ARTHUR MILLER

VJEŠTICE IZ SALEMA
(The Crucible)
Lica:

Velečasni g. Parris

Betty Parris

Tituba

Abigail Williams

Mary Warren

Marcy Lewis

Gđa Ann Putnam

Thomas Putnam

John Proctor

Rebecca Nurse

Giles Corey

Velečasni g. John Hale

Elizabeth Proctor

Ezekiel Cheever

Sutkinja Hathorne

Guvernerka Danforth
Bilješke o istorijskoj tačnosti ovog komada:

Taj komad nije istorija u onom smislu u kojem tu riječ upotrebljavaju akademski istoričari. Iz
dramaturških razloga bilo je više puta potrebno nekoliko istorijskih osoba spojiti u jednu.
Smanjen je broj djevojaka koje su umiješane u scene „potkazivanja“; Abigail je u komadu
nešto starija; postajalo je više sudaca, uglavnom jednakih ovlasti, ali sam ih ja sve
simbolizirao u Hathornea i Danfortha. Vjerujem da će čitalac ipak otkriti u ovom komadu
bitni sadržaj i prirodu jednog od najčudnijih i najstrašnijih poglavlja ljudske istorije. Sudbina
svake osobe tačno se poklapa s njezinim istorijskim uzrokom i nema ni jedne osobe u drami
koja nije odigrala sličnu- a u izvjesnim slučajevima potpuno istu ulogu u istoriji.

Što se tiče karaktera pojedinih osoba, poznato nam je o tome malo, izuzevši ono što
možemo pretpostaviti iz nekoliko pisama, iz zapisnika istrage, bilježaka iz onog vremena i
izvora različite vjerodostojnosti, koji govore o vladanju tih osoba. Prema tome one mogu biti
shvaćene kao moje vlastito djelo; stvorio sam ih kako sam najbolje umio, a u suglasnosti sa
njihovim poznatim nam vladanjem, osim tamo gdje je to navedeno u komentaru, koje sam
napisao za taj tekst.
PROLOG:

U vrijeme ovih događaja, t.j. u proljeće i jesen godine 1692. Salem u Measschussetsu bio je
gradić, kojeg bismo danas jedva nazvali selom. U gradu je bila bogomolja, a odavde prema
unutrašnjosti i prema zaljevu ščučurilo se u strahu pred oštrom Massachussetskom zimom
nekoliko tamnih kuća malih prozorčića. Salem je bio sagrađen tek prije 40 godina, za Evropu
je cijela ta pokrajina značila granicu barbastva naseljenu sektom fanatika koji su unatoč
svemu izvozili svoje proizvode u malo pomaloj rastučoj količini vrijednosti.

Niko ne može tačno znati na što su bili nalik njihovi životi. Nisu imali ni ljetopisca ni
romansijera, a da je neko i znao napisati kakvu knjigu, ne bi nikome dopustili da je čita. Vjera
im je zabranjivala sve što bi podsjećalo na pozorište ili „isprazne užitke“. Čak ni Božić nisu
slavili, a odmor od posla značio je samo to, da se moraju još više udubiti u molitvu. Vjerovali
su da u svojim čvrstim rukama nose svjetlo koje će obasjati cijeli svijet. I zato su, zajedno sa
svojom crkvom, smatrali neophodnim, da poriču slobodu svakoj drugoj sekti, kako njihov
Novi Jeruzalem ne bi bio okaljan i pokvaren krivim nazori,a i obmanjujućim idejama. Stvorili
su zajednicu koja je u početku bila jedva nešto veća od kakvog vojničkog logora, a u njoj je
bilo autokratsko uređenje s vrlo odanim vodstvom. No to je bila autokracija uz koju su svi
pristali, jer su svi oni bili ujedinjeni zajedničkom ideologijom.

Granica divljaštva bila je vrlo blizu. Američki se kontinent usmjerio na zapad, a salemski je
puk vjerovao, da je prašuma posljednje utočište nečastivog, njegov glavni stan i tvrđava
njegovog zadnjeg položaja. Za pojam tog puka, američka je prašuma bila posljenje mjesto na
zemlji na kojem nije vladao bog
 I ČIN

/ Mala spavaća soba na gornjem spratu kuće velečasnog g Samuela Parrisa u gradiću Salem,
pokrajini Massachseutts, u proljeće godine 1692.

Na lijevoj strani uski prozor. Kroz olovom uokvirena stakla struji jutarnje sunce. Uz krevet,
koji je na desnoj strani, još uvijek gori svijeća. Sanduk, stolica i maleni stol su ostalo
pokućstvo.

Vrata u pozadini vode na stepenište kojim se silazi u prizemlje. Soba odiše čistom
štedljivošću. Krovne grede su vidljive a boja drveta je sirova i tvrda.

Kad se zastor digne, vidimo velečasnog g.Parrisa gdje kleči uz krevet. Očito je da moli.
Njegova kćerka Betty Parris leži nepomična na krevetu. Velečasni g Parris moli i premda ne
možemo čitati njegove riječi, osjećamo da je zbunjen i uzrujan. On mumlja, zatim izgleda kao
da će proplakati; on plače; pa zatim moli; ali njegova kćerka leži nepomična na krevetu.

Vrata se otvaraju i ulazi njegova služavaka Tituba. Parris ju je doveo sa sobom iz Barbadosa,
gdje je proveo nekoliko godina kao trgovac, prije nego što je postao sveštenik. Ona ulazi kao
neko ko više ne može izdržati, što je odijeljen od osobe koju voli, ali je u isto vrijeme i vrlo
uplašena. Jer je njezin ropski instinkt upozorio da sve neprilike u ovoj kući uvijek završavaju
na njenim leđima./

TITUBA

/Već je uzmakla jedan korak/ Moja Betty će biti uskoro zdrava?

PARRIS

Napolje!

TITUBA

/Uzmičuć prema vratima/ Moja Betty neće umrijeti...

PARRIS

/Ustavši s mukom bijesno/: Gubi mi se s očiju./Ona je izašla/ Gubi se...Svlada ga jecanje. On

stisne zube, zatvori vrata i potpuno iscrpljen nasloni se na njih/: Oh, moj Bože! Bože pomozi
mi! /Drhčući od staha i mrljajući pred sebe kroz jecaje, pođe do kreveta i blago uhvati Betty
za ruku./: Betty dijete! Dijete drago! Probudi se, otvori oči! Betty... /Sagne se u želji da opet
klekne, kad uđe njegova nećakinja Abigail Williams. To je napadno lijepa djevojka, siroče, s
neizmjernim mogućnostima pretvaranja. Sada je žalosna i zabrinuta, puna razumijevanja i
čednosti./

ABIGAIL

Ujače? Došla je Suzana Walcott od doktora Griggs-a.

PARRIS

Neka uđe, neka uđe.

ABIGAIL

/Nagnuvši se kroz vrata da zazove Suzanu, koja čeka dolje na stepenicama/: Uđi, Suzana.
/Suzana ulazi. Nervozna je i nagla./

PARRIS

/S nestrpljenjem/: Šta kaže doktor dijete?

SUZANA

Naložio mi je, da dođem i da vam kažem, velečasni gospodine, da on za tu bolest ne može

pronaći nikakav lijek u svojim knjigama.

PARRIS

Onda mora još tražiti.

SUZANA

Traži po svojim knjigama odkada je otišao od vas, gospodine. I naložio mi je, da vam kažem,
da biste uzrok ovome morali potražiti u nadprirodnim pojavama.

PARRIS

Ne, ne. Tu ne postoji nikakav nadprirodni uzrok. Reci mu, da sam poslao po velečasnog
gospodina Halea iz Beverlya i da će to gospodin Hale sigurno potvrditi. Neka potraži lijek i
neka sebi izbije iz glave svaku pomisao na neki nadprirodni uzrok, jer ovdje nema.

SUZANA

Da, gospodine./Okrene se i izađe./

ABIGAIL

Suzana, nemoj o tome govoriti u selu.

2
 PARRIS

Pođi pravo kući i nemoj govoriti o nadprirodnim uzrocima.

SUZANA

Da, gospodine. Molit ću se za nju.

ABIGAIL

Svi govore o vještičijim čarolijama; mislim, da bi bilo najbolje da siđete i da sami opovrgnete
te glasine. Soba je dole puna svijeta gospodine.

PARRIS

/U neprilici, okrene s k njoj/: A šta da im kažem? Da sam zatekao svoju kćerku i svoju
nećakinju gdje plešu u šumi kao paganjkinje?

ABIGAIL

Da, ujače, plesale smo; možete im to reći, da sam to priznala i ako bude potrebe, bit ću
išibana. Ali oni govore o vještičijim čarolijama, a Betty nije začarana.

PARRIS

Abigail, ne mogu stati pred te ljude tako dugo dok si neiskrena sa mnom. Šta si joj učinila u
šumi?

ABIGAIL

Plesale smo ujače, i kad ste onda tako iznenada iskočili iz grmlja, Betty se prepala i
onesvijestila. I to je sve.

PARRIS

Sjedni dijete.

ABIGAIL

Nikada ne bih učinila nešto na žao Betty. Ja je tako volim.

PARRIS

Gledaj dijete, bit ćeš kažnjena kad za to dođe vrijeme. Ali sada moram saznati jesi li u šumi
čarala, jer me moji neprijatelji žele uništiti i sigurno će me uništiti time.

3
 ABIGAIL

Nismo zazivale duhove. Nikada to ne radimo.

PARRIS

Ovo je dijete očajno. Sve će otkriti moji neprijatelji. Zar ne shvataš da imam mnogo
neprijatelja?

ABIGAIL

Čula sam ujače.

PARRIS

Postoji cijela jedna stranka koja me želi otjerati s moje propovjedaonice. Razumiješ li to?

ABIGAIL

Mislim da razumijem, gospodine.

PARRIS

I onda se, uz takav raskol, još otkrije da je moj vlastiti dom žarište nekih besramnih obreda. U
šumi se događaju odvratne stvari...

ABIGAIL

To je bila samo igra, ujače. Nikada nismo zazivale duhove.

PARRIS

/Pokazujući na Betty/ : I to je tebi igra? Abigail, ako znaš bilo šta, čime bi joj doktor mogao
pomoći, za ime božije, reci mi. /Ona šuti/: Kad sam naišao na vas vidio sam kako Tituba
maše rukama nad vatrom. Zašto je to radila?

ABIGAIL

Ona uvijek pjeva svoje pjesme iz Barbadosa, a mi plešemo.

PARRIS

Vidio sam nečiju haljinu gdje leži na travi Abigail.

ABIGAIL

/Nedužno/: Haljinu?

PARRIS

/Teško mu je reći/: Da, haljinu. I pričinilo mi se da vidim gdje neko gol trči kroz šumu.
4
 ABIGAIL

/U velikom strahu/: Niko nije bio gol. Prevarili ste se ujače.

PARRIS

/Bijesno/: Vidio sam. /Zatim odlučno/: A sada mi reci istinu, Abigail. Shvati kako je strašno
važno da saznam istinu, zaklinjem te. Priznaj mi sve, jer se ne usuđujem sići dole pred njih u
neizvjesnosti.

ABIGAIL

Rekla sam sve ujače. Kunem se.

PARRIS

/Proučava je, zatim klimne glavom, napola uvjeren/: Abigail, borio sam se tri duge godine da
pridobijem te tvrdoglave ljude za sebe i sada, baš sada, kad me počinju pomalo cijeniti, ti me
sramotiš. Dao sam ti dom, dijete, obukao sam te - odgovori mi sada iskreno. Da li je tvoje
ime, ovdje u gradu, da li je neokaljano?

ABIGAIL

/S oštricom uvrijeđenog/: Sigurna sam da jest. Na mom imenu nema nikakve sramotne mrlje.

PARRIS

/Da bi doveo stvar do kraja/: Abigail, postoji li još koji razlog osim onih koje znam, zbog kojeg
si bila otpuštena iz službe gospođe Proctor? Čuo sam kako govore da ona ove godine dolazi
tako rijetko u crkvu zato što ne želi sjediti uz nekoga ko je prljav i pokvaren.

ABIGAIL

Ona me mrzi ujače. Ona me mora mrziti jer nisam htjela biti njezin rob. To je zagrižljiva i
bezosjećajna žena, laže i pretvara se i ja neću nikada raditi za takvu ženu.

PARRIS

Možda i jeste takva. A ipak me zbunilo što je sada prošlo već sedam mjeseci odkako si otišla
iz njezine kuće, a da za cijelo to vrijeme ni jedna porodica nije nikada zatražila da te primi u
službu.

ABIGAIL

Svi bi oni htjeli robove, a ne takve kakva sam ja. Neka idu po njih u Barbados. Neću ja
pocrniti svoje lice ni za koga od njih. /sa neprikrivenom ljutnjom/: Zar vam je krivo što
spavam u ovoj kući ujače? Moje je ime čisto. Ne dam nikome da kaže da je moje ime
osramoćeno. Gospođa Proctor je lažljiva lajavica.

5
 Gđa ANN PUTNAM

/ulazi. Muči je strah pred smrću i progone je sni/

PARRIS

/čim se vrata počinju otvarati/: Ne, ne mogu nikoga primiti. /on je ugleda i odmah popusti,
premda se još uvijek muči/: Oh, gospođo Putnam uđite.

Gđa PUTNAM

/zadihana, sjajnih očiju/: To je čudo. Znamenje pakla je na ovoj kući.

PARRIS

Nije gospođo Putnam, to je samo...

Gđa PUTNAM

/zureći u Betty/: Koliko visoko je letjela?

PARRIS

Ali ne, ne, nikada nije letjela.

Gđa PUTNAM

/uživa u tom/ Sasvim sigurno jest. Gospodin Colins ju je vidio kako leti, kako se spušta lagano
kao ptica.

PUTNAM

/ulazi bogati, snažni zemljoposjednik/

PARRIS

Oh, dobro jutro gospodine Putnam.

PUTNAM

To je providnost božija. Stvar je došla na vidjelo. To je providnost božija.

PARRIS

Šta je došlo na vidjelo, gospodine, šta?

PUTNAM

Njezine su oči zaklopljene. Pogledaj Ann.

6
 Gđa PUTNAM

Da, čudno. /Parrisu/: A naša ima otvorene oči.

PARRIS

/prestravljen/: Vaša Ruth je bolesna?

Gđa PUTNAM

/sa zlobnom sigurnošću/: Ja to ne zovem „bolesna“, dodir nečastivog teža je stvar od bolesti.
To je smrt, znate li vi to, to je smrt u njima, smrt na đavoljim krilima i kopitima.

PARRIS

Zaklinjem vas nemojte. Od čega boluje Ruth?

Gđa PUTNAM

Od onoga od čega mora bolovati. Jutros se još nije uopšte probudila, ali ima otvorene oči i
hoda, a ništa ne čuje, ne vidi. Ništa i ne može jesti. Nečastivi joj je uzeo dušu sigurno.

PUTNAM

/kao da traži ostale pojedinosti/: Kažu da ste poslali po velečasnog gospodina Halea iz
Beverlya?

PARRIS

/sa sve manjom sigurnošću/ To je bila samo mjera opreza. On ima veliko iskustvo u svim
vrstama čarolija, pa sam...

Gđa PUTNAM

Svakako da ima. Lani je je u Beverlyu pronašao vješticu, ne zaboravite to.

PARRIS

Zaklinjem vas ne zazivajte vještice, ne govorite o tome. Siguran sam da ste vi posljednji
čovjek koji bi volio da budem optužen tako strašnom optužbom. Ne smijemo čarati. Prognat
će me iz Salema ako se sazna da se događaju takve stvari u mojoj kući.

PUTNAM

Gospodine Parris u svim svađama koje ste imali u ovom mjestu ja sam bio na vašoj strani i
htio bih i u buduće biti uz vas, ali to neću moći, budete li krili što se događa ovdje. Osvetnički
i zli duhovi stavili su svoje prste na ovu djecu.

7
 PARRIS

Ah, Thomas, kako možete..

PUTNAM

Ann. Reci gospodinu Parrisu šta se dogodilo.

Gđa PUTNAM

Velečasni gospodine, pokopala sam sedmero nekrštene djece. Vjerujte mi gospodine, nikada
niste vidjeli jače i zdravije novorođenčadi. A ipak je svako od njih izdahnulo na mojim rukama
iste noći kad se rodilo. Ništa nisam govorila, ali moje je srce vikalo i tražilo razješnjenje. I
sada, ove godine, najednom sam opazila kako moja Ruth, moja jedina, postaje čudna.
Zatvorila se u sebe i vene kao da su se i na njezin život prilijepila neka usta što sišu život iz
nje. I onda sam pomislila da je pošaljem vašoj Titubi...

PARRIS

Titubi? Šta može Tituba?

Gđa PUTNAM

Tituba zna govoriti s mrtvima, gospodine Parris.

PARRIS

Gospođo Ann, to je strašan grijeh, zazivati mrtve.

Gđa PUTNAM

Uzimam ga na svoju dušu. Ko nam drugi sa sigurnošću može reći ko je ubio moju djecu?

PARRIS

/prestravljen/: Ženo.

Gđa PUTNAM

One su ubijene, gospodine Parris. I evo dokaza, slušajte. Jučer je moja Ruth razgovarala s
njihovim malim dušama, ja to znam gospodine. I sada je najednom zanijemila. Zašto? Neka
tamna sila zatvorila joj je usta. To je čudo gospodine Parris.

PUTNAM

Zar ne razumjiete gospodine? Među nama se nalazi vještica koji mori

djecu i koja se sakriva u tami.

8
 PARRIS

/Abigail/: Dakle sinoć ste zazivali duhove,

ABIGAIL

/šapče/: Nisam ja, gospodine. Tittuba i Ruth.

PUTNAM

Ne čekajte da vas neko optuži. Izjasnite se sami. Recite da ste otkrili vještičije čaranje...

PARRIS

U svojoj kući? U svojoj kući Thomas? To će me pokopati. Molim vas Thomas da me sada
ostavite. Htio bi nasamo moliti.

ABIGAIL

Ujače, molite već od ponoći. Zašto nećete sići i ...

PARRIS

Ne, ne. /Putnamu/: Nema šta reći toj svjetini. Pričekat ću dok ne dođe gospodin Hale. /gđi
Putnam u želji da ode/: Da li biste gospođo Ann...

PUTNAM

Gledajte gospodine, udarite na nečastivog i selo će vas blagosiljati. Čekaju na vašu riječ kao
na kap vode, gospodine.

PARRIS

/več je nagovoren/: Izmolit ću s njima jedan psalam, ali ne govorite još ništa o vješticama. O
tome ne želim raspravljati. Uzroci još uvijek nisu poznati. /gđa Putnam izađe/

PARRIS

/Abigail/: Ako pođe na prozor odmah me zovi.

ABIGAIL

Hoću ujače. /Parris izađe zajedno sa Putnamom. Abigail se smjesta okrene i pođe k Betty i sa
strahom u glasu/: Dosta je Betty. Sjedni. /Betty se ne miče/ Slušaj me sada. Ako nas budu
ispitivali reći ćeš da smo plesale. To sam mu i ja već rekla. On zna da je Tituba zazivala duše
pokojnih sestara male Ruth Putnam. Vidio je golu Mercy.

9
 MARY WARREN

/uđe bez daha. Radina,naivna i osamljena djevojka/: Šta ćemo sada? Cijelo je selo na
nogama. Upravo dolaze s farme. Svi govore o vješticama. Abby, proglasit će nas vješticama.

ABIGAIL

Kaniš izdati?

MARY WARREN

Aby, moramo sve reći. Za čaranje se visi, visi kao prije dvije godine u Bostonu. Moramo reći
istinu, Abby. Samo ćete išibati za plesanje i za one druge stvari.

ABIGAIL

Oh, išibat će nas.

MARY WARREN

Ja nisam ništa radila, Abby. Ja sam samo gledala.

ABIGAIL

/prijeteći se približuje Mary/: Prevelika si da samo gledaš Mary Warren, nije li tako? Kako si
mi hrabra kad se radi samo o gledanju. /Betty na krevetu zajeca. Abigail se smjesta okrene/:
Betty? Betty draga, probudi se. To sam ja, Abigail. /ona posjedne Betty i bijesno je prodrma/:
Betty, ugrist ću te. /Betty jeca/: No, sada ti je bolje. Govorila sam s tatom i sve mu rekla. Ne
trebaš se ničega...

BETTY

/skoči iz kreveta u strahu pred Abigail i priliepi se uz zid/: Hoću mamu!

ABIGAIL

/bojažljivo i oprezno se približavajući Betty/: Šta te boli. Betty? Tvoja je mama mrtva i u
grobu.

BETTY

Hoću odletjeti k mami. Pusti me da letim. /ona podigne i raširi ruke kao da leti i brzo potrči
do prozora i zakorači na njega/

ABIGAIL

/odvlačeći je od prozora/: Sve sam mu rekla, on sada zna sve, on zna sve što smo...

10
 BETTY

Ti si pila krv, Aby. To mu nisi rekla.

ABIGAIL

Betty, to nikada više nećeš izreći. Nikada...

BETTY

Jesi, jesi. Pila si da bi mogla čarati i ubiti ženu Johna Proctora. Pila si krv, da ubiješ gospođu
Proctor.

ABIGAIL

/udari je posred lica/ Zaveži, zaveži.

BETTY

/sruši se na krevet/: Mama, mama. /zaguši se u jecanju/

ABIGAIL

A sada slušajte. Obje. Plesale smo. I Tituba je zazivala duše pokojnih sestara male Ruth
Putnam. I to je sve. I zapamtite dobro što vam kažem. Ako koja od vas pisne samo jednu
riječ, samo jedno slovo, o drugim stvarima, doći ću vam u tami jedne strašne noći i zapitati
vas za račun, tako da će vam kosti zadrhtati. A vi znate dobro, da ja to mogu. Vidjela sam
kako Indijanci nabijaju na kolac glave mojih dragih roditelja, vidjela sam svakakve krvave
stvari u crnim noćima i mogu učiniti da poželite da više nikad ne ugledate zalazak sunca. /ona
priđe Betty i grubo je posjedne/: A sada, ti uspravi se i prestani s tim. /Ali Betty se složi u
njezinim rukama i nepomična padne na krevet/

MARY

/u histeričnom strahu/: Šta joj je? Aby ona umire. Zazivati duhove je grijeh, a mi smo...

ABIGAIL

Rekla sam da zavežeš Mary. /ulazi John Proctor. Kad ga ugleda Marry odskoči u strahu/

MARY

Oh, upravo idem kući, gospodine Proctor.

PROCTOR

Zar si poludjela Mary Warren? Zar si gluha? Nisam li ti zabranio da napuštaš kuću? Zašto te
plaćam?

11
 MARY

Došla sam samo da vidim šta se to veliko događa u svijetu.

PROCTOR

Pokazat ću ja tebi na tvojoj stražnjici šta se veliko događa. A sada se kupi kući. Čeka te moja
žena s poslom. /pokušavajući da zadrži bar malo dostojanstva. Mary polako izađe. Od časa
kad je ušao Proctor Abigail je ostala kao ukopana i gleda ga širokih očiju. On je pogleda, pa
onda pođe do Betty/

ABIGAIL

Skoro sam zaboravila kako ste jaki, John Proctor.

PROCTOR

/gledajući sada Abigail, s gotovo neprimjetnim smješkom razumijevanja/: Šta se to događa

ovdje?

ABIGAIL

/s nervoznim smijehom/: Oh, ništa, obolila je od nečega.

PROCTOR

Cestom uz moju kuću svijet ide u Salem već cijelo jutro kao na poštenje. U gradu se govori o
vještičijim čarolijama.

ABIGAIL

Oh.. /umilno se približi i povjerljivo/: Sinoć smo plesale u šumi, a moj je ujak naletio na nas.
Ona se prestrašila. To je sve.

PROCTOR

/široko se nasmije/: Još si uvijek zločasta? /izazovni smijeh joj se otme iz grla i ona se usudi
prići još bliže. Gleda ga sjajnih očiju/: Stavit ću ti noge u okove, prije nego navršiš dvadesetu.
/on zakorači u namjeri da ode. Ona mu prepriječi put/

ABIGAIL

John, reci mi jednu riječ. Jednu jedinu nježnu riječ. /njezina požuda poruši njegov smiješak/

PROCTOR

Ne, ne, Abby. S tim je gotovo.

12
 ABIGAIL

/posprdno/: I ti da si došao pet milja daleko samo zato da vidiš jednu ludu djevojku kako leti?
Predobro te poznajem.

PROCTOR

/odlučno je maknuvši sa svog puta/: Došao sam da vidim što je to opet tvoj ujak zamijesio.
/odlučno i konačno/: Izbij sebi to iz glave Abby.

ABIGAIL

/uhvativši ga za ruku prije nego što je napusti/: John, čekam te svake noći.

PROCTOR

Abby, izbij sebi to iz glave. Neću više dolaziti k tebi.

ABIGAIL

Igraš se sa mnom.

PROCTOR

Predobro me znaš.

ABIGAIL

Znam kako si me stiskao iza kuće i kako si bio sav u znoju kao pastuh, kad sam ti se približila.
Ili sam i to možda sanjala? Ona me je izbacila, a ne ti. Vidjela sam ti lice kad me izbacila. I
onda si me volio kao što me i sada voliš. John ja znam šta je strast, jer je osjećam, i tvoja me
je strast odvukla do mog prozora i vidjela sam te gdje gledaš gore k meni i gdje izgaraš u
svojoj samoći. Možeš li reći da nisi nikada pogledao gore na moj prozor?

PROCTOR

Možda jesam.

ABIGAIL

Jer si morao. Ti nisi hladan. John ja te poznajem. Poznajem te. Od snova ne mogu spavati i ne
mogu sanjati. Budim se i hodam po kući kao da ću te ugledati. /ona ga očajno zagrli/

PROCTOR

/blago je odvoji od sebe, s velikim razumijevanjem, ali odlučno/: Dijete...

ABIGAIL

/s proplamsajem mržnje/: Kako mi možeš reći dijete.

13
 PROCTOR

Abby, od vremena do vremena sjetim te se s nekom nježnošću. A li prije ću sebi odrezati

ruku, nego da ikada više posegnem za tobom. Izbriši to iz svoje glave. Nismo se nikad dotakli
Abby.

ABIGAIL

Jesmo.

PROCTOR

Nismo.

ABIGAIL

/s ogorčenjem/: Oh, čudim se da tako jak muškarac dopušta da mu takva kržljava žena...

PROCTOR

/ljutito, kao sam sebi/: Ne spominji Elizabeth.

ABIGAIL

Ona po selu blati moje ime. Govori laži o meni. Ta hladna licemjerka te je svezala.

PROCTOR

/prodrma je/: Želiš li, da te izlupam? /čuje se kako dole pjevaju psalam/

ABIGAIL

/u suzama/: Želim tebe, John Proctor, koji me je uzeo iz mog sna i usadio spoznaju u moje
srce. Nisam nikada znala kakva je laž Salem i nikada nisam naučila one lažne poduke koje su
mi davale sve te kršćanske žene i njihovi zakoniti muževi. A sada mi želiš uzeti to svjetlo iz
mojih očiju? Neću, ne mogu. Volio si me, John Proctor, i bio to ne znam kakav grijeh, još me
uvijek voliš. /on se odlučno okrene i pođe. Ona poleti do njega/: John, smiluj mi se, smiluj mi
se. /čuju se riječi “primi nas k sebi Isuse“ iz psalma. Betty odjednom načuli uši i glasno
zaplače./: Betty? /ona poleti do nje. Betty sada sjedi u krevetu i jeca. Proctor pođe do nje,
kad vidi da joj Abigail pokušava skinuti ruke s lica i da je zove „Betty“/

PROCTOR

/postajući nervozan/: Šta joj je? Djevojko, šta te boli? Prestani s tim jaukanjem. /usred tih
replika pjevanje je dole prestalo i u sobu uleti Parris/

14
 PARRIS

Šta se dogodilo? Šta to radiš s njom? Betty. /on poleti do kreveta vičući/ : Betty, Betty.. /uđe
gđa Putnam s njom Thomas Putnam. Parris uz krevet lagano udara Betty po obrazu a ona
pokušava da se uspravi i još uvijek stenje./

ABIGAIL

Čula je vaše pjevanje i najednom se digla i zajecala.

