Professional Documents
Culture Documents
Magistarski rad
Mentor: Mladen Berkovi
Matematiki fakultet
Beograd, 1995
1.- UVOD
- formiranje matrica krutosti, masa i priguenja, kao i vektora spoljanjih sila za ceo model.
Formiranje navedenih matrica i vektora radi se tako to izabiremo zakon ili princip, koji je
odgovaraju za posmatran mehaniki sistem, a zatim nekom od metoda (Energy methods, Weighted
residuals method,...) konstruiemo model konanih elemenata jednaine tog zakona. Dobijen
reprezentativni izraz, zatim treba primeniti na sve elemente. Skup tih izraza po elementima, treba
povezati u globalni sistem jednaina za ceo model.
Izlazni podaci iz ovog programskog dela su lanovi gore pomenutih matrica sistema linearnih
jednaina po nepoznatim veliinama problema. Te nepoznate veliine su na primer pomeranje u
problemima teorije elastinosti, temperatura u problemima provodjenja toplote, pritisak fluida i njegova
brzina u problemima mehanike fluida.
2
3) Reavanje dobijenog linearnog sistema jednaina:
Ono se radi nekom od direktnih, iterativnih ili hibridnih metoda. Pri analizi modela nekog
realnog objekta broj nepoznatih moe da se meri hiljadama, pa tehnika koja je usvojena za reavanje
ima znaajan utiaj na efikasnost svakog programa iz konanih elemenata.
4) Postprocesiranje:
- Izraunavanje svih korisniku interesantnih veliina, kao to su na primer naponi, deformacije, sile.
- Vizualizacija (grafika reprezentacija) rezultata, kao najbri i najuoljiviji nain otkrivanja regiona
modela koji trpe najvea optereenja. Na primer ako posmatramo raspodelu napona u
modelu, izonaponske linije u razliitim bojama za razliite intezitete napona, su najbolji nain
da korisniku skrenemo panju na oblast visoke koncentracije napona. Grafiko prikazivanje
dobijenih rezultata je klju za poveanu produktivnost dizajnera i inenjera. Ono olakava
razumevanje ponaanja dizajna u uslovima realne eksploatacije.
Time smo naveli sve faze u analizi metodom konanih elemenata pri jednoj uobiajenoj
linearnoj analizi, ukoliko je u pitanju nelinearna analiza ponovo se vraamo na korak 2).
U ovoj fazi analize MKE, treba skrenuti panju na sledee, to i jeste predmet ovog rada, ako
su, na primer u linearno-elastianom problemu, granini uslovi dati samo po pomeranjima, naponi koji
se izraunavaju preko izvoda C 0 1 kontinualnih pomeranja bie diskontinualni u globalnom smislu. To
znai da se za jedan globalni vor modela dobija onoliko vrednosti napona koliko se u tom voru
elemenata sustie. Iz toga sledi da je napon diskontinualan na medjuelementnim granicama.
Nerealna diskontinualnost dobijenih rezultata je veoma zbunjujua za korisnika koji nije
detaljnije prouavao metodu konanih elemenata. Dalje, kontinualna naponska slika je potrebna radi
grafike prezentacije naponske slike na raunaru.
U cilju izglaavanja naponske slike modela do na globalno kontinualnu razvijen je veliki broj
metoda koje su oformile novu klasu problema poznatu pod nazivom stress smoothing technique ili
stress recovery procedure.
U ovom magistarskom radu bie predstavljene dve takve metode. Prva, zvaemo je FEGSS
metoda, je uoptenje najpriznatije metode u oblasti, takozvane Supercorvengent patch recovery -
SPR metode [3]. SPR metodi pridodate su neke nove, korisnicima vrlo znaajne osobine, a to su:
tenzorski invarijantan glavni izraz koji omoguava postavljanje proizvoljnih koordinatnih sistema za
traene napone po globalnim vorovima modela i jednovremeno dobijajanje vrednosti svih
komponeneta napona po svim globalnim vorovima. Ove pomenute osobine, ine predstavljenu
FEGSS metodu tenzorskom i globalnom metodom. Ovom metodom se do traenih kontinualnih napona
dolazi preko poznatih diskontinualnih napona u lokalnim vorovima modela.
Drugu metodu zvaemo FEDSS metoda. Njene teorijske osnove date su u radu [1]. Ona je
takodje i globalna i tenzorska metoda za uglaavanje napona. Njome se do traenih kontinualnih
napona dolazi prirodnim putem preko izvoda poznatih pomeranja u globalnim vorovima modela, tako
da se za ovu metodu unapred oekuje vea tanost u odnosu na sve ostale metode.
3
Po ove dve predstavljene metode napisani su i programi. Njima e se izvriti izraunavanje
glatkih napona u globalnim vorovima na uobiajenom test modelu, u cilju uporedjenja dobijenih
rezultata sa analitikim reenjem, i medjusobno. Potrebni diskontinualni naponi i pomeranja test modela
izraunti su komercijalnim MKE programom pod imenom ALGOR1, kao i programom STATA [13].
Po Odenu [5]: "Metoda konanih elemenata predstavlja sistematsku proceduru kojom bilo
koja kontinualna funkcija moe biti aproksimirana diskretnim modelom koji se sastoji od skupa
vrednosti date funkcije u konanom broju taaka u domenu te funkcije, zajedno sa deo po deo
aproksimirano funkcijom na konanom broju subdomena, koji se zovu konani elementi."
