IGI BLUES

I zato sam, sasvim sam

lutam kroz no, ekam zoru
ekam zoru sam
Triva aire

NESVRSTANI
Desetog januara 1954. godine je u Banjaluci bio napadao snijeg u visini
preko jednog metra. Nisam ga vidio.Toga sam se jutra, u pola est, tek bio
rodio.
To mi je kasnije rekla Anka ai, moja majka, rodom iz Vrpolja, kraj
Knina.
U Kninu je, krajem etrdesetih godina, vojsku sluio Adem Bai iz
Banjaluke, pa su se oni zaljubili, vjenali i onda zajedno preli ivjeti u
Banjaluku.
Moj je otac njenim roditeljima slagao da se zove Adam.
Kako su Ankini bili katolike vjeroispovijesti, to sigurno ne bi dali svoj
pristanak za brak, da su znali da je on muslimanske.
Kada su, neto kasnije, saznali za prevaru, onda je ve bilo previe kasno da
se situacija popravi, te su poslije dugo samo uvrijeeno utili.
U septembru pedesete godine su Adem i Anka dobili svoje prvo dijete, moga
brata Emira.
Do treeg razreda moje osnovne smo sve etvero stanovali u zgradi izmeu
hotela Bosna i samakog hotela ajavec.
Onda se Adem odmetnuo, i ne dugo poslije oenio Vahidu Boji, trgovkinju,
koja je radila cijeli niz godina u granapu, na gradskoj trnici.
Sa njom, njrnom erkom i sinom iz prethodnog braka, e biti sve do kraja
svoga ivota.
Je se poslije te porodine havarije selim u Vladimira Nazora 1, vie
prodavnice Trenja.
Sa majkom i bratrom tu ivim do drugog razreda srednje kole, kada
propadam na godinu, pa me mati u strahu da se potpuno ne otmem, alje u

D. Mitrova 47. Sa ocem i njegovom drugom porodicom tamo ivim sve do

godinu dana poslije svoje enidbe, kada se privaljujem eninima.
Zavrio sam osnovno obrazovanje u koli Braa Pavli i srednju Muziku.
Dao sam pet ispita na VEK-u.
Tu kolu sam upisao kada sam jedno jutro sa prozora vidio jaranicu Mire
Pande, Miru Bos. Novi, kako tamo ide.
Na nagovor profesorice Ivane Domonji, dosta kasnije, upisujem i Pedagoku
akademiju, ali na istoj ne dajem nikakvih rezultata sa pozitivnim
predznakom.
Moji najbolji drugovi u osnovnoj su bili kora varak, Paali Uza i
Maleevi Duca. Omiljene TV emisije su mi bile Ogledalo graanina
pokornog i Mendo i Slavica.
Prvi puta sam se zaljubio u etvrtom osnovne, drugi, na poetku sedmog.
Oba puta nesretno, to e mi pomoi da rano shvatim kako stvari idu, u
ivotu.
Moji najbolji drugovi od doba puberteta su bili Koki, Neja Memon i Bartl.
Od vienijih djevojaka u se kasnije uspjeti zabavljati sa Vesnom Heler,
Majdom, Dukom Pukom, Nadom Simurdi, Gogom Uzelac, Mirjanom
abi, Azrom, Sekom, Slavicom Stehlin, Irenom uran i Mirjanom
Savanovi Savanovom sestrom.
Prvi sam poljubio Zdenku Knapi, jedini sam mukarac koji je tih godina
imao ljubavnu aferu sa operskom pjevaicom Milenom, kod Nerke Krupia,
na jednoj urci.
TV program vie nisam pratio.
Oenio sam Vesnu Ristievi (majka Jelica domaica i dugogodinja
aktivistica Crvenog krsta, otac Mirko dugo godina naelnik vojne
biblioteke, brat stariji Rile Rilence). Sa Vesnom imam sina Igora.
Sjeanja, iz najranijeg djetinjstva, su obino uslovljena koliinom i
intenzitetom emocija koje bi neko deavanje sobom proizvelo.
Tako odlino pamtim dogaaj, koji se zbio kada sam imao etiri godine.
Moj dobar drug u igri je tada bio Zuli Mirsad.
Miaa, tako smo ga zvali, je stanovao u istoj zgradi, ali na prvom ulazu.
Vrnjaci, bili smo u stalnoj potrazi za avanturom i nepoznatim.

Tako se dogodilo da smo se igrali jednom ispred bifea ajavec, gdje je

stajalo veliko bure vina iz kojeg je virilo crijevo, iz rupe na sredini.
Mora da se u to vrijeme vino tako transportovalo u gostione, jer se sjeam,
da se tim nainom u radnjama prodavalo ulje. Donese flau, pa ti se iz
bureta uspe.
Ko je to od nas dvojice poeo prvi ja ne znam, ali smo se bili uhvatili onog
crijeva, pa iz bureta kroz njega potezali malo on, malo ja.
Ne sjeam se kako sam uao u kuu (ni 20 metara odatle), gdje me roditelji
odmah provale i u krevet povale (kinderbed sa reetkama da se, kad se
spava, ne padne na pod). Sjeam se vrtoglavice, munine, panike i snanog
mlaza, kojim sam povrativi, popricao oca.
Po prvi puta u ivotu nisam znao e udaram. Mati se bila prepala, otac
sigurno psovao. Pored sve muke, ja tu izgleda uhvatim i onaj bolji dio od
opucaice, pa u kasnije, osim na muzika, dosta panje poklanjati i toj vrsti
istraivanja.
SLUH
Prvo otkidanje na muziku sam imao u petoj godini ivota.
Pjesmu
eiri plavi je nosio na glavi
a oko vrata kravatu boje zlata,
sam sluao u bifeu samakog hotela ajavec.
Nain je bio sljedei:
kada bih negdje doao do 2 dinara (bijela) ja sa tim u bife, pravo do
duboksa, tu ubacim paricu, pritisnem broj i - sluaj.
Gosti bifea se udili, pa smijali.
Prvi javni nastup sam imao u sali ajavec, gdje sam, za novogodinju
predstavu 1960. godine igrao jednog, od sedam patuljaka.
Pjevali smo:
idemo, radimo,
nove kue gradimo
i vesele pjesme rado pjevamo

U predstavi je igrao i Buca Kragulj. On je recitovao:

mlad komarac
tanka struka
tako-zvani
Zuji Zuka
Ista dvorana je bila poprite i moga prvog solo istupa. Za prijem pionira u
njihovu Organizaciju sam tu bio poveo:
srca nam kucaju snano i veselo
danas je praznik nama u ast
crvenu maramu dobit u ja
i bijelu kapicu tra-la-la-la,
pa je onda zamnom prihvatila cijela sala ponosnih vrnjaka.
Za tih nekoliko minuta trajanja pjesme, ja sam bio predmet njihove panje,
za sebe centar.
Po dolasku kui, zateknem probu orkestra u kome su gitare svirali moj otac i
stric Bahrudin. Bahro je kasnije bio lan i jedan od utemeljivaa skupine
Los muchachos, ansambla koji je u naem gradu uspijeno njegovao
tradiciju meksikanskog melosa.
Ma vidi ti naeg pionirine i pjevaa, povikae oni kada sam ja tu uao, pa
se svaki mai novanika. Dojavila im bila moja majka, oko nastupa.
Dobijem neto dvobanki, petobanki i 7 crvenih stoja.
Od prikupljenih sredstava sam odmah taj dan, iao kupiti pribor za
rezbarenje per-ploe (luk, pilice i postolje), i jo mi ostane.Taj je alati u to
vrijeme, meu djeacima, bio jako popularan.
One uprte enske okice sa priredbe, pojaane dejstvom dobijenih parica su,
ba tu i tada, konno definisale pravac, kojim u kasnije kroz ivot, goniti.
EZDESETE
Utakmice rukometaa Borca, su u mojoj glavi, ispeatile poetak
ezdesetih godina.

Kako se stadion tog kluba nalazio neposredno ispred zgrade, u kojoj sam
stanovao, to sam bio redovan posmatra njihovih nastupa.
Pamtim da su igrali Jerolim Karada, Prohaska, braa Stanivukovi, braa
Kekera. Puca penala je bio obavezno Jovo Kerkez, a najpopularniji igra
Pero.
Ljuljni je Pero!, su uzbueni navijai zahtijevali od svoga ljubimca, kada
bi se on naao u poziciji, za utiranje.
U podrumu ispod bifea ajavec su trenirali bokseri Slavije.
Moj je brat jedno vrijeme za njih i boksovao, kao junior.
Ljuti rival mu je bio Oliver Oljo, to je stanovao iza hotela Bosna.
Njih su dvojica obino nastupali prvi, u uvodnim borbama. Poslije mea bi,
bez obzira na ishod, obojica dobijali po veliku okoladu.
Oljo se rano ostavio boksa, i otiao u Pariz uiti crtanje. Ostavi bez
protivnika je onda i moj Emir batalio tu sportsku disciplinu. Poslije ga Anka
upie u Muziku, da svira violonelo. Sa asova je meutim bjeao, pa ga je
kasnije na otac Adem odatle ispisao, nakon to ga se prvo dobro nalupao.
Emir je volio fudbal i dobro ga je igrao.
Pjeva!, su ga zazivali u igri, Dodaj!
Ja sam esto u sumrake odlazio do hotela Bosna, i tamo, iza ograde bate ili
izloga, virio unutra.
Panju bi mi privlaila uvijek mlada i lijepa prodavaica cigareta.
Sa posluavnikom, koji joj je visio oko vrata, bi ona ila od stola do stola,
nudei ih na prodaju. Rijetko su gosti na nju obraali panju, ali kada bi od
stola odlazila, onda su svi iz nekog razloga, za njom gledali.
U vrijeme sviranja hotelskog orkestra bih imao oi samo za muziare.
este angamane su u to vrijeme u Bosni imale pjevaice Darka i Fatima.
To znam tako, to im je haljine za nastupe, obema, znala iti moja mati.
Pjevaica Fatima je nosila dugu crnu kosu, imala bijelo lice i svaki put
Emiru i meni poklanjala paricu, kada bi odlazila sa probe.
Darka je bila visoka do lustera, skoro. Poslije probe bi sa mamom pila kafu,
pa bi onda jedna drugoj gledale u fildan. I ona nas je darivala, ali bi esto
ostavljala svoga sina Bucu kod nas, na uvanju.
Buco je bio zajeban za uvati.
Omiljena zabava djece, iz zgrade, je bila nedjeljom ii pred optinu i tamo

loviti parice, koje je uobiavao bacati kum, kada se - na vratima, pojave

mladenci.
Padale bi i bonbone, ali smo mi svi vie voljeli parice, najvie ute.
Jednom sam, za ulovljenih 35 dinara (tri ute banke i bijela petaa) kupio
ledosladoledo, koji se u naem gradu tada tek pojavio. Poslije prvog
griza ga razoarano bacim, nita mi se nije bio dopao.
Kasnije sam ga volio.
Mnoge sam stvari poslije, u ivotu bacao, a onda zavolio.
Sitne parice sam, isto nedjeljom, znao nalaziti na lijevoj strani ulaza Doma
kulture, gdje je bila blagajna. Predhodnu no bi se tu prodavale ulaznice za
igranku, pa je kupcima znalo ispasti dinar, dva, nekada i banka, koje bih ja
uzbueno kupio, a onda odlazio preko puta, na kume izgori ti kesa!
Djeaci iz zgrade su ljeti pucali iz karabita, igrali se andara i lopova, pirus
pale, trule kobile, zuje, ila, lopte, ta ta.
Zimi se sankalo i sliuralo.
U podrumu zgrade se, sa djevojicama, znalo igrati doktora.
Uzbuenje proeto dubokim strahom bi pojaavalo mistiku podrumske
tame, kada bi se vrili lijeniki pregledi.
Vinja mi je jednom pokazala gae. Bijele, ipkaste.
Putaj plakateeee!, sam vikao, kada bi ih iz aviona bacali. To sam volio
najvie.
Do mog treeg osnovne tako, kad li se razvali brana zajednica roditelja.
Jebi ga, Mio.
Adem onda ode Prekovrbasa.
Malo poslije odlazimo i mati, Emir i ja, jer vie nismo imali pravo na stan
u kom smo ivjeli kao kvartet (4B). Selimo u Vladimira Nazora, na zadnji
sprat zgrade, iznad granapa Trenja. Dve prostorije i velika pajza je bio
prostor, koji smo tamo okupirali. Onako...
U drugoj, dubljoj sobi smo spavali mati i ja. Emir je boravio u prvoj, koja
je po danu sluila kao kuhinja, soba za primanje i Ankin najderaj.
U pajzi sam kasnije drao svoju hemijsku laboratoriju, u kojoj sam
proizvodio barut.
Sa vanjske strane te prostorije, ispod prozora, sam instalirao poster
Silueta, tako da ga je mogla lijepo vidjeti cijela zgrada.

Preko puta stana je bila ve kuhinja, wc, i jedna soba koju emo kasnije
dobiti Emir i ja, a u kojoj je tada stanovala Vukica.
Vukica je bila radnica ajaveca i mamina dobra drugarica. Ne znam sada,
ni izbliza, koliko je mogla imati godina, ali je bila malo deblje konstrukcije,
dobro sisata i jebazovna, za mene, makar tada jo nisam mogao, je li.
Kada se ue, preko puta, onda ide hodnik. Sa lijeve strane prva vrata su
Vukiina, do njih wc-a, i onda paralelno ulaznim vrata ve kuhinje, u
naem sluaju kupatila.
Kupalo se nedjeljom.
Ugrije se veliki kotao vode, iz njega ista erpom zahvata, poliva, in tako
vri radnja kupanje.
Provalim ja jedne nedjelje da se Vukica nakanila kupati. Indikacija
podloio se kotao, jebo ga, jesam bio mali ali sam prolazio naisto.
Ulazna vrata njene strane su uvijek otkljuana (sem nou), to je bilo
razumljivo, zbog korienja zajednikih prostorija.
Prije nego bi poela sa zaplahnjivanjem, Vukica bi zakljuala ulazna vrata.
Ona od vekuhinje se nisu zakljuavala.
Kada sam snimio da je voda vrela, i da e ona svaki as sa radnjom poeti,
ja se zatvorim u wc, i primirim.
ujem je kako zakljua, pa onda proe u vekuhinju. Malo poslije, krenu
pljuskanje uz isprekidano pjevanje neke narodne pjesme, ne sjeam se koje.
Ja u tu atmosferu kasnije prenijeti na Big-ov dingl na vrh brda, verzija
dva.
Kada sam je pustio tako jedno pet minuta, da se dobro opusti glasom i
fiziki,
sa hlaama i gaama sputenim ispod koljena bubnem unutra, pred nju.
Prestala ona pjevati, jednom rukom pokrila piu, drugom brzo prelijee sa
jedne sise na drugu.
Bile prevelike, pa nije mogla pokriti obe sa jednom.
ta radi tu!?- povika ona zbunjeno, ali vie kroz smijeh.
Ja kakijo, a nema papira da se obriem, odgovorim, sav ozbiljan. Ve sam
ranije bio sklonio papir, ako ona...je li. Istjera me onda, pa ja onako usrane
guzice preko puta, u bazu.
Caju una, ratnik i glavica po.
Zgrada u koju sam se uselio mi je bila nekako prevelika. Osam ulaza,

plus sa unutranje strane jo tri zgrade, sa po dva. Puno nepoznate djece,

razne dobi.
Onako, trebalo mi je da se naviknem.
Do kraja estog bih ja onda na prugu, pa inom do stare zgrade.
Najnormalnije sam umio prei cijelu relaciju, a da ni jednom ne spadnem
(sa ine).
U petom se shaverim sa Mirsom Imamoviem, iz stare zgrade. On bio
sedmi.
Njegov je stari Hajro, cugaro i gitarista.
Mirso i ja ponemo izlaziti, pred vee.
Bio decembar, bljuzgav, mi kupili crnu kremu za cipele, etku on maznuo
iz kue.
Onda se naemo kod mene, namaemo izme koje smo imali, naglancamo
7 ciganadi da se opigla u njima, pa pred Titanik.
Tamo Beba, Dijana Raji, Drenka, Zlata, Jaca, nekad Majda, i jo neke.
Onda tu stojimo.
Ni jedna nas nije jebavala.
Nije smatalo.
Za Novu godinu, smo nas dvojica strpljivo ekali do dva poslije ponoi,
kod mene.
Onda smo otili u Park i sa borova skidali obojene sijalice. Nahapali smo
ih se preko dvadeset, pa ih ili sakriti u podrum Mirsine zgrade, a moje
bive.
Kako sam se tamo, kao mlai, znao igrati doktora, to sam onda odlino
poznavao teren, samim tim i tajna mjesta. Sve sam dlanove ruku isprio te
Nove godine.
Vrele arulje.
Pred kraj petog razreda, u radnju Radio ton, do Jugoplastike, doe
elektrina gitara.
Melodija Menge, u dvobojnom prelivu tamno smee ka svijetlom, jedan
magnet, visila na sred izloga, kotala 49.000 dinara.
Jebo mater.
Rijetko je mogao proi dan, a da me se pred izlogom ne vidi, kako parim
oi.
Ni jednu stvar u svome ivotu nisam elio vie.

Zvuk elektrine gitare je tada bio moje unutranje bie, ona na izlogu
estetika ivota, pa ta god to znailo.
Unutranje bie sam najee ispoljavao u hodniku zgrade, gdje sam
stanovao.
Na raznim mjestima i obavezno na glas sam ja imitirao zvuk elektrine
gitare.
U hodnicima je moje imitiranje dolazilo do najjaeg izraaja.
Dobro odzvanjalo.
Iz sveg glasa sam ja tresao, kada sam se penjao ili silazio stepenicama.
Komije otvarale vrata, frkisale, urgirale kod Anke.
Kako je to tandrljanje bilo jae od mene ja ne prestanem, a komije se
polako
naviknu, pa me prestanu zajebavati.
ta e?
Jednog trenutka je ta potreba u mene postala toliko jaka, da sam poeo traiti
istomiljenike.
Traio, traio, pa kako to obino biva kada neto dugo trai zaspao.
VIS

L J I L J A N I

je prva organizovana muzika formacija, iji sam dio imao ast biti i ja.
Sin najpoznatijeg fotografa u gradu Bucko Jaki je svirao na bubnjeve,
Neja Memon i Zoran Biani gitare, ja sam bio Vokalni Solista.
Vjebali smo vrlo vrijedno i ozbiljno u Buckovom podrumu, u vie navrata.
Od opreme smo imali dvije akustine gitare, pravi dobo, tri kartonske
kutije umjesto timpana i mikrofon od magnetofona koji se nije imao u ta
ukljuiti, a koji sam ja sa ponosom i velikom energijom drao u ruci, kada
bi zajedniki dejstvovali.
Mislilo se i na garderobu.
Po mjeri nam Anka saila etiri potpuno identina, karirana prsluka na V
izrez, sa po dva depia, na svakom.
Onda se jedne nedjelje od oficira Joe iznajmilo pojaalo i dvije elektronke,
obukla garderoba i pred Buckovom garaom napravila serija fotografija,
koje e zabiljeiti poetak moje uspijene saradnje sa mnogim muziarima

- kako iz naega grada, tako i dalje.