Gđa PUTNAM

Psalam. Psalam. Ne moži čuti ime gospodnje. To je znak, to je znak.

PARRIS

Ne, sačuvaj Bože. /ulazi Rebecca Nurse. Njoj je sedamdest i dvije godine. Ima sijedu kosu i
podštapa se./

PUTNAM

/pokazujući na Betty koja stenjući cvili/: To je očit znak vještičijih čarolija gospođo Nurse,
izvanredni znak.

Gđa Putnam

Moja majka mi je rekla, kad neko ne može čuti ime Gospodnje onda...

PARRIS

Rebecca, pođi do nje, mi smo izgubljeni. Najednom više ne može čuti ime Gospodnje... /Ulazi
stari Giles Corey, mišićav, lukav, radoznao i još uvijek jak/

REBECCA

U kući je teška bolest, Giles Corey, molim te budi miran.

GILES

Nisam rekao ni riječi. Niko ne može reći, da sam izustio samo jednu riječ. Hoće li ponovo
letjeti? Čuo sam da leti.

PUTNAM

Čovječe šuti. /svi šute. Rebecca pređe preko sobe do kreveta. Iz nje izbija dobrota.
Zatvorenih očiju Betty tiho jeca. Rebecca jednostavno iznad djeteta i ono se malo po malo
umiri/

15
 Gđa PUTNAM

/začeđeno/: Šta ste učinili? /Rebeeca u mislima ode od kreveta i sjedne/

PARRIS

/U velikom zaćuđenju i sa olakšanjem/: Kako si to učinila Rebecca?

PUTNAM

/zlovoljno/: Gospođo Nurse, otiđite mojoj Ruth i vidite da li je možete probuditi.

REBECCA

/sjedi/: Mislim, da će se sama probuditi i to u pravo vrijeme. Umirite se najprije vi sami,

molim vas. Ja imam jedanaestero djece i dvadeset i šestero unučadi i znam kako je s njima
kad dođu u ludu dob, prošla sam ja to s njima. Kad ih uhvati onda će i hromi goniti đavla.
Mala će se probuditi, kad se umori. Dječja vam je duša kao dijete. Nikada ga nećete uloviti,
ako budete bježali za njim morate ostati stajati na mjestu i dijete će se vratiti samo od sebe,
iz ljubavi.

PROCTOR

Da. Eto, to je istina o tome Rebecca.

Gđa Putnam

Tu se ne radi ni o kakvoj ludoj dobi, Rebecca. Moja Je Ruth ureknuta. Ne može jesti.

REBECCA

Možda još nije ogladnjela. /Parrisu/: Nadam se da niste odlučili poći u potragu za izgubljenim
dušama, gospodine Parris. Čula sam vani, da se ljudi tome nadaju.

PARRIS

Kod većine vlada mišljenje da je Nečastivi među nama, a ja ih želim uvjeriti da imaju krivo.

PROCTOR

Onda lijepo izađite napolje i recite im da imaju krivo. Da li ste se posavjetovali s gradskim
odbornicima prije nego ste poslali po tog činovnika da ovdje traži Nečastivoga?

PARRIS

On ne dolazi da ovdje traži Nečastivog.

PROCTOR

Pa što onda dolazi?

16
 PUTNAM

Ovdje u selu umiru djeca, gospodine.

PROCTOR

Nisam vidio da je i jedno umrlo. Ova zajednica ne želi da bude prazna vreća i da se vrti oko
vas, gospodine Putnam.

REBECCA

Molim te, smiri se John. /pauza. On čeka/: Gospodine Parris, mislim da će biti najbolje da
pošaljete velečasnog gospodina Halea odmah natrag čim stigne. Inače ćemo se opet svi
posvađati, a nadali smo se miru ove godine. Mislim da se onda moramo osloniti na doktora i
na usrdnu molitvu.

Gđa PUTNAM

Ali Rebecca, doktoru se svi rugaju, on je nemoćan.

REBECCA

Ako je tako, onda moramo potražiti pomoć Božiju. Istjerivanje zlih duhova je silno opasna
stvar. Ja se toga bojim, bojim se. Bilo bi pametnije da potražimo krivicu u nama samima i
da...

PUTNAM

Šta smo to mi krivi? Ja sam jedan od devet sinova starog Putnama. Putnamovo sjeme
napučilo je ovaj kraj, a ipak mi je pd osmero djece ostalo samo jedno na životu, i to sada
ugiba.

REBECCA

Ja u tome ne vidim nikakve veze.

Gđa PUTNAM

/sa sve većim sarkazmom/: Ali ja vidim. Zar mislite da je Božije djelo što nisi izgubila ni jedno
od svoje djece, pa čak ni unučadi, dok sam ih ja sve pokopala osim jednog. Pakao tu ima
svoje prste u ovom selu.

PUTNAM

/Parrisu/: Kad stigne velečasni gdin Hale, povest ćete istragu protiv vještica u ovom mjestu.

17
 PROCTOR

/Putnamu/: Ne možete vi naređivati gospodinu Parrisu. Ovdje se odlučuje po broju glasova, a

ne po jutrima zemlje.

PUTNAM

Dosada nisam znao da tako brinete za ovu našu zajednicu. Čini mi se, da vas nisam vidio u
crkvi od lanjskog snijega.

PROCTOR

Imam sasvim dosta brige i bez toga da dolazim pet milja daleko i da slušam njegove
propovijesti o vatri paklenoj i vječnom prokletstvu. Ima ih vrlo mnogo koji ne dolaze u crkvu
u posljednje vrijeme baš zato što u svojim propovjedima uopšte i ne spominje Boga.

PARRIS

Kako? To je teška optužba.

REBECCA

Ima u tome istine. Mnogo njih se ne usuđuje povesti sa sobom svoju djecu, jer..

PARRIS

Ja ne propovijedam za djecu, Rebecca. Ne zaboravljaju ona svoje obaveze spram crkve.

REBECCA

Zar uopšte ima takvih?

PARRIS

Mogao bih reći pola Salema...

PUTNAM

I više od toga.

PARRIS

A gdje su moja drva, koja mi dugujete po ugovoru? Od novembra mjeseca čekam da mi se

smilujete s jednom cjepanicom.

GILES

Dobivate šest funti godišnje za ogrijev gdine Parris.

18
 PARRIS

Tih šest funti su dio moje plate. Sve da i ne potrošim tih šest funti za ogrijev, još uvijek sam
premalo plaćen.

PROCTOR

Šezdeset i još šest za ogrijev...

PARRIS

Plata iznosi šezdeset i šest funti, gdine Proctor. Nisam ja neki farmer koji propovijeda sa
svojim evanđeljem pod pazuhom. Ja sam svršio Havard College.

GILES

Da, i dobro ste se potkovali u računu.

PARRIS

Gdine Corey, čovjeka kao što sam ja nećete naći tako lako za šestedeset funti godišnje. Ja
nisam naučen na ovo siromaštvo. Napustio sam izvrstan posao u Barbadosu da bih se predao
službi božijoj.

PROCTOR

Gdine Parris, vi ste prvi sveštenik koji traži sve ono što po ugovoru spada u ovu kuću.

PARRIS

Čovječe, zar sveštenik ne zaslužuje kuću da u njoj živi?

PROCTOR

Da živi u njij, to da. Ali da traži da ona postane njegovo vlasništvo, to je isto kao da zatraži da
me da sama crkva. Na posljednjoj propovijedi kojoj sam prisustvovao govorili ste tako dugo o
ugovorima i založnicama i o mjenicama, da sam pomislio da prisustvijem nekoj aukciji.

PARRIS

Ja sam ovdje treći propovjednik u sedam godina. Ne bih htio da me izbacite na cestu kao
kakvu mačku, kad to padne na pamet nekakvoj vašoj većini. Čini se da vi ljudi ne shvaćate da
je sveštenik Božiji službenik u župi. Sveštenika se ne može samo tako prekrižiti i svađati se sa
snjim.

PUTNAM

Tako je.

19
 PARRIS

Ili ćete me slušati, ili će crkva izgorjeti ognjem paklenim.

PROCTOR

Kad biste mogli izgovoriti barem jednu riječ, a da ne spomenete pakao. Ja sam sit pakla.

PARRIS

Šta? Zar smo Quakeri? Ovdje još nema Quakera, gospodine Proctor. I molim vas izvolite to
saopštiti i svojim sljedbenicima./otvoreno/: Ovdje u crkvi postoji jedna stranka. Nisam ja
slijep. Huškanje na raskol i stranka.

PROCTOR

Stranka protiv vas?

PUTNAM

Protiv njega i protiv svake vlasti.

PROCTOR

Izvrsno, onda je moram pronaći i pridružiti joj se./Svi su zgranuti/

REBECCA

Ne misli on to ozbiljno.

PUTNAM

Sam je to sada priznao.

PROCTOR

Mislim sasvim ozbiljno. Rebecca, ne podnosim miris te „vlasti“

REBECCA

Ne, ne može se posvađati sa svojim župnikom. Nisi ti takav John. Pruži mu ruku i pomirite se.

PROCTOR

Čeka me sjetva a i neka drva moram odpremiti kući./ljutito pođe ka vratima i obrati se
Coreyu sa smješkom/: Šta kažeš, Giles, da pronađem tu stranku?

GILES

Ja sam promijenio svoje mišljenje o tom čovjeku. John. Gospodine Parris, molim vas da mi
oprostite. Ne bih nikad rekao, da je toliko snage u vama.
20
 PARRIS

/iznenađen/: Oh, hvala Giles.

GILES

Vidi se, da s nama nešto nije u redu sve te godine./Svima/: Razmislite o tome. Zašto se svi
međusobno optužuju? Razmislite o tome sada. Tu je neki duboki razlog i tamno je sve to kao
bezdan. Ja sam ove godine bio šest puta na sudu..

PROCTOR

/familijarno, toplo, Premda zna da time skoro prekoračuje Gilesovu toleranciju/: Zar je đavo
kriv što danas više ne možeš nikome nazvati dobro jutro, a da te ne optuže zbog klevete?
Ostario si Giles, i više ne čuješ tako dobro kao prije.

GILES

/ne podnosi da mu se protuslovi/: John, tek sam prošli mjesec skupio četiri funte za novčanu
kaznu, jer si ti bio javno govorio da sam ja potpalio krov tvoje kuće i ja...

PROCTOR

/smijući se/: Nikada nisam rekao nešto takvo Giles. Dođi Giles i pomozi mi odvući kući ta
drva.

PUTNAM

Samo čas gospodine Proctor. Kakva to drva vozite kući, ako smijem pitati?

PROCTOR

Svoja drva. Iz svoje šume kraj rijeke.

PUTNAM

Eto molim, sasvim je sigurno da su sve ove godine svi podivljali. Kakva je to anarhija? Taj je
dio šume na mom posjedu gospodine Proctor.

PROCTOR

Na vašem posjedu?/pokazujući na Rebeccu/: Taj sam dio prije pet mjeseci kupio od muža
gospođe Nurse.

PUTNAM

On nije imao nikakva prava da ga proda. U oporuci moga djeda stoji jasno zapisano, da je ova
zemlja između rijeke i ...

21
 PROCTOR

Vaš je djed imao običaj da namiri zemlju koja mu nikada nije pripadala, ako smijem otvoreno
reći.

GILES

To je živa istina. Skoro mi je tako odnio u svojoj oporuci moje sjeverne pašnjake, ali je znao
da bih mu polomio sve prste prije nego što bi on stavio na tu zemlju svoje ime. Hajde John,
da odvezemo kući ta tvoja drva. Spopala me najednom želja, da radim.

PUTNAM

Ako natovarite na kola samo jedan moj hrast, morat ćete se boriti, da ga otpremite kući.

GILES

Da, i pobijedit ćemo, Putname. Ovaj luđak i ja. Dođi./on se okrene prema Proctoru i pođe
prema vratima/

PUTNAM

Poslat ću na vas svoje ljude, Corey. Predat ću te sudu./uđe velečasni gdin Hale iz Beverlya.
On se pojavi natovaren s pola tuceta teških knjiga/

HALE

Molim vas, da ih neko uzme.

PARRIS

/razveseljen/ Gospodine Hale. Oh, kako je dobro što vas opet vidim./uzevši nekoliko knjiga/
Sveti Bože, kako su teške.

HALE

I moraju biti, pune su ugleda i znanja.

PARRIS

/malo uplašen/ Dakle, dobro ste se spremili.

HALE

Bit će potrebno veliko znanje, budemo li hvatali za gušu Starog Lopova. /Spazivši Rebeccu/:
Nije moguće da ste vi Rebecca Nurse?

22
 REBECCA

Ja sam gospodine. Zar me poznajete?

HALE

Čudno, kako sam vas prepoznao, ali izgledate kao što bi takva dobra duša i morala izgledati.
Svi smo mi čuli o vašoj dobroti i vašim dobročinstvima u Beverly-u.

PARRIS

Poznajete li tog gospodina? Gospodin Thomas Putnam. I njegova žena Ann.

HALLE

Putnam! Nisam se nadao tako odabranom društvu, gospodine.

PUTNAM

/polasakan/: Čini se da nam to danas ništa ne pomaže, gospodine Halle. Očekujemo da

dođete k nama i da nam spasite naše dijete.

HALLE

I vaše dijete je bolesno?

GDJA PUTNAM

Njezina duša kao da joj se rastavila od tijela. Spava, a ipak hoda...

PUTNAM

Ne može ništa jesti.

HALLE

Ne može jesti. /Razmišlja o tome. Onda se obrati Proctoru i Giles Corey-u/: A vi, ljudi, jesu li
vaša djeca bolesna?

PARRIS
Ne, ne to su farmeri. John Proctor...

GILEY COREY

On ne vjeruje u vještica.

PROCTOR

/Halleu/: Nikad nisam govorio o vješticama: ni da vjerujem ni da ne vjerujem u njih. Hoćeš li

doći, Giles?

23
 GILES

Ne – ne, John, mislim da neću. Moram zamoliti ovog prijatelja, da mi odgovori na neka
zakučasta pitanja, koja se mene tiču.

PROCTOR

Čuo sam o vama, gospodine Halle, da ste vrlo dobar čovjek. Nadam se, da ćete nešto od toga
ostaviti i u salemu . /Ode./

HALE

/ostane na čas u nedoumici./

PARRIS
/brzo/: Hpćete li pogledati moju kćerku, gospodine? /Odvede Hale-a do kreveta/: Pokušala je
skočiti kroz prozor, zatekli smo je jutros na glavnoj cesti kako maše rukama kao da pokušava
letjeti.

HALE

/skupivši obrve/: Pokušava letjeti.

PUTNAM

Ne može čuti ime Gospodnje, gospodine Hale; to je očiti dokaz hale da se radi o vještičijim
čarolijama.

HALE

/uzdignuvši ruke/: Ne. Poslušajte. Nešto ću vas naučiti. U tome ne možemo tražiti neke
nadnaravne stvari. Nečastivi je vrlo točan, znači njegove prisutnosti jasni su i određeni kao
kameni međašii moram vam reći, da neću tako dugo ništa poduzeti, dok ne budete imali
potpuno povjerenje u mene. Možda ne nađem nikakva znamenja pakla na njoj.

PARIS

Slažemo se, gospodine, slažemo se. Pridržavati ćemo se vaših odluka.

HALE
Dobro dakle, /On pođe do kreveta i pogleda Betty. Zatim se obrati Parrisu/: A sada mi,
gospodine, recite, kada ste prvi put opazili i štoo je svratilo vašu pozornost na to čudno
stanje?

PARRIS
Dakle, gospodine – sinoć, otkrio sam nju i /pokazuje na Abigail/: svoju nećakinju s još deset ili
dvanaest djevojaka, gdje plešu u šumi.

24
 HALE
/iznenađen/: I vi dopuštate ples?

PARRIS

Ne, ne, radile su to bez moga znanja, - potajno...

GDJA PUTNAM

/više ne može izdržati/: Služavka gospodina Parrisa umije zazivati duhove, gospodine.

PARRIS
/gospođi Putnam/: Ne možemo to utvrditi sa sigurnošću, draga Ann...

GDJA PUTNAM
/sa strahom, vrlo tiho/: Ja sam u to sigurna, gospodine. Poslala sam do nje svoju kćerku – da
sazna od Titube tko je umorio njezine sestre.

REBECCA

/užasnuta/: Gospođo Ann! Poslali ste dijete da zazivlje mrtve.

GĐA PUTNAM

Kazna Božija neka stigne mene, a ne vas, Rebecca! Da me više niste osuđivali! /Haleu/: Zar je
prirodno da jedna majka izgubi sedmero djece prije nego što su proživjeli jedan jedini dan?

PARRIS

Pst!!

REBECCA

/okrene glavu s velikom boli/

/Pauza/

HALE
Sedmero mrtve dojenčadi!

GĐA PUTNAM
/tiho/: Da. /Njezin se glas slomi. Ona uzdigne pogled do njega. Tišina. Izađe iz sobe.Hale-a se
to dojmilo. Parris ga pogleda. Hale pođe do svojih knjiga, otvori jednu, prelista je i onda čita.
Svi čekaju u nestrpljenju./

PARRIS

/bez glasa/: Kakva je to knjiga?

25
 HALE
/kao čovjek koji posjeduje ukus i ljubav za sve intelektualno/: Tu je čitavi nevidljivi svijet;
uhvaćen, određen, izračunan. U tim knjigama je Nečastivi raskrinkan, s njega su skinute sve
njegove gadne preoblake. Ne bojte se više – istjerat ćemo ga i pronaći, ako se nalazi među
nama, zgnječit ću ga kao buhu, bude li pokazao svoje lice. /zaputi se krevetu/

REBECCA

Hoće li to djetetu nanijeti boli, gospodine?

HALE
Ne znam. Ako je uistinu u đavokjim pandžama morat ćemo dobrano povući, da je
oslobodimo.

REBECCA

Ja onda idem, prestara sam za to. /digne se/

PARRIS

/silno se upinjući da je uvjeri/: Zašto, Rebecca? Danas možemo razvezati sve čitove koji nas
grizu!

REBECCA

Nadajmo se. Pomolit ću se za vas bogu, gospodine.

PARRIS

/uzrujano i ljutito/: Valjda ne mislite, da se mi ovjde molimo Nečastivom!

/mala pauza/

REBECCA

Nisam sigurna u to. /ona izađe, ostali su pogođeni njenom moralnom superiornošću/

PUTNAM

/odrešito/: Dođite gospodine Hale, da nastavimo. Sjednite ovdje.

GILES

Gospodine Hale, oduvijek sam želio zaoitati nekog učenog čovjeka šta znači kad neko čita
čudne knjige?

HALE

Kakve knjige?

26
 GILES

Ne znam, ona ih uvijek sakriva.

HALE

Tko to čini?

GILES

Marta, moja žena.

HALE

Dakle, to ne mora značiti ništa...

GILES
To me vidite zbunjuje! Sinoć sam – pazite dobro – sinoć sam pokušavao i opet pokušavao
nekoliko puta moliti i nisam mogao. A onda je ona zaklopila svoju knjigu i izašla iz kuće i
najednom – pazite – mogao sam opet moliti.

HALE
Aha! Prekidanje molitve, čudno. Kasnije ću sa vama o tome porazgovarati.

GILES
Ne velim ja, da je ona u vezi sa Nečastivim, ne, ali tako bih htio znati kakve to ona knjige čita i
zašto ih sakriva.

HALE

Da, govorit ćemo kasnije o tome. /Svima/: Pazite sada, ako je Nečastivi u njoj, postaćete
svjedocima mnogih strašnih čudesa u ovoj sobi i zato vas molim da sačuvate prisutnost duha.
Gospodine Putnam, dođite bliže i budite spremni u slučaju da počne letjeti. A sada Betty
draga, hoćeš li se uspraviti i sjesti? /Putnam, dođe bliže pripravan. Hale posjedne Betty, ali
mu ona padne nemočno na ruke /: Hmm. / On je pozorno promatra. Ostali gledaju bez
daha/: Čuješ li me?

PARRIS
/sada odlučno/: Betty! Odgovori gospodinu Hale-u! Betty!

HALE
Je li te tko uvrijedio dijete? Ili mučio? Jesi li se uplašila nečega? To, vidiš, nije morala biti
nikakva žena niti muškarac. Možda ti se prikazala kakva ptica, nevidljiva za ostale ljude,
možda kakva svinja ili bilo kakva druga životinja. Da li ti je neko zapovijedio ili te nagovorio
da letiš? /Dijete ostaje nepomično u njegovim rukama. U tišini koja vlada sobom on nasloni
glavu na stup kreveta i onda, ispruživši ruke prema njoj započne/: In nomine Domini

27
 Sabaoth sui filiqueite ed infernos. /Ona je još uvijek neomična. On se okrene Abigail
namrštivši obrve/: Abigail, kakav si to ples plesala sa njom u šumi?

ABIGAIL

Pa, sasvim običan ples.

PARRIS
Mislim, mislim, da mi je dužnost, da izjavim – da, - da sam u travi, tamo gdje su plesale, vidio
neki kotao.

ABIGAIL
Bila je u njemu juha, ništa više.

HALE
Kakva je to juha bila u tom kotlu, Abigail?

ABIGAIL

Pa, juha od graha i leće, mislim i ...

HALE
Gospodine Parris, niste li ukotlu primjetili kakvo živo biće? Miša ili možda pauka ili žabu...?

PARRIS

/sa strahom/: Mislim, da se nešto micalo, u juhi.

ABIGAIL

To je skočilo unutra samo, mi nismo ništa stavile unutra!

HALE

/brzo/: Što je skočilo unutra?

ABIGAIL

Ništa, jedna sasvim mala žaba skočila je u kotao...

PARRIS

Žaba, Abigail?

HALE

/uhvativši Abigail/: Abigail, tvoja sestrična umire. Jesi li sinoć zazivala Nečastivog?

28
 ABIGAIL

Ja nisam nikada zazivala: Titba, Tituba...

PARRIS

/problijedi/: ona je sazivala Nečastivoga?

HALE

Htio bih govoriti sa Titubom.

PARRIS

Gospođo Ann, molim vas dovedite je.

/Gdja PUTNAMA izađe/

HALE
Kako ga je zazivala?

ABIGAIL

Ne znam govorila je jezikom iz Barbadosa.

HALE

Da li si primjetila kakvu čudnu pojavu, kad ga je zazivala? Nije li iznenada zapuhao hladan
vjetar? Ili se tlo pod nogama počelo tresti?

ABIGAL

Ja nisam vidjela Nečastivoga! /drmajući Betty/: Betty, probudi se! Betty, Betty!

HALE
Nećeš mi pobjeći, Abigail. Da li je tvoja sestrična pila taj napitak iz kotla?

Da li vas je Tituba nagovarala da pijete taj napitak iz kotla?

ABIGAIL

Pokušavala je, ali ja nisam htjela.

HALE

Zašto si neiskrena, Abigail? Da li si prodala svoju dušu Luciferu?

ABIGAIL

Nisam se nikada prodala! Ja sam dobra djevojka! Ja sa m poštena djevojka!

29
 /godspođa Putnam uđe sa Titubom, a Abigail smjesta pokaže na nju, Titubu./

ABIGAIL

Ona je riva, što sam to radila! Ona je Betty rekla, neka to radim!

TITUBA

/prestravljena/ Abby!

ABIGAIL

Ona mi je rekla neka pijem krv!

PARRIS

Krv!!!

GDJA PUTNAM

Krv moga djeteta!?

TITUBA

Ne, ne, kokošju krv! Ja sam dala njoj piti kokošju krv!

HALE

Ženo, jesi li ti nagovarala ovu djecu, da se prodaju u službu Nečastivom?

TITUBA

Ne, ne gospodine, ja nemam nikakvog posla sa Nečastivim.

HALE

Zašto se Betty ne može probuditi? Da li si je umrtvila?

TITUBA

Ja volim svoju Betty!

HALE
zavladala si dušom tog djeteta. Urekla si je, nije li istina? Pribavljaš nečastivom čiste duše?

ABIGAIL

Ona šalje na mene svoj duh u crkvi, ona je kriva što se za vrijeme molitve moram smijati!

30
 PARRIS

Istina je, ona se često smije za vrijeme molitve!

ABIGAIL
dolazi mi svake noći i traži od mene da idem piti krv!

TITUBA
Ti mene moliš da čaram! Ona MENE moli da joj činim čarolije...

ABIGAIL

Ne laži! /Hale-u/: Dolazi mi u san, ona je kriva što sanjam ružne stvari!

TITUBA
Zašto to kažeš, Abby?

ABIGAIL

Često se probudim i nađem samu sebe gdje stojim na otvorenim vratima gola golcata!

TITUBA

Gospodine Velečasni, ja nikad...

HALE

/odlučno/: Tituba, zapovjedam ti da probudiš ovo dijete.

TITUBA
Ja nemam moći nad tim djetetom, gospodine.

HALE

Imaš, siguran sam i ti ćes osloboditi to dijete, smjesta!

Kada si šurovala sa nečastivim!

PARRIS

Priznat ćeš sama ili ću te ja izvući napolje i išibati te do smrti, Tituba!

PUTNAM

Ta žena mora biti obješena! Uhapšena i obješena!

TITUBA

/u groznom strahu padne na koljena/: ne, ne, ne vješajte Titubu! Rekla sam mu da ne želim
raditi za njega, gospodine!

31
 PARRIS

Za Nečastivoga?

HALE
Dakle, vidjela si ga! /Tituba jeca/: Gledaj, Tituba, ja znam da je vrlo teško razriješiti spone,
kad smo se jednom privezali uz pakao. Mi ćemo ti pomoći da se izvućeš...

TITUBA

/bojeći se onoga što ima doći/ : Gospodine Velečasni, ja sam uvjrena da je neko drugi
začarao ovu djecu!

HALE

Tko?

TITUBA

Ja ne znam, gospodine, ali Nečastivi je njemu dao mnogo vještica.

HALE
Mnogo vještica! /On se uhvati za taj podatak/: Tituba pogledaj mi u oči!

TITUBA

/uzdigne svoj pogled do njega u velikom strahu/

HALE

Ti želiš biti dobra krišćanka, Tituba, je li?

TITUBA

Da, gospodine, dobra krišćanka.

HALE

I ti voliš tu malu djecu?

TITUBA
o da, gospodine, ja ne želim nanijeti bol maloj djeci.

HALE
I ti voliš dragoga boga, Tituba?

TITUBA

Ja volim drgoga boga svim svojim bićem.

HALE

Dakle, u njegovo sveto ime...

32
 TITUBA
Blagoslovljen budi bog, blagoslovljen budi bog. /ona se njiše na koljenima i stenje od užasa/

HALE
i u ime njegove vječne slave...

TITUBA
vječne slave, blagoslovljen budi bog, blagoslovljen budi...

HALE

Otvori svoju dušu, Tituba – otvori svoju dušu i neka presvijetlo svijetlo božje zasja u tebi.

TITUBA

Oh, slavljen neka je gospodin Bog...

HALE

Kad te posjećuje Nečastivi – da li te on posjećuje u društvu nekoga drugoga? /

PARRIS

Ko je došao s njim?

PUTNAM

Sarah Good? Jesi li kad vidjela Sarah Good s njime? Ili Osburn?

PARRIS
Je li došla snjim žena ili muškarac?

TITUBA

Žena ili muškarac. Bila – bila je žena.

PARRIS
koja žena? Rekla si žena. Koja žena?

TITUBA

Bila je crna noć i nisam ...