Iako MKE ne postavlja ogranienje na izgled lokalnih funkcija kojima aproksimiramo polaznu
funkciju preko svakog konanog elementa, vremenom se dolo do baze znanja koje su lokalne
aproksimativne funkcije odgovarajue u pojedinim problemima [12]. Uobiajeno je da se za njih
uzimaju polinomi, zbog svoje jednostavne forme, a da se stepen polinoma bira u zavisnosti od
problema. Lokalne aproksimativne funkcije modela moraju da zadovolje jo dva zahteva. Prvi je da
njihova veza na granicama elementa mora da bude kontinualana, a drugi da aproksimirana funkcija
treba da konvergira polaznoj kako poveavamo broj elemenata kojima se diskretizuje polazna oblast.
Pravilan izbor tipa elemenata kojima se vri geometrijska diskretizacja uoenog objekta je od
izuzetne vanosti za tanost reenja, to e biti i pokazano u Dodatku 2. Postoje katalozi razliitih
tipova konanih elemenata koji se preporuuju u zavisnosti od posmatranog mehanikog problema.
1
ALGOR je zatieno ime kompanije Algor Interactive Syste m, Inc. 260
Alpfa drive, Pittsburg, PA 15238
4
Slika 1.
Tako se rodila nova klasa problema metode konanih elemenata, u svetu poznata kao STRESS
RECOVERY PROCEDURE ili STRESS SMOOTHING TECHNIQUE. Kae se da metode za
reavanje ove klase problema uglaavaju vrednosti napona tako to vre preslikavanje
diskontinualnih napona na neki pogodno odabran kona no elementni prostor kontinualnih
funkcija.
U skorije vreme ove metode su dobile veoma vanu primenu u jo jednoj klasi metode
konanih elemenata, koja se zove Adaptivno preuredjenje mre e (Adaptive mesh refirement ), u
cilju pronalanja one geometrijske aproksimacije posmatranog objekta, koja e rezultirati najmanjim
grekama traenih veliina [3]. Ovaj prilaz pri proceni greke MKE zove se POSTPROCESORSKI
TIP PROCENE GREKE.
5
Naglasimo da se u ovom radu engleski termin stress smoothing prevodi kao aproksimacija
napona, glaanje napona ili usrednjavanje napona. Termin stress recovery procedure koristi se u
svetu za metode kojima se dobijaju naponi koji su to blii teorijskim reenjima, bilo da se koristi neka
aproksimacija diskontinualnih napona, ili se tokom procesiranja MKE preko dobijenih vrednosti
pomeranja izraunavaju vrednosti napona u optimalnim takama [6] elemenata modela (Built in field
equations).
Predstaviemo neke od postojeih metoda, a tamo gde je potrebno to e se uraditi na nain na koji
su to uradili sami autori:
Po ovoj metodi usrednjavanje napona u globalnom voru se vri tako da se naponi lokalnih
vorova koji se u tom globalnom voru sustiu, dovedu na zajedniki koordinatni sistem, a zatim se
izrauna prosta aritmetika sredina vrednosti tih lokalnih napona. Sa stanovita programske
implementacije ova metoda je daleko najbra od svih ostalih metoda za usrednjavanje napona.
Medjutim, pokazalo se da se primenom ove metode dobijaju veoma nezadovojlavajua
reenja za one oblasti modela koje sadre visoku koncentraciju napona, kao i za oblasti koje su
aproksimirane retkom mreom konanih elemenata.
Postoji dva tipa [4] lokalnog usrednjavanja ovom metodom: glaanje pomou lokalnih funkcija
i diskretno glaanje, iako se u oba prilaza koriste iste matrice glaanja M.
U metodi glaanja pomou lokalnih funkcija poboljane vrednosti napona u lokalnim
vorovima dobijaju se pomou vrednosti napona u lokalnim vorovima elementa i vrednosti lokalnih
funkcija u tim vorovima. U ovom prilazu pretpostavlja se da lokalna funkcija glaanja g aproksimira
metodom najmanjih kvadrata funkciju kojom se opisuje distribucija neizglaanih napona kroz element
modela. Na kraju se problem svodi na reavanje sistema linearnih jednaina po nepoznatim
vrednostima uglaanih napona u lokalnim vorovima elementa, gde taj sistem jednaina u matrinom
obliku ima oblik:
[[M]] [ ] = [F ]
e e
(2.2.1)
= ((
k=1,n p
k , k )-g( k , k ) ) (2.2.2)
gde je:
n p 4 - broj integracionih tacaka unutar elementa,
6
5 - funkcija koja opisuje stvarno naponsko polje,
g - traena funkcija glaanja, gde je funkcija glaanja u bilo kojoj taki unutar elementa data
sledeim izrazom u kome su i 6 vrednosti traenih izglaanih napona u lokalnom voru i:
g( , ) = N i i
i=1,n
Izraz (2.2.2) se takodje svodi na izraz (2.2.1). Za razliku od gornjeg prilaza, u ovom je funkcija
glaanja g tana interpolacija metodom najmanjih kvadrata vrednosti neizglaanih napona u
integracionim takama modela (funkcija g prolazi kroz sve integracione take).
Autor ove metode je J.T. Oden i njen potpun prikaz je dat u [5]. Bazira se na pravilu o najboljoj
moguoj aproksimaciji funkcije F(X), koja pripada Hilbertovom prostoru . Da bi se aproksimirala
funkcija F(X), definie se konano-dimenzioni podprostor datog Hilbertovog prostora , tako
to se obrazuje kolekcija od G linearno nezavisnih elemenata ( X) 8. Projekcija F(X) oznaava
se sa F( X) 9, koja moe da se predstavi kao linearna kombinacija baznih funkcija ( X) 10, tako da
vai:
F( X) F(X) = F ( X); =1,2,...,G (2.3.1)
gde je G broj globalnih vorova modela. Zatim se konstruie drugi, novi skup konjugovano baznih
funkcija ( X) 12 na sledei nain:
( X) = C ( X) (2.3.2)
gde je C 14 inverzna matrica, regularne, pozitivno-definitne matrice C 15 definisane sa:
C = < , > (2.3.3)
gde je < ,> 17 skalarni proizvod definisan nad . Tako se jedinstvena vrednost napona u bilo kojoj
materijalnoj taki X, moe izraunati preko izraza:
3
( x ) = (e)
N (e)(x)
N
N=1,.., N e (2.3.4)
e=1
gde je N e 19 broj elemenata datog modela, a N oznaka lokalnog vora elementa, a preslikavanje
izmedju lokalnog i globalnog oznaavanja baznih funkcija data je sa:
(e)
N = N (2.3.5)
(e)
gde je K 21 Bulova (Bool) matrica incidencije izmedju globalnih i lokalnih vorova.
