzimanje uzoraka ili ispitivanje moe biti izvedeno bez nepotrebnog
rizika, e) ako postoje zakonske odredbe koje doputaju uzimanje uzoraka,
f) ako to zahtijeva javni interes.
Odluku o uzimanju uzorka biologijskog materijala za potrebe anali-
ze DNK donosi u pravilu sud. Prema Preporuci R (92) 1 analiza DNK
trebala bi biti doputena u svim relevantnim sluajevima, bez obzira na
teinu kaznenog djela. Meutim, Zakon o kaznenom postupku odstupa
od tog pravila u odnosu na uzimanje uzorka od osumnjienika odnosno
okrivljenika.
Uzimanje uzorka sud moe odrediti prema osobi za koju smatra da e
se primjenom te analize pribaviti podaci vani za uspjeno voenje kazne-
nog postupka. Spomenuta Preporuka propisuje da se uzorci mogu uzimati
od: a) osobe za koju postoje osnove sumnje da je poinila kazneno djelo u
svrhu njezine identifikacije, ali i od neke b) druge osobe bitne za ostvari-
vanje ciljeva kriminalistike istrage i kaznenog postupka.
Pravilnik o nainu uzimanja biologijskog materijala za analizu deoksi-
ribonukleinske kiseline, koji je donijet na temelju te Preporuke, izriito
propisuje da se uzorak moe uzeti od a) osobe za koju postoje osnove su-
mnje da je poinila kazneno djelo, b) bilo koje osobe radi utvrivanja njene
istovjetnosti, c) dobrovoljnih donora, i od d) lanova obitelji radi utvriva-
nja istovjetnosti mrtvog tijela.
U odnosu na odluku suda osoba moe: a) dati pristanak za uzimanje
medicinskog uzorka ili b) se moe protiviti radnji u cijelosti ili njezinom
dijelu.
Mogunost uzimanja biologijskog materijala u nekim je europskim zem-
ljama uvjetovana pribavljanjem, vrlo esto i pisane, suglasnosti od strane
osobe od koje se zahtijeva davanje uzorka. Suglasnost osobe od koje se uzi-
ma uzorak DNK za analizu obvezna je u Francuskoj i u Velikoj Britaniji.
U odnosu na pitanje radi li se o povjerljivim (krv, sperma itd.) ili nepovjer-
ljivim uzorcima (kosa, nokti itd.) postoje neznatne razlike izmeu Engles-
ke, Welsa, kotske i Sjeverne Irske. Za uzimanje povjerljivih uzoraka u
ovim je dravama, u pravilu, potrebno zatraiti pisanu suglasnost.
Odbijanje osumnjiene osobe moe biti tijekom glavne rasprave upotri-
jebljeno protiv nje kao dokazno sredstvo. U odnosu na uzimanje nepovjer-
ljivih uzoraka mogua je primjena sile od strane policije.
U sluajevima kada osoba odbija dati svoj pristanak, ovlasti istranog
suca ovise o: a) svrsi koja se eli ostvariti analizom uzorka biologijskog
materijala, i b) davatelju od kojeg se uzima.
Prikupljanje uzoraka i analiza DNK poduzima se u svrhu identifikacije
odreene osobe radi ostvarivanja ciljeva voenja kriminalistike istrage

957
 KRIMINALISTIKA __________________________________________________________

odnosno kaznenog postupka. Uzorci DNK, prikupljeni od ivih osoba, a

namijenjeni za medicinske svrhe, te rezultati takve analize, ne mogu se
koristiti u svrhe istrage i kaznenog postupka, osim u sluajevima koji su
izriito predvieni obiteljskim pravom.
Prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, uzimanje uzorka bez
privole osobe istrani sudac moe odrediti samo ako postoji osnova sumnje
da je poinila kazneno djelo za koje je predviena kazna zatvora kao glav-
na kazna (v. supra). U odnosu na sve druge osobe sud je vezan izriitom
privolom davatelja.
Prema odluci Europskog suda za ljudska prava, pravo ovjeka da sam
sebe ne optuuje prije svega se odnosi na potovanje njegove volje da uti.
Meutim, to se pravo, prema stajalitu Suda, ne odnosi na uporabu ma-
terijala u kaznenim postupcima, koji se mogu pribaviti od osobe putem
sredstava prisile, ali koji postoje neovisno o njegovoj volji kao to su do-
kumenti pribavljeni u skladu s nalogom, alkotestovi, uzorci krvi, urina i
biologijskog materijala za potrebe analize DNK.
U sluajevima kada ne postoji privola osobe valja razlikovati poduzi-
manje lijenikih radnji u cilju uzimanja biologijskog materijala bez privo-
le osumnjienika odnosno okrivljenika od primjene sredstava prisile da on
u njima aktivno sudjeluje. On mora trpjeti lijenike radnje poduzete bez
njegove privole, ali nema obveze da u njima aktivno sudjeluje.

j.5) Pohrana, uvanje i brisanje

Pohranjivanje osobnih podataka dobivenih analizom DNK mora biti ogra-
nieno na podatke koji su nuni za uspjeno okonanje kaznenog postupka.
Postupci prikupljanja podatka te njihove analize moraju biti u skladu sa
standardima zatite podataka koje je odredilo Vijee Europe u Konvenciji o
zatiti osobe glede automatizirane obrade podataka i u svojim preporukama
pri emu posebnu pozornost treba obratiti na Preporuku R (87) 15, kojom je
regulirana uporaba osobnih podataka pri obavljanju policijskih poslova.
Uzorak uzet od osobe za koju postoji osnova sumnje da je poinila kaz-
neno djelo oznaava se barkodom. Uzorci se pohranjuju u Centru za kri-
minalistika vjetaenja "Ivan Vueti" u Ministarstvu unutarnjih poslova
RH u Zagrebu, a podaci dobiveni analizom u Ministarstvu unutarnjih pos-
lova, koje o tome vodi evidenciju.
Naznakom imena, prezimena i jedinstvenog matinog broja graana
oznaava se uzorak uzet od osobe u svrhu utvrivanja njene istovjetnosti,
od lanova obitelji u svrhu utvrivanja istovjetnosti mrtvog tijela te od
dragovoljnih donora. Uzorak biologijskog materijala mrtvog tijela osobe
oznaava se prema utvrenim pravilima kriminalistike. Podaci dobiveni
analizom uzoraka navedenih osoba pohranjuju se u evidenciji DNK labo-
ratorija ustanove koja je obavila analizu.

958
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Uzorci DNK uzeti za analizu i dobiveni podaci mogu se pokazati

potreb-
nima za znanstvena istraivanja i statistika praenja. Takva primjena
uzoraka DNK i rezultata njihove analize prihvatljiva je jedino pod uvje-
tom da se osigura anonimnost identiteta osobe od koje je uzorak uzet. Sto-
ga, imena i prezimena te drugi identifikacijski podaci moraju biti uklonje-
ni prije nego se odreeni uzorak DNK uope primjeni u te svrhe. O nainu
oznaavanja uzoraka biologijskog materijala v. supra.
Prema Pravilniku o nainu uzimanja biologijskog materijala za ana-
lizu DNK podaci dobiveni analizom uzoraka od osumnjienika odnosno
okrivljenika smatraju se slubenom tajnom. Zatita osobnih podataka o
fizikim osobama, te nadzor nad prikupljanjem, obradom i njihovim kori-
tenjem regulirana je Zakonom o zatiti osobnih podataka.
Osobni podatak je svaka informacija koja se odnosi na identificiranu
fiziku osobu ili fiziku osobu koja se moe identificirati. Osobni podaci
smiju se dalje obraivati samo: a) uz privolu ispitanika ili b) u sluajevi-
ma odreenim zakonom. Nain obrade ureuje Uredba o nainu pohranji-
vanja i posebnim mjerama tehnike zatite posebnih kategorija osobnih
podataka i Uredba o nainu voenja i obrascu evidencija o zbirkama osob-
nih podataka.
Podaci o analizi uzoraka drugih osoba mogu se koristiti za znanstvena
istraivanja i statistika praenja.
S obzirom na to da je primarni cilj prikupljanja uzoraka i provoenje
analize DNK identifikacija poinitelja kaznenog djela odnosno suavanje
kruga osumnjienih osoba, podaci bi trebali biti izbrisani iz dosjea onog
trenutka kada njihovo daljnje postojanje nije vie nuno za ostvarivanje
svrhe zbog koje su pohranjeni, odnosno, ne postoji sumnja da je osoba po-
inila konkretno kazneno djelo. U odreenim sluajevima i za odreene
kategorije kaznenih djela prikupljeni podaci mogu se pohraniti i uvati
nakon zavretka kaznenog postupka.
Preporuka R (92) 1 odreuje da se uzorci i ostala tkiva ljudskog tijela
te iz njih dobiveni rezultati mogu pohraniti na due vrijeme: a) kada osoba
od koje su uzeti to zahtijeva, ili b) kada odreeni uzorak ne moe biti pove-
zan s odreenom osobom. Kad je u pitanju ugroavanje sigurnosti drave i
ustavnog poretka, zadravanje i pohranjivanje uzoraka, rezultata analize
DNK i tako dobivenih spoznaja moe se dopustiti i onda kada osoba nije
optuena ili osuena za konkretno kazneno djelo.
Prema Zakonu o kaznenom postupku takve iznimke doputene su pod
sljedeim uvjetima: a) kad je osobi u kaznenom postupku izreena osuu-
i jua presuda, b) kad je osoba osuena zbog tekog kaznenog djela protiv
ivota i tijela, spolne slobode i spolnog udorea, braka, obitelji i mladei i
zdravlja ljudi. Vrijeme pohranjivanja izriito je ogranieno na deset godi-
na nakon zavretka postupka.

959
KRIMINALISTIKA

j.6) Meunarodna razmjena podataka

Podaci o rezultatima analize DNK smatraju se slubenom tajnom. Meu-
tim, u svrhu utvrivanja istovjetnosti neke osobe ili mrtvog tijela nepoz-
nate osobe, uzorci biologijskog materijala i rezultati analize DNK mogu
se dostaviti inozemnim policijskim tijelima sukladno odredbama Statuta
INTERPOL-a, a u druge svrhe odredbama meunarodnih ugovora o prua-
nju meunarodne pravne pomoi (v. izlaganje supra Glava IX. pod 2. a.2).
Svaka drava moe se koristiti rezultatima analize DNK provedene u
laboratoriju ili instituciji neke druge drave ako taj drugi laboratorij ili
institucija ispunjavaju sve zahtjeve navedene u Preporuci R (92)1.
Meunarodna rasprava i razmjena zakljuaka i iskustava analize DNK
mogua je izmeu drava koje se pridravaju uvjeta propisanih istom pre-
porukom. Pri takvim razmjenama mora se postupati u skladu s meuna-
rodnim pravilima razmjene podataka vezanih uz kaznenopravne probleme
te u skladu sa lankom 12. Konvencije za zatitu podataka.

Literatura:
Belkin, R. S., Sobiranie, issledouanie i ocena dokazateljstva, Moskva, 1966.;
Beveridge, W. I.
B., The Art of Scientific Investigation, Norton, New York, 1957.; Butler, J.
M., Forensic DNA
Typing: Biology and Technology behind STR Markers, Academic Press, San
Diego, 2001.;
Castner, J. L. - Byrd, J. H., Forensic Insect Identification Cards, Feline Pr,
2000.; Clement,
J. G. - Ranson, D. L., Craniofacial Identification in Forensic Medicine,
Oxford University
Press, New York, 1998.; Crippin, J. B., Explosives and Chemical Weapons
Identification (Fo-
rensic Science Techniques), CRC Press, Boca Raton, 2005.; Dhring, 160;
Eisman, Zakljuenie
eksperta, Moskva, 1967., 37; Gross - Geerds, I., 443; Gross - Seelig, 284;
Harvey, W., Dental
Identification and Forensic Odontology, Kimpton, 1976.; Hepler, A. B.,
Improving Forensic
Identification using Bayesian Networks and Relatedness Estimation (Diss.),
North Carolina
State University, 2006.; Huelke, /2/, 138; Hogben, Zahl und Zufall,
Oldenburg, Mnchen,
1956.; Hollien, H., Forensic Voice Identification, Academic Press, San
Diego, 2002.; Ianna-
relli, A. V., Ear Identification (Forensic Identification Series), Revised
Edition, Paramount
Publishing, Hertfordshire, 1989.; Jain, L.C., Intelligent Biometrie Techniques
in Fingerprint
and Face Recognition, CRC Press, Boca Raton, 1999.; Kasper, 67; Ksser,
W., Wahrheitserfor-
schung im Strafprozess, Schweitzer, Berlin, 1974.; Koldin, Theorie und
Praxis der kriminali-
stischen Identifizierung, Verlag des Ministeriums des Innern, Berlin, 1959.,
16; Krogman, W.
- Iscan, M. Y, Human Skeleton in Forensic Medicine, 2. izdanje, C. C.
Thomas, Springfield,
1986.; Kube, E., Beweisverfahren und Kriminalistik in Deutschland,
Kriminologische Schrif-
tenreihe, svezak 13/1964.; Mally, /2/, 28; Markovi, 107; Masters, N. E.,
Safety for the Forensic

960
KRIMINALISTIKA

Identification Specialist, Lightning Powder Co., Jacksonville, 1995.; Maver,

269-274; McCar-
tney, C, Forensic Identification in the Criminal Justice System, Willan
Publishing, Devon,
2006.; Meyers, C, Silent Evidence: Firearms Forensic Ballistics and
Toolmarks, Parkway Pu-
blishers, Boone, 2004.; Morris, R. N, Forensic Handwriting Identification:
Fundamental Con-
cepts and Principles, Academic Press, San Diego, 2000.; Nagel, E., Struktura
nauke, Nolit,
Beograd, 1974.; O'Hara - Osterburg, 70; Osterburg, 139; Osterburg - Ward,
42; Ottolenghi,
234; Sannie, C, La recherche scientifique du criminel, Armand Colin, Pariz,
1954.; Pavii,
157; Petz, B., Statistika za praksu, MUP RH, Zagreb, 1994.; Potapov, S. M.,
Vvedenie v krimi-
nalistiku, Moskva, 1946.; Reichs, K. J., et dl., Forensic Medicine of the
Lower Extremity: Hu-
man Identification and Trauma Analysis of the Thigh, Leg and Foot, Humana
Press, Totowa,
2005.; Reichs, K. J., et al., Forensic Osteology: Advances in the
Identification of Human Re-
mains, 2. izdanje, C. C. Thomas, Springfield, 1998.; Rose, P., Forensic
Speaker Identification,
CRC Press, Boca Raton, 2002.; Rudin, N. - Inman, K., An Introduction to
Forensic DNA Ana-
lysis, 2. izdanje, CRC Press, Boca Raton, 2002.; Schneickert, /2/, 137, 182;
Smith, E. J, Princi-
ples of Forensic Handwriting Identification and Testimony, C. C. Thomas,
Springfield, 1984.;
evenko, B. I., Teoretske osnove traseoloke identifikacije u kriminalistici,
Moskva, 1975.;

961
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Silverstein, R. M., et ed., Spectrometric Identification of Organic

Compounds, John Wiley &
Sons, Chichester, 2005.; Thompson, T. - Black, S., Forensic Human
Identification, CRC Press,
Boca Raton, 2006.; Vejzagi, N., Kriminalistika policija i DNA
identifikacija, Dani krimina-
listikih nauka, Fakultet kriminalistikih nauka, Sarajevo, 2001., 261-271;
Vodineli, 121, II.,
657, 669-670, 740, 753; Walls, Forensic Science, 2. izdanje, London, 1974.,
127; Wigger, 17;
Winberg, V., Kriminalisticeskaja ekspertiza v sovetskom ugolovnom
processe, Moskva, 1973.,
34, 35; Zbinden, 85.

Pitanja za provjeru znanja:

1.Objasnite pojmove: a) identitet, b) identifikacija, c) identifikacijska
obiljeja.
2. Nabrojite metode identifikacije osobe.
3.Objasnite to je daktiloskopija. Koje su suvremene metode daktiloskopske
identifikacije?
4. Koja su obiljeja prepoznavanja na osnovi crta lica?
5. to je signaletika fotografija?
6.Navedite vrste odontologijskih tragova.
7.Koje pretpostavke moraju biti zadovoljene da bi se neka biometrijska
karakteristika
mogla koristiti u svrhu identifikacije?
8.Navedite i objasnite metode identifikacije koritenjem svojstava oka.
9. Navedite osnovne elemente strukture DNK.
10. Koji su uzorci biolokog materijala uporabljivi za DNK analizu?

962
______________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Glava XXV.
Kriminalistika traseologija

1. Pojam traga

U kriminalistici nema jedinstvenog shvaanja pojma traga. Polazno, naj-

ire odreenje uzima trag kao materijalnu promjenu nastalu u vezi s
ostvarenjem kaznenoga djela. Tako shvaen trag je zapravo signal, nosi-
telj informacije, kao to su to razni optiko-akustiki (iskazi), odoriferni,
palpacijski, mehaniki (u koje ulaze i tragovi) i drugi signali.
Trag u sebi nosi informacijske sastojke (modalne, lokalne, temporal-
ne, objektivne, subjektivne, motivacijske, instrumentalne i druge). U tome
smislu govori se o "tragovnome tekstu" (Spurentext) pojave kaznenoga
djela.
Kao objekt ispitivanja, tako odreen najiri pojam traga predmet je raz-
nih znanstvenih disciplina povezanih s razjanjavanjem kaznenoga djela
(primjerice sudsko-medicinska, prometno-tehnika, balistika traseologi-
ja). U tome smislu mogue je govoriti o traseologiji kao uenju o trago-
vima, kao ukupnosti raznovrsnih disciplina koje povezuje to to se bave
tragovima kao objektima znanstvenoga ispitivanja. Ako je povod konkret-
noga ispitivanja (vjerojatno) kazneno djelo, radi se o pripadnosti krimina-
listikoj traseologiji u irem smislu rijei.
Ui pojam traga kao specijalizacija polaznoga odreenja moe imati
razna znaenja i doseg. Meu posebnim pojmovima traga vanou za kri-
minalistiku istie se pojam identifikacijskoga traga. Identifikacijski trag
je odraz vanjske strukture objekta (ili njegova dijela), na drugome objektu
(ili njegovu dijelu), nastao u vezi s ostvarenjem kaznenoga djela, koji je
prikladan za identifikaciju. Ta je skupina tragova iskljuivi objekt krimi-
nalistikoga ispitivanja: kriminalistike traseoloke identifikacije.
Kao uenje o tragovima, traseologija se bavi sustavnim istraivanjem
tragova to ukljuuje djelatnosti: a) pronalaenja, b) osiguranja i c) raz-
janjavanja (tumaenja) tragova. U ovisnosti o konkretnoj vrsti traga te
se djelatnosti izvode na razliit nain, u njima sudjeluju razni subjekti.

963
Ovdje se u nastavku daje samo opi osvrt na temeljne zajednike osnove
kriminalistike traseologije prema njenim osnovnim komponentama.

2. Elementi i oblici tragova

Osnovni elementi kriminalistikog traga jesu: 1) kriminalistika re-

levantnost, koja znai da se mora raditi o tragu koji je nastao u povodu
kaznenog djela ili u vezi s kaznenim djelom i koji moe pridonijeti injeni-
nom objanjenju kaznenog sluaja; 2) kriminalistiki trag je materijalna
promjena u vanjskom svijetu, vidljiva ili nevidljiva, makro ili mikro, do
koje je u osnovi dolo kombinacijom fizikalnih procesa odraavanja i/ili
separacije, a koji su rezultat djelovanja ovjeka, ivotinja ili predmeta i
3) podobnost za identifikaciju koja ovisi o kakvoi "zapisa" i stupnja defor-
miranja traga prilikom "zapisivanja". Fiksirani trag kao izvor informacija
(signal) praktiki ne stari.
Promjene u vanjskom svijetu koje se smatraju tragovima mogu biti
vrlo raznorodne. Obino se klasificiraju kao: 1) promjene oblika predme-
ta na koji je djelovao drugi predmet (reljefni otisci stopala, alata i sl.);
2) prenoenje supstancije s jednog predmeta na drugi, tzv. odvajanje (se-
paracija), npr. obojeni tragovi papilarnih linija, blata i slino; 3) ostaci bilo
kakvih predmeta, ili ak cijelih predmeta, ostavljenih na licu mjesta u
vezi s poinjenjem kaznenog djela (npr. krhotine stakla, ahure projektila,
mirisi i sl.); 4) promjena poloaja pojedinih predmeta u prostoru ili njihov
nestanak (sruene stolice, otvorena knjiga, rasparane stranice teke i sl.);
5) promjena kemijskog sastava ili fizikalne strukture pojedinih predmeta
(izgorjeli ili polusagorjeli predmeti, raspadnuti tijekom eksplozije, brisani
tekstovi i sl.); 6) promjene stanja elektrinog ili magnetnog polja (statiki
elektricitet na predmetima npr. na stolici zbog sjedenja, elektrostatika
slika potplata cipela na istom tapisonu i sl.).
Sve navedene promjene vezane su uz stanje supstancije (materije), bilo
da se radi o njihovu sastavu, obliku, poloaju ili odnosu prema elektromag-
netskom polju. Svi kriminalistiki tragovi nastaju i egzistiraju prema za-
konima prirodnih znanosti, primarno fizike i kemije. Ovi tragovi nastaju
uvijek kada se steknu odreeni uvjeti i uvijek na isti nain, tako da onaj
tko poznaje zakonitosti prirodnih znanosti moe iz tragova dobiti pouzda-
ne informacije o dogaaju, odnosno objektu od kojega trag potjee i okol-
nostima koje su dogaaj pratile.
Rije je o interpretiranju (tumaenju), a esto i dekodiranju (deifrira-
nju) informacija koje pruaju tragovi kao tzv. "nijemi svjedoci". Ovo inter-
pretiranje esto obavljaju strune osobe i vjetaci. Informacije dobivene

964
______________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

iz tragova, pod pretpostavkom da se pravilno postupalo i da osoba koja ih

interpretira raspolae potrebnim strunim znanjem, objektivne su i vjero-
dostojne, dakle, izvan svake sumnje. Tragovi su nepodmitljivi.
Tragovi o kojima je rije nazivaju se i materijalni kriminalistiki tra-
govi, jer se u kriminalistici operira i s tzv. psihikim tragovima, kao svo-
jevrsnim zapisima opaenih injenica u mozgu osoba (tzv. engrami), koji
se kasnije koriste u postupku davanja iskaza na osnovi prisjeanja. Tim
tragovima bavi se kriminalistika taktika, a materijalnim kriminalistika
tehnika, ali i taktika.
S obzirom na sloenost pojma kriminalistiki identifikacijski trag i va-
rijacije u kojima se javljaju tragovi, teko ih je klasificirati. Postoje razlii-
ti kriteriji za klasifikaciju tragova, primjerice: prema mjestu pronalaska,
prema izvoru, tj. onome to stvara (generira) ili ostavlja trag, prema vrsta-
ma kaznenih djela (metodoloki smisao), prema nainu njihova nastanka
(kriminalistiko-taktika klasifikacija), prema znanstvenim podrujima
koja se bave odreenom vrstom traga itd.

3. Taktika klasifikacija tragova

Pronalazak tragova pretpostavlja njihovo prethodno poznavanje. U tome

je najvanija pretpostavka klasifikacija tragova. Ona se moe temeljiti na
razliitim osnovama, koje istodobno odreuju konkretnu funkciju i doseg
klasifikacije. U mnogim izvorima problemu znanstvene klasifikacije kri-
minalistikih tragova ne posveuje se prikladna pozornost. Istodobno je
metodologija ispitivanja pojedinih skupina tragova na praktinoj razini
razvijena do visokoga stupnja.
Ta pojava, vidljiva ve u ranim poecima stvaranja kriminalistike
znanosti, izaziva i danas znaajne probleme zbog kojih nije mogue izbje-
i osvrt na temeljna znanstvena polazita kriminalistike traseologije. U
tom je smislu nuno uputiti na znaenje klasifikacije tragova. U mnogim
izvorima tome se pitanju prilazi mehanikim grupiranjem tragova bez jas-
nih kriterija, to ne omoguava cjelovit obuhvat i pregled vrlo brojnih i
raznovrsnih skupina tragova.
U kriminalistici se na osnovi funkcijskoga kriterija (znaenja traga za
odreeni sklop u sustavnoj cjelini predmeta postupka) razlikuju tragovi
koji upuuju na: 1) postojanje kaznenoga djela, 2) tijek njegova ostvare-
nja, prethodna i naknadna zbivanja, 3) osobu poinitelja i njegovu odgo-
vornost, 4) motive, ciljeve i uzroke djela i 5) rtvu djela. Ta polazna kla-
sifikacija tragova sukladna je temeljnim kriminalistikim pitanjima, iz
ega slijedi njezino istaknuto metodoloko znaenje. Ona je vana i zato

965
to izravno korespondira s jasno prepoznatljivim temeljnim zadaama kaz-
nenoga postupka.
Kategorijalno znaenje ima podjela tragova na makro i mikrotragove.
Mikrotragovi su takva vrsta kriminalistikih tragova koji se zbog svojih
malih dimenzija mogu teko neposredno zapaziti. Oni se zbog toga mogu
(otkrivati) i istraivati pomou posebnih pomagala. Pojedini su pisci poku-
ali mikrotragove odrediti i egzaktnim veliinama mikroestica od kojih
se sastoje.
Praktina je vanost mikrotragova iznimna. Oni se mogu klasificirati na
osnovi meusobnih odnosa etiri temeljna objekta: poinitelj rtva
sred-
stvo mjesto. Na toj osnovi dijele se mikrotragovi u nekoliko relacijskih
kla-
sa: poinitelj mjesto (ostvarenja radnje, drugo mjesto), mjesto
poinitelj,
rtva mjesto, mjesto rtva, poinitelj rtva, rtva poinitelj,
sredstvo poinitelj, poinitelj sredstvo, sredstvo rtva, rtva
sredstvo, sredstvo mjesto, mjesto sredstvo. Daljnja podjela
mikrotragova mogua je na te-
melju znanstvene discipline ijom se pomou pojedini mikrotrag ispituje.
Klasifikacije u raznim izvorima koriste i druge kriterije, pa tako pose-
bice podjelu na makro, mikro i submikrotragove. Posljednja klasa tragova
je takva da se ne moe zapaati ni pomou mikroskopa, ve se mogu utvr-
diti samo rastvaranjem. Za kriminalistiku je znaajna podjela mikrotra-
gova na osnovi odnosa traga s objektom nositeljem traga: 1. mikrotragovi
nanosi i 2. mikrotragovi unosi.
Kao vanu diferencijalnu okolnost pisci uzimaju da li mikroestica
dodirom s nositeljem traga prestaje postojati kao fiziko tijelo. Opisana
podjela nije istovjetna s klasifikacijom na vidljive, nevidljive i latentne
tragove. S tim je povezana i podjela na trajne i promjenljive tragove. U
literaturi se mikrotragovi dijele i na temelju kriterija opredmeenja (mi-
krotragovi fizika tijela i mikrotragovi koji nemaju formu fizikoga tijela,
ve su u obliku tekue, sipke ili polutekue tvari).
Fingirani (lani, simulirani, namjeteni) tragovi, odnosno nedostaju-
i, uniteni, izmijenjeni tragovi, daljnje su klase tragova koji su objektom
kriminalistikoga istraivanja. Takvi tragovi su, u pravilu, sastavni dio
(sekundarnog stadija) prikrivanja kaznenoga djela, lanoga prijavljiva-
nja djela ili poinitelja, namjernoga ili nesvjesnog dovoenja u zabludu
postupovnoga tijela. Neki razlikuju skrivanje, unitavanje, preruavanje i
krivotvorenje tragova, zatim prave i neprave tragove itd.
Tragovi se prema obliku dijele na otiske i utisnua. Otisak je trag koji
ostaje na povrini nositelja traga, a utisnue prodire u njegovu struktu-
ru. U tu podjelu pojedini pisci uvrtavaju i "psihiki uvjetovane" tragove,
poput uzorka rukopisa i snimljenoga glasa, koji su predmetom identifici-

966
______________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

ranja, za razliku od tjelesnih i stvarnih tragova. Ima i (neprihvatljivih)

stajalita da su trag i promjene u psihi ovjeka.

967
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Materijalnima se oznaavaju tragovi koji nastaju promjenama tvari

koje se ispituju kemijskim, fizikalnim, medicinskim i drugim egzaktnim
metodama. Veliko znaenje imaju dinamike podjele tragova. U nekima
od njih razlikuju se tri temeljne kategorije: a) tragovi djela, b) tragovi po-
initelja i c) tragovi na poinitelju. Tragovi djela slue poglavito za rekon-
struktivnu analizu tijeka odvijanja djela. Pomou njih trae se odgovori
na pitanja: to, gdje, kada, kako? Ti tragovi imaju znaenje situacijskih ili
okolnosnih tragova koji upuuju na zbivanja u djelu.
Za razliku od opisane dinamike podjele, postoji i materijalna podje-
la tragova na one koji omoguuju utvrivanje skupne (rodne ili vrsne)
pripadnosti i druge kojima se postie (individualna) identifikacija. Ta naj-
vanija zadaa povezuje podruje kriminalistike traseologije s identifi-
kacijom i tvori moguu osnovu izdvajanja oba podruja kao kompleksne
cjeline izravno povezane sa svim kriminalistikim disciplinama, iako su
predmetno kriminalistika traseologija i identifikacija u sustavnom smis-
lu poglavito podruja kriminalistike tehnike.
Tragovi se, kao vrlo sloena i heterogena cjelina, klasificiraju u vee sku-
pine, komplekse srodnih tragova. To se, za razliku od opisanih klasifikacija,
u brojnim izvorima uzima kao posebni dio kriminalistike traseologije. Tako
se, primjerice, kao klasifikacija znaajna za praksu uzimlju sljedee temelj-
ne cjeline: daktiloskopski tragovi, tragovi nogu i vozila, tragovi orua (ala-
ta i drugih sredstava), tragovi od oruja i na oruju, tragovi u poarima i
eksplozijama, tragovi koji slue kemijsko-fizikalnoj identifikacijskoj analizi,
tragovi otrova, tragovi koji slue medicinskoj i biologijskoj analizi (posebice
tanatologijskim ispitivanjima), tragovi koji slue ispitivanju isprava, trago-
vi na temelju kojih se ispituje rukopis, ostali tragovi.
Iako izloena klasifikacija nije ustrojena na strogo dosljednim znanstve-
nim kriterijima, kao operativna osnova kriminalistikoga istraivanja vrlo je
pregledna i, to je posebice znaajno, svaka od navedenih kategorija omogu-
uje daljnje podjele. Klasifikacija tragova nuna je pretpostavka za razmatra-
nje redoslijedom prve, polazne djelatnosti oznaene kao pronalazak tragova.

a) Tragovi poinitelja

Tragovi poinitelja su svi tragovi koji slue kao osnova za pruanje odgo-
vora na pitanje: tko? Preteno su smjeteni na mjestu ostvarenja djela,
sredstvima ostvarenja i oteeniku (rtvi). Njihova odsutnost moe biti od
jednake vanosti za konkretno istraivanje kao i nalaz traga. Tragovi na
poinitelju (njegovu tijelu, odjei, obui i drugim predmetima) su svi tra-
govi to potjeu od djela, mjesta njegova ostvarenja ili rtve. Pod uvjetom
prikladnoga koritenja to su najvaniji tragovi za razjanjavanje djela.

968
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

b) Tragovi na poinitelju
Na poinitelju djela kao tragovi su poglavito vane sve ozljede (medicinska
traseologija), zatim tragovi krvi, sperme, tuega tkiva, izluevina, praine,
baruta i drugih tvari, neisti ispod nokata itd. Tragovi o kojima je rije,
kao i svi drugi tragovi, uvjetovani su nainom poinjenja i vrstom kazne-
nog djela. Odsustnost odreenih tragova na osobi, osobito kad se tragovi
trae izravno nakon poinjenja djela, moe upuivati na to da ona nije
poinitelj ili da je koristila sredstva za uklanjanje tragova. Potonje je od
osobite vanosti kad su pronaeni tragovi takvih sredstava.

c) Tragovi rtve
Tragovi rtve su oni tragovi koje je ostavila rtva na mjestu dogaaja ili
na poinitelju. To su tragovi koji govore o njenoj prisutnosti (daktiloskops-
ki tragovi, tragovi obue, tekstilnih vlakana, bioloki tragovi i dr.) i tragovi
koji govore o odnosu rtve i poinitelja, koji potjeu od rtve i prisutni su
na poinitelju. To mogu biti tragovi borbe, (tjelesne ozljede, bioloki trago-
vi, tekstilna vlakna i sl.) ili kontaktni tragovi (tragovi tekstilnih vlakana,
bioloki tragovi i dr.). Odsutnost tragova rtve moe upuivati na to da se
radi o fingiranom kaznenom djelu, ili da su tragovi rtve uklonjeni, ili da
su uniteni djelovanjem treih osoba nenamjerno. Tragovi rtve kao i svi
drugi tragovi mogu nestati djelo-
vanjem prirodnih sila (kia, vje-
tar) ili prirodnih procesa (trulenje
i sl.) Te i druge sloene okolnosti
valja detaljno razjasniti.

Slika 65, Tragovi brisotina krvi nastali
pomicanjem rtve
d) Tragovi na rtvi
Tragovi na rtvi pojavljuju se u
sluajevima kada je kazneno djelo
izvreno na rtvi ili je ona postala
rtvom, jer je bila prisutna poinje-
nju kaznenog djela. Kad je kazneno
djelo poinjeno na rtvi, a ona se
opirala poinjenju kaznenog djela,
mogu se pronai takvi tragovi.
U pravilu, na rtvi su trago-
vi borbe, razliite vrste tjelesnih
ozljeda, bioloki tragovi, tragovi
tekstilnih vlakana, tragovi oru-
ja. Kad se osoba nije opirala kaz-

969
 K R I M I N A L I S T I K A ___________________________________________________________________

nenom djelu, mogue je pronai tragove kojima se moe dokazivati njena

prisutnost, otisci obue ili noge, otisci papilarnih linija, bioloki tragovi,
tragovi tekstilnih vlakana i drugi. Odsutnost tragova na rtvi kod odree-
nih kaznenih djela moe dovesti u sumnju poinjenje djela. To je osobito
vano kod krvnih i seksualnih delikata.

e) Situacijski tragovi
Situacijska (dinamika) podjela tragova, prema nekim miljenjima, ima
posebnu vanost. Bitno ovisi o pojavi kriminalnog dogaaja. Zbog toga se
situacijski tragovi poblie razmatraju u drugoj knjizi. Prema toj se karak-
teristici razlikuje tragove u odlasku i dolasku na mjesto dogaaja, na poi-
nitelju, rtvi i sredstvima ostvarenja te drugim objektima.
Ovisno o vrsti kaznenoga djela i konkretnim okolnostima njegova
ostvarenja, tragovi stadija dolaska i odlaska su, primjerice, tragovi na
obui, nogama, koljenima. Zatim slijedi skupina tragova gornjih ekstre-
miteta, poput otisaka prstiju, dlanova, nadlaktica, rukavica itd. Osim te
dvije skupine tragova, postoji i trea, u koju ulaze ostali tragovi izazvani
izravno od poinitelja i rtve (krv, ugriz, mokraa, izmetine, sperma, kosa,
tkivo, nokti, proteze, mlijeko, zametak, plodna voda itd.).
Na samome mjestu djela (locus delicti) nalaze se tragovi koritenoga
sredstva (instrumenta sceleris), predmeta s pisanim tekstom, komada
odjee i obue, omota, odbaenih ibica, kutija cigareta, upaljaa, opuaka,
pia, jela, ambalae itd.
Posebna kategorija tragova na mjestu ostvarenja djela pojavljuje se pri
raznim vrstama prometnih kaznenih djela (traseoloki sklop prometnoga
delikta). Na sredstvima ostvarenja radnje i drugim objektima takoer se
mogu nalaziti opisani i drugi tragovi. Ujedno ta sredstva sama ostavljaju
tragove na drugim objektima.

4. Klasifikacija tragova prema vremenu nastanka

Prema vremenu nastanka tragove moemo podijeliti na tragove nastale
prije poinjenja kaznenog djela, za vrijeme poinjenja kaznenog djela i na-
kon poinjenja kaznenog djela.
Tragove nastale prije poinjenja djela poinitelj ostvaruje priprema-
njem za sam in kaznenog djela, a to mogu biti tragovi nastali pratnjom
rtve, nabavljanjem sredstva za poinjenje kaznenog djela, pripremom
sklonita za poinitelja i sredstva nastalog ostvarenjem djela i slino.
To su tragovi koji se najee ne nalaze na samom mjestu poinjenja,
iako ni takav sluaj nije iskljuen (npr. poinitelj unese narkotik u ugosti-
teljski objekt i sakrije ga u posudu s cvijeem, prije predstave). Za vrijeme
poinjenja kaznenog djela nastaju tragovi na rtvi, poinitelju i situacijski
tragovi, o kojima je bilo rijei.

970
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Nakon poinjenja kaznenog djela tragovi koje se moe pronai na mjes-

tu poinjenja kaznenog djela i izvan toga mjesta govore o onemoguavanju
otkrivanja kaznenog djela ili poinitelja te pohrani sredstava kojima je
poinjeno kazneno djelo ili koji su nastali kaznenim djelom.

