Aleksandar Galin : ''Audicija''

Tema: Raspad starog sistema vrijednosti ; Ponosni Rusi poginju glave

Ideja: Nije dobro da djeci bude gore, nego to je nama.

Uloga: Varvara Volkova

Biografija lika:
Zovem se Vera Volkova. Roena sam u okolici Moskve 1965.godine, godinu dana nakon
biranja novog voe SSSR-a, Leonida Brenjeva.

Ruski pisac Bunin jednom je napisao kako mirisi najbolje vraaju ovjeka u
prolost. Moda sam se zato odmah prisjetila parfema ''Trojka''.
To je bio Staljinov omiljeni parfem. Njega su nosili djed, otac i prvi deko. I ne
smijem da zaboravim votku, toliko su je svi pili da je i ona postala dijelom
prirodnog mirisa tijela. Majka ju je koristila za dezinfekciju rana.
Moj otac je umro od ciroze jetre. On me nauio piti: ''Ne valja da pije pivo
poslije votke. Ono to je slabije treba piti prije.''
Problem s alkohol je uvijek bio tu, mada nije bio tretiran kao problem. Dok se
razvijao niko nije obraao panju, a razvijao se paralelno s politikim problemima.

itavom proleterijatu postalo je jasno da nitko vie nije siguran. Rad ne garantira
da e imati. Sistem vrijednosti se mijenjao, budunost vie nije osigurana.
Sve vie sam pila kako bih zaboravila. Nestvarno mi je bilo da nas Majka Rusija
odbacuje. A i sad sam imala neto zajedniko sa svojim ocem.

Zbog nedostatka oevog autoriteta i muke figure, kroz mladost sam esto mijenjala
mukarce. Pokuavala sam pronai vlastitu sreu u drugom. I danas je tako, ne znam
kako svu ljubav koju osjeam usmjeriti prema sebi. Treba mi da sam potrebna
drugima. Kada ljubav ne uspijem podijeliti i kada doivim odbacivanje, imam
alkohol.
On me nikada nee napustiti, on je moj bijeg od stvarnosti.

Osim problema s alkoholom, otac mi je ostavio i partijski stan. Bio je namijenjen

mom bratu, ali on je poginuo u jednoj radnoj akciji pravljenja pruge.
Naalost, jednom prilikom ga je propio moj voljeni. Otac moje Lize. Dugo vremena
sam tumarala hladnim ulicama, na okrutnoj ruskoj
hladnoi. Jedan period sam ivjela na cijevima za vodu koje znaju biti tople. Sada
su te cijevi prenaseljene djecom. Svi znamo kako djeca znaju biti okrutna, tako su
me jednom prilikom zalili votkom na spavanju i zapalili mi kosu. Otila sam sa
cijevi na Drugu ranirnu stanicu.
Svi me znaju na toj stanici. Zbog mene su tu stanicu prozvali ''Kod Podrumdijke''.
Ali, nita za daba. Ponekad oistim, ena sam, ja to najbolje znam.

Iako nemam stalnog mukarca, imam svoja 2 anela, Kau i Lizu. Nisu obe nastale kao
plod ljubavi, ve neopreza. Ali usprkos tomu, one su moje sve. Potrebne su mi.
Kain otac je umro nije mu bilo ni 40, a Lizin je onaj koji je propio stan. Kain
otac je umro od votke. Dugo se lijeio, i ja sam lijeila s njim a i dugo nakon
njegove smrti.
I nisam uspjela, opet sam poklekla. Krivila sam neko vrijeme svoje keri, jer nisam
bila sposobna preuzeti krivicu na sebe. Ali danas shvaam, nisu one krive to sam
ja pravila loe
ivotne izbore.