Reeno je da se ova metoda bazira na teoremi o najboljoj moguoj aproksimaciji funkcije, pa
se podrazumeva da se njome postie bolja tanost izraunatih napona nego drugim pristupima
reavanja ovog problema.
Dimenzija matrice C 22, GxG, i potreba da se izrauna njena inverzna matrica, predstavlja
glavni razlog to ova metoda nije pogodna za programsku implementaciju. Autor ove metode je
7
pokuao to da prevazidje tako to je predloio da se aproksimacija ovom metodom vri samo nad
onim elementima modela koji trpe najvei napon, a da se nad ostalim elementima izvri usrednjavanje
takozvanim konvencionalnim pristupom.
Po ovoj metodi treba pomnoiti matricu krutosti i dobijeni vektor pomeranja u cilju dobijanja
generalisanih sila u vorovima. Naponi u vorovima se zatim dobijaju direktno iz sila u vorovima [8].
Naponi dobijeni po ovoj metodi imaju isti stepen tanosti kao i pomeranja. Nemogunost proirenja
ove metode na viedimenzijsku analizu proizilazi iz toga to u tom sluaju, u jednom voru imamo vie
nepoznatih komponenata napona, nego to imamo generalisanih komponenata sile.
Ova metoda [7] se bazira na metodi najmanjih kvadrata uz takozvana kaznena ogranienja.
Ako se kaznena ogranienja odnose na ceo domen elementa, tada se ova metoda zove kontinualna,
ako se ona odnose samo na granice elemenata metoda se zove wireframe. Obe formulacije daju
tanija polja napona nego to je polazno polje napona dobijeno klasinom MKE. U cilju minimiziranja
funkcionala greke autori ne koriste istu geometrijsku diskretizaciju modela za dobijanje diskontinualnih
i kontinualnih napona. U primeru koji su dali mrea za dobijanje glatkih napona je etiri puta gua
nego polazna. To rezultira time da je potrebno izraunavanje napona, iz poznatih pomeranja, u novim
takama po novim elementima. Pored ostalog to ovu metodu ini neekonominom sa stanovita
vremenskog korienja raunara. Medjutim, autori su takodje pokazali da je tanost naponskih
izlaznih rezultata standardne MKE modela sa 2178 stepeni slobode, uporediva sa njihovom metodom,
uglaanim rezultatima modela sa 306 stepeni slobode.
8
Koristei metodu konanih elemenata i konstituivnu vezu izmedju napona i pomeranja gornji izraz
postaje:
( N T N d ) = N T DBu d (2.3.7)
gde je:
= DB u
(2.3.8)
*= N
dok sledei simboli imaju sledee znaenje: [[ ]] - oznaka za kvadratnu matricu, [ ] - oznaka za vektor
kolonu.
Pa na kraju izraz (2.3.7) dobija oblik:
M = P (2.3.11)
9
2.4- Globalno tenzorsko usrednjavanje napona
Dve globalno - tenzorske metode o kojima emo govoriti su pomenute FEGSS i FEDSS
metode. O njima e se govoriti u poglavljima 3. i 4.
POSTAVKA PROBLEMA
Ponovimo neke osnovne postavke problema. Uoimo geometrijski model 36, sastavljen od
E konanih elemenata e 37 sa istim materijalnim karakteristikama i parametrom mree h. Klasinom
metodom konanih elemenata izraunajmo nepoznate komponenate pomeranja u i 38 po globalnim
vorovima modela, tako to emo izabrati neku varijacionu formulaciju jednaine kojom je
predstavljen zadati mehaniki problem. Neka pomeranja pripadaju Sobovljevoj klasi funkcija
H 0( ) 39. Varijacionu formulaciju aproksimirajmo standardnom metodom konanih elemenata uz
1
granine uslove koji se javljaju kao esencijalni. Reenja varijacionog zadatka su pomeranja, ija je
distribucija kontinualna preko domena modela.
Dalje, ako nas interesuju naponi oni se dobijaju iz pomeranja preko poznate konstituivne
relacije:
E (e)
gde su:
ijkl
E 41 - tenzor elastinosti,
(e)
Izvod lokalnih baznih funkcija je diskontinualan du medjuelementarnih granica, pa odatle i iz izraza 3.1
sledi medjuelementarna diskontinualnost napona.
Skup dobijenih diskontinualnih napona po lokalnim vorovima svih elemenata oznaimo sa
h 44. Skup traenih kontinualnih napona po globalnim vorovima modela oznaimo sa *h 45.
10
MATEMATIKA INTERPRETACIJA METODE
T h = { s C( ) | s|K R k( K ), K C h } (3.3)
gde je:
k - broj dimenzija prostora nad realnim brojevima,
R k( ) 53 - prostor realnih brojeva prostor u kome je data geometrija uoenog elementa K,
n - dimenzija problema; linearni n=1, ravanski n=2, prostorni n=3.