Mislilo se i na budunost, ali sluajno.
V I S M R T V A C I
Neja Memon je sada bubnjar, njegov brat Tomo i Nikola Vanjur gitariste,
Toni Hodi basista, ja vokalni solista. Vano je ovdje naglasiti da je u
postavi prije moga dolaska gitaru svirao i Imela.
Nastup u uionici osnovne kole u Trapistima, za jedan prvi maj.
Na posljednjoj pjesmi show a derem koulju sa sebe (crvena, karirana),
to se smatra poetkom moga nekontroliranog ponaanja pri buduim
nastupima na binama, irom grada.
Prvi i jedini nastup vis-a Mrtvaci, prvi i jedini rok koncert ikada odran
za stanovnitvo mjesne zajednice Trapisti. Istorijski fakti.
Na moje uporno navaljivanje mi mati saije roza koulju sa volanima,
a od brata naslijedim uske hlae, koje mu je zbog slabih ocijena u koli,
na otac Adem zabranio da nosi.
Tako uem u top modu po pitanju garderobe, ali u se jo dugo naekati
prije nego mi dozvole da pustim kosu i tako postanem pravi bitlis, kao
Kirija.
V I S R I C H M E N
su bili Mlao Govorin, Toni Hodi, Emir Bai i ja Caja.
Malo prije osnivanja ovog vokalno instrumentalnog sastava, moja majka
Anka, angauje Hamdiju Suria da me ui osnovama sviranja gitare.
Naoruan tako najnovijim znanjem, u avanturu Rich men ulazim spreman
na ta treba!
U evoluiranju male raje u gradu, vis Rich men je bio jako znaajna
komponenta.
Poput Beatlesa i Stonesa su, u to vrijeme, gradom vladali muziki ansambli
Vandali i Meteori.
Za nas su oni bili gore, nedodirljivi. Nije im se moglo opepeliti.
Pojavom V I S-a Rich men, klinci u gradu dobijaju svoj muziki sastav.
Veliki dio vremena lanovi grupe provode tamo gdje i oni: stojei na

Kastelovom, pred Parkom, ili ve gdje je u to vrijeme bilo popularno

okupljati se i bogu krasti dane- kako su roditelji opisivali taj vid nae
djelatnosti, ne shvaajui njenu vanost.
Sviralo se u sali ajavec.
Za svaku svirku se okupljalo od 400 do 500 malih pripadnika, iz svih
krajeva grada.
Ime V I S-a se ispisuje na zgradama, tarabama, asvaltu, klupama i kolskim
keceljama djevojica, jae pogoenih naom pojavom.
Na svjetskoj muzikoj sceni se pojavljuje grupa Monkees. Kao dio imida,
lanovi tog sastava na glavama nose pletene ir kape.
Naglavljujemo ih i Emir i ja, za nama odmah vei broj djeaka u gradu, to
je odraavalo na utjecaj na njih i van sale ajavec.
Zoran krba , crta na hameru cijeli VIS i poster kai na oku Titanika,
iznad prodavnice Sport Heruc. U radnju Jugoplastika, odmah do nje, je
moja Vesna tada dolazila mirisati silk (siluk) i plastine omote za teke.
Mi tu onda navee stojimo sa rajom i osjeamo normalno uzbuenje
mladosti, ali sve manje strah i nesigurnost njene obavezne pratioce.
Nije da se nismo bojali Bareta i Bajbage.
Bare je jednom, pred naim oima opuco jednog, za pola veeg od sebe.
Po svome obiaju ga je kasnije astio bozom kod Rahmana, kao gestom
pomirenja.
Tu, pod Titanikom, smo mi tokom veeri gledali ko prolazi, u asvaltni
plonik tabanima nogu peatili svoje postojanje.
Izmeu sebe se zezali, dobacivali (hej mala, uje? dobro uje) i svi
icali, pa onda sa uicanim ili isto kod Rahmana, ali na evrek.
Zajednitvo stvara prijatnu toplinu.
U sali Cajavec, te zima, nije trebalo paliti grijanje.
Progaralo se. Stajati iza bine, dok njih 500 u sali isijava...
Rijetko smo pred nastupe priali. Drhtao glas.
Od svirki je bilo i para, ali su do mene stizale jedva.
Uzbuenje od stajanja na bini se zvalo jebo pare.
Ne raunajui Vandale i Meteore, u gradu su tada djelovale jo grupe
Usamljeni, Amori, Boemi, New men i Baroni. Sve starije formacije od
nae, poznatije, u instrumentima neuporedivo bogatije i u stalnom

nadmetanju za primat.
Skupa sa malom rajom se formiramo i mi, ekamo svoju ansu.
Slatko ekanje.
Vandali organizuju gitarijadu.
U sali Cajavec se nagura nezamisliva koliina poletarica i poletaraca grada
Banja Luke. Dvorana primala 800 ljudi, za to vee se proda 2.300 karata.
Euforija, koja koja prati nastup vis-a Rich men je do tada nezapamena.
Od te veeri se kitimo komplimentom najpopularniji u gradu.
U visini 30.000 dinara, je kasnije, procijenjena teta od izvaljenih
radijatora, u sali.
Osim onih to su stajali neposredno pred binom, jo su samo ti na
radijatorima bili u stanju svirku pratiti svojeokativno.
Ostali samo sluali.
Vandali to veer rastaljuju krupne pare, ja je zavrim pratei kui jednu
Cecu velikih grudi, zbog koje sam neto prije toga, bio gorko oplakao.
Po dolasku pred zgradu u kojoj je stanovala me ona uvela u podrum, tu
svoje velike grudi ogolila, to je mene bilo okiralo.
Ansambl Rimen se, poslije tako dramatinog smijetanja na grudi
banjalukih poletarki, seli u staru batu doma JNA. Tu svira nedjeljom
matineje, od 12 do 2,
jednu zimsku sezonu.
U to vrijeme, televizija emituje seriju naslova Idu dani.
Otvaramo i zatvaramo svirke naslovnom pjesmom:
Od ivota, na svi strani
Prijatelji razbacani
Idu dani
Za nastupe se odijevamo u ensku odjeu, to e tek dosta kasnije uraditi i
grupa Rollingstones, promoviui jedan od njihovih LP-a.
Van grada, Rich men nastupaju dva ili tri puta u Bosanskoj Gradici, u
koju se putovalo redovnom autobuskom linijom.
Po dolasku bi se onda instrumenti - na autobuskoj stanici tovarili na lea,
pa prtili do sale, koja je odatle bila udaljena malo preko jednog kilometra.

Na jednoj od tih svirki sam upoznao Alenku, sa kojom sam se na pauzi, iza
bine, filmski ljubio. U povratku mi se, iza toga, razdaljina do autobuske
stanice inila mnogo kraom.
Za doek 1966. godine se gostovalo tri dana u Klanicama.
Doputovalo se crvenim autobusom, sviralo u maloj zgradici iza skretanja za
Prnjavor.
Dupke puna bila sala, na doeku.
Preko stotinu ih dolo da nas gleda.
izilo se do daske. Treslo se glavama, rukama imitiralo sviranje elektrine
gitare. Pola sata tako, petnaest minuta Uiko, pa deset pauze. Tom rutinom
do oko jedan poslije ponoi, pa se ilo spavati u kuu nekog brkajlije.
Tu se zaloilo, malo popilo i pred spavanje organizovala partija kartaroke
igre poklapa, na kojoj brzo sve izgubim.
To su vee, Tonijev brat Maji i upak Koka, svima odnijeli pare.
Drugi dan sala opet puna, bilo dogovoreno da sve pare od ulaza idu nama.
Na blagajni bio upak Koka, tako da nije bilo rastala.
Onaj ovjek, kod koga smo spavali prvu no, nam iz nepoznatog razloga,
otkae gostoprimstvo.
Nakon skraenog savjetovanja sa organizatorom, pada odluka da se prenoi
na tavanu njegove staje.
Zvualo je uzbudljivo.
Na tavanu ima slame u izobilju, njoma se hranila krava iz prizemlja.
Malo je razgrnuti ispod sebe, sa mnogo vie se pokriti i nee biti zime,
uvjeravao nas je ljubazni domain.
Te se noi, meni smrzne prst na ruci (pravo), koji jedva spasim.
Na neiji prijedlog se onda, oko etiri sata ujutro, ode dospavati u onu
salu gdje se sviralo. Tamo se loe stolice, spava na stolovima, a pokriva
crvenim plianim zavjesama, skinutim sa prozora.
Tree se vee u Klanicama nije sviralo, nego se ujutro prvim crvenim
autobusom, hitalo za Banjaluku.
Ljeto te godine sam upamtio isto po razgrtanju.
Ilo se svirati na Jadran, ugovorio Toni.
Katel uurac, mjesec dana, spavanje, hrana i jo da se dobije para.

Privlano, uzbudljivo, skoro fantastino.

Tamo stignemo oko podne. Bilo vrue, pred kuom koja je odgovarala
adresi koju smo traili, zateknemo veliku hrpu sitnog kamenja, odora.
Apsolutno nita nije odavalo dojam tanc placa.
Iz kue meutim izae gazda, koji nas uvjeri da smo na pravome mjestu,
pa poslui hladnim, osvjeavajuim piem.
Kada smo se osvjeili, on predloi da se najbolje odmah, uhvatimo lopata
i onaj odor po dvoritu razgrnemo, ako se te veeri je li, rauna svirati.
Oko etiri nam je donio i jesti + po hladno pie.
Posao se zavrio malo prije od predvienog roka, tako da smo jo uspjeli
iz kue izvaditi stolove i stolice. Poredali smo ih brzo, onda se umili i
presvukli, pa sa svega pola sata zakanjenja udarili.
Skupilo se raje, odmah tu no.
Ja se ne sjeam razloga raspada Rimera, ali me na nekom od nastupa
sa njima, ranije, snimio Ekrem Nani, pa u jesen 1968. godine, pozvao da
pjevam u Domu kulture.
U DOMU KULTURE
Nani duva u trubu, Rudi Sarkoti saksofon, Nijaz Duri kontrabasira
(malo poslije i pravi, elektrini bas), Tono klavirira (poslije njega Muradif
na prve orgulje u gradu, Farfisa), Vojo Staji gitara( Vandali se
razvaljuju,
prije njih i Meteori), Miro tefanac udara u bubanj.
Ime Pro et contra.
Oni pro, contriramo Nada Barudija, Sandra Kulijer, Nidim poslije Co,
i ja Caja.
Ja nisam mogao isekati od ponedjeljka do subote, koliko je na tim svirkama
bilo ivota, uzbuenja, jo ivota, i jo malo.
U to vrijeme, u gradu, nisu postojali kafii i diskoteke, pa se subotom i
nedjeljom, u sali Doma, okupljalo sve to se htjelo raunati da ivi u koraku
sa tadanjom modom i vremenom.
Te sam zime tamo pjevao Oprosti (B. Stefanovi), Zemlja 1000 plesova
(V. Picket), Budi dobar prema njoj (neznam),Mustang Sally(Otis Reding)
Noas si lijepa ljubavi (Vjekoslav Jut), To love somebody (Bee Gees),

Debora (V. Picket), Telefon (Gaston ja telefon ki son), Nights in white

saten (Moody blues), dalje se ne sjeam.
Pri treningu melodije Noi u bijelom satenu, Nijaz nije mogao ovladati
bass rifom, koji je za ispravno izvoenje melodije neophodan, pa sam
tako poeo karijeru basera.
Sala Doma kulture prima oko 700 ljudi, sa balkonom.
Na tim igrankama se prodavalo do 1.700 karata.
Jedan dio publike bi onda plesao u dvorani, dok bi drugi korzirao hodnicima
i spratovima te nae kulturne ustanove.
Djevojke bi se, za igranku, poinjale pripremati od 3 popodne (Miki abi).
Dolazilo se u izmama, koje su se po ulazu skidale i ostavljale na garderobu,
a onda obuvale lake, elegantnije cipelice, pogodnije za ples.
Svaki je od vokalnih solista, za veer, pjevao dva seta od po 5 ili 6 pjesama.
Kada bih pjevao Noi, onda bi se vei dio prisutnih zguravao u salu i
balkon, da nastup prati okularno.
Ta se pjesma bila skinula i svirala do zadnje boce vijerno.
Za spektakularni solo se na binu penjala Irena, kasnije Nijazova ena, koja
ga je duvala uflautu.
U to vrijeme se zabavljam, sa od sebe neto starijom, Vesnom Heler.
Ja sam tada iao u sedmi osnovne, ona trei gimnazije.
Ni ona ni ja na tu razliku nismo obraali panju, kada bi se za vrijeme dok
ne pjevam, iza bine pritiskali i ljubili filmski, do blage nesvjestice.
Kad pjevam, onda se zentam sa Majdom, koja se u to vrijeme zabavljala sa
Tunjom Kirijinim mlaim bratom. Dok bi oni plesali, mi ono.
Sljedee godine se igicanje sa njom nastavilo, ali je momak bio ika.
Pare, koje sam za te nastupe dobijao, sam koristio za igranje kartaroke igre
poker, u ije me tajne ozbiljnije upuuje Ekrem, u gradu poznatiji kao oro.
Velika mi je elja bila postati najbolji pokera grada.
Ometali su me Mio iarica, Adil i Ismet akin, Bojan, ime Roer, Pop,
Ranko iz autoservisa, Kifla, ela, Brka, Boro Kubura, Zaja, Fajki, Ibro
Zubovi, Triva, Rusmo, Ljubia, braa Komarica, Bato Bogdanovi,
Vlado Stehlik, profesor Radovi, Zele, Brico Kerim, Brico Fircik, dr Meho
Dizdar, Neni, Bakir Kirba, unkii, Buco Sekretar, iro, Gera, Drago
Kupreanin, Jaro, Baja, Nedim, Ibro Beganovi, Risa, Lovin, Muri, Pika

Taci, eha, Zori, Duilo, Braco Napotnik, Enes, Join, Koki, Miro Mike,
are Bonjak, Sinia Pavlovi, Vlado Josipovi, Ekrem Beglerbegovi,
Todor, Kita, Ljevar, Mio Valenta i jednom Cokula.
ZEMLJOTRES
Sljedee, 1969. godine, bilo opet odlino u Domu kulture, kad li se u
novembru iznenada zaljuljae temelji grada (baza), samim tim i na njima
sagraeni objekti (nadgradnja).
Po tom e se traginom dogaaju, kasnije, snimiti film Kad zemlja zadrhti
poznatog reisera Torija Jankovia. U glavnoj ulozi Ljuba Tadi, od
Banjaluana glumio legendarni Slavko Zamola.
Akcija, sa sretnim zavretkom.
Za nas klince je to vrijeme bila neprekidna akcija. Spavalo se pod atorima,
aikovalo, pilo i ludovalo.
Omladina u zabavu udarati mora, pa se prva organizovana poslije trehane,
odvijala u podrumu Doma kulture. Prave se disko veeri, za iste se koristi
gramofon Tosca, sa dva zvunika.
Pretea svih disko dokeja grada je bio Ratak, koji e kasnije raditi u
banjalukom osiguravajuem drutvu OZ, a mnogo kasnije, u Bioskopima
Vlade Ljevara.
Te sam godine bio upisao Muziku, pa kako su sve srednje kole selile u
neke od gradova drave da se razred zavri, muziare zapadne Tuzla.
T U Z L A (jaja mrzla)
U Tuzli se subotom i nedjeljom igraju igranke, i tamo kao i kod nas, na
iste dolazi plesati cijeli grad.
Sviraju Terusi, njihova legenda je pjeva i basista Paki. Gitaru im svirao
Bata Kosti, kasnije preao u YU grupu.
Sa pjesmom Hey Joe Dimi Hendriksa i Please let me stay to ju je
pjevao Leo Martin, se redovno pojavljujem na svim njihovim svirkama.
Za te nastupe pare nisam dobijao, ali se steklo dosta naklonosti mladih
Tuzlakinja, specijalno gimnazijalke Sneane, pa je to pogodovalo.
Zimsko ferije provodim u Banjaluci.

Sa orinim orkestrom nastupam u atoru, koji je cirkus Adria poklonio

gradu.
Vratim se u Tuzlu da zavrim razred, poslije toga u Banjaluku, da nastavim
gdje sam stao.
A gdje sam stao, tu bih ga i dao.
27-ma D I M E N Z I J A
Zoran Todorovi i Lovin su svirali gitare, Ljubo Gaji i Boris Drai
bubnjeve, Igor Varek bas. Zaetnik banjaluke rokerske scene emi Zlatko
emara je u njih pjevao.
Svirali su ljetnu gau na Visu.
Po povratku, emara i Varek iz sastva istupe.
Umjesto njih nastupe Nino Bahtijarevi, Emir i ja Caja.
Nino e onda udarati u klavijature, ja u bas, a Emir u melodije.
Po mnogima je, pojava ove muzike formacije, u gradu dramatino podigla
nivo ustanovljenih, i do tada vladajuih, muzikih standarda.
Po meni sigurno.
Kupuju se profesionalni instrumenti, vjeba studioznije i due nego ikada.
Skidaju se (kopiraju) pjesme najkomplikovanije strukture.
Dimenzija poinje zvuati i nalikovati profesionalnim grupama te tipe.
Jednu od prvih svirki smo izveli na mojoj krovnoj terasi.
Mati bila negdje otila, pa smo organizovali hitar prebac instrumenata i gore
udarili.
Na samoj terasi se skupilo stotinjak ljudi, dole pod Trenjom, se bio
zakrio saobraaj.
Prijetei svaim, na kraju i murijom, su nas komije, nakon nekolko,
rastjerale.
Par dana je taj dogaaj bio pria raje i komiluka. Poput Bitlsa, na onom
njihovom krovu.
E pa i mi smo ga imali (krov).
Najznaajniji ovjek 27-me dimenzije je bio Zoran Todorovi.
Vrstan gitarista, kompozitor, perfektnog sluha, imao zavenu niu violine.
Kao uenik generacije, etvrti razred gimnazije odlazi pohaati u San
Francisko. Odatle donosi progresivne muzike ideje, ali i neke dodatne:
ako ikad doe u San Francisko

duni trave list, pa goni u disko

+ Kastaneda, satsanzi, nolid, meditacija i guru Maharaj Ji.
U kui Zoranovih staraca se moglo vjebati, to je bila krupna stavka za
probitak benda. Kada su mu roditelji preli u Njemaku, onda se u toj kui,
pored muzike, probavalo jo to ta.
Pravimo svoje reklamne majice. Na malim crnim ploicama koje e se na
koici nositi oko vrata, kod Saraa, graviramo ime ansambla.
Ponosna je bila ona koja bi tu ploicu pronosala po gradu.
tampamo prve plakat postere, dizajnira ih Josip Grani.
Ljeto 1970-te sviramo u bati KAB-a, kraj Narodnog pozorita, i radnoj
akciji na Poljokanovom parku.
Velike nevolje, u vrijeme sviranja u bati KAB-a su nam priinjavali
instrumenti, koje smo drali u njihovim prostorijama, na najviem spratu
Doma kulture.
Evo zbog ega.
U toku svirke se, na razne naine, ljepoticama grada signalizirala voljnost
udruivanja, radi dalje zabave.
Kada bi se na pauzi ukovalo da se poslije fajronta ide na fatainu, kako se
izmeu mukih, to popularno nazivalo, onda je skroz papanski bilo dopustiti
da te treba poslije magine noi i reflektora, vidi kako prti na leima
pojaalo ili kutiju od razglasa.
Tako je moj Emir jednom neku uteko, pa kako je engolj bio ober
privlaan i interesantan, on meni naloi da mu kutiju od razglasa uznesem uz
one spratove, i tako mu omogucim da istu odvede u zaeljenom stilu.
Na moje odbijanje, on zaprijeti, da samo probam pa to ne uradim.
Nas dvojica smo se, u to vrijeme, inae puno svaali.
Kasno se on te veeri, vratio kui.
Udario se hvaliti ta je i kako bilo sa onom, kada ja spomenuh da mu kutija
od razglasa nije uznesena, nego da je ostala tamo gdje je i bila.
On mi onda tu zavali amarinu, povruu, pa leti u batu.
Nae je, sreom.
GRUPE

Unutar raje benda se formiraju Bube i Kuke, dvije rivalske grupacije, koje e
se prepucavati po raznim osnovama i kategorijama.
Feldmaral Kuka je bio Lovin.
Izmeu sebe su se pozdravljali prinosei savijen kaiprst pred oko, a templ
kom su salutirali, je bila dizalica, na gradilitu u Boriku, sa koje je visila
kuka.
Mi, Bube, smo se pozdravljale etajui brzo dva prsta preko grudi, a himna
nam je bila pjesma Buba, Korni grupe.
bu- ba bu- ba bu- ba bu- ba bu- baba bu- ba buu- ba
Ratovali smo povlaei protivnike za nos, u raznim situacijama i kada bi se
tome najmanje nadali.
Eh.
Prva dva takta pjesme Pictures of machstick man sastava Status Quo, u raji
postaju zviduk dozivanja, koji e prihvatiti i sljedea generacija, a da pojma
nemaju odakle.
Ve u prvom razredu, Brana ivkovi, Emira Ljutovi, Goga Uzelac i Taca,
postaju punopravne lanice raje.
Van grada, Dimenzija svira u Mrkonjiu, Jajcu, Bugojnu.
Odline svirke su bile u Medarima kraj Nove Gradike, a na onoj strani se
jo gostuje u Staroj Grdici i Slavonskoj Poegi.
Ide se svirati jednom u aak, savez Omladine je to neto bio organizovao.
Putovalo se redovnom autobuskom linijom, instrumenti se prevozili
kombijem Omladine.
Vozio Boro, 100 godina ofer te organizacije, a ozada kao pomono
osoblje ili Bodo i akara, najpoznatiji pripadnici Hipi pokreta grada.
Osim to sam tu, do tada, najdalje putovao na neku svirku, nekoj djevojici
poslije nastupa, zapiem i svoj prvi autogram.
U karijeri sam ih zapisao ukupno jo tri.
Znaajne svirke smo imali u Prijedoru.
U bati na Bereku se na naim nastupima, okupljalo redovno preko hiljadu
tamonjih ljubitelja i ljubiteljkica rock muzike i glazbe.

Poslije jedne od tih subotnjih svirki, sljedei dan u Banjaluku doputuje pet
djevojica, predvoenih kratko oianom Zinom, krasnog izgleda i naravi.
Ostale djevojice su bile isto vrlo zgodne i takoer jako vesele.
Pojavile su se na mojoj krovnoj terasi, na kojoj smo Emir i ja ivjeli jedno
vrijeme, poslije zemljotresa. Tu su nam majstori bili skucali daaru, kao
privremeni smjetaj.
Hitno sam iao po Lovina i Borisa, za pomo;
na Zorana i Ninu se u takvim osjetljivim situacijama nije moglo osloniti.
Naem ih, pa kako je tu bio i moj Emir, uspijemo se nekako ponijeti sa
njima.
Emir je tada, zbog neega, imao jedanaest ireva po tijelu, od kojih je
najgori bio jedan na koljenu, zbog koga nije mogao ispravno hodati.
Taj na koljenu mu je tu pukao, on ponovno prohodao, a mi svi skupa, po
prvi put, isprobali groupie toc.
Poslije prijedorskih, najbolje groupie je imala Nova Gradika.
Zaraeno od nastupa sam, u to vrijeme, razmjenjivao za grlosuna uzbuenja
koja prate gustiranje fula, boje, kente. Manji dio se troio na la travatellu,
od Verduva, na alkohol najmanji.
Nije se imalo kad i sa tim zajebavati.
KONTRA BLEF
Prvo ljeto u bati KAB-a bilo odsviralo, pa se radi nastavka kulturnog
djelovanja, selimo u salu Tvornice duvana.
Parama od garderobe, na tom angamanu, smo plaali salu, blagajnu i sve
ljude koji su tamo radili.
Sav novac od ulaznica smo onda dijelili, je li.
Zaraenim od te sezone, je Boris Drai, kupio mini morrisa, novog.
Koje su boje Morrisa, ing. Drai Borisa?
Sljedee ljeto ga praimo opet u KAB-u.
Nakon svega par nastupa, nas Ekrem oro nagovori, da tu svirku razvalimo i
da se svi skupa pripojimo njegovom muzikom ansamblu.
Sa svojim orkestrom je on drao muzike veeri u bati ajavec, na koje
su plesai zalazili rijetko.
Boris i ja onda odemo Jovi, sekretaru KAB-a, i kaemo da mu vie neemo
svirati.