PARRIS

Vidjela si Nečastivog, morala si vidjeti inju!

TITUBA
govorilesu, govorile cijelo vrijemei trčale okolo, okolo i dalje, dalje...

PARRIS
Jesu li bile iz Salema? Vještice iz Salema?

33
 TITUBA

Mislim, jesu, gospodine, jesu.

/Hale je uzme za ruku, ona se začudi/

HALE
Tituba, ne moraš se bojati, reci nam ko su one bile, razumiješ? Mi ćemo te čuvati? Nečastivi
ne može ništa svećeniku. Ti to znaš, jelda da znaš?

TITUBA

/poljubi Haleu ruku/: Da, gospodine, oh, znam.

HALE

Sama si priznala da si čarala, a to je vć znak, da želiš preći na stranu božju. I mi ćemo te

blagosloviti za to, Tituba.

TITUBA

/znatno joj je lakše sada/: Oh, bog vas blagoslovio, gospodine Hale!

HALE

/sa sve većim ushićenjem/: Ti si izabrana, Tituba, i bog te je odabrao da s pomoću tvojom
očistimo ovo naše selo. Govori otvoreno i iskreno, Tituba, okreni Nečastivom leđa i stani
pred lice Gospodnje, Tituba, i gospod Bog će te štititi.

TITUBA
/mu se pridruži/: Oh, bog neka štiti Titubu!

HALE

/Nježno/: Tko je došao k tebi zajedno sa Nečastivim? Dvoje? Troje? Četvero? Koliko ih je
bilo?

TITUBA

/stenje i opet počinje da se njiše/: Bile su četiri! Bile su četiri!

PARRIS

/navaljujući/ Tko? Tko? Imena! Imena!

TITUBA

/najednom provali/: Oh, koliko puta je rekao da vas ubijem, gospodine Parris.

PARRIS

Da me ubiješ!

34
 TITUBA

/u bijesu/: On je rekao: Gospodin Parris mora biti ubijen! Gospodin parris nije dobar čovjek,
prost čovjek, gadan čovjek i on je rekao: Tituba ustani iz kreveta i prereži gospodinu Parrisu
grkljan /svi slušaju bez daha/: Ali ja sam njemu rekla: „ Ne! Ja ne mrzim tog čovjeka! Ja ne
želim ubiti tog čovjeka.“ Ali on je rekao: „Ali ti radiš za mene, Tituba, ja ću tebi dati slobodu.
Ja ću tebi dati lijepe haljinei povesti te visoko, visoko u zrak i ti ćeš odletjeti natrag u
Barbados!“ A ja sam rekla : „Ti lažeš, Nečastivi, ti lažeš! I onda on dođe jedne noći kad je bila
velika oluja k meni i kaže: „ Gledaj! Bijeli ljudi su u mojoj službi.“ A ja gledam i vidim gospođu
Good.

PARRIS

Sarah Good!

TITUBA
/njišući se i jecajući/: Da, gospodine, i gospođu Osburn.

HALE

Budi hrabra, Tituba, moraš nam odati sva njihova imena. Zar ti nije žao da tako trpi. Pogledaj
je, Tituba. /on joj pokazuje Betty/: Pogledaj kako je nevina. Njezina je duša tako mila i
čista.Nečastivi je glođe i grize kao kakvu zvijer nevino janje.

ABIGAIL
/se digne široko otvorenih očijukao da je u ekstazi i viče/: Hoću se ispovjedati! /svi se
okrenu prema njoj prestravljeni, ona je povučena nekom silom i kao da gori/: Želim
svjetlo božje, želim nježnu ljubav gospodina našega Isusa Krista! Plesala sam sa
Nečastivim , vidjela sam ga, zapisala sam se u njegovu knjigu, vraćam se k Isusu Kristu
i ljubim njegovu ruku, vidjela sam Sarah Good sa Nečastivim! Vidjela sam Bridget
Bishop s Nečastivim! /dok ona govori/

BETTY
/se digne s kreveta, užarenih očiju i preuzme pjesmu i ona širom otvorenih očiju/:
Vidjela sam Georga Jacoba s Nečastivim! Vidjela sam gospođu Howe sa Nečastivim!

PARRIS

Progovorila je! /poleti da zagrli Betty/: Progovorila je!

HALE
Slava Bogu! Čari su skršene, one su slobodne!

BETTY
/uzvikujući histerično i sa velikim olakšanjem/: Vidjela sam Martu Bellows s
Nečastivim.

ABIGAIL

Vidjela sam gospođu Sibber sa Nečastivim!

/to raste do velikog veselja/

35
 PUTNAM

Tamničar! Idem po tamničara!

PARRIS

/moli molitvu zahvalnicu/

BETTY
Vidjela sam Alice Barrow s Nečastivim!

/ZASTOR počinje padati/

HALE

/Putnamu, koji izlazi/ : Neka donese okove!

ABIGAIL

Vidjela sam gospođu Hawkins s Nečastivim!

BETTY

Vidjela sam gospođu Bibber sa Nečastivim!

ABIGAIL

Vidjela sam gospođu Booth sa Nečastivim!

/uz njihove ekstatične krikove pada

ZASTOR

36
 II ČIN
/Soba u Proctorovoj kući. Osam dana kasnije. Na desnoj strani vrata koja gledaju na oranice.
Ognjište je na lijevoj strani, a iza njega stepenice koje vode gore. To je niska, tamna i
podugačka soba tipična za ono vrijeme. Kad se zastor digne u sobi nema nikoga. Odozgo se
čuje kako Elizabeth nježno pjeva uspavanku djeci. Vrata se otvaraju i u sobu ulazi John
Proctor noseći svoju pušku. On pogleda po sobi, a onda pođe do ognjišta i zaustavi se na čas,
kad čuje njezino pjevanje. Zatim priđe ognjištu, prisloni pušku uza zid i izvadi iz vatre lonac i
pomiriše ga. Izvuče iz njega žlicu i kuša. Nije sasvim zadovolja. Iz kuhinjskog ormara uzme soli
i baci je u lonac. Kad opet kuša, začuju se oraci na stepenicama. On stavi lonac na vatru i
pođe do posue sa vodom, te pere ruke i lice.

ELIZABETH

/uđe/: Gdje si tako dugo? Skoro će noć.

PROCTOR

Sijao sam, daleko vani, kod samog ruba šume.

ELIZABETH

Oh, onda si gotov sa poslom.

PROCTOR

Da, sada je sva zemlja zasijana. Dječaci spavaju?

ELIZABETH

Sad će zaspati. /I ona pođe do ognjišta i žlicom vadi iz tave pirjano meso./

PROCTOR

Moli boga, da nam bude lijepo ljeto.

ELIZABETH

Da.

PROCTOR

Kako ti je danas?

ELIZABETH

Dobro. /Ona donese zdjelu na stol i kaže pokazujući na jelo/: To je meso od kunića.

37
 PROCTOR

/idući ka stolu/: Oh, zaista! Zar se ulovio u Jonathanovu stupicu?

ELIZABETH

Nije. Sam je ušao u kuću, danas poslije podne, našla sam ga gdje čuči u kutu, kao da je došao
u posjet.

PROCTOR

Oh, to je dobar znak, kad životinja uđe u kuću.

ELIZABETH

Dao Bog, bilo mi je tako teško ubiti ga i zderati mu kožu. Jadni kunić. /ona sjedi i promatra
Proctora koji kuša mesa/

PROCTOR

Dobro si ga priredila.

ELIZABETH

/pocrveni od veselja/: dala sam si mnogo truda, je li sladak?

PROCTOR

Jeste. /on jede, ona ga promatra/: Polja će skoro zazelenjeti. Zemlja je topla kao da je
natopljena krvlju.

ELIZABETH

To je dobro.

PROCTOR

/jede, onda je pogleda/: Ako bude dobra žetva kupiću junicu od Georga Jacobsa. Što veliš na
to? Je li ti drago?

ELIZABETH

Da.

PROCTOR

/namignuvši/: Hoću te razveseliti, Elizabeth!

ELIZABETH

/teško joj je to izreći/: Znam, John.

38
 PROCTOR

/ustane, priđe joj i poljubi je. Ona primi poljubac s izvjesnim razočarenjem. On se vrati do
stola/ Ova farma postaje velika kao cijeli jedan kontinent, kada ideš korak po korak i zasijavaš
je.

ELIZABETH
/dolazeći sa jabučnicom/: Da.

PROCTOR

/pije dugim gutljajima, a onda stavivši čašu na stol/: Morala bi donijeti malo cvijeća u kuću.

ELIZABETH

Oh! Zaboravila sam! Donjet ću sutra.

PROCTOR

U nedelju ćeš poći samnom, obići ćemo cijelu farmu. Još nikada nisam vidio toliko cvijeća.

/s osjećajem velike ugodnosti, on pođe do otvorenih vrata i promatra nebo/: Jorgovan miriše
ljubičasto. Miris jorgovana je miris noći, mislim. U proljeće Massachusets je divna zemlja

ELIZABETH

Da.

/PAUZA/

/sjedeći kraj stola, ona ga promatra kako se upio u noć. Kao da želi nešto reći, a ne može.
Mjesto toga ona se digne, uzme zdjelu, čašu i vilicu i pođe do posude sa vodom. Okrenula
mu je leđa. On se okrene spram nje i gleda je. Između njih kao da se pojavilo nešto što ih
razdvaja./

PROCTOR
mislim, da ti opet nije dobro?

ELIZABETH

/ne želi opet trvenja, a ipak ne može odoljeti/: vratio si se tako kasno. Mislila sam da si bio u
Salemu.

PROCTOR

Zašto? Nemam nikakva posla u Salemu.

39
 ELIZABETH

Prije nekoliko dana rekao si da ćeš poći u Salem.

PROCTOR

/zna na šta ona misli/: Predomislio sam se.

ELIZABETH

Mary Warren je danas otišla tamo.

PROCTOR

Zašto si je pustila? Čula si kad sam joj zabranio da ide u Salem.

ELIZABETH

Nisam je mogla zaustaviti.

PROCTOR

/okrivljujući je/: Imaš krivo, imaš krivo. Elizabeth-u u ovoj kući zapovijedaš ti, a ne Marry
Warren.

ELIZABETH
Tako me uplašila, da više nisam imala nikakve snage. Ja se nje bojim.

PROCTOR

Kako se možeš bojati takvog crva, Elizabeth? Ti?...

ELIZABETH

Znam da je crv, ali... zabranila sam joj da ide, a ona podigne nos kao kakva kraljevna i kaže
mi: „Ja moram poći u Salem, gospođo Proctor, ja sam službenica suda!“

PROCTOR

Suda! Kakvog suda!

ELIZABETH

Da, tamo sad imaju pravi pravcati sud. Kažu da su iz Bostona poslali četiri sudca, sve
glavešine Vrhovnog suda, a na čelu stola sjedi sam Namjesnik Guvernera pokrajine.

PROCTOR

/začuđen/: kako? Pa ona je luda.

40
 ELIZABETH

Dao Bog, da jest. Kaže, da već četrnaest ljudi sjedi u zatvoru.

PROCTOR

/je gleda i ne može shvatiti/

ELIZABETH

Bit će preslušani i suđeni, a sud ima moć da ih sve povješa, kaže.

PROCTOR

/rugajući se, ali neuvjerljivo/: Ah što, nikada se nećeusuditi da ih objese...

ELIZABETH

Namjesnik Guvernera je obećao da će ih sve povješati, ne budu li priznale, John. Čini mi se da

je cijeli grad podivljao! Govorila je još o abigail kao o svetici. Abigail dovodi ostale djevojke na
sud i kud ona prođe kaže Marry Warren, svjetina se razdvaja kao more pred Izraeličanima.
Dovode svijet pred te djevojke i ako počnu zavijati i cviliti i ako padnu na koljena – te ljude
smjesta bacaju u tamnicu, jer vele, da su oni krivi što su one začarane.

PROCTOR

/razgoračenih očiju/: To je svinjarija.

ELIZABETH

Mislim da bi morao otići u Salem, John. /on se okrene njoj/ Moraš im reći da je sve to čista
prevara.

PROCTOR

/misleći o tom/: Dakako da jeste, - laž.

ELIZABETH

Pođi do Ezekiel Cheevera – on te dobro poznaje. I reci što ti je ona rekla prošle sedmice u
kući svoga ujaka. Rekla je da to nema nikakve veze sa vješticama, zar ne?

PROCTOR

/u mislima/: Da, rekla je, rekla je. /pauza/

ELIZABETH

/bojeći se da dalje po tom kopa/: John, za ime božje, ne smiješ to zatajiti pred sudom. Oni to
moraju saznati.

41
 PROCTOR

/mirno, boreći se sa svojim mislima/: Moraju, moraju, da. Čudo, kako joj vjeruju.

ELIZABETH

Pošla bih na tvom mjestu smjesta u Salem – još noćas.

PROCTOR

Razmislit ću o tom.

ELIZABETH

Dobro, onda razmisli o tome. /Ona stoji i hoće izaći iz sobe.

PROCTOR

Mislim samo kako mogu dokazati da mi je rekla ono što mi je rekla, Elizabeth. Rekla mi je
ono u četiri oka – nemam nikakvih dokaza.

ELIZABETH

Bio si sam snjom?

PROCTOR

/tvrdoglavo/: Samo na čas, da.

ELIZABETH

A prije si mi rekao drugačije.

PROCTOR

/sa sve većom žestinom/: Kažem samo na čas. Ostali su ušli u sobu odmah nakon toga.

ELIZABETH

/mirno – odjednom je izgubila svu vjeru u njega/: Učini kako želiš. /pođe/

PROCTOR

Ženo! /ona se okrene/: Ne želim više podnositi tvoja sumnjičanja.

ELIZABETH

/ponosno/: Ja, te ne...

42
 PROCTOR

Ne želim, razumiješ!

ELIZABETH
Onda ga ne izazivaj!

PROCTOR

/s divljim, a vrlo tihim glasom/: Još mi uvijek ne vjeruješ?

ELIZABETH

/sa smiješkom, da bi sačuvala svoje dostojanstvo/: John, da se ne radi o Abigail, bi li

oklijevao? Mislim, da ne bi.

PROCTOR

Gledaj...

ELIZABETH

Ja vidim, što vidim, John.

PROCTOR

/sa svečanom opomenom/: Elizabeth, više me nećeš osuđivati. Zaboravio sam, Abigail, i...

ELIZABETH

I ja.

PROCTOR

Poštedi me! Hodao sam na vršcima prstiju po ovoj kući svih sedam mjeseci od kad je ona
otišla. Ni koraka nisam učinio, a da nisam mislio kako da ti ugodim, a još uvijek kao da se neki
vječni sprovod kreće oko tvoga srca.

ELIZABETH

John, nisi iskren samnom. Najprije si mi rekao da je bilo prisutno mnogo ljudi, kad si je vidio.
A sada...

PROCTOR

Ne želim ti više dokazivati da sam pošten, Elizabeth!

ELIZABETH

/sada bi ona htjela sebe opravdati/ : John, ja sam samo tako...

43
 PROCTOR

Dosta! Trebao sam se izderati na tebe, kada si mi prvi put rekla da sumnjaš u mene. Ali ja
sam bio slab, kao krišćanin, i priznao sam. Priznao! Mora da sam te u svojim snovima
zamijenio i gledao kao boga. Ali ti to nisi, ti to nisi, i zapamti to dobro! Morala bi kad kad
pogledati i na mene, na moju dobrotu – i ne osuđuj me više.

ELIZBETH

Ja te ne osuđujem. Porota koja ti sudi sjedi u tvom srcu. Uvijek sam bila uvjerena da si dobar
čovjek, John - /sa smješkom/: i samo katkad malo smušen.

PROCTOR

/gorko se nasmijavši/: Oh, Elizabeth, od tvoje bi se pravednosti i vino smrznulo /on se

najednom okrene spram nekog zvuka koji dolazi izvana. Upravo kad se uputi k vratima, uđe
Marry Warren. Čim je spazi, pođe do nje i bijesno je zgrabi za kaput/: Kako si smjela otići u
Salem, kad sam ti to zabranio? Zar mi se rugaš? /drmajući je/

/Čudno, ona se uopšte ne otima, već čudno visi u njegovim rukama/

MARY

Bolesna sam, bolesna sam, gospodine Proctor. Molim vas ne držite me tako čvrsto, to me
boli, molim vas. /njezino čudno vladanje, njezina čudna bljedoća i slabost, razlog što je on
ispusti/: Cijela mi se utroba grči od grozote. Dnevno prisustvujem istragama, gospodine.

PROCTOR
/sa sve manjom srdžbom – radoznalost je razlog što njegova srdžba jenjava/: A kada ćeš
prisustvovati poslu, ovjde u kući. Što je stim? Zašto te plaćam devet fi+unti godišnje? – Moja
se žena ne osjeća potpuno zdrava!

MARY

/da to popravi, pođe do Elizabeth noseći malu lutku od krpa/: Donijela sam vam mali dar,
gospođo Proctor. Morala sam dugo sjediti u sudnici, pa sam se zabavljala šivanjem.

ELIZABETH

/začuđeno gledajući lutku/: Oh, hvala ti, to je lijepa lutka.

MARY

/drhtavim slabim glasom/: Došlo je vrijeme kad se svi međusobno moramo voljeti, gospođo
Proctor.

44
 ELIZABETH

/začuđena njezinim glasomnjezinim glasom/: Da dakako da se moramo voljeti.

MARY

/bacivši pogled po sobi/: Sutra ću rano ustati i očistiti kuću. Sada moram leći. /okrene se i
pođe/

PROCTOR

Mary /ona stane/: Je li istina da su uhasili četrnaest žena?

MARY

Nije sir, do sad ih je uhapšeno samo trinaest... /najednom se prekine, zajeca i sjedne
potpuno iscrpljena/

ELIZABETH

Ona plače! Šta ti je dijete?

MARY

Gospođa Osburn je osuđena na vješala...objesit će je!

/pauza zaprepaštenja, ona jeca/

PROCTOR

Objesiti! /on joj se unese u lice/: Objesiti kažeš?

MARY

/kroz plač/: Da.

PROCTOR

I Namjesnik guvernera će to dopustiti?

MARY

On sam ju je osudio. Morao je. /Da bi popravila situaciju/: Ali Sarah Good nije, jer je Sarah
Good priznala.

PROCTOR
Priznala? Šta je priznala?

45
 MARY

Da je - /zgrozi se kad se sjeti na to/ - da je šurovala Nečastivim i da je zapisala svoje ime u

njegovu crnu knjigu, vlastitom krvlju.

PROCTOR

Ti znaš kakva je ona lajavica. Je si li im to rekla?

MARY

Gospodine Proctor, suđenje je bilo javno i ona nas je skoro sve zadavila!

PROCTOR

Zadavila! Kako?

MARY

Poslala je na nas svoj duh.

ELIZABETH

Oh, Mary, Mary, ti sigurno...

MARY

/s indignacijom/: Nekoliko puta je pokušala da me ubije, gospođo Proctor!

ELIZABETH

Zašto? To prvi put čujem.

MARY
Do sada to nisam znala. Ništa do sada nisam znala. Kad je ušla u sudnicu, rekla sam sama
sebi, da ne smijem optužii tu ženu, jer ona spava po jarcima uz cestui jer je tako stara i jadna.
Ali onda – kad je tamo sjela i počela sve poricati, onda sam osjetio kako mi se uz leđa penje
neka čudna hladnoća, kako mi se koža na glavi ježi i kao da me nešto stisnulo za gušu i više
nisam imala daha, i onda - /u zanosu/: - onda sam čula neki glas, a to je bio moj glas i odmah
sam se sjetila sveha što mi je učinila!

PROCTOR

Što ti je učinila?

46
 MARY

/Kao da je otkrila neku čudnu tajnu u sebi/: Toliko puta je dolazila na ova vrata i
prosjačilakomad kruha i čašu jabukovače, gospodine Proctor – i pazite: svaki put kad sam je
otjera i kad joj išta nisam dala, ona je mrmljala.

ELIZABETH

Mrmljala! Ima pravo da mrmlja ako je gladna.

MARY

Ali što je mrmljala? Sigurno se sjećate, gospođo Proctor: prošli mjesec – mislim da je bio baš
ponedeljak – otjerali smo je tako i još dva dana nakon toga imala sam takve grčeve u utrobi
da sam mislila da će mi se crijeva rasprsnuti. Sjećate se toga?

ELIZABETH

Da.... mislim da se sjećam, ali...

MARY
I tako sam ja to rekla sucu Hathorneu i on ju je pitao za taj slučaj. „Gospođo Osburn“, kaže
on, „kakvu ste to kletvu promrmljali, da je ova djevojka oboljela nakon što vas je otjerala?“ A
ona mu je odgovorila - /oponašajući staru ženu/: - „Ne, vaša svjetlosti, nikakvu kletvu.
Govorila sam samo deset zapovijedi božjih, nadam se da smijem u sebi govoriti zapovijedi
božje.“, kaže ona!

ELIZABETH

To je dobar odgovor.

MARY

Da, ali onda je sudac Hathorne rekao, „Reci nam kako glasi deset zapovijedi Božjih!“ -
/nagnuvši se prema njima/: - i od svih deset zapovijedi nije znala ni jedno. I nikada nije ni
znala zapovijedi božje i tako su je uhvatili u prostoj laži!

PROCTOR

I osudili je zbog toga?

MARY

/uznemireno, opazivši njegovu tvrdoglavu sumnju/: Pa morali su je, kad je sama sebe
osudila.

PROCTOR
Ali dokaz, dokaz!

47
 MARY

/sa sve većim nestrpljenjem/: Rekla sam vam dokaz, suci su rekli, da je to čvrst dokaz, čvrst
kao stijena.

PROCTOR

/malo se zaustavi, onda/: Više nećeš ići na sud, Mary Warren.

MARY

Moram vam reći, gospodine, da ću od sada ići svaki dan. Čudim se da ne vidite kako težak
posao tamo vršimo.

PROCTOR

Kakav posao? Za kršćansku djevojku, čudan je posao vješati stare žene!

MARY

Ali, gospodine Procotor, neće ih objesiti što priznaju. Sarah Good će samo odjediti neko
vrijeme u zatvoru - /sjetivši se/: - i začudit ćete se, gospođa Good je u drugom stanju!

ELIZABETH

U drugom stanju! Zar su poludili? Pa toj je ženi skoro šezdeset godina!

MARY

Doktor Grigga ju je pregledao i kaže, da je u posljednjem mjesecu. A sve je te godine pušila

lulu i živjela bez muža! Ali sada je se izvukla, hvala bogu, jer oni ne bi htjeli kazniti nedužno
dijete. Zar to nije čudo? Morate shvatiti, gospodine, mi smo u božjoj službi. I zato ću kroz
izvjesno vrijeme odlaziti tamo svaki dan. Ja sam – ja sam službenica suda, kažu oni i ja sam...
/povukla se u dno pozornice/

PROCTOR

Pokazat Ću ja tebi službenicu! /on skine bič koji visi iznad ognjišta/

MARY
/u strahu, ali uspravna, boreći se za svoj autoritet/: Više me nećete tući.

ELIZABETH

/brzo jer joj se Proctor približava/: Mary, obećaj da ćeš ostati kod kuće...

48
 MARY

/uzmičući, ali zadržavši uspravno držanje, boreći se, boreći se za svoje stanovište/: Nečastivi
se krije u Salemu, gospodine Proctor. Mi ga moramo pronaći!

PROCTOR

Istjerat ću ja iz tebe Nečastivoga bičem! /on zamahne bičeem/

MARY
/se izmakne i viče pokazujući Elizabeth/ : Spasila sam joj danas život!

/pauza, on spusti bič/

ELIZABETH

/tio/: Optužena sam?

MARY
veže me zakon, ne mogu reći. /Proctoru/: Nadam se, da se više nećete rugati. Pred jedan sat
večerali smo sa sucima i kraljevim poslanikom za istim stolom. Ubuduće čete samnom
pristojnije razgovarati!
PROCTOR
/u stravi, mucajući sa gađenjem/: Idi u krevet.

MARY

/lupivši nogom od pod/: I ne želim da mi zapovijedate kad moram poći spavati, gospodine
Proctor. Imam osamnaest godina i žena sam, kako god vam to izgledalo čudno!

PROCTOR

Želiš ostati budna? Onda ostani budna.

MARY

Želim poći u krevet!

PROCTOR

/srdito/: Onda laku noć!

MARY

Laku noć, /nezadovoljna, nesigurna sama u sebe, ona izađe/: /Široko otvorenih očiju Proctor
i Elizabeth zure pred sebe/

49
 ELIZABETH

/mirno/: Oh, omča se stegla, omča se stegla!

PROCTOR
Kakva omča! Nema tu nikakve omče.

ELIZABETH

Ona me želi vidjeti mrtvu, predosjećamveć tjedan dana, da će do toga doći.

PROCTOR
/nije uvjeren u ono što kaže/: Prešli smo preko toga. Čula si da je rekla...

ELIZABETH

A sutra? Ona će me tako dugo potkazivati, dok me ne uhapse!

PROCTOR
Sjedni.

ELIZABETH

Ona me želi vidjeti mrtvu, John, ti t znaš!

PROCTOR

Rekao sam ti da sjedneš! /ona sjeda drhtući. On govori mirno, nastojeći da zadrži prisutnost
duha/: Sada moramo biti mudri, Elizabeth.

ELIZABETH

/sarkastčno, osjećakući da je izgubljena/: oh, dakako, dakako!

PROCTOR

Ništa se ne boj. Potražiću Ezekiel Cheevera.

ELIZABETH

John, sada kada ih je već toliko u zatvoru, trebaće više od pomoći Ezekiel Cheevera, mislim.
Pođi do Abigail, učini to za mene.

PROCTOR

/skrućeno/: Šta imam ja reći Abigail?

50
 ELIZABETH

/drlikatno/: John, - priznaj mi. Ti ne razumiješ mlade djevojke. Muškarac im nešto obeća u
krevetu i ...

PROCTOR
/boreći se da ne plane/: Šta obeća?

ELIZABETH

Obeća riječima ili šutke, ali sigurno obeća. I sada ona s time računa, sigurna sam da računa i
hoće me ubiti i onda zauzeti moje mjesto.

PROCTOR

/srdžba raste, on ne može govoriti/

ELIZABETH

Jedino tome se nada i samo to želi, John, ja to znam. Ima hiljadu drugih imena, zašto je
izgovorila baš moje? Izgovoriti moje ime tamo na sudu, to nije tako bezopasno – ja nisam ni
stara Good, koja spava po jarcima, ni pijana i poluluda Osburneova. Ona se nikada ne bi
usudila izustiti ime takve žene kao što sam ja, a da se u tome ne krije neka straša korist za
nju. Ona će sad preuzeti moje mjesto, John.

PROCTOR

Nije moguće da je na to pomislila. /on zna da jeste/

ELIZABETH

/mudro/: John, jesi li je ikad na neki način ponizio ili uvrijedio? Kad god prođe pored tebe u
crkvi, ti se zacrveniš...

PROCTOR

Moram da se crvenim zbog svog grijeha.

ELIZABETH

Meni se čini da ona drugačije tumači tvoje rumenilo.

PROCTOR
A kako ga ti tumačiš, Elizabeth? Što ti u tome vidiš?

ELIZABETH

/priznajući/: Čini mi se da se sramiš što stojim uz tebe, a ona je tako blizu.

51
 PROCTOR
Kada ćeš me upoznati, ženo? Da sam od kamena morao bih pući od srama svih ovih sedam
mjeseci!

ELIZABETH

Onda idi k njoj i reci joj da je drolja. Da misli da ne znam kakvo obećanje – izbij joj to iz glave
John, izbij joj to iz glave!

PROCTOR

/kroz zube/: Dobro, idem. /Pođe po pušku/

ELIZABETH

/drhtući od straha/: Oh, kako ideš protiv volje!