Svjesna svoje nesposobnosti da se brinem za njih, i upoznata sa djecom

Leningradskih cijevi, odluila sam ih poslati u Vuji Do, kod drugog brata. One su
ipak odluile
pobjei u Rostov, onoj Ljudmili Ivanovnoj, sestri Kainog pokojnog oca. Ona mi je
obeala da e se brinuti za njih. Zaposlit e ih u hotelu, a onda e ih dati u
pedagoku
kolu. Ako nema nade za mene, ima bar za njih.

Nekad dok sam vjerovala u budunost, voljela sam i kolu. Zavrila sam geologiju u
sklopu Ruske kole - opa sovjetska edukacija. Oduvijek sam voljela pjesmu i ples.
Zato sam
i njih gurala u tom smjeru. Bile su lanice KUD ''ELJEZNIAR''. Ja sam esto
pjevala u partijskom udruenju. Jednom sam nastupala u Kremaljskoj kongresnoj sali.
Imala sam dobar glas,
dok ga nisu pojele cigare i alkohol.

Sad ivim od jutra do sutra, nadajui se da e me alkohol jedne noi tiho uzeti.
Dosta sam valjda patila za ivota, ne treba mi valjda i bolna smrt.

Odnosi

Volkova - Nina
starija - mlaa
alkoholiarka - tabletomanka
neuredna - uredna
majka - nije majka
potlaena - superiorna (M odnos)
udovica - udata

Volkova - Tamara
starija - mlaa
udovica - udata
majka - nije majka
pjeva - svira

Volkova - Kaa
majka - ker
zrela - nezrela
obrazovana - neobrazovana
mudra - naivna
dostojanstvena - nemoralna

Volkova - Liza
majka - ker
zrela - nezrela
dostojanstvena - nemoralna
mudra - naivna

Volkova - Olga
siromana - bogata
udata - neudata
konzervativna - liberalna
daje ljudima - crpi od ljudi
starija - mlaa
alkoholiarka - nije alkoholiarka

Volkova - Vasilij
ena - mukarac
potlaena - nadmen
velikoduna - sebian
smirena - agresivan

Volkova - Albert
ena - mukarac
glasna - tih
fina - grub
starija - mlai

Volkova - Boris
ena - mukarac
glasna - tih

Alkohol - sa svima u distinkciji

Oksimoron - Zdravi ovisnik

Drugi o meni:

- (..obuena u iznoen, prljav mantil, na glavi joj trikana kapa. Brzo koraa
izmeu odrpanih bioskopskih sjedita.) NEUREDNA
- Albert: ''Njima ne treba cirkus... niti pokretna izloba straila. Pogledajte se
u ogledalo. '' PRLJAVO STRAILO
- Nina: ''Od vas zrai vrlo pozitivna aura.'' POZITIVNA
- Tamara: ''Zbog takvih kao to si ti prema nama se tako i odnose. Pa ko e, tebe
takvu, da uzme.'' PRLJAVA
- Kaa: ''Zar ne vidi zato je dola ovdje?'' PRORAUNATA
- Liza: ''Uh, pazi, boga ti, majka!'' LOA MAJKA
- Boris: ''Ko je ovo, Privienje?''
- Puhov: ''Ma, ne deri se, kolero!'' ; ''Ti, otkaena, doi vamo!'' SMRDI, OTKAENA
- Vasilij: ''Ma, kakve ste vi ene, uline pacovke.'' GADNA
- Albert: ''Ne viite Volkova, uutite!!!'' ; ''Da sam vas odmah otjerao, sve bi se
zavrilo drugaije! Zbog vas mi Japanci nee platiti ni kopejku.
Na vas je izgubljeno toliko vremena.'' GLASNA, JADNA

Ja o sebi:

- A gdje mu doe, taj Singapur?