On prvo udari na egu, jer je zno da bi mi za njih i dabe kopali, samo da

sviramo.
Kada je vidio da je ozbiljno, uvede nas u kancelariju, ponudi vlahovom i
upita za razlog nezadovoljstvu. Boris i ja se prethodno dogovorili da neemo
rasvijetliti pravi, nego smisliti lani.
Malo para, prijavimo. Uvijek zgodan razlog za nezadovoljstvo.
KAB nas je tada plaao 25 milja za svirku, po pet svakome.
On ponudi po pet stoja viice ja odbijem, on po malo vie ja odbijem.
Naduravali se tako, dok on na kraju ne ponudi po milju gore svakome, i da je
to to.
Odbijem, onda Jovo upita koliko bi mi.
Kako smo ve bili obeali Ekremu ori da je to gotov posao, i da bih sa
ovim zavrio, ja zatraim po 25 milja svakom.
Tu nas istjera iz kancelarije, pa Boris i ja onda na onu svirku u batu
ajavec, sa Ekremom orom Lijom.
KAB kupi kompletne instrumente Mladima (Brane Valenta, Triva, Ivo
Maar, Cole i Vlado Kati), i njih namjeste da foliraju nas.
Propadnu.
Mladi su svirali dva mjeseca.
Kako nije bilo zadovoljavajue posjete, svirka se razvali, dug za neotplaene
instrumente oprosti.
Mladima to pasovalo.
Zove onda Jovo nanovo, pristaje na uslove.
Mi hitno prebac, a ta e se moja poslovna bravurija kasnije duuugo
prepriavati, ne samo meu muziarima.
ta je onda bilo sa orom i batom ajavec?
Zakon ou biznisa.
Nemilosrdan.
Jebo ti divlji zapad ta se sve u show biznisu ne radi, samo da se hapi vea
para. Nije rijetkost da tu udari i brat na brata, svat na svata, pa drot na vrata.
Raja je raja, ali ti je tu, moj prijatelju, paja paja.
Puno pozdjaja,
Caja.

Muziciramo u Mirnom kutku (novi KAB, kraj o.. Mirko Vinji) etiri
puta nedjeljno, peta svirka na radnoj akciji. Lova do dimnjaka krova
nebodera zgrade solitera etae bloka garae.(kraj plae)
U Trieste (Trst) se redovno putuje jedanput mjeseno, po garderobu.
Modni hit u to vrijeme su crna pliana odijela, koja smo pokupovali jo tako
rei vrua ispod maina.
Evidentan impakt, ona trai kontakt.
Ti onda telefon.
Zima ajavec.
Braco Skopljak i Ekrem oro formiraju Eight band, vrlo ozbiljnu muziku
formaciju sa tri duvaa i dva pjevaa (Co i ja). Preskaem ovde detalje
svojih ljubavnih dogodovtina te zime, samo u rei da sam tada ko nikada
jebavo. U to je vrijeme najpoznatiji orkestar, te tipe, u Jugi bio Mi, iz
ibenika.
Sredinom sedamdesetih, grad je obojen crvenim dresovima Borca, arenim
majicama Trsta, plavim ljivama oko oiju protivnika Marijana Benea,
veselim tonovima pjesme Banjaluanki, crnim vinom Barbera, zelenom
travom iza doma mog, nakarminjenim usnama, trefovima, herevima....
Na koncertu Bijelog Dugmeta u Boriku je mirisao na sapun, puder Fele
azure, zeleni i plavi Soled su bili prolost nego Reksonu, toaletnu vodicu
ivani, Ninu Rii, Dior i na jednom mjestu anel 19.
DOBAC
Dimenzija svira u bati starog doma JNA.
Tu emo nastupati cijeli niz godina.
Zbog vojnih obaveza e - neko vrijeme umjesto Nine svirati Ivo Maar,
umjesto Borisa Nagib Pekar, umjesto Zorana ili Darke Brane Valenta.
Najbolje svirke su svirane u sastavu Zoran, Nino, Pekar i ja.
Ja kaem.
Dimenzija prerasta u Havu
Sedamdesetsedme na orkestar goni treom, pa kako je naila nizbrdica,
alta se u sljedeu, etvrtu.

Tu brzinu nazvasno Hava.

Umjesto Lovina je drugu gitaru svirao Tefa, za glavni vokal malo kasnije,
dolazi Goga Kojadinovi.
Nino kupuje Leslie, za zvuk sastava vrlo vano i ober skupo pojaalo.
Do tog vremena je Nini stasao u asa na crno bijelim tipkama, kakvog grad
nije imao.
Ustanovio je standard svirke, koji dodandanas, nije nadmaen.
Znao je za to.
Zoran je bio Zuhar svoje vrste i naina.
Kada je komponovao instrumentalnu pjesmu, koju je mnogo godina kasnije
izdao na albumu Tagarta, u Los Angelesu, onda je zamislio da solo u njoj
svira flauta. Kupio je blok flautu, nauio u nju duvati, pa solo odsvirao.
Nije bio zadovoljan.
Onda smo ili u London on, Ljubo Gaja, Boris i ja, pa je tamo kupio pravu,
Bemovu flautu.
Tri mjeseca je uio, i onda na nju izduvao solo.
Bio je zadovoljan.
Kako je on nauio duvati u flautu za tri mjeseca, ni jedan uenik Muzike
nije za etiri godine.
Ja nisam duvao ni u blok flautu, ni u pravu.
Ali sam duvao.
Dva jaka individualca u orkestru teko egzistiraju, tri mrka kapa.
Tukli smo, kao predosjeajui da neemo jo dugo.
Vjebali smo svakodnevno po tri sata, to je takoer bio novi stansard, u
pristupu borbi.
Svirali smo komponovane pjesme, Zoran dizajnirao odlian plakat poster.
Na festivalu Prvi aplauz, izvodimo pjesmu Spomen, posveenu Jasni
Alii, nastradaloj u saobraajnoj nesrei.
Jasna je bila djevojka moga odlinog druga, Sae Bartla. Sa njima smo se
Vesna i ja krasno druili.
Moj prvi dodir sa gluvoom konanog gubitka.
Znali smo satima sjediti i igrati karata, uz olju aja i tanjuti Kraovog
keksa, prekidajui igru samo da bi se ispriala neka ala, izmijenio osmijeh.
Uz zvuke Melinde Sonje Kristine, nestajali u sjetna i tuna raspoloenja,

ipak, mislei da su tua, nama samo nametnuta trenutkom, onako, zbog

atmosfere. Mi zatieni, mladou.
Znali smo satima sjediti u zadimljenom restoranu Kozara, ispunjenom
mirisima jeftine hrane i vlage unesenog, razgaenog snijega.
Nije nam smetalo.
Uz au crnog kuhanog, gledali kroz izlog smrznute tragove u snijegu
banjaluke zime.
Uz au kuhanog, gledali kroz izlog neije druge hladnoe, mislei da smo
zatieni mladou.
Njegujemo vieglasje, zvuimo najbolje mogue.
Profesionala.
Na Subotici, Zoranovu Koliko puta, kao glavni vokal pjeva Kojadinovika.
Zoran je pisao o nalasku smisla.
Po miljenju strunog irija smo tamo trei.
Sa nama, te godine na festivalu, debituje i muziki ansambl Leb i sol, iz
Skoplja.
Za ljubitelje muziki i muzikante, sedamdesete su bile mile godinke.
U Zagreb se ilo gledati Rolingstonce, Santanu, Detro tal, Erika Kleptona,
Pola Makartnija, Frenka Zapu, Prokol Harum, Tinu Tarner, Bi Bi Kinga i
Kvin.
Kraj sedamdesetih godina su svirkom, u naem tada jako veselom gradu,
ispratili Alven Lee i njegova muzika trupa Ten years after, a
Dvadesetsedma dimenzija kasnije Hava, svojim posljednjim.
Pete brzine tada nije bilo.
TEZGE
Mislim da ga nema na svijetu, koji nije prisustvovao nekom dogaaju na
kome se radi podizanja raspoloenja, sviralo i pjevalo.
Muziari, koji bi u takvim prilikama, svojim umijeem zabavljali goste se
zovu tezgaroi, takve svirke tezge.
Dobro sam se natezgario.
U tezgarokom duhu i tradiciji u donijeti cijelo sljedee poglavlje, dragi
(ga) ti, pa ti se zbog toga izvinjavam.

Razlog je jasan.
Ovu knjiicu ti je najvjerovatnije pozajmio neko od ovih koje u malo
kasnije spominjati.
Ako ipak ne, onda...
SAMO ZA ZADUBLJENOG ITAOCA!
U tezgi se sa bine ne diktira, to je obiaj na koncertu, nego lie gujca, to je
obiaj kad ti se prilijepi uka, na elo.
Uspijean tezgaro je u svirci snalaljiv, brzo ui, zna puno pjesama, ima
dobar sluh i nije stidljiv.
toc je da orkestar dobro zvui, da se sviraju u tom trenutku najtraenije
pjesme, a da se za to potroi najmanje mogue vremena, vjebajui.
Zaraena para tako ispadne krupnija.
Za djelovanje u tezgi je dalje, jako bitan muziarev karakter.
Posao je esto naporan, ne laka se, ako ima kraj sebe tekog kolegu.
Kao po nekom pravilu, ljudi sa vie muzikog talenta budu nezgodni i prgavi
u komuniciranju, dok se sa onima skromnijeg umijea, saraivalo uvijek
meke.
Neka vrsta nadoknade loiji muziari su uvijek posjedovali odline,
najskuplje instrumente.
Dobar primjer za prvu grupaciju je Zoran Popovi, jedan od najboljih
harmonikaa koje je Banjaluka imala.
Na Bardai, svirali tezgu on, Vojko Savi, Piko i ja.
Prvi moj posao sa njim, jedini.
Fino smo se slagali i druili par svirki kad on onda sa porodicom, ode na
more. Za zamjenu, uzme Branu Valentu.
Brane odsvira prvi dan, upadne u neke probleme, pa naguli.
Dvije nedjelje Popovia nije bilo, dvije nedjelje nas trojica udarali kako smo
umjeli.
Zoran se vrati.
Poemo to popodne na posao svi skupa, ponovo.
U putu, Vojko sitno nabaci kako nas Valenta izradi, vrlo blago Zorana
prekori, zato to je to bila njegova odgovornost.
Ovaj se izvini, mi prihvatimo, nije mogao znati za Valentino stanje.

Dobro.
Onda, Vojko kae po koliko emo nas trojica razdijeliti, jer je tu vee imali
pasti isplata.
Zoran uuti.
Pred skretanje za Bardau, rukne:
Djeaci, mislim da nije u redu da podijelite i moje pare.
Muk u autu. Ve se znalo da se Popovi, po pitanju para, nikada ne
zajebava.
Pribere se Vojko
Kako, bolan Zorane, pa nisi ni svirao!
Svirao ne svirao, te su pare moje, jer ni Brane nije svirao- odgovori on.
Bolan Zorane, ta misli kako nam je bilo raditi u triju- dalje Vojko, u
nevjerici.
Zajebano, znam, ali ako ste jarani, onda neete podijeliti pare, koje su
moje- zakljui Zoki.
Stignemo mi na Bardau, pone svirka.
U pauzama, on sve isponove.
Vojko onda narui oval najskuplje meze, pa drugi, pa jo jedan.
Uzela se i flaa toka, da prati, uzme se i druga.
Cuga Popovi ljuto, mezi apetitli i sve dalje argumentira svoj stav i poziciju,
glede nastalog nesporazuma.
Pred fajront, Vojko zove da plati.
Konobar sabira.
Rezultat pojela se i popila treina Zoranovih udno zaraenih para.
Vojo izbroji tri puta veu sumu od ceha, plati, kelneru kae da je baki od
harmonikaa.
Pola sata, koliko je ostalo do kretanja nazad, Popovi je proveo molei
konobara da mu vrati makar onaj baki.
Nije bio dalabu, kelner, a ja sam potpuno ubijeen da ovu knjigu nisi zajmio
od Zorana Popovia, potovani itaoe.
Popovi je, prvi u gradu, poeo snimati sebi matrice i uz iste svirati sam.
Pojavom kompjutera to postaje uobiajena pojava, koja e formaciju malih
muzikih sastava potpuno rasturiti, sa tim i druenje, dijeljenje i sve dobre
strane, koje te specifine zajednice sobom nose.
Progres.
ISPADE SLOVO!

Najbolje zabavljake orkestre je drao prof. Muhamed Braco Skopljak.

Postave su se mijenjale od zgode do zgode, kako bi to ve nalagala situacija.
Glavni bubnjar njegovog orkestra je bio Miro tefanac, dosta dugo mu je
bubnjao i Boris Drai, rjee - Zlatko Petra Kid.
Najei gitarista u njegovom orkestru je bio doktor Zoran Stoji, vrstan
instrumentalista, koji je posjedovao gore sve nabrojane kvalitete, u izobilju.
Gitaru je povremeno svirao i Zvonko Rolih Malac.
Baser sam obino bio ja, nekad isko, rjee Coka Faruk.
Takva vrsta formacije zahtijeva i pjevaicu, pa su kod Brace cjelarile Irena,
doktorica Jasna i Marija.
Marija je bila najbolja. Dolazila vikendom pjevati, iz Sarajeva. Tamo
studirala engleski, to je bilo od ogromne koristi za skidanje tekstova
pjesama.
Do Marije se koristilo vengi lengi narjeje engleskog jezika, za koje
sam ja bio pravi maher.
Nauio bih pet do sedam rijei iz pjesme, ostalo izmiljao.
Paljiv slualac, je tako bio u prilici da u istoj pjesmi, uvijek otkrije po neto
novo.
Elitna mjesta za tezgaroku elitu su bila Dom kulture i sprat hotela Bosna.
Ljeti se sviralo po moru, pratili Arsen Dedi, Radojka verko, Gabi Novak,
Dragan Stojni, Suzana Mani, Mio Kova i mnogi drugi.
Po pristupu poslu i umijeu muziara, Bracine formacije su bile uvijek
najprofesionalnije u gradu.
Manji elitni tezgaroki sastav najee trio, bi svirao u baru Bosne ili
Palasa.
Zabavnjako narodnjake formacije su bile ee.
Zavisno od potrebe, i one su bile personalno prilagodljive.
Trea smjena je najznaajniji orkestar, te vrste.
Oni su svirali najdue u istoj postavi, to e se znaajno odraziti na kvaliteti
njihovih nastupa.
Sakib, Pero, Neboja i Vukeli su zajedno ili u Muziku, zgodno se uklopio
Koma i bubnjar Rade. Svi su i pjevali, snimili LP plou.

U Domu kulture je nekoliko godina djelovao orkestar 5 plus.

inili su ga Sejdi Miroslav, Armin i Fikret Priganica, uma i Dafko.
Nato blaa varijanta te tipe, sa vie starih gradskih pjesama u repertoaru, je
bio orkestar Voje Vojke Savia. Bubnjao je Piko, svirali jo Brane Valenta
i ja.
Ove i sline formacije su se mogle uti na Bardai, u restoranu stadiona
Gradika i motelu ehitluci.
Najbolja pjevaica, za ovakvu tipu zabave, je bila Rada ilinger.
Poznata po svome jako slobodnom ponaanju u mladosti, zanemarivanju
moralnih normi i divljoj udi, Rada je u orkestru za koji bi nastupala bila
disciplinovana, jako dobar drug i odlina raja.
Osim to je na bini krasno izgledala, znala je lijepo i zapjevati.
Vieniji tezgaroi solisti grada su bili Omer Popaja, Ljupe, Ibro Kurjak,
koji je imao i snimljenu singl plou.
Enes Bai je u svome repertoaru njegovao i meksikanski melos, pa je
zbog toga, bio cjenjeniji od drugih.
Snimio je dvije singl ploe, bez znaajnijeg odjeka.
Po dolasku ritam maina i fajlova je obino nastupao sa Bracom Skopljakom
ili Vladom Markoviem.
Boko Orobovi i Besim Tufeki su odlino pjevali, ali nisu tezgarili.
Formacije dueta su jasno je, imale neuporedivo vie posla, jer su manje
kotale, a mogle stati u puno manje prostore.
Enes i Braco Skopljak su cijeli niz godina svirali na Kastelu, kod Krese.
Pred fajront na gas, pa
A N T O N I O V A R G A S!
Najbolji narodnjaki orkestri , iako su i ovi bili u stanju odsvirati zabavnjak
ako gost zatrai, su bili oni u kojima je bubnjao i pjevao Atif, harmoniku
svirali Njonjo, mlai Njonjo, Ivo Blaevi ili Gera, gitaru svirao i pjevao
Nadir Garevi, gitaru svirao Vojo Staji ili Brane Valenta, a basovo
Mida.
Ovi su svirali gdje treba.

Najbolje evape u gradu je po mnogima, jedno vrijeme pravio Bili.

Evo njegovog recepta (pcetare), moda zgodno naie
Uzmemo na primjer dva kilograma mase, jedan eanj bijelog luka i malo
bibera, onoliko koliko uzmemo sa tri prsta u tri maha.
Kada se stave ova dva dodatka, poinje se sa mijeanjem.
Mijeamo sve dotle dok masa ne postane kompaktna i ljepljiva.
Da bi se provjerilo je li meso dovoljno umijeano zgrabimo aku mase,
izvaljamo je u duinu deset do petnaest centimetara debljine, uzmemo jedan
kraj, in podignemo.
Ako ne puca, to je znak da je smjea dobra i da se moe pristupiti
oblikovanju evapia.
Prijatno.
STARI ZNANCI
Vrativi se sa studija u Sarajevu, Milorad Buco Kenjalovi postaje glavni
muziki urednik gradskog radija. Neto kasnije, osniva grupu Stari znanci.
On kontrabas, harmonika Gvera, prim 2 Miro, prim 1 Davor, gitara Rifet,
pjevali svi.
Po ugledu na sarajevski ansambl Prijatelji, iji je lan za vrijeme
studiranja bio i Buco, Stari znanci njeguju tradiciju stare gradske pjesme.
Milorad je perfekcionista, ambiciozan, pa e u studiju Plazma sa ekipom
realizovati dva dugosvirajua projekta, koja e objaviti zagrebaka tvrtka
Suzy.
Paljivo bira pjesme, aranira i uvjebava muziare.
Dvije ploe, koje je sa tom grupom napravio, ostaju kao trajno dobro grada.
Buco je pokreta prvog djeijeg festivala komponovanih pjesama, u gradu.
Kasnije pokree i Vidovdanski festival, koji ima rang onih, koji se odravaju
po glavnim gradovima.
Kada mu je to sve skupa malo dosadilo, on otvori Akademiju umjetnosti, pa
je sada dekan.
SOLO KOLO

Uporedo sa svirkom u Dimenziji, se poinjem pojavljivati na raznim

festivalima zabavnih melodija, kao vokalni solista.
Mladi pjevaju proljeu je prvi, na koji sam bio pozvan.
U Sarajevo sam bio prispio vozom, oko devet ujutro.
Olimpik, iz Bihaa polazio iza ponoi, u Banjoj Luci se fatao ujutro oko pet.
Super moderan.
Bijela zaglavlja, sjedala se sputala, po brzini ekspreks.
Na pola puta se dijelila kafa, ko je htio aj + trokut Zdenka sira, po glavi
putnika i kifla, da se zaloi.
Avion, dvokrilac.
Navee na nastup, pojma nemam ta sam pjevao ali upoznam Almu
Ekmei. Nastupala dva pjevaa ispred mene, te godine bila izabrana za
miss Be i Ha.
Upoznamo se nas dvoje tu.
Onda Banjaluka dobije Prvi aplauz, svoj prvi pravi festival zabavnih
melodija.
Mladi pjevaki talenti iz cijele Bosne i Hercegovine (Be i Ha) e se u jesen
okupljati u naem gradu i uz pratnju Sarajevskog revijskog orkestra izvoditi
melodije komponovane specijalno za tu priliku.
Da bi, na tim jako skupim priredbama, sve timalo i bilo na najviem
umjetnikom nivou, se brinuo dirigent Julije Mari, kasnije Esad Arnautali.
Prvi banjaluki festival se odigrao u bati tvrave Kastel.
Iz grada smo nastupali moj brat Emir, i ja.
On je pjevao U noi dok srce mi plae, ja Zato krije suze, a Alma
zaboravio sam koju pjesmu, ali smo se lijepo druili.
Na dan nastupa se, tano od podne, na Kastelu imala odrati generalna
proba.
Svi mi nastupai, smo bili jako uzbueni, ali se to na razne naine,
prikrivalo.
Uesnice su se izmau sebe stalno neto saaptavale, ili o neemu jako
vanom i u povjerenju priale, ne obraajui panju oko sebe.
Muki su, svako malo, kraj njih u urbi prolazili odlazei do nekoga ili
neega, pa se zavrivi posao, zavraali na poetne pozicije.
Neki su ponijeli laku literaturu ili ak kolske knjige, pa u njih blejali, da se
ko oja, ne gubi vrijeme u uplje.