PROCTOR
/okrenuvši se prema njoj, s puškom u ruci/: Biće joj vruće kao da je u najdubljem paklu. Ali
ženo e zavidi mi na mom bijesu!

ELIZABETH

Na tvom bijesu! Tražim od tebe samo da ...

PROCTOR
Ženo, zar sam takav podlac? Zar zbilja misliš da sam podlac?

ELIZABETH

Nikad ti nisam rekla da si podlac.

PROCTOR
Kako me onda možeš optužiti da sam joj nešto tako obećao? Ono što pastuh obeća kobili, to
sam dao toj djevojci!

ELIZABETH

Zašto si onda bijesan na mene, kad tražim, da joj to izbiješ iz glave!

PROCTOR
Jer izgleda kao prevara, a ja sam pošten. Ali više se neću opravdavati! Vidim da se tvoje misli
vrte oko jedne zablude u mom životu i da se nikada neću toga riješiti.

52
 ELIZABETH

/vičući/: riješit ćeš se toga – kada ti bude jasno da želim biti tvoja jedina žena! Jedna njezina
strelica još je uvijek zabodena u tvome tijelu, John Proctor, i ti to dobro znadeš!

/iznenada, kao iz zraka, jedna osoba se pojavi na vratima. Oni se malo pomaknu. To je
gospodin Hale. Izmijenio se – iscrpljen je i u njegovom se ponašanju osjeća kao neki obzir.
Čak neko saznanje kao da je krivac/

HALE

Dobro veče.

PROCTOR
/još uvijek iznenađen/: Oh, gospodine Hale! Dobro veče, gospodine. Uđite, uđite.

HALE
/Elizabethi/: Nadam se, da vas nisam uplašio.

ELIZABETH

Niste, niste, začudila sam se samo jer nisam čula konja...

HALE

Vi ste gospođa Proctor.

PROCTOR

Da, Elizabeth.

HALE

/klimne glavom, onda reče/: Nadam se, da još niste namjeravali leći.

PROCTOR
/odloživši svoju pušku/: Ne, ne, nismo. /Hale uđe u sobu, a Proctor da bi razjasnio svoju
uzbuđenost/: Nismo naučeni na tako kasne posjete, ali vi ste ovjde dobro došli, hoćete li ,
molim, sjesti gospodine?

HALE
Molim /on sjede/: Sjednite, gospođo Proctor./sjedne/ Sjednite gospodine /Proctor sjedne/:
Neću vas dugo zadržavati, ali imam sa vama urediti neki posao.

PROCTOR
Nešto od suda?

53
 HALE

Ne, ne, dolazim samo u svoje vlastito ime, bez ikakvih službenih, sudskih ovlasti. Čujete me.
/on ovlaži usnice/: Ne znam da li ste obavijšteni, ali ime vaše žene, spomenuto je na sudu.

PROCTOR

Znamo to, gospodine. Rekla nam je to naša Mary Warren. Ne znam što da kažemo od čuda.

HALE
Ja sam ovjde stranac, kako znate. I u svom nepoznavanju prilika, vrlo mije teško dobiti jasna
mišljenja o ljudima koji su optuženi i dolaze pred sud. I zato idem cijelo poslijepodne i evo
sad noću, od kuće do kuće - upravo dolazim iz kuće Rebecca Nurse i ...

ELIZABETH

/pogođena/: Rebecca je optužena!

HALE
Sačuvaj bože, da takva žena bude optužena. Ali njeno je ime ipak spomenuto.

ELIZABETHA

/s pokušajem smijeha/: Nadam se, da vi nikada nećete pomisliti, da je Rebecca šurovala sa

nečastivim.

HALE
Ženo, to nije isključeno.

PROCTOR

/zapanjen/: Nije mogće, da to ozbiljno mislite!

HALE
Živimo u čudnim vremenima, gospodine. Nitko više ne može sumnjati, da su se tamne sile
složile i napale ovo selo.

PROCTOR
/izmičući/: Ja – ja nisam potkovam u tim stvarima. Ali teško je pomisliti, da je tako pobožna
žena u potaji vještica, nakon sedamnaest godina ćudorednog života.

HALE
Da. Ali vi znate da je Nečastivi veliki lukavac. No bilo kako bilo, ona je još daleko od toga da
bude optužena i uvjeren sam, da to neće ni biti. /pauza/: Imao sam namjeru, gospodine, da
vam postavim nekoliko pitanja u vezi sa krišćanskim arakterom ove kuće, ako mi dopustite.

PROCTOR
/hladno/: Dakako, mi se ni ne bojimo nikakvih pitanja.

54
 HALE
Dobro, dakle. /on se bolje smjesti na stolicu/: U knjizi koju vodi i čuva gospodin Parris, vidim
da ste bili nedeljom vrlo rijetko u crkvi.

PROCTOR
Ne, gospodine, pevarili ste se.

HALE

Dvadesetišest puta u sedamnaest mjeseci, gospodine. Za mene je to rijetko. Hoćete li mi reći

žašto ste toliko puta izostali?

PROCTOR
Gospodine Hale, nisam nikad znao, da moram tom čovjeku polagati račune o tome, da li
idem u crkvu, ili ostajem kod kuće. Ove je zime moja žena bila bolesna.

HALE
Tako su mi rekli, ali vi gospodine, zašto vi niste mogli doći sami?

PROCTOR
Da sam mogao, sigurno bi bio došao. A kad nisam mogao, molio sam se ovjde u kući.

HALE
Gospodine Proctor, vaša kuća nije crkva, to biste morali znati iz vjeronauka.

PROCTOR
Znam to gospodine, znam i znam joši to da svećenik može služiti misu bez zlatnih sviječnjaka
na oltaru.

HALE
Kakvih zlatnih svijećnjaka?

PROCOTOR
Odkad smo sagradili crkvu stajali su na oltaru kositreni svijećnjaci. Napravio ih je Francis
Nurse, s velikom ljubavlju. Ali onda je došao Parris i dvadeset sedmica nije za vrijeme
propovijedi ni o čem drugom govorio nego o zlatnim svijećnjacima. I napokon ih je dobio. Ja
obrađujem svoju zemlju od jutra do mraka ikad vidim svoje novce kako se sjaje u njegovim
rukama, kažem vam gospodine – ne mogu više moliti, ne mogu, pa ne mogu. Kadkad
pomislim da taj čovjek sanja samo o katedralama i da mu uopšet nije stalno do naše drvene
crkve.

HALE
/pomisli, pa onda reće/: A ipak gospodine kršćanin nedeljom mora ići u crkvu. /pauza/:
Recite- vi imate roje djece?

55
 PROCTOR

Da. Tri dječaka.

HALE
Kako to da su samo dvojica krštena?

PROCTOR
/hoće progovoriti, onda se prekine i napokon se više ne može uzdržavati/: Neću, da gospodin
Parris stavi svoje ruke na moje dijete. Taj čovjek nije nadahnut duhom božijim. Moram vam
to otvoreno reći.

HALE
Gospodine Proctor, nije na vama da sudite o tome. Taj je čovjek zaređen i prema tome jeste
nadahnut duhom božjim.

PROCTOR

/pocrvenjevši od srdžbe, ali pokušavajući sa se nasmiješi/: Na šta sumnjate, gospodine Hale?

HALE
Ne, ne, ne sumnjam ni u što...

PROCTOR
pribio sam krov na crkvu, objesio vrata...

HALE

Uh, to je sve vaše djelo! To je dobar znak.

PROCTOR

Možda sam prebrzo osudio tog čovjeka, ali nemojte misliti da namjeravam raditi protiv crkve
i vjere. A čini mi se da to mislite!

HALE

/nije još sasvimpopustio/: Ja ... ima skromnosti i dobrote u vašem priznanju, gospodine.

ELIZABETH

Možda smo bili nepravedni i okrutni s gospodinom Parrisom. Priznajem. Ali sigurno nikad
nismo ljubili Nečastivog.

56
 HALE
/klimne glavom, razmišljajući o tome. A onda glasom nekog tko postavlja tajnovita ptanja/:
Elizabth, znate li vi deset zapovijedi božjih?

ELIZABETH

/bez okljevanja, gotovo ljuto/: Dkak, da ih znadem. Na mom životu nema nikakve sramotne
mrlje, gospodine Hale. Ja znam svoje kršćanske dužnosti.

HALE

A vi, gospodine?

PROCTOR

/malo nesigurno/: Ja... siguran sam da ih znadem.

HALE

/pogleda njezin otvoreni izraz lica, a onda Johnu/: Recir ih, molim vas.

PROCTOR

Zapovijedi božje?

HALE
Da.

PROCTOR

/odvrati pogled sa njega, oznoji se/: Ne ubij!

HALE

Da.

PROCTOR
/brojeći na prste/: Ne ukradi, ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga, ne poželi žene
bližnjega svoga, ne izreci ime gospodina boga svoga uzalud, nemaj drugih bogova uz mene,
/malo okljevajući/: Spomeni se da svetkuješ dan gospodnji. /pauza/: Poštuj oca i mater, ne
reci lažna svjedočanstva na bližnjeg svoga. /ne zna dalje, ponovo broji na prste i vidi da je
jednu zapovijed ispustio/: Ne poželi žene bližnjega svoga.

HALE

To ste već rekli, gospodine.

PROCTOR
/izgubljeno/: Da /prekorava sam sebe zbog toga/

57
 ELIZABETH

/blago/: Bludnost, John.

PROCTOR

/kao da mu se nevidjiva strijela zabola u srce/: Da, /pokušavajući da smiješkom otjera to od

sebe – Hale-u/: Vidite gospodine, ona i ja zajedno znademo ih sve.

HALE
/samo gleda Proctora, nastojeći da pronikne u tog čovjeka/

PROCTOR
/postaje sve više neugodno/: Mislim da to nije bila velika pogreška.

HALE
Nauk božji je tvrđava, gospodine. I najmanja pukotina u tvrđavi velika je. /on ustaje, izgleda
zabrinut i umoran. Učini nekoliko koraka, duboko zamišljen/

PROCTOR
U ovoj kući, gospodine, niko ne voli nečastivog.

HALE
Molim boga, da je tako. /pogleda na oboje, pokuša da se nasmiješi, ali vidi mu se jasno da je
zabrinut/: Dobro, dakle, želim vam laku noć.

ELIZABETH

/ne može se suzdržati/: Gospodine Hale, /on se okrene/: Mislim, da zboh+g nečega sumnate
na mene?

HALE
/očito zbunjen, nesigurno/: Gospođo Proctor, ja vas ne osuđujem ni zašta. Moja je dužnost
da sa svim svojim sposobnostima i snagom pomognem božjoj mudrosti sada. Želim vam
oboma dobro zdravlje i sreću. /Johnu/: Laku noć, gospodine. /on pođe/

ELIZABETH

/očajno/: Moraš mu reći, John.

HALE

Šta?

ELIZABETH

/prigušujući krik/: Hoćeš mu reći?/mala pauza. Hale upitno pogleda Johna./

58
 PROCTOR

/s naprezanjem/ Ja, ja nemam svjedoka i ne mogu to dokazati, osim ako mi vjerujete na riječ.
Ali znam posve sigurno, da oboljenja djece nisu ni u kakvoj vezi sa vhešticama.

HALE

/stane kao ukopan/: Ni u kakvoj vezi...?

PROCTOR

Gospodin Parris ih je zatekao kako se igraju u šumi. Djeca su se prepala i oboljela.

HALE

Ko vam je to rekao?

PROCTOR

/oklijeva, onda kaže/: Abigail Williams.

HALE

Abigail.

PROCTOR

Da.

HALE

/široko otvorenih očiju/: Abigail Williams vam je rekla da to nema veze s vješticama.

PROCTOR

Rekla mi je to istoga dana, kada ste vi stigli u Salem.

HALE

/s nepovjerenjem/: A zašto, zašto ste to tajili?

PROCTOR

Do večeras nisam znao, da je svijet pokudio od te gluposti.

HALE

Gluposti. Gospodine, ja sam, ispitivao sam Titubu. Sarah Good i još mnogo drugih, koje su
priznale svoje veze s Nečastivim. Priznale su to.

59
 PROCTOR

A zašto da ne priznaju, kad znaju da će inače biti obješene? To su takve, koje će vam priznati i
zakleti se na sve, samo da izbjegnu vješalima. Zar niste na to pomislili?

HALE

Jesam, dakako da jesam./On je sam pokoleban, ali se brani od toga. On pogleda Elizabeth pa
Johna/: A vi? Hoćete li to potvrditi na sudu?

PROCTOR

Nisam računao s time, da idem na sud. Ali ako bude potrebno, hoću.

HALE

Zar oklijevate?

PROCTOR

Ništa ja ne oklijevam, ali čudio bih se, da povjeruju mojim riječima na takvom sudu. Čudio bih
se tome, kad i tako čvrst i siguran čovjek kao vi, sumnja u takvu ženu. U ženu koja nije nikad
lagala i koja ne može lagati.

HALE

/mirno, to je učinilo veliki pritisak na njega/: Proctor, govorimo otvoreno, jer sam nešto čuo,
što me je zbunilo. Rekli su mi, da uopšte ne vjerujete da postoje na svijetu vještice. Da li je to
istina gospodine?

PROCTOR

/zna da je to kritični čas i on se bori protiv odvratnosti koja u njemu raste na pomisao, da o
tome govori/: Ne znam više šta sam rekao, a možda sam to i rekao. Čudio sam sw da postoje
vještice na svijetu, premda ne mogu vjerovati, da još danas postoje među nama.

HALE

A vi, ženo?

ELIZABETH

Ja, ja ne mogu vjerovati u to.

HALE

/zapanjen/ Ne možete?

60
 PROCTOR

Elizabeth, ne govoriš istinu.

ELIZABETH

Ne vjerujem, da Nečastivi može zagospodariti dušom žene koja je na ispravnom putu kao što
sam to ja, gospodine Hale. Ja sam dobra i poštena žena, ja to znam. I ako vi vjerujete da ja ne
radim ništa nepošteno, a da sam potajno ipak zapisala svoju dušu Sotoni, onda vam moram
reći, gospodine, da ja ne vjerujem u vještice.

HALE

Ali ženo, vi vjerujete da postoje vještice...

ELIZABETH

Ako mislite, da sam ja jedna od njih, onda vam kažem da ih nema.

HALE

Nećete valjda reći da Sveto Pismo laže? Sveto Pismo...

PROCTOR

Ona vjeruje u Sveto Pismo, u svaku riječ.

ELIZABETH

Pitajte Abigail Williams za Sveto pismo, ne mene./Hale je gleda zapanjen/

PROCTOR

Ne sumnja ona u Sveto pismo gospodine, ne, ne misli ona tako. To je kršćanska kuća,
gospodine, kršćanska kuća.

HALE

Čuvao vas Bog oboje. Dajte brzo krstiti treće dijete i redovno idite nedjeljom u crkvu i mir
neka vlada među vama. Mislim da...

GILES

/pojavi se na vratima/ John.

PROCTOR

Giles, šta je?

61
 GILES

Odveli su mi ženu. I Rebeccu su odveli. Upravo dolazim iz zatvora. Nisu mi dopustili da ih

vidim.

ELIZABETH

Gospodine Hale, sada je sigurno da su oni podivljali.

GILES

Poštovani gospodine Hale. Možete li govoriti s namjesnikom guvernera. Siguran sam da se

zbunio. Rebecc je stup crkve. Moja žena Martha je takođe pobožna žena.

HALE

Za šta je optužena Rebecca, gospodine Corey?

GILES

Za ubistvo, za ubistvo je optužena./rugajući se oponaša nalog za hapšenje/: „Za tajnovito i

čudovišno ubistvo djece gospođe Putnam uz pomoć nadprirodnih sila“. Šta da radimo
gospodine Hale.

HALE

/duboko potresen i zbunjen/: Vjerujte mi gospodine Corey, ako su Rebecca Nurse i vaša žena
pokvarene, onda ništa ne može spasiti ovu našu lijepu zemlju od propasti. Pouzdajte se u
pravednost suda. Sud će vam vratiti žene kući. Siguran sam u to.

GILES

Valjda ne mislite da će proći kroz torturu.

HALE

/opravdavajući se/ Nurse, premda nam se srce lomi, ne možemo više natrag, došla su nova
vremena. Postojitajna zavjera, tako lukava i opasna da bi bio zločin, da se obaziremo na stara
prijateljstva i na poštovanje. Vidio sam i previše groznih dokaza na suđenju. Nečastivi se
nalazi u Salemu i ne smijemo se bojati, da ga tražimo svugdje gdje nam pokaže prst tužitelja.

PROCTOR

/srdito/: Kako bi mogla takva žena ubijati djecu?

HALE

/u velikoj muci/: Čovječe, sjetite se, da je Bog smatrao Nečastivoga dobrim i lijepim sat prije
nego što ga je srušio u pakao.

62
 GILES

Ja nisam nikada rekao, da je moja žena vještica, gospodine Hale. Rekao sam samo, da čita
knjige.

HALE

Gospodine Corey, možete li mi nešto reći. Za šta je optužena vaša žena?

GILES

To krvavo kopile Vallcot ju je optužilo. On je znate, prije četiri ili pet godina kupio od moje
žene jednu svinju i svinja vam je kratko vrijeme iza toga uginula. I onda vam je on doskakutao
k nama i tražio natrag svoj novac. A Martha , moja žena kaže onda njemu „Walcott, ako
nemaš dosta pameti da znaš kako se tove svinje, nećeš boga mi, često šunke jesti“, kaže
ona.A on sada pošao na sud i veli, da od onog dana do danas ni jedne svinje ne može toviti
duže od četiri sedmice, jer mu sve uginu, a za to, veli, da je kriva moja Martha, jer da ih je
ona urekla svojim knjigama. /Uđe Ezekiel Cheever. Zbunjena i napeta tišina/

CHEEVER

Dobro veče, Proctor.

PROCTOR

Oh, Cheever. Dobro veče.

CHEEVER

Dobro veče, svima. Dobro veče, Gospodine Hale.

PROCTOR

Nadam se da ne dolaziš službeno.

CHEEVER

Dolazim. Proctor, da. Znaš, da sam sada namješten kod suda./Uđe tamničar Herrick,izgleda
kao da mu je neugodno i da se srami/

GILES

Vječna je šteta, Ezekiel, što će pošteni krojač kao ti gorjeti u paklu, a mogao je lijepo doći u
Nebo. Znaš da ćeš za to gorjeti u paklu?

CHEEVER

I sam znaš da moram raditi ono što mi narede. Sigurno ti je to poznato, Giles. A pakao mi je
isto toliko mrzak kao i tebi. I sama ta riječ mi je mrska, velim ti./boji se Proctora, ali ipak

63
 posegne u svoj kaput/: Vjeruj mi, Proctor, svu težinu zakona nosim noćas na svojim
leđima./on izvadi nalog za hapšenje/ Imam nalog da uhapsim tvoju ženu.

PROCTOR

/Haleu/: Rekli ste, da nije optužena.

HALE

Ja ne znam ništa o tome./Cheeveru/: Kada je optužena?

CHEEVER

Noćas sam dobio šestnaest naloga za hapšenje, gospodine, a na jednom od njih je i njezino
ime.

PROCTOR

Ko ju je optužio?

CHEEVER

Abigail Williams.

PROCTOR

Kakvim dokazima, kakvim dokazima?

CHEEVER

/gledajući po sobi/: Gospodine Proctor, nemam mnogo vremena. Sud mi je naredio, da

pretražim vašu kuću, ali ja ne volim premetačine. Zato vas molim, da mi izručite sve lutke
koje vaša žena drži u kući.

PROCTOR

Lutke?

ELIZABETH

Nikada nisam imala lutaka, čak ni kao djevojčica.

CHEEVER

/zbunjen, gledajući na rub kamina, gdje sjedi lutka koju je donijela Mary Warren/: Ja vidim
jednu lutku, gospođo Proctor.

ELIZABETH

Oh./ide po nju/: To je Maryna lutka.

64
 CHEEVER

/plaho/: Hoćete li mi je molim vas dati?

ELIZABETH

/dajući mu lutku. Haleu/: Zar je sud najednom otkrio u Svetom Pismu poglavlje o lutkama?

CHEEVER

/brižljivo, čuvajući lutku/ Imate li ovdje u kući još koju lutku?

PROCTOR

Ne, a i ova je ovdje tek od večeras. Zar lutka nešto znači?

CHEEVER

Pa, lutka../on polagano i afektirano okrene lutku/..lutka može mnogo značiti..A sada ženo,
hoćete li poći sa mnom?

PROCTOR

Neće./Elizabthi/: Pozovi Mary.

CHEEVER

/nespretno posegne za Elizabeth/: Naloženo i je mi, da je ne smojem ispustiti iz vida.

PROCTOR

/odgurnuvši mu ruku/: Ispustićeš ti nju iz vida i pameti. Elizabeth pozovi Mary. /Elizabeth se
uspe po stepenicama/

HALE
Kakvo značenje ima lutka, gospodine Cheevere?

CHEEVER

/okrećući lutku u svojim rukama/: Lutka može biti dokaz, da je ona... /digao je lutki suknju i
oči mu se rašire u strahu/: Oh, tu, tu..

PROCTOR

/hoće uzeti lutku/: Šta je?

CHEEVER

Oh... /izvadi iz lutke dugačku iglu/: Igla! Igla!

65
 PROCTOR
/bijesno/: Pa šta znači igla?

CHEEVER

Zlo je snjom, Proctor, zlo, sumnjao sam, nisam vjerovao, ali ovo tu, to je nesreća /Hale-u
pokazujući iglu/: Vidite, gospodine, to je igla!

HALE
Da, i šta t znači?

CHEEVER

Djevojka, Williamsova, Abigail Williams, gospodine. Večerala je danas kod velečasnog

Parrisa, u njegovoj kući i najednom se bez riječi složila na zemlju, kao ranjena zvijer, kaže on,
i tako je vikala od užasa i strave, da bi i kamen proplakao da je čuo. Potrčao je da joj
pomogne i izvukao joj iz mesa iglu, dva palca duboko zabodena u trbuh. I kad ju je upitao
koju je tako ubo /sada se obrati Proctoru/: ona se zaklela, da joj je to zarijo u meso duh tvoje
žene.

PROCTOR

Hajde, sama je sebi zabola iglu! /Hale-u/: Nadam se, da to nećete uzeti kao dokaz gospodine.
/Uđu Elizabeth i Mary Warren u hvati Mary za ruku i odvuče je do Hale-a/: Slušaj mala Mary,
kako je ova lutka došla u moju kuću?

MARY

/u strahu za sebe, sa sitnim glasom/: Kakva je to lutka gospodine?

PROCTOR

/nestrpljivo pokazujući na lutku u Cheeverovim rukama/: ta lutka, ta lutka!

MARY

/Kao nevažno, gledajući je/: Oh, mislim, mislim da je moja.

PROCTOR

Da li je to tvoja lutka?

MARY

/Ne zna kamo to vodi/: mmm – da, moja je.

PROCTOR

A kako je dospjela u ovu kuću?

66
 MARY

/Gledajući ga napeta lica okolo/: Pa, sašila sam je u sudnici i poklonila večeras gospođi
Proctor.

PROCTOR

/Hale-u/: No, gospodine, je li vam sada jasno?

HALE

Mary Warren, u toj lutki nađena je jedna igla.

MARY

/zbunjena/: Nisam time ništa zlo mislila gospodine.

PROCTOR
Ti si sama zabola tu iglu?

MARY

Ja – mislim, da jesam, gospodine, ja ....

PROCTOR

/Hale-u/: Šta sada kažete?

HALE

/promatrajući pomno Mary Warren/: jesi li sigurna da govoriš svoje riječi? Nije li te možda
neko opčarao i naredio ti da kažeš ovo što si sad rekla.

MARY

Opčarao? Ne, zašto, gospodine, ja sam potpuno svjesna svega što sam rekla. Pitajte Suzanu
Walcott ona je vidjela gdje šijem u sudnici ovu lutku /ili kao još veći dokaz/: Pitajte Abby,
Abby je sjedila kraj mene dok sam je radila.

PROCOTOR

/Hale-u, misleći na Chevera/: Recite mu neka se kupi. Vjerujem da ste sada umireni. Izbacite
ga napolje gospodine Hale.

ELIZABETH

Šta znači igla?

HALE
Mary optužuješ Abigail za hladnokrvno i okrutno ubistvo.

67
 MARY

Ubistvo! Ja nikoga ne optužujem...

HALE
Neko je večeras probo Abigail nađeba je igla zabodena u njezin trbuh...

ELIZABETH

I ona zato mene optužuje?

HALE
Da.

ELIZABETH

/to joj je izbilo dah/: Šta! T aje djevojka ubojica! Mora biti izbrisana sa lica zemlje.

CHEEVER

/pokazujući na Elizabeth/: Čujete li je , gospodine. Izbrisana sa lica zemlje.

PROCTOR

/Istrgne Cheeveru nalog za hapšenje/: Gubi se odavde.

CHEEVERE

Proctor, da se nisi usudio.

PROCOTOR

/Derući papir/: Napolje!

CHEEVERE

Čovječe, poderao si nalog guvernera.

PROCTOR

Neka ga đavo nosi, tvog namjesnika. Gubi se iz moje kuće!

HALE

Proctor, Proctor!

PROCTOR

Možete i vi ići s njima. I vi ste mi lijepi svećenik.

68
 HALE

Proctor, ako je nedužna, sud će...

PROCTOR

Ako je ona nedužna! A zašto se nikad ne zapitate da li je Parris nedužan ili Abigail? Zar je
danas tužilac uvijek svetac? Zar su n+oni tek jutros rođeni, nevini kao jagnjad?! Ja ću vam
reći šta se to događa u Salemu – u Salemu hara osveta. Mi smo ono, što smo uvijek bili, ali
danas ta luda djeca tresu ključevima kraljevine i sveopšte osvećivanje piše svoj zakon. Taj
nalog nije ništa drugo nego osveta. Nedam, da moja žena bude žrtva osvete.

ELIZABETH

John, ja idem...

PROCTOR

Nikuda nećeš ići.

CHAVEERE

Imam vani deset ljudi. Ne možš je zadržati. Veže me zakon John, ne mogu popustiti.

PROCTOR
/Hale-u, spreman da ga slomi/: Dopustićete da je uhapsi?

HALE
Proctor, sud je pravedan...

PROCTOR
Poncije Pilatu. Ali Bog ti neće dozvoliti da nas tim opereš svoje ruke.

ELIZABETH

John, mislim da moram poći sa njim /Proctor je ne može gledati/: Mary, biće dovoljno kruha
za ujutru. Ispeči ćeš kruh poslije podne. Pomaži gospodinu Proctoru kao da si mu kći, duguješ
mi to i još mnogo više. /Bori se protiv plača. Proctoru/: Kad se djeca probude ne govori im
ništa o vješticama, uplašilo bi ih. /Ne mpže dalje/

PROCTOR
Dovešću te natrag kući, dovešću te skoro.

ELIZABETH

John, dođi brzo po mene.

PROCTOR
Sručit ću se na taj sud kao okean. Ne boj se ništa Elizabeth.

69
 ELIZABETH

/u velikom strahu/: Ne bojim se ničega, John. /Pogleda po sobi, kao da želi sve dobro
zapamtiti/: Reci djeci, da sam otišla posjetiti nekog bolesnika. /Ona izađe iz sobe, slijedi je
Cheever i Herrick. Proctor stoji trenutak na pragu. Iz vana se ćuju lanci/

PROCTOR

Ne okivaj je! /Izleti napolje. Izvana/: Nećeš je okovati, tako mi... ! Skini to! Neću, čuješ!
Neću da je okuješ u lance! Skini to!