5. Mikro- i makrotragovi i druge klasifikacije

Prema veliini tragove dijelimo na makro i mikrotragove (i submikro-

tragove). Kao granica slui najmanja veliina traga koju ljudska osjetila
mogu percipirati bez pomoi instrumentarija.
Mikrotragovi su tragovi iji je informacijski sadraj ispod podraaj-
nog praga ljudskih osjetila i zbog toga se bez primjene pomonih sredsta-
va ne mogu zapaziti i ija se egzistencija pretpostavlja. Oni su uz uporabu
odreenih instrumentarija i metoda kriminalistiki upotrebljivi kao i ma-
krotragovi. Mikrotragovi se u najveem broju sluajeva prenose "kriminal-
nim" kontaktom i drugim fizikalnim procesima. Zato uvijek treba misliti o
tzv. kontaktnim zonama.
Kada je rije o mikrotragovima, tu vanu ulogu igra kontaktna teo-
rija ili teorija transferacije mikrotragova. Prema toj teoriji, svaki kontakt
izmeu predmeta ili osoba ostavlja trag, makro ili mikro. Fiziki je nemo-
gue da poinitelj izvri kazneno djelo a da ne ostavi mikrotragove i isto-
dobno s mjesta poinjenja ne ponese mikrotragove (sa sredstva poinjenja,
rtve, objekta napada i sl.). Ovaj lanac prijenosa mikrotragova uvijek je
prisutan. Kontaktne tragove u kriminalistici nazivaju i kriminalistikim
vodeim elementima.
Mikrotragovi, kao stvarni dokazi ili budui predmeti vjetaenja koje
poinitelj i ne znajui odnosi sa sobom, ili ih donosi i ostavlja na mjestu
dogaaja, povezuju ga s poinjenim kaznenim djelom. Koliina i kakvoa
prenijetih mikroestica ovisi o vrsti i koliini materijala predmeta i tvari
koje su kontaktirale, snazi kontakta i njegovu trajanju, te uvjetima okoli-
ne u vrijeme kontakta, kao to su visoke ili niske temperature, vlanost,
suhoa zraka i sl. Navedeni prijenos mikrotragova uvijek je prisutan.
Prirodno-znanstveni temelj kontaktne teorije mikrotragova ine sljede-
e pojave: 1 otkrivanje, lomljenje, mrvljenje, 2. adhezija i 3. difuzija. Zna-
ajno je pronalaenje mikrotragova. Mikrotragovi se pronalaze na temelju
poznavanja procesa kojima oni nastaju i provoenjem misaone rekonstruk-
cije na temelju makro situacije.
Svojom logikom uvjerljivou mikrotragovi sile poinitelja na prizna-
nje, a sudu daju temelj i za osudu bez priznanja. to su mikrotragovi sit-
niji i nevidljiviji, poinitelj je manje u stanju da ih uniti, a njihova je do-

971
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

kazna snaga vea. Izdvajaju se posebnim metodama i sredstvima, kao to

su: specijalni usisivai, ljepljive trake, daktiloskopske folije, struganjem,
upijanjem, naelektriziranim tapom, magnetom, sve do posebnih vakumi-
ziranih cilindara za uzimanje uzoraka zraka.
U suvremenoj kriminalistikoj traseologiji mikrotragovi ne uivaju ni-
kakav poseban status unutar kriminalistikih tragova. Svi temeljni prin-
cipi koji vrijede za tragove uope, vrijede i za mikrotragove.
Posebnosti mikrotragova proizlaze iz njihova koliinskog i prostornog
elementa, to se odraava na metodolokom planu u odnosu na posebne
taktike i tehnike metode traganja, pronalaenja i osiguranja tih tragova.
Sljedea je klasifikacija prema broju znaajnih dimenzija, jer se
trag pojavljuje u prostoru (ima zapreminu), jer je to u prirodi materije i
mora biti trodimenzionalan. Ponekad se trea dimenzija zanemaruje, jer
je njihovo koritenje mogue i samo na osnovi dvije dimenzije. Zato se u
osnovi razlikuju reljefni i povrinski tragovi.
Prema uoljivosti, tragovi se dijele na vidljive i nevidljive. Nevidljivi
ili latentni tragovi mogu biti tragovi papilarnih linija, znoja i sl., ali tu
pripadaju i mirisi.
Tragovi se nadalje mogu podijeliti prema podrijetlu: na tragove ljud-
skog, ivotinjskog i biljnog podrijetla, zatim tragove predmeta i djelovanja
sile.
Prema nainu nastanka razlikujemo statike i dinamike tragove.
Statiki nastaju dodirivanjem povrina dvaju objekata koji se ne kreu.
Kod ovih tragova postoji relativno kretanje, ali ono ne utjee na tonost
preslikavanja traga, pa se zanemaruje. Dinamiki tragovi nastaju ako se
bar jedan od objekata koji je u interakciji kree u vrijeme nastanka traga.
To su npr. tragovi rezanja ili klizanja. Mehanizam nastanka ovih tragova
dosta je sloen. Na kojem objektu e se vidjeti tragovi, ovisi o njegovoj
tvrdoi.
Kad se preslikavanje izvri u jednoj ravnini, tragove nazivamo otisci,
a kad preslikani objekt ue u drugi, tragovi se nazivaju utisnua. Prvi su
povrinski, a drugi udubljeni ili reljefni.

6. Klasifikacija tragova prema vrsti informacija

koje trag sadri

Prema vrsti informacija koje trag sadri razlikuju se: tragovi koji upu-
uju na postojanje kaznenog djela, na identitet poinitelja, suuesnika, na
identitet oteenika (rtve), na nain poinjenja kaznenog djela (kriminal-
na tehnika poinitelja), na sredstva poinjenja kaznenog djela (instrumenta
sceleris), na mjesto poinjenja kaznenog djela, na vrijeme poinjenja kazne-

972
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

nog djela, na motiv kaznenog djela i sl. Uvijek treba nastojati ustanoviti
izvor traga (ovjek, ivotinja ili predmet). Bitan je i dinamizam u nastanku
tragova.
Identifikacijski trag je trag u vidu odraza (vanjske) strukture objekta
ili njegova dijela na drugom objektu ili njegovu dijelu koji je nastao u vezi
s pokuanim ili poinjenim kaznenim djelom i koji je podoban za identifi-
kaciju uzronika traga.
Identifikacijska vrijednost kriminalistikih tragova primarno ovisi o
kakvoi "zapisa" i stupnju deformiranja traga prilikom njegova nastanka
(generiranja). Prikladno fiksirani trag kao prirodno-materijalna konzervi-
rana forma signala koja potjee ili je u vezi s poinjenjem kaznenog djela
praktiki ne stari, to se ne moe rei i za izvor (uzronik) traga (ovjek,
ivotinja, predmet).
Analizom sedam zlatnih pitanja kriminalistike moe se zakljuiti da
kriminalistiki trag kao nositelj informacije (signal) moe sadravati in-
formacijske elemente koji imaju: mjesni, lokalni (gdje), vremenski (kada),
subjektivni identifikacijski (tko, s kim, koga), objektivni identifikacijski
(to), instrumentalni identifikacijski (to) i motivacijski (zato) znaaj.
Sve informacije koje proizlaze iz tragova mogu se okvirno podijeliti na
one koje imaju opu informacijsku vrijednost i one koje imaju identifika-
cijsku informacijsku vrijednost. Sve te informacije mogu initi traseolo-
ki odraz, a neke i traseoloki identifikacijski dokaz, izravni ili neiz-
ravni. Rije je o tzv. stvarnom dokazu.
Iz navedenih informacija otkrivaju se i dokazuju kaznenopravno rele-
vantne injenice, a te informacije obuhvaene postupovnim "ruhom" postaju
dokazi u postupovnom smislu ako ih tijelo postupka kao takve prihvati.
Pronaeni i osigurani tragovi koji su laboratorijski obraeni, s obzirom
na vrstu i prirodu, mogu uputiti na nain i tijek poinjenja djela (MOS),
na uzrok nastanka i omoguiti izvoenje misaone i realne rekonstrukcije
dogaaja, na dopunske tragove i na mjesta na kojima ih treba traiti, na
osnovi starosti tragova omoguiti vremensku rekonstrukciju tijeka kazne-
nog djela, opovri lanu obranu ili alibi, uputiti na redoslijed nastanka
tragova, injenice i okolnosti vane za otkrivanje i traganje za poinite-
ljem, mogu olakati identifikaciju poinitelja itd.
U osnovi, izvori (generatori) kriminalistikih tragova mogu biti: ljudi,
ivotinje, predmeti i prirodne pojave. Ti izvori moraju imati svojstvo da
mogu stvarati (generirati) tragove kao materijalne nositelje informacija
tzv. signale. To su tzv. uzronici tragova.
Kriminalistike tragove uvijek treba traiti tamo gdje je uzronik tra-
gova imao mogunost stvarati ih. Uvijek treba nastojati utvrditi proces
nastanka (zapisivanja - otud izrazna oznaka "tragovni tekst"), tragova, i
to kako iz traenih izvora tragova, tako i sporednih. Sporedni izvori trago-

973
 KRIMINALISTIKA ______________________________________________________________

va su oni koji stvaraju tragove informacije, ali nisu u uzrono-posljedinoj

vezi s kaznenim djelom.
Mehanizam nastanka tragova je proces ija je konana faza nasta-
nak traga. U okviru tog mehanizma obvezno se javlja: 1) uzronik traga
(objekt koji stvara trag), 2) nositelj traga (objekt koji prima trag, na kome
se trag odraava/ostaje ili ostaje tvar koja ini trag) i 3) kontakt (dodir)
kao rezultat meusobnog djelovanja uzronika i nositelja traga.
Taj mehanizam pretpostavlja meusobno djelovanje objekata koji uzro-
kuju trag i objekata koji imaju pasivnu ulogu (relativno pasivnu), koji pri-
maju trag, na kojima se trag formira. Taj proces specifian je i modificiran
kada je rije o zvunim (akustikim) i mirisnim (odorifernim, olfaktroni-
kim) tragovima. Uvijek treba imati u vidu mogunost stvaranja lanih,
simuliranih (fingiranih) tragova.
Poloaj, oblik (forma), veliina, koliina i meusobni odnos makrotrago-
va, cjelokupni izgled mjesta kaznenog djela, tzv. situacija traga omogua-
vaju izvoenje zakljuaka o mehanizmu nastanka traga. Kad se poznaju
prirodni zakoni i iskustvena pravila koja uvjetuju i odreuju nastanak
tragova, mogue je, polazei od situacije traga, izvesti zakljuke o okolnos-
tima koje su uzrokovale nastanak traga, a kada je rije o mikrotragovima,
i zakljuke o vrsti i mjestima na kojima bi se trebali nalaziti.
U pronalaenju tragova veliku ulogu igra misaona rekonstrukcija kaz-
nenog djela koju mora ostvariti tijelo postupka (kriminalist), kao i nain
"zapisivanja" tragova procesima odraavanja ili/i separacije (odvajanja) od
ranije cjeline. To su primarno mjesta s kojima je poinitelj ili drugi sudionik
kaznenog djela dolazio u dodir s obzirom na stadije odvijanja kaznenog djela.
Vano je utvrditi i dinamiku nastanka tragova. Zato misaona rekonstruk-
cija treba biti dosta sveobuhvatna, jer joj je cilj pronalaenje i prikupljanje
to vie tragova. Pri tome se jo ne ulazi u ocjenu njihove relevantnosti.
Ova, uvjetno reeno, prva misaona rekonstrukcija nuan je preduvjet
za drugu misaonu rekonstrukciju, koja se odvija u kasnijim stadijima po-
stupka, kada se na temelju provedenih operativnih i postupovnih radnji
sreuju i provjeravaju prikupljeni dokazi i stvara definitivna dokazna
zgrada. Za pravilno postavljanje prve misaone rekonstrukcije vano je to
prije pronai tzv. vodei trag ili trag jezgru. Rije je o stoernom tragu
oko koga se "roje" ostali tragovi.
Koliina i kakvoa ostavljenih tragova ovisi i o nainu i vremenu djelo-
vanja uzronika traga, nainu reagiranja objekta napada, vrsti, kakvoi i
koliini objekata koji su sudjelovali u nastanku traga, stupnju opreznosti
i vjetini postupanja poinitelja i drugim okolnostima. Svaki trag je mate-
rijalizacija (objektivizacija) odreenog djelovanja ili kretanja. Radnja po-
initelja javlja se kao posrednik izmeu traga i poinitelja, jer je uzrono
posljedino vezana s tragom.

974
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

7. Klasifikacija prema prirodi traga

a) Bioloki tragovi*

Tragovi biolokog podrijetla su tragovi koji potjeu od ljudi, ivotinja i bi-

ljaka. Tragovi biolokog podrijetla iznimno su vani za istraivanje kaz-
nenih djela i dogaaja, posebno u spoznajnoj sferi, a izvor su informacija
o tijeku dogaaja, interakciji izmeu mjesta dogaaja, poinitelja, rtve i
sredstva izvrenja.
Prijelaz znaenja biolokih tragova s indicijalne na dokaznu razinu po-
sebno je ostvaren uvoenjem genetikih metoda u kriminalistiku (DNA
fingerprint). Uvoenjem genotipiziranja, odnosno analize DNK, bioloki
tragovi koji sadre stanice ili njihove dijelove postaju nepobitan dokaz
istovjetnosti pronaenog traga i genetskog koda neke osobe.
Tragovi ljudskog podrijetla su tragovi: a) krvi, b) ljudskih izluevina,
c) dlake i kose i d) nokata. Radi se o tragovima koji su najprisutniji kod
kaznenih djela protiv ivota i tijela (krvnih delikata), kao i kaznenih djela
protiv spolne slobode i spolnog udorea (seksualni delikti).

a.1) Tragovi krvi

Analiza tragova krvi zapoet e provjerom potjee li pojedini trag doista
od krvi. Ako se na to osnovno pitanje odgovori potvrdno, daljnjim e se
ispitivanjem utvrditi je li krv ljudskog ili ivotinjskog podrijetla, kojoj krv-
noj grupi ili podgrupi pripada.
Kriminalistikim ispitivanjima mogu se dobiti vrlo vane informacije
koje definiraju okolnosti dogaaja i usmjeravaju daljnje aktivnosti policije:
a) koliina tragova krvi govori o vrsti ozljede, ozljedama vitalnih krvnih ila
i slino. S druge strane, nenazonost tragova krvi na mjestu na kojem bi ih,
prema svim pokazateljima, trebalo biti, predstavlja jak indicij da je tijelo na
to mjesto naknadno donijeto; b) oblik tragova krvi govori nam o tome je li
trag nastao iz tijela ili dijela tijela koji je mirovao ili se kretao, koji je smjer
i intenzitet kretanja bio, s koje visine je pala krv i si. Oblici tragova krvi su:
a) tragovi slijevanja, b) tragovi kapanja i c) tragovi nastali prijenosom krvi.
Tragovi slijevanja su: a) pruge, b) proimanje i c) lokva krvi. Pruge do-
kazuju da se krv slijevala iz izvora krvarenja prema zemlji (gravitacija). Po-
micanjem tijela nastaju naknadne pruge krvi iji smjerovi mogu biti razlii-
ti. Proimanje nastaje kad se izvor krvarenja nalazi u predjelu odjee ili kad
se krv slijeva do odjevnog predmeta. Krv biva upijena u tkaninu, odnosno

Tekst odjeljka a) napisao je elimir Radmilovi. Sudsko-medicinska

pitanja razradio je
Davor Mayer.

975
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

tkanina biva proeta krvlju. Lokva krvi posljedica je obilnijeg ili trajnijeg
krvarenja na vie ili manje vodoravnu podlogu iz rane na tijelu koje miruje.
Tragovi kapanja nastaju kapanjem iz rane slabijim intenzitetom krva-
renja. Razlikuju se sljedei oblici: a) ako kap padne na povrinu okomito,
svi njeni rubovi priblino su jednako udaljeni od sredita mrlje. Ovisno o
visini s koje je kap pala, kao i o svojstvima podloge (glatka, hrapava), rub
moe biti okrugao, valovit ili zvjezdast; b) ako kap padne na kosu podlogu,
trag e se razliti i izduljiti u smjeru pada. Ovisno o stupnju kosine podlo-
ge, formirat e se trag izduljenog oblika, kombinacija kapi i pruge ili pak
oblik usklinika; c) ako je izvor krvarenja u pokretu, nastaju tragovi na-
lik onima kod pada kapi na kosu podlogu. Prskotine, nastaju prskanjem
krvi iz izvora u razliitim smjerovima. Do prskanja moe doi izravno iz
ozlijeene arterije, udarcem po zakrvavljenom podruju ili zamahom zakr-
vavljenog dijela tijela ili zakrvavljenim predmetom.
Tragovi nastali prijenosom krvi jesu: a) otisci, b) brisotine. Otisci jesu
tragovi
zakrvavljenih prstiju, dlana, stopala, potplata obue, pneumatika. Vrlo su
vani
jer mogu biti nositelj individualnih karakteristika identifikacijske kvalitete.
Brisotine nastaju brisanjem (pokuajem uklanjanja) ili povlaenjem
zakrvavljenog dijela tijela ili predmeta po drugom tijelu ili predmetu. Po-
mau pri rekonstrukciji tijeka dogaanja i meusobne interakcije.
S obzirom da se radi o vrlo osjetljivim tragovima sklonim promjenama
kako u kvantitativnom (unitenje, raznoenje i dr.), tako i u kvalitativnom
smislu (trulene i druge promjene, kontaminacija i dr.), naelo urnosti i
opasnosti od odgode posebno je izraeno.
Najee se radi o tragovima ija je nazonost oita, meutim, kad je
u pitanju mikro koliina ili je pokuano prikrivanje ili unitenje, njihovo
pronalaenje bitno je oteano. Da bi se na mjestu dogaaja pronali takvi
tragovi, potrebno je napraviti tzv. misaonu rekonstrukciju dogaaja prema
svim verzijama. Kad se na takav nain utvrde mogui scenariji dogaaja,
dinamika dogaanja, smjer kretanja poinitelja, rtve i drugih sudionika
dogaaja, te predmeti s kojima su oni mogli i trebali doi u doticaj, prelazi
se na detaljan pregled mjesta dogaaja.
Posebnu pozornost treba usmjeriti na mjesta gdje su se tragovi, unato
prikrivanju ili unitenju, morali zadrati, poput raznih utora, rubova, tepi-
ha, hrapavih povrina, sudopera, umivaonika, odvoda, ubrusa, runika i sl.
Kad je rije o osobama, odnosno ljudskom tijelu, tragovi se mogu pronai
u kosi (nastaju provlaenjem krvavih ruku kroz kosu), na licu (u uima, nos-
nicama, brkovima i bradi), na odjei (ovratnicima, naborima, avovima, de-
povima, dugmadi, remenu, manetama hlaa itd.), na obui (na vezicama,
otvorima vezica, avovima, udubljenjima, na potplatima itd.), na rukama
(ispod noktiju, uz rub noktiju, kod prstena, sata, narukvice itd.) te na drugim
dijelovima tijela. Kod rtve e se tragovi pronai na istim mjestima kao i kod
poinitelja, s tim da e ti tragovi biti oiti, jer ih rtva najee ne prikriva.

976
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

S l i k a 66. Oblici tragova krvi u odnosu na kut padanja

977
 KRIMINALISTIK^ ___________________________________________________________

Slika 67. Tragovi prskotina krvi

U pronalaenju mikrotragova krvi na mjestima na kojima se prema
misaonoj rekonstrukciji pretpostavlja njihova nazonost, posluit emo se
raznim sredstvima, a meu ostalim: a) izvorima svjetlosti s promjenjivom

978
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

arinom daljinom: razna svjetla s rasponom frekvencije od infracrvene do

ultraljubiaste, s filterima koji nevidljive tragove ine vidljivima; b) ben-
zidinska proba: u 5 ml 96%-tnog alkohola otopi se do zasienja benzidin
i doda nekoliko kapi ledene octene kiseline. U drugoj posudi pripremi se
3-5%-tna otopina vodikovog peroksida. Ovom otopinom tretira se mjesto,
na kojem se oekuje nazonost krvi, te u sluaju potvrde dolazi do tamno-
plavog obojenja; c) luminolska proba: otopina luminola raspri se po mje-
stu na kojem se pretpostavlja nazonost krvi, te ako je stvarno ima, dolazi
do iluminiscencije svijetloljubiaste boje; d) reagentne trake: danas se u
medicini koriste razne vrste traka s tvorniki pripravljenim reagensom
na krv. Traka se neposredno prije uporabe navlai destiliranom vodom, te
prisloni na sumnjivo mjesto. Nakon 10-ak sekundi traka e se, ako se radi
o krvi, obojiti u plavo ili zeleno.
Pri postupanju s tragovima krvi vrijede univerzalna pravila postupanja
s tragovima, s nekim specifinostima vezanim u prvom redu uz nepostoja-
nost, odnosno laku kvarljivost krvi, te uz veliku mogunost kontaminacije
(za analizu DNK). Pravilo je da treba uvijek uzimati to vie uzoraka, a
ako je mogue, trag treba uzimati u izvornom obliku, s predmetima ili
podlogom na kojoj se nalaze. Uzorak traga se uzima tek ako se nalazi na
predmetu koji nije mogue transportirati. Ako je rije o krvi koja je jo
tekua, treba je spremiti u posudu s antikoagulansom, ili je pak osuiti,
ime se njena trajnost viestruko poveava.
Identifikacijska vanost krvi, ljudskih izluevina i tkiva bitno se pove-
ava pronalaenjem novih metoda koje se nazivaju biometrijskim, kao i
implementacijom analize DNK u forenzike svrhe.

a.2) Tragovi ljudskih izluevina

ovjekov organizam izluuje razliite tvari. Dio njih su organizmu nepo-
trebne, tetne tvari koje nazivamo ekskretima (mokraa, fekalije), dok se
druge izluuju radi osiguravanja nekih tjelesnih funkcija - sekreti (slina,
znoj, sjemena tekuina, vaginalni sekret, mlijeko, cerumen).
Kriminalistika vrijednost ljudskih izluevina prvenstveno je u tome
to se u njima mogu pronai stanice podobne za analizu DNK, odnosno
karakteristike krvne grupe.
Sperma se kao trag pojavljuje uglavnom kod seksualnih delikata. Ona
je tekuina koja se sastoji od spermija - mukih spolnih stanica koje su
suspendirane u viskoznoj, sluzavoj tekuini. Izluuje se za vrijeme koitu-
sa, onanije ili polucije u koliinama od 2-4 ml. U svakom mililitru sperme
nalazi se 50 do 100 milijuna spermatozoida.
Tragovi sperme mogu se pronai: a) na mjestu dogaaja: na posteljini,
leajevima, stolicama, tepisima, sjeditima vozila, travi, runicima, ma-
ramicama, odjei itd.; b) na rtvi: na spolnom organu, u rodnici (kod ive
ene mogu se spermiji u vaginalnom sekretu nai i vie desetaka sati na-

979
 KRIMINALISTIK^ ___________________________________________________________

kon snoaja, dok se kod mrtvog tijela mogu uoiti i do nekoliko dana na-
kon smrti), u analnom otvoru, na trbuhu, ispod pazuha, na bedrima, doj-
kama, odjei i obui; c) na poinitelju: na spolnom organu, na donjem rub-
lju, na hlaama oko "lica", na obui i sl. Tragovi kod seksualnih delikata
izuzimaju se prigodom obavljanja lijenikog pregleda, od strane lijenika,
na propisani nain u tzv. kitove za seksualne delikte.
Tragovi sline mogu se pronai na opucima cigareta, potanskim mar-
kama, kuvertama, odbaenim papirnatim rupiima i drugim predmetima
koji su bili u dodiru s ustima osobe, pa i na koi kad je rije o ugrizu. Ve
i mikrokoliine traga sline mogu biti dostatne za pronalazak biologijskog
materijala pogodnog za analizu DNK, kojom se nepobitno utvruje njihov
izvor, odnosno identitet osobe.
Uzorci sline za usporedbu uzimaju se tako da se savae sterilna gaza,
uzme bris vatenim tapiem ili tapiem od filterpapira, odnosno na nain
kako je nastao sporni trag, kao npr. da popui cigaretu poput one na kojoj
je trag, da marku ili kuvertu zalijepi svojom slinom i sl. Primjena analize
DNK redefinirala je poimanje i znaaj sline kao traga i podigla njegov kri-
minalistiki, odnosno identifikacijski znaaj.
Tragovi znoja mogu se pronai kod gotovo svih vrsta kaznenih djela, ali
treba istaknuti da se u praksi samo iznimno koriste.
Tragovi mokrae vrlo su rijetko predmet ispitivanja ili vjetaenja.
Uglavnom se ispitivanje svodi na utvrivanje radi li se o mokrai. Ispituje
se prisutnost klorida, fosfata, mokrane kiseline i urina. Nema posebnog
znaenja u identifikacijskom smislu.
Iscjedak iz rodnice sastoji se od izluevina rodnice, stanica sluznice rod-
nice i bakterija. Primjenom analize DNK moe se identificirati osoba od
koje potjee.
Minimalna je mogunost identifikacije osobe od koje potjee izmet. Kod
ispitivanja mogu se uoiti muskularna vlakna u vidu konaca razliite du-
ine. Dodavanjem octene kiseline omoguuje se uoavanje i razlikovanje
meu njima ostataka povra, biljnih vlakana, biljnih stanica i kristala or-
ganskih spojeva.
U povraenom eluanom sadraju mogu se pronai ostaci uzetog lije-
ka, otrova ili hrane koju je osoba konzumirala. Analizom uzorka moe se
utvrditi i krvna grupa, odnosno genotip osobe.

a.3) Tragovi dlaka i kose

Vei dio ljudskog tijela obrastao je dlakama, a glava kosom. Dlake i kosa
permanentno otpadaju te izrastaju nove, to ini neprekidni ciklus. Niti
kosa niti dlake nemaju morfoloke ni fizikalne karakteristike koje bi im
dale identifikacijski znaaj. Zato moemo kazati da one nemaju dokaznu
vrijednost, ve predstavljaju indicij, informaciju koja se prikljuuje dru-
gim indicijima i dokazima i daje im veu vanost.

980
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

Meutim, situacija se mijenja ako dlaka ili kosa ima korijen (ivu sta-
nicu ili jezgru), jer u tom sluaju postaje iznimno pogodan rezervoar biolo-
gijskog materijala za utvrivanje istovjetnosti.
Dlake su do puberteta njene i tanke dlaice, vrak im je bjelkast, a
stablo manje ili vie pigmentirano. Te dlaice nazivaju se maljama. Na
njihovom mjestu, kad otpadnu, izrastaju dlake.
Orijentacijski, prema duljini i debljini dlake te po njenom obliku, mo-
emo zakljuiti s kojeg dijela tijela potjee: 1. duine do 3 cm: a) sa istroe-
nim vrhom, dlake trupa i udova; b) savinute s otrim vrhom, dlake obrva
i trepavica; 2. duine 3 do 8 cm: a) kovrave, s donjeg dijela trbuha; b) ne-
pravilno valovite, s monje i stidnice; c) obloene masnim slojem, s pazuha.
Dlake se uglavnom mogu nai na mjestu dogaaja (na posteljini, tepisima,
leajevima, sjeditima vozila) te na tijelu i odjei aktera dogaaja. Najee
ih susreemo kod seksualnih delikata. Pored dlaka i kose koja je sama otpala,
mogu se pronai i one koje su nasilno iupane, prelomljene ili odrezane.
Kod
kaznenih djela s elementom nasilja, gdje je uglavnom prisutan otpor rtve,
dolazi do borbe, hvatanja za kosu i sl., pa je upanje gotovo redovita pojava.
esto se u rukama rtve moe pronai cijeli pramen kose poinitelja.
Kod seksualnih delikata, uslijed trenja tijela o tijelo, dlake se s jedne oso-
be prenose na drugu. Prilikom nanoenja ozljede, dlake, odnosno, vlasi
kose prenijet e se na sredstvo, tako da e se na tom predmetu uz tragove
krvi i tkiva pronai i tragovi kose ili dlaka.
Ispitivanjem kose moe se saznati: radi li se o kosi, dlaci ili vlaknu
(prirodnom ili umjetnom); je li dlaka ljudskog ili ivotinjskog podrijetla;
od koje ivotinje potjee; ako je ljudskog podrijetla, je li od mukarca, ene
ili djeteta; s kojeg je dijela tijela; je li otpala, otkinuta, odrezana ili iupa-
na; je li oteena i kakva su oteenja; je li izmijenjena (bojana, frizerski
tretirana itd.); potjee li od odreene, konkretne osobe (ako ima korijen,
mogua je analiza DNK).

a.4) Tragovi nokata

Tragovi nokata dosta su esti kod krvnih i seksualnih delikata. Ovi trago-
vi mogu biti statiki (crte ruba nokata), koji nastaju pri stezanju vrhovi-
ma prsta, odnosno udaru po njima, i dinamiki.
Statiki tragovi nokata javljaju se prije svega u obliku crtastih ili lu-
nih oguljotina praenih krvnim podljevima. Pojedini trag moe veliinom
i izgledom odgovarati noktu koji ga je prouzroio te omoguuje usporedbu.
Dinamiki nastaju uslijed grebanja nokata po povrini koe i slino.
Imaju oblik manje ili vie paralelnih linija, ogrebotina. Tragovi nokata
nemaju posebno identifikacijsko znaenje, osim iznimno, kod veeg broja
statikih tragova. Sami nokti, odnosno njihovi dijelovi, mogu biti nositelji
informacija o osobi od koje potjeu, poput krvne grupe odnosno genotipa.

981
 KRIMINALISTIKA

Slika 68. Pribor za izuzimanje tragova kod

kaznenih djela protiv spolne slobode

a.5) Tragovi
ivotinjskog podrijetla
Tragovi ivotinjskog podrijetla
najee se ispituju pri sumnji da
se radi o tragu ljudskog podrijet-
la. Odnosno, najee se ispitu-
ju samo do onog trenutka kad se
utvrdi da ne pripadaju ovjeku.
Radi se o podruju na kojem ima puno prostora za daljnji rad i razvijanje
novih metoda.
a.6) Tragovi biljnog podrijetla
Tragovi biljnog podrijetla koriste se u kriminalistici vrlo malo. Iako ih es-
to susreemo, nismo svjesni njihove vanosti. Kako su biljke nepokretna
iva bia, one ne mogu prouzroiti tragove, ve se tragovi biljnog podrijet-

* Tekst odjeljaka b) i d) napisao je elimir Radmilovi.

982
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

la javljaju kao tragovi prisutnosti biljke ili njezinih pojedinih dijelova na

mjestu dogaaja, tijelu, odjei, predmetima i dr.
Neke karakteristike biljaka, poput fotosinteze, mogu uvelike pomoi u
razjanjavanju nekih okolnosti. Primjerice, ako se neki predmet ili mrtvo
tijelo pronau na travnatoj povrini, nakon njihova odmicanja treba obra-
titi pozornost na izgled trave: izblijedjelost (etiolement) navodi na zaklju-
ak da biljke tijekom nekog vremena nisu bile izloene svjetlosti, tj. da su
bile prekrivene pronaenim predmetom, odnosno tijelom.
U sluajevima kada je le zakopan, u zemlji se mogu pronai biljke koje
upuuju na dio godine kada je zakopavan. Kod uzimanja uzoraka bitno je,
uz sporni uzorak, za komparaciju uzeti i nesporni uzorak iste biljne vrste
s istog stanita. Osnova za uporabu tragova biljnog podrijetla je i injenica
da su pojedine vrste locirane upravo i samo na odreenim podrujima i
povrinama.

b) Mehaniki (mehanoskopski) tragovi*

Govorei o mehanikim tragovima u najirem smislu moe se zakljuiti da

je velik broj tragova mehanika promjena u okolini. U razmatranom smis-
lu pojmom mehanikih ili mehanoskopskih tragova podrazumijevaju se
promjene (oteenja) koje nastaju primjenom odreenog sredstva (alata),
kako bi se savladale prepreke radi ostvarenja kaznenog djela.
Dakle, to su tragovi alata, bilo da je rije o: 1. alatima uobiajene pri-
mjene: eki, klijeta, odvija, pila, builica, brusilica, aparat za autogeno
zavarivanje i sl.; 2. specijalnim alatima (koji se izrauju za kriminalnu
namjenu): "ruski klju", "balerina", "top", "eljevi", "belgijaner", "svinjska
noga" i sl; 3. priruni alati i sredstva (razne poluge, ice, ipke, cijevi, uad
i slino).
Mehanike tragove ili tragove mehanikih oteenja nalazimo uglav-
nom u podruju imovinskih delikata, tzv. provalnih kraa, a vani su jer
se na osnovi takvih tragova primjenom odreenih mehanoskopskih i fizi-
kalno-kemijskih postupaka moe identificirati sredstvo koje ih je prouzro-
ilo. Posebno vano je istaknuti znaenje mehanikih tragova na bravama,
lokotima i slinim sredstvima.
Tragovi rezanja, sjeenja, piljenja, bruenja, buenja (otisci, utisci, ogrebo-
tine, rezovi, sjekotine) mogu se pronai na raznim podlogama, a najee na
metalu (metalne kase, alke i narbe lokota, metalna ograda i sl.), drvetu (di-
jelovi vrata, dovratnika, namjetaja i sl.) te na tekstilu (kod delikata nasilja
s otrim sredstvom izvrenja), plastici, na gumi (na pneumaticima) i drugim
materijalima.

983
 KRIMINALISTIKA

U
spore
dbo
m
traga
i
sumn
ji-
vog
sreds
tva
moe
se
primj
eno
m
meha
nosk
opskih metoda Slika 69. Razni provalniki alati identifi-
cirati sredstvo koje je prouzroilo
sporni trag. Ova metoda temelji
se na injenici da svaki predmet-
alat ima svoje individualne karak-
teristike (bilo da su rezultat proiz-
vodnog procesa, bilo koritenja),
koje se pri koritenju prenose na
predmet koji se ree, sijee, pili,
bui, grebe i sl.
Vano je napomenuti da se
radi o komparativnoj metodi, za
koju je neophodno uz trag sjee-
nja (sporni trag) imati i sumnjivo
sredstvo (nesporni trag). Uz kom-
parativnu metodu moe se koris-
Slika 70. Uparivanje spornog i nespornog
traga sjeenja
titi i tzv. metoda uklapanja, gdje
se dva razdvojena dijela istog
predmeta uklapaju u cjelinu,
poklapanjem
crte loma, sjeenja ili rezanja.

* Tekst odjeljaka b) i d) napisao je elimir Radmilovi.

984
_______________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Fizikalno-kemijske metode zasnivaju se na injenici da prilikom reza-

nja, sjeenja, a posebno prilikom piljenja, buenja i bruenja, na sredstvu
izvrenja ostaju odreene koliine materijala skinutog s predmeta napada.
Uglavnom se radi o mikroskopskim koliinama tvari koje se mogu ustano-
viti raznim fizikalno-kemijskim metodama (mikroskop, spektro-kemijske
metode).
Ovim podrujem bavi se poseban dio mehanoskopije, gdje se uporabom
mikroskopa i drugih tehnikih pomagala moe odgovoriti na pitanja: je li
brava otkljuana originalnim ili slinim kljuem, kopijom ili provalnikim
alatom (eljem), odnosno je li poinjeno kazneno djelo ili je fingirano (izos-
tanak tragova tipinih za provaljivanje). Nastavno, klasinim kompara-
tivnim metodama, ako nam je dostupan alat, moemo povezati sporni i
nesporni trag, odnosno sredstvo i predmet napada.

c) Tragovi stakla

Tragovi stakla esti su tragovi na mjestu dogaaja i u pravilu dolaze u

kombinaciji s drugim tragovima. Nalaze se na mjestu dogaaja razliitih
tipova kaznenih djela (silovanja, provalne krae, kod sudara vozila ili na-
leta na pjeaka u kombinaciji s bijegom s mjesta dogaaja, ubojstava vat-
renim orujem. Ako je rije o veim komadima stakla, onda se izuzimaju
na klasian nain, a ako je rije o sitnim komadima stakla, oni se izuzima-
ju ljepljivim trakama ili pomou specijalnog usisivaa s filterom.
Vee krhotine stakla treba paljivo izuzeti te ih zajedno s glavninom
razbijenog stakla uklopiti u cjelinu. Na krhotinama razbijenog stakla raz-
likuju se radijalni i koncentrini lom. Na temelju reljefa linija naprezanja
stakla (konhoidalnih linija) mogue je zakljuiti smjer djelovanja sile koja
je razbila staklo.
Istovjetnost spornih krhotina stakla (npr. na odjei oteenog) s nespor-
nim staklom naenim na mjestu dogaaja, utvruje se razliitim kemij-

Slika 71, Radijalni lom Slika 72. Kut prostrijela stakla

stakla

985
KRIMINALISTIKA

sko-fizikalnim metodama. Klasine metode pomou odreivanja indeksa

loma i odreivanja specifine gustoe danas mogu posluiti samo kao po-
mone metode u svrhu trijae.
Danas se za odreivanje grupnih karakteristika koristi SEM-EDX, a
za identifikaciju sitnih krhotina BAAS (besplamena atomska apsorpcijska
spektrometrija) ili LA-ICP-MS (Laser Ablation - Inductively Coupled Plas-
ma - Mass Spectrometar), to bi se opisno moglo prevesti kao ureaj s
laserskom ablacijom i induktivno pobuenom plazmom te masenim detek-
torom (v. izlaganja infra pod 10.j i k).

d) Tragovi stopala

Tragovi stopala pripadaju u mehanike tragove. Mogu biti statiki i

dinamiki ili kombinirani. Poznate su sljedee klasifikacije tragova:
1. prema broju znaajnih dimenzija svi tragovi stopala dijele se na:
a) dvodimenzionalne (povrinske), koji nastaju na vrstoj podlozi na-
slojavanjem boje, praine, brana i drugih tvari i sl. ili odslojavanjem
- podizanjem slinih tvari s podloge i b) trodimenzionalne (reljefne),
koji nastaju u plastinoj ili rastresitoj podlozi i mogu biti pozitivni i
negativni (iznad ili ispod razine podloge);
2. prema broju i meusobnom poloaju, tragovi stopala dijele se na: a) po-
jedinane (bez obzira na broj) koji su rasporeeni bez neke vidljive lo-
gine veze i b) grupne, koji predstavljaju niz (vei broj) tragova lijevog i
desnog stopala, rasporeenih tako da ine logiku cjelinu neprekidnog
kretanja;
3. prema stanju stopala tragovi stopala dijele se na: a) tragove bosog sto-
pala; b) tragove stopala u arapama i c) tragove stopala u obui;
4. prema vidljivosti tragovi stopala dijele se na vidljive i nevidljive. Nevid-
ljivi tragovi mogu se podijeliti na: a) tragove papilarnih linija stopala;
b) tragove znoja (npr. na arapama, kao bioloki trag); c) stopalom na-
nijeti trag - sloj praine na podlozi; d) stopalom podignut sloj praine
s podloge; e) sloj estica materijala potplata i f) naelektrizirane gaene
estice.
Postoje posebni naini i sredstva za vizualizaciju nevidljivih tragova
stopala u razliitim agregatnim stanjima: pare, tekuine i praci. Moderni
nain izazivanja obavlja se pomou lasera i cijanoakrilatnih ljepila. Kada
je rije o tragovima stopala bose noge, treba imati u vidu da noni prsti,
osim palca, rijetko imaju kompletan uzorak papilarnih linija, kao to su
one formirane na vrcima prstiju ake. Zbog toga se njihovi tragovi ne
mogu podvri strogom sustavu klasifikacije. Isto tako, najee su nesavr-
eni i nejasni otisci nonih prstiju koji se nau na mjestu dogaaja.