Polazimo od izraza koji govori o tome da je napon u bilo kojoj uoenoj taki realnog
materijalnog sistema jednak naponu u toj istoj taki, ali koju sada posmatramo kao taku koja pripada
njoj odgovarajuem elementu:
( X ) = e( X ) (3.5)
Slika 2.
11
Izlaz standardnog procesiranja metodom konanih elemenata su kontinualna pomeranja, od
kojih se raunaju diskontinualni naponi po elementima. Veliine diskontinualnih napona po elementima
u izrazu (3.5) javljaju se s desne strane. Ako bi izraz (3.5) primenili na sve materijalne estice u
posmatranom telu, leva strana izraza (3.5) bi predstavljala globalnu distribuciju napononskog stanja u
telu, za koju znamo da mora da bude kontinualna, pa znai da e se tu pojaviti nepoznate veliine
kontinualnih napona po globalnim vorovima modela.
Kada koristimo metodu konanih elemenata, koja nam kao izlaz daje diskontinualnu naponsku
sliku, jednaina (3.5) vaie samo u slabom obliku.
Skalarni oblik jednaine (3.5) moemo dobiti njenim mnoenjem sa nekom odgovarajuom
veliinom. Neka to bude deformacija kao veliina koja je prirodno vezana za napon, preko
odgovarajue konstituivne relacije. Polazei od toga da znamo pomeranja koja su kontinualna,
iskoristiemo pretpostavku o kontinualnosti deformacije u telu:
e( X ) = ee(X )
Nepoznate veliine kontinualnih napona u izrazu (3.5) moemo dobiti metodom konanih
elemenata, tako to emo napraviti konano elementni model tog izraza Galerkinovom metodom, gde
emo deformaciju uzeti za teinsku funkciju (v. str 123 u [5]):
e dV = e e dV (3.6)
Ve Ve
Uoimo da se u gornjem izrazu integracija vri po oblasti jednog uoenog elementa. Na kraju,
u cilju dobijanja skupa izraza koji ovu metodu ine globalnom, izvriemo emo povezivanje svih tih
izraza po elementima i globalnim vorovima po u MKE, dobro poznatim principima kompatibilnosti i
kontinuiteta.
12
E (e)
( X ) = ( X ) = K K ( )
e=1
E (e)
e( X ) = e ( X ) = e K K ( )
e=1
E (e)
(3.7)
( X ) = K ( )
K
e=1
E (e)
( X ) = K ( )
K
e=1
( e K )( L L ) dV = ( e K )( L ) dV
K K
L
(3.8)
Ve Ve
U cilju dobijanja skalarnih jednaina izraziemo sve veliine u izrazu (3.8) preko
odgovarajuih komponentalnih reprezentacija:
- komponentalne reprezentacije tenzora deformacije i tenzora napona u uoenom globalnom voru
modela:
( )p
e = e pq g g ( )q (3.9)
= pq g ( )p g ( )q (3.10)
Kada iskoristimo izraze (3.9) - (3.11), zatim uzmemo u obzir da izraz (3.8) vai za bilo koju
vrednost deformacije e ab 65, posle kontrakcije datih baznih vektora, polazni izraz (3.5) dobija sledei
oblik:
(3.12)
Ve
gde su:
( )p
g ( )r 67 - vektori paralelnog pomeranja,
p, q, r, s - indeksi globalnog koordinatnog sistema x( )p 68 u uoenom voru ,
, - indeksi lokalnog koordinatnog sistema (K) 69 uoenog elemenata.
Ako bi nam umesto lokalnih napona po lokalnim vorovima bili poznati lokalni naponi 70
u integracionim takama (i), izraz (3.12) bi imao sledeu oblik:
13
Ve
Napisavi izraz (3.12) doli smo do reprezentativnog izraza za jedan uoeni element i jednu
uoenu kombinaciju globalnih vorova. Taj izraz predstavlja podsistem jednaina po nepoznatim
veliinama rs 72 jedinstvenih vrednosti komponenata napona u globalnim vorovima modela za
jedan uoeni element. Sve ostale veliine u izrazu (3.12) su poznate. Napomenimo da e taj
podsistem jednaina imati onoliko jednaina koliko postoji komponenata napona rs 73 u problemu
koji se analizira. Na primer, za sluaj ravnog stanje napona, imaemo za svaki globalni vor sistem
od etiri jednaine, odnosno tri, ako podrazumevamo da je tenzora napona simetrian.
Izvrimo dalje uproavanje da bi izraz (3.12) dobio formu koja je mogua za programiranje.
Iskoristimo neke definicije:
- operator paralelnog pomeranja izmedju koordinatnih sistema u jednom uoenom globalnom voru i
jednom uoenom lokalnom voru:
(3.16)
Uvedimo izraze (3.13) - (3.16) svuda gde je potrebno u izraz (3.12), pomnoimo ga zatim sa
dva odgovarajua kontravarijantna metrika tenzora radi sputanja indeksa indeksa p i q, pa
dobijamo:
zk zi (e) (e)
z z l
j
x ( )p
x ( )q
M K K ij kl ( )r ( )s dV rs =
M
x x
Ve
(3.17)
zk zi (e)
zl z j
x K ij kl K dV
M
Ve
( )p
x ( )q M (K) (K)
gde su:
14
i, j, k, l - indeksi u odnosu na globalni koordinatni sistemi z i 79 celog modela.
rs
V pq rs = P pq (3.18)
gde su:
zk zi (e) (e)
zl z j
V pq rs =
( )q ij M K kl
M
K dV (3.19)
Ve
x ( )p
x x ( )r x ( )s
zk zi (e)
zl z j
P pq =
( )q ij M K kl K dV
M
(3.20)
Ve
x ( )p x (K) (K)
Izrazi (3.19) i (3.20) predstavljaju definicione formule, pomou kojih emo doi do globalnog
sistema jednaina metode. To emo uraditi tako to emo za svaku kombinaciju globalnih vorova
i izraunati izraz (3.19) za sve elemente za koji je on razliit od nule, sabrati ih, a zatim ih smestiti na
odgovarajue mesto u matrici sistema. Slino se radi i sa izrazom (3.20) osim to se izraunati lanovi
smetaju u vektor kolonu. Nain na koji se vri ta procedura je objanjen u sledeem paragrafu.