Onda bi Julije prozvao, i ta ili taj bi, kao u neemu vanom prekinut, odlazio
na binu.
Pored nastupaa se u bati nalazilo i tridesetak radoznalih kibicera, mlaih,
mahom mukih.
Prozove Julije Almu.
Sjajne duge kose i frizure a la Silvanaarmenuli, u lakoj ljuto mini
haljinici, ona lepravo pohita ka bini.
Cijela bata prati;
neki kriom i ispod oka, vei broj otvoreno.
Ona o tome nema pojma.
Kako zagazi na prvu stepenicu bine, neko iz bate zazva, Alma!
Noge joj ostanu u poloaju u kom su bile, od naglog okreta glave joj se tijelo
blago zanjiha.
Povrati ravnoteu.Molim!, glasno se odazva.
U bati tajac.
Molim, ko me treba, ponovi, dole dalje muk.
U nedoumici se lagano okrenu, pa oprezno nastavi uz stepenice.
Kada e stati na zadnju, onaj odozdo Alma! ponovo odsijee, i tu bii pravo
udo, da neuganu vrat.
Molim! odazva se tuno, ko me zove?!
Svih pedeset lanova Sarajevskog revijskog orkestra su zateeni, zbunjen je i
sam maestro Julije.
Razbijena garda, prelijepa pjevaica nastavlja u pravcu mikrofona, ustraeno
se osvui.
Dobro je.
Kad e uzeti mikrofon - onaj je zovnu, ali tiho, polu apatom, da bi i Neno i
Perki rekli uuuuu!
Dok su joj oi groznicavo preletale batom, ispod bine poe smijeh.
Kasnije me pitala jesam li vidio ko ju je to zvao, ja rekao da ne.
Nisam stvarno.
Za interpretaciju svoje pjesme Emir dobije drugu nagradu, treu eljko
Samardi sa pjesmom Moja je Marija drugaija.
Ne sjeam se ko je tad pobijedio (moda Mahir Palo?)
EMIR

Nakon tog izuzetno zanimljivog istupa, i mene i Emira kontaktira zagrebaki

Jugoton, te nudi ozbiljnu saradnju.
Emir ponudu prihvata i tako poinje karijeru solo pjevaa.
Ja ne.
Mnogo mi je interesantnije tada bilo pjevati i svirati u bendu.
Na festivale sam odlazio zbog dobre zabave i Alme.
Jugoton izdaje singl na kome Emir pjeva svoju i moju pjesmu sa Aplauza,
ali projekat prolazi bez veeg odjeka jeke.
Ta ga ploa, meutim, dovodi u vezu sa orem Novkoviem.
Na svom slijedeem singlu, Emir pjeva Nedaj da sam opet sam Zrinka
Tutia i Novkovievu Zelena rijeka.
Zelena rijeka postane klasini hit i za to vrijeme, se odtampa i proda u
rekordnom tirau.
Danas je to prvi banjaluki pop evergreen.
Na svom treem singlu Emir uvrsti dvije kompozicije Kornelija Kovaa,
tada najveeg maga jugoslovenske pop muzike, ali ne uspijeva nadmaiti
Zelenu rijeku.
JA
ponovo idem na Aplauz, ponovo dolazi i Alma, ali ona pjeva van
konkurencije.
Zapjevam Ne mogu da kaem zbogom, i postignem drugo prolazno
vrijeme.
Pobijedi Goran Gerin, pjevao odlinu Bilo je to vrijeme rua, dobila
nagradu i za najbolji aranman.
Alma ne znam ta je pjevala ali se sjeam da nam je bilo krasno.
Taj put mi se povjerila da ona jeste ila na turneju po Rusiji, sa olom, ali da
izmeu njih suprotno tvrdnjama renomiranog Asa, tamo nije bilo nita.
Za osvojeno drugo mjesto sam dobio radio aparat, koji prodam Brki
Brletu, to je drao kuglanu u bati Starog doma.
Koliko drugi dan, po kupovini, Baja Zizi provali u objekat i isti otui, to e
Brleta par dana, baciti u laku depresiju.
SUBOTICA

1976-te sam iao na Suboticu, tada najvaniji omladinski muziki festival, u

dravi.
Na preporuku Zrinka Tutia me angairao Mario Mihaljevi, da pjevam
kominu pjesmu naslova Porodini cirkus.
To to sam pjevao taj circus od pjesme bih nekako i prekabulio, ali me
potpuno skrhalo kada sam po dolasku tamo, shvatio da nema Alme.
Pa ne!
Prije festivala sam prvo iao snimiti pjesmu, u Novi Sad.
Putovalo se mojom kodom, suvoza bio Bole slikar. On je tamo studirao
ta?
U putu, popijemo dvije gajbe pive ;
jednu Nektara, koju smo ponijeli iz Banjaluke, mislei da e biti dovoljna,
drugu ne znam koje marke, dokupili je bili u putu.
Daleko bio Novi Sad.
Stignemo.
U studiju je, prije mene, Bora orevi snimao svoju pjesmu, sa
Suncokretom. Sljedee godine je on izdao hit Lutka sa naslovne strane,
kojim se vinuo u najvie visine muzike i kone industrije Jugoslavije.
Na festival smo poslije ili Irfi i ja, njegovim pezejcem.
Krasno se sproveli, obojica.
Na toj subotikoj puteestviji, je Irfi zaveo nekoliko enskih uesnica
festivala forom ja ne mogu drugo, nego da te ljubim.
U savreno skrojenom italijanskom odijelu i uvijek napaenog pogleda, sa
kojim je na okolinu gledao kroz okrugle naoale sa staklima bez dioptrije, on
na festivalu izazove nepodijeljenu panju enskog dijela nastupaa.
Vokalnoj solistici, sa kojom bi se naao u prehi, bi prvo tupio o nevoljama
kroz koje svijet prolazi globalno.
Sluale ga suosjeajui, jedva trepui.
Onda bi on izrecitovao taj stihi onako, iznebuha, to bi ozbiljnost izlaganja
naglo prekidalo, a u iste izazivalo obavezan smijeh.
Samo poduzee, bi iza toga ilo rutinski.
Taj, u to vrijeme veliki hit ora Novkovia, je pjevao Mio Kova.
U svojstvu gosta je, te godine, Festivalu prisustvovao i ore Novkovi.

Dogodilo se, da smo se obojica zatekli u jednoj sobi hotela na Paliu, u

nekom poslu, sa dvije uesnice.
Tokom borbe sa jednom, meni potpuno sluajno, na glas ispadne to ja ne
mogu drugo, nego da te ljubim, to u sobi izazove opti smijeh, najglasniji
samog kompozitora.
Posao propadne, ali se vee zavri prijatno, uz maarski Tokai i Janiku
Balaa (8 tamburaa), koji je nastupao u restoranu hotela.
Moj zadnji soloistup se odigrao u restoranu Peina.
Za neku televizijsku emisiju o Banjaluci sam sa Nejom Memonom, kao
tucerom, pjevao pjesmu Momenat momenat, koju smo nas dvojica bili
zajedniki komponovali, jednog nevieno lijepog jutra, u povratku sa
bekrijanja.
NEJA
U prvom srednje me na roendan pozove Jasna Kovaevi.
Stanovala u zgradi gdje i Irena uran, izmeu Ducine i Rusmirine kue.
Njeni su bili bogatiji.
Uvijek fino obuena, uredna, svake godine dobijala novu kolsku torbu.
Tokom osnovne smo bili u suprotnim smjenama, pa se nismo druili, samo
pozdravljali.
Dugo mi je taj dan bilo ekanje do sedam, kada je okupljanje bilo
najavljeno, a nisam opet htio doi ranije, da ne ispadnem
U koji minut prije dogovorenog pozvonim, vrata mi otvori Neja.
Zajapuren, veseo.
On je na roendan doao ranije od dogovorenog termina, oko pola pet.
Malo drutvo se ve bilo okupilo, odmah poslije mene stiu kora, Cuco i
Jasnine drugarice Branka Kovaevi, Adela i Irena uran.
Irena uran je tada bila moja djevojka.
Da ga stignem u raspoloenju koje je kod Neje tada bilo malojerei
euforino, predloi da mi u au od dva deci smijea jedan njegov koktel.
Od raspoloivih pia, kojih je u kunom baru Jasninog oca bilo oho hoho,
on u au naspe iz svake flae po malo, do vrha, i ja to po njegovoj uputi,
puknem iz dva cuga.
Onda, u moju praznu au zamijea isto, pa to rukne sam, iz jednog.
Da me ne prestigne rekao je.

Cijelo sam vee proveo sa glavom u klozet olji, povraajui duu.

Irena mi uvala glavu.
To je vee prekinula samnom.
Drugaije zamiljala zabavljanje obrazloila.
Upoznao sam ga na poetku treeg, u Braa Pavli.
Izaem sa nastave u klozet i tamo ga zateknem kako pui.
Pobjegao s asa.
On bio etvrti.
Igrao je u svim ligama grada. Centarhalfa.
HORSKI ISTUPI
Bio sam najvieniji pjeva u horovima o.. Braa Pavli.
Malim je dirigovala Makor Jasna, velikim Beba Markovi.
U horu Muzike sam pjevao po potrebi - prvi ili drugi tenor.
Pored pjevanja, u toj koli se praktikovala jo vjetina sviranja i lokanja.
Kao klavirista sam bio meu posljednjima, kao lokalista u samom vrhu.
Na osamnaesti roendan sam u kolu donio dvije litre Davida, tada jako
popularnog konjaka.
Ulazna vrata se otkljuavala u est ujutro, pa bi uenici vjebali klavir do
osam, kada je poinjala nastava.
Pili smo svi; i muki i enske, kako iz etvrtog, tako i oni iz prvog.
Pedesetak uenika je pohaalo Muziku.
Kako se udarilo od est, dvije litre bilo i previe.
U pola devet je, toga jutra, nastava bila rasputena.
U razredima je uvijek bilo alkoholnih pia.
Krila su se u klavirima, ne onim poloenim - nego uspravnim.
Pijanino je bilo pravo ime, za taj bekrija-instrument.
U etvrtom razredu, upanu jedno jutro Elza i Stipe, skinu donju plou
instrumenta i iz njega izvade pet est flaa este.
Nisu bile pune, ali je bilo sadraja.

Dojava.
Mi zafrkiemo, da nije bez borbe. Daba, odnesu.
Kasnije dou opet, sa sobom ponijeli vina onoliko flaa koliko su odnijeli
este, pa na nae oi to zatekaju u klavir.
Hor je vodio Stipe Blaevi.
Sa njim smo dvije godine uzastopno bili prvaci Juge, na takmienjima u
Celju i Ljubljani.
Blaevi je bio vojni muziar, pa se poslije prealtao. Na Muzikoj je
predavao nekoliko predmeta, ne previe impresivno.
Hor je meutim, vodio odlino.
Za svoje umijee produciranja glasova, njemu dugujem najvie.
Uporedo sa radom u Muzikoj je on vodio i hor Pelagi.
Po ubjeenju ljuti komunista, dugo godina bio sekretar partije, u koli.
U politikim premetanjima, koje su provodile vlasti grada, hor Pelagia
preuzme Muharem Insani, jebi ga.
Sa direktoricom Muzike, Elzom, Stipe poslije osniva Gradski hor, koji e
djelovati pri toj koli.
Tu se dobro pjevalo, a skupljala odlina raja. Kasnije se uvjebavaju i
instrumentalisti, pa e se izvoditi horski komadi iz Nabuka, Aide,
Senade..
Nastupalo se u gradu, povodom raznih sveanih prilika.
Ja sam pjevao i u Pelagiu.
Bila je praksa da se taj hor, inae amaterski, po potrebi popunjava glasovima
uenika iz Muzike.
Pjevao sam kod njih i poslije zavretaka kolovanja, po nekad.
Tu se znalo dobro zakuhati pred kakvo putovanje, ko ide a ko nee moi.
Ilo se na gostovanja irom nae nekadanje domovine, rjee i u
inostranstvo.
Ta su putovanja, bila najee glavni razlog dolaska na probe, nagrada za
uloeni trud.
Koliko je ko redovno dolazio je onda odluivalo ko na put ide, a ko ne.
Redovno se, meutim intrigiralo i podmetalo, pa su esto kui ostajali
vrijedni, a na put ili preskakai.

Prisustvovao sam jednom unoj raspravi, kada se pjeva Zogo alio to mu

je uskraeno pravo da bude voa puta, za neko od gostovanja.
Voa puta!?!
Prava afera se iz toga izrodila, pa se u istjerivanju pravde dotjeralo i do
Komiteta, jebo ga Zoga, babaroga, yoga i paroga.
Iz hora Pelagi se izdvoji nekoliko pjevaa i osnuje dalmatinsku klapu, koja
e oto voe pivati u sastavu:
Slavko Zamola, Zlatko Tali i Memon Nenad bas, Ivica karica prvi tenor,
moj Emir drugi, i ja bariton.
Velika razlika u godinama meu lanovima, se premoivala zajednikom
ljubavlju prema pjesmi, zajebanciji, i svim onim to je prati i pojaava.
Pjevali smo dalmatinske i stare grke odlino, a kapella.
Ilo se u serenade gospoi Gajanovi iza Zanatskog, mojoj Vesni u Borik, a
najee smo pjevali uz gemite po birtijama, u koje smo svraali poslije
proba.
JAZZ
Krajem sedamdesetih, Jugom drma dez.
U Zagrebu, Vanja Lisak pravi svoj sastav, orkestar Boka Petrovia postaje
jako popularan, U Beogradu dezira sprega Markovi Gut.
Poslije svirke proslavljenog Lajonela Hemptona, u Beogradu, Stjepku Gutu
bude ponuen angaman sa njim.
Prihvati, ali je svirao kratko.
Nije mogao izdrati tempo proba.
Banja Luka se, tako rei instantno ukljuuje u taj komplikovani muziki
pravac, posljednju stanicu na putu razvoja iole ozbiljnijeg sviraa.
Sa bas gitara se izvaljuju metalni pragovi, da bi se prevlaei rukom preko
vrata gitare, dobio efekat kontrabasa (fretles).
Nabavljaju se debele, poluakustine gitare, klaviristi klavirare.
Svira se u bifeu Doma kulture.
Nino Bahtijarevi svira klavir, Dedo Kartal i ja svingamo ritam.
Od gitarista, Caza prvi prihvata trend, pa sa nama.
Sala bifea je puna.
Sekretar doma - saksofonista Nandi, u prvo vrijeme odluno prosvjeduje, a
onda se malo kasnije, i on prihvata saksofona, jednako kao i koordinator

Kele, koji e kasnije sa tim muzikim instrumentom otii studirati Muziku

akademiju, u Sarajevo.
Nandi je iz saksofona znao izvlaiti najplemenitije tonove, ali kako dugo
nije svirao, nije mu bilo ba lako vratiti se u formu.
Tvrdoglavost i sujeta mu, meutim, u tome pomognu i on opet prosvira
pravo.
Ta, starija generacija muziara, je bila jako ohola prema nama, mlaima.
Ponaali su se kao da su nedodirljivi, drali gard ivih legendi.
I dok su se ovi iz moje generacije ubijali vjebajui, oni su na to gledali
onako, sa visoka, kao bje djeco, jebo vas aa.
To se nije radilo bez veze.
Nandi 20 godina nije bio duno u saksofon. Ali, ne daj ti boe pred njim
pomenuti taj instrument, odmah bi te doekao sa nekom doskoicom, o
tvojoj neupuenosti.
Kada bi ga se ba isprovociralo, onda se potezala najtea argumentana
pria, kako je 1953. u Domu svirao Kvinsi Dons, sa svojim malim
orkestrom.
I onda je tu Nandi bio, jebo te!
Primjer 2.
Dugo vremena je moj idol u sviranju bas gitare bio isko Skoibui.
Multi instrumentalista (svira violinu, violu, trombon, akustinu i bas
gitaru), u gradu jedini sa apsolutnim sluhom.
Kruila je legenda da kada ispue nos, on kae as, des, ili ve ta, kao
taj je ton u pitanju.
Pria je stizala od Nandija, Ekrema, Haka (najboljeg gradskog dez
bubnjara) ili ve koga, a onda se od hvaljenog moglo uti pregrt
komplimenata, upuenih ovima.
Pri tom ih se rijetko moglo uti, kako sviraju najee nikako.
Nego ono, kad oni udare....
Ali, nemaju rata.
Kada sam prvi put paljivije uo iska kako basira, na tezgi u bati Palasa,
bio je jedno dvije svjetlosne godine i iza mene i svih klinaca, koji su u to
vrijeme, taj instrument vjebali ozbiljnije.
Svirao je ritmiki i melodijski ispravno, ali uasno staromodno.

Naravno, govorim o vremenu prije nego smo poeli svi skupa veselo i sretno
suraivati, ali potenije.
Usput,
mene je po prilino dugo progonila i fascinirala fora apsolutnog sluha.
Za nekog sa takvim se pretpostavlja da u glavi ima kao ugraen timer, kad
je takav maher da raspoznaje tonove neovisno, same za sebe.
Onda skontam ovo;
Naem da je najdublji ist ton koji mogu otpjevati Ge.
Jednom ga tiho definiui onda lako u sebi izsolfeiram, i od 10 pokuaja
definiranja traenog tona pogodim osam, ili 9.
Ono to profulim profulam malo, za pola tone, a to ako sam malo
promukao ili imam neku drugu tegobu sa glasom.
To se meutim, isto smatralo pogotkom, samo ne u sridu, nego udva.
Tako onda i ja postanem legenda apsolutnog sluha.
Dobro.
Jazz stvara jak interes, kod publike, pa se dajem u potragu za zgodnim
prostorom, gdje se moglo svirati regularno.
Tako provalim, da je bife podruma Palas najee potpuno prazan.
Da bi se tu moglo svirati, meutim, trebalo je nai neko pravno lice (odnos
D. O. D. O.)
Dogovor se kuje sa Muzikom omladinom, iji je ef u to vrijeme, bio
Muharem Insani Fifo.
On delegira Letca, kao koordinatora, i tako nastaje Jeuness, prvi original
pravi jazz klub grada.
U njemu sviramo Nino, Dedo, Caza i ja.
Gostuje obino Nandi, a onda i drugi, koji su u jazzu neto umjeli.
Klub posluje odlino: u pet popodne se otvori blagajna i za pola sata, sve
ulaznice proplanu.
Dalje svira u klubu dez, ja odlazim u vojni zez.
Advokat Dim Sjerkov je neto ranije isto bio izvalio pragove sa svoje
basovke, pa ga Nino uzima, umjesto mene.
Mjesto Dede Kartala se na bubnjeve instalira mlai brat Simo, Caza je ve
cajzlo i tako nastaje ansambl Jazz-va, Nihada Bahtijarevia.
U klubu polumrak, dim, cuga se. Dez atmosfera, original, makar se sviralo
kolski, uz publiku predkolskog uzrasta, u poznavanju tog muzikog
pravca.

Ali je radilo.
Sviraju tu cijelo vrijeme mog boravka u vojsci, zarauju udo.
Klub se odrao godinu ipo.
Letac poslije kupuje novog crvenog Golfa, in se naglo povlai iz
organizacije Muzika omladina, zbog nekih nejasnoa, oko voenja
raunovodstva kluba.
Neki su bili ozbiljni.
U Bernu, Boris Relja studira jazz, za njim, Boro Vukadinovi ide
uvjebavati bazz.
Dolaze nakon malo u grad, sa sobom dovode bubnjara Peeta.
Pod imenom Birdland, sviraju koncerte na raznim lokacijama, u studiju
Plazma zapisuju svoju prvu plou.
Da se tu vie niko ne zajebava i da se stvarima pristupa nauno fantastino,
dalo se zapaziti sa Starevice. Sa Kozare, dioptrijom + 3.
Po zavretku studija, Relja odlazi u Zagreb.
Svira sa Pecom Petejom, Meriom Mavrinom i ostalom tekom kalibraom
hrvatskog deza i gemitezza.
Boro Vukadinovi odlazi u Ameriku (brie od vojske) i tu postaje milioner
(pobijedio na takmienju).
Bavie se poslije proizvodnjom filmova i muzikih projekata, pa e tako
jebavati uduplo;
to mlade starlete, to vite vokalete.
Maria Konita i glumi i pjeva, pa joj ga i sad zadijeva.
U Los Angelesu finansira pravljenje super modernog muzikog studija u
kojem za direktora, postavlja Zorana Todorovia, tako da zasluuje svaku
pohvalu muzike Banjaluke.
Evo je:
SVAKA AST, BORIVOJE KURIVOJE
U drugoj polovini osamdesetih, Nandi formira Big band, to je bio jako
krupan dogaaj, za glazbenu Banja Luku.
Oko pet godina e ova formacija, jako uspijeno, djelovati pri Domu kulture.
Svirae se komadi Glena Milera, Djuka Elingtona, Beni Gudmena i ostalih
velikana, tradicionalne jazz muzike.