986
_______________________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Slika 74. Slika 73. Tragovi bose noge na mekanoj podlozi Uparivanje
spornog i nespornog traga obue

Jasni i potpuni uzorci linija normalno se formiraju na prednjem ili dis-

talnom dijelu tabana, koji se obino zove "jastui tabana". Ti uzorci sasto-
je se od lukova, zamki, krunih i sloenih uzoraka, raznih varijacija.

987
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Za potrebe klasifikacije, jastui tabana dijeli se u: fundamentalnu

zonu ili holukalno podruje (podruje jastuia tabana koje se nadovezuje
na palac i ukljuuje i pravi razmak izmeu prstiju) i tri akcesorne ili spo-
redne zone koje ine podruje ispod preostala etiri nona prsta.
Uzorci papilarnih linija koji se susreu u fundamentalnoj zoni ili holu-
kalnom podruju osnova su za "primarnu" klasifikaciju, a oni koji se nala-
ze u akcesornoj ili sporednoj zoni ine osnovu za "pomonu" ili "sekundar-
nu" klasifikaciju.
Nain klasificiranja sastoji se u odreivanju slova kao simbola za uzor-
ke linija koje nalazimo u "fundamentalnoj" zoni i u odreivanju vrijednos-
ti ili indeksnih brojki za one koje nalazimo u tri akcesorne zone. Tragovi
stopala o kojima je rije mogu biti potpuni ili fragmentarni. Slue za iden-
tifikaciju osobe ili arapa, odnosno obue i na taj nain neizravnu identifi-
kaciju osoba korisnika tih odjevnih predmeta.

e) Tragovi oruja*

Postoji vie klasifikacija oruja. Za predmetno razmatranje nuno je poi

od Zakona o oruju. U tom se smislu orujem smatra: a) vatreno oruje,
b) zrano oruje, c) plinsko oruje, d) rasprskavajue oruje, e) oruje s
tetivom, i f) hladno oruje. Orujem se smatraju naprave koje su Zakonom
o oruju utvrene kao oruje.
Vatreno oruje su sve vrste puaka, pitolja i revolvera, kao i sve vrste
naprava iz kojih se pomou potisnutog djelovanja barutnih plinova izba-
cuje kroz cijev zrno, kugla, sama, strelica ili drugi projektil. Ono moe
biti kratko ili dugako vatreno oruje, koje moe biti s repetirajuim me-
hanizmom, poluautomatsko ili automatsko.
Zrano oruje su sve vrste puaka, pitolja, revolvera i druge naprave
koje snagom stlaenog zraka ili drugog plina izbacuju kroz cijev zrno, kug-
licu ili druge projektile.
Plinsko oruje su sve vrste pitolja i revolvera te drugih naprava koje
potisnom energijom barutnog punjenja ili stlaenog plina usmjereno ras-
pruju ili izbacuju nekodljive nadraljive plinske tvari koje na ljudsko
zdravlje imaju kratkotrajan uinak.
Rasprskavajue oruje su sve vrste bombi, mina, granata i drugih na-
prava opremljene s eksplozivnom tvari ili detonatorom kod kojih pod po-
godnim vanjskim ili unutarnjim djelovanjem (teina, udar, potez, trenje,
kemijska reakcija, elektrina energija i sl.) dolazi do oslobaanja energije
i njihovog rasprskavanja.

Tekst odjeljka e) napisali su Vojin Matruko i Davor Mayer.

988
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

Oruje s tetivom jesu lukovi, samostreli, prake i druge naprave koje

snagom napete tetive potiskuju strijelu ili drugi projektil.
Hladno oruje su bokseri, bodei, kame, maevi, sablje, bajunete, buz-
dovani (topuzi) i drugi predmeti kojima je osnovna namjena napad ili na-
noenje ozljeda. Hladnim orujem u smislu razmatranog Zakona smatraju
se i predmeti pogodni za nanoenje ozljeda kada se nose na javnim okup-
ljanjima, u lokalima i na slinim mjestima.
Mehanizmi djelovanja navedenih skupina oruja razliiti su, zbog ega
nastaju i razliiti tragovi. U praksi se najee upotrebljava hladno i vat-
reno oruje. Posljedice njihova djelovanja, kada se radi o tijelu ovjeka,
bitno su razliite. U odnosu na posljedice djelovanja, kada se radi o stvari-
ma, neka oruja ne mogu uzrokovati oteenja.
Hladno oruje se najee koristi za poinjenje kaznenih djela protiv
ivota i tijela, a od ostalih skupina kaznenih djela moemo spomenuti ona
protiv slobode i prava ovjeka i graanina i ona protiv imovine. Kada se
hladnim orujem djeluje prema tijelu ovjeka, nastaju mehanike ozljede
tijela zbog djelovanja otre ili tupe sile. Pritom se ne govori o sili kao tak-
voj, ve o posljedici i obliku mehanikog oteenja nastalog na ljudskom
tijelu.
Mehanike ozljede mogu nastati na jedan od tri naina: kretanjem, tj.
udarcem sredstva po tijelu, kretanjem tijela prema sredstvu (padom) te
uzajamnim kretanjem, tj. sudarom tijela i sredstva. Mehanike ozljede
mogue je podijeliti na razliite naine. Jedna od najeih podjela temelji
se na znaajkama sredstva ozljeivanja tako da se ozljede dijele na one
nastale iljkom, otricom i plohom.
Budui da ova skupina ozljeda predstavlja i najbrojnije ozljede uope,
to je praktiki vana podjela mehanikih ozljeda prema sredstvu zadava-
nja. Ako na osnovi znaajki ozljede nije mogue zakljuiti nita ili gotovo
nita o sredstvu ozljeivanja, kae se kako je rije o nespecifinoj mehani-
koj ozljedi, za razliku od ozljede ije znaajke upuuju na sredstvo ozljei-
vanja, pa su one specifine s obzirom na sredstvo.
Skupinu specifinih mehanikih ozljeda ine rane. S obzirom na djelu-
juu silu i svojstva sredstva, razlikuje se djelovanje otre i tupe sile. Tri
su mogue posljedice djelovanja otre sile na tijelo: rez, sjekotina i ubod, a
koje rezultiraju nastankom odgovarajuih rana. Rezne rane nastaju kom-
binacijom djelovanja povlaenja i pritiska otrice, rane sjekotine nastaju
iskljuivo djelovanjem pritiska sjeiva, a ubodne rane nastaju pritiskom
iljka.
Djelovanje tupe sile uspostavlja se udarcem, tj. pritiskom ili teinom
sredstva na tijelo. Oguljotina koe nastaje kosim povlaenjem tupo-tvrdog
sredstva, najee hrapave povrine, po koi, zbog ega dolazi do struganja
i traumatskog defekta povrinskog sloja koe - epidermisa.

989
 KRIMINALISTIKA

Nakon nastanka, oguljotina se ovlai izlaskom tkivne tekuine koja

se u kontaktu sa zrakom skrutne, stvarajui krastu. Boja kraste upuuje
katkad na dubinu oguljotine. Na smjer djelovanja sile moe se, osim na
osnovi pomaka krpica epidermisa, zakljuiti na temelju irokog poetka
oguljotine koji je i otro ogranien, a u smjeru djelovanja gubi na intenzi-
tetu i irini, zavravajui esto u obliku pruge ili repia.
Krvni podljev (haematoma) ili modrica posljedica je djelovanja sile
nastale udarcem tupo-tvrdog sredstva po tijelu ili padom tijela na takvo
sredstvo, odnosno kombinacijom ovih mehanizama. Pritom dolazi do ozlje-
de krvnih ila, te izlaska i proimanja okolnog tkiva krvlju.
Dekolman je odizanje koe od potkonog tkiva zbog gnjeeeg, striu-
eg, navlaeeg (nateueg) djelovanja sile, to dovodi do krvarenja i stva-
ranja depova u tkivu. Ovi depovi, koji se ire preteito u potkonom mas-
nom tkivu, mogu sadravati veliku koliinu izlivene tekuine ili krvi.
Prijelom (fractura) je prekid kontinuiteta kosti. On moe biti potpun
(prijelom u uem smislu rijei) i nepotpun. O nepotpunom se prijelomu
govori pri napuknuu (infractio), ali i otkinuu dijela kosti.
S obzirom na broj nastalih kotanih ulomaka prelomljene kosti, prije-
lom moe biti jednostruk ili viestruk. Ako su na mjestu prijeloma ozlije-
ena meka tkiva (koa, potkono tkivo, miije i slino), pa prijelom preko
ove ozljede komunicira prema van, govori se o kompliciranom ili otvore-
nom prijelomu. Prijelom koji nastaje na mjestu djelovanja sile naziva se
direktnim, a onaj koji nastaje na mjestu udaljenom od mjesta djelovanja
sile, indirektnim prijelomom.
Rana nagnjeina nastaje u istom obliku gnjeenjem koe i potkonog
tkiva izmeu tupo-tvrdog sredstva koje udara po koi i tvrde podloge, kos-
ti koja se nalazi ispod koe. Ona je, prema tome, posljedica gnjeenja i
napetosti tkiva koja prelazi granicu elasticiteta koe.
Rana prskotina nastaje kad na kou djeluje sila rastezanja koja pre-
korai elasticitet koe pa dolazi do njezina prskanja. Takva je rana obino
linearnog oblika, otrih rubova i kuteva koji nisu nagnjeeni, a ni podli-
veni krvlju. Sva tkiva u prostoru takoer su otro prsnuta, uz postoja-
nje mostia tkiva. Takve se ozljede vrlo esto viaju prilikom pregaenja
na mjestu penjanja kotaa vozila na tijelo, pri emu dolazi do natezanja
koe.
Rane nagnjeine i rane prskotine u istom obliku u praksi se viaju
relativno rijetko, zbog strogo specifinih uvjeta pod kojima nastaju. Mnogo
ee nastaju rane razderotine, koje predstavljaju kombinaciju rane na-
gnjeine i prskotine. Naime, okomitim ili kosim udarcem tupo-tvrdog sred-
stva (obino bridovitog) po dijelu tijela gdje se ne nalazi kost ispod koe,
dolazi do kombiniranog djelovanja gnjeenja tkiva zbog teine sredstva
i siline udarca, ali i do rastezanja koe zbog njena elasticiteta.

990
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

R
ezna
rana
je
ozlje
da
koja
nasta
je
povl
aen
jem
otri
ce i
pritis
kom
ne-
kog
sredstva Slika 75. Vrste rana (rezna, ubodna, sjekotina i razderotina) tangencijalno
po povrini tijela, pa joj je obino vea duljina
nego dubina. Rubovi su rane glatki, a kutovi otri i nerijetko se nastavljaju
u fine izdanke (ak mogu zavravati povrinskom ogrebotinom). Za nasta-
nak rane bitna je otrina sredstva, a manje vana snaga povlaenja. Nai-
me, rana nastaje samo pritiskom ili pritiskom i povlaenjem otrice po koi.
Rana sjekotina predstavlja ozljedu nastalu djelovanjem sjeiva sjeki-
re ili sredstva nalik sjekiri (alati za sjeenje mesa, elisa izvanbrodskog
motora i sl.) Ovakvo sredstvo djeluje udarcem, tj. pritiskom, a ne povla-
enjem, zbog ega je osim otrine vana i teina sredstva. Za razliku od
reznih rana, kojima mogu katkad nalikovati, sjekotine su dublje, popreni
presjek im je klinastog oblika, a kod jakog udarca kosti ne predstavljaju
granicu rane ve su i one presjeene.
Ubodna rana je ozljeda koja nastaje kada iljasto mehaniko sredstvo
pritiskom usmjereno djeluje u dubinu tijela. Tako nastala ubodna rana
ima veu dubinu od duljine. Prototipom ubodne rane smatra se rana nas-
tala ubadanjem noa u tijelo i izvlaenjem u smjeru dulje osovine sjeiva.
Znaajke sredstava koja nanose ovakve ozljede jesu duljina i uskoa,
a ona mogu biti: 1) ubodna orua, tj. predmeti kao to su no i odvija;
2) ubodna oruja, npr. bajunete, bodei, stileti; 3) sluajna strana tijela;
kao npr. komadi stakla i tvrde plastike.

991
 KRIMINALISTIKA

Tijekom izvlaenja sjeiva moe u nastavku ubodnog otvora na koi

nastati vea ili manja rezna rana koja se nadovezuje na ubodnu, pa se
govori o ubodno-reznoj rani.
Kad se hladnim orujem djeluje prema tijelu osobe, na njemu je mo-
gue pronai biologijske tragove, tragove tekstila, zemlje (kad se odvijala
borba) i dr. Hladno oruje mogue je koristiti i za ostvarenje drugih kazne-
nih djela, npr. provala, oteenja tue stvari i sl. Tragovi u takvim sluaje-
vima mogu biti utisnue i drugi mehaniki tragovi.
Uporabom vatrenog oruja nastaju tragovi na oruju, ahuri, zrnu,
osobi koja oruje koristi i prema kojoj ga koristi i na okolnim predmetima.
Mogunost identifikacije vatrenog oruja na osnovi zrna i ahura osniva
se na pojavi nastajanja mehanikih tragova pri ispaljivanju na njima. Me-
haniki tragovi na ahurama i na zrnima nastaju u procesu opaljenja iz
vatrenog oruja, pri emu ahura i zrno dolaze u kratkotrajni kontakt s
dijelovima mehanizma vatrenog oruja.
Dijelovi mehanizma vatrenog oruja su u tvornici izraeni pomou
odgovarajuih strojeva za obradu metala. Noevi tih strojeva napravljeni
su od vrlo tvrdog materijala, no u procesu proizvodnje mehanizma vatre-
nog oruja otrice se tih noeva takoer troe.
Sve nepravilnosti na otricama noeva za obradu metala u procesu pro-
izvodnje dijelova za vatreno oruje preslikavaju se na dijelove mehanizma
vatrenog oruja. Te nepravilnosti su jedinstvene i neponovljive. Npr. kod
tvornike, serijske izrade zatvaraa vatrenog oruja, na elima zatvaraa
iz iste tvornike serije postoje fine razlike nastale u procesu proizvodnje, a
kao posljedica troenja otrice noeva za obradu metala.
Kasnije, pri uporabi vatrenog oruja, zbog pucanja te neodgovarajueg
odravanja vatrenog oruja dolazi do pojave lokalnih ogrebotina, korozije
i, openito, troenja pojedinih dijelova, to sve zajedno dovodi do poveanja
stupnja individualnosti tih tragova.
U procesu opaljenja streljiva u vatrenom oruju dolazi do kratkotraj-
nog mehanikog kontakta ahure i zrna ispaljenog streljiva s pojedinim
dijelovima mehanizma vatrenog oruja. Npr. ahura poluautomatskog va-
trenog oruja dolazi u kontakt s udarnom iglom, elom zatvaraa, izvlaka-
em, izbacivaem i leitem metka.
Zrno ispaljeno iz vatrenog oruja sa uljebljenom cijevi, prolazei kroz
cijev dolazi u mehaniki kontakt sa ljebovima koji se nalaze u unutra-
njosti cijevi. Za vrijeme navedenog kratkotrajnog mehanikog kontakta
dolazi do nanoenja mehanikih tragova na ahurama i zrnima.
Na ahurama tipino ostaju mehaniki tragovi udarne igle, ela zatva-
raa, izvlakaa, izbacivaa i leita metka, dok na zrnima tipino ostaju
mehaniki tragovi od ljebova i polja koja se nalaze u unutranjosti cijevi.
Za navedenog kratkotrajnog mehanikog kontakta na ahure se utiskuju

992
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Slika 76.
Individualne karakteristike mehanikih tragova ela zatvaraa na spornoj
i probno ispaljenoj ahuri, uklopljene pomou komparativnog mikroskopa
i individualne karakteristike mehanikog traga ijeba cijevi na spornom i
probno
ispaljenom zrnu, uklopljeni pomou komparativneg mikroskopa.
tragovi udarne igle, ela zatvaraa i izbacivaa, dok se tragovi izvlakaa
nanose grebanjem izvlakaa po rubu ahure.
Tragovi ljebova i polja na zrnima nastaju na nain da pritisak nastao
sagorijevanjem barutnog punjenja istiskuje zrno kroz cijev, koja ima neto
ui promjer od promjera zrna, a u ijoj su unutranjosti napravljeni spi-
ralno uvijeni ljebovi. Na zrnu se, prolaskom kroz takvu cijev, mehaniki
ugraviraju negativi ljebova u cijevi, a samo zrno, osim translacione brzi-
ne, dobije i rotaciju oko uzdune osi.
Opisani mehaniki tragovi na ahurama i zrnima imaju svoje ope i
individualne karakteristike. Ope ili grupne karakteristike su zajednike
za pojedine klase tragova (npr. sve ahure ispaljene iz pitolja marke Wal-
ther, model PPK, kal. 7,65 mm imaju iste ope karakteristike mehanikog
traga ela zatvaraa, a isto tako i udarne igle, izvlakaa, izbacivaa i le-
ita metka, te se po njima razlikuju od opih karakteristika mehanikih
tragova ela zatvaraa zaostalih na ahurama ispaljenih iz pitolja neke
druge marke i modela, npr. pitolja marke Beretta, model 70, kal. 7,65 mm.
Dakle, po opim karakteristikama mehanikih tragova mehanizma vatre-
nog oruja na ahurama i zrnima prepoznajemo marku i model vatrenog
oruja iz kojeg su ispaljene ahure i zrna.
Opaljenjem i prolaskom zrna kroz cijev oruja nastaje mnotvo procesa
ija posljedica je kontaminacija povrine ispaljenog zrna velikim brojem
mikroskopski malih GSR (Gunshot Residue) estica, koje za vrijeme leta
zrna ubrzano otpadaju s njega zbog otpora zraka te zbog centrifugalne
sile, koja je posljedica rotacije zrna oko svoje osi. Kad zrno pogodi neku
prepreku, ono u neposrednoj okolini mehanikog oteenja koje naini
ostavlja depozit GSR estica.

993
 KRIMINALISTIKA

Depozit GSR estica treba razlikovati od tzv. prstena barutne garei

tamne boje. GSR estice su mikroskopski male i nije ih mogue vidjeti go-
lim okom, pa ak niti optikim mikroskopom. U projektilnoj brisotini zrna
se, osim GSR estica (antimon, barij i olovo), moe nai bakar, nikal i slini
metali ovisno o vrsti kouljice projektila.
Kod tzv. kratkih cijevi (do 30 cm) nesagorjele barutne estice te GSR
estice mogu se, ovisno o vrsti i konstrukciji streljiva, nai na krajnjim
udaljenostima pucanja od 50 do 100 cm, a kod dugih cijevi, ovisno o punje-
nju i konstrukciji streljiva, od 150 do 200 cm. Nazonost barutnih estica
u rijetkim sluajevima mogue je opaziti golim okom, a najee pomou
raznih kolorimetrijskih kemijskih testova (Gonzales, Walker, Griess,
Marshall i Tewari, Leszczyinski, te natrijev rodizonat-test).
U praksi se javlja i problem utvrivanja je li neka osoba pucala iz vat-
renog oruja ili ga je samo drala u ruci. Ranije se taj problem rjeavao
pomou tzv. Gonzalesovog testa ili parafinske rukavice, koji je u praksu
USA uveden 1933. godine. Gonzalesov test su zbog nespecifinosti, pozi-
tivnih i negativnih lanih rezultata te subjektivnosti procjene rezultata
odbacili strunjaci na konferenciji INTERPOL-a u Parizu 1963. godine.
Sudionici navedenog INTERPOL-ovog seminara su u pogledu vrijed-
nosti Gonzalesovog testa naveli sljedee: "Sudionici seminara smatraju da
tradicionalni parafinski test nema dokazne vrijednosti, ni kao dokaz za
sudove, niti kao pouzdana indikacija za policijske slubenike. Sudionici
seminara smatraju da se ovaj test vie ne bi trebao upotrebljavati...".
Danas je u Europskoj uniji standardna metoda dokazivanja tragova
pucanja na akama osumnjienika metoda pomou SEM-EDX (Scanning
Electron Microscope with Energy Dispersive X-ray). Tom metodom se na
akama osumnjienika pouzdano identificiraju mikroskopske estice koje
potjeu iskljuivo od procesa opaljenja iz vatrenog oruja. Ako se na aka-
ma strijelca dokau GSR estice, tada je to materijalni dokaz da je osum-
njienik pouzdano povezan s procesom opaljenja iz vatrenog oruja.
Na tijelu osobe zbog djelovanja vatrenim orujem mogue je prepoznati
vie vrsta ozljeda. Strijelna rana je ozljeda nastala djelovanjem projektila
ispaljenog iz runog vatrenog oruja. U irem smislu, prema vie autora, ova-
mo se ubrajaju i rane nastale djelovanjem strijelnih naprava, kao to su, na
primjer, one koje slue za plaenje (pitolji plaljivci), zatim za ispaljivanje
signalnih raketa, za ubijanje stoke, sprave na C02, podvodni harpuni i sli-
no, koje, sukladno naprijed istaknutom, ne ulaze u pojam vatrenog oruja.
Djelovanje brzih projektila na tijelo bitno je drukije od djelovanja spo-
rih projektila. Dok pri djelovanju sporih projektila, koji uglavnom samo
gnjee tkiva, smrtni ishod nastupa zbog ozljeivanja jednog od vitalnih
organa ili kao posljedica komplikacija ozljeivanja, smrt zbog djelovanja
brzog projektila moe nastupiti zbog oka, a da pritom nije pogoen ni
jedan od vitalnih organa.

994
KRIMINALISTIK^

Slika 77.
a) Izgled GSR estica, b) raspodjela antimona, barija i olova u GSR estici, c)
dijagram
opadanja broja GSR estica s vremenom proteklim izmeu pucanja i
obljepljivanja aka,
te d) nain obljepljivanja aka za GSR analizu.

Kod strijelnih ozljeda nastalih djelovanjem brzih projektila (brzine

vee od 650 m/s) hidrodinamsko je rasprskavajue djelovanje u prvom pla-
nu biolokog djelovanja projektila.
Posljedice djelovanja ovih brzih projektila podsjeaju, prema nekim au-
torima, na djelovanje projektila lovakog oruja s djelominom kouljicom
ili na djelovanje projektila ispaljenog iz blizine iz lovake puke na samu.
Naime, prilikom dodira projektila s tijelom, projektil prenosi
na tijelo ki- netiku
energiju koju je mogue izraunati po formuli .
Takvo se djelovanje pokualo objasniti razliitim teorijama, a jedna
je od najprihvatljivijih teorija hidrodinamskog djelovanja tlaka, vezana
uz imena Colersa i von Scherninga, a odgovara Kochersovu "vlanom ili
hidrodinamsko-ekspolozivnom djelovanju". Teorija polazi od injenice da
ljudsko tijelo sadri od 76 do 81% vode, pa ak i kompakta kortikalisa du-
gih kostiju sadri oko 14% vode.

996
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Teorija hidrodinamskoga djelovanja krajem I. svjetskog rata proire-

na teorijom "postraninog udara" (Ge-newein). Kako je koliina tekuine
u najveem dijelu tijela vrlo velika, to projektil na probijanje tkiva troi
samo mali dio svoje kinetike energije, dok najvei dio predaje esticama
tkiva. Cestice koje dobiju kinetiku energiju pomiu se radijarno u stranu,
tj. okomito na strijelni kanal. Taj je pomak to vei to je vea brzina, a
time i predana kinetika energija projektila. Sirenjem estica tkiva u stra-
nu kinetika energija prelazi u elastinu.
Kada sva kinetika energija prijee u elastinu energiju tkiva, tada
elastina energija vraa estice tkiva prema strijelnom kanalu, one se
sudaraju, elastina energija prelazi u kinetiku. Taj se proces pulsiranja
tkiva ponavlja nekoliko puta. Kako je taj proces, u odnosu na brzinu pro-
jektila spor, to se tako nastala upljina stvara nakon prolaska projektila,
a kako traje vrlo kratko vrijeme, tj. oko 5, 10 do 30 milisekundi, to se
ona naziva prolaznom, temporarnom ili pulsirajuom upljinom (ili
kavernom).
Ulazna strijelna rana predstavlja rupiasti defekt koe neadaptabil-
nih rubova, nastao djelovanjem projektila runog vatrenog oruja. Ona je
kod okomitog pucanja na kou okruglog, a kod kosog pucanja u pravilu
eliptinog oblika.
Ulazna strijelna rana nastaje u vrlo kratkom vremenskom odsjeku u
kojemu projektil probija kou. Snimanjem ultrabrzom kamerom vidi se
da u kou najprije udari elo projektila, koje vrlo jako komprimira tkivo.
Kako se radi o praktiki inkompresibilnom tkivu (tekui medij u kojemu
su rasprene krute estice), to je utiskivanje tkiva vrlo slabo, pa nastali
visoki tlak rairi tkivo u obliku polukugle.
Taj val tlaka - rastezanja dogaa se u tekuem mediju brzinom od oko
1600 m/s, dakle mnogo bre od brzine kretanja projektila. Tlak, tj. val tla-
ka u smjeru hica i okomito na njega u stranu ogranien je protusilom tki-
va, dok se potisak prema natrag, tj. suprotno od smjera gibanja projektila
- prema ustima cijevi oruja, moe slobodno razvijati (osim na mjestu ela
projektila), tako da dolazi do prskanja finih kapljica tkiva navedenom br-
zinom od oko 1600 m/s, pa te sitne estice ostruu kou radijarno od mjes-
ta prodiranja projektila.
Ovako nastali prsten ostrugane koe, koji je kod okomitog pucanja na
kou koncentrinog oblika oko otvora rane, naziva se nagnjenim ili kontu-
zijskim prstenom. Promatran pod povealom pokazuje gubitak epidermisa
(povrinskog sloja koe) i sitne radijarno postavljene razderotine koe.
S obzirom na karakteristike ulazne strijelne rane treba razlikovati tri
mogunosti ustrijela, i to: a) ulazna strijelna rana iz udaljenosti, b) ulazna
strijelna rana iz relativne blizine i c) ulazna strijelna rana iz apsolutne
blizine.

997
 KRIMINALISTIK^

Iz usta cijevi oruja pri opalje-

nju osim projektila u obliku kru-
kolikog oblaka izlijeu neizgorene
barutne estice, dim i plamen.
Pritom neizgorjele barutne esti-
ce, kao najtee, dopiru najdalje, a
njihov doseg ovisi, osim o karak-
teristikama oruja (dugocjevo,
kratkocjevo, raspucano, novo), jo
Slika 78, Ulazna strijelna rana iz i o jaini barutnog punjenja. Prib-
apsolutne lino na polovicu udaljenosti do
blizine koje dopiru barutne estice dose-
e dim, a na polovicu pak udaljenosti plamen.
Ako se tijelo nalazi izvan dosega krukolikog oblaka (neizgorenih es-
tica koje dopiru najdalje), tada na mjestima ulazne strijelne rane djeluje
samo projektil, i takav se ustrijel naziva ustrijelom iz udaljenosti. Pribli-
avajui usta cijevi oruja tijelu (ili obratno, tijelo ustima cijevi oruja),
uz djelovanje projektila nalaze se i neizgorene barutne estice; kod manje
udaljenosti nalazi se uz estice baruta i ogarenje zbog djelovanja dima, a
kod jo manje udaljenosti uz barutne estice i dim djeluje i plamen, te se
nae opeklina ili osmuenje koe.
Prema tome, pri pucanju iz male udaljenosti vidi se na koi oko ulazne
rane ili na odjei ispred ulazne rane, ako je pucano preko odjee, djelo-
vanje neizgorenih barutnih estica, dima i plamena, pa se takvu ulaznu
strijelnu ranu naziva ustrijelom iz relativne blizine (neki razlikuju bliu i
dalju relativnu blizinu).
Trea je mogunost pucanje iz apsolutne blizine. Pri takvom su ustri-
jelu usta cijevi oruja prislonjena na kou ili nekoliko milimetara odmak-
nuta od nje, te na kou na mjestu ulazne strijelne rane djeluju osim pro-
jektila jo i potisni barutni plinovi koji dovode do opsenog razaranja, to
rezultira ulaznom strijelnom ranom daleko veom od kalibra oruja, tj.
daleko veom od rane koja bi nastala djelovanjem jednakog projektila pri
pucanju iz udaljenosti ili relativne blizine. Uinci neizgorenih barutnih
estica, dima i plamena pri takvom pucanju nalaze se u poetnom dijelu
strijelnog kanala, dok u pravilu nedostaju na koi uokolo ulazne rane.
S procjenom udaljenosti iz koje je pucano nerazdruivo je vezano raz-
likovanje ulazne od izlazne strijelne rane (naravno, ako je rije o prostri-
jelnoj ozljedi): naime, rekonstrukcija tijeka strijelnog kanala omoguuje
nam zakljuivanje o smjeru iz kojeg je pucano. Prepoznavanje ulazne rane
na tijelu u nadlenosti je vjetaka sudske medicine, a obavlja se temeljem
njezina karakteristina izgleda. Uz nalaz na obdukciji, sudski medicinar
moe svoj zakljuak potkrijepiti i rezultatima mikroskopske pretrage ru-
bova rane. Prilikom protiskivanja projektila kroz kou, estice s njegove

998
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

povrine budu otrte, obrisane o okolnu kou, tvorei tzv. projektilnu bri-
sotinu. Ako je projektil na putu do tijela proao kroz neku prepreku, pri-
mjerice odjeu, brisotinu valja traiti na tkanini odjee. Ova je brisotina
predmet bavljenja (u nadlenosti) balistikih vjetaka.
Izlazna rana je oteenje koe, u pravilu adaptabilnih rubova, nastao na
mjestu izlaska projektila iz tijela u sluaju prostrijelne rane. Izlazna je rana u
oko 60 posto sluajeva vea od ulazne. Izgled joj daleko vie varira po obliku
i
veliini nego to je to sluaj s ulaznom ranom. Na izgled i veliinu rane
utjeu
brzina, materijal i graa projektila, kao i karakteristike ozlijeenoga tkiva.
Izlazna rana moe biti ekstremno mala, ak manja od ulazne, to se
via kod sporih projektila, najee maloga kalibra, kao na primjer 5,6 mm
kratki i dugi, 6,35 mm, koji nakon probijanja tkiva izgube gotovo svu svoju
brzinu i energiju, tako da ee ine ustrijelne nego prostrijelne rane. Ako
projektili ipak imaju dovoljnu brzinu da izau iz tijela, dovode do rasteza-
nja koe na izlazu i njezina pucanja u smjeru elastinih vlakana pa izlazna
rana nalikuje prorezu koji se moe i previdjeti, tim prije to je obino praen
oskudnim krvarenjem.
Osobito velika razlika izmeu ulazne i izlazne strijelne rane postoji kod
pucanja puanim projektilima. Ulazna rana nastala djelovanjem iljastog
projektila bit e manja od one nastale djelovanjem projektila zaobljenog vrha
(pri ostalim jednakim veliinama mase i brzine). Ako se radi o projektilu
pune kouljice, ulaz je jedva neto manji od izlaza. Nasuprot tome, projektil
djelomine kouljice (projektil ima efekte dum-dum metka), pogotovo ako se
raspada u tkivu, dovodi do daleko vee izlazne rane, veliine dlana, a i vee.
Pritom se nerijetko u tkivu nau komadii raspalog projektila (dijelovi
kouljice ili jezgre). Postoje i posebne vrste projektila koji su tako konstrui-
rani da se tijekom puta kroz tijelo programirano raspadaju. Da bi dolo do
dum-dum djelovanja, potrebna je odreena brzina, koja ne smije biti ispod
300 m/s, jer se ispod tih brzina projektili djelomine kouljice ne raspadaju.
Goleme izlazne rane stvaraju i brzi projektili koji pri prolasku kroz
tijelo pogode kost, pa komadii kosti dobiju ubrzanje, tako da svaki od njih
tada djeluje kao zaseban projektil. Vea izlazna rana od ulazne nerijetko
nastaje zbog skretanja i prevrtanja projektila.
Dubina prodiranja projektila u ljudsko tijelo ovisi o mnogim imbeni-
cima, tako da nije predvidiva, za razliku od eksperimentalnog pucanja, na
primjer, u jelovu dasku. upljina zaostala nakon prolaska projektila, koja
na obdukciji izgleda kao krvlju proeta cesta, naziva se strijelni kanal.
Strijelni kanal zapoinje ulaznom strijelnom ranom i predstavlja nje-
zin nastavak u tijelu. U sluaju prostrijela, kanal zavrava izlaznom stri-
jelnom ranom, dok u sluaju ustrijela kanal zavrava slijepo, na mjestu
pronalaska projektila. Strijelni se kanal rijetko prikazuje kao upljina, i
to obino kod djelovanja brzih projektila: tada kanal zapoinje relativno
uskim prostorom kod ulazne rane da bi se proirio u opsenu upljinu.

999
 Prostrijeli kostiju lubanje pro-
jektilima veih kalibara dovode do
veih razaranja i opsenih prijelo-
ma kostiju. Projektili malih ka-
libara prave rupiasto oteenje
ljevkastog oblika, iji je iri kraj
okrenut u smjeru putanje projek-
tila bez stvaranja radijalnih prije-
lomnih pukotina okolne kosti. Ne-
rijetko kod hica kosog na povrinu
kosti lubanje, prijelom na mjestu
ulazne rane moe imati izgled
kljuanice, a ne tipinog lijevka.
Djelovanje same ovisi o tome
je li pucano iz blizine, kada na tije-
lo djeluje odjednom itav snop sa-
me, ili iz takve udaljenosti da na
Slika 7 9 . Strijalni kanal tijelo djeluju pojedina zrna same.
Odreivanje udaljenosti pucanja
temelji se na izgledu (morfologiji) ulazne rane, tj. na odnosu sredinjeg sno-
pa same i njegova rasapa na mjestu ulaska u tijelo, kao i na eventualnoj
dubini prodiranja pustenog epa u ranu. Pucanjem iz udaljenosti do oko
3 metra, snop same je jo uzak i ulazna rana imponira kao aka velik de-
fekt koe i tkiva. Zrna same, promjera veeg od 3 mm, probijaju kou i unu-
tarnje organe ak i na udaljenosti od 10 do 30 m. Smrtonosna ozljeivanja,
ovisno o veliini zrna same, mogu se oekivati i na udaljenosti iznad 50 m.
Kako prilikom djelovanja snopa same ili pojedinanog zrna dolazi do
predavanja velike koliine energije tijelu, to su izlazne strijelne rane sa-
mom, tj. prostrijeli, izvanredno rijetki.
Ostale mehanike ozljede na tijelu ovjeka su: razdor, penetracija, per-
foracija, raskinue i zgnjeenje.
Razdor je ozljeda unutarnjih organa koja nastaje obino pri jakom
djelovanju sila na iru povrinu tijela. Nerijetko se na mjestu djelovanja
sile izvana tragovi ozljede ili ne vide ili su oni neznatni i u nesrazmjeru s
obujmom ozljeda organa. Ovakve se ozljede najee viaju pri prometnim
nesreama, pri padovima s visine i slino.
Penetracije ne predstavljaju odreenu vrstu ozljeda, ve skupni naziv
za sve ozljede koje prodiru u neku od tjelesnih upljina (prsna, trbuna up-
ljina), otvarajui ih. Perforacije uope nisu mehanike ozljede, ve predstav-
ljaju patoloka stanja gdje zbog nekog bolesnog (patolokog) procesa dolazi
do otvaranja nekog upljeg organa i do komunikacije s okolinom. Raski-
nue je mehaniko odvajanje, tj. otkinue dijela tijela, ali i raskomadanje

1000
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

itavog tijela (nalet vlaka na pjeaka i slino). Zgnjeenje je unitenje di-

jela tijela ili itavog tijela, to se via iskljuivo pri djelovanju sile iznimno
velike snage, u prometnim nesreama, pri padu s velike visine i slino.

f) Tragovi poara i eksplozija

Tragovi poara i eksplozija tvore zasebnu vrlo sloenu cjelinu i poglavito

su predmet obrade posebnih taktika kaznenih djela uz koja se u pravilu
javljaju. Ovdje se izlau samo osnovne naznake. Heterogenost problemati-
ke poara i eksplozija sustavno i detaljno e se obraditi u drugoj knjizi.
Kako bi se stvorili uvjeti za poar mora postojati: a) materijal koji je
prikladan za gorenje, b) odreena koliina topline dovoljna da zapali gori-
vi materijal ili da taj materijal potakne na sagorijevanje, i c) kisik. Materi-
jali se u odnosu na gorenje dijele na nezapaljive ili negorive i na zapaljive
ili gorive. Zapaljivi materijali, koje je mogue zapaliti i nakon toga mogu
gorjeti, nalaze se u vrstom, tekuem ili plinovitom stanju.
Uzroci koji dovode do poara mogu biti: a) izravan dodir s plamenom
ili uarenim materijalom, b) elektrina energija, c) mehaniko djelovanje,
d) samozapaljenje i e) ostalo. Najvei broj poara i eksplozija izaziva ov-
jek, namjerno ili iz nehaja, odnosno zbog neznanja.
Oevid na mjestu poara obavlja se, u pravilu, pod vrlo nepovoljnim
uvjetima, jer je mjesto poara jako destruirano djelovanjem topline, aktiv-
nostima gaenja ili eksplozijom.
Zbog navedenih razloga, analiza stanja na mjestu dogaaja zahtijeva
nazonost strunjaka u oevidnom timu. Ponekad se zbog opasnosti izbi-
janja novih poara ili eksplozija, odnosno visokih temperatura, otrovnih
isparavanja i sl. ne moe s oevidom zapoeti odmah, nego nakon proteka
odreenog vremenskog intervala.
Isto tako, zbog kontaminiranosti mjesta oevida otrovima u svim agre-
gatnim stanjima, zbog radioaktivnih zraenja i drugih tetnih emisija,
oevid se ne moe provesti bez posebnih strunjaka i posebne opreme. U
sluajevima diverzija kojiput e mjesto oevida prethodno morati pregle-
dati kontradiverzijski strunjaci.
Svakako da djelatnost takvih osoba dovodi do izmjena stanja na mjestu
oevida u traseolokom smislu, i to na gore. Nerijetko na mjestu oevida
ima mrtvih i ozlijeenih osoba.
Mrtve osobe mogu biti ugljenizirane ili raskomadane tako da je za nji-
hovu identifikaciju prijeko potrebno sudjelovanje sudskog medicinara. S
obzirom na to da uzroci poara i eksplozije mogu biti vrlo razliiti, u oe-
vidnom timu moraju sudjelovati strunjaci razliitih strunih (tehnikih)
profila.