U prethodnom paragrafu objasnili smo kako se dolazi do definicionih formula, (3.19) i (3.20),
za levu i desnu stranu globalnog sistema jednaina metode, u odnosu na jedan globalni vor i jedan
uoeni elemenat. U cilju dobijanja globalnog sistema jednaina, izraze (3.19) i (3.20) treba izraunati
za svaku kombinaciju parova globalnih vorova i u odnosu na svaki elemenat. Ako dva uoena
globalna vora ne pripadaju istom elementu u tom sluaju e izraz (3.19) imati vrednost nula. Sve te
izraunate vrednosti ine doprinose globalnoj matrici V sistema i globalnom vektoru P, prema
pravilima kompatibilnosti i kontinuiteta metode konanih elemenata:
N e (e)
V ij = V ij (3.21)
e=1
15
N e (e)
Pi = Pi (3.22)
e=1
V V
{4Gx4G} {3Gx3G}
i = 3* -2 11
i = 3* -1 12 (3.23)
i = 3* 22
i = 3 - 2
1) V 1111
j = 3 - 2
i = 3 - 2
2) V 1112 +V 11 21
j = 3 - 1
i = 3 - 2
3) V 11 22
j = 3
i = 3 - 1
4) V 1211 +V 2111
j = 3 - 2
i = 3 - 1
5) V 1212 +V 12 21V 2112 +V 21 21
j = 3 - 1
i = 3 - 1
6) V 12 22 +V 21 22
j = 3
16
i = 3
7) V 22 11
j = 3 - 2
i = 3
8) V 2212 +V 22 21
j = 3 - 1
i = 3
9) V 22 22
j = 3
V 1111 V 1112 +V 11 21 V 11 22
V pqrs V 12 11 V 2111 V 12 12 V 2112 V 12 21 V 21 21 V 12 22 V 21 22
= + + + + + (3.24)
V 22 11 V 22 12 +V 22 21 V 22 22
Primetimo da je gornji blok dimenzije 3x3 dobijen sabiranjem druge i tree vrste i druge i tree
kolone podmatrice 4x4, kao posledica simetrinosti napona. Tako da je oigledno matrica V celog
sistema dimenzije 3Gx3G.
PRAVILO 1.
Za svaki izraz (3.19) vai da je simetrian u odnosu na sledeu zamenu parova indeksa:
DOKAZ:
Ispiimo izraz (3.18) za uoenu komponentu napona rs 99:
rs
V pqrs = P pq
Poto polazimo od pretpostavke da je tenzor napona simetrian, proizilazi da vai polazna relacija:
V pqrs = V pqsr
PRAVILO 2.
17
Globalna matrica V za svaki uoeni model je globalno simetrina.
DOKAZ:
Treba dokazati da vai:
V ab = V ba
odnosno:
V f( )g( ) = V g( )f( )
Dokaz emo izvesti na primeru lana V 3-1 3 106 koji treba da bude jednak V 3 3-1 107, za jedan
uoeni par i :
ako je a = 3 - 1 i b = 3, onda V ab = V 1222 +V 2122
dalje:
ako je a = 3 i b = 3 - 1, onda V ab = V 22 12 +V 22 21
Treba dokazati da su desne strane uoena dva izraza jednake, a to emo uraditi uz pomo Dokaza 1,
koji kae da vai:
V 2212 = V 1222
i
V 2221 = V 2122
Time smo dokazali vanu i veoma korisnu osobinu globalne matrice V sistema. Izmedju ostalog,
simetrinost matrice V olakava reavanje sistema jednaina. Poznato je da se pri reavanju takvog
sistema jednaina uzimaju u obzir samo elementi gornjeg trougla matrice kojom su predstavljeni
koeficijenti uz nepoznate veliine, to umnogome smanjuje vreme izvravanja programa, kao i zauzee
memorije.
PRAVILO 3.
Podmatrice 3x3 matrice V, koje su vezane za svaki uoeni par globalnih vorova i , nisu u
optem sluaju simetrine.
DOKAZ:
Ovo emo dokazati tako to emo dokazati da bar jedan uoen par, po mestu simetrian u odnosu
na glavnu dijagonalu podmatrice, nije i po vrednosti simetrian. U tom cilju uoimo dva podvuena
elementa podmatrice:
V 1111 V 1112 +V 11 21 V 11 22
V pqrs = V 1211 +V 2111 V 12 12 +V 2112 +V 12 21 +V 21 21 V 12 22 +V 21 22
V 22 11 V 2212 +V 22 21 V 22 22
18
zi z k (e) M (e)
zl z j
V 11 22 = ( )1 M
K ij kl
K dV
Ve x
( )1
x x ( )2 x ( )2
zi zk (e) (e)
zl z j
V 22 11 = M K K ij kl
M
dV
Ve
x ( )2
x ( )2
x
( )1
x ( )1
Analizom osam parcijalnih izvoda koji se javljaju u ova dva izraza zakljuujemo da su oni svi
medjusobno u optem sluaju razliiti, to povlai za sobom i nejednakost samih izraza, ime smo
dokazali polazni iskaz.
Slika 3.
