UNIVERZITET U SARAJEVU

PRAVNI FAKULTET
KATEDRA ZA PRAVNU HISTORIJU I KOMPARATIVNO PRAVO

ZNAČAJ DOGMATSKE METODE U PRAVU

-ESEJ IZ PREDMETA METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA -

Mentorica: doc. dr. Amila Ždralović Studentica: Omerović Adelisa(1/IVb)

Sarajevo, novembar 2019. godine

S ciljem naučnog istraživanja i objašnjenja društvenih pojava, sociologija kao zasebna nauka
koristi posebne metode. I druge nauke se služe metodama, upravo sa istim ciljem. O tome
kako su metode značajne, govori činjenica da su upravo brojni naučni radovi kako iz oblasti
sociologije, tako i iz oblasti drugih nauka, nastalu upravo pomoću metoda. Metodologija je
znanost o metodama znanstvenog istraživanja, te znanstvena disciplina u kojoj se kritički
1
ispituju i eksplicitno izlažu različite opće i posebne znanstvene metode. Metod je uvijek
prethodno znanje o pojavi koju istražujemo. Jedna od značajnih podjela metoda jeste na
metode prikupljanja i metode obrade podataka. U pravnoj nauci postoji pet osnovnih metoda i
to: sociološka, aksiološka, lingvistička, logička i dogmatska. Dogmatska metoda uživa veliki
značaj u pravu, te ću u radu dati pojmovno određenje dogmatske metode i reći nešto više o
njenom korištenju, kao i značaju koji ona ima za pravo.

1 Ratko Zelenika, Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, (Rijeka:Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Rijeci, 1998), str. 310

2
Pravo kao predmet dogmatske metode jeste zahtjev neprikosnovenog autoriteta vlasti,
dominantne ekonomsko i politički, društvene grupe, uobličen u pravnoj normi. Tehnika
2
dogmatske metode kao i provjera metode u njenom dosegu, daljnji su dio ove cjeline.
Dogma je riječ grčkog porijekla, proizilazi iz starogrčkog glagola δοκω i ima tri značenja:
pogled, misao i odluka. Označavala je religijsko porijeklo pojma- istina uspostavljena
autoritetom koji se ne može dovesti u sumnju. Dogmatsku metodu u pravu, kao i ostale, čini
njena teorija i tehnika. Tehnikom (postupcima, sredstvima) dogmatske metode potvrđujemo
ili opovrgavamo postupke same metode. Što se teoretskog dijela tiče, postavke ove metode
jesu iskazi o pravu kao zahtjevu, „trebanju“ autoriteta vlasti uobličenom u pravnoj normi.
Dogmatika prava, formalna teorija prava, normativna teorija prava, dogmatsko-normativna
teorija prava, teorija pozitivnog prava3, pravni pozitivizam, teorija objektivnog prava, važećeg
prava, uglavnom sinonimni nazivi koji su dugovječni i isključivo, i do dan danas u ozbiljnoj
mjeri i intenzitetu, označavali su i označavaju doktrinarno znanje o pravu „istinu“ o pravu.
Mada fonetski i različito glase, sadržina im je ipak ista. Ovaj vid znanja o pravu 4smatran je i
smatra se jedinim pravim, „ispravnim“ znanjem o pravu, a u vezi s tim i dogmatska metoda
kao jedina prava pravna i, jedina „ispravna“ metoda u spoznaji prava.

Dogmatska metoda je ustvari jedna od starijih metoda i koristi se u pravu ali i u teološkim
(vjerskim) naukama, međutim metod je pretežno pravni jer se njim utvrđuje šta znači svaka
pravna jedinica, kao i ponašanje pravnih subjekata. Dogmatska metoda omogućuje da se u
njoj istražuje pravo kao normativna pojava. Ishodište je načelo normativnog pripisivanja: ako
nastupi određeno činjenično stanje, treba slijediti određena pravna posljedica. Dogmatska
metoda uključuje jezičnu, formalnologičnu i sistematsku analizu normativnih pravnih akata i
njihov sadržaj. Usredotočuje se na normativni sastav prava, na pravna pravila kao njegov
temeljni sastojak i na osnose među njima. U prirodi je dogmatske metode da treba poštovati
autoritet kao tvorca prava: Auctoritas non veritas facit legem. Stvoreno pravo je ustvari
dogma, koju treba prihvatiti kao stvarnost odnosno pravno pravilo i u tom je pogledu ne treba
provjeravati ili o njoj dvoumiti. Ishodište dogmatske analize je da nas zanima pravo koje jeste
(de lege lata) – sa stajališta pozitivnog, važećeg prava (e.g. zakona) a ne pravo koje treba biti
(de lege ferenda).

2 Vjekoslav Miličić, Dogmatska metoda u pravu, (Zagreb:Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1990), str.313.
3 „Postoji slaganje da se pravna dogmatika definira kao disciplina koja opisuje i sistematizira pozitivno pravo
jednog određenog pravnog poretka.“ Ost 1986:91
4 Znanost i dogma su kao pojmovi u međusobnom odnosu kontradiktorni;u logici, među pogreškama u dokazu
točnije pogreškama irelevantnosti dokaza-nedokazivanje teze koja se treba dokazati-imamo i moguću pogrešku
argumentom ad auctoritatern (nasprem argumentum ad rem).