1001
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Profili strunjaka odreeni su okolnostima konkretnog sluaja, pa zato

ve prve prosudbe o vrsti dogaaja moraju biti to tonije. Kad je rije o
poarima, treba razlikovati poare u zatvorenim i otvorenim prostorima.
Istraivanje uzroka poara vrlo je sloen i struan rad.
Kako bi se utvrdilo mjesto izbijanja poara, koriste se tri metode: stati-
ka, dinamika i metoda eliminacije. Statikom metodom utvruju se sveu-
kupne posljedice koje je izazvao poar. Na temelju njih nastoji se utvrditi
je li poar izbio u objektu ili izvan njega, nakon ega se proirio i na unu-
tarnje prostore. Nakon postavljanja verzija prilazi se utvrivanju tragova.
Dinamika metoda polazi od rekonstrukcije svih vanih okolnosti i i-
njenica pod kojima je nastao poar i irio se po objektu. Metoda eliminaci-
je objedinjava u sebi obje navedene uz dodatak osobitosti koje one nemaju.
U prethodnim metodama, na temelju pojedinih tragova nastoji se doi
do zakljuka o mjestu izbijanja poara, nainu irenja i njegovu uzroku.
Metodom eliminacije postupno se iskljuuju pojedine mogunosti, sve dok
se ne doe do stvarnog i pouzdanog rjeenja.
Specifini tragovi kod poara u osnovi se dijele na: a) tragove iz sredi-
ta poara, b) tragove iz dalje i ue okoline poara, i c) tragove na osum-
njieniku. Tragovi u sreditu poara prikupljaju se s ciljem utvrivanja
naina na koji je nastala toplina, tj. uzrok poara, te sastav i svojstva ma-
terijala koji se prvi zapalio i eventualno prisustvo materijala koji je sluio
pospjeenju poara.
Vano je glede pospjeivanja poara traiti tragove koji upuuju na pri-
sutnost lako zapaljivih supstanci. Njihova nazonost u pravilu govori u
prilog paljevinama. Uvijek se mora imati u vidu mogunost distancirane
paljevine. Ureaji koji se koriste za takve paljevine najee imaju i me-
talne dijelove, koji esto do kraja ne izgore.
Tragovi iz ue i ire okoline u pravilu su oni tragovi koji se susreu i
kod drugih kaznenih djela, npr. tragovi obue, prometnih sredstava, biolo-
ki tragovi i sl. Od karakteristinih tragova valja istaknuti tragove sred-
stava za pospjeivanje poara, instalacije i dr.
Na osumnjienom tragovi se mogu pronai na njegovoj odjei, bilo da ih
je ostavio na samom mjestu ili se na odjei i obui nalaze tragovi koje je
"pokupio" s mjesta dogaaja. To mogu biti tragovi tekuine, praine, ae,
dima, i sl.
Paljevine kao namjerno izazvani poari u kriminalistikoj teoriji i
praksi zauzimaju posebno mjesto s obzirom na specifinost koju imaju pri-
roda i uzroci poara uope, ali i zato to se jo uvijek radi o nedovoljno
precizno odreenom pojmu.
Paljevinama se smatraju namjerni ili kriminalni poari izazvani svjes-
nom ili namjernom ljudskom aktivnou iz razliitih pobuda, prema raz-
nim objektima i na razne naine. Posebni problem predstavljaju tzv. di-

1002
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

stancirane paljevine. Kao predmet poara, odnosno paljevine, moe se po-

javiti svaka stvar koja moe gorjeti. Pod poarom ili paljevinom podra-
zumijeva se i vatra koja samo tinja, dakle, ne mora biti plamen. Objekt
poara, odnosno paljevine, mogu biti ljudi i imovina.
Istaknuto je da objanjenje poara trai struno osposobljene i specija-
lizirane osobe. Osnovno pitanje s kojim se susreu kriminalisti jest trile-
ma: prirodni uzrok poara, sluajni uzrok poara ili paljevina. Ukljuena
grijalica ili koji drugi izvor topline mogu biti ostavljeni ukljueni iz nema-
ra ili namjerno. Zato na paljevine treba uvijek sumnjati. Paljevinama se
nerijetko prikrivaju druga kaznena djela, npr. ubojstva, pronevjere i sl.
Naalost, u praksi se, i kada je utvren neposredni uzrok poara, ne
moe svaki put utvrditi da je rije o paljevini. Tako se u velikom broju
sluajeva (tamna brojka) paljevine smatraju poarima. Zbog toga je pos-
tupak za utvrivanje radi li se u konkretnom sluaju o poaru ili paljevi-
ni, sustav kompleksa radnji - od kriminalistiko-tehnike obrade mjesta
oevida, pronalaenja sredita poara, prikupljanja i obrade tragova do
operativnih provjera.
Za ovu vrstu oevida vrlo su vane izjave osoba koje su prve primijetile
poar. Od njih treba dobiti to precizniji opis boja plamena i dima, smjer
irenja vatre i sl. Cesto se mogu dobiti i podaci o mirisima sredstava koji-
ma je vreno potpaljivanje. Sumnju da se radi o paljevini potkrepljuju tra-
govi i nalazi koji upuuju na to da im je cilj bio olakavanje irenja vatre i
oteavanje gaenja poara.
Odgovor na pitanje tko je poinitelj, dobiva se analizom stanja, naina
poinjenja, pravilnim tumaenjem pronaenih tragova i predmeta, prikup-
ljenih obavijesti, pretpostavljenog motiva, pravilnim postavljanjem opih i
posebnih verzija i sl. 0 tome e se vie govoriti u metodama otkrivanja po-
ara i eksplozija te ekspertizama poara i eksplozija u drugoj knjizi. Ako se
na mjestu oevida nau izgorjele ili ugljenizirane osobe, nuno je da u oevi-
du sudjeluje sudski medicinar. Nerijetko e sudski medicinar ve na mjestu
oevida moi rei je li osoba bila iva ili mrtva kada je nastradala u poaru.
Kad je rije o biolokim procesima, poznato je da postoje mikroorganiz-
mi (mezofilne i termofilne bakterije) koji tijekom svog razvoja izazivaju
takve kemijske reakcije na organskim tvarima da se njihova temperatura
poveava. Termofilni organizmi pod odreenim uvjetima (prisutnost mini-
malne koliine vlage i sabijenost tvari) mogu izazvati porast temperature
do toke paljenja. Rije je o tzv. samozapaljenjima. To su sluajevi vlanog
sijena i gnojiva i sl. To moe biti i vlaan papir natopljen raznim otapali-
ma i razrjeivaima.
Kao sredstva potpale javljaju se razliite tvari i sredstva. Paljevine se
mogu izazvati paljenjem inicijalne vatre (ibica, hrpa papira ili suhog li-
a, benzin, lo ulje, barut i sl.) izravno ili putem tempiranog ureaja.

1003
 KRIMINALISTIKA ________________________________________________________________

Kao tempirani ureaji mogu posluiti svi sporogorei predmeti, ako se

potpale s jednog kraja, a lako zapaljivi materijal postavi s drugog kraja
(svijea, tapin i sl.). Neto sloeniji su ureaji s kemijskim procesima, tzv.
kemijski upaljai. Tempirati se moe i uporabom satnog mehanizma ili ne-
kog ureaja s daljinskim upravljanjem. Tijekom obavljanja oevida vano
je posvetiti odgovarajuu pozornost pronalasku tragova metala, nesagor-
jelih plastinih, tekstilnih i papirnatih predmeta koji mogu upuivati na
sredstvo poinjenja.
Za utvrivanje uzroka poara u osnovi se koriste podaci o razvoju poa-
ra i tragovi na licu mjesta. Kad je rije o tragovima, prvi zadatak na oevi-
du je pronalaenje sredita poara (arita). Sa arita se vatra prenosi na
okolne predmete. Smjer prenoenja ovisi o smjeru strujanja zraka i raspo-
redu predmeta od lako zapaljivog materijala. Zrana struja sa sobom nosi
toplinu inicijalne vatre (plamena), time sui susjedne objekte, sniava im
toku paljenja, zagrijava ih i donosi nedogorjele estice, ime se ubrzava
proces paljenja.
U samom aritu mogu se nai tragovi koji upuuju na uzrok poa-
ra, npr. nalaz vie arita - uz iskljuenje udara groma - govori u prilog
paljevine, ako je poar izazvao neki ureaj, nai e se njegovi ostaci, ako
je dolo do samozapaljenja zbog razvoja termofilnih bakterija, nai e se
karbonizirana jezgra itd. Paljevine se koriste radi prikrivanja drugog kaz-
nenog djela, npr. pronevjere ili ubojstva. Vatru podmeu duevno bolesne
osobe, tzv. piromani (nerijetko padaviari) i duevno nerazvijene osobe. Pa-
ljevina moe biti izazvana radi dobivanja osiguranja i sl. Uloga vjetaka
i istrane kriminalistike tehnike vrlo je velika pri objanjavanju uzroka
poara, odnosno utvrivanja paljevina.
Pod pojmom eksplozije podrazumjeva se naglo oslobaanje energije koje
je povezano sa stvaranjem pritiska koji dovodi do razaranja. Da bi se neko
sredstvo shvaalo eksplozivnim, ono mora zadovoljavati slijedee uvjete: a)
pri eksplozivnom procesu mora oslobaati veliku koliinu energije, b) pri
eksplozivnom procesu produkti moraju biti, potpuno ili djelomino - pli-
novi, c) tijekom eksplozivnog procesa sredstvo mora brzo mijenjati oblik.
U svakodnevnoj kriminalistikoj praksi eksplozije takoer izazivaju prob-
lem pri provoenju oevida. Najee je rije o tzv. tehnolokim eksplozija-
ma, ali se moe raditi o eksplozijama eksplozivnih naprava i sl. Tehnoloke
eksplozije obino se dogaaju u industrijskim pogonima, domainstvima,
zanatstvu i sl., kada se koriste eksplozivne tvari, tekuine ili pare. este su
eksplozije lako zapaljivih i eksplozivnih para (benzin, alkohol, otapala i sl.).
U industriji su s kriminalistikog stajalita zanimljive eksplozije tzv.
velikih sudova pod pritiskom, kao i raznih praina organskog i anorgans-
kog podrijetla. U kriminalistikoj praksi posebna se pozornost poklanja
eksplozijama bombi i eksplozivnim napravama.

1004
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Slika 80, Sredite poara

Slika 81, Tragovi eksplozije

1005
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

Provedbu oevida pri eksplozijama karakterizira to to je veina mjes-

ta oevida destruirana. Osnovni zadatak je otkrivanje sredita eksplozije,
kretanje eksplozivnog vala i traseoloka obrada mjesta oevida - eksplo-
zije. Registriraju se sve termike i mehanike promjene, deformacije, se-
kundarne ogrebotine, devijacije materijala, trae se dijelovi eksplozivnih
naprava itd.
Eksplozivna sredstva se dijele: a) prema agregatnom stanju u obliku
vrstog materijala, tekuine te u obliku elatine, b) po brzini detonacije
- brizantni eksploziv i ne brizantni (obini) eksploziv, c) prema namjeni -
vojni eksploziv, gospodarski eksploziv, eksploziv za streljivo i pirotehniki
materijal, d) prema stabilitetu - eksploziv siguran za rukovanje i neosjet-
ljivi eksploziv, eksploziv osjetljiv na udarac i termiki osjetljivi eksploziv,
eksploziv osjetljiv na vatru.
U eksplozivna sredstva ubrajaju se: a) eksplozivi, b) sredstva za palje-
nje eksploziva, c) pirotehniki proizvodi, d) gospodarsko streljivo, e) barut,
i f) sirovine eksplozivnog karaktera za proizvodnju navedenih sirovina.
Kad je rije o eksplozijama na otvorenom, postavlja se i pitanje odrei-
vanja mjesta oevida. Vrijedi pravilo da se na zadnju toku nalaza djelova-
nja eksplozivnog vala ili primarnih i sekundarnih fragmenata dodaje jo
50% duine, raunajui od sredita eksplozije. Pri eksplozijama na otvo-
renom najbolje je da se oevidni tim kree u koncentrinim krugovima ili
njihovim isjecima.
Priroda dogaaja diktira i sastav oevidne ekipe, u kojoj mora biti barem
jedan strunjak za eksplozije i eksplozivne naprave. Nakon oevida slijedi
vjetaenje uzoraka uzetih s lica mjesta uz obvezatno izuzimanje tzv. neut-
ralnih poredbenih uzoraka, pretrage prostora, prostorija i sumnjivih osoba i
sl. I eksplozijama se ponekad prikrivaju druga kaznena djela. Pri znatnom
broju poara i eksplozija ostaju neutvreni uzroci i ova tamna brojka zauzi-
ma istaknuto mjesto u strukturi pojedinih uzronika poara i eksplozija.
Eksplozije su osobito vane kao modus operandi teroristikih radnji.
U navedenim sluajevima kriminalistiko istraivanje ne treba usmjeriti
samo na konvencionalna sredstva, ve treba razmiljati o prilagodbi sred-
stava svakodnevne uporabe u teroristike svrhe (s obzirom na brojnost ke-
mijskih spojeva koje je mogue redizajnirati i prilagoditi razmatranoj svr-
si, kao npr. proizvodnja eksploziva iz umjetnog gnojiva (amonijev nitrat).
Teroristikoj svrsi mogue je prilagoditi i predmete svakodnevne upo-
rabe, npr. autobombe, pisma-bombe, spavajue bombe, buby traps i dr.
Govorei o eksplozijama kao teroristikim radnjama valja u to ukljuiti i
sabotae na energetskim i gospodarskim postrojenjima kod kojih izvor eks-
plozije nije eksplozivno sredstvo ve poremeaj procesa rada energetskog
ili gospodarskog postrojenja. Tragovi koji u tom sluaju nastaju bitno su
razliiti, to zahtijeva i razliite metode rada na mjestu dogaaja.

1006
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Eksplozivne ozljede nastaju djelovanjem krhotina rasprsnutog eksplo-

zivnog sredstva. Najee se viaju ozljede nastale djelovanjem krhotina
rasprsnutih runih granata (bombi), koje je po uinkovitosti mogue podi-
jeliti na ofenzivne (napadake) i defanzivne (obrambene).
Sagledavajui eksplozivna sredstva, kriminalistiki osobito vano je razli-
kovanje na konvencionalna, tehniki proizvedena u tu svrhu i nekonvencio-
nalna, koja ne sadre tehnike elemente izraene radi izazivanja eksplozije.
Unutar konvencionalnih eksplozivnih sredstava razlikujemo brizantna
eksplozivna sredstva, sredstva za streljivo i pirotehniku. Brizantna eks-
plozivna sredstva su: Trinitrotoluol (TNT), Trinitrophenylmethylnitramin
(Tetryl, Tetra, Tetralit), Nitropenta (Pentryl, Pentrit, Penta, PENT), Hexo-
gen (Trimethylentrinitramin, RDX, T4), Oktogen (Tetramethylentetra-
nitramin, HMX), Nitroglycerin i Nitroglykol. Kao inicijalna eksplozivna
sredstva pri uporabi brizantnih eksplozivnih sredstava koriste se: olovni
azid, olovni trinitroresorcinat i tetrazen. Sredstva za streljivo i pirotehni-
ku su: crni barut, nitroceluloza te chlorat i Perchlorat.
Vrlo korisno sredstvo za otkrivanje tragova eksploziva je itemiser (Ion
Track Instrument). Itemiser predstavlja novu generaciju detektora za ot-
krivanje krijumarene robe i identifikaciju supstance, pri emu predstav-
lja jedini detektor sposoban istodobno otkrivati tragove eksploziva i nar-
kotika na ljudima, prtljazi, teretu, vozilima, sadrajima, putnim kartama i
osobnim dokumentima za identifikaciju.
Uzorci se prikupljaju usisavanjem ili uzimanjem brisa s povrine sum-
njivog predmeta, nakon ega se papiri s uzorkom umee u ureaj koji
obavlja ralambu i identifikaciju u stvarnom vremenu.
Prosjeno vrijeme potrebno za ralambu iznosi izmeu 4 i 10 sekundi
po uzorku. Rezultati detekcije mogu se oitati na monitoru, te ne zahti-
jevaju nikakvu dodatnu interpretaciju, a ako se eli, postoji mogunost
ispisa na ugraenom pisau.
Ureaj se vrlo uspjeno moe primijeniti u zatiti civilnog zranog pro-
meta, u zatiti javnih institucija, u zatvorima i slinim institucijama, u
svakodnevnom radu djelatnika carine, granine, temeljne i kriminalisti-
ke policije, te u vojsci.

g) Tragovi prijevoznih sredstava u cestovnom prometu*

Prijevozna sredstva u cestovnom prometu esto su sredstva koja koristi

poinitelj u poinjenju kaznenog djela, ali i sredstva kojim se ostvaruje
kazneno djelo. Bez obzira na bivalentnost znaenja prijevoznog sredstva,

Tekst odjeljaka g) napisao je Vladimir Botica.

1007
 KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________

tragove koji nastaju kretanjem (ili stajanjem) dijelimo na jedinstveni na-

in. Najznaajniji meu njima su tragovi pneumatika, koji mogu biti tra-
govi otisaka, utisaka i struganja.
Kad je rije o prometnim nesreama, potrebno je utvrditi jesu li imali
utjecaja na nastanak prometne nezgode ili je mogue oteenje na vozilu
posljedica prometne nezgode. U sluajevima drugih kaznenih djela vano
je utvrditi trag radi identifikacije vozila.
Oteenja pneumatika nastaju na razliite naine. Kod prejako napum-
panog pneumatika niti kostura jako su napete, pa prilikom naleta kotaa
na neku tvrdu i vrstu zapreku (kamen na cesti, rubni kamen i sl.) zbog
jakog vlanog optereenja niti kostura (karkasa) moe doi do pucanja po-
jedinih niti s unutarnje strane pneumatika. U konanoj fazi rezultiraju
eksplozijom - naglim pranjenjem pneumatika.
Osim toga, zbog poveanog broja deformacija, mogua je pojava umora
materijala, to moe rezultirati eksplozijom pneumatika. Ako tlak zraka
u pneumatiku padne za oko 30% ispod propisane vrijednosti, pri prolasku
vozila kroz krivinu veom brzinom, zbog djelovanja bonih sila moe doi
do svlaenja pneumatika od naplatka, to ima za posljedicu naglo pranje-
nje pneumatika, a time i zanoenje vozila.
Poveano optereenje pneumatika (prema proizvoau pneumatika)
preko doputenih granica za odreenu brzinu kretanja vozila, moe do-
vesti do nezgode. Posljedica preoptereenja pneumatika oituje se na isti
nain kao i u opisanom primjeru preniskog tlaka zraka u pneumatiku.
Preoptereenje pneumatika moe nastupiti ili zbog pretovarivanja vozila
ili zbog nepravilnog smjetaja tereta na vozilu.
Velike brzine vozila (posebno u krivinama) zbog bonog proklizavanja te
poduzetim koenjima, uz mjeru pojaanog unutarnjeg trenja, rezultiraju po-
veanom temperaturom pneumatika. Porast temperature smanjuje njegovu
vrstou, ime se olakava odvajanje protektora (gazeeg sloja) od kostura
pneumatika, pa i meusobno razdvajanje pojedinih niti kostura, a raste tlak
zraka u pneumatiku. Rezultat jednog i drugog moe biti prskanje pneumatika.
Loe stanje cestovne mree pridonosi broj pojavi umora materijala, a
time i smanjenju vijeka trajanja pneumatika. Loe stanje putova (udarne
rupe, kamenje i sl.), osim to rezultira vanjskim mehanikim oteenjima
gazeeg sloja, rezultira i dodatnim pojaanim pregibanjima niti karkase,
to znai da ubrzava proces zamora materijala.
Tragovi otisaka pneumatika nastaju kretanjem pneumatika po vrstoj
podlozi. Oni su dvodimenzionalni, mogu biti vidljivi i nevidljivi. Vidljivi
tragovi fiksiraju se fotografijom uz mjernu traku ili podizaima otisaka.
Pneumatici u kretanju preuzimaju dijelove povrine po kojoj se kreu,
prainu, zemlju i dr. Jednako tako, tragovi se mogu zadrati na donjim
dijelovima vozila, osobito u vanjskim dijelovima blatobrana.

1008
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

T
rago
vi
utisa
ka
nasta
ju
kreta
njem
po
mek
anoj
podl
ozi,
kao
to
su
bla-
to, pijesak i sl. Slika 82. Tragovi utisnua pneumatika Djelovanjem sile na
opisanoj povrini nastaje slika dodir-
ne povrine pneumatika u podlozi. Na toj slici mogu biti jasno vidljive
individualne karakteristike pneumatika, to je vano za identifikaciju.
Tragovi utisaka pneumatika fiksiraju se fotografiranjem uz mjernu traku
i mulairanjem.
Tragovi struganja nastaju pri eksploziji pneumatika ili drugih defeka-
ta zbog kojih je on ispranjen. U navedenim situacijama, naplatak kota-
a vozila u pokretu moe strugati po podlozi, to je vidljivo bez posebnih
pomagala, bez obzira na to je li ona vrsta ili mekana. Temeljem tragova
pneumatika moemo zakljuiti je li vozilo u dolasku ili odlasku.
Dodirom jednog vozila s drugim vozilom ili predmetima nastaju vie
ili manje vidljiva oteenja. Na vozilu nastaju mehanika oteenja laka,
metalnih i plastinih dijelova automobila i stakla. Tragovi mogu otpasti s
vozila i pronai se uokolo na mjestu dogaaja ili na predmetima s kojima
se vozilo dotaklo. U tom sluaju dolazi i do prijenosa materijala s jednog
vozila na drugo, s predmeta na vozilo i obrnuto. Svi navedeni tragovi ima-
ju vrijednost za koritenje u daljem postupku.

1009
KRIMINALISTIKA

h) Tragovi krivotvorina"

Govorei o krivotvorinama, valja se osvrnuti na tragove krivotvori-

na rukopisa, krivotvorine razliitih dokumenata te krivotvorine novca.
Ope znaajke rukopisa su: opi izgled rukopisa, stupanj ispisanosti, ve-
liina rukopisa, nagib i pravac pisanja, odnos prema liniji pisanja, veza-
nost i nevezanost slova, pisanje interpunkcijskih i dijakritikih oznaka,
brzina pisanja, ritam i dinamika rukopisa, pritisak na povrinu pisanja
i dr.
Sve posebne znaajke rukopisa nije mogue nabrojati, niti ih je mogu-
e svrstati u neke cjeline, s obzirom na to da one izraavaju individualnost
pojedinog rukopisa, te su razliite od sluaja do sluaja.
U pravilu, posebna rukopisna znaajka je svako odstupanje od "kol-
skog rukopisa" i to je to odstupanje vee, to je vea njezina vrijednost. U
sluaju sumnje u krivotvorenje odreenog rukopisa, valja za usporedbu
imati nesporni rukopis.
Posebni sluaj krivotvorenja rukopisa je krivotvorenje potpisa osobe.
Potpis svakog ovjeka podloan je velikim promjenama tijekom godina,
koje ovise i o tome koliko esto se pojedinac potpisuje, kakvu vanost
pridaje dokumentima na koje stavlja potpis i slino.
Potpisi se mogu krivotvoriti na sljedee naine: a) kopiranjem: ovo
podrazumijeva posjedovanje neijeg vjerodostojnog potpisa, te njegovo
precrtavanje na eljeni dokument. Osnovne znaajke tako dobivenih
potpisa su velika slinost u opem izgledu, ali izrazito spori ritam pisa-
nja, beivotni "crtani" potezi bez dinamike, esto jae izraenog pritiska;
b) imitiranjem, u ovom sluaju krivotvoritelju mora biti dostupan neiji
autentian potpis koji on imitira ili neposrednim gledanjem ili po sjea-
nju na pravi potpis; c) slobodno krivotvorenje potpisa: krivotvoritelj ne
ispisuje sporni potpis po uzoru na pravi, ve to radi po sjeanju ili naje-
e posve slobodno.
Kako bi se olakala uporaba i kontrola dokumenata, osobito javnih, do-
kumenti moraju zadovoljavati odreene uvjete te moraju biti: 1. jasnih i
oitih osnovnih karakteristika u smislu prepoznatljivog oblika (formata)
obrazaca dokumenata, boje i dr.; 2. jednoobrazni (istovrsni dokumenti u
uporabi); 3. adekvatno zatieni od razliitih oblika zloporabe i krivotvo-
renja, kako samog obrasca dokumenta tako i upisanih podataka te foto-
grafija vlasnika, a zatitni elementi i djelomino prepoznatljivi za svakog
graanina odnosno imaoca dokumenta; 4. prilagoeni svjetskim standar-
dima, kako bi se omoguio i uvelike olakao nesmetan meudravni pro-
met osoba i roba te njihova uinkovita kontrola.

Tekst odjeljka h) napisao je Damir Mari.

1010
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Kako svaki dokument ini obrazac dokumenta i sadraj dokumenta,

sukladno tome formirani su i razliiti oblici elemenata zatite od krivo-
tvorenja. Pri izradi obrazaca dokumenata koriste se posebne vrste papira,
specijalnog sirovinskog sastava te iznimno visoke kvalitete koja zadovo-
ljava sve zahtjeve vezane uz tiskanje dokumenata, apliciranje dodatnih
zatitnih elemenata te uporabu gotovih dokumenata.
Uobiajeni zatitni elementi jesu: 1. vodeni znak - ovaj pasivni zatit-
ni element papira formira se pri samoj proizvodnji papira utiskivanjem
odreenog motiva u jo vlanu papirnu masu, i to utiskivanjem speci-
jalno izraenih reljefnih oblika, pri emu je papirna masa na pojedinim
mjestima vee ili manje debljine; 2. zatitna vlakanca - pri prizvodnji
papira, u papirnu masu dodaju se obojena vlakanca ("konii"), a rezul-
tat toga je papir koji u svojoj masi sadri fiksna, nepravilno rasporeena
zatitna vlakanca odreenih karakteristika; 3. zatitne podloge - nerijet-
ko se pri proizvodnji papirne mase dodaju i razliiti kemijski reagensi
(indikatori) koji, pri eventualnom kemijskom ili mehanikom tretiranju
povrinske strukture papira, mijenjaju boju; 4. tisak - vrlo uinkovita
zatita obrazaca originalnih dokumenata od krivotvorenja je zasigurno
i u visokoprofesionalnom postupku tiskanja osnovnih obiljeja obrazaca
i rubrika.
Obrazac dokumenta tiskan odreenom tehnikom zatien je ve
standardnim i prepoznatljivim svojstvima tiskarske tehnike. Tako e npr.
dijelovi dokumenta tiskani tehnikom dubokog tiska (intaglio) biti lako
prepoznatljivi zbog osjetnog reljefnog nanosa boje na aversu papira, dok
su na reversu ti dijelovi udubljeni. Najee su tiskarske tehnike korite-
ne za tiskanje obrazaca originalnih dokumenata: a) duboki tisak (intaglio)
b) visoki tisak (knjigotisak) c) ploni tisak (offset, viebojni offset).
Kako bi zatita dokumenata bila to potpunija, za tiskanje obrazaca koris-
te se, u pravilu, kombinacije tiskarskih tehnika, to uvelike oteava "posao"
eventualnom krivotvoritelju.
Vano sredstvo zatite predstavlja i motiv (lik ili oblik) na dokumentu
tiskan preciznim tiskarskim tehnikama ili formiran sitnim valovitim lini-
jama koje se nazivaju gijoe. Gijoe su fino razgranate linije, gusto ispre-
pletene i najee simetrine na zamiljenu os, koje stvaraju itavu mreu
ornamenata ili pravilnih oblika.
Tiskarske boje koje se upotrebljavaju za tiskanje obrazaca originalnih
dokumenata jesu posebne boje prilagoene vrsti tiskarske tehnike, iji sa-
stav je tajna, te se ne mogu dobiti u slobodnoj prodaji (zatiene boje). Od
posebnih tiskarskih boja najkoritenije u funkciji zatitnih elemenata za-
sigurno su "UV-zatitne boje". Dijelovi obrazaca tiskani ovim bojama esto
se samo naziru pod obinim (plavim) svjetlom, dok osvijetljeni ultraljubi-
astim izvorom svjetlosti fluoresciraju.

1011
 KRIMINALISTIKA _____________________________________________________________

esto su na dokumentima pojedini natpisi, oznake ili rubrike tiska-

ne izrazito sitnim slovima i to, gotovo u pravilu, tehnikom dubokog tiska.
Ova vrsta tiska, odnosno, element zatite, naziva se mikrotisak.
Dokument ini njegov sadraj, odnosno, injenice kojima se neto do-
kazuje ili, jednostavno reeno, upisani podaci izdani od za to nadlenog
tijela. Dakako da je uz obrazac nekog dokumenta, njegov sadraj najei
predmet raznih zloporaba te se stoga i javila potreba za to uinkovitijom
zatitom upisanih podataka, kako u smislu nemogunosti bilo kakvih pre-
inaka, tako i u smislu njihovoga lakeg uoavanja.
Iz navedene potrebe razvijeni su uinkoviti naini i dodatni elementi zati-
te podataka te emo najee koritene i najuinkovitije navesti i u kratkim
crtama objasniti. Postoji niz naina i elemenata zatite upisanih podataka
i samih dokumenata, koji se nazivaju i "pomonim zatitnim elementima".
Zatitna folija sa, gotovo u pravilu, dodatnim elementima i specifinim
znaajkama, jedan je od najeih naina zatite upisanih podataka, foto-
grafija vlasnika dokumenata i samih dokumenata uope. Laminacija ili
plastificiranje dokumenata postupak je kojim se obrazac dokumenta s
upisanim podacima "upakira" u plastinu kouljicu te se primjenom top-
linskog tretiranja (100-180 C) fiksira.
Svaka preinaka ovako zatienog dokumenta (npr. osobna iskaznica
RH) vrlo lako je uoljiva, s obzirom na to da je za svaki oblik krivotvorenja
(izmjena fotografije vlasnika, prepravljanje podataka i sl.) nuno destru-
irati stabilni plastini omota. Peati odnosno otisci peata zasigurno su
najstariji i najee koriteni oblik zatite podataka. Bilo da su mokri ili
suhi, njihove ope i posebne znaajke (dimenzije, oblik, sadraj, sadrajna
forma, posebna obiljeja kao to su grbovi ili razni amblemi, brojane ozna-
ke i dr.) strogo su odreene i nepromjenjive, ak i zakonskim odredbama.
Kako je naina krivotvorenja dokumenata nebrojeno mnogo, nemo-
gue ih je navesti sve, no mogue ih je svrstati u dvije osnovne skupine:
a) potpuno krivotvoreni dokumenti, i b) djelomino krivotvoreni dokumen-
ti. Potpuno krivotvoreni dokument je u potpunosti krivotvoren obrazac
nekog dokumenta, to podrazumijeva i to da ga nije izdao onaj koji je u
njemu naznaen kao izdavatelj, bez obzira na to je li sadraj takvog doku-
menta laan ili istinit.
Ovakav oblik krivotvorenog dokumenta u praksi je rjee prisutan
upravo zbog izvanredno uinkovitih elemenata zatite originalnih doku-
menata. Obrazac potpuno krivotvorenog dokumenta u potpunosti je razli-
it od originala, ukljuujui i sve elemente zatite.
Papir koji krivotvoritelji koriste za izradu krivotvorenih dokumenata
vrlo esto je priblino istih "vanjskih svojstava" (boja, izgled povrinske
strukture, fizikalna svojstva, izgled papira u UV-podruju zraenja i dr.),
no najee su razlike od originalnog ve na prvi pogled uoljive.

1012
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Dimenzije krivotvorenih obrazaca kao i njihov format uglavnom u pra-

vilu odgovaraju obrascima originalnih dokumenata s veim ili manjim
odstupanjima. Tiskovna forma u kojoj su tiskane rubrike obrazaca te po-
sebna obiljeja (motivi, serijski brojevi) odgovaraju originalima uz even-
tualne pojedinane pogreke koje se pripisuju neadekvatnim tiskarskim
tehnikama.
Za tiskanje obrazaca krivotvorenih dokumenata krivotvoritelji koriste
tehnike koje su im lako dostupne i uz mala ulaganja materijalnih sredsta-
va. Najee "zamjenske" tiskarske tehnike jesu offset tisak i sitotisak, ije
su karakteristike ve ograniavajui imbenik pri krivotvorenju.
Osim tiskarskih tehnika, sve uestalija je primjena sofisticiranih
aparata za fotopresliku u boji, a koji potpomognuti odgovarajuim ra-
unalnim sustavima imaju nesluene mogunosti. Zatitni elementi na
ovom tipu krivotvorenog dokumenta uglavnom su imitirani vie ili manje
uspjeno, s obzirom na to da krivotvoriteljima originalni elementi zatite
nisu dostupni.
Za izradu potpuno krivotvorenih dokumenata, a i razliitih vrijednos-
nih papira (novanice, ekovi graana), sve se vie upotrebljavaju i stroje-
vi za fotopresliku.
Kvalitetnim strojem za fotopresliku u boji mogue je dobiti reprodukci-
ju koja je, uz minimalnu doradu, svojim vanjskim izgledom gotovo identi-
na originalu. Kako takvi strojevi novije generacije imaju mogunost po-
vezivanja s raunalom te koritenja odreenog softwarea, mogunosti se
uvelike poveavaju.
Djelomino krivotvoreni dokumenti, koji nastaju zahvatom u original-
ni, vjerodostojni dokument koji se preinauje bilo na obrascu dokumenta
ili na originalnom sadraju, a u svrhu prikrivanja, prijevare, lanog pred-
stavljanja i slino, daleko su ei oblik krivotvorenja dokumenata.
Preinake na originalnim obrascima dokumenata postiu se najee
brisanjem serijskih brojeva te naknadnim upisivanjem lanih, a u svrhu
prikrivanja odreenih injenica (npr. preinake serijskih brojeva na otue-
nim originalnim bianco obrascima dokumenata).
Preinake originalnog sadraja, odnosno dijela sadraja dokumenta
ei je pojavni oblik djelominog krivotvorenja. Najee se krivotvore
dijelovi sadraja u rubrikama s osobnim podacima vlasnika dokumenta
(uz supstituciju fotografije vlasnika kod nekih vrsta dokumenata), vremen-
skim razdobljem za koje vrijedi dokument, te podaci u rubrikama kojima
se dokazuje vlasnitvo ili odreene sposobnosti (npr. prometna dozvola -
podaci o vrsti, starosti vozila, identifikacijskim brojevima, vozaka dozvola
- rubrike u kojima su upisane odreene kategorije za koju vrijedi doku-
ment). Preinaenje dokumenta odnosno nekog njegovog dijela, obavlja se
brisanjem, dodavanjem, prikrivanjem, supstitucijom, izostavljanjem i sl.

1013
KRIMINALISTIKA

B
risan
je
poje
dini
h dijelova Slika 83. Sporni i nesporni rukopis originalnog dokumenta,
neovisno o tome vri
li se brisanje dijela obrasca ili sadraja dokumenta, moe biti mehaniko i
kemijsko. Dodavanje te interpolacija, uglavnom dijelova sadraja dokumen-
ta, obavlja se najee u kombinaciji s brisanjem dijelova originalnog sadr-
aja, i to sredstvom kojim su uneseni originalni podaci, ako je ono dostupno.
Kako se danas za unos originalnog sadraja koriste za tu namjenu oda-
brani pisai strojevi ili kompjutorski pisai, koji nisu dostupni irokom
krugu ljudi, za krivotvorenje se rabe zamjenski, npr. pisai strojevi pribli-
no istih karakteristika. Sadraj dokumenta prikriva se primjenom sred-
stava za pisanje, raznim korekturnim sredstvima ili ak lijepljenjem kri-
votvorenih dijelova dokumenta s lanim sadrajem na postojei originalni
sadraj koji se eli prikriti.
Supstitucija fotografije vlasnika dokumenta u kombinaciji s izmjenom
podataka najuestaliji je oblik krivotvorenja kod nekih vrsta dokumenata
(putovnica, vozaka dozvola).

i) Tragovi tla*

Tragovi tla su tako uobiajeni da se primjeuju samo kod ienja. ak ni

onda se ne razmilja o njihovom znaaju ili sastavu. U forenzikom kon-
tekstu tragovi tla mogu odluiti o smjeru cjelokupne istrage i dati kljuni
dokaz kojim se osumnjienik povezuje s mjestom zloina.
Razmatrani tragovi nalaze se gotovo na svim mjestima poinjenja kaz-
nenih djela. To su u pravilu heterogene smjese, praine u kojima se nalaze
estice zemlje, pijeska, kamenja, bilja i drugih mikroorganizama. Dakle,
sastav tla varira u irokim granicama, to omoguuje diferenciranje na
temelju individualnih karakteristika. U praksi nisu rijetki sluajevi da
se tragovi tla nalaze na mjestu dogaaja u veim koliinama. Tlo moe
biti izvorni dio mjesta dogaaja, a moe biti i donijeto ili odnijeto s mjesta
dogaaja.
Tlo je najee sastavljeno od: a) anorganskih tvari, b) organskih tvari,
c) umjetnih ili graevinskih materijala. Anorganske tvari su uglavnom es-

* Tekst odjeljaka i) i j) napisala je

Dubravka Klobuar.