19
KOMENTAR O DESNOJ STRANI GLOBALNOG SISTEMA JEDNA INA P
P 11
P 11
2 P 12
P 12
_ P P
P 21 {4Gx1} {3Gx1}
P 22
P 22
jer vai:
P st = P ts (1)
Tanost izraza (1) moemo dokazati imajui u vidu da je tenzor lokalnih napona takodje simetrian.
Napiimo prvo izraz za P pq 117:
zk zi (e)
zl z j
P pq =
( )q ij M K kl K dV
M
(2)
Ve
x ( )p x (K) (K)
gde je:
20
h - parametar mree, odnosno najvea maximalna linearna dimenzija bilo kog elementa u mrei, tako
da:
h = max h e , 1 e E, E = E(h)
e
Slino, poto se napon dobija kao funkcija prvog izvoda pomeranja (m=1), napon 125 bi
sa poveanjem gustine mree trebao da konvergira sa grekom:
O( h p+1-m ) = O(h)
Rekli smo da i ova metoda pripada klasi globalnih, tenzorskih metoda uglaavanja napona.
Teorijski prilaz ove metode dat je u radu [1]. Ovde su ponovljene osnovne postavke ove metode, a
zatim su razvijeni definicione formule koje su spremne za programsku implementaciju na raunaru.
I prema ovoj metodi je, kao jedan od zadataka ovog magistarskog rada, napisan program. Tim
programom e ova metoda biti istestirana u cilju uporedjenja dobijenih reenja sa drugim slinim
metodama i u cilju ocene brzine konvergencije reenja i ocene tanosti reenja.
Za razliku od prethodne FEGSS metode, kod koje smo do kontinualnih globalnih napona
dolazili preko diskontinualnih napona, ovom metodom se do kontinualnih napona dolazi preko
vrednosti poznatih pomeranja.
Vrednosti poznatih pomeranja dobijaju se direktno iz procesorskog dela programa za klasinu
analizu konanim elementima, gde se granini uslovi pojavljuju kao esencijalni.
Poto treba da se dobiju takvi izrazi u kojima se pojavljivuju vrednosti poznatih pomeranja,
polazi se od linearne konstituivne jednaine za elastine materijale u obliku:
e = C : (4.1)
1
e= ( u+ u T ) (4.2)
2
21
Ako se izjednae desne strane prethodna dva izraza dobija se:
1
C: = ( u+ u T ) (4.3)
2
Slabo reenje izraza (4.3) moemo dobiti Galerkinovom aproksimacijom sa naponom kao teinskom
funkcijom, jo ako iskoristimo pretpostavku o simetrinosti tenzora napona, moemo da napisemo:
( C: -u )dV = 0 (4.4)
Ve
Izvrimo sada aproksimaciju veliina koje se pojavljuju u izrazu (4.4) metodom konanih
elemenata, na nain kako je objanjeno u [5] i izrazimo sve vektorske veliine u komponentalnom
obliku:
- pomeranja:
(e)
u = u = u q g ( )q K K (4.5)
- gradijenti pomeranja:
(e) (e)
K a (e) ( )q K a K
u = ( u ) = ( K K u ) = K u g = Ku q g a g , gde je aK (4.6)
a a
- koeficijenti elastinosti:
C = C abcd g a g b g c g d (4.7)
- tenzor napona:
(e)
= = st g ( )s g ( )t K K (4.8)
gde su:
i, j, k, l - indeksi u odnosu na globalni koordinatni sistem z i 135 modela,
22
(e) (e)
st g ( )s g ( )t L L ( C abcd g g g g M M uvg ( )u g ( )v
a b c d
ve
(4.9)
(e)
( )q
- K g g
K
a
a
u q ) dV = 0
Uzimajui u obzira da jednaina (4.9) treba da vai za bilo koju vrednost napona st 139 po
globalnim vorovima modela i posle odgovarajuih mnoenja baznih vektora dobija se izraz:
L L g ( )s g ( )tC abcd g ( )u g ( )v M M dV = L L a K g ( )s g ( )t u q dV
a b c d uv K a ( )q
(4.10)
ve Ve
C st uv
uv
= B qst u q (4.11)
gde su datim simbolima predstavljena sledea dva izraza po jednom uoenom elementu i jednom
uoenom paru globalnih vorova i :
(e) (e)
C st uv = L L g ( )s g ( )t C abcd g ( )u g ( )v M M dV
a b c d
(4.12)
ve
(e) (e)
B st = L L a K g ( )s g ( )t dV
q K a ( )q
(4.13)
Ve
Iskoristimo definicije (3.13) - (3.16) da bi napisali izraze (4.12) i (4.13) u skalarnom obliku:
(e)
x j xl ae bf cg dh x x x x
i k m o
C st uv = L L ( )s ( )t ij kl C abcd g g g g
x x e f g h
ve
(4.14)
xn x p (e)
mn op ( )u ( )v M M dV
x x
(e) (e)
z j zl z i ae z k ( )pq
B st = L L a K
q
( )t ij kl
K
g g dV (4.15)
Ve
x ( )s
x e x ( )p
23
Pretpostavljajui da je globalni koordinatni sistem modela dekartov koordinatni sistem i da su
elementi modela ravni, ponovo ispiimo radi lake programske implementacije definicione formule u to
prostijem obliku:
(e)
zi z j zk zl (e)
C st uv = L L ( )s ( )t C ijkl ( )u ( )v M M dV (4.16)
ve
x x x x
(e) (e)
z j zl z i ae z k ( )pq
B st = L L a K
q
K
g g dV (4.17)
x ( )s x ( )t x ( )p
ij kl
Ve
e
Ako za lokalne bazne funkcije uzmemo polinome koji su dati izrazima (3.26) izraz (4.17) nee
imati analitiko reenje. U konkretnom sluaju do vrednosti izraza (4.17) doi emo numerikom
integracijom.