/Čuju se drugi muški glasovi protuslove Proctoru./

HALE
/se s osjećajem krivnje i nedoumice okrene od vrata, da ne vidi taj prizor./

MARY

/zaplače i sjedne jecajući/

GILES

/viče na Hale-a/: I vi još uvijek šutite, svećeniče?! To je kleveta, to je prosta kleveta, i vi to

dobro znate! Što vas zadržava čovječe? /Proctora napola uguraju./

PROCTOR

Platit ću ti to Ezekiel, kunem ti se, platit ću ti!

CHAVEERE

/zadihan/: Tako mi Boga, John, ne mogu ti pomoći! Moram ih sve okovati. Ostani sada u kući,
dok ja ne odem! /on izađe sa svojim pomagačima, Proctor ustane sa mjesta, loveći dah. Čuju
se konji i škripa kola./

HALE

/u velikoj neizvijesnosti/: Gospodine Proctor...

PROCTOR

Gubite se !

HALE
Budite milosrdni, Proctor, budite milosrdni! Neću se bojati potvrditi pred sudom u njezinu
korist sve što sam čuo. Bog neka mi bude milostiv, ali ja je ne mogu proglasiti ni krivom ni
nevinom – ja ne znam. Upamtite samo ovo: svijet je poludio i nema nikakve koristi od toga,
ako cijelu stvar prebacite na osvetu neke djevojke.

PROCTOR

Vi ste kukavica! Premda ste zaređeni za svečenika suzama božjim, sada ste ipak kukavica!

70
 HALE

Ne mogu vjerovati, da je bog tako silno izazvan samo zbog tako male stvari. Zastvori su puni
– naši najviši suci sjede danas s Haleom i zaprijetili su vješalima, čovječe, ???? i posljedica
moraju biti u nekoj vezi. Možda su izvršena neka umorstva, koja nikad nisu izašla na svjetlo
dana? Možda druga strahovita nedjela? Kakvo bogohulstvo što vapi u Nebo? Mislite na
uzroke, čovječe, i pomozite mi da ih pronađem. Vi imate svoj put, vjerujte mi, svoj vlastiti put
koji morate poći, kad je takva pomutnja udarila na svijet. /On pođe do Gilesa i Francisa/:
Posavjetujte se među sobom i pomislite na svoje seloi zamislite zbog čega su se gromovi i
gnjev neba sručili na sve vas. Moliću se bogu, da nam rasvijetli pamet i otvori oči! /Izađe/

GILES

/pod dojmom Haleova govora/: Nisam čuo, da je u Salemu izvršeno umorstvo.

/potresen/: John, - reci, jesmo li izgubljeni?

PROCTOR

Pođi sad kući, Giles. Govorit ćemo o tome sutra.

GILES

Promisli o tome. Doći ćemo rano ujutro, he?

PROCTOR

Da. Idi sad, Giles.

GILES
Onda, laku noć.

/Giles Corey izađe nakon male pauze/

MARY

/procvili sa strahom u glasu/: Gospodine Proctor, sigurno će je pustiti kući, kad dobro ispitaju
stvar.

PROCTOR

Doći ćeš samnom na sud, Mary. Reći ćeš sve pred sudom.

MARY

Ne mogu optužiti Abigail za umorstvo.

PROCTOR
/približavajući joj se sa prijetnjom/: Reći ćeš kako je ova lutka dospjela u ovu kuću i tko je u
nju zabo iglu.

MARY
Ona će me ubiti, ako to kažem. /Proctor joj prilazi sve bliže/: Abigail će vas optužiti zbog
bluda, gospodine Proctor!

71
 PROCTOR

/zustavivši se/: Rekla ti je to!

MARY

Znala sam za to, gospodine. Ona će vas time uništiti, sigurna sam, da hoće.

PROCTOR
/oklijevajući i mrzeći sam sebe/: Dobro. Ali onda je s time propala i njezina svetost. /Mary
uzmakne pred njim/: Zajedno ćemo se survati u ponor, reći ćeš sve pred sudom sve što znaš.

MARY

/u stravi/: Ne mogu, svalit će na mene... /Proctor pođe i zgrabi je, a ona stalno ponavlja/: Ne
mogu, ne mogu!

PROCTOR

Moja žena neće nikada umrijeti bez mene! Utrobu ću ti na usta izvaditi, ali taj anđeo neće
umrijeti zbog mene!

MARY

/boreći se, da mu pobjegne/: Ne mogu, ne mogu!

PROCTOR

/uhvativši je za grlo kao da će je zadaviti/: Pomiri se s tim! Nebo i Pakao sada se bore na
našim leđima i nema više pretvaranja – pomiri se s tim! /on je baci na pod, a ona jeca, ne
mogu, ne mogu... A onda na pola sam sebi, zureći kroz otvorena vrata/: Mir. To je providnost
i nije se mnogo toga promijenilo, to smo što smo uvijek i bili, samo smo sada goli. /on pođe
kao u susret nečemu strašnome i promatra nebo/: Da, goli! A vjetar, božji, ledeni vjetar,
zavijat će kroz noć!

MARY

/stalno jeca, i kroz jecanje ???/: Ne mogu, ne mogu!

/pada ZASTOR/

/Arthur Miller dodao je sljedeću scenu drugom činu revidirane verzije svog komada, koji je
bio prvi put izveden u New Yorku u mjesecu julu 1953./

/Scena. Šuma. Noć/

PROCTOR

/se pojavi sa svjetiljkom u ruci. On uđe gledajući iza sebe onda se zaustavi i podigne
svjetiljku/

72
 ABIGAIL

/se pojavi u nočnoj košulji preko koje je prebacila ogrtač. Kosa joj je raspuštena. Šutnja puna
pitanja./

PROCTOR

/Ispitujući/: Moram govoriti s tobom, Abigail. /Ona se ne miče zuri u njega/: Sjedni!

ABIGAIL

Kako dolaziš?

PROCTOR

Kao prijatelj.

ABIGAIL

Ne volim šumu u noći. /gledajući okolo/: Molim te, dođi bliže. /on joj se približi, ali u duhu
ostaje odvoje od nje/: Znala sam da si ti. Čim sam začula kamenčiće na prozoru, prije nego
sam otvorila oči, znala sam. Mislila sam da ćeš doći mnogo ranije.

PROCTOR

Htio sam doći već nekoliko puta.

ABIGAIL

Zašto nisi došao? Sada sm tako sama.

PROCTOR
/uzme to kao činjenicu, bez gorčine/: Tako? Čuo sam, da ljudi ovih dana dolaze stotinu milja
daleko, da bi vidjeli tvoje lice.

ABIGAIL

Da, moje lice. Možeš li ti vidjeti moje lice?

PROCTOR

/podigne svjetiljku do njezinog lica/: Nemaš mira, hm?

ABIGAIL

Zar si došao da mi se rugaš?

PROCTOR

/odloži svjetiljku i sjedne/: Ne, nisam, ne, ali čuje, da sb+vake noći ideš u krčmu i da s
Namjesnikom Guvernera igraš na novac i da ti daju piti jabukovače.

ABIGAIL

/kao da to nije važno/: Da, dva ili tri puta sam igrala na novac. Ali to me ne veseli.

73
 PROCTOR

/iskušava je/: Čudim se, Abby. Nadao sam se, da ću te naći mnogo veseliju. Rekli su mi da te
cijela četa momaka slijedi u stopu ovih dana.

ABIGAIL

Da, idu za mnom. Ali u njihovim pogledima vidim samo pohotu.

PROCTOR

I to ti nije drago?

ABIGAIL

Ne podnosim više takve poglede, John. Potpuno sam se izmijenila. Morali bi mi slati
božanske poglede, kad toliko patim zbog ljudi.

PROCTOR

Oho! Kako Patiš, Abby?

ABIGAIL

/digne košulju/: Pogledaj moje noge. Sva sam izbodena od njihovih prokletih igala i šiljaka.
/Dodirnuvši svoh+j trbuh/: Ubod koji mi je dala tvoja žena još nije zacijelio, znaš.

PROCTOR
/sada mu je jasno da je luda/: Oh, nije.

ABIGAIL

Sve mi se čini, da mi otvara ranu dok spavam

PROCTOR

Ah?

ABIGAIL

I George Jacobs... /podignuvši rukav/: George Jacobs dolazi ovog tjedna svake noći, svake
noći i tuče me svojim štapom. Pogledaj mi modrice.

PROCTOR
Abby, George Jacobs je u zatvoru već mjesec dana.

ABIGAIL

Hvala bogu da jeste, i blažen bio dan kada će ga objesiti i kada ću opet moći mirno spavati!
Oh, John, svijet je pun licemjera /začuđeno, povrijeđeno/: Biće potrebna božja pomoć, da se
ovaj grad očisti do kraja!

PROCTOR
Abby, ne kaniš valjda još dalje potkazivati?

74
 ABIGAIL

Ako budem živa, ako me ne ubiju, sigurno ću ih sve odati, dok ne bude mrtav i posljednji
licemjer.

PROCTOR

To znači da uopšte nema dobrih ljudi?

ABIGAIL

/meko/: Ima, ima jedan. Ti si dobar.

PROCTOR

Da? Kako sam dobar?

ABIGAIL

Da ti si me naučio da budem dobra, i zato si i ti dobra. Prošao i kroz mene ko vatra i izgorio u
meni svo neznanje. Da, to je bila vatra, John, zapalio si vatru u meni. I od te noći nijedna žena
ne usuđuje se reći da sam zla, jer se boji mog odgovora. Prije sam plakakla zbog svojih
grijeha, kad bi mi vjetar digao suknje i crvenila sam se od stida, kad bi mi neka stara Rebecca
rekla da sam propala. A onda si došao ti i spalio moje neznanje. I ugledala sam ih sve u
njihovoj golotinji. Stajali su preda mnom goli kao drveće u prosincu – poput svetaca išli su
nedeljom u crkvu, hranili bolesne i nemoćne, a u srcima svi licemjerni! I bog mi je dao snage
da im u lice kažem da lažu i bog je stvorio muškarce koji mi vjeruju, i tako mi boga očistit ću
svijet njemu za ljubav. Oh, John, da znaš kakvu ženu ćeš imati u meni, kad svijet opet jednom
bude čist! /ona mu ljubi ruku u uzvišenom uzbuđenje/: Divit ćeš mi se i čuditi, jer svakog će
dana nebeska svjetlost sjati u tvojoj kući i ... /on se digne i uzmakneu straju/: Zašto si hladan?

PROCTOR
/poslovno, ali nelagodno kao pred nečim nadnaravnim, groznim/: Sutra ujutro počinje
istraga protiv moje žene, Abigail.
ABIGAIL

/hladno/: Protiv tvoje žene?

PROCTOR

Sigurno si čula za to?

ABIGAIL

/sad se tek pribrala/: Da, sada se sječam. /Kao da joj je to dužnost/: Kako, kako joj je?

PROCTOR
onako, kako je čovjeku koji tridesetšest dana sjedi u zatvoru.

ABIGAIL

Rekao si, da dolaziš kao prijatelj?

75
 PROCTOR

Abby, ona ne smije biti osuđena.

ABIGAIL

/je povrijeđena, no ipak pita/: Digao si me iz kreveta zato da mi govoriš o njoj?

PROCTOR
došao sam da ti kažem, Abby, što ću učiniti sutra ujutro na sudu. Ne bih te htio zateći i hoću
ti ostaviti dovoljno vremena, da razmisliš kako da spasiš samu sebe!

ABIGAIL

/ne vjeruje što čuje i s početkom straha/: Da spasim sama sebe?

PROCTOR
Ako ne oslobodiš sutra moju ženu, morat ću ja uništiti tebe, Abby.

ABIGAIL

/malim, začuđeim glasom/: Kako uništiti mene?

PROCTOR
Imam sigurne dokaze, da ona lutka nije bila vlasništvo moje žene i da si naredila Mary
Warren da zabode u nju onu iglu.

ABIGAIL

/u njoj se probudi nešto divlje, ona je kao dijete koje je neizrecivo povrijeđeno i prevareno,
ali ona se još uvijek nije izgubila/: Ja sam naredila Mary Warren...?

PROCTOR
Znaš ti dobro što si učinila, nisi ti tako luda kao što se praviš!

ABIGAIL

/poviče u nebesa/: Oh, zar vi licemjeri! Zar ste injega pridobili za sebe? /Ravno njemu/: John,
zašto si dopustio da te pošalju k meni?

PROCTOR

Opominjem te, Abby.

ABIGAIL

Poslali su te! Ukrali su ti tvoje poštenje i ...

PROCTOR
Našao sam opet svoje poštenje.

76
 ABIGAIL

Ne, to iz tebe govori tvoja žena, ta gadna, zlobna žena! To je Rebeccin glas, Marthin glas. Ti
nisi bio licemjeran!

PROCTOR

Dokazat ću ti kakva si klevetnica!

/zgrabi je za ruku i drži/

ABIGAIL

A ako te upitaju zašto bi Abigail učinila takav zločin, što ćeš im odgovoriti?

PROCTOR

/teško mi je čak izreći/: Reći ću im zašto!

ABIGAIL

Što ćeš reći? Priznat ćeš svoj blud? Pred sudom?

PROCTOR
Ako baš želiš, da bude tako, reći ću! /on se nasmija/: Velim, reći ću! /ona se nasmija glasnije
sada je sigurna da on to nikada neće reći. On je grubo prodrma/; Ako još možeš čuti, čuj ovo!
Čuješ me? /ona drhče i zuri u njega kao da je on lud/: Kazat ćeš sudu da više ne možeš vidjeti
duhove. Da si oslijepila za njih i da više nikada nećeš poštene žene proglašavati vješticama, ili
će cijeli svijet saznati kakva si kurva!

ABIGAIL

/ga uhvati/: Nikada! Poznam te, John, ovaj čas potajno zahvaljuješ bogu što će tvoja žena
visiti!

PROCTOR

/je baci na zemlju/: Kujo, luda kujo kurvinska!

ABIGAIL

/se digne/: Oh, kako je teško kad krinke spadnu sa lica!

Ali one padnu, padnu! /Skupi se kao da će poči/: Izvršio si svoju dužnost spram nje. Nadam
se da je to bio tvoj posljednji licemjerni čin. Nadam se da ćeš mi opet doći, ali sa ???
novostima. Znam da ćeš doći - sada kada si izvršio svoju dužnost. Laku noć, John. /pođe,
mahnuvši mu rukom/: Ništa se ne boj. Spasit ću te sutra. Spasit ću te pred samim sobom.
/otišla je/

PROCTOR

/ostane sam u čudu i užasu. On uzme svjetiljku i polako izađe/

ZASTOR

77
 III ČIN

( Čekaonica Salemske vijećnice. Sada ta prostorija služi kao predsoblje Vrhovnog Suda. Kad
se zastor digne soba je prazna. Kroz dva visoka prozora na stražnjem zidu struji sunce. Soba
ima svečani, čak odbojni izgled. Ističu se teške grede, široko bijeli rubovi ukrašuju zidove. Na
desnoj strani dvoja vrata koja vode u samu vijećnicu, gdje se vrše istrage. Na lijevoj strani
vrata, koja vode napolje. Jednostavna klupa lijevo,isto takva desno. U sredini dugački stol sa
stolicama i jedan naslonjač. Kroz desni zid čuje GLAS prosocutora sutkinje HATHORN, koja
postavlja pitanje, zatim ženski glas. GLAS MARTHE COREY, koja odgovara. Nakon toga vrata
se otvaraju i CHEEVER gotovo unosi GILESA u predsoblje )

HATHORNE GLAS

Martha Corey, imamo neoborive dokaze da ste se bavili proricanjem sudbine. Priznajete li.

GLAS MARTHE

Ja sam nedužna. Ja nisam vještica. Ja ne znam šta su vještice.

HATHORNE GLAS

Kako onda znate da niste vještica.

GLAS MARTHE

Da jesam, znala bih to.

HATHORNE GLAS

Zašto mučite tu djecu.

GLAS MARTHE

Ja ih ne mučim. To je smiješno.

GILESOV GLAS

(urla) Imam dokaze, da govori istinu. Pustite me da dokažem.

(probuđeni glasovi građana)

DANFORTH GLAS

Ostanite na svom mjestu.

GILESOV GLAS

Thomas Putnam hoće na taj način da se domogne zemlje.

78
 DANFORTH GLAS

Uklonite tog čovjeka.

GILESOV GLAS

Sve su to laži, laži.

(NAROD urla)

HATHORNE GLAS

Ekselencijo, dajte ga uhapsiti.

GILESOV GLAS

Imam dokaze. Zašto nećete čuti moje dokaze.

(vrata se otvaraju i CHEVEER gotovo unese GILESA u predsoblje)

GILES

Makni ruke, proklet bio, pusti me.

CHEEVER

Giles, Giles.

GILES

Miči mi se s puta, Cheever. Imam dokaze.

CHEEVER

Ne možeš unutra, Giles; to je sudnica.

HALE

/uđe iz sudnice/ Molim vas umirite se.

GILES

Pođite vi tamo gospodine Hale, i recite im neka me puste da govorim.

HALE

Samo čas gospodine, samo čas.

GILES

Objesit će mi ženu.

79
 /uđe sutkinja HATHORNE. To je stroga i okrutna sutkinja iz Salema/

HATHORNE

Kako se usuđujete izazivati nemir i vikati u sudnici. Zar ste poludjeli, Corey.

GILES

Još niste imenovani sudijom u Bostonu. Nećete vi meni govoriti da sam lud.

/Uđe namjesnica Guvernera Danforth, a iza nje PARRIS. Kad se ona pojavi SVI ušute. To je
ozbiljna žena, koja ima u sebi ono što Englezi zovu „humor“ i „sophististion“ , no to se ne
kosi, baš naprotiv, u skladu je sa njenim položajem i dostojanstvom. Ona priđe Gilesu, koji
očekuje njenu provalu bijesa./

DANFORTH

/gledajući ravno u Gilesa/ Ko je taj čovjek?

PARRIS

Giles Corey, ekselencijo, poznati svadljivac.

GILES

/Parrisu/ Pitanje je postavljeno meni i dovoljno sam star da sam na njega odgovorim.
/Danforth koja je ostavila jak dojam na njega, Giles pokušava da se nasmiješi/ : Moje ime je
Corey, Giles Corey. Imam šest stotina jutara zemlje i nešto šume. Upravo sada sudite mojoj
ženi./On pokaže na sudnicu/

DANFORTH

I vi mislite da ćete joj pomoći takvim neodgovornim i drskim ispadima? Idite.

GILES

/počinje braniti svoju ženu/ Oni tamo kleveću moju ženu,ekselencijo.

DAFORTH

Zar prisvajate sebi pravo da odlučujete šta sud ima smatrati istinom, a šta ima odbaciti kao
laž.

GILES

Ekselencijo, mi ne mislimo time omalovažiti značenje...

80
 DANFORTH

Šta znači omalovažiti. To je pobuna, gospodine. Da li vam je jasno da je ovo vrhovni sud
najviše vlasti ove pokrajine. Jeste li vi svjesni toga?

GILES

/počinje plakati/ Ekselencijo, samo sam rekao da ona čita knjige, a onda su došli i odveli je, i
sada...

DANFORTH

Knjige. Kakve knjige?

GILES

/kroz bespomoćno jecanje/: Ona mi je treća žena. Nijedna nije bila tako luda za knjigama kao
ona i htio sam saznati šta je uzrok tome, ali nisam nikada rekao da je vještica. /Plače/ Bio
sam okrutan s tom ženom, bio sam okrutan. /od stida pokrije rukama lice. Danforth šuti,
puna poštovanja/

HALE

Ekselencijo, on želi da budu saslušani svjedoci u odbranu njegove žene. Mislim, da biste po
zakonu morali...

HATHORNE

Onda neka podnese sudu pismene izjave svjedoka primljene pod zakletvom. Vi sigurno znate
sudske propise, gospodine Hale./CHEEVERU/ Ispraznite ovu prostoriju.

GILES

Mi smo očajni. Čestiti građani Salema. Dolazimo ovamo već treći dan i neće da nas
saslušaju.

DANFORTH:

Ko dolazi?

GILES

Francis Nurse i ja. I Njegova je žena Rebecca jutros osuđena.

HATHORNE

Mislim da bismo ga trebali dati uhapsiti zbog klevete suda, ekselencijo.

81
 DANFORTH

/GILESU/: Podnesite pismenim putem žalbu i u određenom roku ja ću...

GILES

Ekselencijo, mi imamo vidljive dokaze, dokaze. Te su djevojke, klevetnice. Sve što su te

djevojke rekle, sve je to laž i kleveta.

DANFORTH

Šta?

GILES

Imamo dokaze za to. One vam lažu, vi ste prevareni.

DANFORTH/osupnuta ali ipak proučava Gilesa/

HATHORNE

To je vrijeđanje suda, ekselencijo, to je vrijeđanje suda.

DANFORTH

Mir gđo Hathorne. Gospodine Nurse, znate li vi ko sam ja?

GILES

Dakako da znam, i mislim da morate biti vrlo mudar sudac, kad ste ono što jeste.

DANFORTH

Znate li da je više od četiri stotine ljudi u zatvoru , i da sam ja potpisivala vlastoručno naloge
za njihovo hapšenje?

GILES

Ja...

DANFORTH

I da su tim istim potpisom sedamdeset i dvije osobe osuđene na smrt vješanjem.

GILES

Ekselencijo, nikada nisam mislio, da ću to morati reći tako uglednom sucu, ali vi ste
prevareni.

/s lijeve strane uđe Proctor i Mary Warren. Mary uđe oborenih očiju. Proctor je drži za lakat,
jer izgleda kao da će se Mary složiti na zemlju/
82
 PARRIS

/je osupnut kad je ugleda/: Mary Warren. / on pođe ravno do nje i unese joj se u lice/: Šta
radiš ovdje?

PROCTOR

/odgurne Parrisa od nje, izrazom ne grubim, ali čvrstog protivnika/: Ona želi govoriti s
Namjesnicom Guvernera.

DANFORTH

/je iznenađena. Obrati se Cheeeveru/: Niste li mi rekli, da Mary Warren leži bolesna u
krevetu.

CHEEVER

Bila je bolesna, kad sam došao prošle sedmice po nju, da je dovedem na sud, rekla mi je da je
bolesna.

GILES

Cijelu se sedmicu borila u duši, sada je došla, da vam kaže istinu o svemu ovome.

DANFORTH:

Ko je ovaj čovjek?

PROCTOR:

John Proctor, ekselencijo. Elizabeth Proctor je moja žena.

PARRIS:

Čuvajte se tog čovjeka, ekselencijo, taj čovjek donosi nesreću.

HALE

/uzbuđeno/: Morate saslušati tu djevojku, ona...

DANFORTH

/ samo ispruži ruku spram Halea, jer je Mary Warren vrlo zanima/: Mir. Šta nam želite reći,
Mary Warren?

/ Proctor je pogleda, ali ona ne može progovoriti ni riječi/

PROCTOR:

Ona nije nikada vidjela nikakve duhove.

83
 DANFORTH

/uznemireno i iznenađeno/: Nije vidjela duhove?

GILES

Nikada.

PROCTOR

/posegne u svoj kaput/: Potpisala je izjavu, ekselencijo...

DANFORTH

/smjesta upadne/: Ne, ne, ne primam nikakve izjave. /ona brzo ocijeni situaciju, obrati se
Proctoru/ Recite mi, gospodine Proctor, da li ste tu priču razglasili po selu?

PROCTOR:

Nismo.

PARRIS:

Došli su s namjerom da prevare sud, ekselencijo. Taj je čovjek...

DANFORTH

Molim vas, gospodine Parris. Da li vam je poznato, gospodine Proctor, da država smatra kao
temelj ovih istraga protiv vještica činjenicu, da kroz djecu progovaraju sama nebesa?

PROCTOR

To mi je poznato..

DANFORTH

/razmišlja posmatrajući napeto Proctora, onda se obrati Mary Warren/ : A vi Mary Warren,
kako ste došli do toga da potkazujete ljude da šalju na nas svoje duhove?

MARY

To je bila laž.

DANFORTH

Nisam čula šta ste rekli.

PROCTOR

Kaže da je to bila laž.

84
 HATHORNE

A ostale djevojke? I one su lagale?

MARY

Da.

PARRIS

/sav u znoju/: Ekselencijo, nećete valjda dopustiti da se takva podla laž proširi na javnoj
istrazi.

DANFORTH

Svakako da neću, ali zaprepastilo me što se taj čovjek usudio doći ovamo s takvom
izmišljotinom. A sada gospodine Proctor ,dopustite mi da nastavim. Ja potpuno shvatam da
ljubav može natjerati muža na svakave nesmotrene postupke samo da bi spasio svoju ženu.
Da li ste sigurni, gospodine,da su vaši dokazi istiniti?

PROCTOR

Jesam.

DANFORTH

I vi ste namjeravali dati svoju izjavu javno, pred građanstvom, na istrazi?

PROCTOR

Da namjeravao sam, s vašim dopuštenjem.

DANFORTH

A šta vas je gospodine ponukalo na takav postupak?

PROCTOR

Ja, - Htio bih osloboditi svoju ženu, ekselencijo.

DANFORTH

Ne vreba li u vašem srcu ili mislima neka prikrivena namjera , da zavedete u bludnju ovaj
sud?

PROCTOR

/s gotovo neprimjetnim mucanjem/: Ne.

85
 CHEEVER

/nakašljava se, probudivši se/: Ja...Ekselencijo.

DANFORTH

Gospodine Cheever.

CHEEVER

Smatram svojom dužnošću. / blago, Proctoru/: Ne možeš reći da nije istina, John.
/Danforth/: Kad smo došli po njegovu ženu, kleo je sud i poderao vaš nalog.

PARRIS

Sad ga imate.

DANFORTH

Je li to istina gospodine Hale?

HALE

Da, jeste.

PROCTOR

Bio sam uzbuđen,ekselencijo. Nisam znao šta radim.

DANFORTH

Gospodine Proctor. Jeste li u svakom pogledu kršćanin koji vjeruje u Bibliju?

PROCTOR

Jesam.

PARRIS

Kršćanin koji ne dolazi u crkvu više no jednom u mjesec dana.

DANFORTH

/suzdržano- radoznalo/: Ne dolazi u crkvu?!

PROCTOR

Ja- ja ne volim gospodina Parrisa. To nije tajna. Ali volim Boga.

86
 CHEEVER

Ore nedjeljom.

HATHORNE

Ore nedjeljom?

CHEEVER

/brani se/: To je svima poznato, John. Ja sam namještenik suda, ne mogu to zatajiti.

PROCTOR

Jedanput- ili dvaput, orao sam u nedjelju. Imam troje djece, a sve do lani moja je zemlja malo
rađala.

GILES

Našlo bi se i drugih kršćana koji oru nedjeljom, kad b i svi ljudi govorili istinu.

HALE

Ekselencijo, mislim da ne možete osuditi čovjeka samo na osnovu toga.

DANFORTH

Ja nikoga ne sudim. / ona i dalje posmatra Proctora koji pokušava izdržati njen pogled/ Reći
ću vam otovoreno gospodine- vidjela sam čudesa u ovoj sudnici. Vidjela sam kako su pred
mojim očima ljudi bili napadnuti od duhova, vidjela sam kako su bili ubodeni iglama i
probodeni bodežima. Do ovog časa nemam ni najmanjeg razloga da vjerujem da me djeca
varaju. Razumijete li šta mislim time reći?

PROCTOR

Ali ko nam kaže da je Rebbeca Nurse umorila sedmero djece poslavši na njih svoj duh. To
nam kažu samo djeca, a ovo dijete ovdje zaklet će vam se da je lagalo.

/DANFORTH razmišlja zatim dade znak Hathorne da dođe do nje, ova dođe sasvim blizu i
Danforth joj šapće nešto na uho/

HATHORNE

/ klimne glavom/:Da to je ona.

DANFORTH

Gospodine Proctor jutros mi je vaša žena pismeno poručila iz zatvora da se nalazi u drugom
stanju.

87
 PROCTOR

Moja žena u drugom stanju?