628
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

tice minerala, bez obzira na to jesu li izvorni dio prirodnog ambijenta ili
potjeu s drugog mjesta. Organske tvari dijelovi su biljnog ili ivotinjskog
podrijetla koji se raspada. Umjetni ili graevinski materijali su najee
krhotine plastike, gume, stakla, boje, asfalta, betona, vlakana i dr. mikro-
tragova.
Treba napomenuti da na sastav tla utjeu vanjski imbenici, kao to
su vjetar, kia, snijeg, odnosno atmosferalije, koji sa povrine tla odnose
pojedine komponente koje izravno ili neizravno ulaze u sastav tla i donose
ih na drugo mjesto, tako da se moe dogoditi da se u istim uzorcima tla ne
nalaze iste komponente koje se inae nalaze u jednom od uzoraka. Osim
toga, na lokalnu prirodu tla takoer utjeu dodana prirodna ili umjetna
gnojiva (insekticidi, herbicidi, fungicidi - tj. sva dodana umjetna sredstva
koja se koriste u poljodjelstvu), kao i djelovanje mikroorganizama.
Pravilan nain dokumentiranja, izuzimanja i pakiranja tragova tla od
iznimne je vanosti za rekonstrukciju dogaaja ili za povezivanje osumnji-
enika s mjestom dogaaja. Uzorci tla izuzimaju se tek nakon pravilnog
dokumentiranja mjesta dogaaja i predmeta odgovarajuim fotografijama,
skicama, videozapisom i opisivanjem.
S mjesta dogaaja uzorci tla moraju se izuzeti u to kraem vremenu
nakon izvrenog inkriminiranog djela. Najmanja koliina izuzetog uzorka
je 100 g, a ako mogunosti doputaju, izuzima se vea koliina. Ako su
uzorci vlani, obavezno ih treba prostrijeti na isti papir i suiti 24 sata na
zraku prije pakiranja, jer u protivnom dolazi do razvijanja plijesni, koja
kontaminira uzorke. Izuzeti uzorci tla ne smiju se pakirati u plastine vre-
ice, papirnate omotnice ili neku drugu ambalau iz koje bi uzorak mogao
ispasti, ve u papirnate ili plastine kutijice, odnosno staklene epruvete ili
kutijice.
Staklene kutijice ili epruvete moraju se zatititi vatom ili stanievinom
kako se prilikom transporta ne bi razbile. Ako su tragovi zemlje prisutni
na odjei/obui/sredstvu izvrenja, moraju se osuiti na zraku i pakirati
zasebno u oznaene papirnate vreice. Pritom treba naglasiti da se tragovi
tla obavezno dodatno zatite istim, bijelim papirom, kako bi se onemogu-
io prijenos i gubitak tragova. Kao i u sluaju drugih tragova, ni odjea ni
obua ne smiju se pakirati u plastine vreice.
Uzorci tla nikada se ne smiju izuzimati transparentnom ljepljivom tra-
kom, jer se zbog ljepljivog sloja mijenjaju prvobitne znaajke uzorka tla.
Isto tako se estice tla ne mogu fiziki odvojiti sa trake bez uporabe nekog
organskog otapala. Naime, uporabom organskog otapala ekstrahiraju se
organske komponente iz uzorka tla, to naravno mijenja znaajke uzorka.
Vano je naglasiti da zbog velike raznolikosti sastojaka tla i neograni-
enog broja vrsta mjeavina tla najee nije mogue individualizirati trag
tla. U veini sluajeva mogue je samo izrei miljenje o slinosti izmeu

1015
KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________________

inkriminiranog traga i komparativnog uzorka. Pri ispitivanju tragova tla

uvijek se obavljaju komparativna ispitivanja inkriminiranog uzorka sa
komparativnim uzorkom. Makroskopsko ispitivanje inkriminiranih trago-
va i komparativnih uzoraka vri se pregledavanjem uzoraka pod lupama
malih poveanja i opisuju fizike znaajke uzoraka, kao to su boja i gra-
a. Pri tome se pronaeni mikrotragovi i krhotine materijala odvajaju i
zasebno ispituju.
Odjeljivanje sastojaka inkriminiranih tragova i komparativnih uzo-
raka obavlja se prosijavanjem prethodno usitnjenih uzoraka u tarioniku
kroz sita razliitih veliina otvora, poevi s prosijavanjem kroz sita veli-
ine otvora 20 mesh-a, pa sve do sita veliine otvora 300 mesh-a. Na taj se
nain odjeljuju sastojci prema veliini estica.
Gradijent metodom komparativnog mjerenja gustoe dobivaju se po-
daci o gustoama pojedinih estica tla te o raspodjeli tih estica u svakom
uzorku tla u svrhu usporedbe. Metoda je relativno brza i vrlo osjetljiva.
Mikroskopski pregled omoguit e identifikaciju veliine estica ili vrs-
te estica svakog uzorka i svakog prosijanog dijela. Uporaba polarizacij-
skog (spektrografskog) mikroskopa omoguava daljnju individualizaciju
i identifikaciju sastojaka. Instrumentalne metode - uporabom atomske
apsorpcijske spektroskopije (AAS), SEM/EDX ili emisijske spektroskopi-
je (ES) mogu se identificirati anorganske tvari u uzorku tla. Infracrvena
spektroskopija (FTIR), plinska kromatografija (GC) i diferencijalna ter-
mika analiza (DTA) mogu se upotrijebiti radi ispitivanja ostalih topivih
i netopivih sastojaka tla. Za uspjeh vjetaenja vano je da su tragovi tla
pravilno izuzeti sa mjesta dogaaja, odjee, obue i predmeta, da nisu kon-
taminirani i da su osigurani neutralni komparativni uzorci.
Ispitivanjem tragova tla mogu se dati sljedei odgovori: 1) na temelju
jednakih fizikalno-kemijskih svojstava ispitivanih uzoraka tla mogue je
utvrditi da li neki trag tla moe potjecati sa odreenog mjesta dogaaja.
Vrijedi i obratno, na temelju razliitih ispitanih osobina, iskljuuje se mo-
gunost potjecanja nekog traga sa odreenog mjesta; 2) rezultate ispitiva-
nja tragova tla uvijek treba uzeti s mjerom opreza jer nekada na mjestu
dogaaja ostaju samo pojedini slojevi nataloenog tla. To je est sluaj kod
otpadanja tla s unutarnjih strana odbojnika vozila, kada pri sudaru ne
otpadnu sve naslage tla, a za ispitivanje se uzmu svi slojevi tla s odbojni-
ka. Naravno da uslijed nejednolikog uzorka za ispitivanje dolazi do razli-
ka u rezultatima analiza, koji mogu dovesti do krivih zakljuaka; 3) pozi-
tivni, odnosno negativni rezultati ispitivanja tragova tla mogu potvrditi
ili iskljuiti mogunost prisustva osumnjienika ili oteenog na mjestu
dogaaja, odnosno mogu potvrditi ili iskljuiti mogunost da trag na nekoj
alatki, oruu, oruju, odjei, obui i drugom predmetu potjee, odnosno ne
potjee s mjesta dogaaja.

1016
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

j) Tragovi tekstilnih vlakana

Odjevni i uporabni predmeti, prema razliitosti tragova koje ostavljaju,
prema uestalosti tih zaostalih tragova, vezanosti za odreena kaznena
djela (kontaktni delikti) i po mogunosti vjetaenja, imaju posebnu kri-
minalistiku vrijednost.
Odjea i vlakna pruaju vrlo iroku mogunost identifikacije poinitelja
kaznenog djela. esto se odjea poinitelja lake zapamti nego njegovo lice
ili stas. Nadalje, odjeu e mnogo lake opisati svjedok, a bre e je primi-
jetiti i svjedok na izvjesnoj udaljenosti negoli fizionomiju, stas ili druge
osobine poinitelja kaznenog djela.
Nisu rijetki sluajevi u kriminalistikoj praksi da u mekim podlogama
(zemlja, kit, nesasuena boja i sl.) ostanu utisnuti (reljefni) tragovi teksti-
la. Ako su pravilno fiksirani (fotografija i mulairanje), mogu se uspjeno
koristiti u odnosu na utvrivanje naina tkanja (tekstura).
Nadalje, na mjestu dogaaja nekog kaznenog djela esto se mogu pro-
nai i istrgnuti komadii odjee, niti, uperci vlakana, a najee pojedina
vlakna (mikrotragovi). Svaki se odjevni ili uporabni predmet proizvodi od
prirodnih ili sintetikih vlakana koja se mogu tkati ili presti.
Rijetko se tkanine izrauju od jedne vrste tekstilnih vlakana, ee u
raznim kombinacijama vlakana. To je prva objektivna osnovica za razliko-
vanje tkanina. Druga je nain izrade tkanina. Za uspjeno vjetaenje u
tom smjeru potrebna je uska specijalizacija glede izrade tekstila.
S obzirom na podrijetlo, tekstilna vlakna moemo klasificirati na
prirodna i sintetika vlakna. Tragovi tekstilnih vlakana klasina su vrsta
mikrotragova, koji kao tipini kontaktni tragovi imaju posebnu kri-
minalistiku vrijednost. Naime, dok o makrotragovima poinitelj vodi ra-
una, o mikrotragovima zna malo ili gotovo nita. Sto su tragovi sitniji i
nevidljiviji, poinitelj ima manju mogunost njihovog unitenja. Kao ele-
menti za usporeivanje tkanina slue: dimenzije, boja, oblik, tip tkanine,
nain tkanja, broj niti i pravac sukanja niti.
Sve tkanine nose u sebi otputena vlakna. To mogu biti otpala vlakna
te iste tkanine ili otpala vlakna neke druge tkanine koja su se skupila
kontaktom s nekim drugim tekstilnim predmetom. Stoga su otputena
vlakna od iznimne vanosti u kriminalistici jer se upravo ona podijele i
prenose pri kontaktu dvaju razliitih tekstilnih predmeta. Ovo osnovno
naelo o kontaktnim tragovima postavio je 1920. godine Edmond Locard.
Svojim kratkim motom "svaki dodir ostavlja trag" Locard je postavio
naelo koje jo uvijek rukovodi istraivanjem svakog kaznenog djela.
Jednostavnost Locardova naela uzajamnosti moe zavarati. Tvrdnja
moda izgleda sama po sebi oita, no njezino znaenje je duboko i daleko-
seno. Bez obzira na to koliko se poinitelji trudili, nikada ne mogu ostavi-
ti mjesto zloina u istom stanju u kojem su ga zatekli.

1017
 Vrijednost mikrotragova lei upravo u injenici da oni povezuju poini-
telja kaznenog djela s mjestom izvrenja. Ova povezanost mjesta izvrenja
- kao lokaliziranog nosioca tragova kaznenog djela - i poinitelja, moe
se nai posvuda na liniji njegovog dolaska, boravka, djelovanja i odlaska s
mjesta dogaaja.
Da bi se moglo pristupiti pronalaenju, a potom i izuzimanju tragova
tekstilnih vlakana (mikrotragova), prije svega se mora znati u kojim slu-
ajevima i gdje oni mogu zaostati, jer se tragovi vlakana trae "na pamet",
odnosno "s pameu". Zbog toga je prijeko potrebna misaona rekonstrukcija
djela i znanje o tome kakve je tragove poinitelj odreenog djela mogao
ostaviti iza sebe.
Samo prenoenje tragova u velikoj mjeri ovisi o svojstvima kontaktnih
povrina, broju i duini kontakta, sili trenja te vanjskim utjecajima koji
potom utjeu na prenesena vlakna. Grube povrine su kao davaoci, pri-
maoci i nosioci tragova pogodnije od glatkih povrina. Tako npr. vunena
(prirodna) tkanja mnogo lake otputaju vlastita i bolje primaju strana
vlakna od gusto tkanih sintetikih (kemijskih) tkanja.
Kod mjeovitih tkanja prijenos vlakana otprilike odgovara njihovom
ueu u cjelokupnom sastavu. No postoje odstupanja od ovog naela,
uzrokovana lakim otputanjem krae rezanih vlakana.
Dugo rezana vlakna su bolje uvrena u strukturu tkanine te do nji-
hova otputanja dolazi tek pri veem trenju. Uestalou kontakata i tre-
njem materijala o materijal veom silom u svakom e sluaju zaostati vie
vlakana nego kratkotrajnim (sluajnim) kontaktom.
Strana vlakna su sve do trenutka njihova otkrivanja izloena najraz-
novrsnijim utjecajima te se, stoga, broj prenesenih vlakana s vremenom
smanjuje. Na temelju serije eksperimenata utvreno je da se nakon jed-
nosatnog noenja odjevnog predmeta koji je bio u kontaktu sa stranim
vlaknima broj prenesenih vlakana smanjio na cca 40%.
Za uspjeh vjetaenja tragova tekstilnih vlakana od velike je vanosti
koliina pronaenog traga koja zaostane na mjestu dogaaja. Prema koli-
ini zaostajanja tragova moemo razlikovati: 1) makrotragove (odjevni ili
uporabni predmet, komadi/fragment tkanine ili pletiva, nit ili nekoliko
niti vidljivih okom ili uperak vlakana) i 2) mikrotragove (vlakna nevidlji-
va okom).
Bez obzira na to o kojoj se koliini zaostalog traga radi, svaki prona-
eni trag mora se fiksirati tijekom oevida (obiljeavanje traga mjernom
trakom, brojem i fotografijom). Nakon fiksiranja slijedi izuzimanje prona-
enog traga. Ako se radi o odjevnom/uporabnom predmetu ili komadiu
(fragment) tkanine/pletiva, on se izuzima zatitnom rukavicom i pakira
u isti bijeli papir, a potom u papirnatu vreicu s natpisom i oznakom. U
sluaju da je mjesto pronalaska traga nepristupano, trag se izuzima pin-

1018
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

etom, pri emu osobito treba obratiti pozornost na to da pinceta ne oteti

povrinu tkanine. Ovakav postupak provodi se i pri pronalaenju jedne ili
vie pojedinanih niti, odnosno uperka.
U sluaju da se trag ne vidi okom (mikrotrag), a pretpostavlja se da je
mogao zaostati na nekom predmetu, potrebno je to mjesto fiksirati, a po-
tom izuzeti tragove s prozirnom ljepljivom trakom (25 x 5 cm). Izuzeti mik-
rotragovi fiksiraju se na oznaenu istu prozirnu foliju ili staklenu plo-
u. Osim metode izuzimanja mikrotragova vlakana prozirnom ljepljivom
trakom, postoji jo nekoliko prihvatljivih metoda: a) izuzimanje tekstilnih
vlakana usisavanjem preko filtara, b) otresanjem odjee na isti bijeli pa-
pir, c) etkanjem odjee.
C. A. Pounds je usporeivao prednost pojedinih metoda izuzimanja tra-
gova tekstilnih vlakana te doao do zakljuka da je efikasnost pronalae-
nja vlakana 1 sat nakon kontakta bila sljedea: a) 18% tekstilnih vlakana
izuzetih usisavanjem odjee; b) 28% tekstilnih vlakana izuzetih otresa-
njem odjee; c) 55% tekstilnih vlakana izuzetih etkanjem odjee; d) 65%
tekstilnih vlakana izuzetih slabo adhezivnom ljepljivom trakom; e) 85%
tekstilnih vlakana izuzetih jako adhezivnom ljepljivom trakom.
Kao to se i iz ovog prikaza vidi, izuzimanjem tragova tekstilnih vlaka-
na prozirnom ljepljivom trakom izuzme se najvei broj stranih prenesenih
vlakana. Tako izuzeti tragovi mogu se uvati due vrijeme bez bojazni da
e im se promijeniti kemijski sastav ili oblik. Metoda je uinkovita, jeftina
i jednostavna.
Meutim, mora se naglasiti da se u pojedinim sluajevima ta metoda
ne smije primjenjivati (kod izuzimanja mikrotragova sa kuverata, papir-
natog novca, kartona, papira za pakiranje i slinih predmeta). U tim bi
sluajevima adheziona snaga ljepila pored inkriminiranih tragova iu-
pala s povrine i brojna papirna vlakna. U takvim sluajevima je najsi-
gurnije navedene predmete pakirati u bijeli papir s pravilnom oznakom i
natpisom, te proslijediti na daljnju obradu u laboratorij.
Metodu usisavanja pri izuzimanju mikrotragova treba primjenjivati
tek u sluajevima koji opravdavaju takav postupak, jer ta metoda ima vie
nedostataka nego prednosti. Specijalni sluajevi u kojima je usisavanje
prikladno su npr. obrada avova, depova, te drugih teko pristupanih
mjesta.

1019
KRIMINALISTIKA ____________________________________________________________________

k) Tragovi otrova*

Otrov je svaka tvar ili smjesa tvari, prirodna ili sintetska, koja jednokrat-
no ili viekratno unesena u organizam u odreenoj dozi moe izazvati na-
ruenje zdravlja i/ili smrt ovjeka ili ivotinje. Kada govorimo o otrpvnosti,
mislimo na tetne uinke u organizmu ili nekom njegovom dijelu. tetni
uinak je svako prolazno ili neprolazno oteenje u organizmu ili nekom
njegovom dijelu. Doza je koliina primijenjenog otrova, bilo da je ta koli-
ina unesena u organizam udisanjem, per os (na usta) ili polivena po koi.
Posljedice jednokratnog djelovanja otrova na organizam, odnosno dje-
lovanje relativno velike koliine otrova u relativno kratkom vremenskom
razdoblju naziva se akutno otrovanje (akutna intoksikacija). Najtea je
posljedica smrt, ali ni ostali tetni uinci nisu zanemarivi (oteenja or-
gana koja mogu dovesti do invaliditeta). Sluajevi akutnih otrovanja po-
vezani su obino s nesreama na radnom mjestu, odnosno sa sluajnim ili
namjernim uzimanjem otrovne tvari.
Nije vano samo koliko je kemikalija otrovna nego i kolika je koliina
otrova ula u organizam. Primjerice, etilenglikol (antifriz) po klasifikaci-
ji otrova tek je tetna tvar koja pripada III. skupini otrova, no proguta-
na u dovoljnoj koliini moe izazvati smrt ili teku invalidnost, oteenje
bubrega izazvano oksalnom kiselinom - metabolitom etilen glikola. Vie-
kratno unoenje otrova u organizam, odnosno djelovanje relativno malih
koliina otrova kroz due vrijeme naziva se kronino otrovanje (kronina
intoksikacija).
Prema svom ishodu otrovanja mogu biti smrtna ili ne. Ako nema smrti,
onda mogu, ali i ne moraju ostati trajne posljedice po organizam. Prema
podrijetlu trovanja mogu biti ubilaka, samoubilaka ili sluajna. Sluajna
mogu biti zbog nepanje, zbog zamjene lijekova, itd. Profesionalna otrova-
nja su posljedica djelovanja otrovnih plinova, otapala i tvari na radnom
mjestu. Otrovanja mogu biti i posljedica lijeenja (medicinska trovanja).
Otrovnost nije lako definirati jer to nije oblik, boja ili neko drugo ke-
mijsko-fizikalno svojstvo. Ne djeluje otrov na sve isto, niti se otrovi po-
naaju uvijek isto. Zna se da su zec i koza otporni na buniku, a ovjek se
otruje jedui meso ili pijui mlijeko zatrovanih ivotinja. Pu je otporan na
strihnin, a je na kantaridin.
Arsenovi spojevi, iznimno jaki otrovi, sastavni su dio naeg organizma i
u vrlo malim koliinama nalaze se u hrani biljnog i ivotinjskog podrijetla.
S druge strane, kuhinjska sol sastavni je dio ljudskog i ivotinjskog organiz-
ma. Svakodnevno se upotrebljava kao zain, ali u starim zapisima navo-
di se da su stari Kinezi vrili samoubojstva i muenja s kuhinjskom soli.

Tekst odjeljaka k), l) i lj.l) napisala je Biserka Riha.

1020
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Razlika izmeu lijeka i otrova je, dakle, ne samo u kvaliteti nego i u

kvantiteti. Paracelsus je rekao: Sole dosis facit venerium. Morfin je u dozi
od 0,01 g nezamjenjiv analgetik, no u dozi 10 puta veoj iznimno jak otrov.
Jasno je da djelovanje nekog otrova ne mora biti jednako za svakog ovje-
ka, jer e uinkovita doza ovisiti o brojnim initeljima, kao to su dob, spol,
zdravlje, tjelesna graa, otpornost prema tom otrovu itd.
Ako uzmemo primjer alkohola, lako je dokazati da e djeca biti na nje-
ga osjetljivija nego odrasli. Na osjetljivost prema alkoholu imat e utjecaj
veliina tijela, uestalost konzumiranja alkohola, vrsta hrane koja je uze-
ta prije ispijanja i mnogo drugih imbenika. Individualne osobine trova-
nih su razliite i nejednake. Jedan ovjek moe dobro podnijeti neki otrov
(lijek), dok drugi to ne moe, pa u istoj koliini moe izazvati lake ili tee
simptome otrovanja. Primjer za to je ve spomenuti alkohol.
Osim preosjetljivosti, postoji i otpornost. Otpornost je neovisna o spolu,
starosti, zdravstvenom stanju. Moe biti uroena ili steena. Steena nas-
taje tijekom due i ee konzumacije otrova (lijeka) i naziva se toleran-
cija. To je, zapravo, postupno smanjivanje djelovanje otrova (droge, lijeka)
pri opetovanom uzimanju, odnosno za isto djelovanje mora se uzeti vea
koliina otrova (droge ili lijeka). Tako dua konzumacija lijeka (sedativa)
ili droge moe dovesti do navike. U prvom sluaju govorimo o tabletomani-
ji, a u drugom o narkomaniji. Vano je rei da uz naviku dolazi i kronino
otrovanje, no nije nuno da svako kronino otrovanje dovodi do navike.
Uza sve navedeno, mora se spomenuti i meusobno djelovanje otrova
koje moe biti sinergistiko (pojaavajue) ili antagonistiko (ponitavaju-
e). Kalijev cijanid u kiseloj sredini djeluje toksino, a na zraku prelazi u
netoksini karbonat. Poznat je pokuaj trovanja Raspuina kalijevim cija-
nidom, koji su njegovi neprijatelji stavljali u slatkie koje je oboavao. Iako
je jeo otrovane kolae, ostao je iv. Njegovi neprijatelji bili su zaprepateni
i iznenaeni, a njegov je utjecaj porastao. Smatrali su ga udotvorcem, a
zapravo, djelovanjem kalijevog cijanida i eera nastao je neotrovan spoj.
Veina podataka o otrovnosti dobivena je pokusima na laboratorijskim
ivotinjama (takor, mi, pas, svinja). Kvantitativnih podataka o otrovnos-
ti ovjeka izrazito je malo. Moemo zabiljeiti da je neki ovjek primljen
u bolnicu jer je zabunom popio etilenglikol (antifriz), moemo mu izmje-
riti koncentraciju etilenglikola u krvi te pratiti kako se ona mijenja tije-
kom medicinskih zahvata te na kraju usporediti njezin tijek s oteenjima
nastalim kod bolesnika. Meutim, nismo sigurni u odnos doze i tetnih
uinaka zbog nepouzdanih podataka koje dobivamo od pacijenta. Zato je
dogovoreno i prihvaeno koje e ivotinje biti prikladne za ispitivanje tet-
nih uinaka tvari, odnosno, njihove otrovnosti. Smrtne doze (dosis letalis)
imaju oznake LD25 LD50 i LD100 to znai da je kod 25%, 50% i 100% ispiti-
vanih ivotinja dolo do smrtnog ishoda.

1021
 KRIMINALISTIKA __________________________________________________________

Otrovi se dijele na nekoliko naina: lijenik kliniar i farmakolog dijeli

otrove prema fiziolokom i farmakolokom djelovanju (na one koji djeluju
u krvi, na SZS itd.), analitiari ih dijele s obzirom na metode ekstrakcije i
redoslijed analiziranja (kisele, bazne, neutralne).
Prema podrijetlu dijele se na mineralne (olovo, iva), na biljne (opijum,
konoplja tipa droge, kokain) i ivotinjske otrove (zmijski i pelinji otrov).
Prema nainu djelovanja dijele se na korozivne (kiseline i luine),
tkivne otrove (arsen, fosfor), krvne otrove (ugljini monoksid, anilin) i otro-
ve koji djeluju na SZS (sredinji ivani sustav), a to su lijekovi, droge, i dr.
Prema fizikalno-kemijskim svojstvima, otrove dijelimo na plinovite
(ugljini monoksid), lako hlapive (fenoli, alkoholi), mineralne (olovo, iva,
arsen), organske sintetike otrove (lijekove) i pesticide.
Sve navedeno treba imati na umu kada se uzimaju uzorci te njihovo
pakiranje za analizu. Patolog ne smije poslati zajedno u istoj boci uzorke
eluanog sadraja, jetre i bubrega.
Kad je sumnja na trovanje voke u vonjaku, na analizu se alje dio
voke s vidljivim promjenama, a i zemlja ispod te voke. Naime, mogue je
da je do promjena dolo uporabom pesticida koji se mogu koristiti tako da
se prskaju ili zaprauju po biljci ili da se zalije zemlja oko voke.
Kada se izuzima voda iz bunara pri sumnji da je u njoj neki pesticid,
mora se izuzeti voda s povrine, iz sredine i s dna bunara, ovisno o topi-
vosti pesticida u vodi ili organskom otapalu. Kada se sumnja na trovanje
riba u ribnjaku, zbog pravilne interpretacije dobivenih rezultata, voda se
uzima na ulazu u ribnjak, iz sredine ribnjaka i na izlazu iz ribnjaka.
Da bi toksikolog analitiar pravilno proveo analizu, dakle identificirao
otrov ili njegov metabolit (razgradni produkt), kvantificirao otrov ili nje-
gov metabolit te konano interpretirao dobiveni rezultat, osim podrijetla,
djelovanja i fizikalno-kemijskih svojstava, mora poznavati puteve ulaska
otrova u organizam te puteve izluivanja otrova iz organizma.
Otrov moe ui u organizam udisanjem, kroz kou ili na usta (per os),
a izluivanje se vri preko organa primarne resorpcije (eludac, crijeva),
te kroz organe za izluivanje (bubreg, jetra, znoj, slina, mlijeko i izdahnuti
zrak). Najee se analizira mokraa, s obzirom na to da se u njoj moe
identificirati u malom postotku nepromijenjeni otrov i njegovi metaboliti.
Neki otrovi imaju sposobnost kumuliranja u organizmu zahvaljujui
sporom izluivanju. Takav otrov je alkaloid digitalis, koji se kumulira u
srcu te male doze mogu dovesti do smrti. Sve ovo potrebno je znati kako se
na analizu ne bi dostavilo eluani sadraj i trailo analizu na neku luinu
ili kiselinu kad se zna da korozivni otrovi (a to su kiseline i luine) jedini
ne trebaju biti resorbirani da bi izazvali toksini efekt. Oni ve prilikom
unosa na usta izazivaju nekrozu tkiva, samim tim krvarenje, uguenje i
smrt ili iznimno teka oteenja.

1022
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Predstavnik plinovitih otrova je ugljini monoksid, plin bez boje i mirisa,

laki od zraka, te je upravo zbog toga nazvan savrenim uguivaem. Nastaje
pri sagorijevanju uz nedovoljnu prisutnost kisika, dakle u rudnicima, ljevao-
nicama, pri ekspolozijama, poarima, u ispunim plinovima benzinskih mo-
tora, itd. U organizam ulazi udisanjem, a princip toksinog djelovanja temelji
se na njegovom velikom afinitetu vezanja uz hemoglobin, veem nego to ga
ima kisik. Pri toj reakciji nastaje karboksihemoglobin umjesto oksihemoglo-
bina, a njegov postotak odreuje se spektrofotometrijski, mjerenjem u krvi.
Trovanje monoksidom moe biti kronino (puai, prometni policajci) ili
akutno (nesrea pri radu ili samoubojstvo). Opi znaci trovanja su u prvo
vrijeme razdraenost uz ubrzani puls i disanje te nakon toga razdoblje de-
presije s usporavanjem pulsa i disanja. Pored toga, javljaju se glavobolja,
nesvjestica, povraanje, slabljenje vida, malaksalost, teka pokretljivost. S
obzirom na to da osobu u toj fazi "ne dre noge", pokuava skinuti odjeu,
to moe izazvati sumnju na neku drugu vrstu nasilja. Krv otrovane osobe
intenzivno je crvene boje, a na ustima je esto ruiasta pjena. Nakon toga
osoba postaje sanjiva, gubi svijest, disanje i rad srca sve su sporiji te na-
kon duboke kome dolazi do smrti.
Predstavnik lako hlapivih otrova je cijanovodina kiselina, odnosno ci-
janovodik, spoj koji je ispod 26C tekuina, a iznad te temperature bezboj-
ni plin, laki od zraka, mirisa na gorke bademe.
Sredinom prolog stoljea zabranjena je njegova uporaba kao mamca
kojim su lovci unitavali tetne divlje ivotinje. Naime, u mamce od loja ili
mesa stavljali bi male okrugle od vrlo krhkog stakla izraene ampule ve-
liine trenje s 0,5 g do 1,0 g cijanovodine kiseline. ivotinja bi pregrizla
ampulu i gotovo na mjestu, jednim udahom, ostala mrtva.
U prirodi se HCN nalazi u sjemenkama kotiavog voa, a naroito u
gorkim bademima. Vano je znati da 7-10 gorkih badema moe izazvati
smrt djeteta. Deset puta vea koliina moe izazvati smrt odrasle osobe.
Osim same kiseline, otrovne su i njene soli, kalijev i natrijev cijanid.
Kod akutnog trovanja udisanjem, osoba se ve kod prvog udisaja srui
"kao gromom pogoena", katkad prodorno vrisne i onesvijetena umire u
grevima za nekoliko minuta. Kronina trovanja ovim otrovom mogua
su u industriji, a simptomi su mravljenje, bljedilo koe, gaenje, grenje
miia i paraliza ruku i nogu. Jedino obdukcijski nalaz, zbog karakteri-
stinog mirisa na gorke bademe i svjetlocrvena krv te pojava mrtvakih
mrlja mogu dati odgovor o uzroku smrti.
U ovoj skupini otrova nalazi se i metanol (metilni alkohol), koji nastaje
suhom destilacijom drveta ili sintetskom proizvodnjom. isti metanol je
bistra, bezbojna tekuina, mirisa slinog etanolu, zapaljen gori plavias-
tim plamenom. Upotrebljava se kao sredstvo za gorivo, otapalo za lakove i
boje u zanatstvu i industriji.

1023
 Metilni alkohol ima manje narkotiko djelovanje od etanola, ali zato
veu otrovnost. Razgradnjom metanola nastaje formaldehid i mravlja ki-
selina. Njegovi metaboliti oteuju ivane stanice, a naroito je osjetljiv
oni ivac.
Trovanja ovim alkoholom nastaju kao posljedica uivanja raznih rakija
s velikim postotkom metanola ili uslijed zabune. Naime, etanol je antidot
za metanol. Znaci akutnog trovanja slini su znacima trovanja etanolom,
a to su: gaenje, povraanje, bolovi u trbuhu, teturanje, smetnje vida, a po-
nekad i gluhoa. Metanol se sporo izluuje iz organizma tako da se sedam
dana nakon intoksikacije u mokrai moe pronai mravlja kiselina koja
se odreuje plinskom kromatografijom. U sluaju smrti analizira se krv
i mokraa, eluani sadraj te sumnjiva pia koja se zateknu na mjestu
dogaaja i to metodom plinske kromatografije.
Nekada su samoubilaka trovanja bila vrlo esta ispijanjem korozivnih
otrova, kiseline ili luine. Kiseline i luine izazivaju nekrozu (propada-
nje) tkiva usta i jednjaka. Nakon toga osoba pone nesvjesno povraati uz
neizdrive bolove. Izjedine u elucu mogu biti tako duboke da dolazi do
perforacije eluca te se eluani sadraj izlije po trbunoj upljini. Osobe
koje su popile kiselinu ili luinu obino dugo ostaju pri svijesti, premda
oslabljenoj, a esto su u oku. Smrt moe nastupiti nakon nekoliko sati, ali
i kroz nekoliko dana.
Skupini mineralnih otrova pripadaju arsen, iva, olovo i talij. Osim ta-
lija, navedeni otrovi u dananje vrijeme mogu izazvati samo profesionalne
intoksikacije, naroito iva i olovo. isti arsen nema otrovnog djelovanja,
dok su njegovi organski i anorganski spojevi vrlo toksini. Nekada su nje-
govi spojevi imali veliku primjenu u industriji, za prepariranje ivotinja se
i danas koriste, kao rodenticid, u medicini i zubarstvu.
Arsen je prisutan i u naem organizmu, ali u vrlo malim koliinama. U
sluaju namjernog trovanja sa smrtnim ishodom, s obzirom na to da se de-
ponira u kostima, noktima i kosi, moe se nai nakon 30 godina. Pri anali-
zi kostiju, kose ili noktiju, primjenjuje se metoda atomske apsorpcije.
Elementarna iva, ona koja se nalazi u termometrima, nije otrovna,
otrovne su njezine pare te organska iva. Poznata su profesionalna, kroni-
na trovanja ivinim parama kod ljudi u tvornici termometara. Toksino je
metalno olovo u obliku olovne praine ili olovnih para te isto tako moe
izazvati kronine intoksikacije.
Talij se u obliku svojih soli, sulfata i acetata upotrebljavao kao roden-
ticid u tzv. "utoj pasti" kojom su se mazali komadi hrane i ostavljali na
mjestima na kojima se sakupljala tetna divlja i glodavci. Trovanja tali-
jem nekad su davno bila samoubilaka, a rijetko ubilaka. Znaci akutnog
trovanja mogu nastupiti nakon nekoliko sati ili dana, a manifestiraju se
bolovima u trbuhu, zapaljenjem desni te opadanjem kose.

1024
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Pesticidi su kemijska sredstva koja se upotrebljavaju u poljoprivredi,

umarstvu, medicini, veterini i domainstvu. Prema svojoj namjeni, dijele
se na insekticide - sredstva protiv insekata, herbicide - sredstva protiv
korova, fungicide - sredstva protiv gljivica, rodenticide - sredstva protiv
glodavaca itd. Primjena im je vrlo rairena, a i lako su dostupni. Prepara-
ti dolaze u raznim oblicima: praiva, granule, koncentrati za suspenzije,
otopine, koncentrati za emulzije, a u prometu su pod raznim zatienim
tvornikim imenima.
Praiva su najee bijele, rjee ukaste ili sivkaste boje. Granule su
tamnosive boje, a tekuine mogu biti bezbojne, ute, smee, plave, crvene
i dr. Kao otrovi mogu djelovati oralno, dakle ako ih se uzme na usta, in-
halacijski, udisanjem ili preko koe, dermalno. Ovim otrovima mogu se
izazvati ubilaka, samoubilaka i sluajna trovanja.
Najtoksiniji meu njima su organofosforni, organoklorni i karbamat-
ni spojevi. Navedeni spojevi koriste se i kao bojni otrovi. Od organoklornih
treba spomenuti DDT, lindan, dieldrin, aldrin itd. Imaju sposobnost otapa-
nja i deponiranja u mastima. Izluivanje iz ljudskog organizma sporo je i
nepotpuno, a izluuju se putem mokrae, ui i mlijeka.
Organofosforni pesticidi su paration, tiometon, metasistoks i sl. Vrlo
su otrovni. U dinitro spojeve pripada i DNOC (uto ulje), koje se koristi za
zimsko tretiranje voaka.
Karbamatom su nedavno otrovani bjeloglavi supovi, a njime se truju
psi i make. No, najpoznatiji su otrovi za ubijanje pasa i maaka rodentici-
di, koji su zapravo antikoagulansi. To su sredstva koja sprjeavaju zgrua-
vanje krvi, tako da ivotinja iskrvari. Pri obdukcijskom nalazu vidljiva su
abdominalna krvarenja.

I) Tragovi opojnih droga

Posebno podruje jesu tragovi droga. Opojna droga jest svaka tvar prirod-
noga ili umjetnoga podrijetla, ukljuivi psihotropne tvari, uvrtena u
popis opojnih droga i psihotropnih tvari. Droge moemo podijeliti prema
djelovanju na organizam, prema kemijskoj strukturi ili prema podrijetlu.
Potonja podjela je najprihvatljivija. Prirodne droge su konoplja, opijum,
kokain.
Konoplja tipa droge (marihuana, marica, mary jane, kiff) prema defini-
ciji UNDP-a jest samo lie konoplje. Konoplja je jednogodinja, dvospol-
na biljka koja moe narasti i do 3 m visine, karakteriziraju je prekrasni
prstasti listovi. Na listovima se nalaze cistolitske dlaice pune smole koju
biljka lui da bi se zatitila od nepovoljnih uvjeta (vruine, svjetla). U toj
smoli nalaze se tvari nazvane kanabinoidima od kojih je za halucinogeno
djelovanje odgovoran tetrahidrokanabinol (THC).

1025
 KRIMINALISTIKA

U
kon
oplji
se
nala
zi do
10%
TH
C-a.
Kon
oplj
a se
konz
umir
a na
neko
liko
naina: Slika 84, a) Konoplja, b) marihuana, c) hai, d) haiovo ulje pui se
sama, pui se u mjeavini s duhanom, rade se "pite zeljanice",
koristi se kao zain, kuha se aj. Za analizu dolaze zasebno pakirane lule,
opuci, omoti i omotii. Kod velikog broja omota (od po 500-1000 g) iz veli-
kih zapljena (i do nekoliko tona) tono je odreen nain izuzimanja uzorka.
Ako se radi o tako velikim koliinama, na mjesto zaplijene bilo bi dobro
pozvati kriminalistikog vjetaka, koji e na mjestu odluiti hoe li se na
vjetaenja poslati cjelokupna materija ili e se uzeti reprezentativni uzo-
rak u skladu s uvrijeenim i ope prihvaenim meunarodnim naelima
o uzorkovanju u analitikoj kemiji. Ovo vrijedi za sve velike zapljene bilo
koje droge.
Hai je smola kanabisa koja se dobiva iz sasuenih cvjetova i lia
enske biljke. Droga je zelene ili smee boje, stajanjem na zraku tamni, ali
s vremenom i gubi na kvaliteti, jer se THC raspada na neaktivne kompo-
nente. Udio THC-a moe biti i do 40%. Koristi se na isti nain kao i konop-
lja tipa droge.
Opijum se dobiva zarezivanjem nedozrelih ahura maka (Papaver som-
niferum, podvrsta album i niger). U toj smoli, koja je isprva blijeda, a su-
enjem na sjenovitom i prozranom mjestu postaje sve tamnija i tvra,
nalazi se oko 25 alkaloida koji imaju djelovanje na SZS. Najzastupljeniji
alkaloid je morfin (25%), a zatim slijede kodein, papaverin, narcein, nar-
kotin, itd. Opijum se moe konzumirati jedenjem, puenjem, pijenjem, inji-
ciranjem u venu, vaginalno i rektalno. Izaziva psihiku i fiziku ovisnost.