Do globalnih sistema jednaina FEDSS metode dolazi se na slian nain kao i u sluaju
prethodne metode.
U sluaju dvodimenzijskog problema za svaki uoeni par globalnih vorova i postoji blok:
C 1111 C 1112 + C 11 21 C 11 22
C pqrs = C 12 11 + C 2111 C 12 12 + C 2112 + C 12 21 + C 21 21 C 12 22 + C 21 22 (4.18)
C 22 11 C 22 12 + C 22 21 C 22 22
gde su izrazi C st uv 150 koji se pojavljuju u gornjoj podmatrici dobijeni sabiranjem izraza (4.16) u
odnosu na sve elemente:
Ne
C st uv = C st uv
(e)
(4.19)
e=1
Dobijene podmatrice zauzimaju svoje mesto u globalnoj matrici sistema C koja ima istu
strukturu i dimenzije kao i matrica V
Kada formiramo desnu stranu (vektor kolonu) elementi B i 152 dobijaju se tako da za svaki od
globalnih vorova izraunamo doprinose svih lanova po elementima po sledeoj formuli:
Ne (e)
B st = ( B ust u u ) (4.20)
e=1
Znai za svki globalni vor imaemo etiri lana: B 11, B 12, B 21, B 22 154. Medjutim:
24
B 12 B 21
[[ C st uv ]] [ uv ] = [ B qst u q ] (4.21)
Globalna matrica sistema C ima iste osobine kao i matrica V koja se javlja u prethodnoj
FEGSS metodi.
Poznato je da je naponska slika, vrlo esto, jedan od najvanijih parametara pri oceni
ponaanja i dizajniranju uoenog objekta. Prilikom analize metodom konanih elemenata velika
panja se poklanja tanoj i jednoznanoj interpretaciji napona u modelu. Metode koje na neki nain
poveavaju tanost napona izraunatim konvencionalnim MKE metodama su veoma traene i pred
programe koji su po njima napisani postavljaju se veliki zahtevi. Ti zahtevi su sledei:
Prema FEGSS i FEDSS metodi napisana su dva nezavisna programa. Za programski jezik u
kome su napisani izabran je FORTRAN 5.0. kompanije MICROSOFT.
25
- broj globalnih vorova,
- broj elemenata,
- globalne koordinate vorova,
- raspored globalnih vorova po elementima,
- vrednosti diskontinualnih napona po vorovima elemenata,
- vrednosti dvodimenzionih matrica transformacije (preslikavanja) izmedju globalnog koordinatnog
sistema i globalnih koordinatnih sistema u globalnim vorovima, takvih matrica ima onoliko
koliko ima globalnih vorova,
- izrazi za bazne funkcije po lokalnim vorovima elemenata.
FEGSS METODA:
1. Otvaranje fajlova
2. itanje podataka sa diska
3. Ocitaj vreme
4. Integrali proizvoda lokalnih baznih funkcija
5. Generisanje matrice V
6. Generisanje vektora P
7. Saopsti vreme
8. Kraj
FEDSS METODA:
1. Otvaranje fajlova
2. Citanje podataka sa diska
3. Ocitaj vreme
4. Bazne funkcije u integracionim tackama
5. Kosinusi pravaca izmedju globalnog koordinatnog sistema i lokalnih koordinatnih sistema u
integracionim tackama elemenata
26
6. Vrednosti kontravarijantnog metrickog tenzora u integracionim tackama elemenata
7. Generisanje matrice C
8. Generisanje vektora B
9. Saopti vreme
10. Kraj
Programi prema datoj emi raunaju elemente matrice V ili C i elemente vektor-kolone P ili B,
koristei definicione formule. Izraunati elementi matrice smetaju se spars metodom u otvorenu
datoteku sa sekvencijalnim pristupom. Kada se taj proces zavri dobijaju se koeficijenti leve i desne
strane sistema od 3G linearnih jednaina po 3G nepoznatih veliina komponenata kontinualnih napona
u koordinatnim sistemima po globalnim vorovima koje je korisnik sam izabrao. Preostaje nam samo
da taj sistem linearnih jednaina reimo nekom odgovarajuom metodom, na primer Gausovom
metodom eliminacije.
Reavanje dobijenih sistema jednaina u primerima koji e biti obradjeni, vreno je
programskim paketom TRIANG koji predstavlja skup modifikovanih potprograma iz programa
STATA [13].
Kada je matrica koju posmatramo takva da je kvadratna, simetrina, trakasta i retka, nije
optimalno zapisivati je u datoteku u njenom punom obliku. Jedan od naina, ili tanije reeno
konvencija kako se takva matrica moe zapisati je i pomenuta spars metoda.
U spars metodi matrica sa gore navedenim osobinama pamti se po vrstama. U uoenoj vrsti
itaju se elementi od i sa dijagonalnim lanom po rastuem redu od prvog do poslednjeg i vre se
sledee operacije: pamti se poloaj i vrednost svakog lana razliitog od nule i broji se koliko takvih
lanova ima. Tako da se za svaku vrstu formiraju tri reda. U prvi red se zapisuje broj svih lanova
razliitih od nule u toj uoenoj vrsti. U drugom redu formira se niz vredosti sa pozicijama tih lanova.
U treem redu formira se niz sa vrednostima tih lanova.