DANFORTH

Ne postoji nikakav znak da je to istina- dali smo je pregledati.

PROCTOR

Ali ako ona sama kaže da je u drugom stanju, onda to sigurno i jeste.Ta žena nikada ne laže.

DANFORTH

Ne laže?

PROCTOR

Nikada,ekselencijo, nikada.

DANFORTH

Mislili smo da je to prelagan izgovor a da mu povjerujemo. Bilo kako bilo, kada bih vam sada
rekla da ću pričekati još mjesec dana i ako se onda kod nje pojave znaci trudnoće da ću je
ostaviti na životu dok ne rodi, šta biste mi odgovorili na to./ Proctor šuti/: Gledajte, rekli ste
da vam je jedini cilj da spasite svoju ženu. Odustajete li od svoje optužbe?

PROCTOR

Ja mislim da ne mogu.

DANFORTH

/s gotovo neprimjetnim znakom okrutnosti u glasu/: Onda vaše namjere sežu mnogo dalje.

PARRIS

Došao je s namjerom da okleveta i prevari ovaj sud ekselencijo.

PROCTOR

To su mi prijatelji. Njihove su žene optužene...

DANFORTH

/ odjednom vrlo živo/: Ne osuđujem vaš postupak, gospodine. Spremna sam saslušati vaše
dokaze.

PROCTOR

Nisam došao s namjerom da prevarim sud. Ja samo...

88
 HATHORNE

Šta nam imate izjaviti gospodine Proctor? Molim vas budite jasni, iskreni i pošteni.

PROCTOR

/vadi iz džepa mnogo papira/: Ja nisam advokat i ...

HATHORNE

Ko ima čistu savjest ne treba advokata, nastavite.

PROCTOR

/pružajući Danforth list papira/: Molim vas pročitajte najprije ovo. To je neka vrsta
svjedodžbe. Ljudi koji su to potpisali izjavljuju svoje dobro mišljenje o Rebbeci, mojoj ženi i
Marthy Corey. /Danforth pogleda papir/

PARRIS

/da bi potpalio sarkazam kod Danforth/: Njihovo dobro mišljenje. / ali Danforth čita dalje, a u
Proctoru raste nada/

PROCTOR

To su sve farmeri na vlastitoj zemlji...Članovi crkvene zajednice. / delikatno želi istaći sljedeću
tačku/

DANFORTH

/bacivši pogled niz dugački papir/: Koliko imena ima ovdje?

GILES

Devedeset i jedno, Ekselencijo.

PARRIS

/znojeći se /: Sve bi ih trebalo pozvati pred sud.../ Danforth ga upitno pogleda/: I staviti pod
istagu.

GILES

/drhteći od bijesa/ : Dao sam im svoju riječ da im se neće ništa dogoditi ako ovo potpišu.

PARRIS

To je otvoreni napad na sud.

89
 HALE

/Parrisu pokušavajući se savladati/ : Zar svaka odbrana znači napad na sud? Zar ne smije
niko...

PARRIS

Svi koji su nedužni i svi oni koji vjeruju u Boga sretni su što se danas sudi u Salemu. / direktno
Danforth/: A ovim to nije drago. I mislim, da će i vas zanimati saznati od svakog pojedinog od
njih zašto je nezadovoljan s vama.

HATHORNE

Mislim da bi ti ljudi morali biti preslušani, ekselencijo.

DANFORTH

To ne mora značiti napad na sud, ali ipak...

GILES

To su sve ispravni kršćani ekselencijo.

DANFORTH

Onda se nemaju čega bojati. /uruči Cheeveru papir/: Gospodine Cheever, ispostavite pozive
za sve te osobe- istražni zatvor. /Proctoru/: Šta nam još želite saopštiti gospodine Proctor./
Giles još uvijek stoji,prestravljen je/ : Možete sjesti gospodine Corey.

GILES

Upropastio sam te ljude; ja sam im...

DANFORTH

Ne, niste nanijeli tim ljudima nikakvo zlo, ako im je savjest čista. Ali morate razumjeti,
gospodine, da se neko ili slaže s postupcima ovog suda, ili da mora biti smatran njegovim
neprijateljem, tu sredine nema. Živimo u vrlo oštrim, određenim vremenima.

GILES

John daj im moju izjavu.

PROCTOR:

/On preda Danforth još jedan papir /: To je izjava gospodina Coreya./Ona pogleda papir.
Sada dođe do nje Hathorne i čita s njom/

90
 HATHORNE

/sumnjičavo/: Koji je advokat to napisao, Corey?

GILES

Znate da nikada u životu nisam imao advokata, Hathorne.

DANFORTH

/pročitala je/: Vrlo dobar stil. Čestitam, gospodine Parris, ako se gospodin Putnam nalazi u
sudnici, dovedite ga ovamo, molim vas./ Hathorne uzme izjavu i pođe s njom do prozora.
Parris otiđe u sudnicu/: Vi niste išli u školu gospodine Corey?

GILES

/vrlo mu je drago to pitanje/: Jesam- u najbolju, ekselencijo. Bio sam trideset i tri puta u
svom životu pred sudom. I uvijek sam se žalio.

DANFORTH

Onda se razumijete dobro u posao.

GILES

Ne razumijem se ja u „ posao“; ja samo znam što je moje pravo i ja ću ga dobiti. Znate, vaš je
otac bio sudac u jednom mom slučaju- prij trideset i pet godina, ako se ne varam.

DANFORTH

Da?

GILES

Nikada vam nije o tome govorio?

DANFORTH

Nije, ne mogu se sjetiti.

GILES

Čudno, dao mi je, znate, devet funti odštete. Bio je pravedan sudac, vaš otac. Ah, evo ga.

DANFORTH

Gospodine Putnam, imam ovdje tužbu gospodina Coreya protiv vas. On tvrdi da ste svjesno
nagovorili svoju kćerku, da potkaže Georga Jacobsa, koji se nalazi u zatvoru zbog saradnje s
Nečastivim.

91
 PUTNAM

To je laž.

DANFORTH

/se obrati Gilesu/: Gospodin Putnam tvrdi da je vaša optužba laž. Šta kažete na to?

GILES

/bijesno, stisnutih pesnica/: Prdim na gospodina Putnama, eto šta kažem na to.

HATHORNE

Kakve dokaze imate u prilog svojoj optužbi gospodine?

GILES

Moji dokazi su tu. / Pokazujući na papir/: Dobio sam ih od jednog poštenog čovjeka, koji je
čuo šta je Putnam rekao onoga dana kad je njegova kćerka potkazala Jacobsove. Putnam je
izjavio da mu je time poklonila lijep komad zemlje.

HATHORNE

A ime tog čovjeka?

GILES

Kakvo ime?

HATHORNE

Ime čovjeka, koji vam je dao podatke.

GILES

/oklijeva a onda kaže/ : Čemu? Ne mogu vam reći njegovo ime.

HATHORNE

Zašto?

GILES

/oklijeva, a onda provali/: Vi znate vrlo dobro zašto. Bacili biste ga u tamnicu, da vam kažem
njegovo ime.

HATHORNE

To je kleveta i obmana suda, ekselencijo.

92
 DANFORTH

Uvjerena sam da ćete nam reći to ime.

GILES

Ničije ime vam ja neću reći. Jednom sam vam spomenuo ime svoje žene i znam, da ću se za
to peći u paklu. Od sad šutim kao zaliven.

DANFORTH

U tom slučaju ne preostaje drugo, nego da vas dam zatvoriti zbog obmane i klevete suda.

GILES

Ovo nije rasprava, nego obični razgovor. Ne možete me baciti u tamnicu zbog klevete
jednog običnog razgovora.

DANFORTH

Oho, vi ste pravi pravcati advokat. Želite li da proglasim ovo ovdje punopravnim zasjedanjem
suda ili želite odgovarati na moja pitanja?

GILES

/mucajući/: Ne mogu vam odati to ime,ekselencijo, ne mogu.

DANFORTH

Vi ste stara budala. Gospodine Cheever, počnite pisati zapisnik. Sud je počeo zasjedati.
Gospodine Corey, pitam vas...

PROCTOR

/prekinuvši ga /: Ekselencijo- saznao je tu priču u povjerenju i mora držati tajnu.

PARRIS

Đavolji papci lijepe se na tim tajnama./ Danforth/

HATHORNE

Mislim da moramo prodrijeti u tu tajnu.

DANFORTH

/ Gilesu/: Ako onaj koji vam je to rekao, govori istinu, neka slobodno dođe ovamo kao
pošten čovjek. Ali ako se krije u anonimnosti, moramo saznati zašto.

93
 HALE

Ne možemo više zatvarati oči. u ovoj se zemlji ljudi strašno boje našeg suda... u ovoj zemlji
vlada strah.

DANFORTH

/sada je srdita/ : Ne dolazite mi sa strahom koji vlada u ovoj zemlji. U ovoj zemlji vlada strah
zato što se digla zavjera- zavjera protiv Kristove vjere.

HALE

Ali ne znači da svako ko je optužen mora biti član te zavjere.

DANFORTH

Onaj koji nije pokvaren ne treba se bojati ovoga suda, gospodine Hale. Ko nije
pokvaren./Gilesu/ : Vi ste uhapšeni zbog obmane i klevete ovoga suda. /Giles navali na
Putnama/

PROCTOR

/skoči i uhvati ga /: Nemoj Giles.

GILES

/preko Proctorovog ramena Putnamu/: Prerezat ću ti grkljan, Putname, ubit ću te.

PROCTOR

/ prisilivši ga da sjedne/: Umiri se Giles, umiri se. / Pustivši ga /: Dokazat ćemo sami. Sada
moramo. /on se okrene ka Danforth/

GILES

Ne izusti više ni riječ, John. /Pokazujući na Danforth/: Ta se samo igra s tobom. Vidiš da joj je
samo stalo do toga da nas sve povješa./ Mary zajeca/

DANFORTH

Taj je sud zakonit, gospodine, i sudi po zakonu. Ne budite drski.

PROCTOR

Oprostite mu ekselencijo. Umiri se Giles, sada ćemo sve dokazati. / podigne Mary bradu/: Ne
plači Mary, sjeti se anđela i onoga što je rekao dječaku. Drži se toga i ne boj se, to je čvrst
oslonac, kao pećina./ Mary se umiri. On izvuče jedan list papira i obrati se Danforth/ : Ovo je
izjava Mary Warren. Molio bih vas da se sjetite, dok budtet ovo čitali, da je ona do prije dvije

94
 sedmice bila ista kao što su ona djeca i danas./ On govori razumno, savladavajući strah,
mržnju i tjeskobu/: Vidjeli ste je gdje viče kao luda. Znate kako je zapomagala i jecala...

HATHORNE

Sve nam je to poznato.

PROCTOR

Da. Sada se kune, da nikada nije vidjela Sotonu, ni bilo kakav duh, ni u snu ni na javi, kojeg bi
Sotona poslao na nju. I izjavljuje da su njezine prijateljice lagale i da i sada lažu. / Proctor
pođe, da preda Danforth izjavu, Hale pristupi Danforth/

HALE

/silno je uzbuđen, drhće/: Ekselencijo, samo čas.Mislim da je to srž same stvari.

DANFORTH

Sigurno.

HALE

Ne mogu za njega reći da je pošten čovjek, premalo ga poznajem. Ali po svim pravilima, tako
teško pravno pitanje ne može biti zastupano od strane jednog običnog farmera. Tako vam
Boga, ne tjerajte tu stvar dalje, pošaljite ga kući i neka se vrati sa advokatom...

DANFORTH

/strpljivo/: Gledajte, gospodine Hale...

HALE

Ekselencijo, potpisao sam sedamdeset i dvije smrtne presude. Ja sam službenik božiji, ja se
ne osuđujem oduzeti nekome život, bez očitih dokaza, tako očitih da je isključen svaki, pa i
najmanji tračak sumnje.

DANFORTH

Gospodine Hale sigurno ne sumnjate u moju pravednost.

HALE

Jutros sam potpisao smrtnu presudu Rebbeci Nurse, i kažem vam otvoreno, još i sad mi ruke
drhte kao da su ranjene. Zaklinjem vas ekselencijo, ova stvar zahtijeva prisutnost advokata.

95
 DANFORTH

Gospodine Hale, vjerujte mi, čovjek tako ogromnog znanja kao što ste vi,ne bi smio biti tako
smušen. Ne bi se smio dati tako lako prevariti. Nadam se da mi nećete zamjeriti. Provela sam
trideset dvije godine na advokatskoj pozornici, i kažem vam, ja sam bila zbunjena da moram
braniti te ljude. Pazite sada / Proctoru i ostalima/: Ili molim sve ostale, da učine to isto. Kakav
je postupak odbrane u slučaju običnog zločina. Pozovu se svjedoci da dokažu nedužnost
optuženoga ali vještičije čaranje je ipso facta po samoj prirodi stvari, nevidljiv zločin, nije li
tako. Prema tome, ko može u takvom slučaju biti vjerodostojan svjedok. Vještica i žrtva, i
niko drugi. No, možemo li se nadati da će vještica optužiti samu sebe? Ne možemo. Slažete
se? Prema tome moramo se osloniti na njenu žrtvu. Žrtva je progovorila i dala nam dokaze.
Djeca su nam dala nepobitne dokaze.

HALE

Ali ovo dijete tvrdi da djevojke nisu govorile istinu, a ako to nisu, onda ...

DANFORTH

To upravo želim istražiti. Šta još možete od mene tražiti? Osim ako sumnjate u moju
iskrenost i poštenje...

HALE

/potučen/: Dakako da ne sumnjam ekselencijo. Razmotrite dakle tu stvar.

DANFORTH

A vi ne uzimajte previše sve to k srcu i umirite se. Njezinu izjavu, gospodine Proctor./Proctor
joj preda. Hathorne ustane, dođe do Danforth i počne čitati. Paris dođe s druge strane
Danforth . Danforth pogleda Proctora, onda počne čitati. Hale ustane i nađe sebi mjesto uz
sudiju. I on čita. Proctor značajno pogleda Gilesa. Cheever mirno čeka kao pokorni, revnosni
činovnik..Mary zajeca. Proctor je umirujućom gestom zaustavi. Danforth sada podigne
pogled. Ustane, izvadi rubac i obriše nos. Ostali, ostanu na mjestu dok ona u mislima pođe
do prozora/

PARRIS

/ne može izdržati svoj bijes i strah/: Ako smijem pitati...

DANFORTH

/ sada prvi put očito provali njegov prezir prema Parrisu/ : Gospodine Parris molim vas šutite.
/ Ona stoji šutke i gleda kroz prozor. Nakon što je odlučila kako će dalje postupati/
Gospodine Cheever pođite u sudnicu i doveti ovamo djecu./ Cheever ustane i izađe.

96
Danforth se obrati Mary/: Mary Warren kako je došlo kod vas do takvog preokreta. Da li vam
je gospodin Proctor nečim prijetio ili prisilio vas da date ovakvu izjavu?

MARY

Nije ekselencijo.

DANFORTH

Da li vam je inače kada prijetio?

MARY

/ tiše i slabije/: Nije.

DANFORTH

/osjeti slabost u njezinom glasu/: Da li vam se prijetilo?

MARY

Nije.

DANFORTH

To znači da sada priznajete da ste u istrazi okorjelo lagali jer vam je bilo poznato da će oni
ljudi na osnovu vaših iskaza biti obješeni./Ona ne odgovara/: Odgovorite mi?

MARY

/gotovo nečujno/: Lagala sam.

DANFORTH

Sada govorite istinu?

MARY:

Da.

DANFORTH

/ savladavajući se/:Pazite šta ću vam reći- ili lažete sada ili ste lagali u istrazi. A u oba ste
slučaja krivokletnica, a to je zločin zbog kojeg ćete biti bačeni u tamnicu. Ne možete tako
olako izjaviti da ste lagali Mary. Da li ste svjesni toga?

MARY

97
 Više ne mogu lagati. Bog je sa mnom, Bog je sa mnom./ Ali na tu pomisao ona zajeca, a na
desnoj strani se otvore vrata u uđu Suzana Valcot, Marcy Lewis, i napokon Abigail. Cheever
pristupi Danforthu.

CHEEVER

Ruth Putnam ni ostala djeca nisu u sudnici.

DANFORTH

I ova će nam biti dovoljna. Sjedite djeco. /U tišini sjedaju/: Vaša prijateljica, Mary Warren
dala nam je jednu izjavu. U njoj se ona kune da nije nikada vidjela bilo kakve duhove ni
prikaze, ni bilo kakvo znamenje Nečastivog. Isto tako ona tvrdi da ni od vas niko nije vidio
nešto slično tim stvarima. /mala pauza/: Pazite djeco, ovo je zakonit sud, zakon koji se
temelji na Bibliji, a Biblija pisana riječima i rukom Svemogućeg Gospodina Boga našega
zabranjuje djelatnost vještičijeg čaranja i propisuje za takav prekršaj kaznu smrti. Ali isto
tako, djeco moja, zakon i Biblija najstrožije osuđuju sve krivokletnike. / mala pauza/:
Gledajte, Iako je moguće da je Sotona zagospodario dušom Mary Warren i da ju je poslao
ovamo da razbije naše svete namjere. Ako je to tako njezin će vrat zbog toga biti slomljen.
No, govori li istinu molim vas zbacite sa sebe laž i priznajte da ste nas varale jer brzo
priznanje ubrojit će vam se kao olakšavajuća okolnost/ pauza/: Abigail Williams ustanite./
Abigail polako ustane/: Ima li u svemu ovome istine?

ABIGAIL

Ni truna ekselencijo.

DANFORTH

/ razmišlja, zatim oštro pogleda Mary pa Abigail/: Djeco, morat ćemo duboko i oštro zaviriti u
vaše duše dok ne bude dokazano vaše poštenje. Da li koja od vas želi odmah sada promijeniti
svoje mišljenje ili me prisiljavate da pristupim vrlo strogom ispitivanju?

ABIGAIL

Ja nemam šta mijenjati. Ona laže.

HATHORNE

/ Mary/:

I vi ostajete i dalje kod svoje izjave?

MARY

/ tiho i bojažljivo/: Da.

98
 DANFORTH

/okrene se prema Abigail/: U kući gospodina Proctora pronađena je jedna lutka probodena
iglom. Mary Warren tvrdi da ste vi sjedili uz nju u sudnici dok je šila tu lutku i da ste to vidjeli.
Šta imate kazati na to?

ABIGAIL

/s malim izrazom indignacije/: Da je sve to laž ekselencijo.

HATHORNE

/Nakon male pauze/: Dok ste bili u službi kod gospodina Proctora da li ste vidjeli u kući kakvu
lutku?

ABIGAIL

Gospođa Proctor uvijek je držala u kući lutke

PROCTOR:

Ekselencijo, moja žena nikada nije imala lutaka u kući. Mary Warren je priznala da je to bila
njena lutka.

CHEEVER:

Ekselencijo. Kad sam u onoj kući govorio s gospođom Proctor rekla mi je da nikada nije imala
lutaka ali je rekla da ih je imala dok je još bila djevojčica.

PROCTOR:

Ovih petnaest godina sigurno više nije bila djevojčica.

HATHORNE

Ali lutka je mogla biti u kući petnaest godina.

PROCTOR

Mogla je biti, da je ikada bila, ali Mary Warren se kune da nikada nije vidjela lutke u mojoj
kući, ni ona ni bilo ko drugi.

PARRIS

Kao da te lutke sakrivene tako da ih niko nije mogao vidjeti.

PROCTOR

/ bijesno/: Mogao je biti sakriven u mojoj kući zmaj sa pet glava, ali niko ga nikad nije vidio.

99
 PARRIS

Mi smo se ovdje sastali ekselencijo da otkrijemo upravo ono što niko nikad nije vidio.

DANFORTH

Vi optužujete Abigail Williams za hladnokrvno i promišljeno ubistvo. Da li ste svjesni toga?

PROCTOR

Jesam, uvjeren sam da je spremala ubistvo.

DANFORTH

( pokazujući na Abigail, ne može vjerovati u to): I to dijete da namjerava ubiti vašu ženu?

PROCTOR

Ona nije dijete.Čujte me, pred cijelom crkvenom zajednicom bila je ove godine dva puta
izbačena iz ove vijećnice zbog smijeha i nedoličnog ponašanja za vrijeme molitve.

DANFORTH

( nagne se i okrene prema Abigail): Šta to znači? Smijeh za vrijeme...

PARRIS

Ekselencijo, u to je vrijeme bila pod vlašću Titube, ali sada je ćudoredna.

GILES

Da, sada je ćudoredna i vješa poštene ljude.

DANFORTH

Mir.

HATHORNE

Stvar je potpuno jasna. On je optužuje zbog predumišljaja ubojstva.

DANFORTH

Da. ( On na čas proučava Abigail, a zatim nastavi) Nastavite gospodine Proctor.

PROCTOR

Mary, reci sada kako ste plesali u šumi.

100
 PARRIS

( smjesta upadne): Ekselencijo, od kada sam došao u Salem, taj čovjek stalno blati moje ime.
On...

DANFORTH

Samo čas gospodine( Mary, tamno i iznenađeno ) Šta znači da ste plesali?

MARY

Ja ...( Ona pogleda Abigail koja je probada nemilosrdnim pogledom. Zatim se obrati
preklinjući Proctora) Gospodine Proctor...

PROCTOR

(Nastavivši jasno i glasno) : Abigail je odvodila djevojke u šumu ekselencijo i tamo su plesale
gole...

PARRIS

Ekselencijo to je...

PROCTOR

(Uleti): Gospodin Parris ih je lično zatekao usred noći. Eto kakvo je ona dijete.

DANFORTH

(Sve joj se to čini kao strašno snoviđenje, i ona se obrati Parrisu) : Gospodine Parris...

PARRIS

Mogu samo reći to, da nisam zatekao ni jednu od njih golu, a taj je čovjek...

DANFORTH

Ali ste ih zatekli gdje plešu u šumi.(očiju uprtih u Parrisa)

HALE

Ekselencijo, kada sam stigao ovamo iz Beverlija gospodin Parris mi je rekao to isto.

DANFORTH

Priznajete li gospodine Parris?

PARRIS

Da, ali nisam vidio da je i jedna od njih bila gola .

101
 HATHORNE

Ali plesale jesu.

PARRIS

( protiv volje): Da.

DANFORTH

(pogleda Abigail sasvim drugim pogledom)

HATHORNE:

Ekselencijo, dopustite mi da nastavim. (ona pokaže na Mary)

DANFORTH

(sa osjećajem gađenja i muke): Izvolite nastaviti.

HATHORNE

Ti kažeš Mary da nisi nikada vidjela nikakve duhove koji bi bili zgroženi ili opsjednuti
Nečastivim. Ili nekim od njegovih pomoćnika?

MARY

( sasvim tiho): Nisam.

HATHORNE

(s izrazom pobjednice): A ipak kad si bila suočena s ljudima optuženim zbog vještičijeg
čaranja, padala bi u besvjesno stanje i govorila da su to njihove duše izašle iz njihovih tijela i
ranile te...

MARY

To je bila obmana gospođo.

HATHORNE

Ne čujem vas.

MARY

Obmana.

PARRIS

Ali postalo ti je hladno zar ne . Ja sam te svojeručno nekoliko puta podigla s poda i brada ti je
bila hladna kao led. Ekselencijo i vi ste...
102
 HATHORNE

Da, opazila sam to više puta.

PROCTOR

Ona se samo pretvarala da pada u nesvijest. Sve se one znaju izvrsno pretvarati.

HATHORNE

To znači da bi se mogla i sada pretvarati i pasti u nesvijest.

PROCTOR

Sada?

PARRIS

Zašto ne. Sada nema nikakvih duhova koji bi je napadali. Jer niko u ovoj sobi nije optužen
zbog čaranja. Prema tome neka joj sada postane hladno, neka se onda pretvara da je
napadnuta, i neka padne u nesvijest. (obrati se Mary Warren) Padni u nesvijest.

MARY

U nesvijest?

PARRIS

Da, padni u nesvijest, pokaži kako si se to pretvarala na sudu toliko puta.

MARY

(gledajući Proctora): Ja sada ne mogu pasti u nesvijest gospodine.

PROCTOR

(osjeća opasnost, mirno): Zar ne možeš glumiti da padaš u nesvijest?

MARY

Ja ...

(gleda okolo kao da traži motiv zbog kojeg bi mogla past u nesvijest)

MARY

Sada to ne osjećam, ja...

HATHORNE

Zašto, šta vam sada nedostaje?

103
 MARY

Ja ... ne mogu reći, ja...

PARRIS

Dokaži nam da možeš pasti u nesvijest svojom vlastitom voljom. Kao što tvrdiš u ovom
iskazu.

MARY

( bulji i traži za to emociju, a zatim zaniječe klimajući glavom) : Ne, ne mogu to učiniti.

PARRIS

Dakle, ipak ćeš priznati razlog što si padala u nesvijest bili su duhovi koji su te napadali.

MARY

Ne gospodine nisu, ja...

PARRIS

Ekselencijo, to je trik kojim želi obmanuti sud.

MARY

To nije nikakav trik. ( zastane ) Padala sam u nesvijest jer... Jer sam mislila da vidim duhove.

HATHORNE

Mislili ste da vidite duhove?

MARY

Ali nisam ih vidjela.

HATHORNE

Kako si mogla misliti da ih vidiš ako ih nisi vidjela?

MARY

Ne znam reći kako ali tako je. Čula sam kako ostale djevojke jauču i zavijaju. A vi, vi
ekselencijo, vi kao da ste im povjerovali pa sam ... U početku je to bila samo igra, ali onda su
svi počeli vikati da vide duhove, samo duhove. I kunem vam se, ja sam takođe mislila da ih
vidm. Ali uistinu ih nisam vidjela. ( Danforth je proučava)

104
 PARRIS

( smiješeći se, ali nervozno jer se čini kao da je Danforth impresionirana onim što je rekla
Mary Warren): Vaša se Ekselencija sigurno nije dala uhvatiti u tu prostu laž.

DANFORTH

( srdito se obrati Abigail): Abigail. Zaklinjem te pogledaj sada duboko u svoje srce i reci mi..
Možda su dijete, duhovi, koje si ti vidjela bili takođe samo plod tvoje mašte , neka varka koja
ti je najednom sinula u glavi...

ABIGAIL

Da, da, ekselencijo to- to je važno, o tome se upravo radi.

DANFORTH

Dijete, razmisli dobro...

ABIGAIL

Bila sam napadnuta, i ranjena. Vidjela sam kako krvarim. Gotovo da sam bila umorena
svakoga dana, jer sam vršila svoju dužnost i izdavala ortaka Nečastivog... i sada mi je to
nagrada. Da me zlostavljaju, okrivljuju kao lažljivicu, da me ispituju kao...

DANFORTH

( blaže): Dijete, ja te ne zlostavljam...

ABIGAIL

( s otvorenom prijetnjom): Čuvajte se vi, gospođo Danforth. Zar mislite da ste toliko moćni,
da paklene sile ne mogu pomutiti i vaš razum. Čuvajte se. Ima... ( odjednom se njezin izraz
promijeni. Ona više ne optužuje, nego je prestravljena. Zuri u zrak iznad sebe)

DANFORTH

( sa strahom i razumijevanjem): Šta je dijete?

ABIGAIL

( gledajući gore uzrak i obujmujući se rukama kao da joj je odjednom hladno): Ne znam, ne
znam. Vjetar, zapuhao je hladan vjetar. ( Njezin se pogled zaustavi na Mary Warren)

MARY

( u užasu moleći): Abby.

105
 MERCY LEWIS

(s grozom): Ekselencijo, smrzavam se.

PROCTOR

Pretvaraju se.

HATHORNE

( dodirnuvši ruku Abigail): Hladna je, pipnite je.

MERCY LEWIS

( cvokotajući): Mary, zar si ti poslala tu tamu na moje oči.

MARY

Gospode Bože, spasi me.