1026
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Slika 85. a ) ahure m a k a b )

heroin

Slika 86. a) Branje koke b) list koke, c) kokain prah, d) kokainski krek

Heroin je zapravo polusintetska droga jer se dobiva acetiliranjem mor-

fina. Heroin je kemijski diacetilmorfin, odnosno diamorfin. Karakteristi-
nog je mirisa na octenu kiselinu i zato se u veim koliinama krijumari
na sve mogue naine ne bi li se prikrio miris. Heroin je sintetiziran s
idejom da se dobije analgetik dobar kao morfin, ali da ne izaziva takvu
ovisnost, no heroin izaziva jo jau ovisnost od morima. Kada je proizve-
den u laboratoriju, bijele je boje, a to je blie konzumentu, ovisniku, to
mu je boja tamnija. Naime, da bi se poveala masa, a samim tim i novana
dobit, u heroin se dodaju razni dodaci: eer, brano, puder za lice, kre,
puding, kakao, pa ak i eljezne strugotine, te tako zapravo nastaje hero-
inska smjesa.

1027
KRIMINALISTIKA __________________________________________________________________

Kokain je bijeli prah koji se dobiva iz lia biljke Eritroxilon coca, grma
koji raste u Junoj Americi. Alkaloidi koji se nalaze u liu jesu kokain,
benzoilekgonin. Najee se konzumira umrkavanjem, injektiranjem
u venu i puenjem u obliku slobodne baze, poznatije pod nazivom crack.
Crack se dobiva ukuhavanjem kokaina sa natrijevim bikarbonatom. U ko-
kainu se kao oneienja nalaze tetrakain, lidokain, benzokain, prokain, a
ostali aditivi su eer, krob, talk, borna kiselina itd. Konzumacija kokaina
izaziva psihiku ovisnost. Po svom djelovanju kokain je stimulans SZS.
U skupinu sintetikih droga mogli bismo svrstati sve lijekove koji na bilo
koji nain djeluju na SZS, bilo kao depresori, bilo kao stimulansi, poznati
pod imenima apaurin, lexaurin, heptanon, metadon, itd. Dakle, lijekovi koji
su otprije poznati, no toj skupini pripadaju i oni koji su, osim LSD-a i amfe-
tamina novijeg datuma, kao npr. MDMA, MDA, GHB, piperazin itd.
Kod sintetskih droga tipa LSD, MDMA, MDA, GHB, metamfetamin
itd. postoji jo jedan problem. Dok je proizvodnja apaurina - diazepama
ili heptanona - metadona kontrolirana, dotle su nabrojane droge proizvodi
ilegalnih laboratorija. Poradi loe provedene sinteze i nekvalitetnih kemi-
kalija, u konanom proizvodu vie je prekursora, meuprodukta i smea,
koji su toksiniji od ionako toksinog npr. MDMA, poznatog pod imenom
Ecstasy. To su, izmeu ostalog, razlozi smrti mladih konzumenata tih sin-
tetikih droga.
Dietilamid lizerginske kiseline (LSD) sintetiziranje 1943. godine. To
je bezbojna tekuina koja moe biti nakapana na male perforirane osli-
kane papirie, veliine 5 x 5 mm, popularno nazvane "markice", ili na
vrlo male tablete, koje se stave u usta. Izuzetno je jaka halucinogena
droga koja osobu alje "na put" u trajanju od 8 do 12 sati. Na tom putu
osoba vidi muziku i uje boje. Put moe biti lo (bad trip) ili dobar (good
trip), ovisno o okolnostima uzimanja droge i o samoj osobi. Ponekad oso-
ba moe pomisliti da je ptica, pa jednostavno poleti sa 12. kata nebodera
ili zbog doivljenog imaginarnog straha, od npr. velike muhe, ostane s
one strane razuma.
Amfetamin se gotovo do 70-ih godina prolog stoljea normalno konzu-
mirao, s obzirom na to da je pripadao tzv. kategoriji droga o kojima drutvo
nema vrstog stava. Koristio se u tabletama za mravljenje, upotrebljavali
su ga studenti kada su spremali ispite, osobe koje su morale izdrati ve-
like fizike i psihike napore itd. Danas se koristi u medicini kao lijek za
lijeenje hiperaktivnosti kod djece. Stimulans je SZS. Od njega su potekli
i njegovi derivati, MDMA (metilendioksimetamfetamin - ecstasy, MDA-
metilendioksiamfetamin i drugi).
To su iznimno jaki stimulansni SZS, ali i halucinogenih svojstava, a
neki pojaavaju i seksualni nagon. Dolaze u obliku tableta raznih boja
i logoa. Primamljivog su izgleda i jeftini (dostupni). Zovu ih "bonkasi",

1028
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

"bonboni". Koriste se na techno i rave-partyjima, obino od 1 do 4 tablete

dnevno. Korisnici uza se nose ruksake s bezalkoholnim piem i rezervnom
odjeom. Konzumacijom tablete dolazi do pojaanog znojenja, aritmije srca
koja prelazi u tahikardiju, poveanja krvnog tlaka te njegova naglog pada,
nakon toga nastupa bradikardija, a moe doi do kome i smrti uslijed za-
tajenja rada srca i respiratornih organa.
GHB je skraenica za gama hidroksi butirat, koji se normalno nalazi
u organizmu i zato ga je iznimno teko identificirati u biologijskom ma-
terijalu. Naziva se jo i droga za silovanje. Bezbojna je tekuina koja se
neprimjetno moe dodati u pie osobe koja nakon nekog vremena utone
u san. U tom stanju moe biti silovana, opljakana i zlostavljana na sve
mogue naine, a da se toga nakon buenja uope ne sjea. Jedino se pre-
ma tjelesnim pokazateljima moe pretpostaviti to joj se dogodilo. Meta-
don spominjemo samo zato to se vrlo esto zloupotrebljava, a trebao bi se
iskljuivo koristiti u terapiji odvikavanja od opijata. To je jaki analgetik
koji u navedenoj terapiji treba ordinirati lijenik.

1029
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

lj) Alkohol

lj.1) Openito
Posebnu vanost u toksikologiji ima alkohol (etilni alkohol, etanol). To je
bistra, bezbojna tekuina karakteristinog mirisa i okusa. Dobiva se enzi-
matskom razgradnjom kroba u eer i alkoholnim vrenjem. U medicini
se upotrebljava kao bakteriostatik i antiseptik. Njegova rasprostranjena
uporaba u obliku razliitih alkoholnih pia, koja uzrokuje i naruavanje
zdravlja uivaoca i alkoholiziranost, glavni je drutveni, socijalni i eko-
nomski problem.
Alkohol u organizam moe ui udisanjem, preko koe i na usta. S to-
ksikolokog stajalita jedino je vaan alkohol uzet na usta. U ustima ve
zapoinje resorpcija, prolazi kroz jednjak i dolazi u eludac, te u tanko
crijevo, gdje se oko 80% unijetog alkohola resorbira. Taj prelazak alkohola
u krv procesom difuzije naziva se resorpcija.
U fazi resorpcije najvie alkohola ima u organima bogatim krvlju. U
poetnoj fazi resorpcije najintenzivnije je djelovanje alkohola na koru moz-
ga. Kad se pie konzumira na prazan eludac, resorpcija je bra. Poreme-
aji se oituju u smetnjama ravnotee, govora, vida, sluha, miljenja i svih
drugih tjelesnih funkcija. Poveanjem koncentracije alkohola u krvi moe
doi do kome, a na kraju i do otrovanja, pa nastupa smrt.
Za jednu do dvije minute resorbira se 1 gram alkohola. Alkoholna pia
u kojima je vei postotak vode (vino, pivo) due se resorbiraju. Kod kon-
zumacije estokih pia (sa po 25-30 vol. postotaka alkohola) resorpcija se
skrauje. Openito se moe rei da resorpcija u prosjeku traje od 15 do 30
minuta, no kod obilnije hrane moe potrajati i do 2 sata.
Nakon resorpcije nastupa eliminacija alkohola iz organizma. Najvie
se alkohola razgradi u jetri, manji dio se izlui nepromijenjen izdahnutim
zrakom, a mokraom i znojem najmanje. U jetri se alkohol razgradi uz
pomo enzima alkoholdehidrogenaze, a razgradnja ide preko acetaldehida
i octene kiseline do ugljinog dioksida i vode.
Ve dugo se pokuava pronai nain da se ubrza izluivanje alkohola
iz tijela da bi se osoba to prije otrijeznila. No takvog sredstva do danas
nema. Brzina razgradnje alkohola u jetri iznosi od 6 do 12 grama po satu
za osobu prosjene teine. Preraunato, to je zapravo oko 50-100 ml vina
na sat. Koncentracija alkohola u krvi nekada se izraavala u promilima, a
danas se izraava u g/kg.

1030
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

lj.2) Alkohol i prometna kaznena djela

Posebna je vanost alkohola za prometna kaznena djela. Koncentracija
alkohola u krvi je glavni imbenik o kojemu ovisi djelovanje alkohola na
ovjeka. Negativno djelovanje alkohola na vid oituje se u smanjenju otri-
ne vida, a utvreno je da alkohol zapoinje s djelovanjem ve kod oko 0,3
g/kg, dok se otrina dubinskog vida znatno smanjuje kod koncentracije od
oko 1,0 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, kada dolazi do slabijeg uoavanja
udaljenosti izmeu dva predmeta.
Kod odreenog broja vozaa se ve kod oko 0,2 g/kg apsolutnog alkoho-
la u krvi javlja optiki nistagmus, pod kojim se podrazumijeva nehotino
pokretanje oiju da bi slika predmeta u pokretu pala na mrenicu. On se
najee javlja kod koncentracija od 0,6 do 0,8 g/kg apsolutnog alkohola u
krvi. Dokazano je pokusima da nistagmus moe kod koncentracija od 0,8
do 1,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi trajati 15 i vie sekundi.
Zbog alkoholiziranosti dolazi do smetnji prostorne orijentacije. Dalje,
ona djeluje na sposobnost i brzinu pravilnog opaanja i donoenje te pro-
vedbu odluka. Nepravilno se procjenjuje brzina i udaljenost nadolazeeg
vozila, slabije se uoavaju predmeti u pokretu. Predodba o situaciji u pro-
metu se oslanja na pogrenu koordinaciju pojedinih gibanja, pa je stoga
nepravilna. Dolazi do trzanja oiju, to oteava fiksiranje predmeta. Pri
promatranju udaljenih predmeta, kao i predmeta u mraku, zjenice se ire,
a na svjetlosti se suavaju.
Uslijed djelovanja alkohola, brzina akomodacije oka poslije "zasljeplji-
vanja" moe se produiti do 60%, a osjetljivost ronice kod koncentracije
od oko 1,0 g/kg apsolutnog alkohola u krvi smanjuje se oko dva puta. Kod
iste se koncentracije pojavljuje i proirenje zjenice oka. Vidni kut trijezne
osobe iznosi oko 180, a moe iznositi, bez pokretanja glave, i do 220, a
kod alkoholizirane osobe on se suava, te voza zbog toga prekasno na ras-
kru uoava vozila koja mu dolaze sa strane.
Trijezan voza u svakoj sekundi prima do 18 individualnih optikih
podraaja od kojih stvara cjelovitu sliku. Onaj s oko 1,0 g/kg apsolutnog
alkohola u krvi prima 4 - 5 optikih individualnih podraaja, dok onaj s
oko 2,0 g/kg apsolutnog alkohola u krvi prima jo samo jedan podraaj u
sekundi. U brzoj vonji, slike mu zbog toga postaju nejasne i mutne, ne-
maju otrinu, a mnogo toga oko sebe nije u stanju zamijetiti. Dolazi i do
pojava dvostrukih slika.
Pri koncentraciji od oko 2,0 g/kg apsolutnog alkohola u krvi ljudi teko
ili vie uope ne mogu razlikovati crvenu od zelene boje na semaforu. U

Izvodi iz teksta autora Zdravka Kovaia, preuzeti iz knjige: Berislav

Pavii i suradnici,
Komentar Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Adami, Rijeka,
2005., str. 189 191.

1031
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

nonim uvjetima vonje pod utjecajem alkohola dolazi do stvaranja ilu-

zija, kada npr. tamna mrlja na cesti predstavlja vozau prepreku koju je
potrebno zaobii, ili zbog nje naglo zakoiti. Navedeno se zamjeuje ve
kod koncentracija 0,5 - 1,0 g/kg apsolutnog alkohola u krvi. Kod koncen-
tracije od 0,4 g/kg apsolutnog alkohola u krvi gubi se sposobnost odreiva-
nja izvora zvuka, kod oko 1,0 g/kg apsolutnog alkohola u krvi kvaliteta i
kvantiteta sluha opadaju za 40%.
Pod utjecajem alkohola reakcijsko vrijeme ili "psihika sekunda", koje
se sastoji od reakcije opaanja opasnosti, shvaanja podataka i izvrenja
odreenih radnji, produava se. Reakcijsko vrijeme prosjenih zdravih
osoba moe iznositi od 0,50 do 1,50 sekunde, a smatra se da optimalno
iznosi 0,75 sekunde. Osim to dolazi do produenja reakcijskog vremena,
raste i broj neispravnih reakcija i pogreaka.
Alkohol jae djeluje na ispravnost reakcije nego na brzinu reakcije, pa
tako kod niskih koncentracija apsolutnog alkohola u krvi moe brzina reak-
cije biti ubrzana, ali se smanjuje kvaliteta reakcije, tako da voza reagira
bre, ali loije. I reakcijsko vrijeme i kvaliteta reakcije pri iznenadnim zvu-
nim ili optikim upozorenjima slabija je kada se alkohol nalazi u fazi resorp-
cije u organizmu nego kada se nalazi u fazi eliminacije iz organizma. To vri-
jedi u sluaju da koncentracija nije prela vrijednost od 1,0 g/kg apsolutnog
alkohola u krvi. Iznad ove vrijednosti koncentracije apsolutnog alkohola u
krvi vie nije odluujue u kojoj se fazi nalazi alkohol u organizmu vozaa.
Razlika u vonji trijeznog i alkoholiziranog vozaa je u sljedeem: i tri-
jezan voza za vrijeme vonje ini pogreke, one su pojedinane, a kako
ih je svjestan, odmah ih i ispravlja. Alkoholizirani voza nije svjestan po-
greaka, tijekom vonje one se zbrajaju, jer ih ne uklanja te ostaju sve
dok traje vonja u alkoholiziranom stanju. Alkohol nije jedini uzronik
nastanka prometne nesree, on je samo jedan od imbenika koji dovode do
nastanka prometne nesree, ali svaka, pa i najmanja koliina alkohola u
krvi vozaa ima negativni utjecaj na vozake sposobnosti.
Nesposobnost vozaa za upravljanje motornim vozilom odreuje se kon-
centracijom apsolutnog alkohola u njegovoj krvi i njegovim ponaanjem. S
porastom koncentracije apsolutnog alkohola raste i nesposobnost vozaa
za sigurno upravljanje motornim vozilima.
Na osnovi izvrenog ispitivanja vozaa, smatra se da su oni ija kon-
centracija apsolutnog alkohola u krvi iznosi do 1,30 g/kg, relativno nespo-
sobni za sigurno upravljanje motornim vozilom, odnosno da su im vozake
sposobnosti smanjene, ali ne bitno.
Takoer se smatra da oni vozai ija koncentracija apsolutnog alkohola
u krvi prelazi vrijednost od 1,30 g/kg jesu apsolutno nesposobni za sigurno
upravljanje motornim vozilom, a vozake sposobnosti su im bitno smanje-
ne. Apsolutno nesposoban za vonju je onaj voza koji je popio toliku koli-

1032
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

inu alkoholnog pia da bi kod te koncentracije apsolutnog alkohola u krvi

svaki voza bio nesposoban za sigurnu vonju.
S porastom koncentracije apsolutnog alkohola u krvi vozaa, statistiki
je dokazano u brojnim ispitivanjima, raste i broj tekih prometnih nesrea.
Prema ispitivanjima K. Freudenberga, ako vjerojatnost da doe do promet-
ne nesree sa smrtnim ishodom, ili s ozljedama, ili samo s materijalnom
tetom, kod trijeznog vozaa s koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi
od 0,00 g/kg, iznosi 1,00, tada je vjerojatnost da doe do smrtnog ishoda
kod vozaa s koncentracijom od 0,50 g/kg ve 2,5 puta vea.
Pri koncentraciji od 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, a to pred-
stavlja granicu relativne i apsolutne nesposobnosti za sigurno upravljanje
motornim vozilom, vjerojatnost da e doi do prometne nesree sa smrt-
nim ishodom je 11 puta vea nego kod trijeznog vozaa s koncentracijom
od 0,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, ili oko 4 puta vea od onog koji u
krvi ima 0,50 g/kg apsolutnog alkohola.
Dokazano je da alkohol i pri niim koncentracijama dovodi do psihi-
kih promjena, pa ljudi postaju slobodniji, smanjuje im se samokritinost,
raste osjeaj vlastite vanosti, javlja se euforija, a govore i rade ono to
u trijeznom stanju ne bi radili. Kod koncentracija od 0,50 g/kg pa do oko
1,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, zbog poveanog osjeaja sigurnosti,
vozai su skloni brzoj, riskantnoj vonji i nepaljivim pretjecanjima.
Karakteristino ponaanje vozaa sa srednjim koncentracijama apsolut-
nog alkohola u krvi je prebrza vonja uz zadravanje smjera kretanja te
izlijetanje na zavojima. Pri visokim koncentracijama apsolutnog alkohola
u krvi vozae je na cesti najlake prepoznati po polaganoj vonji, vonji
u cik-cak liniji, a prometne nesree najee prouzrokuju zbog premalog
bonog razmaka.
Kad voza pod utjecajem alkohola tvrdi da bolje vozi ako mu je koncen-
tracija apsolutnog alkohola u krvi via od doputene nego kad je u trijeznom
stanju, moe se zakljuiti da je to posljedica smanjene samokritinosti.
Neke osobe, dodue, bolje podnose alkohol od drugih, navikli na alkohol
mogu ga i bre razgraivati, a svakodnevne, uobiajene i automatizirane
radnje mogu izvravati bez nekih vidljivih grubljih ispada. Ali zato kom-
plicirane i sloene radnje, kao i iznenadne prepreke na cesti, dakle radnje
koje moraju izvriti kod neoekivanih novostvorenih uvjeta, i nenaviknuti
i naviknuti na alkohol podjednako loe izvravaju. Znaenje navike na al-
kohol obino se precjenjuje.
Testiranjem vozaa Drgerom i kemijskom analizom, mogue je u nji-
hovom organizmu dokazati i prisutnost tzv. endogenog alkohola ili fizio-
lokog alkohola, ije podrijetlo u tijelu nije u potpunosti razjanjeno. To je
alkohol koji se stalno nalazi u organizmu pojedinih osoba koje nisu konzu-
mirale alkoholna pia.

1033
 KRIMINALISTIKA

Forenzika literatura priznaje postojanje endogenog alkohola u koncen-

tracijama od 0,01 do 0,03 g/kg. Svaka via koncentracija alkohola u krvi,
uz pretpostavku da je uzorak na analizu uzet na propisani nain, poslje-
dica je konzumacije alkoholnih pia. Niti Drger, a niti kemijska analiza
nije u mogunosti utvrditi je li koncentracija do 0,03 g/kg alkohola u orga-
nizmu posljedica endogenog alkohola ili konzumacije alkoholnog pia.
Sluajevi prometnih kaznenih djela poinjenih pod utjecajem alkohola
(i drugih stanja) mogu se podijeliti u dvije skupine. Za one sluajeve u ko-
jima je (prethodno) uzimanje alkohola, droga, lijeka ili neki drugi uzrok,
doveo vozaa do toga da tempore criminis nije mogao shvatiti znaenje
svojega djela ili upravljati svojim postupcima, primjenjuje se i u odnosu na
prometna kaznena djela odredba o samoskrivljenoj neubrojivosti (actiones
liberae in causa seu ad libertatem relatae lanak 41. Kaznenog zakona).
Kljuno mjesto za pravilno rjeavanje konkretnog predmeta imaju postu-
povna pitanja utvrivanja injenica 1) prisustva alkohola u tijelu poinitelja
(i rtve, iznimno drugih osoba), njegove koncentracije i 2) djelovanja alkoho-
la na svijest i volju poinitelja djela (iznimno rtve). Utvrivanje alkohola u
organizmu je zapravo utvrivanje stanja alkoholne intoksikacije, akutnog
pijanstva. Zakon predvia uporabu etilometra (alkometra), lijenikog preg-
leda, te kemijskotoksikoloku kvantitativnu analizu. To su metode koje su u
podruju prekrajne odgovornosti metode druge razine, koje se provode pod
zakonskim uvjetima (poricanje ispitanika, provjera rezultata prve razine).
Metode prve razine nisu dovoljno diferencirane (poput obinoga lije-
nikoga pregleda) da bi mogle pouzdano odgovoriti na drugo, za kazneno
pravo posebno vano pitanje konkretnoga utjecaja na duevne i tjelesne
sposobnosti sudionika prometa. Kliniki nalaz daje sigurnu dijagnozu
akutnog pijanog lakeg stanja samo u vrlo ogranienom broju sluajeva.
Pri tome je takav pregled otean zbog vanjskih okolnosti (strah, ok iza-
zvan nesreom, prikrivanje znakova, tzv. "situacijsko" otrenjenje). Lije-
niki pregled radi utvrivanja prisustva alkohola u organizmu ispitanika
sastoji se od veeg broja psihosenzornih i psihomotornih testova (Rom-
berg-ov pokus, rotacijski nistagmus itd.).
I unato iskustvu lijenika, koji svakodnevno obavljaju navedena ispi-
tivanja, deava se da zapaanja lijenika o stanju alkoholiziranosti nisu su-
kladna analizom utvrenim koncentracijama apsolutnog alkohola u krvi
testiranih osoba. U pojedinim sluajevima, nakon prometne nesree, zbog
oka, voza se ponaa tako da lijenik nije u stanju zapaziti djelovanje alko-
hola. To je tzv. situacijsko ili prividno otrenjenje, kada se moe previdjeti
djelovanje alkohola, iako je analizom utvreno da koncentracija apsolutnog
alkohola u krvi iznosi 2,00 g/kg, pa ak i 3,00 g/kg. Suprotno tome, osoba
koja
je tijekom prometne nesree doivjela potres mozga, za vrijeme pregleda
e, iako nije pod utjecajem alkohola, ostavljati dojam alkoholizirane osobe.

1034
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

8. Postupanje s tragovima

a) Otkrivanje i pronalaenje tragova

Pronalazak tragova bitno ovisi o opim morfologijskim znaajkama i kon-

kretnim okolnostima ostvarenja djela, tipinim svojstvima tragova o ko-
jima je bilo rijei u prethodnom izlaganju, kao i o modalitetima radnje u
okviru koje se ta zadaa ostvaruje.
To je tipina i kljuna radnja heuristike kriminalistike. Kao silogisti-
ka (pret)postupovna djelatnost se, u pravilu, izvodi u okviru hitnih radnji
osiguranja dokaza. Nju bitno oznauje urnost, stvaranje ope slike o (vje-
rojatnom) djelu, odreivanje zadae otkrivanja tragova, pronalazak trago-
va u uem smislu.
urnost je nuna jer su tragovi kaznenoga djela podloni promjenama
i nestanku zbog djelovanja vanjskih prirodnih imbenika i utjecaja treih
osoba. Opa slika o djelu temelj je preliminarne radne hipoteze na temelju
koje se prema metodikome modelu izvodi konkretna zadaa pronalaska
tragova.
Uspjeh te djelatnosti odreuju mnogi imbenici objektivne i subjektivne
naravi. Sredinju ulogu, ipak, ima sposobnost kriminalista da otkrije tra-
gove (opim pregledom mjesta dogaaja koje je kao cjelina takoer sloeni
trag, da misaonom djelatnou i uvidom u konkretne prilike utvrdi doticajne
"kontaktne" zone u kojima treba traiti latentne tragove, objekte - nositelje
tragova), prepozna njihove temeljne odnose (kljuni trag, "jezgru" i pratee
tragove, kauzalni mehanizam nastanka traga, da razjasni nedostatak poje-
dinih tragova, naknadne okolinske utjecaje i druge okolnosti).
Vrlo znaajne skupine razliitih tragova zahtijevaju posebnu strunost
ve u tom prvom stadiju njihova prikupljanja. To odreuje i sudionike kon-
kretne (izvan)postupovne djelatnosti otkrivanja tragova, ali i sredstva po-
mou kojih e takvi tragovi biti pronaeni i osigurani. Postupovne radnje
kojima se ostvaruje pronalazak tragova jesu pretraga objekata (stana,
prostora, osoba), oevid (sa ili bez strune pomoi) i vjetaenje.
Da bi se tragovi mogli zatititi, treba ih pronai. Pronalaenje tragova
diktirano je objektivnim i subjektivnim initeljima. Objektivni su initelji:
vrsta (karakter) kaznenog djela i njihovi modaliteti (osobito nain poinje-
nja i mjesto poinjenja). Subjektivni initelji vezani su uz linost poinite-
lja, tzv. kriminalnu uvjetovanost linosti poinitelja. Vrijedi ope pravilo:
bez obzira na fazu postupka, potrebno je pronai to vie kriminalistiki
relevantnih tragova, jer izolirano ispitivanje i tumaenje samo nekih tra-
gova moe dovesti do pogrenih zakljuaka.
Pronalaenje i osiguranje tragova na mjestu kaznenog dogaaja, a, kako
je istaknuto, to su sva mjesta u vezi s kaznenim dogaajem, hitno je i nuno.

1035
 KRIMINALISTIKA

Razlozi su sljedei: na licu mjesta

postoji opasnost od nastanka dviju
vrsta promjena - jednih koje na-
staju neovisno o ljudskoj volji ili
vanjskih utjecaja samom injeni-
com postojanja kemijsko-fizikalnih
procesa u materiji, a koji utjeu na
kvalitetu i kvantitetu materije tra-
ga ili predmeta; rije je o promje-
nama u samoj strukturi materije;
drugih koje nastaju zbog razlii-
tih vanjskih utjecaja na tragove i
predmete, kao to su namjerno ili
nenamjerno djelovanje ljudi, djelo-
vanje ivotinja, insekata, mikroor-
ganizama i sl., kao i ve navedeno
negativno djelovanje atmosferilija
i sl. Ovi utjecaji posebno su tetni
kada je rije o mikrotragovima.
Zbog navedenih utjecaja, prete-
kom vremena, koje moe biti vrlo
kratko, tragovi mogu promijeniti
svoju prirodu, svoj oblik (formu), di-
menzije (koliinu), supstanciju (kak-
vou), svojstva, boju, energetsko
i agregatno stanje, kompaktnost,
orijentaciju, starost, temperaturu i
Slika 88. sl. Dolazi do promjene meusobnih
Hodogram postupanja s tragovima odnosa i poloaja tragova u smislu
longitudinalne i transverzalne osi,
kao i do promjena svojstava nositelja tragova. Tragove koji su izrazito skloni
navedenim promjenama kriminalisti zovu prolazni ili privremeni tragovi.
Svaku kriminalistiku, a ujedno i kaznenopravnu situaciju, karakteri-
zira injenica da pretekom vremena dolazi do promjena informativnog sta-
nja, i to na gore, bez obzira radi li se o informacijama materijalne prirode
(tragovi i predmeti) ili personalne prirode (osobe kao izvori informacija).
Traseoloki informacijski deficit pojava je s kojom treba uvijek raunati.
Da bi se tragovi i predmeti kaznenog djela adekvatno osigurali na licu
mjesta, potrebno je poznavati vrste tragova, njihove pojavne oblike (morfo-

Hodogram je sastavio elimir Radmilovi.

1036
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

logija) i mehanizme nastanka. Potrebno je planski postupati tijekom osigu-

ranja lica mjesta i koristiti potrebna raspoloiva priruna sredstva. Trago-
ve treba osigurati i onda kada veza izmeu njih nije oita, ili je dvojbena.
Danas, na prvi pogled, bezvrijedan trag, sutra moda klju za rjeenje slu-
aja. Za korektnost i istou stvarnih dokaza prijeko je potrebno unaprijed
izbjei pogreke pri osiguranju lica mjesta i tragova i predmeta na njemu.

b) Osiguranje tragova

Osiguranje tragova ukljuuje poglavito osiguranje mjesta pronalaska traga,

zatim osiguranje traga u uem smislu rijei. Osiguranje traga ostvaruje se
razliitim metodama ovisno o znaajkama traga i mjesta u kojemu se nalazi.
Osim izravnoga fizikoga smisla, osiguranje ima i jamstveno postupovno
znaenje. To se izraava postupovnim odredbama koje zahtijevaju da se rad-
nje namijenjene uglavnom osiguranju tragova (kao fazi traseolokoga ispi-
tivanja) izvedu na nain da se osigura mogunost ocjene istovjetnosti traga.
U prvome redu namee se obveza odreenoga naina biljeenja znaaj-
ki traga (opisom, mjerenjem, tehnikim snimanjem, fizikim osiguranjem,
koritenjem kriminalistiko-tehnikih postupaka ili posebnih metoda
i naina, prigodno koritenim pomagalima, skicom, crteom, registracij-
skim zapisima, kopiranjem, preslikom, modeliranjem, uzimanjem otisaka,
odvajanjem, rekonstruiranjem itd.). Kod pojedinih kategorija kaznenih
djela mogu u tome smislu postojati posebni, izriitim propisom predvieni
ili praksom standardizirani zahtjevi kojih se bezuvjetno treba pridravati
(vjetaenje mrtvoga tijela, narkotinih tvari, delikti zagaivanja mora i
uzimanje uzoraka, utvrivanje alkohola u tijelu itd.).
Zadaa osiguranja traga, u pravilu, aktualna je u heuristikoj fazi istra-
ivanja kaznenoga djela, ve u sklopu polazne cjeline koja se metodoloki
oznauje kao prvi zahvat. Meutim, tu se mora uzeti u obzir nunost po-
sebnoga postupanja prema tragu kao objektu koji e u formalnom smislu
biti koriten u kaznenom postupku za utvrivanje injenica.
Propusti u osiguranju traga mogu to onemoguiti. Zbog toga se kao
opa smjernica moe postaviti zahtjev da se integritet tragova od prvo-
ga zahvata i tijekom cijeloga postupka osigura na postupovnim pravilima
predvien nain. Tu, dakle, valja posegnuti za silogistikim mjerama, for-
malnim radnjama kaznenoga postupka.
Osiguranje tragova provodi se osiguranjem lica mjesta. U osnovi, ono
se sastoji u zabrani pristupa na lice mjesta nepozvanim osobama te pro-
vizornoj zatiti tragova kaznenog djela, ako je to nuno, prirunim raspo-
loivim sredstvima. Na licu mjesta nita se ne smije dirati, niti se smije
pomicati prije nego to je traseoloka situacija u tijeku oevida fiksirana.

1037
KRIMINALISTIKA

Ra
spore
d i
razli
itost
opera
tivno-
takti
kih
mjera
osigu
ranja
lica
mjes-
ta
ovisi
i o
vrsti i
teini
kazne
nog
djela.
Da bi
se
adekv
atno
osigu
Slika 89. Kutije i vreica za aserviranje ralo
tragova lice
mjesta s tragovima, na njemu treba pravilno odrediti krug lica mjesta. To
esto nije samo onaj prostor na kome se nalaze vidljivi tragovi i predme-
ti kaznenog djela, nego i ira okolina, kao i pretpostavljeni put dolaska i
odlaska poinitelja.
Tragovi su izloeni promjenama osobito zbog djelovanja atmosferskih
prilika, pa ih treba provizorno zatititi. Nain zatite diktiraju atmosfer-
ske prilike, stanje na licu mjesta (otvoren ili zatvoren prostor, topografija
lica mjesta i sl.), vrsta tragova i njihova lokacija te raspoloivost sredsta-
va za provizornu zatitu. U pravilu, zatita se svodi na improvizaciju. Pri

1038
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

tome treba paziti na tzv. situaciju traga, pod kojom se podrazumijeva po-
loaj, forma (oblik), veliina i meusobni odnos tragova, cjelokupni izgled
lica mjesta kaznenog dogaaja.

c) Analiza tragova

Razjanjavanje (tumaenje) tragova bitno je osobito kao silogistika kri-

minalistika djelatnost. U heuristikoj kriminalistici ono je vano u opera-
tivnom smislu. U kaznenome postupku, naime, razjanjavanje i tumaenje
tragova dio je djelatnosti izvoenja i ocjene dokaza.
Budui da je dosadanje izlaganje pokazalo sloenost traseolokoga
ispitivanja u kaznenome predmetu, ocjena dokaza koji se sastoje u trago-
vima bitno ovisi o njihovoj naravi, posebice pripadnosti odreenoj skupini
tragova te o odnosu prema drugim izvorima saznanja.
Narav traga odreena je znaajkama o kojima je bilo govora u ranijem
izlaganju. Ve ta okolnost moe nametati posebnosti u postupanju prema
dotinom tragu. Niz je tragova koji zahtijevaju posebnu strunu analizu i
bez koje nije mogua njihova postupovna uporaba. Za neke tragove to izri-
ito zahtijevaju postupovne odredbe (mrtvo tijelo, ozljede, trovanje).
U primjeru takvih tragova nuno je vjetaenje, to znai da sud mora
biti sposoban uporabiti vjetaenje, a vjetak sposoban obaviti zadatak
vjetaenja. U taj prvi, opi uvjet, ukljueni su brojni nii zahtjevi koji se
odnose na prikladnu pripravu vjetaenja, pravilan odabir vjetaka, jasno
postavljanje zadaa.
Trag je, u pravilu, indicij. Ako je rije o tragu kao neutralnom poredbe-
nom uzorku, uzima se da je on pomona injenica. On se najprije ocjenjuje
samostalno i konvergira s drugim izvorima saznanja. To je daljnja okolnost
koja od suda zahtijeva poznavanje realnoga dosega uporabljenih metoda,
utjecaja konkretnih okolnosti kriterija znanstvenoga vrednovanja traga.
Na toj osnovi posebnu pozornost treba pokloniti vrlo razvijenim, za
kazneni postupak bitnim metodama identifikacije, o kojima se govori u
nastavku izlaganja. Ako se, naprotiv, trag ne ocjenjuje na temelju vjeta-
enja, tada sudac mora imati nuna znanja o njegovim temeljnim svoj-
stvima, vrlo strogo analizirati njegove morfologijske znaajke, pouzdanost
dokaza u kojemu je fiksiran, prikladnost traga kao dokaza za utvrivanje
odreene injenice. Tu na prvome mjestu mora potivati posebne zahtjeve
koje kriminalistika predvia u odnosu na stanovite kategorije tragova i
pojedine vrste kaznenih djela (posebni dio traseologije).
Kad tragove analiziraju strune osobe, one koriste odgovarajua sred-
stva i metode. Sredstva i metode pripadaju razliitim prirodnim znanosti-
ma, poglavito podruju fizike i kemije.