- Singapurci su znai Azijati?
- Tjeraju nas da gledamo film, ta smo im to uradile?
- Imam ja ovdje neto drugo za grijanje - flau crnog. Treba ojaati slabi, enski
organizam. Moj nadimak je znate Varja Podrumdijka. Svi me znaju na drugoj
ranirnoj stanici.
Zbog mene su tu stanicu prozvali kod podrumdijke. Ne ivim ja tamo u nekoj kolibi,
ne. Smjestila sam se lijepo, u kotlovnici, kod mainovoa. Kirija: Dva deci za sve
koji ele. Malo
skuplje nego u radnji, al zato kompletna usluga.
- Nemam da ti vratim kusur od tako krupne novanice.
- Treba imat ponosa!
- Ma, vi ste bolje od njih. Zar ne efe, kai da moje djevojice imaju ansu!
- Pa nisam ja crnoberzijanka.
- Treba malo knjiice itati. Mi, Rusi, sve dugujemo njemu, Lomonosovu.
- U prolosti geolog.
- Ja sam dola ovdje da se pobrinem za moje djevojke.
- Moete da me koristite kao tajno oruje. Da plaite agresora sa mnom.
- ta bismo mi bile bez muzkaraca?
- Mu mi umro od votke, onda sam se i sama lijeila.
- Ja sam ena sa sela i dobro znam, postoji brava a postoji i klju.
- Samo to i radim, sipam!
- ivjele smo jedno vrijeme zajedno u podrumu kad mi je valer propio stan!
- A kome ja pa to trebam? Djevojke, sad imate ansu, veliku ansu! Kad sam ja nekom
bila potrebna? Kad??
- Ja se prezivam Kamikaza. Danas sam sebi odabrala umjetniko ime Izabela. Ispalo
je da je za mene najmanja teta. Ostale su sve mlade, treba jo da ive.
- A koga ja, ruska ena da pojim? Neu valjda one to jedu abe i crvie?
- Kaa, Liza! ta to izvodite, odmah da ste prestale!!!
- One su mi igrale u KUD eljezniar, one mi od malih nogu igraju.

Ruska Himna

refren: iroki prostor za snove i ivot,

Otvaraju nam dolazea ljeta.
Snagu nam daje vjernost domovini,
Tako je bilo i uvijek e biti!

Negdje u unutranjosti Rusije osvanula je vijest za Audiciju. Pozivaju se djevojke

koje e raditi u Japanu u ''umjetnikim poslovima''. Zajedno sa veinom ena ire
okoline, spas u dalekoistonim bordelima trai i ruska intelektualka slabih ivaca,
Nina Karnauhova, jedna objesna sponzorua koja eli u Japan kako bi se osvetila
muu, Olga Puhova,
naivna potlaena domaica koja ima vrlo malo znanja o svijetu, Tamara Bok, i jedna
Ruskinja, beskunica , prodavaica votke, ije su keri Kaa i Liza odavno u
''poslu''.

Sve ono to sljedi, poevi od formiranja tog alosnog orkestra u kojem se ogleda
nae bijedno doba, do njihovog meusobnog konkuriranja na najjadnije naine, do
pojedinanih nastupa
pred gazdom Japancem, samo je uvod i priprema za realno prikazivanje stanja duha
svih manjih mjesta dananje Rusije.
Uvoenjem u priu mukaraca, njihovih mueva, slika moralnog pada i bijede svake
vrste dobija konkretno lice toliko estih, traginih sudbina.

Autor koji se direktno obraa kroz tri lika - suprunici Karnauhovi i Vere Volkove
- esto se obruava na slobodu i ''Novo doba'': ''ivite, a ja u za sebe odabrati
neko pristojnije doba,
u kojem neu neprestano morati da se pitam koliko kotam, i jesam li nekome
potreban.'' Nerijetko povlai paralelu sa Rusko-Japanskim ratom, u kojem su Rusi
imali velike gubitke.
Japanci drsko dolaze na ''svoje'', oduzimaju dostojanstvo ponosnim, neustraivim
Rusima, to nam potvruje Karnauhov:'' Potroio sam svoj ivot da vam ispriam
kakve su sve kazne i
muenja postojala u povjesti. Povijest se ponavlja.'' Vasilij, Boris i Puhov,
ostaju bez ena, ene bez dostojanstva, a djeca bez majke.