MERCY LEWIS:

Hladno mi je, hladno mi je.

ABIGAIL

( vidljivo drhčući): Vjetar, hladan vjetar.

MARY:

Abby ne čini to.

DANFORTH

( takođe potpala pod hipnozu Abigail): Mary Warren zar si je ti začarala?Tebi govorim, jesi li
ti poslala svoj duh na nju?

( Histeričnim krikom Mary Warren hoće pobjeći. Proctor je uhvati)

MARY

( kao da će se sad ugušiti): Pustite me da odem, gospodine Proctor. Ne mogu, ne mogu.

ABIGAIL

( vičući u nebo): Oh, Oče nebeski, skini tu tamu paklenu.

( Bez oklijevanja i bez ikakve opomene Proctor se baci na Abigail i uhvativši je za kosu baci je
na zemlju. Ona od bola jauče. Danforth viče.)

106
 DANFORTH

Šta to radite?

HATHORNE

Pusti je.

PARRIS

Pusti je.

( Iz svega toga jasno se čuje Proctorov glas)

PROCTOR

Kako se usuđuješ zazivati Nebesa. Kurvo. Kurvo.

CHEEVER

( otrgne Proctora od Abigail): John.

DANFORTH

Čovječe. Čovječe, šta to radite...

PROCTOR

( bez daha i s užasnim bolom i mukom): To je kurva.

DANFORTH

( kao ošinuta gromom): To je strašna optužba.

ABIGAIL:

On laže; to je laž.

PROCTOR

( drhčući kao da mu se cijeli život srušio): Imao sam je ekselencijo. Imao sam je.

DANFORTH

Vi,-- vi ste bludnik?

GILES

John, kako možeš izreći takvu...

107
 HATHORNE

Kada? Gdje?

PROCTOR

( glas kao da će mu pući, a sram postaje sve veći): Na pravom mjestu- u štali. I to je bila
posljednja noć moje sreće prije osam mjeseci. Podavala mi se u mojoj vlastitoj kući,
gospođo. ( mora stisnuti zube da ne zaplače) Čovjek misli da Bog spava, ali Bog sve vidi,
gospodine, zaklinjem vas, pogledajte ko je ona. Moja žena, moja dobra žena, ulovila je tu
djevojku kratko vrijeme iza toga, gospodine, i izbacila je na cestu. A ona,takva kakva jeste,
krpa taštine... ( ne može dalje): Ekselencijo, oprostite mi, oprostite mi.( ljuti se sam na sebe i
na čas se okrene od Namjesnice Guvernera. A onda kao da hoće izreći ono posljednje) Htjela
bi sa mnom plesati na grobu moje žene. I dobro je smislila, jer ja sam bio s njom nekoć
nježan. Neka mi Bog oprosti, griješio sam bludan, a u želji postoji obećanje. Ali to je osveta
kurve i vi to morate uvidjeti, predao sam vam se potpuno u ruke. Znam da ćete sada to
uviđati.

DANFORTH

( blijeda, okrene se k Abigail): Poričete li sve to?

ABIGAIL

Ako moram na to odgovoriti, smjesta ću otići i neću se više vratiti.(Danforth je neodlučna)

PROCTOR

Stavio sam svoju čast na veliko zvono. Mom je poštenju odzvonilo- vjerujte mi ekselencijo.
Moja je žena nedužna, osim što je upoznala kurvu, kad je ovu ugledala.

ABIGAIL

/priđe Danforth/: Kako me to gledate? /Danforth ne može govoriti/ Neću da me tako

gledate. /ona se okrene i pođe prema vratima/

DANFORTH

Ostat ćete tu gdje jeste. (Vatrenih očiju ona se vrati korak natrag) : Gospodine Parris otiđite u
sudnicu i dovedite gospođu Proctor.

PARRIS

(protusloveći): Ekselencijo, to je sve...

108
 DANFORTH

( oštro Parrisu): Dovedite je. I da joj niste rekli ni riječi o čemu je bilo ovdje govora. I
pokucajte prije nego što opet uđete u ovu prostoriju. ( Parris izađe)Sada ćemo doprijeti do
dna toga mulja. ( Proctoru) Kažete, da je vaša žena poštena žena.

PROCTOR

Cijelog svog života, nije izrekla ni jednu laž. Ima ih koje ne mogu pjevati, ima ih koje ne mogu
plakati- moja žena ne može lagati. Skupo sam platio da to naučim.

DANFORTH

I kad je izbacila tu djevojku iz svoje kuće, izbacila ju je zbog bluda?

PROCTOR

Da.

DANFORTH

I znala je da je bludnica?

PROCTOR

Da, znala je da je bludnica.

DANFORTH

Dobro. (Abigail) Ako mi kaže, dijete, da te je izbacila zbog bluda neka se bog smiluje tvojoj
duši. ( Čuje se kucanje na vratima, ona poviče spram vrata) Čekajte. ( Abigail) Okrenite se.
Okrenite se.( Proctoru) I vi. (Oboje se okrenu leđima, Abigail uvrijeđeno polako) A sada da se
ni jedno od vas nije okrenulo gospođi Proctor. Niko u ovoj sobi da nije progovorio ni riječi, ni
dao bilo čime kakav znak. (Ona se okrene vratima i poviče) Dovedite je. ( Vrata se otvore.
Elizabeth uđe s Parrisom. Parris je ostavi samu. Ona stoji i gleda Proctora) Gospodine
Cheever, vodite tačno zapisnik. Jeste li spremni.

CHEEVER:

Da,ekselencijo.

DANFORTH

Dođite ovamo, ženo. (Elizabeth dođe k njoj, gledajući u Proctorova leđa) Gledajte samo u
mene, ne u svog supruga. Samo u moje oči.

ELIZABETH

( tiho): Dobro.

109
 DANFORTH

Saznali smo, da ste u svoje vrijeme otpustili vašu služavku, Abigail Williams.

ELIZABETH:

To je istina.

DANFORTH

Zašto ste je otpustili? ( Mala pauza. Elizabeth pokuša pogledati Proctora) : Gledajte samo u
moje oči, a ne u svoga supruga. Vi imate odgovor u svojoj glavi i ne trebate ničiju pomoć.
Zašto ste otpustili Abigail Williams?

ELIZABETH

( Ne zna šta da odgovori, osjećajući nešto, vlaži usnice da bi dobila na vremenu): Nisam-
nisam bila zadovoljna s njom ( pauza): Ni moj muž.

DANFORTH:

Zašto niste bili zadovoljni s njom?

ELIZABETH

Jer je bila... ( pogleda u Proctora da bi saznala šta mora reći)

DANFORTH

Ženo, gledajte samo u mene. ( Elizabeth to učini) Je li bila neuredna? Lijena? Šta je skrivila?

ELIZABETH

Ja ...u to sam vrijeme bila bolesna. Ja ...moj muž je dobar i ispravan čovjek. Nikada se ne
opija kao mnogi drugi, ne trati vrijeme kockanjem, uvijek radi. Ali dok sam bila bolesna, -
razumijete, bila sam nakon poroda dugo bolesna i činilo mi se kao da se moj muž odljubio od
mene,- da me napušta. A ta djevojka...( ona se okrene Abigail)

DANFORTH

Gledajte mene.

ELIZABETH

Da. Abigail Williams...( ona stane)

DANFORTH

Šta je s Abigail Williams?

110
 ELIZABETH

Pomislila sam da mu se ona sviđa. I tako sam jedne noći izgubila pamet, i izbacila je na cestu.

DANFORTH

A – vaš suprug se odljubio od vas?

ELIZABETH

( u groznoj muci): Moj muž- moj muž je pošten čovjek.

DANFORTH

Dakle, nije vas prevario?

ELIZABETH

( opet okreće glavu prema Proctoru): On...

DANFORTH

( ispruži ruku i uhvati je za lice): Gledajte u mene. Da li znate je li John Proctor ikada počinio
zločin preljube?( u krizi neodlučnosti ona ne može odgovoriti) Odgovorite na moje pitanje.
Da li je vaš suprug bludnik?

ELIZABETH

Nije

DANFORTH

Odvedite je.

PROCTOR

Elizabeth, reci istinu.

DANFORTH

Rekla je. Odvedite je.

PROCTOR

( provali): Elizabeth, priznao sam.

ELIZABETH

O Bože. ( vrata se za njom zatvore)

111
 PROCTOR

Htjela je spasiti moje ime.

HALE

Ekselencijo, to je sasvim prirodna laž; zaklinjem vas prekinite to, prije nego što bude još neko
osuđen. Ne mogu više na sve to šutjeti- lična osveta govori kroz ova priznanja. Od početka
vjerovao sam tom čovjeku. I tako mi vjere u Boga i sada mu vjerujem i molim vas pozovite
natrag tu ženu prije nego...

DANFORTH

Ona nije ništa rekla o bludu i ovaj čovjek je lagao.

HALE:

Ja mu vjerujem. ( pokazujući na Abigail) Uvijek sam imao utisak da ta djevojka laže. Ona je...

ABIGAIL

(uz nadzemaljski, užasan, divlji krik pogleda u strop): Nećeš. Odlazi. Odlazi.

HATHORNE

Šta je, dijete.( ali Abigail u strahu podigne oči i kao svetom stravom obasjano lice k stropu-
ostale djevojke učine to isto, a napokon to učine: Hathorne, Hale, Putnam i Danforth) Šta je.
( ona spusti pogled sa stropa i zaista se boji, glas joj je napet) Dijete. ( Abigail je
preobražena, kao i sve ostale djevojke. Ona stenje otvorenih usta zureći u strop) Djeco.
Zašto?

MERCY LEWIS

( pokazujući rukom): Na gredi. Iza dasaka.

DANFORTH

( pogledavši gore): Gdje?

ABIGAIL

Zašto?( ona guta slinu)Zašto si došla žuta ptico?

PROCTOR

( Haleu): Vidite li vi ikakvu pticu?

DANFORTH

Mir.

112
 ABIGAIL

( stropu, razgovara potpuno prirodno s pticom kao da je želi nagovoriti da je ne napadne):

Bog mi je stvorio lice, ne smiješ unakaziti moje lice. Zavist je smrtni grijeh Mary.

MARY

( skoči na noge i s užasom je zaklinje): Abby.

ABIGAIL

( ne da se smesti i dalje govori s pticom): Oh, Mary, to je paklena vještina tako mijenjati svoj
lik. Ne, ne mogu, ne mogu šutjeti. Ja vršim božje djelo.

MARY

Abby ja sam ovdje.

PROCTOR

( lud od bijesa): One se pretvaraju, gospođo Danforth.

ABIGAIL

( ustukne korak kao da se boji da će ovaj čas „ ptica“ sletjeti): Oh, zaklinjem te Mary. Ne
silazi.

MARCY LEWIS

Panđe, ispružila je panđe.

PROCTOR

Lažete, lažete.

ABIGAIL

( još uvijek uzmičući i još uvijek s uprtim pogledom u strop): Mary, nemoj me raniti,
zaklinjem te.

MARY

(Danforth): Ja joj ništa ne radim.

DANFORTH

(Mary Warren): Zašto joj se to priviđa?

MARY

Ništa joj se ne priviđa.

113
 ABIGAIL

( zureći pred sebe kao hipnotizirana i oponašajući tačno i vjerno intonaciju krika Mary
Warren):Ništa joj se ne priviđa.

MARY

( moleći): Abby, ne smiješ.

ABIGAIL I MERCY LEWIS

(preobražene): Abby, ne smiješ.

MARY

(djevojkama): Ja sam tu, ja sam tu.

DJEVOJKE:

Ja sam tu, ja sam tu.

DANFORTH

(užasnuta): Mary Warren. Skini urok s njih.

MARY

Gospođo Danforth.

DANFORTH

(postaje histerična): Zašto ponavljaju tvoje riječi?

PROCTOR

Dajte mi bič- zaustavit ću ih.

MARY

Samo se šale. Ona...

DJEVOJKE

Samo se šale.

MARY

( okrene se svima njima i histerično udari nogom o pod): Abby, prestani.

114
 DJEVOJKE

( udarajući nogom o pod): Abby, prestani.

MARY

Prestani.

DJEVOJKE

Prestani.

MARY

( kriknuvši iz dna duše i dignuvši pesnice): Prestani.

DJEVOJKE

( dignuvši pesnice): Prestani.

PROCTOR

Varaju vas gospođo.

HATHORNE

Zašto si promijenila svoje stanovište u ove dvije sedmice? Vidjela si Nečastivog, nije li tako?

HALE

( pokazujući na Abigail i na ostale djevojke): Ne vjerujte im.

MARY

Ja...

PROCTOR

( osjećajući da ona popušta): Mary, Božje prokletstvo stiže sve lažljivice.

HATHORNE

( govori u nju): Vidjela si Nečastivog, sklopila si savez s Luciferom.

PROCTOR

Božje prokletstvo stiže sve lažljivice Mary.

MARY

( promrmlja nešto nerazumljivo, zureći u Abigail, koja i dalje pazi na „ pticu“ na stropu)

115
 HATHORNE

Ne čujem te. Šta kažeš?

MARY

( opet promrmlja nešto nerazumljivo)

DANFORTH

( Ona je surovo okrene k sebi ) Znaš li ti ko sam ja? Ili ćeš priznati ili ćeš visjeti.

PROCTOR

Mary, sjeti se arhanđela Rafaela-čini ono što je dobro...

ABIGAIL

( pokazujući na strop): Krila. Širi krila. Mary, molim te,nemoj, nemoj...

HALE

Ja ne vidim ništa, Presvijetli.

HATHORNE

Priznaješ li svoju moć? ( ona joj se unijela u lice) Govori.

ABIGAIL

Sada će sletjeti. Ide po gredi.

HATHORNE

Govori.

MARY

( zureći u užasu): Ne mogu.

DJEVOJKE

Ne mogu.

PARRIS

Pobijedi Nečastivog. Pogledaj mi u lice. Spazi ga. Mi ćemo te danas spasiti Mary, ne boj se i...

116
 ABIGAIL

Gledajte. Ona silazi...( ona pojuri k zidu zajedno s ostalim djevojkama, štiteći oči. A onda, kao
da ga satjeraju u škripac, užasno kriknu i Mary kao da ju je to zarazilo, takođe krikne. Pomalo
se Abigail i ostale djevojke odmaknu dok mary ne ostane tamo sama, zureći u „pticu“. Ludo
jecajući i vičući. Svi je gledaju, užasnuti zbog toga što je sada očito da ona ima napadaj)

PROCTOR

( skoči do nje): Mary, reci guvernerki šta su one. ( on još nije uspio progovoriti ni prvu riječ
kad...)

MARY

( ugledavši ga, skoči na noge i stravično poviče): Ne diraj me, - ne diraj me. ( Djevojke se
zaustave na vratima)

PROCTOR

( začuđen): Mary.

MARY

( pokazujući na Proctora):Ti si čovjek Nečastivoga.

( Proctor stoji kao prikovan)

PARRIS

Slava Bogu.

DJEVOJKE

Slava Bogu.

PROCTOR

(ukočen): Mary, kako...

MARY

Neću biti obješena s tobom. Ja ljubim Boga. Ja ljubim Boga.

HATHORNE

/Mary/: On te je prisilio da služiš nečastivom?

117
 MARY

/histerično, pokazujući na Proctora/: Dolazio je k meni svake noći i svakog dana i silio me da
potpišem, da potpišem...

HATHORNE

Da potpišeš šta?

MARY

/histerično, pokazujući na Proctora i bojeći ga se/: Moje ime, zahtjevao je moje ime. „Ubit ću
te“, rekao je, „ako moja žena bude obješena. „Moramo poći i obmanuti sud“ rekao
je./Danforth se naglo okrene prema Proctoru sa stravom u očima/

PROCTOR

/molećim pogledom spram Halea/: Gospodine Hale.

MARY

/počne jecati/: Budio me svake noći. Oči su mu bile crne kao ugljen, a prsti su mu se grčili
oko mog vrata i ja sam potpisala, ja sam potpisala.

HALE

Ekselencijo, ovo je dijete poludilo.

PROCTOR

Mary, Mary.

MARY

/vičući/ Ne, ja ljubim Boga. Neću te više slijediti. Ja ljubim Boga, slava Bogu./jecajući ona
poleti do Abigail/ Abby, Abby, više ti neću nikada nanijeti boli. /svi gledaju kad Abigail
neizrecivom dobrotom i samilošću zagrli Mary koja plače i kad zatim pogleda Danforth/

DANFORTH

/Proctoru/: Šta ste vi? /Proctor od bijesa ne može govoriti/: Vi ste u savezu sa Antikristom.
Vidjela sam vašu moć. Ne možete to poreći. Šta kažete na to gospodine?

HALE

Ekselencijo.

118
 DANFORTH

Ne zanima me što želite reći, gospodine Hale./Proctoru/: Hoćete li priznati svoju vezu s
paklom, ili kanite i dalje kriti taj crni ortakluk? Šta velite?

PROCTOR

/ludo bijesan, bez daha/: Velim, velim..da je Bog mrtav.

PARRIS

Čujte, čujte.

PROCTOR

/se luđački nasmije, onda kaže/: Vatra, vatra gori. Čujem Luciferove čizme i vidim njegovo
blatno lice. A to lice, to je moje lice Danforth. Jer one koji se boje iščupati iz ljudi neznanje,
kao što sam se ja bojao, i kao što se i vi sada bojite, premda svi vi znate u svojim crnim
dušama da je ovo sve laž- takve će ljude Bog užasno kazniti i mi ćemo gorjeti, gorjet ćemo svi
zajedno.

DANFORTH

Odvedite njega i Coreya u tamnicu.

HALE

/idući k vratima/: Optužujem i ne priznajem takav postupak.

PROCTOR

Srušili ste nebo u blato i podigli u nebo jednu kurvu.

HALE

Ne priznajem ovaj postupak, napuštam ovaj sud./zalupi vratima iza sebe/

HATHORNE

/Vičući za njim u bijesu/ Gospodine Hale. Gospodine Hale.

119
 IV ČIN

/Podzemna ćelija u salemskoj tamnici. U pozadini je visoki rešetkasti prozor, blizu njega
velika, teška vrata. Duž zidova su dvije klupe. Ćelija je u mraku, samo mjesečina probija kroz
rešetke. Na prvi pogled ćelija izgleda prazna. Ubrzo se začuju koraci koji se spuštaju
hodnikom iza zida, zazveče ključevi i vrata se otvore.

CHEEVER

/Sa svjetoljkom, skoro je pijan, tetura./: Idite u sjevernu ćeliju, ovu sada trebamo./Objesi
svjetiljku o zid/ Tornjaj se odavde...

TITUBA

Ja ću ići u Barbados. Nečastivi će brzo osvanuti ovdje s perjem i krilima.

CHEEVER

Aha...Sretan vam put.

TITUBA

Preporučit ću i tebe nečastivom, ako želiš poći s nama.

CHEEVEER

I ne bih odbio. Ovo je jutro kao stvoreno za let u pakao.

TITUBA

Ne, u Barbadosu nema pakla,. Nečastivi, on će u Barbadosu biti vrlo zabavan svat. On će u
Barbadosu pjevati i plesati. Vi, vaš svijet ovdje, vi ga samo ljutite. Prehladno je ovdje za tog
starog momka. Njegova se duša u Massachutesu smrzava, ali u Barbadosu on je upravo
sladak i../čuje se kako krava muče i Tituba skoči k prozoru i viče/: To je on, to je on. Došao je
po mene. Idem kući.

CHEEVER

Nije to sotona, to je samo bijedna stara krava, koja čeka da je pomuzu.

TITUBA

/vičući prema prozoru/: Odvedi me kući, Nečastivi. Odvedi me./ Ulaze Danforth i Hathorne.
One su u plaštevima i nose tople zimske šešire/

CHEEVER

Dobro jutro ekselencijo.

120
 DANFORTH

Gdje je gospodin Parris?

CHEEVER

Dovest ću ga.

DANFORTH

Kada je stigao gospodin Hale?

CHEEVER

Bilo je blizu ponoći mislim.

DANFORTH

/sumnjajući/: Šta traži ovdje?

CHEEVER

Obišao je one, koji će biti obješeni. I moli s njima. Sada sjedi sa gospođom Nurse. I Parris je
tamo.

DANFORTH

Taj čovjek nema prava, da ulazi ovamo. Zašto ste ga pustili unutra?

CHEEVER

Pa, gospodin Parris mi je naredio. Nisam ga mogao odbiti.

DANFORTH

Jeste li vi pijani?

CHEEVER

Ne, ali gadna je ova noć, a ovdje nema vatre.

DANFORTH

/susprežući ljutnju/: Dovedite gdina Parrisa.

CHEEVER

Da, ekselencijo.

121
 DANFORTH

Ovdje užasno smrdi.

HATHORNE

Preslušajte Halea, ekselencijo, ne bih se začudila da saznam da je nedavno propovijedao u

Andoveru.

DANFORTH

Doći ćemo i na to. Ne govorite ništa o Andoveru. Parris govori s njima. To je čudno. /puhne u
ruke, pođe prema prozoru i poglda prema vamo/

HATHORNE

Ekselenicijo, pitam se je li mudro ovako puštati Parrisa neprestano k zatvorenicima. Ponekad

mi dođe na pamet da taj čovjek izgleda nekako kao lud posljednjih dana.

DANFORTH

/se zainteresisrano okrene ka njemu/: Kao lud?

HATHORNE

Jučer sam ga srela gdje izlazi iz svoje kuće, zaželjela sam mu dobro jutro. A on je smo plakao i
prošao dalje svojim putem.

DANFORTH

Možda ga muče neke brige.

HATHORNE

Ja mislim da je to zbog krava.

DANFORTH

Krava?

HATHORNE

Ima toliko krava koje lutaju drumovima, sada su njihove gazde u tamnici i mnogo je svađe
kome će te krave pripasti. /Hathone i Danforth i začuju kako neko dolazi hodnikom, kada
uđe Parris Danforth podigne glavu. Parris je slab, uplašen i oznojen pod svojim plaštom/

PARRIS

/Danforth/: Oh, dobro jutro ekselencijo hvala vam što ste došli, oprostite što te morali ustati
tako rano. Dobro jutro gospođo.

122
 DANFORTH

Velečasni gospodin Hale nema prava da ulazi u ovu...

PARRIS

Samo časak ekselencijo. /polazi prema vratima i zatvori ih/

HATHORNE

Zar ste ga ostavili samog sa zatvornicima?

DNAFORTH

Šta traži ovdje?

PARRIS
/moleći podigne ruke/: Čujte me, ekselencijo. To je providnost božja. Velečasni gospodin
Hale se vratio da obrati Rebbecu Nurse bogu.

DANFORTH

/iznenađena/: On je dobio njezino priznanje?

PARRIS

Ne još, još ne. Ali ja sm mislio da pozovem vas i da pametno razmislimo /ne usuđuje se
izreći/: htio sam bas nešto pitati, i vjerujem da nećete...

DANFORTH

Gospodine Parris budite jasno, šta vas muči?

PARRIS

Jedna novost ekselencijo, koja spada na sud, kojom bi sud morao računati. Bojim se, da je
moja nečakinja pobjegla.

DANFORTH

Pobjegla!

PARRIS
Htio sam vas obavijestiti ranije, ali..

DANFORTH

Šta? Koliko dugo ima da je otišla?

123
 PARRIS

Ov će biti treća noć. Rekla mi je da će prenoćiti kod Mercy Lewis. I drugi dan kad se nije
vratila otišao sam do gospodina Lewisa, da se raspitam. Njemu je opet Marcy rekla da će te
noći spvati u mojoj kući.

DANFORTH

Znači da su obje pobjegle.

PARRIS

/bojeći se/: Obje, ekselencijo!

DANFORTH

/Uzbuđeno/: Poslaću stražu za njima. Gdje bi mogle biti?

PARRIS

Mislim da su se ukrcale na neku lađu. Ja sam noćas otkrio da je, da je moja kasa, provaljena.
/pritisne prste na oči da bi zadržao suze/

HATHORNE

/zapanjena/: Ona vas je pokrala?

PARRIS
Odnijela mi je trideset i jednu funtu. Ostao sam bez para. /pokrije lice i jeca/

DANFORTH

Gospodine Parris, vi ste glupan. /Šeće zamišljena, silno uzrujana/

PARRIS

Ekselencijo, ne koristi vam što me vrijeđate. /objašnjava/: Pazite, Abigail vrlo dobro poznaje
ovaj grad, a kada je vijest o Andoweru doprla ovamo...

DANFORTH

Andowere je umiren. Sud se vraća tamo u petak i nastaviće istragu.

PARRIS
Uvjeren sam u to, ali glasine govore o buni u Andoweru i ...

HATHORNE

U Andoweru više nema bune.

124
 PARRIS

Ja sam vam rekao ono što se ovdje govori. Vele, da je Andowere zbacio sud i da više neće ni
čuti o vješticama. Ovjde to smatraju ćinjenicom koju podhranjuju tim glasinama i uistinu vam
velim, bojim se da će ljudi dignuti bunu.

HATHORNE
Bunu! Pa kod svake egzekucije ja sam vidjela samo veliko zadovoljstvo u gradu.

PARRIS

Sutkinjo Hathorne ovi koji su bii do sada obješeni bili su ljudi druge vrste o ovih koji sada
dolaze na red. Rebecca Nurse nije Bridget koja je živjela sa Bishopom tri godine prije nego se
udala za nj. John Proctor nije Isaac Ward, koji je upropastio porodicu pićem. /Danforth/ Neka
Rebbeca stane pod vješala i uputi nebu molitvu pravednika, bojim se da će navući na vas
osvetu.

HATHORNE

Ekselencijo, ona je vještica, to je dokazano. Sud ima...

DANFORTH

/Parrisu/: Šta predlažete?

PARRIS

Ekselencijo, ja bih odgodio na neko vrijeme ta vješanja.

DANFORTH

Nema odgađanja.

PARRIS

Sada se vratio gospodin Hale i možem se nadati, ako samo jednoga od njih obrati Bogu, da će
to ostale optužene ocrnit u očima puka i niko više neće sumnjati da su oni u vezi sa paklom.

DANFORTH
Dajte mi listu.

PARRIS

Ne treba zaboraviti, kada sam sazvao skupštinu zbog izopćenja John Proctora, svega je
trideset ljudi došlo da to čuje. Mislim, da to govori dosta o nezadovoljstvu koje ovdje vlada.

DANFORTH

/proučavajući listu/: Nema odgađanja.

125
 PARRIS
Ekselencijo... Bodež /prekine mu se glas/

DANFORTH

Šta ste rekli?

PARRIS

Noćas, kad sam otvorio vrata svoje kuće i htio izaći proletio je kraj mene bodež i zazvečio
udarivši o zemlju. Ne možete ih samo tako objesiti. To je opasno za mene. /Uđe velečasni
gospodin Hale. Oni ga gledaju časak u tišini. On je iznuren bolju, iscrpljen i neposredniji nego
ikada/

DANFORTH

Primite moje čestitke velečasni gospodine Hale. Mi smo obradovani što vidimo da ste se
vratili svom plemenitom poslu.

HALE
/prišavši sada Danforth/: Vi ih morate osloboditi. Oni će podići bunu.

DANFORTH

/pomirljivo/: Vi se varate, ne mogu ove osloboditi kad je već dvanaestak ljudi obješeno zbog
istog zločina. To ne bi bilo pravedno.

PARRIS

/uplašeno/: Rebbeca neće priznati.

HALE
Za koji čas izaći će sunce. Ekselencijo, meni je potrebno više vremena.

DANFORTH

Čujte me sada, i ne obmanjujte se više. Ja neću primiti nikakve molbe za pomilovanje ni za

odgodu presude. Oni koji neće pristati biće obješeni. Ako se bojite odmazde, čujte što ću
vam reći. Ja bih objesila deset hiljada onih koji su se usudili dići protiv zakona i cijeli okean
slanih suza ne bi rastopio nepokolebljivost moje pravde. Sada se saberite kao pravi muškarac
i pomozite mi ako vas je Bog odabrao za taj posao. Jeste li govorili sa svima gospodine Hale?