1039
 d) Ispitivanje tragova

Ispitivanje tragova, u pravilu, provodi se u tijeku oevida, i to u dinamikoj

fazi. Bitno je da je tragovima osiguran njihov identitet, integritet, izvorna
struktura, da nije dolo do kakvih izmjena, unitenja, kontaminacija ili da
su postali nepogodni za daljnje ispitivanje.
Sredinji zadatak ispitivanja mjesta dogaaja jest obrada tragova. Pod
tim pojmom podrazumijeva se: pronalaenje ili nepronalaenje oekivanih
tragova, njihov izmjer, analiza strukture i pripadnosti, osiguranje, snima-
nje, skiciranje i sl.
Ovisno o morfolokoj strukturi tragova prilazi se s kriminalistiko-teh-
nikog polazita njihovoj detekciji, konzervaciji, aserviranju i spoznajnom
koritenju. Pri tome brojnost i raznovrsnost tragova zahtijevaju razliit
pristup u njihovoj obradi i ispitivanju. Mora se imati na umu radi li se
o trodimenzionalnim, povrinskim, statikim ili dinamikim, lokalnim ili
perifernim tragovima nanosa i formi itd.
U osnovi, ispitivanje i interpretacija tragova ini se prema mehaniz-
mima njihova nastanka u fizikalnom smislu, tj. s obzirom na strukturu
djelovanja sila. Da bi se ispitalo tragove lege artis, treba primijeniti kri-
minalistiko-tehnika pravila pojedinih metodika i podijeliti ih prema tak-
tikim cjelinama. Rije je o operacionalnoj diobi tragova, koja omoguava
sustavni pregled najvanijih znaajki pojedinih skupina tragova.
Iz svakodnevne kriminalistike prakse poznato je da tragovi na mjestu
kriminalnog dogaaja (ili mjesta koja su s njim u vezi) mogu sami za sebe
ili u kombinaciji s iskustvom kriminalista i drugim dokazima pruiti niz
relevantnih informacija o kaznenom djelu i poinitelju.
To mogu biti informacije o tijeku i nainu poinjenja kaznenog djela, o
vje-
rojatnom poinitelju i njegovu ponaanju tempore delicti (profesionalno,
ama-
tersko-diletantsko, afekt i sl.), njegovu poznavanju lokalnih prilika, fizikim
karakteristikama, njegovim sposobnostima, motivu i sl., tzv. indirektna kri-
minalistika identifikacija poinitelja. U osnovi, ispitivanjem tragova utvr-
uje se postojanje kaznenog djela, poinitelja i suuesnika, rtve, tete i sl.
Posebna vrijednost tragova je u tome to oni pomau kod provjere perso-
nalnih dokaza ako se pojavi sumnja glede tonosti iskaza osoba. Oni mogu
posluiti i kao tipino sredstvo za pobuivanje memorije osoba. Vidimo da
ove promjene materijalne prirode u vidu tragova, ali i predmeta kaznenog
djela, kao objektivni nalaz pruaju niz informacija o kaznenom dogaaju.
Rije je o tzv. stvarnim dokazima, odnosno kada res ipsa loquitur. Da
bi te materijalne promjene u objektivnoj stvarnosti mogle biti koritene
u kaznenom postupku, mora ih saznati i utvrditi tijelo postupka na na-
in propisan Zakonom o kaznenom postupku. Rije je o izvoenju dokaza
u postupovnom smislu. Meutim, da bi ti stvarni dokazi kao svojevrsni

1040
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

nositelji informacija materijalne prirode (signali) bili dokazi, moraju biti

uvedeni u postupak, dakle, saznati i koriteni u dokazne svrhe bez pomoi
strunih osoba ili vjetaka.
Drugim rijeima, stvarni dokazi su promjene objektivne prirode koje
tijelo postupka moe spoznati i ocijeniti bez posebnog strunog znanja
izvanpravnih podruja. To su sluajevi kad ti dokazi ne trae struno obja-
njenje, nego govore sami za sebe. Oni mogu zahtijevati identifikaciju, ali
se time ne dovodi u pitanje njihovo koritenje u dokazne svrhe.
Stvarne dokaze o kojima je rije stvara poinitelj kaznenog djela, a ti-
jelo postupka ih pronalazi, interpretira i koristi u dokazne svrhe. U ma-
terijalnim promjenama u vidu tragova (ali i predmeta) sadrane su infor-
macije "na materijalan nain". One trae ispitivanje i deifriranje. Stvarne
dokaze ne predstavljaju samo postojei tragovi i predmeti u vezi s kazne-
nim djelom, ve i njihovo nepostojanje, odnosno postojanje suprotno uobi-
ajenom hodu stvari ili odreenoj verziji (tzv. negativne injenice).
Uloga tragova kao stvarnih dokaza golema je kada se ima u vidu da ti-
jelo postupka uvijek ima posla s kaznenim dogaajima (djelom) kao doga-
ajem iz prolosti. Tijelo postupka na temelju tragova misaono rekonstru-
ira sliku kaznenog dogaaja postavljanjem verzija na osnovi materijalnih
promjena (ali i "idealnih" tragova u svijesti ljudi - engrami). Kad je rije
o stvarnim dokazima kao zajednikom pojmu za vie vrsta materijalnih
promjena, vana je njihova podjela.
Prema kriteriju uzronosti dijele se na: 1. promjene poloaja stvari u
prostoru i vremenu, tzv. "trag situacije"; 2. mehaniko premjetanje ma-
terije, pojava nove stvari ili njen nestanak; 3. izmjena energetskog sta-
nja stvari (zagrijavanje, hlaenje i sl.), faznog stanja stvari (ubrzavanje,
usporavanje), same strukture materije i agregatna promjena materije;
4. razdvajanje jedinstvene stvari na pojedine sastavne dijelove (odvajanje,
separacija) i 5. primjena odreene stvari u konkretnim uvjetima mjesta i
vremena na individualan nain (tehniki modus operandi).
Prema funkcionalnom kriteriju razlikujemo: 1. predmete koji su poslu-
ili kao sredstvo poinjenja kaznenog djela, 2. predmete koji su proizali
iz kaznenog djela, 3. predmete koji su pribavljeni kaznenim djelom ili do-
biveni kao nagrada za poinjeno kazneno djelo, 4. predmete na kojima se
mogu nai tragovi kaznenog djela, 5. predmete koji slue osvjetljavanju
osobe poinitelja i motiva djela, i 6. sve druge predmete koji mogu biti od
vanosti za otkrivanje kaznenog djela i poinitelja, kao i utvrivanje nje-
gove kaznene odgovornosti.
Podjela prema znanstvenim podrujima (disciplinama) primjenjuje se
u ispitivanju pojedinih vrsta tragova i pokazuje kako gotovo sva znanstve-
na podruja daju prinos ispitivanju i vjetaenju tragova. Prije svega, to
su matematike znanosti, koje ine temelj niza klasifikacija, npr. daktilo-

1041
skopskih. Geometrija kao posebna grana matematike predstavlja osnovu
svake metrike fotografije. Matematike metode igraju veliku ulogu u ba-
listikim vjetaenjima itd.
Primjena metoda fizike u postupku vjetaenja tragova svestrana je,
neposredna, a zbog egzaktnosti, kao i matematike metode, osjetljivosti i
sigurnosti, vrlo je prihvatljiva. To je veliko podruje optike tehnike i istra-
nog, laboratorijskog instrumentarija. Metode kemije dolaze do izraaja u
mikrokemijskim ispitivanjima niza tvari. Metode biologije primjenjuju se
kod ispitivanja biologijskih tragova, poglavito humanog podrijetla. U kri-
minalistikim ispitivanjima primjenjuju se i tehnike mineralogije, botani-
ke i zoologije. Od primijenjenih znanosti treba istaknuti metalografiju i sl.
Nakon niza povijesnih zabluda o dokazivanju putem personalnih do-
kaza i priznanja, do opeproklamiranog, suvremenog stava o potrebi ma-
terijalnog dokazivanja, drimo potrebnim izloiti tijek postupanja s mate-
rijalnim tragovima, kako bi oni zadrali svoje karakteristike i neupitnost
integriteta, neophodne za ostvarenje mogunosti da u nekom daljnjem pos-
tupku budu procijenjene dokazom.

9. Taktika vanost odsutnosti tragova

Tragovi mogu izostati zato jer ih je poinitelj kaznenog djela izbjegao poseb-
nim nainom poinjenja djela koji odstupa od onoga to bi se normalno oe-
kivalo u konkretnoj situaciji, tako da ne nastaju i ne ostaju tipini tragovi.
U izvjesnom smislu, rije je o posebnoj kriminalnoj tehnici kojom se
preventivno uspijeva izbjei uobiajene tragove. Drugi je nain da se tra-
gove naknadno odstrani ili uini neupotrebljivima. Tada ostaju tragovi od-
stranjivanja, koji su kriminalistiki takoer relevantni i pruaju brojne
informacije o poinitelju i njegovu ponaanju.
Pronalazak ili nepronalazak tipinih tragova vaan je u heuristikoj
kriminalistici jer o tome ovisi stvaranje verzija i cjelokupna dalja otkriva-
ka aktivnost.

10. Pregled traseolokih i registracijskih metoda

a) Kriminalistika fotografija
Kriminalistika fotografija je sustav znanstvenih postavki i metoda koje
se na njima osnivaju, naina i vrsta fotografskog snimanja, koji se pri-
mjenjuju pri prikupljanju i ispitivanju stvarnih dokaza i realizaciji drugih
mjera na planu suzbijanja kriminaliteta. Kriminalistika fotografija razli-

1042
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

kuje se od ope po pravnoj osnovi za primjenu, cilju primjene, specifinos-

tima objekata snimanja i po pravilima snimanja (v. izlaganje supra Glava
XXIV. pod c).
Pod metodama kriminalistike fotografije danas se podrazumijevaju
pravila i naputci za izbor tehnikih sredstava i naina njihove uporabe
s obzirom na cilj snimanja i svojstva objekata snimanja. Rije je o izbo-
ru kamera, materijala i pomonog pribora, osvjetljenja i izbora para-
metara snimanja, nainima razvijanja i fiksiranja negativa i pozitivnog
materijala.
Nain snimanja predstavlja skup pravila koja imaju zadau osigurati
rjeenje informacijskih i taktiko-operativnih zadataka. Drugim rijeima,
to je odgovor na pitanje: to, kada, kako i kojim redom snimati, iz kojeg
poloaja (kut snimanja) i koje perspektive. Nain snimanja odreuje se
prema konkretnoj situaciji i cilju snimanja. Kriminalistika fotografija
primjenjuje se kako u sustavu registracije i identifikacije osoba, stvari
i dogaaja, tako i u operativnom radu policije i kriminalistikim vjeta-
enjima. Kriminalistiku fotografiju moemo podijeliti na registracijsku,
operativnu i istranu.
Registracijska kriminalistika fotografija je ona koja slui za snimanje
osoba i stvari koje se unose u kriminalistike evidencije i slue identifika-
ciji osoba i stvari. Tipini predstavnik je signaletika fotografija. Operativ-
na kriminalistika fotografija ima irok spektar zadataka, koji su uglav-
nom vezani uz pronalaenje i fiksiranje tragova i predmeta kaznenog dje-
la i specifinog ponaanja odreenih kategorija osoba. Ona se dijeli na:
oevidnu, tajnu, reprodukcijsku i projekcijsku.
Pod istranom kriminalistikom fotografijom treba podrazumijevati fo-
tografiju koja se koristi u postupcima koji omoguuju da se nevidljivi tra-
govi uine vidljivim, dakle, primarno u podruju vjetaenja. Ona je nala
posebnu primjenu u istranoj kriminalistikoj tehnici na dva naina: za
dokumentiranje nalaza vjetaka i kao metoda saznanja novih injenica.
Ovoj kategoriji fotografija pripadaju: makro i mikrofotografija, fotografi-
ranje pod razliitim uvjetima osvjetljenja (koso, upadno i prodorno svjetlo,
prolazno), fotografiranje raznobojnim filterima, nevidljivim zrakama i sl.
Fotografija predstavlja vano sredstvo za fiksiranje injeninog stanja
na licu mjesta. Primarno se koristi na licu mjesta tijekom oevida. Njen je
zadatak da potpuno, vjerno i pregledno dokumentira utvreno injenino
stanje. Naine fiksiranja odreuju i faze oevida, o emu je ve bilo rijei.
Kriminalistiki fotograf, osim odgovarajue tehnike, mora imati i posebna
znanja. Treba poznavati ne samo zakone optike ve i razliita djelovanja
spektralnog sastava svjetlosti kako bi odgovarajuim izborom filtera i ma-
terijala za snimanje bio u stanju to vjernije reproducirati injenino sta-
nje s lica mjesta u totalu i detaljima.

1043
KRIMINALISTIKA

S
ve
fotog
rafije
treba
ju
prika
zivat
i
izgle
d
lica
mjes
ta u
sklad
u s
nai-
nom
gledanja ovjeka. S l i k a 9 0 , Fotografiranje mikrotragova Fotografija takoer
mora omoguiti kvantitativno
usporeivanje poloaja i veliina tragova i predmeta. Stoga treba snimiti
dvije vrste kriminalistike fotografije: panoramsku i razmjernu.
Panoramska fotografija sastoji se u snimanju lica mjesta po dijelovima,
pa se kasnije te fotografije spajaju u cjeline. Postoje dva naina za izradu
panoramskog snimka: linearan i kruni. Razmjerna fotografija predstav-
lja nain fotografiranja koji omoguava mjerenje pojedinih veliina na fo-
tografiji poslije oevida. Pri tome prema sloenosti problema treba voditi
rauna o tome da a) sve veliine koje treba izmjeriti lee u jednoj ravnini i
b) da su veliine koje treba mjeriti rasporeene u prostoru. U prvom slua-
ju razmjerna fotografija je jednostavna, a u drugom sloena. Nema potre-
be na ovom mjestu elaborirati postupak snimanja i mjerenja.
Mikrofotografija je, ustvari, snimanje pomou mikroskopa. Ovom foto-
grafijom dobivaju se snimljene pojedinosti nerazmjerno vee od njihove
prirodne veliine. U pravilu, fotografira se tako da se odgovarajue fotoka-
mere prilagode okularu mikroskopa pomou posebnog adaptera. Snimaju
se mikroskopski sitni predmeti i mikroreljef odreenih povrina. Pod mi-
krofotografijom podrazumijeva se snimanje objekata sa eljom da se dobi-
je snimka znatno vei od snimljenog objekta ili osobe. Za tu svrhu upotreb-
ljavaju se objektivi s kratkom fokusnom daljinom i specijalne fotografske
ploe s tankim slojem emulzije i sitnozrnastom povrinom.

1044
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Slika 91. Fotografiranje uz mjernu traku

Slika 92. Nepravilni i pravilni kut fotografiranja

Bertillon je stvorio tzv. metriku fotografiju, koja omoguava da se oba-

ve sve vrste mjerenja i rekonstruira plan mjesta koje se snima na osnovi
jedne jedine fotografije. Rije je o snimanju pod posebnim uvjetima, pri
emu ne postoji potreba izotravanja pri snimanju, jer je na snimku sve
otro od 1,5 m do beskonanosti. Rekonstrukcija plana prema metrikoj
fotografiji vri se povlaenjem niza vertikalnih crta i tako se dobiva uda-
ljenost pojedinih predmeta na snimci. Loa strana ovog metrikog sustava
bila je u tome to zahtijeva specijalan aparat, koji je glomazan.
Heindl je, da bi otklonio nedostatke Bertillonova metrikog sustava u
prak-
si, predloio jednostavniji sustav. On se sastoji u tome da se pored predmeta
koji se snimaju stavlja jedan predmet poznatih dimenzija (obino drvena

1045
kvadratna daica, bijelo obojena, ija je stranica 50 cm). I po ovoj metodi
rekonstrukcija je bila dosta duga i esto je davala samo pribline rezultate.
Razvojem kibernetike i elektronike tehnologije dolazi do pojave novih
fotografskih tehnika koje se, za razliku od analogne ili klasine fotografije
temeljene na svjetlosnom zapisu na negativskom materijalu-filmu, temelje
na svjetlosnom zapisu na elektronskom mediju tzv. chipu. S obzirom na uo-
ene trendove moe se pretpostaviti da e spomenute tehnologije u skoroj
budunosti u potpunosti "izgurati" klasinu fotografiju. Ova fotografija jo
uvijek trpi prigovore usmjerene na mogunost krivotvorenja. Navedena mo-
gunost postoji, meutim, tog prigovora nije liena ni klasina fotografija.
Izraz "palimpsest" upotrebljava se za stare pergamentske rukopise koji
su, veinom zbog oskudice materijala ili zbog nekih drugih razloga, bili
sastrugani radi ponovne uporabe. Tako se javio fenomen da se na velikom
broju pergamentskih rukopisa nalazi vie slojeva pisanog teksta. Ve dav-
no pristupilo se palimpsest-istraivanjima, iji je cilj utvrivanje sadraja
ranije unitenih tekstova.
U poetku su se koristile kemijske metode. Dobiveni su mnogi raniji
tekstovi, ali ih je jo vei broj uniten. Kasnije se pristupilo koritenju
fotografskih metoda. One se temelje na injenici da se intenzivnim osvjet-
ljavanjem, bilo sa svjetlom koje pada, koje probija ili ima razliiti upadni
kut, postiu vei kontrasti koji omoguuju dobivanje traenog teksta. Kao
izvori svjetla primjenjivane su lampe s lunim osvjetljenjem ili ivinim
svjetlom. Uz navedeno osvjetljenje primjenjivani su i razliiti filteri koji
poveavaju kontrast.
Poznati fiziar Kegel primijenio je ultravioletnu osvjetljenje palimpses-
ta i snimanje radi itanja. Osim UV lampe, primjenjivao je i ivinu lampu.
Kriminalistika tehnika je za svoje potrebe uvela primjenu ultravioletnih
lampi i ivinih lampi. Naime, UV zrake imaju to svojstvo da veliki dio tva-
ri mogu dovesti do toga da ponu fluorescirati.
Ustvari, rije je o luminiscenciji koja se, grubo reeno, dijeli na fluores-
cenciju - svjetlucanje za vrijeme zraenja UV zraka i fosforescenciju koja
traje i poslije zraenja, dakle, naknadno svjetluca. Danas se npr. u kri-
minalistikim laboratorijima obavljaju luminiscentne analize u filtrira-
nom UV svjetlu. Na taj nain mogue je razlikovati vrste papira, bankno-
te, taksene marke, ljepila, ulja, masti obojene tvari i sl., odnosno utvrdi-
ti falsifikate. Osnovni princip palimpsest-fotografije, itanje bez oteenja
prvobitnog teksta, danas se iroko primjenjuje u svakodnevnoj praksi u
kriminalistikim laboratorijima.
Sadraj fotografije, kao specijalni izvor informacija iz tzv. tehnikih re-
gistracija, opeprihvaen je kao dokaz sui generis. Naravno, da bi odree-
na fotografija, odnosno njen sadraj, ono to prikazuje, bila prihvaena kao
dokaz, moraju biti poznati putovi koji su doveli do nastanka fotografije.

1046
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Ipak, izgleda da se u svakodnevnoj praksi tom dokazu ne prilazi dovoljno

kritiki, ponajprije zbog toga to fotografija djeluje vrlo ilustrativno.
Naalost, danas je mogue izraditi snimke kakve se ele. Tako se npr.
kontrasti mogu proizvoljno poveati ili smanjiti kraom ekspozicijom i
duim razvijanjem negativa, tako da je falsificiranje kontrasta vrlo lako.
Isto tako, manipuliranjem s pravcem osvjetljenja osobe koja se fotografira
moe se u potpunosti izmijeniti njezina fizionomija. Pri rekonstrukciji pro-
metne nezgode izborom odgovarajue perspektive moe se stvoriti utisak
da je pjeak ili vozilo bilo mnogo dalje nego je stvarno bilo.
Izbor isjeka slike koja se poveava moe stvoriti pogrenu predodbu o
snimljenom objektu, atmosferi i okolini oko njega. Uoeno je da fotografije
izmasakriranih leeva kod sadistikih i inih ubojstava utjeu na sud da
pootrava kaznu. Na fotografiju se moe utjecati i izborom naina osvjet-
ljenja, uporabom filtera i negativa. Retuiranjem mogu se ukloniti oiljci,
mijenjati oblik frizure i sl., a mogu se snimci dodavati i novi dijelovi, npr.
nepostojei trag. U izmjeni injeninog stanja najdalje od navedenih meto-
da ide fotomontaa, kojom se moe od dvije ili vie snimki sastaviti nova
snimka sa eljenim sadrajem. Kad su u pitanju fotografije u boji, intenzi-
tetom osvjetljenja mogu se mijenjati boje predmeta.
Da bi se izbjegle navedene mogunosti, u praksi treba u zapisnik o po-
duzetoj radnji tono navesti podatke o tehnici snimanja, kameri i drugom
koritenom materijalu i sl. Kada se radi o fotografiji u boji, dobro je sni-
miti jednu sivu skalu i kolor tablicu svih boja kako bi se moglo prosuditi
koliko je vjerno i u kojem stupnju prenijeta boja na fotografiju.
Navedene metode danas se uspjeno koriste kod niza izvanpostupov-
nih i postupovnih radnji i mjera. Najee se primjenjuju pri provoenju
oevida. Osobito su korisne kada je rije o veim prostorima lica mjesta.
Primjena metoda korisna je i kod vjetaenja, poglavito kada se provode
ekspertizni eksperimenti, a posebno pri tzv. neponovljivim vjetaenjima,
kod kojih se destruira predmet vjetaenja. Snimke omoguavaju vjetaci-
ma da kasnije u postupku plastino izloe svoj nalaz i miljenje.
Primjena se preporua i pri provoenju eksperimenata, rekonstrukcija,
kao i pri tzv. zornim iskazima. Pri sasluanju svjedoka i ispitivanju okriv-
ljenika, osim verbalnog iskaza, registrira se i tzv. simptomatska slika, tj.
vanjske objektivne manifestacije pri iskazu, kao to su mimika i pantomi-
mika. Ove neverbalne manifestacije poglavito su vane kod suoenja. Isto
tako, primjena ovih metoda korisna je pri pretragama svih oblika, odnosno
tjelesnog pregleda, osobito kada je rije o perfidnim tajnim skrovitima
(bunkerima) koja upuuju na profesionalnost i kriminalnu volju poinitelja.
Nadalje, navedene snimke omoguuju kasniju kontrolu provedenih radnji
i mjera. U osoba koje su alkoholizirane ili pod djelovanjem droga, navedenim
tehnikama zorno se fiksira stanje manifestne opijenosti ili drogiranosti. Tije-

1047
KRIMINALISTIKA _________________________________________________________________

kom dokaznog postupka ponekad e navedene snimke biti podvrgnuti

postup-
ku vjetaenja radi utvrivanja jesu li snimljene lege artis, tj. da nije rije o
nekim naknadnim tehnikim montaama i dodacima, dakle, falsifikatima.

b) Fotogrametrija*
Fotogrametrija je mjerna fotografija koja svoje korijene ima o drugoj po-
lovini XIX. stoljea. U nas, u policiji se poela koristiti u drugoj polovini
XX. stoljea kao stereofotogrametrija. Potonja je bila geodetska mjerna
metoda koja se danas uglavnom ne koristi u radu policije zbog svoje sloe-
nosti. Stereofotogrametrijski sustav ine tzv. stereokamera, koja se sastoji
od dvije sinkronizirane fotografske kamere postavljene na vodoravnu os
(simuliraju se ljudske oi, odnosno vid) te autografa, odnosno analitikog
ureaja koji omoguuje da se na osnovi takvih, sinkronih snimki dobije
trodimenzionalna slika snimljenog prostora.
Suvremeni autograf je optiko-mehaniko-raunalni ureaj pomou ko-
jeg se moe vrlo precizno izmjeriti sve to je u vidnom polju kamera. Po-
mou sustava mehanikog prijenosa ili putem raunala u situacijski plan
prenose se s fotografskih snimki na papir ili u raunalo objekti i dimenzije
koji su relevantni za predmetni dogaaj.
Razvojem informatike tehnologije usvojene su nove fotogrametrijske
metode koje se temelje na digitalnoj fotografiji i raunalnim alatima koji
omoguuju analitiku obradu digitalnog zapisa. Ovakve metode puno su
jednostavnije i jeftinije od klasine stereofotogrametrije, a preciznost mje-
renja vrlo je visoka. Danas kriminalistika tehnika koristi mjerni digital-
ni fotoaparat Rollet metric i pripadajui software. U domeni prometnih
nezgoda koriste se raunalni programi za rad na mjestu dogaaja i rekon-
strukciju tijeka prometne nezgode poput PC RECT-a i PC CRASH-a.
U budunosti e primjena ovih metoda u radu na mjestu dogaaja,
odnosno pri oevidu, apsolutno promijeniti dananje vienje registracije,
odnosno registracijskih metoda i sredstava. Naime, digitalna tehnologija
omoguuje vrlo jednostavnu primjenu fotogrametrijskih metoda, ime se
duljina rada na samom mjestu dogaaja svodi na minimum, uz maksimal-
nu preciznost mjerenja i neograniene mogunosti rekonstrukcije stvarnog
stanja na mjestu dogaaja. Uz prednosti vezane za kratkou trajanja mje-
renja na mjestu dogaaja, mogunost registriranja stanja na mjestu doga-
aja bez ulaenja u njega, te veliku preciznost mjerenja snimljenog prosto-
ra, dodatna prednost je trajnost i postojanost snimljenog materijala, kao
i mogunost da se sukladno razvoju situacije naknadno obave mjerenja
i rekonstrukcije bez izlaenja na teren, odnosno terenske rekonstrukcije.

Tekst odjeljka b) napisao je elimir Radmilovi.

1048
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Slika 93. Fotogrametrijska kamera, autograf

Slika 94. Fotogrametrijska snimka,

fotogrametrijska skica
Fotogrametrija, kao mjerna
metoda uz ve prihvaenu prim-
jenu pri radu na mjestu dogaa-
ja i izradi 3D grafikih prikaza,
sve vie prostora dobiva u sferi
kriminalistike identifikacije,
odnosno u sferi biometrije.
Najnoviji primjeri su tzv. 3D
fotogrametrijska antropologija i 3D faci-
jalna rekonstrukcija. Obje metode vrlo su vane za identifikaciju nepozna-
tih poinitelja kaznenih djela i za identifikaciju pronaenih nepoznatih
leeva s unitenim mekim tkivom.
Fotogrametrijska antropologija - ovom metodom moe se vrlo precizno
izmjeriti pojedine dijelove tijela osobe, te na osnovi tih mjera i odreenih
proporcija razlikovati tu osobu od svih drugih.
Punu primjenu metoda doivljava u identifikaciji nepoznatih i maski-
ranih poinitelja razbojnitava koji su snimljeni postojeim sigurnosnim
videonadzorom.

1049
 Primjenom fotogrametrije mogue je "izmjeriti" dimenzije nepoznate oso-
be poput: visine, duljine stopala, obujma glave i sl., a ako postoji osumnjie-
na osoba, usporedbom se moe izvriti eliminacija ili potvrda istovjetnosti.

c) Fizikalno-kemijske metode*
Tradicionalno se metode i sredstva koje se koriste u kriminalistikim eks-
pertizama dijelilo na fizikalne i kemijske. U tom smislu se govorilo da se
fizikalne analize zasnivaju na zakonima fizike i predstavljaju utvriva-
nje nekog od mnogih svojstava usporeivanih uzoraka. Najznaajnije je
obiljeje svih fizikalnih metoda diferenciranja nedestruktivnost, tj. upora-
bom navedenih metoda ne unitavaju se objekti analize, te se poslije njih
moe primijeniti svaka druga metoda ispitivanja.
Kemijske metode kriminalistika je usvojila u izvornom obliku, a neke
prilagodila svojim potrebama. Veina kemijskih metoda diferenciranja
supstancija i utvrivanja njihova sastava zahtijeva posjedovanje znatne
koliine uzorka. Koriste se za odreivanje kemijskog sastava neke tva-
ri, meusobno identificiranje dviju tvari, izazivanje latentnih tragova ili
tekstova pisanih nevidljivom tintom, za restituciju unitenih tekstova na
papiru ili oznaka na metalu i sl.
Danas je sve manje razlika izmeu kemijskih i fizikalnih metoda, pa
je i najbolje rabiti naziv kemijsko-fizikalne metode. Sve se one u veoj ili
manjoj mjeri baziraju na analizi interakcije materije (atoma i molekula) s
upadnim zraenjem razliitog tipa. To moe biti snop elektrona, X-zraka,
UV-zraka, IR-zraka, laserskih zraka i sl. Odabir tipa upadnog zraenja
ovisi o vrsti i strukturi aservata koji se ispituje i radi se zapravo o "pum-
panju" energije u aservat.
Anorganski spojevi (metali, nemetali, kompozitni materijali i sl.) imaju
sa stajalita kvantne fizike i kvantne kemije relativno grubu raspodjelu
energetskih razina i prema tome se odabiru odgovarajua upadna zra-
enja koja imaju odgovarajuu energiju (frekvenciju), npr. ubrzani snop
elektrona. Nasuprot tome, aservate organskog tipa karakterizira znatno
finija mrea energetskih razina, pa se onda za interakciju koriste finija
zraenja (IR ili lasersko svjetlo, na primjer).
Princip je u tome da se atomi ili molekule u aservatu pobude upadnim
zraenjem (svjetlom ili esticama) na pobueno energetsko stanje, to sta-
nje traje vrlo kratko i nakon njega se atomi ili molekule aservata vraaju
u osnovno energetsko stanje, a pritom otputaju zraenje koje odgovara
razlici energija. Mjerenjem energija (frekvencija) koje isputa aservat, po-
mou odgovarajuih detektora, zakljuujemo kakva je energetska struktu-
ra aservata, tj. od ega se sastoji.

Tekst odjeljka c) napisao je Vojin Matruko.

1050
_____________________________________________________________ KRIMINALISTIKA TEHNIKA

d) Termovizija*

Termovizija koristi jednostavan princip: otkriva izvjesne toplinske obrasce

i daje ih na uvid bilo kao fotografiju ili kao film. Ovi obrasci nazivaju se
termogramima i predstavljaju temperaturni profil predmeta. Strunjaci
mogu iz ovakvih toplinskih mapa izvui dragocjene informacije, ak i dale-
ko detaljnije nego to bi bili u stanju koritenjem drugih metoda. Ustvari,
termografija je grana infracrvene radiometrije, koja mjeri i biljei infracr-
vene valove emitirane iz smjera predmeta.
Osnovni je princip registracija valova. Neki predmeti apsorbiraju vrlo
mnogo infracrvene energije, ali i emitiraju tu energiju u istoj koliini koju
apsorbiraju. To omoguava mjerenje otputene energije i njeno dovoenje u
vezu s temperaturom predmeta. U sljedeoj fazi slika se pretvara u toplin-
sku mapu ili termogram i omoguena je praktina eksploatacija fenomena.
U tu svrhu slui instrument koji prikuplja infracrvene valove pomou
lea. Informacije o zraenju preinauju se u elektrine impulse koje, kao
iz neke elektronske puke, instrument baca na unutarnju stranu katodne
cijevi, slino TV-signalima.
Rezultat je toplinska slika predmeta, konturna mapa razliitih tempe-
ratura. Crna boja predstavlja najhladnije, a bijela najtoplije toke. Nijan-
se sivog reprezentiraju meutemperature. Takva slika upotrebljiva je za
mnoge svrhe.
Naelno se primjenjuju dva osnovna tipa termografskih instrumenata.
Jedni daju pokretnu sliku, slino TV-emisijama. Slika se javlja na ekranu i
prati pokrete snimanog subjekta. Drugi tip termografa slian je fotoaparatu.
Ekspozicija zraenju osjetljivog materijala moe potrajati od 15 sekun-
di do 4 minute, tijekom kojeg vremena predmet ili osoba moraju mirovati.
Svaka temperaturna razina oznaava se jednom bojom koritenjem filtera.
Na taj nain, praenje rezultata daleko je lake i onemoguavaju se
zabune koje nastaju analizom nijansi sive boje. Ovim postupkom moe se
utvrditi je li nedavno s parkinga odvezen automobil, je li se negdje u umi
na odreenom mjestu nalazio le koji je nedavno uklonjen itd. Mogu se pre-
traivati vodene povrine i na osnovi razlike u temperaturi utvrditi gdje
se na dnu nalazi le ija je temperatura poviena zbog trulenih procesa.
Najnovije dostignue su termovizijske kamere koje rade na principu
digitalne video kamere. Termovizija se uglavnom razvijala kroz vojne
programe, a nala je svoju komercijalnu primjenu u industriji i nadzoru
tehnolokih procesa. U radu policije vrlo je iroka mogunost koritenja
termovizije, a posebno pri nadzoru dravne granice, traganju za osobama,
nekim domenama vjetaenja i sl.

Tekst odjeljka d) napisao je elimir Radmilovi.

1051
KRIMINALISTIKA

e) 3D

Slika 95. Termovizijska kamera,

termograf i termovizijska snimka

simulacija*

3D simulacija je moderna vizual-

na tehnologija kojom se pomou
raunalne trodimenzionalne teh-
nologije ostvaruje rekonstrukcija
dogaaja konkretnog kaznenog djela pri
kojem je dolo do kaznene upora-
be vatrenog oruja. 3D simulacija je nadopuna verbalnog izriaja vjetaka,
koja omoguava bolje razumijevanje tradicionalno tekih situacija, u koji-
ma treba objasniti poloaj i stav tijela oteenika u trenutku ranjavanja
ili ubojstva, bolje pojanjavanje dinamike dogaaja, te je iznimno korisna
u sluajevima procjene vjerojatnosti za pojedinu verziju dogaaja.
3D simulacija nije zamjena, ve svojevrsna nadopuna za klasinu sud-
sku rekonstrukciju s nekoliko bitnih prednosti: 1) za vrijeme provedbe sud-
ske rekonstrukcije osumnjieni u pravilu ne eli suraivati ili je "duhom
odsutan", nastojei potisnuti iz svijesti misli na traumatine dogaaje. Po-
sljedica toga je da esto oteava ili ak opstruira sudsku rekonstrukciju.
Navedenom problemu moe se doskoiti pomou 3D modela osumnjienog
generiranog raunalom, te provoenjem raunalne trodimenzionalne rekon-
strukcije dogaaja; 2) u sluaju rekonstrukcije ubojstava nuno je pronai
osobu koja mora odigrati ulogu oteenika. Zbog razliitih razloga (visina,
tjelesna graa, nezainteresiranost odabrane osobe...) ovo je esto lo izbor.
Raunalno generirani 3D model oteenika moe se napraviti kao njegova
vjerna replika, a animiranjem 3D modela oteenika moe se postii eljeni
cilj; 3) esto su posljedice strijelnih rana oteenika takve da im je znatno
smanjena pokretljivost te nisu u stanju odgovoriti zahtjevima koji se pred
njih postavljaju za vrijeme sudskih rekonstrukcija. Raunalno generirani

Tekstove odjeljaka e), f), g), h), i), j), k), 1), lj), m), n) i nj) napisao je
Vojin Matruko.

1052
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

3D model oteenika nema takvih problema; 4) u veem broju sluajeva nije

mogue provesti klasinu rekonstrukciju dogaaja zbog toga to je od tre-
nutka izvrenja kaznenog djela pa do trenutka obavljanja rekonstrukcije
proteklo toliko vremena da je u meuvremenu dolo do znaajne izmjene
mjesta dogaaja (npr. zbog promjene vlasnika lokala esto dolazi do adapta-
cija, te znaajnih graevinskih izmjena lokala, a takoer su poznati i slua-
jevi da je mjesto dogaaja nepovratno izmijenjeno zbog poara). U takvim
sluajevima je na temelju podataka iz spisa mogue "rekonstruirati" mjesto
dogaaja raunalom, te u nastavku provesti rekonstrukciju dogaaja po-
mou 3D tehnologije; 5) simulacija razliitih uvjeta osvijetljenosti (dnevno,
nono svjetlo, snano svjetlo "u oi"...) i vidljivosti (kia, snijeg, magla...) ne
predstavlja problem, kao ni dodavanje raznih umova ili zvukova. Na taj
nain je pomou raunalne tehnologije mogue vjerno rekonstruirati razli-
ite situacije kod kojih su vani uvjeti osvijetljenosti i vidljivosti na mjestu
dogaaja, to je veliki problem za klasinu sudsku rekonstrukciju i to nije
uope mogue provesti bez uporabe raunala; 6) balistike simulacije ra-
njavanja ili ubojstava u lovu uporabom 3D mogu ukljuivati i animirane
ivotinje (pse, konje, medvjede, lisice, srnjake, jelene, patke, fazane i dr.), to
je nemogue izvesti klasinom sudskom rekonstrukcijom.
Raunalne 3D rekonstrukcije ubojstava moraju uvijek biti bazirane na ma-
terijalnim tragovima izuzetim s mjesta dogaaja, na oteenom i okrivljenom.
To znai da se posebna pozornost mora posvetiti sljedeem: a) poloaju
ahura
izuzetih s mjesta dogaaja; b) poloaju oteenja od zrna na vratima, dovra-
cima, zidovima i slinim nepominim objektima na mjestu dogaaja; c) tra-
govima pucanja (GSR) na rukama, odjei, licu, kosi, obrvama i unutranjosti
nosa oteenog, okrivljenog te svjedoka; d) tragovima pucanja (GSR) na
odjei
oteenog, a u neposrednoj blizini mehanikih oteenja na odjei; e) nalazu
i miljenju sudskog medicinara, a posebno dijelu koji opisuje strijelni kanal.
Tipini su ulazni podaci za 3D rekonstrukciju dogaaja u kojima je do-
lo do kaznene uporabe vatrenog oruja sljedei: a) svi podaci s mjesta do-
gaaja (zapisnik o oevidu, videosnimka i fotoelaborat oevida, skica mjes-
ta dogaaja i sl.); b) verzije dogaaja okrivljenika, oteenika i svjedoka;
c) balistika identifikacija koritenoga vatrenog oruja; d) procjena ili iden-
tifikacija strijelca temeljena na tragovima pucanja (GSR) na akama, odje-
i, licu, kosi, obrvama i unutranjosti nosa okrivljenog; e) procjeni znaaja
dokazanih tragova pucanja (GSR) na akama, odjei, licu, kosi, obrvama
i unutranjosti nosa oteenika i svjedoka; f) identifikacija ulazne/izlazne
rupe od zrna na odjei oteenog bazirane na GSR analizi okoline, meha-
nika oteenja na odjei; g) odreivanje udaljenosti pucanja bazirane na
GSR analizi okoline mehanikog oteenja na odjei; h) procjena poloaja
strijelca na temelju pozicije pronaenih ahura te eksperimentalno utvre-
nog naina izbacivanja ahura iz predmetnog vatrenog oruja; i) procjena

1053
 KRIMINALISTIKA ___________________________________________________________

rezultata balistike i GSR ekspertize te usporedba s rezultatima sudskome-

dicinske ekspertize; j) procjena poloaja i stava tijela oteenika u 3D pros-
toru mjesta dogaaja u trenutku kada je projektil pogodio tijelo oteenika.
Simulacija 3D zahtijeva poznavanje razliitih disciplina i tehnika:
1) tehnike koje nisu iskljuivo kriminalistike, kao to su: geodetske (upo-
raba totalne stanice, laserskog skenera ili terestrike fotogrametrije), kar-
tografske, tehnike editiranja i nelinearne montae digitalnog videa, cijeli
spektar tehnika 3D modeliranja, animiranja i simulacija uporabom CAD i
CAM softwarea, nelinearnu montau digitalnog videa i 2) forenzine disci-
pline: forenzine balistike ekspertize, ekspertize tragova pucanja (GSR)
pomou SEM/EDX, BAAS ili ICP/MS (Inductively Coupled Plasma/Mass
Spectrometar), sudskomedicinske ekspertize.
Idealna simulacija 3D zahtijeva timski rad vie kriminalistikih ekspe-
rata, kao to su specijalisti za geodeziju i kartografiju, specijalista za 3D
modeliranje, animacije i simulacije, specijalista za nelinearnu montau di-
gitalnog videa, sudskog vjetaka za balistiku i tragove pucanja (GSR), sud-
skomedicinskog vjetaka te kriminalistike eksperte drugih specijalnosti,
ovisno o specifinostima pojedinog sluaja. Svi ukljueni forenziari i spe-
cijalisti koordiniraju svoj rad i djeluju kao tim, dok su idealno samo jedan
do dva eksperta odgovorni za konani zakljuak kojeg podnose sudu.
Tipini redoslijed postupaka kod simulacije 3D: 1. modeliranje kom-
pjutorskog 3D modela mjesta dogaaja; 2. modeliranje kompjutorskog
3D modela oteenog, okrivljenog i svjedoka (zajedno sa svim kontrolama
potrebnim za animaciju); 3. ubacivanje kompjutorskog 3D modela ote-
enog, okrivljenog i svjedoka u 3D model mjesta dogaaja; 4. simulacije
raznih verzija dogaaja sukladno iskazu oteenog, okrivljenog i svjedoka;
5. simulacija vjerojatne/najvjerojatnije verzije dogaaja.
3D tehnologija u stvarnom vremenu je daljnje znaajno unaprjee-
nje simulacijske 3D tehnologije koje sudionicima u dokaznom postupku
omoguava ne samo da promatraju forenzine animacije kao pasivni pro-
matrai, ve da "uu" u dubinu 3D prostora mjesta dogaaja u kojem su
simulirani vjerojatni poloaji i stavovi tijela okrivljenika i oteenika u
pojedinim bitnim odsjecima vremena.
Uporabom odgovarajueg grafikog suelja raunala te koritenjem
VRML (Virtual Reality Modeling Language) tehnologije, sudionici u dokaz-
nom postupku mogu "ui" u mjesto dogaaja i kretati se po njemu prema
svojem nahoenju. Na taj nain mogu dobiti realistini uvid u samo mjesto
dogaaja te meusobne odnose pojedinih tragova na mjestu dogaaja, kao
i na samim akterima dogaaja. Sucima, tuiteljima i braniteljima u istra-
nom i dokaznom postupku na taj se nain omoguava virtualno kretanje
po mjestu dogaaja i olakava razumijevanje rasporeda tragova na mjestu
dogaaja, kao i lake razumijevanje detalja pojedinih verzija dogaaja.