Po osnivanju u tu svirati bas gitaru, poslije e me zamijeniti Bobo Glii

Glio.
Ovo poglavlje u zavriti sa orkestrom, koji svira na kraju.
Suzno oko je ansambl koji njeguje tradiciju alosnog melosa.
Njihov dugogodinji upravnik je bio Ante Zori, ilijenov otac, a
najpopularnija lanica flautistica Mica. Odlina raja, Miki.
Na iskljuivo tunim prigodama djeluju pri Partizanskom groblju, a po
potrebi i drugim ustanovama te tipe.
kad zasvira Suzno oko
prdno si ga, al duboko
P L A Z M A
Dimenzija - kasnije Hava, je ve dugo bila stasala, za krupnije muzike
poduhvate.
Za realizaciju neeg krupnijeg je, meutim, bilo neophodno imati pristup
tonskom studiju i televiziji.
Centar je bio Sarajevo.
Kako su oni, odande, za to morali plaati trokove puta i tamo boravka
cijelom bendu, tu ga se tamo nismo neto nasnimali, Mio.
Odluka je pala na poetku Borika, jednog ljetnog dana, poslije probe.
Tu smo bili Zoran Todorovi, Boris, Nini i ja Caja.
Upala ti jaja- su mi govorili kada sam bio mali, ali se zbog toga nisam
nikada naljutio.
Pravimo tonski studio.
Zadai se prilo sa puno volje, teoretskog znanja i manjka para.
Prvo Zoran kupi osmokanalni TEAC magnetofon, fino ga plati.
Kako je na njega potroio sve to je imao, udari onda preraivati svoju
miksetu, od razglasa. Daba ti magnetofon, bez miksete se - na njega, nije
fatala snimka.
Darko Lovin se utali sa master magnetofonom, bez koga se isto nije
moglo, a Drai nakupuje mikrofona.
Tek tada se moglo dalje razgovarati.

Za lokaciju se pikuje baraka Muzike poslovnice, na Kastelu.

Poslovnicu pogoni dugogodinji ef vokalnog ansambla Banjaluanke,
legenda Anto ai.
Prostor je mala reija i jedna mala prostorija, kao spremite + glavna sala, za
snimanje.
Zoran i Boris su tu sve montirali i instalirali, a onda smo Boris i ja kao
zvunu izolaciju, po zidovima polijepili ambalau od jaja.
Taj, zadnji posao, se pokae neoekivano opojan.
Ovako se dejstvovalo.
Prvo, mi mudraci kupimo ambalau od jaja, po pijaci: neto nam dadnu,
neto malo i platimo a najvie ukrademo.
Kada smo ih se dobro nakupili jedno 2000 komada, onda se pristupilo
montai.
Tehnika je bila da se ljepilo neka vrsta gumalezunga uspe na pleh, u njega
zamau vrhovi ambalae in potom nanose i lijepe na zid.
Oko dve hiljade tih kartona za jajca se nalijepilo a da ni ja, a pogotovo Boris,
tada nismo znali za efekat udisanja ljepila.
Danima se on poslije alio na glavobolje, a ja navaljivao da se lijepi i plafon
od hodnika.
Ali se studio skucka, pa radnja proraducka.
Prvi posao, u jo nezavrenom studiju, se radio za Muharema Insania
Fifu.
Projekat je bio snimanje materijala za Slet, koji se imao odrati u Banja Luci
povodom je li, Titovog roendana, makar ga slavljenik vie nije bio u
stanju posmatrati izravnativno.
Zavrimo, Fifo poteno plati. Svaka ast, maestro.
Pravi dobac studija se mjerio neto kasnije.
Snimalo se osam pjesama iji sam potpisnik bio ja Caja ..... .. ....
Dobro.
Tom se poslu pristupilo sa do tada za mene, nevienom ozbiljnou.
U studio bih dolazio ujutro, oko deset, odlazio u toliko navee.
Vraajui se kui poslije tih snimanja, bih obino prolazio kraj Bisieve
kafane, u Zanatskom.

Tu sam, do poetka snimanja, sa drugarima i flaom pive u ruci obiavao

zujati po cijeli dan.
Tih veeri prolazei kraj lokala, se nisam mogao nauditi ljudima koje sam
tamo zaticao, kako stoje sa pivom u rukama, tako zujei od ranog jutra, je li.
Na realizaciju ovog projekta se potroilo preko dva mjeseca.
Za glavnu pjesmu -Sjeta, mi je pratee vokale ispjevala ehinja Regina.
Ona je u Banjaluci bila u gostima kod Rusmire, Vesnine najbolje prijateljice.
Inae operska pjevaica iz Karlovih Vari, Regina to ljeto, bude zavedena.
Darko Lovin.
Cijelo ljeto ju je Karlovo i Vario joj ga takvim kvalitetom, da se po
povratku u domovinu, odmah preselila u Brno.
Ne bi li joj ga Lovo, kako ponovo zavrno.
Nita se, na kraju, od tog mog materijala nije moglo napraviti.
Sa potroenom energijom na taj projekat sam, kasnije, mogao napraviti etiri
LP ploe.
Niti sam imao koga upitati, niti mi je ko ita rekao o tom komplikovanom
poslu. Sve sam, na slijepo.
U isto vrijeme se Boris hrvao sa svojim jebatanjama, koje su u najmanju
ruku, bile krupne kao i moje.
Ali se vrijeme nije izgubilo.
Uilo se.
Naueno e kasnije koristiti kako nama, tako i onima ije je vrijeme
nadolazilo.
Prvi objavljen rad ovog studija, je ploa Starih znanaca.
Ja tada bio u vojsci.
Na par dana pobjegnem i svo vrijeme potroim zapomaui im.
Na nekoliko pjesama sam sa njima pjevao dionice baritona.
Nema drutva gdje se svirala gitara, a da moja Vesna nije pitala svirca zna
li onu, el Muharem?
Meni je najljepa bila zadnja sa albuma, Zasviraj cigo...
Skoro sam, ovdje u studiju sidnijskog radija SBS, prekopavao po starim
ploama i nabasam na tu, Starih znanaca.
Nevjerovatno!

Poslije moje vojne obaveze, Buco Kenjalovi radi djeiji festival

(komponovane pjesme, sve se prvo snimalo) na kome se ve ozbiljno bavim
produciranjem.
Konano opredjeljenje za bavljenjem tom najosjetljivijom djelatnou, pri
snimanju, se kod mene, uvrstilo pri realizaciji mjuzikla Kooperitis.
Nezapameno popularna predstava naeg Narodnog pozorita.
Glavni protagonisti bili Ljilja Josipovi i Boris Prulj.
Uspio sam bio napraviti da svaki glumac ispjeva svoj song i da to sve
pristojno zvui, makar jedan dio njih jedva da je imao sluha.
Radilo se sedam noi, do jutarnjih sati.
Atmosfera pri snimanjima, je svaki put bila odlina. Ba, svaki put.
Dio euforije se prenio jedno jutro pred zgradu Doma kulture.
Tu su Sea Vukosavljevi, Pikica i Ljila u pola pet igrale Kan-Kan, pjevajui
Bezobrazne balavice, tu no snimljenu pjesmu iz mjuzikla.
Prvakinja u glumi, Sea je to bila i u armu.
Zadovoljan rezultatom, direktor Franjo Petrui me poslije angauje da po
njegovim uputama, radim muziku za predstavu Tamo kamo je otiao drug
imun.
U toj je predstavi glavni lik glumio Adem ejvan, najslavniji glumac
banjalukog pozorita. Psiholoka drama, teka.
Studio brzo napreduje, novi ureaji stiu jedan za drugim.
Zoran odluuje da se pravi 24-kanalna mikseta, izvoa radova e biti lino.
Pomagati e Boris, malo u lemiti i ja.
Taj je poduhvat bio u rangu kao kada bi na primjer Hakija, koji je pravio
odline amce za vonju Vrbasom, odluio napraviti podmornicu.
Da jedan stane i pone se himberom himberiti.
Dijelovi za miksetu se kupuju vani, pa se pristupa lemljenju.
lemi danas, lemi sutra
a sve kontam da je vutra
Lake bi se.
To bude gotovo, uporedo se zavri i jedna malo manja mikseta, 16 kanala
iroka i sa tim, studio bude konano formiran.

Mi gradimo generator, generator gradi nas, su glumci skandirali u nekom

filmu, koji sam gledao u sklopu idejne nastave, u vojsci, alabajzera Veljka
Bulajia.
Taj u slogan primijeniti ovde, za Plazmu.
Osposobili smo prvo sebe, pa onda neznan broj autora i muziara, da se
izraze precizno.
Popularni festivali djeijih pjesama, koje je sa toliko uspijeha organizovao
Buco Kenjalovi e u studiju biti zapisani i tako se sauvati, kao trajna
vrijednost grada.
Plazma e u odreenom vremenskom periodu, odigrati krupnu ulogu u
stvaranju banjaluke rok scene. Pitati Neu, Rafija, Tahira, Momu i
Dubeta.
Sa Vidom Husedinovi Drai pravi dil, i 1989. godine, nakon skoro 10
godina od ustanovljenja, studio preseli u Dom kulture.
Iz ovla idejice i sitne prije se tako razvije prvi, pravi pravcati i za to
vrijeme nimalo naivan, tonski studio grada Banjaluke.
B O S A N A C (na privremenom radu u Sloveniji)
Od zemljotresa 1969. me nije nita jae zdrmalo do pojave albuma Pljuni
istini u oi, slovenakog sastava Buldoer.
Ta e ploa, odluno utjecati na prepoznavanje muzikog puta kojim elim
ii, u isto vrijeme udariti snaan peat na filozofiju i shvatanje ivotnog.
Kada sam 1983. proitao u novinama da frontmen i glavni lan, tada ve
rasformiranog ansambla Buldoer, trai basistu za svoj novi orkestar, ne
odolim izazovu.
Sa gitarom putujem u Kopar, na audiciju.
Proem je.
Tako pone moja suradnja sa grupom Marjanov udni zajec, Marka
Brecelja, iz koje e neto kasnije, proizai album Svinjam dijamante.
Moj boravak tamo nije bio lak.
Sa Markom sam dijelio sobu, u stanu njegovih roditelja.
Dnevnica mi je bio crveni cener, za koji se u koparskom Expres restoranu,
mogao dobiti tanjur minetrona i dvije nite kruha.

Da bih tu - tako, uopte mogao biti, onda sam svakih dvije nedjelje po par
dana dolazio u Banja Luku.
Tu bi mi Boris natimavao da po neto produciram, pa bih sa zaraenim,
gonio nazad u Kopar, nanovo.
Jeste, istina je da se kod Slovenaca radi.
Vjebalo se osam sati, svakodnevno.
Istina je, meutim, da se kod njih i duva.
Duvalo se svaki, isto svakodnevno.
Probe ozbiljne i studiozne, duvka prvorazredna.
Znaju Slovenci da se konj ne goni, ako mu se ne da zobi.
Znaju Slovenci.
U grupu ulazim nakon to si je njihov basista, na nekom uru i iz polu
zajebancije, pucao sebi u glavu.
Pucao si je u usta, ali je preivio.
Bio sitan kalibar.
Materijal se uvjebavao est mjeseci, volio sam svaki sat tog treninga.
Nakon realizacije ploe, u tonskom studiju Boruta ina, u Ljubljani, jo
pola godine sviram na njenom promovisanju.
Van slovenije smo svirali tri koncerta u Zagrebu, dva u Beogradu, tri u
Novom Sadu (gosti nam bili Ekaterina Velika kod bubnjara Firija smo i
spavali) i jedan u Slavonskoj Oei.
Sloveniju smo prokrstarili u cjelini.
Na nekim od koncerata, uz prodanu kartu, posjetiocima dajemo po jedno
kuhano jaje. Znali smo ih farbati i potpisivati, ee ih samo dobro
prokuhati.
Ideja je bila jasna, ali nikada ni jedno na nas ne bude baeno.
Budu pojedena ili za uspomenu, kui odnesena.
Upoznajem se i druim sa lanovima Lanog Franca i grupe Pankrti.
U Banjaluci, na Markovo insistiranje, sviramo koncert u baraci mjesne
zajednice Borik.
Gost nam je bio Feo Volari, sa svojom poezijom, na trkaem biciklu.
Odlian koncert, odlian sprint Fea.
Ako nisi bio, ree ti raja koja je gledala.

Na svirke, van Slovenije, smo putovali obavezno vozom.

Sa sobom bi vukarili instrumente, pa je tu znalo biti jebe, najkrupnije vrste.
Od presjedanja u rocku desetak minuta, sa kompletnim instrumentima, do
hranjenja po eljeznikim kolodvorima.
Na stanici u Kopru je jednom lokomotiva razbucala pojaalo, koje se u
brzini, ostavilo preblizu inama.
Ishrana, po staninim restoranima, je esto bitno i dramatino utjecala na
moju probavu, ali u o tome ovdje utiti.
U Kopru je lijepo ivjeti.
More, blizina Trsta, sunce.
esto sam sa Markom odlazio u vizite, kod njegovih prijatelja.
Sjedili smo jednom i kod Ljube Trovaa, u kuhinji. arenom muemom
pokriven sto, na njemu dvoguza crnoga, litra bijelog, kutija napolitanki i
paket Rizla king size.
Sva zgoda.
Marko Brecelj je najvea pa-pa-pa-rada jugoslovenskog roka, to je za
sigurno. Niko, u staroj Jugi, nije pravio bolje tekstove od njega.
Album Svinjam dijamante je najkrupniji projekat na kojem sam
uestvovao ikad.
Komadi Svuda ljudi svuda zastave i Jesenje haljine su ostvarenja, koja
su punu snagu ispoljila desetak godina nakon objavljivanja.
Na Markov tekst pjesme Jen, dva, tri, u kasnije sa Dinarom, napraviti
hit narodnjak.
Ta e pjesma biti veoma sluana i omiljena, kod mladih Banjaluana, koji su
odlazili na odsluenje vojnog rocka. Svjedok eha iz Kajaka.
Kritike ploe Svinjam dijamante su bile unisono perfektne.
U beogradskom NIN-u su nas toliko bili nahvalili, da je to zaista bilo
potpuno u redu.
Jugoslovenska muzika kritika je, u to vrijeme, moje umijee sviranja
poredila sa basistom ansambla Leb i sol, i Japancem, to je ekalo jajca.
Moj odnos sa Markom je bio esto buran, ali astan.
Poslije jedne nevjerovatno intenzivne svae, on napie i meni posveti
pjesmu, koju nismo uglazbili, ali je eno na unutranjem omotu albuma, kao
djelo iste poezije.

Na svirkama po Sloveniji me ef orkestra predstavljao kao Bosanca na tamo

privremenom radu, to je kod prisutne omladine svaki put izazivalo provalu
smijeha.
Kasnije sam shvatio.
Dobra volja je najbolja, pjevali smo te godine Kekec i ja, po Sloveniji.
BANJALUKA ROK-SCENA
Je li neko nekad uo za karlovaku, tuzlansku, celjsku, abaku, nikiku,
subotiku, bitoljsku ili bjelovarsku rok-scenu?
Jeste kurac.
Kada manji grad ima jedan rok sastav, za koji se ulo ire u Jugi, to je
neto znailo.
Mi smo ih imali u jednom trenutku pet.
Basdans, Radio, Irena, Duba band i Dinar.
Zove me Tahir, ef Dinara.
Bas mu svirao Prpi Farfa, gitaru Saa sa medicine, bubnjao Milosavac.
Kibordistu Cakija utjeralo u vojsku. Pomagaj!
Pomagam.
Tahir i Vlado Baoi (VB) pogone uspijeno pozorinu druinu, koja djeluje
pri Ekonomskom fakultetu.
Njihova je zajebancija sliila onoj koju su proizvodili Nadrealisti, ali je bila
sloenija. Oni nisu njegovali ske, kao formu izraza, nego rade male
pozorine komade.
Te su se komedijice pripravljale pred odlaske na njihove godinje
ekonomijade, koje su se odravale irom nae nekadanje, mile domovine.
Redovno su pobjeivali.
U Dinar ulazim u svojstvu drugog gitariste.
Ustanovljavam disciplinske kodove, uvodim profesionalne treninge, po
ugledu na slovenake.
Rezultati ne izostaju, samo najjai zaostaju.
Gitaristu Sau preokupira anatomija, pa nam umjesto njega, dolazi Dragan
Tabakovi.

Struja od gitariste, najvieg napona, a svakako najbolji i najkompletniji,

koga je Banjaluka proizvela.
3% talenta i maksimalno vrijeme rada stvara odlinog instrumentalistu.
U Zorana Todorovia je bilo 70% talenta, 90% rada.
Zoke Stojia 50% talenta, 49% rada.
Taba je bio 98% talenta i 980% rada.
Na moj je nagovor otiao studirati gitaru u Grac, ali kasnije.
Odlino navjebani, odlazimo na gitarijadu u Zajear.
Vozom se putovalo 852 dana, 2 godine i 32 sata.
Taman kada sam se poeo pitati jel to java il je san, ue kondukter :
Dobar dan !
Mi oddobardanimo i onda karte, na prozraku.
Imali smo ih sreom svi, pa nam je dozvolio nastavak putovanja.
A da ih kojim sluajem nismo imali, najebali bi.
Dobro.
Tamo zasviramo Tahirovu Volim te Bahro tako, da iri ne mogne drugo,
nego da nam da prvu nagradu.
Kao kad u hrvanju protivnika izvrne na lea, pa pita Prizna li !, a on
onda kue tae, kae Priznam, e tako smo tamo pobijedili.
Istorijsko povijesni fakt je, da je Tahir tu pjesmu napravio, prije nego je
ideja Novog primitivizma uopte krenula Bosnom.
Od Zajeara se putovalo nazad opet vozom.
Kasnio u polasku, pa smo ga saekali, brale.
Kada smo stigli u BanjaLuku, ve je bilo izalo Osloboenje, sa naom
slikom, u zaglavlju naslovne strane.
Na predzadnjoj stranici tog tada renomiranog republikog glasila, je
najpoznatiji bosanski rok kritiar Ognjen Tvrtkovi, na sva usta hvalio nae
ime i umjetniko djelo, izvedeno u Zajearu.
Koliko drugi dan, direktorica Doma kulture Vida Husedinovi alje Nikolu
Guzijana, kao glasnika, sa ponudom odravanja solistikog koncerta u Sali
koju je ona drala pod kontrolom (kontrolirala).

Nikada, ni jedan rok orkestar iz grada, u toj Sali nije drao svoj koncert.
Novinar Boro Mari sa nama pravi ekskluzivni intervju za sarajevski VEN,
sa naim posterom na unutranjoj duplerici. U koloru, jebo te rok orkestar, u
njemu ni trebe, nikakve, a kamo li bez gaa !
Bili smo trodnevna pria grada.
Mnogo vanije, ostali svirci dobijaju podstrek, za rad.
Dinar svira u domu kulture.
Koncert se spremao mjesec dana.
Vjebalo se u prostoriji Doma, po pet sati dnevno.
Ja momad uigravam, Tahir razrauje scenski nastup, Dadi Mras stvari
organizuje.
Pojaavamo se Andreom i Tamarom, kao plesaicama, gosti na koncertu e
biti Marko Brecelj i Igor Bai.
Spektakl e ozvuavati Lovshin sound systems, lsd.
Pripeme se odvijaju u grozniavoj atmosferi, pozitivnom energijom se
moglo posvijetliti, kome je trebalo.
Za koncert prodamo 800 specijalno tampanih propusnica, vie nismo htjeli.
Sat prije poetka se sala napuni, ispred ostane jedno 300 razoaranih, koji
nisu uspjeli nabaviti specijalno tampane propusnice.
Otpusnice nismo tampali.
Koncert bude, pa pree u legendu.
Odmah se pristupi razradi strategije nastavka ofenzive.
Prioritet damo pravljenju materijala za plou. Kako, i gdje.
Osam pjesama smo imali, trai se solucija njihovog snimanja.
Da idemo snimati negdje izvan Banja Luke, kuemo u pizdu materinu, bez
ita i druda Tita.
Nego, u Plazmu, pa sa Borisom oprobati na ve toliko puta oprobani lineker
razradimo.
Dogovori se snimanje.
Matrice se urade za par dana, triput vie vremena panemo na vokale.
Lutamo, nemamo semplapo kome nastojimo praviti zvuk, nego onako, po
purijusu.