HALE
Da, osim sa Proctorom on je u samici.

DANFORTH

Kako se sada drži Proctor?

126
 CHEEVERE

Sjedi kao kakva velika ptica. Ne biste ni znali da je živ da ne uzima od vremena do vremena
hranu.

HATHORNE

Njegova žena mora da je već u visokom stepenu trudnće.

CHEEVERE

Jeste ekselencijo.

DANFORTH

Šta mislite vi gospodine Parris vi bolje poznajete tog čovjeka. Da li bi ga njezina prisutnost
smekšala?

PARRIS

To je moguće, on je nije vidio cijela ova tri mjeseca.

DANFORTH

Je li još tvrd? Je li vas opet napadao?

CHEEVERE

Ne može, sada je prikovan uza zid.

DANFORTH

Dovedite mi gospođu Proctor. Onda dovedite i njega gore.

CHEEVERE

Da ekselencijo /Cheevere izađe. Tišina/

HALE
Ekselencijo, ako odgodite smaknuće za sedmicu dana i objaviteu gradu kako nastojite dobiti
njihovo priznanje niko to neće smatrati okljevanjem već plemenitošću.

DANFORTH

Gospodine Hale, isto kao što me Gospod nije ovlastio da poput Josue zaustavim ovo sunce
što izlazi isto tako ne mogu otkloniti od osuđenih pravednost njihove kazne.

HALE
/sad grublje/: Ako vi mislite da Gospod želi preko vas izazvati bunu, onda se varate.

127
 HATHORNE

/naglo/: Jeste li u gradu čuli kako se govori o pobuni?

HALE

Siročad se potuca od kuće do kuće. Napuštena stada muču po drumovima. Po svuda se vuče
smrad sagnjile žetve. Nijedan čovjek nije siguran kada će krik tih djevojaka dokrajčiti njegov
život. I vi se čudite da se govori o pobuni./Čuje korake, svi se okrenu k vratima. Cheevere
ulazi sa Elizabeth. Njezini su zglobovi vezani željeznim lancem kojeg Cheevere sada
odriješuje. Haljina joj je prljava lice blijedo i mršavo. Cheevere odlazi/

DANFORTH

/vrlo učtivo/: Gospođo Proctor /ona šuti/: Nadam se da ste zdravi.

ELIZABETH

/kao opomena/: Ja sam šest mjeseci pred porodom.

DANFORTH

Molim vas, umirite se, mi ne želimo ugroziti vaš život. Mi... gospodine Hale, hoćete li vi
govoriti sa tom ženom?

HALE
Gospođo Proctor vaš bi suprug jutros trebao biti obješen /Pauza/

ELIZABETH

/Tiho/: Čula sam.

HALE

Vi znate, da ja nemam nikakve veze sa sudom? /Ona kao da sumnja/: Ja sam došao po svojoj
vlastitoj volji gospođo Proctor. Ja ću spasiti život vašeg supruga, jer bi se inače ja smatrao
njegovim ubojicom. Razumijete li me.

ELIZABETH

Šta želite od mene?

HALE
Gospođo Proctor, ova tri mjeseca ja sam proveo u pustinji kao naš gospod. Spoznao sam koji
je pravi put kršćanina jer dvostruko prokletstvo pada na svećenika koji navodi ljude na laž.

HATHORNE

Ne radi se o laži, ne možete govoriti o lažima.

128
 HALE
To jeste laž. Oni su nevini.

DANFORTH

Ni riječi više o tome.

HALE

/nastavlja Elizabethi/: Ne propustite vi sada svoju dužnost, ako sam ja svoju propustio. Ne
utičite se vjeri koja donosi krv. Lažan je zakon koji traži od vas tako strašne žrtve. Zaklinjem
vas ženo, utječite na svog muža da se pokaje. Neka nam pokloni tu laž. Ne strepite pred
Božjim sudom, jer Bog manje proklinje lažljivca nego onoga koji odbacuje svoj život iz
ponosa. Hoćete li mu razjasniti? Ne vjerujem da će poslušati biko koga drugoh.

ELIZABETH

/Mirno/: Bojim se da iz vas govori Nečastivi.

HALE
/U krajnjem očaju/: Ženo, pred božjom pravdom svi smo mi svinje. Ne možemo pročitati
njegovu volju.

ELIZABETH

Ne mogu raspravljati sa vama. Zato sam premalo učena.

DANFORTH

/Idući prema njoj/: Gospođo Proctor vi niste pozvani ovamo da raspravljate. Zar u vama
nema ženske nježnosti, on će umrijeti sa izlaskom sunca. Vaš muž. Shvatate li to? /Ona je
samo gleda/: Šta velite? Hoćete li govoriti s njime? /ona šuti/: Pa zar ste od kamena? Je li
nečastivi osušio u vama svaku suzu samilosti? /ona šuti/: Odvedite je. Ne bi ništa koristilo da
i govori s njim.

ELIZABETH

/mirno/: Pustite me da govorim s njim.

PARRIS

/pun nade/: Hoćete li ga nagovoriti? /ona oklijeva/

HATHORNE

Hoćete li nastjati da se pokaje ili nećete?

129
 ELIZABETH

Ne obećajem ništa. Pustite me da govorim s njim. /zvuk – šum nogu što se vuku kamenim.
Oni se okrenu. Pauza. Cheevere ulazi s Johnom Proctorom. Zglobovi su mu okovani. On je
posve drugi čovjek, obrašten, prljav, oči su mu mutne kao da su prekrivene mrenom. Zadrži
se na vratima. Ulovi Elizabethin pogled. Oni su tako jako uzbuđeni da ne mogu govoriti u prvi
čas. Tek Hale pođe Danforth i reće tiho./

HALE
Molim vas, ostavimo ih ekselencijo.

DANFORTH

/potiskujući Halea nestrpljivo u stranu/: Gospodine Proctor, vi ste obaviješteni, zar ne?
/Proctor šuti zureći u Elizabeth/: Na obzorju se javlja svjetlo; posavjetujte se sa svojom
ženom i neka vam Bog pomogne da se odvratite od pakla.

PROCTOR

/šuti zureći u Elizabeth/

HALE
/tiho/: Ekselencijo, ostavite... /Danforth potapša Hale-a i izađe Hale za njim. Cheevere
pričeka, zatim pođe za njim. Hathorne također izađe./

PARRIS

/iz sigurne udaljenosti ponudi/: Želite li čašu jabukovače, gospodine Proctor, siguran sam
da... /Proctor se okrene i pogleda ga lagano: ovaj se prekine u pola riječi. Parris kao u obrani
digne dlan prema Proctoru/: Bog neka bude s vama! /Izađe/

PROCTOR

/sam pođe prema njoj. Zaustavi se. Čini se kao da stoje u vrtlogu. Oni više ne osjećaju bol. On
pruži ruku spram nje kao spram nekog ne sasvim realnog bića i kad je dotakne neki čudan
mekani zvuk, polu smijeh, polu čuđenje, začuje se iz njegova grla. Potapša njenu ruku. Ona je
pokrije svojom. Onda on sjede. Slab je, tada sjedne i ona, licem prema njemu/: Dijete?

ELIZABETH

Raste.

PROCTOR
Nema vijesti o dječacima?

ELIZABETH

Oni su dobro čuva ih Rebecca Samuel.

130
 PARRIS

Ti ih nisi vidjela?

ELIZABETH

Nisam. /osjeti slabost, ali se svlada/

PROCTOR
Ti si – čudo, Elizabeth!

ELIZABETH

Jesu li te mučili?

PROCTOR
Da. /pauza. Ona ne dopušta da se utopi u moru koje raste u njoj/: Sada su došli da mi
oduzmu život.

ELIZABETH

Znam.

PROCTOR
Još niko nije priznao?

ELIZABETH

Mnogi – mnogo njih je priznalo.

PROCTOR

Koji?

ELIZABETH

Ima ih stotinu i više, vele.

PROCTOR

Rebecca?

ELIZABETH

Rebecca nije.

PROCTOR

A Giles?

131
 ELIZABETH

Nisi čuo o njemu?

PROCTOR

Od kad sam zatvoren, ništa.

ELIZABETH

Giles je mrtav.

PROCTOR
/je pogleda ne vjerujući/: Kada su ga objesili?

ELIZABETH

/mirno razlažući/: Nisu ga objesili. On je odlučio da ne odgovori ni da ni ne, na njihovu

optužbu, jer kad bi odbio optužnicu, oni bi ga sigurno objesili i njegovu imovinu prodali na
dražbi. Zato je ostao nijem i umro kao kršćanin. A njegovi sinovi će naslijediti farmu. Po
zakonu ne može biti proglašen vještcem ako nije odgovorio bilo da bilo ne.

PROCTOR

Kako je onda umro?

ELIZABETH

/nježno/: Zgnječili su ga, John.

PROCTOR

Zgnječili?

ELIZABETH

Teško su kamenje položili na njegove grudi da kaže da ili ne. /s toplim smiješkom za starca/:
Kažu, da im je rekao samo dvije riječi: „Više kamenja!“ I umre.

PROCTOR

„Više kamenja!“

ELIZABETH

Da, bio je to bojažljiv čovjek, Giles Corey.

132
 PROCTOR

/sileći se da riješi ono što ga muči, ali ne gledajući sasvim u nju/: Mislio sam da im priznam,
Elizabeth. /ona ne pokazuje nikakvu reakciju/: što ti veliš? Da im dam to?

ELIZABETH

Ja tebi ne mogu suditi, John.

PROCTOR
/pauza. Jednostavno – najobičnije pitanje/: Šta misliš da moram uraditi?

ELIZABETH

Ako želiš učini to. /mala pauza/: Ja želim, da živiš, John. To je sigurno.

PROCTOR

/pričekaj malo, tada s gotovo utučenom nadom/: Gilesova žena? Je li ona priznala?

ELIZABETH

Ona neće.

/Pauza/

PROCTOR
To je izgovor, Elizabeth.

ELIZABETH

Što?

PROCTOR
Ja se ne mogu popeti na vješala kao kakav svetac. To je obmana. Ja nisam takav čovjek.

ELIZABETH

Ali ipak sve do sad nisi priznao. To je znak da si jak.

PROCTOR

Šutio sam samo iz prkosa. Teško je lagati psima. /pauza, on se po prvi put direktno okrene
njoj/: Želim da mi ti oprostiš, Elizabeth.

ELIZABETH

/teško dišući, u strahu pred jecanjem koje joj prijeti/: John, ne koristi da ti ja oprostim, ako ti
sam sebi ne oprostiš. /on se malo okrene u velikoj patnji/: ne radi se o mojoj duši, John, nego
o tvojoj. /on ustane kao od fizičke boli, s velikim besmrtnim čuđenjem da nađe odgovor. To

133
 je teško reći i ona je na rubu suza./: Samo jedno sigurno znaj, jer i ja to sada znam. Što god
učiniš – učinio je to dobar čovjek. /on okrene svoj sumnjajući i lutajući pogled k njoj/: Ova tri
mjeseca ja sam čitala u svom srcu, John. /pauza/: Ja moram položiti račun za vlastite grijehe.
Samo hladna žena može biti uzrok preljubu.

PROCTOR

/u velikoj boli/: Dosta, dosta...

ELIZABETH

/istresajući sada svoje srce/: Bolje je da me upoznaš!

PROCTOR

Neću slušati o tome. Ja te poznam!

ELIZABETH

Ti si na sebe uzeo moje grijehe, John...

PROCTOR

/u muci/: Ne, uzeo sam svoje, svoje vlastite!

ELIZABETH

John, ja sam se smatrala tako ružnom, tako bijedno sazdanom, da nisam vjerovala da me
netko tako može iskreno voljeti. Kad sam te ljubila, ljubila te je sumnja, nikad nisam znala
kako bi ti izrekla svoju ljubav. Hladna je bila kuća, koju sam čuvala! /užasnuta, ona se okrene,
uđe Hathorne/

HATHORNE

Što kažete, Proctor? Sunce će skoro izaći!

PROCTOR

/se okrene k Elizabeth, grudi mu se nadimaju/

ELIZABETH

/mu priđe kao da mu želi objasniti drhčućim glasom/: Radi što hoćeš. Ali neka niko ne bude
tvoj sudac. Nema višeg suca pod nebom od Proctora samog! Oprosti mi, oprosti mi, John – ja
nikad na svijetu nisam upoznala veće dobrote. /ona pokrijelice i plače/:

PROCTOR
/se od nje okrene prema Hathoren, on je izvan ovog svijeta, glas mu je mukao/: Hoću svoj
život.

134
 HATHORNE

/elektrizirana, iznenađena/: Vi ćete priznati?

PROCTOR

Hoću svoj život!

HATHORNE
/mistično/: Bogu hvala! To je providnost božja! /Izjuri kroz vrata, čuje se njen glas gdje viče
po hodniku/: On će priznati! Proctor će priznati!

PROCTOR
/krikne, koraknuvši vratima/: Zašto to tako uzvikuješ? /u velikoj boli okrene se k njoj/: To je
grije, nije li to grijeh? To je grijeh!

ELIZABETH

/u stravi, plače/: Ja ti ne mogu suditi, John, ne mogu!

PROCTOR
Ko će mi onda suditi? /naglo sklopivši ruke/: Bože na nebesima, što je John Proctor? /on se
trza kao životinja, strast gospodari u njemu i mučno traženje/: Mislim, da je to pošteno, ja
tako mislim, ja nisam svetac. /poviče bijesno na nju kao da je ona to odbila/: Neka Rebecca
umre kao svetica, za mene bi to bila laž. /čuju se glasovi u užurbanom uzbuđenju/

ELIZABETH

Ja nisam tvoj sudac, ne mogu to biti! /Kao da mu daje slobodu/: Radi kako ti hoćeš, radi kako
hoćeš!

PROCTOR

Bi li im ti dala takvu laž? Reci! Da li bi im ikada to dala? /ona ne može odgovoriti/: Ti ne bi da

te vatreni jezici prže – ti ne bi! To je grijeh! Dobro, tada- jer je to grijeh- ja ću to učiniti.

/uđu Hathorne i Danforth s njima su Cheevere, Parris i Hale. To je poslovni nagli ulazak, kao
da je led već probijen./

DANFORTH

/uz veliko olakšanje i zahvalnost/: Bogu hvala, čovječe, bogu hvala. Na nebu ćete biti
nagrađeni za ovo. /Cheevere žuri prema klupi sa perom, tintom i papirom. Proctor ga gleda/:
No a sada, počnimo. Jeste li spremni gospodine Cheevere?

PROCTOR

/u hladnoj, hladnoj stravi pred njihovom djelatnošću/: Zašto to mora biti zapisano?

135
 DANFORTH

Zato, što će to biti dobra poduka gradu, gospodine, to ćemo pribiti na crkvena vrata. /Parrisu
požurujući/: Gdje je tamničar?

PARRIS
/trči na vrata i viče u hodnik/: Tamničaru! Brzo!

DANFORTH

A sad, gospodine, hoćete li govoriti polako i razgovijetno, zbog gospodina Cheevera. /Ona
kazuje u zapisnik Cheeveru/: Gospodine Proctor jeste li ikada u svom životu vidjeli
nečastivog? /Proctor stisne vilice/: Hajde, čovječe, već se je skoro razdanilo, narod već čeka
na gubilištu, ja bih već morala objasniti ovu novost. Jeste li vidjeli nečastivog?

PROCTOR

Jesam.

PARRIS
Slava Bogu!

DANFORTH

A kad je došao vama, što je trazio od vas? /Proctor šuti, Danforth mu pomogne/: je li vas
nagovarao da radite za njega?

PROCTOR

Jeste.

DANFORTH

I vi ste se stavili u njegovu službu? /Danforth se okrene, čim uđe Rebecca Nurse, kojoj
pomaže Herrick pridržavajući je. Ona jedva hoda/: Uđite, uđite, ženo!

REBECCA
/razveselivšise kad ugleda Proctora/: Ah, John, dobro si, a?

PROCTOR

/okrene lice k zidu/

DANFORTH

Hrabro, čovječe, hrabro, neka se pouči na vašem dobrom primjeru. Jeste li stupili u službu
Nečastivog?

136
 REBECCA

/iznenađena/: Što, John?

PROCTOR
/kroz zube, lica okrenutog od Rebecce/: Jesam.

DANFORTH

Sada, ženo, konačno vidite da ništa ne koristi i daljetajiti. Hoćete li priznati zajedno s njim?

REBECCA

Oh, John, Bog neka ti bude kilostiv!

DANFORTH
Velim, hoćete li priznati gospođo Nurse?

REBECCA

To je laž, to je laž – kako mogu baciti na sebe prokletstvo? Ne mogu, ne mogu!

DANFORTH

Gospodine Proctor, kada vas je pohodio Nečastivi, jeste li vidjeli u njegovom društvu
Rebeccu Nurse? /Proctor šuti/: hajde čovječe, ohrabrite se – jeste li je ikad vidjeli sa
nečastivim?
PROCTOR

/sasvim nečujno/: Nisam.

DANFORTH

/očiju upiljenih u Proctora/: Jeste li sa nečastivim ikad vidjeli Marthu Corey?

PROCTOR

Nisam.

DANFORTH

/shvativši, polagano spusti papir/: jeste li ikad ikoga vidjeli sa Nečastivim?

PROCTOR

Nisam.

137
 DANFORTH

Proctor, ja nemam moć, da vam prodam vaš život za laž. Gospodine Proctor, već je
dvadesetak ljudi potvrdilo da su vidjeli ovu ženu s Nečastivim.

PROCTOR
Tada je to već dokazano. Zašto to moram i ja reći?

DANFORTH

Zašto „moram“ i ja reći? Ta vi biste to radosna srca rekli, da je vaša duša uistinu očišćena od
svake ljubavi spram pakla!

PROCTOR
Oni vjeruju da će umrijeti kao sveci, ja ne želim uprljati njihova imena.

DANFORTH

/upitno, ne vjerujući/: Gospodine Proctor, mislite li vi da oni umiru kao sveci?

PROCTOR

/zaobilazeći odgovor/: Ta žena nije nikada mislila da služi Nečastivom.

DANFORTH

Gledajte, gospodine. Ja mislim, da vi niste shvatlili svoj zadatak ovdje. Ništa ne znači što je
ona mislila.. Koliko vi znate, Rebecca Nurse je uvijek...

PROCTOR

Ja ispovijedam svoje vlastite grijehe, ja ne mogu posuditi druge. /krikne, pun mržnje/: Ja
nemam jezik za to.

HALE
/Brzo Denforth/: Ekselencijo, dosta je da prizna za sebe. Neka potpiše, neka potpiše.

PARRIS
/grozničavo/: To je velika usluga ekselencijo. To je vrijedno ime, Proctorovo će priznanje
uzdrmati cijelo mjesto. Molim vas, neka potpiše. Sunce je izašlo.

DANFORTH
/razmišlja, zatim nezadovoljno/: Dođite, dakle, potpišite svoju izjavu. /Cheeveru/: Dajte mu
je.

CHEEVER

/pođe k Proctoru s dokumentom i perom u ruci.Proctor ga i ne gleda/

138
 HATHORNE
Hajde čovječe, potpišite.

PROCTOR

/pogledavši dokument/: Vi svi, bili ste svjedoci. To je dosta.

DANFORTH
Nećete potpisati?

PROCTOR

Svi ste vi bili svjedoci – što je još potrebno?

DANFORTH
Igrate li se vi samnom? Ili ćete potpisati svoje ime, ili to nije priznanje, gospodine?
/uzbuđeno disanje nadimlje grudi Proctoru i on dotakne perom papir i potpiše/

PARRIS
Slavljen neka bude gospodin Bog!

/Proctor je jedva završio potpisivanje, kad Danforth posegne za papirom. Ali ga Proctor
zgrabi i sad se u njemu budi divlji strah i neograničeni bijes/

DANFORTH

/zbunjena, ali uljudno pružajući ruku/: Dozvolite, gospodine!

PROCTOR

Ne.

DANFORTHE
/kao da je Proctor nije razumio/: Gospodine Proctor moram imati taj ...

PROCTOR

Ne, ne. Ja sam to potpisao. Vi ste vidjeli. To je učinjeno. Vi to više ne trebate.

PARRIS
Proctor, grad mora imati vidljiv dokaz da...

PROCTOR

Proklet bio taj grad! Ja sam priznao Bogu i Bog je vidio moje ime na tom papir! To je dosta!

HATHORNE
Ne, gospodine, to nije...

139
 PROCTOR

Ja sam se ispovijedio, to je dosta! Zar pokajanje ne vrijedi, ako nije javno? Bogu ne treba
moje ime prikovano na crkvena vrata! Bog i ovako vidi moje ime. Bog zna kako su crni bili
moji grijesi! To je dosta!

HATHORNE

Gospodine Proctor ..

PROCTOR

Vi me nećete iskoristiti! Ja nisam sarah Good ni Tituba, ja sam John Proctor! Nećete me
iskoristiti! Tako se nismo pogodili!

DANFORTH

Ja vas ne želim isko...

PROCTOR

Ja imam troje djece – kako ću ih naučiti da postanu ljudi, ako sam prodao svoje prijatelje?

HATHORNE

Vi niste prodali svoje prijatelje...

PROCTOR

Ne varajte me! Zablatiti ću njihovu čast, ako ovo bude pribijeno na vrata onog istog dana
kada oni budu visili zbog svoje šutnje!

DANFORTH

Gospodine Proctor, ja moram imati valjan i legalan dokaz da ste vi...

PROCTOR

Vi predstavljate najviši sud i vaša je riječ dovoljna! Recite im da sam priznao, recite im da je
Proctor pao na koljena i plakao kao žena...

DANFORTH

To je isto! Isto je ako ja njih izvjestim ili vi potpišete!

PROCTOR

/zna da je to glupo/: Ne, to nije isto! Što vele drugi i što ja potpišem, to nije isto.

DANFORTH

Što? Namjeravate li poreći priznanje kada budete na slobodi?

140
 PROCTOR

Ja ništa ne namjeravam poreći!

DANFORTH

Onda mi objasnite, gospodine Proctor, zašto nećete dopustiti da...

PROCTOR
/s krikom iz cijele svoje duše/: Jer je to moje ime! Jer ja ne mogu imati drugo u svom životu!
Jer lažem i potpisujem se na laž! Jer nisam dostojan ni prašine na stopalima onih obješenih!
Kako mogu živjeti bez imena? Dao sam vam svoju dušu, ostavite mi moje ime!

DANFORTH

/pokazujući priznaje u Proctorovoj ruci/: Je li taj dokument laž? Ako je to laž, onda ja to ne
primam! Što kažete? Ja neću sudjelovati u lažima, gospodine! /Proctor je nepokretan/: Vi
ćete mi dati svoje pošteno priznanje u ruke, ili vas ja ne mogu spasiti od konopca. /Proctor
ne odgovara/: Što ćete sada učiniti, gospodine? /Proctor dišući naglo, izbezumljena pogleda,
rastrga papir i zgužva ga i zaplače u bijesu, ali ponosno/

DANFORTH

Tamničaru!

PARRIS
/histerično kao da je razderani papir bio njegov život/: Proctor, Proctor!

HALE

Čovječe, visjet ćete! Vi ne možete!

PROCTOR

/očiju punih suza/: Mogu! I to je prvo čudo koje ste učinili - to da ja mogu! Učinili ste čaroliju,
jer sada mislim da zaista vidim neku krpicu dobrote u John Proctoru. Ne tako veliku da
razvijem njome zastavu, ali dovoljno bijelu da je sačuvam od takvih pasa.

ELIZABETH

/u provali užasa pojuri k njemu i plače nad njegovim rukama/

PROCTOR
Ne daj im nijedne suze! Suze su njihovo zadovoljstvo! Sada pokaži ponos, pokaži kameno
srce i ponizi ih! /on je pridigne i poljubi velikom strašću/

REBECCA

Ništa se ne boj! Sve nas čeka drugi sud!

DANFORTH

Objesite ih visoko, iznad grada! Ko plače nad njima, plače nad pokvarenošću! /projuri kroz
njih/

141
 /Cheeever se uputi po Rebeccu, koja posrće, ali Proctor je prihvati/

REBECCA

/ga pogleda kao da se ispričava/: Nisam doručkovala.

CHEEVER

Hajde, čovječe. /Cheever ih izvede, za njima idu Hathorne i Cheever/

ELIZABETH

/stoji nepomično i gleda u prazna vrata/

PARRIS

/Elizabeth u smrtnom strahu/: Idite sa njim gospođo Proctor! Još ima vremena!

/izvana prolomi zvuk bubnjeva, zrak zadrhće. Elizabeth se trgne da pođe Proctoru/

PARRIS
Idite za njim! /on pođe k vratima, kao da želi zadržati njegovu sudbinu.Opet kratki udarci
bubnjeva/: Proctor!

HALE

Ženo, govorite s njim! /Hoće izjuriti napolje, tada se vrati k njoj/: Ženo, to je oholost, to je
taština! /ona izbjegava njegov pogled i pođe k prozoru. On padne na koljena/: Spasite ga! Što
koristi da prolije svoju krv? Hoće li ga prašina slaviti? Hoće li crvi objaviti njegovu istinu? Idite
k njemu, rješite ga srama...

/podržavajući se da ne posrne uhvativši prečke prozora, plačući/: On je opet dobio svoju

dobrotu sačuvao me bog da mu je oduzme!

/Posljednji bubnjevi grme, tada se naglo pojačavaju. Hale plače u pomamnoj molitvi, mlado
sunce prelije njezina lica, a bubnjevi stropoču kao kosti u jutarnjem zraku/

ZASTOR

142
NEDUGO IZA KAKO SE VJERSKA GROZNICA UGASILA, PARRISU JE IZGLASANO NEPOVJERENJE I
ODUZETA SLUŽBA. IZAŠAO JE IZ GRADA I VIŠE SE NIKADA O NJEMU NIJE ČULO.

ABIGAIL KAKO KAŽE LEGENDA POSTALA JE PROSTITUTKA U BOSTONU. DVADESET GODINA

NAKON POSLJEDNJEG SMAKNUĆA. VLADA JE DODIJELILA ODŠTETU ŽRTVAMA KOJE SU JOŠ
OSTALE NA ŽIVOTU I OBITELJIMA ONIH KOJI SU UMRLE. NO BILO KAKO BILO, IPAK JE JASNO
DA POJEDINCI NI TADA NISU HTJELI PRIZNATI SVOJU KRIVICU U CJELOSTI KAO I TO DA JE
STRANČARSTVO I TADA JOŠ BILO VRLO ŽIVO, JER KORISNICI TIH ODŠTETA UOPŠET NISU BILI
ŽRTVE, NEGO UPRAVO POTKAZIVAČI.

ČETIRI GODINE IZA PROCTOROVE SMRTI, ELIZABETH PROCTOR PONOVO SE UDALA.

NA SVEČANOJ SJEDNICI KONGREGACIJA JE PONIŠTILA ODLUKU O IZOPĆENJU IZ CRKVE, BILO

JE TO U MJESECU MARTU GOD. 1712. NO TO JE BILO UČINJENO NA ZAPOVIJED VLADE.
NASUPROT TOME POROTA JE DALA PISMENU IZJAVU U KOJOJ MOLI ZA OPROŠTENJE SVE
ONE KOJI SU TRPJELI OD PROGONA.

NEKE FARME ČIJI SU VLASNICI PALI KAO ŽRTVE PUŠTENE SU DA PROPADNU I VIŠE OD STO
GODINA NIKO IH NIJE HTIO NI KUPITI NI ŽIVJETI NA NJIMA. NA SVAKI NAČIN SNAGA
TEOKRACIJE U MASSACHUSSETTSU BILA JE SLOMLJENA.

143