1054
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

f)
Mik
rosk
opi

Mikr
osko
pi su
opti
ki
ure
aji
koji
imaj
u
dva
susta
va
lea.
Sustav lea koji Slika 96. Raunalna 3D rekonstrukcija stoji na strani objekta
promatranja zove se objektiv, a sustav koji stoji na
strani oka okular. Postoje razne vrste mikroskopa koji mogu uveati pred-
mete od deset puta do milijun puta (elektroniki rasterski mikroskop). Za
dobivanje uveanja veih od deset tisua puta koriste se elektroniki mi-
kroskopi. Kod njih se umjesto svjetlosti koriste brzi elektroni, a umjesto
optikih koriste tzv. elektronske (elektrostatike ili magnetske) lee, a sli-
ka se dobije na flourescentnom ekranu.
Pored osnovnih optikih dijelova, objektiva i okulara, svaki mikroskop
mora imati sljedee dijelove: 1. tubus (cijev koja povezuje objektiv i okular
i titi sustav od upada bone svjetlosti), 2. stalak ili nosa (to je konstruk-
tivni mehaniki dio koji spaja sve dijelove mikroskopa u cjelinu i osigu-
rava mu stabilan oslonac), 3. stoli (mehaniki ureaj koji ima zadatak
da vrsto dri objekt promatranja, a on se moe pomicati lijevo-desno i
naprijed-nazad u odnosu na os objektiva), 4. pribor za osvjetljenje objekta
s izvorima svjetlosti.

1055
 Prema namjeni postoji vie vrsta mikroskopa koji se koriste u krimina-
listikoj tehnici. Najpoznatiji su stereomikroskop i komparativni mikro-
skop. U tenji da se od instrumenata za promatranje prijee na aparatu-
re za mjerenje, danas se mogu sresti razliite kombinacije mikroskopa s
drugim ureajima, to proiruje polje njihove primjene. Od takvih ureaja
najee se rabi polarizirajui mikroskop, mikrospektrofotometar i laser-
ski mikroanalizator u sprezi sa spektrografom.
Stereomikroskop je binokularni optiki instrument. Upotrebljava se
u vidljivom i kratkovalnom infracrvenom podruju zraenja. Primjena u
podruju infracrvenog zraenja omoguava specijalni dodatni ureaj, tzv.
infracrveni pretvara za stereomikroskop. Poveanja se kreu od etiri
do sto puta, ovisno o modelu. Moe se koristiti u odbijenoj ili proputenoj
svjetlosti.
Posebno je pogodna uporaba tzv. kosog svjetla (razantnog) kojim se jae
istie reljef promatranog predmeta. Na mikroskop se moe montirati i fo-
tografska kamera za neposredno fotografiranje u vidljivom podruju zra-
enja. Primarno se koristi za otkrivanje i interpretaciju mikrotragova ili
njihovo odvajanje za daljnja fizikalno-kemijska ispitivanja.
Komparativni mikroskop je optiki instrument za istodobno promat-
ranje dva predmeta u istom vidnom polju. Ustvari, rije je o dva mikro-
skopa ugraena tako da u jednom vidnom polju daju istodobno sliku dva
predmeta. Moe se uporabljavati u odbijenoj ili proputenoj svjetlosti.
Postoji vie vrsta komparativnih mikroskopa, razliite namjene i mo-
gunosti poveanja: monokularni i binokularni komparativni mikroskopi,
kao i komparativni mikroskopi s ekranom. Prema namjeni postoje takoer
razliiti komparativni mikroskopi. Jedan od najpoznatijih je onaj koji se
rabi pri balistikim ispitivanjima, tzv. balistoskop, kao i onaj za promatra-
nje predmeta. Veina ih je opskrbljena ureajima za fotografiranje.
U kriminalistikoj tehnici upotrebljavaju se razliiti komparativni
mikroskopi opsega poveanja od svega pet puta pa do vie tisua puta.
Ubrajaju se u klasine mikroskope, premda su jo uvijek nezamjenjiv in-
strument kriminalistike tehnike. Oni upravo predstavljaju osnovni ele-
ment mehanoskopske identifikacije, odnosno identifikacije predmeta.
Polarizacijski mikroskop u okvirima kriminalistike tehnike upotreb-
ljava se za relativno usko podruje ispitivanja. Pomou njega vri se pro-
matranje u tzv. polarizacijskoj svjetlosti. To je, ustvari, obian mikroskop
s dodatnim ureajima za polarizaciju, odnosno analizu svjetlosti. U krimi-
nalistikoj tehnici uglavnom se koristi za ispitivanje vlakana (pamunih,
vunenih, sintetskih).
Mikrospektrofotometar je aparat sastavljen od jednog mikroskopa i
vrlo osjetljivog fotometra s mogunou selektivnog mjerenja u cijelom
podruju vidljivog dijela spektra zraenja. Nainjen je tako to je fotome-

1056
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

tar s klinastim filterom montiran na mikroskop, koji se moe koristiti sa-

mostalno ili u sklopu cijele aparature, jer se mjeri neposredno kroz njega.
Mikroskop ima ureaj za promatranje i u odbijenoj i u proputenoj
svjetlosti, te se cijela aparatura moe koristiti za kvalitetno mjerenje re-
fleksije i apsorpcije, odnosno transparencije. Uveanja mikroskopa kreu
se od etrdeset do tisuu esto puta, to omoguava mjerenje i golim okom
potpuno nevidljivih detalja. Koristi se za ispitivanje boja, uglavnom u
odbijenoj svjetlosti, odnosno za mjerenje refleksije.
Laserski mikroanalizator sa spektrografom predstavlja kombinaciju
dva instrumenta. Osnovni ureaj je laserski izvor svjetlosti, odnosno la-
serska zraka pulsnog lasera koja je fokusirana pomou sustava lea, te
na odabranom mjestu na uzorku postie veliku gustou energije. Drugi
dio ovog ureaja predstavlja jedan binokularni refleksijski mikroskop s
mogunou uveanja do petsto puta. Prikljuenjem laserskog mikroana-
lizatora na ulaznu pukotinu spektrografa, dobiva se kompletni ureaj za
mikrospektrografsku analizu.
Nakon to se pomou mikroskopa odabere mjesto na tragu koje se eli
analizirati, radi se mikrokemijska analiza odabranog mjesta. To se radi na
nain da se odabrano mjesto gaa laserskom zrakom pulsnog lasera, koja
odabrano mjesto na tragu pretvara u aerosol, oblak sitnih estica, plina i
rastaljenog materijala uzorka. Na pogoenom mjestu, kao posljedica uda-
ra laserske zrake, na uzorku ostaje krater mikroskopskih dimenzija.
Dobiveni oblak se dodatno nabija energijom pomou elektrine iskre, te
se tako dobiveni izvor svjetlosti analizira pomou ureaja za spektralnu
analizu u vidljivom i bliskom UV podruju. Za to se koristi monokromator
s holografskom optikom reetkom, koji kutno raspruje valne duljine koje
se nalaze u sastavu svjetla dobivenog interakcijom laserske zrake i uzor-
ka, te dodatno pojaanog elektrinom iskrom.
Rezultat analize je zapis o kemijskim elementima koji sainjavaju mjes-
to na tragu te informacija o njihovoj koliini (kvantitativna i semikvanti-
tativna mikrokemijska analiza). Nije mogue analizirati samo zanimljivi
dio na tragu i u potpunosti izbjei analizu pozadine na kojoj se nalazi za-
nimljivi trag. Zbog toga se koriste uobiajene tehnike obrade rezultata u
smislu uklanjanja udjela pozadine u korisnom signalu. Pregledom se dobi-
va potpun elementarni sastav nekog uzorka. Ovim ureajem mikrotragovi
se ne samo vizualiziraju ve se obavlja i spektrokemijska analiza samog
mikrotraga, to prua vie podataka i pridonosi sigurnijoj identifikaciji
mikrotragova.

1057
 KRIMINALISTIKA ________________________________________________________

g) Infracrvene zrake

Infracrvene (IC) zrake po svom se djelovanju u odnosu na tvari IC zrake

znatno razlikuju od UV zraka. I njihova se primjena u kriminalistici osni-
va na razliitom ponaanju tvari pod djelovanjem ovih zraka. Naime, neke
tvari proputaju IC zrake, druge ih apsorbiraju, a neke reflektiraju. One
prodiru kroz neke tvari koje ne proputaju vidljive zrake (magla, oblak,
dim, papir, koa i sl.).
Zahvaljujui tome svojstvu, nale su iroku primjenu u kriminalisti-
ci. Koriste se za fotografiranje kroz maglu i dim, kroz sadraj zatvorenih
kuverti, za rekonstrukciju nagorjelih i sagorjelih dokumenata, precrtanih
tekstova, za otkrivanje barutne garei na tamnim povrinama, potkonih
krvnih podljeva koji se golim okom ne opaaju i sl.
Prirodni izvor IC zraka je suneva svjetlost, a umjetni izvor su jake
ugljikove i elektrine lampe. Inae, djelovanje IC zraka na tvari nevidljivo
je za ovjekovo oko. Tek pomou ureaja zvanog infracrveni konverter ili
pretvara slike djelovanje IC zraka moe se i vizualno pratiti. Omogueno
je i istodobno slikanje.
Za razliku od svjetlosnih zraka drugog podrijetla, koje su uvijek skup
zraka razliitih valnih duljina (polikromatsko svjetlo), laserske zrake su
poseban tip zraka koje se odlikuju precizno definiranom valnom duljinom
(monokromatsko svjetlo) ili skupom vie precizno definiranih valnih du-
ljina. Tako npr. argonski-ionski laser istodobno svijetli na vie precizno
definiranih valnih duljina razliitih inteziteta. Zbog svoje precizno defi-
nirane valne duljine, kao i usmjerenosti, laserske zrake imaju cijeli niz
primjena.
U forenzinoj primjeni ih se najee koristi za izazivanje nevidljivih
otisaka prstiju. Proirenom laserskom zrakom argonsko-ionskog konti-
nuiranog lasera plavozelene boje izaziva se fluorescencija fluorescentnog
materijala u otisku prsta. Interakcija laserske zrake i objekta promatra
se pomou skupa naroitih optikih uskopojasnih filtara koji proputaju
valne duljine svjetla kojima fluorescira otisak prsta, a ne proputaju valne
duljine svjetla kojima fluorescira pozadina na kojoj se nalazi otisak prsta,
te lasersko svjetlo koje se reflektiralo od pozadine. Forenziar pritom vlas-
tite oi titi naroitim zatitnim naoalama s ugraenim optikim filterom
koji ne proputa lasersku zraku. Fotografsko snimanje izazvanog otiska
prsta obavlja se pomou fotoaparata kojemu se pred objektiv stavlja neki
od spomenutih optikih uskopojasnih filtara.
Lasersko izazivanje nevidljivih otisaka prstiju ima neke komparativne
prednosti pred klasinim izazivanjem pomou prakova ili cijanoakrilat-
nih para i primjenjuje se u sluajevima kada klasine metode ne daju dob-
re rezultate (glatke povrine, stari otisci prstiju, otisci prstiju na tamnoj

1058
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

podlozi), te za sluajeve kad nije dobro koristiti praak jer bi to ugrozilo

druge vane tragove koji su mogue prisutni na istom aservatu (tragove
krvi, vlakna, GSR estice i sl.).
Nekadanji laseri bili su glomazni, traili su snano elektrino napa-
janje te vodeno hlaenje. Zato su se mogli rabiti samo u laboratorijskim
uvjetima, a ne i za pretrage na mjestu dogaaja. Dananji laseri manjih
su dimenzija, rade na akumulatorski pogon i uz pomo zranog hlaenja,
te se koriste za laboratorijske pretrage, ali i pri pretragama samog mjes-
ta dogaaja. Navedeno je osnova za ekspanziju primjene lasera u nova
podruja, kako na mjestu dogaaja, tako i tijekom pretrage aservata u
forenzinim laboratorijima.
Danas laseri slue za pronalaenje nevidljivih otisaka prstiju, dokazivanje
krivotvorina na dokumentima i novanicama, pronalaenje korisnih tragova
na mjestu dogaaja (otisaka obue, sperme, krvi, praine, krhotina stakla i
sl.).

h) Rendgenske zrake
Rendgenske (RTG) zrake imaju svojstvo da jae ili slabije prodiru kroz raz-
liite tvari. Zahvaljujui tom svojstvu nalaze svoju primjenu u kriminalis-
tici, za otkrivanje stranih tijela u ovjekovom organizmu, za utvrivanje
defekata nastalih u tehnolokom postupku, za otkrivanje nevidljivih tra-
gova baruta, tajnih tekstova pisanih nekim supstancijama koje ne propu-
taju ove zrake i sl. RTG zrake mogu se rabiti za vizualno ispitivanje i za
fotografiranje. Kao izvor RTG zraka slue specijalne rendgenske cijevi.

i) Neutronska aktivacijska analiza

Neutronska aktivacijska analiza je analiza aktiviranih neutrona, vrlo
osjetljiva i specifina, ne unitava uzorak koji se ispituje i dovoljne su nje-
gove neznatne koliine za ispitivanje, dakle, razina mikrotragova.
Bit ove metode sastoji se u sljedeem: materijal koji se ispituje stavlja
se u plastinu kapsulu, a onda u nuklearni reaktor gdje se bombardira
neutronima, pa kroz odreeno vrijeme postaje privremeno radioaktivan i
zrai gama-zrake svakog elementa koji se nalazi u uzorku.
Trajanje radioaktivnog raspadanja elemenata i energije koja se stvara
mjerljivi su i vrlo karakteristini za svaki element. To omoguuje da se
precizno utvrdi sastav ispitivane materije.
Nedostaci su metode: potreban je nuklearni reaktor, kojiput postupak
je prilino dugotrajan zbog razliite duine vremena potrebnog za radioak-
tivno raspadanje i potrebne su posebne mjere osiguranja. Slini rezultati
postiu se putem atomske apsorpcijske spektrofotometrije, o kojoj e nas-
tavno biti rije.

1059
 KRIMINALISTIKA ________________________________________________________

j) Laserska mikrospektralna analiza

Laserska mikrospektralna analiza za razliku od drugih spektralnih ana-

liza unitava vrlo malo tvari koja se istrauje. To se postie tako da se
pomou laserskih zraka energija koncentrira na vrlo malu povrinu, na
kojoj se temperatura u vrlo kratkom vremenu podigne ak na nekoliko
tisua stupnjeva.
Impulsi laserskih zraka koncentriraju se kroz mikroskop na povrinu
promjera 0,01 do 0,25 mm. Kada takav uski laserski zrak padne na povr-
inu nekog vrstog tijela, na tom mjestu, u djeliu sekunde, temperatura
se podigne na 6000 - 8000C. Na tako visokim temperaturama gotovo sve
poznate tvari se skoro eksplozivno pretvaraju u paru.
Tako dobiveni oblai pare vodi se kroz elektrinu iskru izmeu dviju
elektroda od ugljena, pri emu para zrai karakteristine zrake koje se
preko prizma u spektrografu razlau na spektar. Taj se spektar fotografi-
ra, pa se na snimci utvruju elementi koji su sadrani u ispitivanju tvari.
Tijekom postupka u paru je pretvoren vrlo neznatan dio tvari, koji za-
uzima promjer od svega 0,05 mm i teak je svega milijunti dio grama. Ovo
istraivanje praktiki ne ostavlja nikakve tragove na ispitivanoj povrini,
pa se moe primijeniti na vrijedne predmete i na vrlo male dijelove tvari.
Vrlo uspjeno se rabi u podruju mikrotragova.
Laserski mikroanalizatori sa spektrografom se zbog relativno niske
granice detekcije praktino vie ne upotrebljavaju, a umjesto njih se rabe
skenirajui elektroniki mikroskopi s EDX detektorom (SEM-EDX), te tzv.
ureaj s induktivno pobuenom plazmom i masenim detektorom te laser-
skom ablacijom uzorka (LA-ICP-MS).

k) SEM-EDX

SEM-EDX (Scanning Electron Microscope with Energy Dispersive X-ray)

je ureaj u kojem se uzorak vrlo precizno bombardira tankim snopom ubr-
zanih elektrona koji sa uzorkom reagiraju na cijeli niz razliitih naina, te
se posebnim detektorima vri monitoring tog procesa. Kod skenirajueg
elektronskog mikroskopa uzorak se vie ne promatra pomou objektiva i
okulara, ve iskljuivo preko kompjuterskog monitora.
Poveanja skenirajueg elektronskog mikroskopa kreu se do oko
100 000 puta. EDX detektor omoguava mikrokemijsku semikvantitativ-
nu analizu svake pojedine toke na promatranom uzorku. Konani rezul-
tat analize je slika uzorka uz mogunost odreivanja kemijskog sastava
cijelog uzorka ili njegovog malog dijela. Prag detekcije EDX detektora je
oko 0,5%, to je znatno loije od praga detekcije LA-ICP-MS, koji je sposo-
ban detektirati kemijske elemente prisutne u tragovima (ppb podruje).

1060
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

S
EM-
ED
X
ima
irok
u
prim
jenu
na razne vrste kemijsko- Slika 97. SEM-EDX fizikalnih
ispitivanja sitnih uzoraka zemlje, praine, otpalih
automobilskih lakova,
arnih niti arulja, sitnih fragmenata stakla, uzoraka opoarene materije,
analiza dlaka i kose, ukrtenih poteza kod grafolokih ispitivanja, a vjero-
jatno najvanija vrsta ispitivanja jest analiza GSR estica, tj. mikroskop-
skih estica koje potjeu od procesa opaljenja iz vatrenog oruja.

I) LA-ICP-MS

LA-ICP-MS (Laser Ablation Inductively Coupled Plasma Mass Spectro-

meter) je ureaj kojim se pomou optikog mikroskopa odabere zanimljivi
dio na uzorku, a zatim se taj dio gaa s fokusiranim laserskim snopom u
dubokom UV podruju (213 nm) Nd:YAG pulsnog lasera velike snage koji
odabrani dio na uzorku pretvara u aerosol, fini suhi oblak koji se sastoji
od estica, plina i kapljica rastaljenog materijala.
Uzorak kojeg pogaa puls laserske zrake nalazi se u ablacijskoj komori
kroz koju se proputa struja plemenitog plina argona i na njemu laserska
zraka ostavlja rupu iji se promjer, ovisno o tipu analize i uzorka podeava
izmeu 5 i 300 mikrona (0,005 i 0,3 mm), pri emu je ukupna masa odstra-
njenog materijala uzorka manja od 1 mikrograma (0,000001 g). Laserom
prouzroeni aerosol se pomou struje plina argona uvodi u ICP, gdje se
raspada na sitnije djelove, atomizira i ionizira, a nakon toga ioni uzorka
ulijeu u vakuumski sustav masenog spektrometra, gdje maseni detektor
detektira vrste masa u uzorku.
LA-ICP-MS ima ogroman dinamiki raspon koncentracija kemijskih ele-
menata koji se protee na devet redova veliina i mjeri elementarne i
izotopske
koncentracije kako veinskih komponenata (%), tako i elemenata u tragovima
(ppb podruje). Veliki dinamiki raspon koncentracija, zanemarivo priprema-
nje uzoraka za analizu te mogunost analize izotopa karakteristike su koje
ovu praktino nedestruktivnu mikrokemijsku analizu promoviraju na prvo
mjesto u svakom forenzinom laboratoriju za anorgansku kemijsku analizu.

1061
 Danas se LA-ICP-MS koristi
za forenzinu analizu kose, dlaka,
vlakana, krhotina stakla, otpalih
krhotina automobilskih lakova,
analize tinti, plastinih vrea,
ljepljivih traka, u analizi tragova
pucanja i dr. Visoka cijena LA-
-ICP-MS ureaja je za sada smet-
nja njegovoj iroj primjeni u kri-
minalistici, no realno je oekivati
S l i k a 98. LA-ICP-MS ureaj njegovu veu primjenu u skoroj
budunosti.
LA-ICP-MS i SEM-EDX (scanning electron microscopy / energy
dispersive
X-ray spectroscopy) su vane metode s kriminalistikog stajalita jer se
pomou njih vri mikrokemijska analiza in-situ, tj. bez ikakvog zahvata
ili s minimalnim zahvatom na objektu analize, za razliku od drugih me-
toda kod kojih je nuno otapati uzorke, razarati ih pomou kiselina, fino
samljeti i pomijeati s neutralnom supstancom i sl., to poveava mogu-
nost neeljene kontaminacije i time potencijalno smanjuje upotrebljivost
dobivenih rezultata.

Ij) Atomska apsorpcijska spektrofotometrija

Atomska apsorpcijska spektrofotometrija zasniva se na pojavi da atomi sva-

kog kemijskog elementa apsorbiraju svjetlost valne duine koja je karakte-
ristina za taj kemijski element. Kod ove metode uzorci moraju biti u teku-
em agregatnom stanju. Tekui uzorci se programiranim grijanjem najprije
sue, zatim spaljuju i konano atomiziraju. Svaki element ima nekoliko
svojih rezonantnih valnih duina na kojima emitira, ali i apsorbira svjetlo.
Spektar, ije rezonantne linije moraju apsorbirati element koji se odre-
uje, proizvodi se svjetiljkama sa upljom katodom, ije svjetlo prolazi kroz
atomizirane pare uzorka. Apsorpcija energije zraenja mjerena u plamenu
razmjerna je koncentraciji kemijskog elementa u atomiziranim parama
uzorka. Metoda je vrlo osjetljiva za kvalitativno odreivanje prisutnosti
metala i polumetala u ispitivanom uzorku.
Razlikujemo plamenu i besplamenu atomsku apsorpcijsku spektro-
fotometriju, pri emu besplamena ima oko sto do tisuu puta nii prag
detekcije pojedinih kemijskih elemenata, te zato ima veu primjenu u kri-
minalistici. Pomou nje odreujemo koncentracije elemenata u otopina-
ma. Ako je uzorak krut, analizi BAAS metodom mora prethoditi razaranje
uzoraka kiselinom pomou naroitog ureaja, tzv. laboratorijske mikroval-
ne penice.

1062
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Besplamena atomska apsorp- cijska

spektrofotometrija s grafit- nom
kivetom (BAAS) ima granice
detekcije od oko nekoliko nano- grams
po litri (ng/L) i zbog toga je
dobar izbor za detekciju eleme- nata u
tragovima. Njena mana je u
tome to za svaki kemijski ele- ment
od interesa mora postojati
posebna lampa sa upljom kato- dom
Slika 99. Atomska apsorpcijska
koja emitira svjetlo karakte- spektrofotometrija
ristine valne duljine za pojedini
kemijski element, a osim toga, jednim se mjerenjem moe odrediti koncen-
tracija samo jednog kemijskog elementa u uzorku.
Budui da se pomou BAAS metode mjere iznimno niske koncentracije
kemijskih elemenata u uzorku, nuno je veliku pozornost posvetiti pranju
kemijskog posua u kojemu se uzorci pripremaju, a idealno je koritenje
kemijskog posua za jednokratnu uporabu.

m) Rendgenska difrakcijska analiza

Rendgenska difrakcijska analiza je posebna metoda. Poznato je da oko

98% neorganskih i 93% organskih tvari ima kristalnu strukturu. S obzi-
rom na raspored atoma u takvoj kristalinoj supstanciji oblikuju se rav-
nine razliitog poloaja i meusobnog rastojanja. Ako se na te kristale
usmjeri uzak snop rendgenskih zraka, one e se od tih ravnina odbijati u
razliitim smjerovima. Pri tome dolazi do pojave interferencije, tj. uzajam-
nog pojaavanja ili slabljenja rendgenskih zraka prilikom prolaska kroz
kristalne povrine. Ova pojava moe se registrirati na kristalografu.
Kristalna struktura svake tvari ovisi o njenom kemijskom sastavu.
Dvije tvari koje imaju razliit kemijski sastav ne mogu nikada imati jed-
nake kristalne strukture. Na taj nain ova metoda omoguava da se me-
usobno razlikuju tvari razliitog kemijskog sastava. Zbog toga se upotreb-
ljava kao dopuna spektralnoj analizi.
Znanost koja prouava oblike, sastav, fizikalna svojstva i strukturu
kristala i meusobne odnose tih svojstava je kristalografija. Dijeli se na
geometrijsku, kemijsku, fizikalnu i strukturalnu kristalografiju. Koristi se
u mineralogiji i u mnogim granama industrije.
U podruju anorganske kemijsko-fizikalne analize najvaniji je instru-
ment sa detektorom masa - ureaj s induktivno pobuenom plazmom i
masenim detektorom (Inductively Coupled Plasma Mass Spectrometry,
ICP-MS). To je ureaj kojim se analiziraju tekui uzorci i utvruje prisut-

1063
 nost kemijskih elemenata u uzor-
ku u iznimno niskim koliinama.
Tipine granice detekcije ICP-MS
su oko ng/L ili nie, a odlikuje se
vrlo velikim dinamikim raspo-
nom koncentracija koje moe mje-
riti, te istodobno mjeri sve kemij-
ske elemente prisutne u uzorku.
ICP-MS razlikuje se od ostalih
instrumenata sline namjene jer
Slika 100. ICP-MS je sposoban odreivati ne samo
kemijske elemente u tragovima
ve i izotope pojedinog kemijskog elementa. Veina kemijskih elemenata
postoji u vie varijacija - izotopa i u prirodi se nalaze u odreenim tein-
skim omjerima izotopa koji su karakteristini za neko geografsko podruje.
Pomou ICP-MS ureaja je zbog toga mogue s daleko veom pouz-
danou interpretirati rezultate mikrokemijske analize (npr. potjee li
sporna krhotina stakla naena na odjei osumnjienika od razbijenog
stakla pronaenog na mjestu dogaaja, potjee li trag zemlje naen na
potplati osumnjienika od zemlje na mjestu dogaaja i sl.). Danas ICP-
-MS sve vie zamjenjuje iroko rasprostranjenu atomsku apsorpcijsku
spektrofotometriju.
Metode kao to su SEM-EDX i LA-ICP-MS na uzorku ostavljaju mini-
malna oteenja i moe se kazati da su to praktino nedestruktivne meto-
de. To je vano zato to istodobno omoguava kontrolu dobivenih rezultata
po drugom vjetaku, instituciji, kontrolu rezultata analize dobivenog u
istranom postupku i sl.

n) Kromatografija

Kromatografija je vrlo osjetljivo rasporeivanje elemenata ispitivane ma-

terije na specijalnom kromatografskom papiru (filter papiru). Metoda se
primjenjuje u analizama otrova, droga, tinte, lakova, kemijskih olovaka
i sl. tvari. Razlikujemo dvije vrste kromatografije: tankoslojnu i plinsku.
Tankoslojna kromatografija uspjeno se primjenjuje na malim uzorci-
ma ( 0 , 1 - 1 mg), to omoguuje analizu mikrotragova kao to je toka u
tekstu. Njome se ispituje iri krug supstancija. Po uestalosti primjene na
prvom je mjestu meu kemijskim metodama u kriminalistici.
Pomou nje ispituju se: otrovi, boje, droga i sl. Nema potrebe elaborira-
ti proces analize uzoraka. Osim filter papira upotrebljavaju se i staklene
ploe, a posebno silikagel ploe. Metoda se svakim danom usavrava i pro-
iruje se njezina primjena. Jednostavna je, brza i uinkovita. Temelji se na

1064
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

uspore
ivanj
u
poduda
rnosti,
odnosn
o
nepodu
darnost
i
neutral
nih
kompa
-
rativni
h
uzorak
a sa spornim Slika 101. Maseni kromatograf uzorcima.
Plinska kromatografija koristi
se za utvrivanje alkohola u krvi i uri-
nu osoba, tragova zapaljivih tvari, za analizu masti i ulja, parafina, voska,
droga itd. Temelj plinske kromatografije je postupak u kojem se materija
koja se ispituje pretvara u plinovito stanje, rastavlja na plinovite kompo-
nente. Tehnika se zasniva na fenomenu apsorpcije, tj. koncentraciji jedne
tvari na povrini druge tvari.
Dakle, dok se kod tankoslojne kromatografije radi o razdvajanju razli-
ito obojenih komponenti, kod ove metode razdvajaju se pojedini plinovi
iz plinske smjese. Ali i ova potonja metoda postie isto to i tankoslojna
kromatografija - razdvaja komponente iz smjese spojeva. Nema potrebe
elaborirati sastavne dijelove ureaja i nain primjene.

nj) Elektroforeza

Elektroforezom naziva se pojava kod koje ioni, koloidi i vei komadii, sus-
pendirani u tekuini, putuju u elektrinom polju prema anodi ili katodi,
ovisno o tome jesu li pozitivno ili negativno naelektrizirani. To je jednostav-
na metoda izdvajanja, kojom se iz mjeavine (sloene supstancije) izdvaja-
ju kemijski srodne tvari koje se ne bi mogle uspjeno izdvojiti primjenom
klasinih metoda analitike kemije.

1065
KRIMINALISTIKA

Znanstvena osnova metode lei u injenici da su u veini molekula nji-

hovi dijelovi vezani elektrostatikom silom (ionska veza). Kod takvih mo-
lekula se dva ili vie ioniziranih atoma meusobno vezuju. Kada se takve
molekule nau u rastvarau, dolazi do spontanog raspada izdvojenog broja
molekula. Postotak razloenih molekula stalan je na stalnoj temperaturi i
koncentraciji rastvora.
Ako se takva otopina nae u elektrinom polju jednosmjerne struje, do-
lazi do usmjerenog kretanja iona, i to tako da se pozitivni ioni kreu pre-
ma negativnoj elektrodi i obratno. Kad bi se taj proces obavljao dovoljno
dugo, dolo bi do potpunog razlaganja supstancije, dakle, elektrolize, ali bi
se pri tome sve sastavne komponente pomijeanih spojeva opet pomijeale
na elektrodama.
To se izbjegava uporabom kromatografskog filter papira, na koji se
stavlja djeli tvari, a papir namoi odgovarajuim sredstvom za otapanje
i kroz njega se pusti slaba stabilizirana jednosmjerna struja. Djelii sus-
pektne tvari putuju u jednom ili drugom smjeru. Poto razliito naelek-
trizirani djelii putuju pod istim uvjetima razliitim brzinama, oni se tije-
kom putovanja odvajaju u pojedine elektroforetske frakcije koje se mogu
izolirati.

Literatura:
Aleksi, III, 72; Anuschat, 10; Bauer, 121, 73, 218; Belkin, 147; Belkin, R.
S., Kurs sovetskoi kri-
minalistiki, tom I., Moskva, 1979., 236; Bender-Nack, I., 132; Berke-Mller,
272, 320-321;
Beradski, S., Problema mikrosledov v sovremenoi kriminalistike,
Kriminalistika i sudbena-
ja ekspertiza, Kiev, 3/1977., 64; Bevel, T. - Gardner, R. M., Bloodstain
Pattern Analysis: With
an Introduction to Crime Scene Reconstruction, 2. izdanje, CRC Press, Boca
Raton, 2001.;
Carter, R., Problemi sa drogama i narkoticima, Dani kriminalistikih nauka,
Fakultet kri-
minalistikih nauka, Sarajevo, 2001., 127-135; Cornille, N, Accurate 3D
Shape and Displa-
cement Measurement Using a Scanning Electron Microscope, ProQuest, Ann
Arbor, 2006.;
Dereniak, E. L. - Boreman, G. D., Infrared Detectors and Systems (Wiley
Series in Pure and
Applied Optics), Wiley-Interscience, Chichester, 1996.; Dhring, 82;
Eliopulos, L. N., Death
Investigator's Handbook: A Field Guide to Crime Scene Processing,
Forensic Evaluations, And
Investigative Techniques, Paladin Press, Boulder, 1993.; Ferry, T. S., Modern
Accident Investi-
gation and Analysis, 2. izdanje, Wiley-Interscience, Chichester, 1988.;
Fisher, B. A. J., Techni-
ques of Crime Scene Investigation, 7. izdanje, CRC Press, Boca Raton, 2004.;
Fox, R. - Cun-
ningham, C, Crime Scene Search and Physical Evidence Handbook, Paladin
Press, Boulder,
1987.; Gardner, R., Practical Crime Scene Processing and Investigation,
CRC Press, Boca Ra-
ton, 2004.; Garrison, D., Practical Shooting Scene Investigation: The
Investigation and Recon-
struction of Crime Scenes involving Gunfire, Universal Publishers,

1066
KRIMINALISTIKA

Macquarie Park, 2003.;

Geerds, 111, 126; - 121, 125-134; Genge, N. E., The Forensic Casebook: the
Science of Crime
Scene Investigation, Ballantine Publishing Book, New York, 2002.; Gerber,
S. M. - Saferstein,
R., More Chemistry and Crime: From Marsh Arsenic Test to DNA Profile,
American Chemical
Society, Washington DC, 1997.; Gross-Geerds, I., 476,482, 545; - II., 31, 38;
Gross-Seelig, II.,
33; Hinners, T. A., Interim Report on the Use of ICP-MS for Trace Element
Analysis of Blood,
U. S. Environmental Protection Agency, Washington, 1989.; Huelke, 111, 2,
15, 152; - 121, 46;
Hunter, W, Mark and Trace Analysis (Forensics: the Science of Crime-
Solving), Mason Crest
Publishers, Broomall, 2005.; James, S. H., et al., Interpretation of Bloodstain
Evidence at Cri-
me Scenes, 2. izdanje, CRC Press, Boca Raton, 1998.; Kasper, S. G., Freie
Beweiswrdigung
und moderne Kriminaltechnik, Kriminologische Schriftenreihe, svez.
61/1975.; Kleinschmidt,
217, 269; Kriminalistik - Lexikon, 300; Kriminalistische Spurenkunde,
Bayerisches Lande-
skriminalamt, Mnchen, 1990., 6-12, 16, 26; Kubic, T., Forensic Science
Laboratory Manual
and Workbook, 2. izdanje, CRC Press, Boca Raton, 2005.; Kucera, J., et al.,
Nuclear Analytical

1067
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

Methods in the Life Sciences (Biological Trace Element Research), Humana

Press, Totowa,
1994.; Kulii, D., Procjenjivanje ugroenosti od poara i eksplozija i
odluivanje o prevenciji
na bazi metoda indeksa opasnosti, Zbornik radova nastavnika i suradnika
Vie kole za unu-
tarnje poslove, MUP RH, Zagreb, 1991., 93-112; Lee, H. C, et dl., Henry
Lee's Crime Scene
Handbook, Academic Press, 2001.; Linder, W., Digital Photogrammetry: A
Practical Course,
Springer, New York, 2003.; Locard, 124; Louwage, Police criminelle -
Technique et Tactique,
Ninove, Belgique, 1948., 176; Mally, II., 16; Markovi, 99, 102, 273;
Matruko, V., GSR pomo-
u SEM/EDX - modema metoda dokazivanja tragova pucanja iz vatrenog
oruja, Odvjetnik
1-2/2005.; - Forenzini 3D, Odvjetnik 3-4/05; Maver, 247-268; Meixner, 121,
134; Menzel, E.
R., Fingerpring Detection with Lasers, Marcel Dekker Inc., 1980.; Miller, L.
S. - Sansone,
S. J., Police Photography, 4. izdanje, Anderson Publishing, Cincinnati,
1998.; Miller, J. M.,
Chromatography: Concepts and Contrasts, 2. izdanje, Wiley-Interscience,
Chichester, 2004.;
Milosavljevi, M., Nove tehnologije kao perspektiva kriminalistike nauke,
Dani kriminalis-
tikih nauka, Fakultet kriminalistikih nauka, Sarajevo, 2001., 219-249;
Modly, 121, 11, 12,
19; Montero, S. et al., Elemental Analysis of Glass Fragments by ICP-MS
and Evidence of
Association: Analysis of a Case; Mrbel u Kube-Strzer-Timm, I., 669, 679,
683; Munda, 114;
Nickell, J. - Fischer, J.F., Crime Science: Methods of Forensic Detection,
University Press of
Kentucky, Lexington, 1998.; Niemller, 436; Payne-James, J., et al.,
Forensic Medicine: Cli-
nical and Pathological Aspects, Greenwick Medical Media, London, 2003.;
Osterburg-Ward,
35; Pavii, 111, 153; Scharf, D., Magnifications: Photography with the
Scanning Electron Mi-
croscope, Schocken Books, New York, 1977.; Shepherd, R., Simpson's
Forensic Medicine, 12.
izdanje, A Hodder Arnold Publication, London, 2003.; Staggs, S., Crime
Scene and Evidence
Photographer's Guide, Staggs Publishing, Wildomar, 1997.; Thomas, R.,
Practical Guide to
ICP-MS: Practical Spectroscopy, Marcel Dekker, New York, 2003.; Vander,
L., Ponatie i zna-
enie mikroestic v kriminalistike, Pravovedenie, 2/1978., 71; Vodineli-
Aleksi, 539; Vodine-
li, 111, 249; - 121,1., 63, 99; - II., 706, 717, 719, 805; Weihmann, R., Lehr-
und Studienbriefe
Kriminalistik 22. Spurenkunde 1. Grundlagen, Suche, Sicherung, Beweiswert,
Deutsche Po-
lizeiliteratur, Hilden, 2000.; Weihmann, R., Lehr- und Studienbriefe
Kriminalistik 23. Spu-
renkunde 2. Spurenkomplexe, Entstehung, Bedeutung, Auswertung, Deutsche
Polizeiliteratur,
Hilden, 2000.; Weingart, 65; Wigger, 58, 85, 271; Zbinden, 52, 62-68, 74-80,
105, 110; Zee-
vi-kavi, 21; Zirk, W. - Vordermaier, G, Kriminaltechnik und
Spurenkunde. Lehrbuch fr
Ausbildung und Praxis, Boorberg, Stuttgart, 1998.; Zonderman, J., Beyond
the Crime Lab:

1068
 KRIMINALISTIKA TEHNIKA

The New Science of Investigation, Revised Edition, John Wiley & Sons,
Chichester, 1998.

Pitanja za provjeru znanja:

1.to je trag?
2.Koji su osnovni elementi kriminalistikog traga?
3.Razlikovanje tragova na osnovi funkcijskog kriterija.
4. U emu se sastoji situacijska (dinamika) podjela tragova?
5.Nabrojite biologijske tragove.
6. Koje su ope znaajke rukopisa?
7.to je obuhvaeno pojmom osiguranja tragova?
8. Objasnite pojam stvarnog dokaza.
9. Kako se dijele tragovi prema kriteriju uzronosti?
10. Nabrojite traseoloke i registracijske metode.

1069