Zavrimo osam pjesama, devetu, Meni ne treba nitko, ispjeva moj Igor.
Borisu obeamo da emo trokove podmiriti instantno, nakon prodaje
snimljenog.
Ne moe bez strategije.
Za finaliziranje snimka remiks, se iz Beograda zove Rade Ercegovac.
U Banjaluci igrao u Maslei, u beogradskom glavnom studiju radija
televizije, radi kao glavni majstor zvuka.
Dobar jaran sa Bucom Kenjaloviem, ve dolazio miksati album Starih
znanaca. Puio tri kutije Drine ilimare bez filtera, jeo po dvije velike sa
est ploa kod Muje, dnevno.
On je miksao Doivjeti stotu.
Nakon dvodnevnog miksanja materijal je gotov, spreman za tanc.
Negdje u to vrijeme, se u Beogradu pravi prvi MESAM, festival zamiljen
da prezentira ono najvrjednije u muzici, to se u toku godine, pojavi u
dravi.
Poziv za uestaciju dobijemo i mi.
Za tu nastupaciju se pojaavamo sos Zoran Todorovi, tako da tamo
dejstvujemo u formaciju tri gitare, bas, bubanj i Glastahir.
Spavalo se u hotelu Jugoslavija.
Jebo hotel Kaliforniju.
Jelo se, pilo i mezetilo.
Ko je blentav prosipati.
Odsviramo odlino, sva jugoslovenska tampa to pomene, u odgovarajuim
kulturnim rublikama. Tahir nastupao obuen kao eik, pa je po novinama
izalo i dosta naih slika.
Najpoznatiji banjaluki menader svih vremena, Hari Milanovi, nas na
MESAM-u upoznaje sa krbom, jednim od muzikih urednika zagrebake
tvrtke za proizvodnju nosaa zvuka Suzy.
Jesmo li zainteresirani za njih izdati plou- glasilo je pitanje tog krbe.
Ih !
Sljedee nedjelje se naemo u Zagrebu.
Na naoj strani Tahir i ja, na njihovoj taj krba i neka ena, isto urednica,
udovica.

Suzy pristane da izda plou, ali bez para. Dogovorimo, da nam raunaju vei
procenat dobitka, od prodanih primjeraka.
Za izvrnog producenta projekta se odredi menader Milanovi Hari, koji je
tu isto bio prisutan, ali ga nisam mogao raunati ni u nae, ni u njihove.
Posao se zakljui.
Hari nas onda zaklete da ni sluajno ne poduzimamo nita sami, nego da e
on za nas sve srediti (organizovati promocije, svirke, ugovoriti snimanje
spotova, tv nastupe, tampanje postera i sve ono to prodaje jedan takav
proizvod), samo kad zavri turneju sa Bijelim Dugmetom, koje je on tada
vodio po Bosni (Be i Ha).
Ploa Kad dinar doe na vlast izlazi krajem ljeta, 1985. godine.
Unutra osam pjesama u duhu Novog primitivizma, vani slika koju je nacrtao
Dario Vukovi, najpoznatiji banjaluki disk dokej.
U Banjaluku je prvo stigla u knjiaru Glas, u Gospotskoj.
Na izlog ju bio nalijepio Mio Marii, muziar, koji je u to vrijeme tamo
radio kao trgovac.
Nakoliko nedjelja smo bili strano ponosni na to, do tada, najvee
dostignue banjaluke rok muzike.
Za to vrijeme, meutim, oko ploe ne uradi niko nita, turneja Dugmeta se
zanosa, i dok se sve to zavrilo, ona zastari.
Tako Hari sjebe i Suzy i nas.
Zato ga nisam raunao ni u njihove, ni u nae.
Jo plivamo Draiu one trokove, Mio.

SVIRKE I TELEVIRKE
Pravimo nekoliko spotova za Dobre vibracije i sarajevsko Nedjeljno
popodne. Oni nas zvali.
U Sarajevu sviramo na Primusovom koncertu u Domu mladih, sa Elvisom
Kurtoviem, Puenjem, Kongresom i SCH. Zvao nas Boro Konti.

Na stadionu u Zenici, sviramo sa svim ovima + Loinim Plavim orkestrom,

Bajagom i Ribljom orbom. Zvao nas Josip Dujmovi, jebo se ti, Hari.
U Foi smo svirali na rukometnom stadionu.
Na sredini terena bila bina, ispred bine tribina, iza tribune breuljak.
Pri nastupu se breuljak nee vidjeti, jer je bio jedva neto malo vii, od vrha
tribune. Ali e se osjetiti, pa emo i vidjeti.
Pred poetak priredbe se tribina napuni, napuni se publikom i onaj breuljak.
Odprilike, na svaka dva posjetioca , se talila po litra konjaka Badel.
Iz flae bi ga potezala osoba 1 pa dodavala do 2, nakon identine radnje bi
subjekt 2 bocu zavraao do 1, i tako taj-ta-vrlje.
Priredba krene, sa njom i manji ispadi.
Padne prazna flaa, pred binu.
Ja i kolege muziari samo nijemo kolitnemo oima, udei se takvom
neotesanluku.
Onda neko sa breuljka frljacnu kameninu, jebo te!
Prestanem se kuriti, ponem pratiti razvoj paljivije.
Izae ansambl SCH.
Oni su njegovali izofrenino manijaki rock, tako su ga zvali.
Bez jasnije definisanih harmonskih zahvata i strukture pjesme, svirali su ono
to je u svojoj glavi primao (tako je to opisivao) ef benda, koji je imao i
napismeno, da je izofreniar.
To je ljekarsko uvjerenje, meutim, bilo dobijeno na linu, radi vojske.
Kada odpoee, te efove muzike impresije, odailjati foanskim
ljubiteljima rocka, stade se dogaati neto, to do tada u svojoj karijeri ja
nisam vidio, ali nikada.
Poee frcati one flae Badela na binu, ali ne pojedinano, nego u nanosima
po desetak komada koncentrisano.
U isto vrijeme, oni sa breuljka iza tribine zarukae kamenicama veliine
ljudske ake, gore dole.
Breuljani rukaju bez pauze, tako da se vizuelno, pod upaljenim
reflektorima, stvara dojam padanja krupnog grada.
U pola izvedene kompozicije orkestar SCH prekida nastup i sa bine guli, u
zaklon.

Tu se ve nalazimo svi mi ostali nastupai, voditelj, lanovi obezbjeenja i

Supmomci.
Desetak minuta traje nepredviena pauza, raspored nastupanja se na licu
mjesta prekraja i na binu izlazi Bajaga, sa Instruktorima.
Uspiju oni te konjakom dobro nahajcane ljubitelje roka, malo primiriti.
Poslije Bajage - mi. Izaemo, ta smo mogli.
Flaama se tuklo jo sporadino, nestajalo ih.
Sa breuljka se, meutim, nastavilo baraom, nesmanjenom estinom.
Sreom, breuljani nisu mogli vidjeti binu, pa su tukli nasumice.
Milosavac je tokom nastupa, glavu zaklanjao iza inela, mi smo se
pokrivali iza pojaala i kutija od razglasa.
Nakon skraenog nastupa se sa bine povuemo asno i bez ljiva, to je bilo
pravo udo, s obzirom na broj i veliinu odaslanih projektila.
Kasnije sam se toga znao sjetiti, kada bih gledao ratne filmove.
Uvijek mi se inilo nerealnim, kad ono neki komandir stoji na poloaju i ne
jebe, dok oko njega gori zemlja.
Otuda sigurno izreka partizanke Mare ne probija svaki metak.
Svi bendovi, koji su do kraja nastupili, su imali identian prijem.
Pravo kameno stakleno krtenje rok sastava Dinar.
Kritiar Tvrtkovi je, u Naim danima, napisao kritiku svirke sa naslovom
napisanim masnim, debelim slovima;
Bahro, duboko si me razoarala
Ta je svirka bila nastavak Primusovih koncerata, koji su se svirali dva dana
ranije, u Sarajevu.
Tu je isto bilo ivo, brate Zijo.
U najboljoj tradiciji nogometaa elje i Sarajeva, mladi sarajevski
poklonici rocka su se dijelili na Elvisovce i Neletovce.
Za koncert prve veeri je sala sarajevskog Doma omladine bila krcata ba
tim potovaocima zikemu.
Kada je svirao Elvis, onda je pola sale za njih frenetino navijalo, druga
polovina im jebavala majku.
Onda sve isto, ali obrnuto, kada je sviralo Puenje.

Nama, kao i svim ostalim vokalno instrumentalnim ansamblima koji su te

noi tamo nastupili su jebali mater slono, i jedni i drugi.
Sutradan je, na istom mjestu bio nastup istih umjetnika, ali pred publikom
koja je dola da slua ta se i kako svira.
Svirali smo odlino, tako su nas i prihvatili.
P R O P A D D I N A R A
Vanost albuma Kad dinar doe na vlast lei u injenici da je to prva ploa
komponovane muzike, koju je neki bend iz grada uspio napraviti.
Kao takva, ne podlijee strunoj kritici, makar na njoj ima nekoliko dobrih
radova.
Direktno je uticala na izdavanje albuma I konje ubijaju, zar ne, grupe
Radio. Vidjeli su da moe, a gitarista Rafi mi je jednom prilikom rekao,
koliko im je to pomoglo, da istraju.
Treba imati na umu da je u to vrijeme, snimiti i izdati plou za sastav iz
manjeg grada, bila teka zadaa.
Na pjesmu Horacije, sa Albuma, Dinar snima filmski spot.
Snimaju ga Bojko i advokat Stanii.
Trebao nam je lik za naslovnu ulogu, u duhu Primitivizma, pa je izbor pao
na Saida uzela.
Kako se spot snimao nekoliko dana, onda je problem bio kako ga (Saida)
odravati cijelo vrijeme jednako pijanim.
Prije snimanja bi mu tako svakog dana kupovali po tri dupla vinjaka, ali ga
jebi, kada bi on dolazo sa niko ne zna koliko ih ve, u sebi.
Spot smo snimili na naoj eljeznikoj, i dosta je dobar.
Onda nas zove Sarajevo.
Gostujemo u programu Rock oko, najgledanijoj muzikoj tv - emisiji,
koju je proizvodila njihova televizijska kua.
Sa nama su tu jo Puenje, Elvis Kurtovi i Riblja orba.
Izvodimo Horacija i Konobar, Puenje okira me, Djevojice i
Ibro dirka.
Izmeu pjesama, ila vaka sa pjevaima.
Do tada, nevieno.
Banjaluki muziki sastav se pojavljuje na televiziji ravnopravno u drutvu
najpopularnijih, iz posla, a onda se tu neto i govori.

Pri snimanju spota Konobar, sam se u solu bio zaobadao silno.

U zavrnim taktovima capim neki iviluk, koji se tamo nalazio, pa ko oja
udri solo, po njemu. Kako sam ga energino tresao, tako se nabijem jednim
njegovim krakom, pod oko.
ikne krv!
Ne prekinu snimanje.
Kada se kadar zavrio, skoe ljudi.
Rana duboka, da je bila malo vilja bez oka bih ostao.
Kasnije smo se zajebavali, kako je eto ne alim dati ni krvi, za napredak i
promovisanje banjalukog roka.
U istom gradu se, malo poslije, pojavljujemo u televizijskoj emisiji
Nedjeljno popodne. Snimali smo spot za Sabriju.
Tahir i ja smo odlino pratili vanost scenskih istupa, pa smo se u tom
smislu utalili sa Viktorom, koreografom, to ga je Duka Puka dovela ko
zna odakle i u Dom kulture instalirala, da raju ui modernom plesu.
On pokae neke fore koje se Tahiru i meni dopadnu, ali to bude bezveze
ostalim lanovima sastava i oni to ne kupe.
Na snimanju, nas dvojica naueno izvedemo, to se glatko uzme kao osnova
spota. U ono malo to ostane se strpa jo nekoliko zajednikih kadrova, i to
bude to.
Spot ispadne odlian, duhovit, u folu kojim smo i Tahir i ja sa Dinarom
nastojali goniti.
Ostatak ansambla popizdi
Ja to vidim, ali skontam hajde, proi e ih.
U vozu, na putu nazad, Taba i Milosavac se izdvoje. Poslije malo se vrate i
prijave da vie nee svirati.
Zamah, koji smo bili uhvatili od Zajearske gitarijade do izlaska ploe, je
izlapio. Istina je, da od uspijeha nije nita uspjenije.
Do ploe je sve ilo uzlaznom putanjom.
Kada je to sustalo i u njih se spustalo.
Objenjavanja, ubjeivanja, ali je stvar ve bila otila.
Tahir i ja se onda domislimo formirati vokalnu grupu, po ugledu na ansambl
One i oni. Prikljue nam se Ceca Matija i Biljana erani, pa kao

ABBA
snimamo pjesmu Lindzi, parodiju na jednu epizodu sapunjare Dinastija.
Tekst pravi VB, melodiju Tahir.
Ja pravim Jen, dva, tri, narodnjak na Breceljev tekst.
U grad onda dolazi Ibrahim Ganovi, sarajevski reiser, da za sarajevsku
emisiju Rock oko, pravi prikaz banjaluke rok scene.
Basdans je na Subotici osvojio sve to se osvojiti dalo.
Prva nagrada publike, irija, strunog irija, Jove Adamova, Novosadske
filharmonije (prethodno dvoje izmiljam, radi jaeg efekta), kompletne
muzike kritike Beograda i Srbije (istina, iva).
Oni su u to vrijeme zvuali spektakularno, na bini se ponaali i izgledali isto,
imali par neujeno dobrih pjesama.
Za Radiom je bio uspijean nastup na gitarijadi u Zajearu, izdaju plou sa
najmanje etiri odlina pop hita. Njihov super hit Maijim oima se, u
Zagrebu, kiti komplimentom prvoga na top listi.
Momo i Debel pogone Irenu (bez Irene), Dubrako Pavliin Dube je - u
produkciji Zorana Todorovia, realizovao nekoliko odlinih komada.
Zabava je mogla poeti.
BANJALUKO ROCKOKO
Presluavajui snimku pjesme Jen, dva, tri, reiser Ibrahim dolazi na ideju,
da cijela emisija bude tosa mjuzikla Kosa.
Za naslovnu ulogu angauje Dadu Udovia, za njegovu saputnicu, u
predstavi, bira Blanku tada glumicu Djeijeg pozorita.
Spektakularno!
Ta je emisija od Banjaluke tada napravila centar progresivnih tokova muzike
cijele Juge.
Glavni gradovi su u to vrijeme, bili sustali.

Ustanovljene zvijezde bi rutinski snimile plou, istu po Jugi promovirale

koncertima, radio i tv nastupima.
Isporuivalo se ono to se od njih oekivalo.
Osnovnog fola roka inovacije, nigdje nije bilo.
Sa par muziki interesantnih bendova se kao centar deavanja bila
nametnula Rijeka, za kratko.
Od njih smo, poslije Oka, taj primat preuzeli mi.
Basdans su svirali punokrvni i beskompromisni rok, Radio jako kvalitetan i
dopadljiv pop, Irena neto izmeu, Dube kao neku prislijevsko hard
rokersku mjeavinu i mi Primitivizam, vizuelno snano pojaani Lazom
Dakiem, na harmonici.
Pet profesionalnih formacija razliitih muzikih pravaca, uz odline snimke i
najbolji mogui video.
Stari pjesnik je, jednom davno, opomenuo putnika namjernika da kada
prolazi kroz Banjaluku, ne pjeva.
Okolnosti pod kojima je on tu opomenu izrekao javnosti nisu poznate, ali ja
mislim da se to dogodilo jednog akama, u mehani, kada je u lijevoj drao
okan rakije, desnom nabadao suuk, a na koljenu mu sjedila prvakinja
kotara i cjelarila Put putuje.
Opomena je ovim potvrena, + da se ni ne svira.
(sem kurcu)
ZAJEB BASDANSA
Nakon ubjedljivo najubjedljivije pobjede na Subotici ikada, odluuju
snimiti album.
Pjesme rade u Novom Sadu, kod Gabora Lenela - ispadaju odlino.
Oliver Mandi im onda nudi da to izda RTB, ali lanovi grupe nastoje
napraviti posao sa najjaom firmom - Jugoton.
Vrijeme prolazi.
Uz onoliku halabuku, koju su uspjeli nadii nastupom u Subotici, ploa bi se
potpuno izvijesno, odlino prodala.
Jugoton ih, meutim zavlai, upravo mi sad pade na pamet, da su im to
moda i namjerno smjestili. Ko zna?
Ja se sjeam kada sam efa orkestra Neu, nagovarao jedno vee, u
Sebastianu, da se manu Jugotona i materijal objave bilo gdje, jer sam dobro

znao ta se dogodi kada pjesma zastare. Ako nema ploe, onda nema
regularnih nastupa na radiju i televiziji, jer nemaju pokria.
I jebi ga.
Ono to je moda moglo biti najjae to je iz grada izalo, tako ode u pizdu
svoje matere.
Djelovali su u formaciji Sinia bubanj, Denis gitara, Zdenko kibord, Tica
svirao bas prije njega kratko i Glia.
Radio pravi demo snimke za svoj drugi album.
Ostaju bez basiste, pa na molbu Rafija, se prihvatam.
Materijal se uvjebavao u baraci mjesne zajednice Borik, potom se sa
Lovinom, pogaaju svirke u Sebastianu, etvrtkom. Da se pjesme istestiraju
i tamo gdje treba, poprave i dorade.
etvrtkom u Sebastianu,
je znalo biti vrlo zabavno. Radio je ve imao svoju malu raju.
Mahom djevojice, redovno dolazile na te nastupe i blejale u Rafija, kao u
Grand prix, u ostale kao utjenu nagradu.
Atmosfera je jako nalikovala onoj - dvadesetak godina ranije, kada sam u toj
dvorani nastupao sa VIS-om Rich men.
Demo snimke se rade u Plazmi, Borisu se obeaje trenutna isplata, po
ukovavanju pravog snimanja.
Pravo se, meutim zakuje, pa tako i isplata, Mio.
Nije se Drai ljutio.
On je na to gledao kao na sticanje jo jednog novog, dragocijenog iskustva.
Kada sam kod novog iskustva:
u vrijeme snimanja Radija se, oko studija, esto motala jedna suhaljiva
mlada seljanica.
Ravina.
Muterije bi kupila po pijaci, dovodila na Kastel i - iza zida reije, sa njima
ordinirala. Tu zaklonjenu je sa staze, nije bilo mogue vidjeti.
U reiji bili Boris i ja, kad kroz prozor upratismo Despu, kako se penje
stranom na zid Tvrave, sa velikim durbinom, okaenim oko vrata.
Mi smo njega ve viali tu, oko studija. Prirodnjak, na Kastel dolazio zentati
ptice.
Pope se Despa na vrh zida, izvadi iz futrole durbin, i zalee.

Boris i ja nastavili ta smo radili, zaboravili na Despu, kad poe nakakvo

komeanje, iza reije.
Naulimo ui, vani upratimo Despu kako i on sa zanimanjem, gleda u tom
pravcu.
u , mu, ujemo mi s vana, kao da se oko neega pogaa.
Despa onda uperi durbin u pravcu, mi znamo ta se iz pravca sprema.
Kratko zatije, pa se poe tresti zid. Oekivano.
Kada se oekivao prestanak trehane, koji je uvijek usljeivao nekoliko
minuta poslije, otpoe neoekivano.
Kutije od monitora poee ispadati iz leita, sa zida kablovi koji su tamo
visili.
Zakiva junak mladu, za zid barake.
Mi skoili, pridravamo kutije.
Vani, iz leeeg poloaja, Despa preao u kleei.
Od iznenaenja mu se usta iroko otvorila, durbin na oima stabilan.
Pratimo Despu, dalje pridravamo kutije.
Od rukanja, otpada sa zidova ambalaa od jajca.
Zid odolijeva, mlada nalet izdrava.
Oko dva minuta je baraka drhtala.
Onda je pribi jo dvaput triput, da smo mislili da e tu zid i popustiti.
Pa stade.
Vani, Despa sada stoji punom visinom. Durbin spao na prsa, usta isto
otvorena.
Minutu dvije su se iza zida prebirali, namijetali, pa ka pijaci.
Boki i ja tu brzo na prozor sa druge strane, da vidimo.
Ide ona.
Za njom vojak, brie elo kapom, Titovkom.
Radio su bili Rafi Kraovec, Miro Janjanin, Caki, Simona i Neno kasnije
njegov brat.
Janjanin e poslije, u ortakluku sa Siniom iz Basdansa osnovati Viteki
ples. Napravie dvije dobre ploe fine, pop glazbe i muzike.
Radie sa Loknerom, iz Bajaginih Instruktora, i Kornelijem Kovaem.
Od Nee iz Basdansa e zatraizi jednu pjesmu, da je uvrsti na drugu plou.
Neo pjesmu dadne, ali kada je Miro izda, on se onda pradomisli, pa da e
ga tuiti...

I taako...
Sa Zeliima, Dinar odlazi na morsku tezgu u ibenik, bez Tahira.
Tu e sa nama, pred kraj gae, bubanj svirati Branko Grao, iz poznate
splitske muziarsko koarkake familije.
Bubnjar najfinijeg kova, najbolji sa kojim sam svirao ikada.
Jednom e doi u Banjaluku, da sa nama zasvira.
Nakon nekoliko nastupa sa Graom - kao bubnjarem, ideja Dinara se ugasi.
Eh, kako je Split bio dobar drug.
Dube je jo prije toga bio propao naisto.
Debel iz Irene odlazi u Zagreb.
Skoro sam uo da je izdao solo plou, ali pod nekim drugim imenom kako
to ve u Zagrebu vole. Kao Busko, Vusko ili tako.
A on Debel.
Previe balkanski?
Kada sam pjevao na Subotici onu pjesmu Marija Mihaljevia, i mene su bili
prezvali, u Tin Nestor, jebi ga.
I tako, cijela jedna strpljivo i mukotrpno stvarana rok scena grada se osui,
nepovratno.
Dalje se jo samo rolla.
I N O S T R A N S T V O (haben sie zimmer frei)
Po suenju Dinara, poinje period mojih gostovanja u bircuzima i
rupetinama Austrije, vicarske i Njemake.
U mome su ivotu bila vremena kada sam imao para, i ona kada ne.
Bilo je perioda kada bi ih imao samo malo, onda kada bi ih imao onako,
i u jako rijetkim sretnim sluajevima, kada sam posjedovao sume koje sam
smatrao jako krupnim, makar je to relativno, u ovisnosti ve kakvim
novcima barata u ivotu, + kakav ti je odnos, prema njima. Jasno?
Mene je jebavao odnos.