3
Za razliku od odredaba dogmatske i aksiološke metode, odredba sociološke metode data je
navođenjem zadaća koje potonja metoda treba obaviti. Središnji problemski sklop su pitanja
kako to društvo, društveni uzorci i napose društveni interesi utiču na razumijevanje i upotrebu
normativnih pravnih akata (e.g. zakona), i posljednje, ali ne i manje važno, pitanja kako
pravna pravila povratno utiču na društvo, odnose u njemu i sam njegov razvoj.

Pavčnik upotrebljava izraz dogma u smislu prava kao stvarnosti koja je neupitna jer je
postavljena od vlasti. Taj smisao izgleda tako kao da je izveden iz shvaćanja da je pravna
dogmatika stvorena po uzoru na teologijsku dogmatiku, tj. na znanost o temeljnim vjerskim
istinama.5 Novije istraživanje pokazalo je da je stvorena po uzoru na medicinu te po njemu
izraz pravna dogmatika označava iskustveno stjecanje spoznaja o pravu koje, upravo kao i
iskustvene spoznaje o zdravlju/bolesti, vrijede u najvećem broju slučajeva, ali ne u svima.
6
Ako je tako, dogmatsko znanje o pravu nije samo normativno, tj. znanje o tom da određeno
pravno pravilo postoji zbog toga što je utemeljeno na višemu pravnom pravilu, nego je
također činjenično, tj. znanje o tome da, s jedne strane, određeno pravno mjerilo (ponajprije
pravno pravilo) postoji zbog toga što je djelatno, osobito kao sudska praksa, tj. niz sličnih
presuda o sličnim predmetima; i, s druge, određeno društveno međudjelovanje je pravno
važno kao predmet pravnih mjerila, a možda i kao njihov uvjet ili njihova posljedica. Iz čega
slijedi da je Pavčnikov vlastiti izraz normativna metoda možda primjereniji naziv od
dogmatske metode. 7

Dogmatsku pravnu nauku Radbruch shvata kao nauku o „objektivnom“ smislu a ne o

subjektivnom smislu prava. Ona utvrđuje kako pravo treba shvatiti a nije važno kako je ono
bilo zabilježeno. Pravna nauka u užem smislu ne bavi se bićem prava niti idejama koje su oni
koji ga tumače faktički u njemu pronašli. To je posao nauka o pravu a ne pravne
naukeParalela na koju asocira i Radbruch, upućuje na objektivni smisao pozitivnog prava s
jedne, i objektivni smisao pozitivne reliigije s druge strane, a koji, svaki ponaosob i za sebe,
opredjeljuju smisao zadaće (a time i metoda), dogmatske pravne nauke s jedne, i teologije s
druge strane. Tako Gustav Radbruch određuje smisao i zadaću sistematske, dogmatske pravne
nauke ili pravne nauke u užem smislu. 8

5 Duško Vrban, Metodologija prava i pravna tehnika, (Osijek, Pravni fakultet, 2013.), str. 33 – 55.
6Maximilliaan Herberger, Dogmatik: zur Geschichte von Begriff und Methode in Medizin und Jurisprudenz,
(Frankfurt: Klostermann, Frankfurt a.M., 1981).
7 POUKE PRAVNOG MONIZMA, Povodom Marijan Pavčnik, Teorija prava: prispevek razumevanju prava, 5.
pregledano i dopunjeno izdanje s novim poglavljem Aleša Novaka, IUS Software, GV Založba, Ljubljana,
2015., 662 str.
8 Ivo Tomić, Pravno-logičke i etičke sudije (Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2009.god)

4
Kako bi onda mogli definisati dogmatsku metodu?

Na osnovu svega iznesenog, možemo zaključiti da bi se moglo pojednostavljeno reći da je to

takav pristup pravu koji se usredotočuje na njegove normativne sadržaje, zanemarujući ostale
karakteristike pravnog fenomena (npr. vrijednosti, društvenu korist i sl.). Putem dogmatske
metode spoznaje se pravo preko postojećih tekstova, tj. kakvo ono jest, a ne kakvo bi trebalo
biti, što se izražava i u paru suprotnosti: de lege lata- de lege ferenda. Prema jednom mišljenju
radi se o sinonimu za klasičnu pravnu znanost, to je dogmatika, „disciplina koja interpretira i
sistematizira pozitivno pravo u svrhu olakšavanja njegove primjene, naročito sudske, i radi
pravne poduke.“ Kod dogmatske metode se očituju i ona bitna svojstva prava kao svojevrsne
kulturno-idealne i iskustvene pojave: sistemičnost, autoritativnost i hijerarhijski karakter. 9

Dogmatska metoda ipak nije jednostavan postupak, nego uključuje više dimenzija normativne
analize pravnih tekstova, zatim formalno-logički postupci, te konačno usmjeravanje k
uopćavanju, odnosno sistematizaciji pravne građe.

9 Ivan Padjen, Metodologija pravne znanosti:Pravo i susjedne discipline, (Rijeka:Pravni fakultet Sveučilišta u
Rijeci,2015).

5
LITERATURA:

1. Miličić V, Dogmatska metoda u pravu, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

1990.
2. Padjen I. Metodologija pravne znanosti:Pravo i susjedne discipline, Pravni
fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2015.
3. Pavčnik Marijan, POUKE PRAVNOG MONIZMA, Teorija prava: prispevek
razumevanju prava, 5. pregledano i dopunjeno izdanje s novim poglavljem Aleša
Novaka, IUS Software, GV Založba, Ljubljana, 2015.
4. Tomić I. Pravno-logičke i etičke studije, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu,
2009.god
5. Vrban, D., Metodologija prava i pravna tehnika, Pravni fakultet, Osijek, 2013.
6. Zelenika R., Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela,
Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 1998, Rijeka.