Naavi se u bilo kojoj od ove tri vrste situacija, ja bih uvijek mislio na
jedno; kako ih potroiti.
Vijerna druga u ivotu, ena Vesna, mi je u tome jako nalikovala.
Kao limun po pola smo nas dvoje bili, po pitanju toga.
I jebi ga.
Ja sam svoje troio na zrana dobra (HA U VE), ona na mirise, tako da bi
kompletni paket aranmani odlazili u havu.
Kako smo stanovali kod njenih, onda je tehnika bila da kada je poelo
stiskati, ona svoju platu da u kuu.
Ono to bih ja zaradio bi dijelili pola pola.
Dok je bilo mekano, Vesna bi po primanju plate, izala na pauzu iz
biblioteke i istu za tih pola sata do sat, sjebavala u cijelosti.
Druga faza je bila kada sam bio goleguz.
Zebla mi je guza. Po dan dva, pa se opet zgrije. Rjee se mrzla i cijelu
nedjelju. Nekada je samo, od studeni znala i poplaviti, ali se to dogaalo
rijetko, pa me evo kako jo na njoj sjedim.
U ljeto 88-me, u Plazmi, plou snimao Mile Seljak, kako smo ga Boki i ja
zvali izmeu sebe, a pred njim samo prvim imenom.
Iz nekog sela blizu Prnjavora, on se utali sa najpoznatijim gitaristom iz tih
krajeva, Belim, koji mu komponuje pjesme i sa Bracom Skopljakom, kod
nas, snima matrice (muziku).
Mile Seljak je posjedovao nevjerovatno jaku elju da uspije, kao vokalni
solista narodnih melodija.
Cilj jugoslovenska estradna scena.
Imao je lijepu i ugodnu boju glasa, ali drugu najvaniju komponentu
osjeaj za ritam, on nije posjedovao uopte.
Kako je i pored ovog kljunog nedostatka Mile upirao sve jednako, dalje,
mi ga nazovema Seljak.
Pola godine smo nas dvojica udarali u osam pjesama, koje su za njega
napravili Beli i Braco.
Ljuto.

Snimali smo samo radnim danima. Sa bratom Radetom harmonikaem, bi

on odlazio vikendima svirati u Austriju.
Ni Plazma ni ja, tih pola godine, nismo zaradili druge pare, do njegove.
Taj bih period okarakterisao kada sam imao malo para.
Jednom, on predloi Borisu i meni da odemo sa njim svirati vikend, u
Esterajh. Pristanemo.
Odemo i zaradimo po 640 DM.
Puno para.
Poslije toga, Milence Svilence mi nudi redovnu svirku, petkom i subotom
u Inzbruku, to veselo prihvata.
Ja do tada, goreg orkestra u svome ivotu nisam bio uo.
U svojoj cijeloj muzikoj karijeri, meutim, nisam zaradio toliko para,
koliko sa njima.
Tri mjeseca smo svirali u Inzbruku.
Poslije toga pola godine u nekom selu kraj Bregenca, pa u Sent Galenu,
Kuru, afhauzenu i ne znam vie gdje.
Svo vrijeme se sviralo vikendima, preko nedjelje sam boravio kui, u Luci.
Ljuti narodnjaci.
Od zarade kupim Igoru klavir, svoga Renata koga u kada se pokvario,
prodati Ibrici.
U povratku sa pealbe, bi samnom svaki put stizao pun gepek usova,
vonih jogurta i raznih kojekakvih prehrambenih artikala, kojih je tada u
naem gradu bilo malo, ili nikako.
Prije svakog mog polaska tamo je Igor pravio spiski sa imenima
Mastersa i drugih elja, koje sam mu imao ispuniti.
Jednom sam mu donio i zamak, Masters, od sebe. 150 kerma, u ilingani.
Cajtung, Minhengladbah!
Sviralo se od 18 do 24, bez pauze.
U WC se odlazilo pojedinano. Dok pojedinac tamo obavlja nunu radnju,
ostatak orkestra - praula. Nema odmora do Optinskog odbora.
Je li mi bilo gore izigravati na bini lakrdijaa ili uzimati pare od onih ljudi
to su za njih tamo jebavali svoju mater, ne znam.
Teka njihova muka, moja samo malo laka.

Nevolja me tu dovela da zaraujem, istjerujui njihovu.

Taka tipa.
Jako puno deviza se tamo zaraivalo.
Jako puno alkohola se, u istovrijeme, tamo pilo.
Poslije svirke bi mi se u glavi smijeali refreni, tu no razno raznih
izvedenih melodija, pa se nije dalo ale zaspati.
Pio se Musolini.
Znao sam tano prolazno vrijeme svakog popijenog. Svirka je morala tei.
Onda bih zadnjih pola sata udario po toku, i to bude to.
Spavalo se i pred vratima sobe.
Sa Bracom Skopljakom sam, dva mjeseca svirao animir tezgu, u Minhenu.
Neki Eki iz Bosanskog Novog, je tamo drao restoran, za vabe, u etvrti
imena Sent Urban.
Po danu je tu svraalo malo gostiju, tek po koji.
Glavni posao je bio koncentrisan navee, od sedam do ponoi, kada se tu
sviralo.
Na spratu restorana smo i stanovali, pa bi obino, cijeli dan provodili u
lokalu. Igrali karata, zujali.
Ujutro bi gazdin sin odlazio kupovati robu, ena ila svojim poslom.
U duanu bi tada ostalali Eki, Braco i ja.
Gazda Eki je u restoranu bio stalno. Samo bi na desetak minuta, odlazio
do oblinje pekare kupiti kifli i kruha.
Kako bi on po tu prehranu na vrata, Braco odmah iza anka.
Nasuo bi si u au pive, pa je tamo stojei, u roku pet est minuta, ispijao.
Pri toj njegovoj uspisibraci i popijebraci bi mi normalno priali, zezali se
ili ve ta; radnja se bila uhodala.
Jedno jutro Eki ode, samo to ga Skopsi savi za ank i nasu kad ovaj na
vratima; zaboravio ponijeti pare.
Dri Braco onu au, svog ga rumen prelila. Ne zna gdje bi od sramote,
gledao.
Uprati ga Eki, u prolazu, pa mu sve se izvinjavajui ree da se dobro
sjetio, da uzme sam, jer da njega ta aa toene pive ne kota nego 25
pfeninga.

Sipaj si slobodno, kad god ti padne na pamet, jo doda, pa ode po kruh i

kifle, sada sa parama.
Udarimo onda nas dvojica o nesretnom zavraanju Ekia i neprijatnosti, koju
to izazva. Zapalio Braco i cigaru ali ga nelagoda nikako ne prolazi.
Popi pivu- predloim mu, smirie te.
Ma, jebo ga piva, ko da sam je ja eljan. Nego ju je merak popiti lopovski.
Pa do kraja angamana, to vie nikada ne uradi.
Na tu svirku smo Braco i ja stigli bez prebijene.
Iz Banjaluke nas dovezao svojim mercedesom Eki, bez instrumenata.
Dogovor bio da nas plati unaprijed, da s tim kupimo ta nam treba, od
opreme, pa emo kvitati.
Ali se uzjebe neto oko papira, i mi ne zasviramo, nego poslije etiri dana.
Naravno, da nam za to vrijeme nije dao ni marke.
Mislio sam da smo ga ti put prdnuli.
Prepanem se; kako u nazad, kui.
Kada tezga krene ovako, naglavake, obavezno se izbistri i kasnije sve
lijepo dovede u red- umirivao me Skopsi.
I zbilja, uganjae se papiri, proputene svirke namirimo svirajui slobodne
dane, i posao tamo okonamo regularno.
Kasnije sam, na tezgama bez Brace, esto upadao u problematine situacije.
Po izvlaenju bih se obavezno sjetio starog vuka.
Jednom mi se alio, za ankom, kako nema pjanca u lokalu koji nee doi do
njega, da ga za neto zategne.
Dok smo priali, na vrata banu ovjek, dobro cuga, pa drito ka nama.
Kako nam se primae, od Brace zatrai cigaru. Dade mu.
Sa Nadirom Gareviem, Erenom iz Bosanke i jo nekim bogapitaj okle
muziarima, sam oktobar i novembar 1989-te, svirao u Berlinu.
Udaralo se od 21 do 03, svakonono.
Jedno jutro naz gazda probudi u 04, da idemo svirati. Samo to smo bili
pospali.
Nakon naeg fajronta, u restoran banuo neki lolo sa dvije ljepotice noi
naht kurave. Jedna crnkinja, druga plavua naa.

Obe mlade, dobro rune.

Tu su ih sluili alkoholom, dok se lokal dovodio u red.
Kako je muterija, u meuvremenu bila jee potegla, u neko doba zaeli i
muziku, da sviri.
Do 08 smo pleli za njega i Partizan.
Sala veliine one u hotelu Palas, potpuno prazna.
Poslije svake pjesme se na razglasu sveano objavljivalo:
Samo za raspoloeno drutvo!
Ruenjem zida, na kraju novembra 89. godine, u tom gradu se zavrava i
moja karijera muzikih gostovanja, po inostranstvu.
DINGLOVI
Ante Rubelj napravi Music hall.
Kako je on uvijek bio dobro obavijeten o svim deavanjima u gradu, tako
nauje o Plazminom razvoju propagandne djelatnosti.
Narui, da mu se izradi dingl za njegovu Muziku halu, u Mejdanu.
Angaovao se Todorovi, da komponuje, solo pjevao Dube, pratee Ceca
Matija.
Doi u Mjuzik hol zaronda Dube, Ceca doda super zabava, pa dalje.
Dingl ispadne odlino, gazda zadovoljno plati, izemituje par puta na radiju i
to bude to.
Slabokurac nita.
Jedva da ga je ko u gradu i registrovao.
Problem se skui instantno.
Slabo se slua radio.
U raji niko.
Neko je samo jednom zakaio da je itajui repertoar banjalukih
bioskopa, naslove Crno bijelo u koloru i Povratak Dedaja, voditeljica
Jadranka proitala kako se pie; coloru i Jedija, to nas je za taj dan bilo
uveselilo.
Cijeli program je bio tipe ono, domaica mijea ruak a sa radija neto
arlija.

Da nije gluho.
Razno / razni radio mostovi, elje i pozdravi uz rutinu sat zabavnih sat
narodnih, za svakog po neto i sl. su sadraji koji su teko nalazili puta, do
uha zahtjevnijeg sluaoca.
Radio program za regiju, ne za grad.
Reklame, koje je u takvom stilskom arenilu veselo raspoloenim
glasovima izvodio duet Mudrenovi Hajdukovi, nije jebavao niko.
Kako se za bolje u gradu nije znalo, to ih se duet nadueto.
Glavni muziki urednik, Buco Kenjalovi, je pokuavao razbiti takvu shemu
programa.
Tako me jednom zovne i ponudi da radim jednosatne radio emisije, utorkom
ujutro od 8 do 9.
Ideja mi se dopadne, automcki javi i kont;
Ako se ima sluanija emisija, koja bi se izdvajala iz ostalog programa, to bi
se i reklamama mogao dati zapaeniji tretman.
Ponudu tako prihvatim, ali je uslovim da mi se dozvoli voditi emisiju mojim
nainom.
Na njegov upit za vrstu naina odgovorim kako jo ne znam, ali da u ga
smisliti.
Vozi, pa emo vidjeti- kae Buco i ja napravim Radio Romobil.
Emisija krene, postane jako sluana i onda napanu porudbe za dinglove
prvo polako, poslije tako da ih se vie nije moglo natancati, koliko su ih
ljudi traili.
Dingl sa najjaim impaktom na sluateljstvo, je odmah negdje sa poetka,
bio onaj Om-kafe, Mileni i Mici.
Vladana, koju sam po preporuci Borisa Draia bio uzeo za enski glas u
emisijama je bila Mici, ja Mileni.
Iz dubokih tonova, klavirski arpeo pree do najviih, Vladana zovne
- Mileni..- molim Mici, odgovorim.
- kafa (kao, ona mene nudi, a ja itam novine)
- Jel Om, upitam, ona kae OM, ja srknem i kaem aj, dobra
kafe!

Onda promjena muzike, spikerskim manirom izdeklamujem

Om je kafa fina, a jeftina!
Jednostavno, dopadljivo i vrlo efikasno, pokazat e se.
Vlasnik firme OM kafa je tada bio Zlatko Opolcer, u talu sa eljkom
Mijaem. Trei ovjek je Milan Bala, bez tala, nego za tupla.
Kada Zlaja poetkom rata naguli, onda i Bala tu neto uloi, pa nastane
sprega Mija Bala.
Za napravljanu reklamu, mene poteno isplate.
Kada bih poslije, u njihovo ime pravio na Romobilu neku nagradnu igru,
koje sam u tim emisijama praktikovao da bih pojaao sluanost, onda se
nikada, ali ba nikada nije postavilo pitanje, koliko sam kilograma njihove
kafe kao nagradu, sluaocima podijelio.
Kada bih se god pojavio u njihovoj firmi, koja je bila locirana preko puta
hale Borik, na livadi preko ceste, oni bi me svaki put doekali kao Titu.
Pa bi se titnula i kilica, da se razveseli punica.
Meni zamirie, oni zaspu. Razlog?
Poslije dvonedjeljnog emitovanja reklame se prodaja kafe povea toliko, da
mi je to ovdje neprijatno i napisati.
Zlaja mi odao.
Padne novi dogovor; kada god mi na um padne kakva ideja za proboj
njihove robe, da istu bez pitanja realizujem, uradim neophodno oko
emitovanja i njima samo isporuim raun.
Bravo Marija!
Tako sam ja dingl - kao formu u grad uveo na velika vrata, kako se to kae,
kada ga bocne.
Dinglove sam radio uvijek s Borisom, kao tonskim ininjerom.
Po njegovim statistikama smo ih se do njegovog odlaska, nalupali oko 7
stotina, skupa sa ostalim kratkim formama.
Na samom poetku su kotali muteriju izmeu 50 i 100 maraka, po uzorku.
Kako je potranja rasla, tako smo i mi poveavali cijenu.

Nije se moglo stii.

Stalo se na 300 kerma. Ni malo ni puno.
Najtee je poeti.
Krene se skromno, pa se u putu ui i ako se istraje nakon nekog vremena,
se postiu zavidni rezultati.
Samo nemoj stati, dragi itaoe.
ROMANA
Prvoklasne reklame sam radio sa Romanom Pani.
Njeni su starci u njihovo vrijeme otkidali na ora Marjanovia toliko, da su
joj kada se rodila, dali ime po njegovom poznatom hitu.
Odlina sluha, finog soprana, neiscrpne ljubavi za muzikom.
Dingl general company
kii, kao da jesen
tiho svira neki bluz
kuca uka, grad je Banjaluka
decembar, pravac dobar ide novembar
sjetan solo
vjetar duva u saksofon
lie palo, okraali dani
jesenji tonovi General kompani
je pjevala 3 dana po par sati, dok nije ispao onako kako sam elio da zvui.
Reklama za upamtiti.
Radili smo je u malom studiju u oping centru, druge godine rata.
Nekoliko se trgovaca tamo utalilo za generator, pa je to tada bilo jedno od
rijetkih mijesta gdje je bilo struje.
Bilo ju je za izloge, poker automate, radio prijemnike i televizore, ali ne i
erkondin.
Buka muzike i to malo svjetla bi tako kupcima slali poruku akcije i
poslovanja, usput odvraajui panju, sa od vruine, crknutih muha po podu.
Ustajalost i teina zraka su u blagoj mjeri i omamljivale, pa je prevara radila
bolje.

Tu sam atmosferu smetao istei studio, redajui kasete, preredavajui ih,

navlaio i razgrtao zavjese, jer je to bio i nain kojim sam si nagonio posla.
Nisam to popodne uspijevao prevariti ni sebe, a gdje kupca.
Da presijeem, odem u slastiarnu preko puta, na kafu.
Odzvanja gluvaja opingom. Da tie srem?
Kiiiii...., zavue u to Romana sa radija, i ini mi se svu sjetu svijeta, kao
iz kakve kante, izvrnu tu, pred mene.
Vruina, rat, mrtve muhe po podu i teina zraka pritisnue srce koje bi da
je moglo, tada najradije stalo. Jebo kucanje.
Za stolom pored sjedila Irena, kasnije ena Borisa Cvike.
Kako reklama zavri ona duboko uzdahnu, okrene se i otkide ta je ovo...?
Ne rekoh joj, a bez veze.
Muziku, za tu reklamu, je svirao Nino Bahtijarevi. Samo par dana poslije
toga on goni za Zagreb.
Povod za odlazak su bile batine, koje su on i Sao dobili vraajui se od Seje
- Tanara, nekoliko dana prije.
Izmarisali ih tri pripadnika hard line.
Seriju reklama sa Romanom sam napravio za Tvornicu duvana, na neke
muzike motive Madone.
Direktor firme Dragan avi isplati vie nego korektno + nosi koliko hoe
cigara, za nagradne igre koje zbog jebe sa dobavom, sluaocima radija
bivaju podijeljene u skromnijem obimu.
Ja tako napravim pedesetak odlinih reklama sa njom, ona od mene naui
seriju pjevakih trikova.
Sa talentom i nauenim, Romana kasnije napravi uspijenu karijeru
pjevaice.
Guljavela ininjera Draia iz grada je, za mene, u smislu daljnjeg pravljenja
dinglova, predstavljala jako neprijatno iznenaenje.
Kako sam u to vrijeme jedva svirao, glavni prihod mi je dolazio upravo od
reklama.

Nema Borisa, nema parica i pipanja sisatih konobarica.

Poslovno monotonilo uspijem prevazii ulaskom u sitan tal sa vlasnikom
butika Deneral kompani - Ogijem.
Agent za propagandu.
Ogi kupi malu prostorijicu u najdubljem oku oping centra, kraj
Goranovog Van Goga, i da meni, da pravim studio.
Prostor veliine i oblika pajze, u kojoj sam nekada proizvodio barut.
Ali dobro.
Kontaktiram Tahira Dinara, preko njegovog brata Emira, u vabiju, da mi
proda njegov etverokanalni magnetofon.
On nee.
Nek nee, nek pojede govno sam bio pomislio, kada sam to uo.
Preko elje Kapitalca, jednog od direktora ajaveca, satupim u vezu sa
Lovinom, koji je isto bio u vabiji, a takoer posjedovao takav magnetofon.
Lovin hoe.
Milju ipo maraka, da se plati elji i on e robu izdati.
Ogi plati, mi magnetofon dobijemo i nakon sitne treniraice sa tehnikom (nije
bilo teko, toliko sam nekako i mogao sam skontati) ja ponovo na trasu.
Dogovorimo, da za Ogijeve potrebe radim ta treba, to uspijem uraditi
drugima u tal.
Ilo fino.
U sitno, ali se moglo.
Onda Buco Kragulj, jebo hon sliku svoju, zabrani emitovanje mojih reklama,
na njegovom Bigu.
Kako se u gradu sluao iskljuivo Big, tu ga dunem.
Sve stalo.
Kuu ta u, udarim tancati audio kasete.
5 kerma jedna, kad je to malo krenulo onda po 7, ali devedesetke.
Imao sam nekih petnaest cedeova, pa promjeaj jedno sa drugim, pa
promijeaj malo drugaije, i tako.
Steva iz Napolia mi pozajmi jo nekih deset, pa sam to pravio malo bogatije.

Kada se za ovu moju djelatnost proulo, onda se znao zakaiti kakav gazda
kafia iz koj te pita odakle, pa ih uzrti 10, to je iznosilo 70 DM.
Znalo se pak sastaviti da ne prodam ni jednu po 10 (dana), to je takoer
iznosilo.
HALVA
Kako to obavezno biva kada neto radi a ne se predaje, tako Ogi jedan dan
ukuje sa Borom Saviem, suvlasnikom lanca robnij kua Paloma,
supermarketa u Novoj Varoi, Mejdanu i Zenitu, da mu se napravi
propaganda.
Na moju stidljivu zamjetku kako to Big nee emitovati, Ogi prijavi kako je
vlasnik iz Omarske, pa je rad da se i tamo uje, kako u Banjaluci prosperira.
Big se, zbog nekog razloga tamo nije uo, pa je njegov izbor emitovanja
radio Banjaluka.
Ogi i ja izradimo nacrt tlocrta djelovanja.
Marketi Paloma su, u to vrijeme, vrtali ogromne pare.
Snabdijevali su bukvalno cijeli grad, pa je bilo neozbiljno da im se ponudi
propaganda za 300 keramar.
Sa druge strane, ja nisam htio praviti kompromis po pitanju podizanja cijene,
jer se u tim krugovima, brzo sve saznavalo, pa da ne ispane ciganija.
To je bio princip koga sem se drao od poetka posla sa dinglovima, pa od
njega nisam htio odustati ni u tim odsutnim trenutcima, moga materijalnog
srozavanja.
Skontam, da se napravi pet razliitih dinglova, plus slogan, za novine
Glas.
Sa Romanom uradim dinglove a slogan bude
Svi su dobri, al za loma
bolja je Paloma
Onda aranman sa radiom, sa Glasom, naguramo da cijela sofra ispane 5.000
njemakih marika, u DM.
On to plati, mi platimo novine i radio, nas zapadne po gara.
Jebo te kara! (od toliko para)
Jo sam se jednom, u ratu, slino zaveselio.

Isto bilo stislo, nigdje parice, ljetna nedjelja, vrue jako.

Zove mene kui Darko Ukmar bubnjar, kae ima navee svirka u Trnu.
Neki jak gazda pravio oprotajku za sina, slao ga u vojsku (srpsku, jaukoju).
Njihov basista zbog neega svirati ne moe, pa ako hou, kae pogodili 100
kerma, po glavi umjetnika.
Da mi ne treba ni pojaalo govorio Darko kroz telefon, nego samo gitara.
To me na onoj vruini potrese i baci u teku desperaciju ta u i kako u.
Moju gitaru ja bio dao Ogiju, da je dri kao dekoraciju u izlogu njegove
radnje, pa kaem Ukmaru da moram prvo vidjeti ima li anse i kako, da je
odande izvadim.
Nedjelja sve zatvoreno.
On onda da e me saekati sat dva, dok to ne vidim, pa ako ne traie
drugog.
Trka po gradu, za Ogijem.
Naem ga: Jebo te to, ko e kvariti izloga!
Zaleleem, i on nekako, hajde.
oping se otkljua, izvadim svoga Gibsona.
Popodne oko est na svirku sa Darkom, sve mi pred oima igra stojka, a u
grlu briga brojka.
U to vrijeme, nema ko koga nije zajebo, ako su u pitanju bile kakve pare.
Tu se meutim radilo o orkestru Gere harmonikaa koji je vaio za asnog i
potenog razuvjeravao me Darko, kao da je itao moje misli, pa jedino ako
zajebu njega, da ga onda trubim i ja.
Sa Gerom do tada, ja nikada svirao nisam, a bar dvije godine nisam drao
gitaru u rukama, to je dodatno znojilo ui.
Stigli mi na odredite, nekakva hala.
Poredane klupe prekrivene bijelim pak papirom, na koje e se iznositi:
kokoija supa, sarma, krmee i janjee peenje, izrendani slatki kupus za
salatu, kolaii, na kraju kafa.
Po redu, kako ide.

Rakija, vino, pivo i konjak su ve bili stacionirani, jednako crni i uti sok, za
djecu. Na prvoj klupi do bine i flaa Balantajna.
Gosti se tek skupljaju, ja vrlo nervozan. Hoe li me ko zategnuti za papire?
Hoe li me ko prepoznati, pa izazvati skandal?
Cijelo vrijeme rata nisam putovao tako daleko i u nepoznat svijet.
Namjestili se instrumenti.
Gera zaboravio neki kabl, jebo se on, pa nagario po njega u grad.
Sjedimo, ekamo, kad Muzika, hajmo!, prodera se sa sredine hale tajko.
Dok on do bine, mi ve gore.
Mi za instrumente - on za zadnji dep, od hlaa odijela.
Isuka gutu.
Odvadi pet, pa od jednog do petog.
Aj, jebo se ti Gera, gdje si?!
Kontam ipak dobro je, on to zbog la prikazo, a u stvari nas odmah
isplauje.
Ma, nema Gere, pa e svali od nas morati otkinuti cvanciku, da se i on
podmiri, a bez veze - zbog kabla.
Udarili mi bez njega.
On u to vrijeme svirao sintisajzer, pa obaka vodio harmonikaa.(ko e prtiti
harmoniku)
Nema Gere.
Prooe tri etiri pjesme, kad eto opet onoga oca slavljenika, na binu.
Za dep, pa ponovo po orlanda, svakome.
ta je ovo, razrogaim se, a sve psujem Geru, jel kakav sad razlomak ima
da se dijeli.
Ide Gera.
Pravimo kratku pauzu, da se namjesti.
Dok on tima, mi ga svi kletemo da kako e to uraditi, da ga jebo kabel i
ice, kad onaj otac slavljenika odozdo zagrumi, Muzika!
Ponemo imidijatno, reko klasini lanjak, ali mora, ovjek se ve fino
pokazao.
Samo to krenusmo, gazda na binu: sve isto + esta stoja za novodolog.

Svira muzika ivo i veselo.

Eto onda neke bake. Polako, vodi je jedan.
Popee se, ona rukom u njedra, odatle izvadi maramicu.
Mrvu ustiasmo, zentamo.
Razveza je.
Izvadi smotuljak, pa po onome to ju je vodio, posla.
Voditelj od jednog do zadnjeg, svakome justo.
Slavljenikova baka. iva bila!
Sala se u meuvremenu napuni dupke. Jede se, pije, plee i budalee.
Pauza za nas, da se zaloi.
Koliko pet zaloaja, kad opet ona fina boja glasa Muzika!, i mi brzo
gore.
Tako do tri.
Rastal po 740 DM.
Doem kui, Vesna se probudila: Jesu li platili ?
Jesu, ali samo po 40.
Nek pojedu govno, nama opet dobro.
I ja onda izloim fakte.
RADIO ROMOBIL
Prvu emisiju udarim odmah na zajebanciju.
Izmiljeni intervju sa lafo igraem Borca.
Ja kao radio-voditelj Idriz Saltagi (sa onim specifinim izgovaranjem slova
R, tako da nije moglo biti greke, koga imitiram.
Ske je tekao
Idriz Hoete li vi Gruhonjiu danas igrati lijevo krilo ?
On - Neu.(isto ja, izmijenjenim glasom)
Idriz Hoete li Gruhonjiu onda igrati centarhalfa?
On - Neu
Idriz Onda ete Gruhonjiu sigurno igrati
centarfora?
On - Neu ni centarfora.
Idriz A to ?
On - Zato to ja nisam Gruhonji.

Bezazleno, sitna zajebancija, ali se Idriz najedi pravo.

Poslije emisije me Buco isprati do kapije radija, kae doi i sljedei utorak,
pa emo vidjeti.
Sljedei utorak ja doem ponovo.
Emisija e ii, ali samnom nit ko zbori, nit me jebe za suvu ljivu.
Neprijatna atmosfera.
Utorkom od 9 ujutro, su se odravali savjeti radija i tu bi se okupljali svi oni,
koji su pravili program.
Po zavretku emisije sam morao proi kraj njih.
Prvih par mjeseci bi oni, kada sam prolazio, drali sputene glave.
Zadubljeno bi neto pisali, radili, ili ve bilo ta.
Ne postojim.
Izuzetak bili Buco, glavna urednica Rada Boi i moj drug Ivo Maar, koji
je tu radio kao tonac. Sa Zoranom Babiem, koga sam tu sreo, u kasnije
postati drugar, u Australiji.
Emisiju radim dalje, ali nikada ne znam hoe li se sljedeeg utorka emitovati
nova. Ja doem, ako niko nita tresi.
U takvoj psihozi i raspoloenju sam radio etiri pet mjeseci.
Onda direktor radija javno pohvali moj rad, pa se situacija popravi.
Ne previe.
toc uspijenosti emisije je bio da svaki puta donesem po neki novi foli, to
mi je prilino polazilo za mozgom i glasom.
Nakon kojekakvih doskoica i skeia, poinjem prenositi ta se radi i
dogaa u gradu. Uzgredno gradivo;
Ko je kome ta rekao, ko se zavalio na poker automatima, ko je kome ta
napravio, i to. Traevi.
Bitno bilo samo da se radi o ljudima koji se mutlaju po gradu.
Termin ujutro od 8 do 9 je za radio emisiju idealan.
Vrijeme kada se po kancelarijama i kafeima pije kafa, ljudi se sabiraju.
U toj atmosferi je, pominjanje koga poznatog iz grada, privlailo panju
slualaca.
Kako su pominjanja bila obavezno bezazlena, to se tako niko nikada meni
poalio nije.

Dapae, ljudima bilo drago, jer su za to jutro, znali postati razlogom neke
ale i prie.
Razni pozdravi tipe Prijatno ispijanje kafe radnici Pivare ele kolegama iz
Jelingrada,
Osoblju Doma kulture elimo sretnu novu fasadu, i slini, su ljudima bili
komini.
U vrijeme onih green tocova sam znao prozvati
Koara, je li vam neprijatno jutros!, ili Celuloza, isputa li se ta?
SA ROMOBILA
Emisija se prvo zvala radio LA LA:
Na jednoj od prvih emisija LA LA napravim zajebanciju na raun firme
Glas.
Postojala je redovna radio rublika listamo stranice Glasa.
Voditelj bi tada sluateljstvu itao glavne naslove i ono to se smatralo
najinteresantnijim, da se novine bolje prodaju.
Taj je list tada bio stroga kanta.
Najitaniji lanci bili repertoar bioskopa, sportski rezultati i strip David.
Ja najavim Listamo stranice Glasa, isto kao i oni.
Onda, u potpunoj tiini, izlistam cijele novine. Sa radija se, znai, uje samo
listanje. Na kraju odjavim sa prelistali smo dananji Glas za vas.
ala proe odlino i meu radnicima te medijske kue.
Ubrzo poslije pokretanja prvog banjalukog TV programa Lokomobil,
koga e ponedjeljkom od 6 do 7 poslije podne voditi Rajko Vasi, ja svoj
prezivam u Romobil.
Voditelj TV emisije postaje redovan predmet sitnog podjebavanja, sutradan
ujutro izmeu 8 i 9.
Banjaluankama i Banjaluanima je bilo drago dobiti svoju TV emisiju, da
se u republici (Be i Ha) uje malo ta se i tu dogaa.
Nain na koji ih je predstavljao Rajko meutim, nisu voljeli.
Po gradu su ga ganjali jer im je trebao za promovisanje raznih poslova i
ideja, ali omiljen nije bio.

Moje ale na njegov raun su bile bezazlene, ali se on svejedno od njih

znojio i osipao.
Jedna od ala kojoj se grad slatko smijao je bila
Banjaluka! (sveanim glasom objavljujem)
Ko moe zavaditi TV Lokomobil i radio Romobil, kada su to dva oka u
tvojoj glavi!!
Mada je istina dodue, da na jedno frlji!
Kako je unato svim nabrojanim negativnostima program Lokomobil ipak
bio jako gledan, to se Rajko u to znao uivljavati i esto onako epuriti.
Ja onda nagazim.
Nakon pola godine je svima jasno da je emisija Romobil klasini hit.
Radio me je plaao pet maraka po emisiji, zbog neega vie nisu mogli.
Ja onda dogovorim sa Domagojem i ekijem iz Kajaka, Zlajom iz Ringa,
Sovom iz Formule i okom iz Kantuna da u svakoj emisiji, u nekom
kontekstu spomenem njihove kafee, a da mi oni onda za to daju po neku
sitnu paricu.
Urednica Rada, mi za to nije rekla nikada ni rijei, ali su mi ostali sa radija
zbog toga, stalno podbacivali klipe pod kolina.
Na Borisovu i moju radost, a posljedino i radija, posao sa dinglovima
cvjeta. Svaka nova reklama bi se predstavila prvo na Romobilu, to je bio
obino uslov naruioca posla.
Postalo bilo normalno, da kada ko otvara kakvu radnjicu ili preduzee, u
trokove rauna i nae pravljenje reklame, plus piksa radiju, za emitovanje.
Emisije dobijaju jasnu vizuru i frizuru.
Za pomonicu, uzimam Lejlu Krzi.
Malo poslije napravim identifikacije (skroz kratke dinglie koji fale samu
emisiju), tako da je uz putanje reklama koje smo pravili, program zvuao
veselo i zanimljivo.
Sljedeu godinu mi radio nudi da pravim program subotom od 12 do 3.
Prihvatim, i tako nastane Radio Romobil Subotom.

Radim ga sloenije po konstrukciji, po folu isto.

Glavna pomagaica mi bude Vladana Stojanovi.
Organizujem direktna javljanja Ekrema Beglerbegovia iz Berna i brata
profesorice Ivane Domonji Ivice, iz ikaga.
Iz Banjaluke se javlja Boris Relja sa horoskopskim izvjeima a est
komentator sportskog programa mi je uja Radovi, sa kojim sam uz gitaru
u programu znao i zapjevati.
U ivo, naravno, to je do tada u gradu bilo neujeno.
Prelazak osamdesetih u devedesete se u gradu zapamtio po - do tada,
nezamislivoj slobodi iznoenja miljenja javno.
Po raznim lokacijama grada i svim moguim prigodama se psovao mrtvi
Tito, komunisti, vlade i vladari, kome se moglo stara i stari.
U kostima sam osjeao da nee na dobro, ali je priredba tekla.
Jedna subote ponem emisiju ovako:
Pola minute prije dvanaest prekinem pjesmu koja se tog trenutka, na radiju
vrtila.
Pola minute tiine na radiju stvara jak efekat i kod onih to sluaju
mijeajui ruak, ili peglajui.
Domaice tada provjere da im nije nestalo struje.
Ako nije, onda obavezno pomisle da je nestala na radiju.
Na melodiju Drue Tito ljubiice bijela, tano u podne solo glasom
zapjevam :
Drue Tito, kolko ima sati ?
Desetak minuta pauze, pa ponovo.
Tako etiri puta, pa pustim Kleptonovu Lay down Sally, kako je emisija
uobiajeno poinjala.
Na razne naine su sluaoci to doivjeli, ali niko nije ostao ravnoduan.
Moj drug Esko mi je poslije rekao, da je efekat bio slian onome kada u
daljini prolazi sprovod, a svira pleh muzika.
Povorku ne vidi, ali se misli.
Da bih sauvao stare sluaoce, onda sam stalno smiljao i ubacivao
kojekakve novine, u emisije.

Nema tosa koji tada nisam isprobao; od na slijepo prihvatanja telefonskih

poziva, mojih slijepih nazivanja, tajnog koritenja magnetofona, po gradu,
do odlinih intervjua sa Vlatkom Stefanovskim, Nenadom Pejiem,
Arsenom Dediem...
Ako ko dolazi svirati, glumiti ili pjevati u grad, prvo gostuje kod mene.
Uivam punu podrku kljunih ljudi sa radija, na elu sa direktorom
Tufekom.
Ostali dalje jedu govna.
Znaajne probleme, pri realizaciji emisija, su mi pravili pojedini ton
majstori.
Doajen tonaca, Rajko Kari, je bio stara kara radija.
Ili emituje program niim nivoom, ili ga preia, pa radio fercera.
Nego plavi mantil, pa u kakvu vanu priu.
Ipak, bio je uvijek prijateljski nastrojen prema meni, to se nikako nije
moglo rei za tonca Miralema Pevrizovia.
A ja to je taj bio arogantan i brezobrezan!
Najljepe mi je bilo raditi sa Ivom Maarom.
Muziar, finog uha, izrazito dobrog smisla za ritam, mi je pomogao praviti
odline, tonski ujednaene emisije.
Dobar je bio i Sven.

SA ROMOBILA
Emisija se prvo zvala radio LA LA:
Na jednoj od prvih emisija LA LA napravim zajebanciju na raun firme
Glas.
Postojala je redovna radio rublika listamo stranice Glasa.
Voditelj bi tada sluateljstvu itao glavne naslove i ono to se smatralo
najinteresantnijim, da se novine bolje prodaju.

Taj je list tada bio stroga kanta.

Najitaniji lanci bili repertoar bioskopa, sportski rezultati i strip David.
Ja najavim Listamo stranice Glasa, isto kao i oni.
Onda, u potpunoj tiini, izlistam cijele novine. Sa radija se, znai, uje samo
listanje. Na kraju odjavim sa prelistali smo dananji Glas za vas.
ala proe odlino i meu radnicima te medijske kue.
Ubrzo poslije pokretanja prvog banjalukog TV programa Lokomobil,
koga e ponedjeljkom od 6 do 7 poslije podne voditi Rajko Vasi, ja svoj
prezivam u Romobil.
Voditelj TV emisije postaje redovan predmet sitnog podjebavanja, sutradan
ujutro izmeu 8 i 9.
Banjaluankama i Banjaluanima je bilo drago dobiti svoju TV emisiju, da
se u republici (Be i Ha) uje malo ta se i tu dogaa.
Nain na koji ih je predstavljao Rajko meutim, nisu voljeli.
Po gradu su ga ganjali jer im je trebao za promovisanje raznih poslova i
ideja, ali omiljen nije bio.
Moje ale na njegov raun su bile bezazlene, ali se on svejedno od njih
znojio i osipao.
Jedna od ala kojoj se grad slatko smijao je bila
Banjaluka! (sveanim glasom objavljujem)
Ko moe zavaditi TV Lokomobil i radio Romobil, kada su to dva oka u
tvojoj glavi!!
Mada je istina dodue, da na jedno frlji!
Kako je unato svim nabrojanim negativnostima program Lokomobil ipak
bio jako gledan, to se Rajko u to znao uivljavati i esto onako epuriti.
Ja onda nagazim.
Nakon pola godine je svima jasno da je emisija Romobil klasini hit.
Radio me je plaao pet maraka po emisiji, zbog neega vie nisu mogli.
Ja onda dogovorim sa Domagojem i ekijem iz Kajaka, Zlajom iz Ringa,
Sovom iz Formule i okom iz Kantuna da u svakoj emisiji, u nekom

kontekstu spomenem njihove kafee, a da mi oni onda za to daju po neku

sitnu paricu.
Urednica Rada, mi za to nije rekla nikada ni rijei, ali su mi ostali sa radija
zbog toga, stalno podbacivali klipe pod kolina.
Na Borisovu i moju radost, a posljedino i radija, posao sa dinglovima
cvjeta. Svaka nova reklama bi se predstavila prvo na Romobilu, to je bio
obino uslov naruioca posla.
Postalo bilo normalno, da kada ko otvara kakvu radnjicu ili preduzee, u
trokove rauna i nae pravljenje reklame, plus piksa radiju, za emitovanje.
Emisije dobijaju jasnu vizuru i frizuru.
Za pomonicu, uzimam Lejlu Krzi.
Malo poslije napravim identifikacije (skroz kratke dinglie koji fale samu
emisiju), tako da je uz putanje reklama koje smo pravili, program zvuao
veselo i zanimljivo.
Sljedeu godinu mi radio nudi da pravim program subotom od 12 do 3.
Prihvatim, i tako nastane Radio Romobil Subotom.
Radim ga sloenije po konstrukciji, po folu isto.
Glavna pomagaica mi bude Vladana Stojanovi.
Organizujem direktna javljanja Ekrema Beglerbegovia iz Berna i brata
profesorice Ivane Domonji Ivice, iz ikaga.
Iz Banjaluke se javlja Boris Relja sa horoskopskim izvjeima a est
komentator sportskog programa mi je uja Radovi, sa kojim sam uz gitaru
u programu znao i zapjevati.
U ivo, naravno, to je do tada u gradu bilo neujeno.
Prelazak osamdesetih u devedesete se u gradu zapamtio po - do tada,
nezamislivoj slobodi iznoenja miljenja javno.
Po raznim lokacijama grada i svim moguim prigodama se psovao mrtvi
Tito, komunisti, vlade i vladari, kome se moglo stara i stari.
U kostima sam osjeao da nee na dobro, ali je priredba tekla.
Jedna subote ponem emisiju ovako:
Pola minute prije dvanaest prekinem pjesmu koja se tog trenutka, na radiju
vrtila.

Pola minute tiine na radiju stvara jak efekat i kod onih to sluaju
mijeajui ruak, ili peglajui.
Domaice tada provjere da im nije nestalo struje.
Ako nije, onda obavezno pomisle da je nestala na radiju.
Na melodiju Drue Tito ljubiice bijela, tano u podne solo glasom
zapjevam :
Drue Tito, kolko ima sati ?
Desetak minuta pauze, pa ponovo.
Tako etiri puta, pa pustim Kleptonovu Lay down Sally, kako je emisija
uobiajeno poinjala.
Na razne naine su sluaoci to doivjeli, ali niko nije ostao ravnoduan.
Moj drug Esko mi je poslije rekao, da je efekat bio slian onome kada u
daljini prolazi sprovod, a svira pleh muzika.
Povorku ne vidi, ali se misli.
Da bih sauvao stare sluaoce, onda sam stalno smiljao i ubacivao
kojekakve novine, u emisije.
Nema tosa koji tada nisam isprobao; od na slijepo prihvatanja telefonskih
poziva, mojih slijepih nazivanja, tajnog koritenja magnetofona, po gradu,
do odlinih intervjua sa Vlatkom Stefanovskim, Nenadom Pejiem,
Arsenom Dediem...
Ako ko dolazi svirati, glumiti ili pjevati u grad, prvo gostuje kod mene.
Uivam punu podrku kljunih ljudi sa radija, na elu sa direktorom
Tufekom.
Ostali dalje jedu govna.
Znaajne probleme, pri realizaciji emisija, su mi pravili pojedini ton
majstori.
Doajen tonaca, Rajko Kari, je bio stara kara radija.
Ili emituje program niim nivoom, ili ga preia, pa radio fercera.
Nego plavi mantil, pa u kakvu vanu priu.
Ipak, bio je uvijek prijateljski nastrojen prema meni, to se nikako nije
moglo rei za tonca Miralema Pevrizovia.
A ja to je taj bio arogantan i brezobrezan!

Najljepe mi je bilo raditi sa Ivom Maarom.

Muziar, finog uha, izrazito dobrog smisla za ritam, mi je pomogao praviti
odline, tonski ujednaene emisije.
Dobar je bio i Sven.