Na primer, uoimo u nekoj kvadratnoj matrici reda 12x12 petu vrstu sa sledeim lanovima:
3
5 8 12
3.02 6.1 1.3
Na ovaj nain se i veoma velike kvadratne matrice, reda vie hiljada zapisuju na nain koji
tedi memoriju i vreme pristupa svakom od elemenata matrice. Na primer za Test primer 1, koji e biti
prikazan u sledeem paragrafu, model sainjen od 18 elemenata imae 28 globalnih vorova i ako je
u pitanju FEGSS metoda formirae se matrica 84x84 koja bi zapisana u punom obliku imala 7056
elemenata. Poto posmatramo simetrinu, kvadratnu matricu analizirao bi se samo gornji trougao
matrice sa 3570 elemenata. Primenom spars metode bie zapisani samo elementi ija je vrednost
razliita od nule a njih ima 759. U sluaju FEDSS metode tih lanova bie 805.
27
5.2. UPOREDJIVANJE FEGSS I FEDSS METODA
Ove dve metode uporedjivane su na dva test primera za koja su poznata teorijska reenja. Ono
to nas je interesovalo to su brzine izvravanja, tanost dobijenih napona u odnosu na poznato
teorijsko reenje za napone i brzina konvergencije reenja tanom reenju.
1) Duina izvravanja:
Pokazalo se da je prema duini izvravanja analiza FEGSS metodom neto bra od analize
FEDSS metodom. To je najpre iz razloga to analiza FEDSS metodom podrazumeva i izraunavanje
kontravarijantnih metrikih tenzora za svaki element.
2) Tanost reenja:
Obe metode i za veoma grubu mreu ne odstupaju od tanog reenja za vie od 14%. Takodje
se pokazalo da je FEDSS metoda neto tanija od FEGSS metode za svaku geometrijsku
diskretizaciju testiranih modela.
28
6. TEST PRIMERI ZA METODE FEGSS I FEDSS
Za test primere posmatrani su objekti pod takvim optereenjem pod kojim se javlja ravno
stanje napona i iji se modeli mogu geometrijski diskretizovati ravnim etvorovornim elementima.
Izabrani su takvi primeri objekata pod optereenjem za koja su poznata teorijska reenja za
napone i za koje smo izraunali napone i pomeranja programima za statiku analizu konanim
elementima - ALGOR i STATA. Pri analizi tim programima vodilo se rauna da optereenja modela
to realnije simuliraju stvarna optereenja.
Prvi ispitivani primer dat je na Slici 4. To je model kvadratne ploe dimenzija 2x2 sa krunim
otvorom poluprenika 0.5 u sredini ploe. Materijalne karakteristike date ploe su:
- modul elastinosti E = 1,
29
- koeficijent bone kontrakcije v = 0.3.
30
Poto Slika 5. imamo sve
potrebne podatke o geometriji,
materijalnim karakteristikama, spoljanjim silama i graninim uslovima polaznog objekta, moemo
prei na pravljenje njegovog matematikog modela.
Za ovaj test primer napone i pomeranja izraunaemo pomou programa za analizu konanim
elementima ALGOR. Preprocesiranje, odnosno kreiranje modela u programu ALGOR, vri se
modulom SuperDraw II. Taj modul predstavlja kompletan skup CAD komandi [14] za modeliranje,
ukljuujui i komande za automatsko generisanje mree na zadatoj oblasti. Tim modulom zadaemo
geometriju modela, granine ulove i spoljanje sile. Po izvrenom kreiranju modela poziva se dekoder
SD22SS koji treba da napravi fajl sa matematikim modelom unesenog grafikog modela. Jedno od
pitanja koje se postavlja korisniku u tom modulu je i koji tip elementa korisnik eli da izabere. Opcije
su sledee:
Izabran je 3-D Membrane element, a ne 3-D Plate/Shell element iz razloga koji su objanjeni
u Dodatku A.
31
Slika 6.
Ako
smo napravili
dvoelementni model polaznog Test primera koji je prikazan na Slici 6, fajl kreiran od strane dekodera
SD22SS sadrae sledee podatke:
Prikazani fajl je ulazni fajl za statiku analizu Test primera modulom SSAP0.
32
Po zavrenoj statikoj analizi, izlazni fajl za navedeni model sa dva elementa, polaznog Test
primera 1 ima sledei izgled:
1**** Algor (c) Linear Stress Analysis - Released 7/17/89, Version 9.000
number of elements = 2
number of materials = 1
33
maximum temperatures per material = 1
analysis code = 2
axisymmetric.....0
plane strain.....1
plane stress.....2
incompatible displacement modes = 0
include..........0
suppress.........1
ELEM NODE NODE NODE NODE MAT`L REFERENCE I-J FACE OP THICKNESS
NO. I J K L INDEX TEMP PRESSURE
----- ----- ----- ----- ----- ----- ---------- ---------- -- ----------
34
**** EQUATION PARAMETERS
total number of equations = 10
bandwidth = 8
number of equations in a block = 10
number of blocks = 1
blocking memory (kilobytes) = 198
available memory (kilobytes) = 198
LOAD CASE = 1
NODE X- Y- Z- X- Y- Z-
number translation translation translation rotation rotation rotation
35
4 0.0000E+00 -3.5942E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00
5 0.0000E+00 -4.5187E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00
6 5.2900E-01 -5.2900E-01 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00
face 0: centroid
face 1: L-I side
face 2: J-K side
face 3: I-J side
face 4: K-L side
TOTAL : .112
36
Na taj nain doli smo do vrednosti kontinualnih pomeranja u globalnim vorovima datog
modela. Poto nama trebaju vrednosti napona, a to nam prethodna datoteka nije dala, startovaemo
rutinu MaKeNodalStressOutput i dobiemo vrednosti napona u lokalnim vorovima u lokalnom
koordinatnom sistemu:
1**** Algor (c) FEA Stress Processor - MKNSO 10/6/89, Ver 1.005
Number of elements = 2
Number of materials = 1
Maximum temperature pts = 1
Analysis code = 2
0 : axisymmetric
1 : plane strain
2 : plane stress
Incompatible modes = 0
0 : included
1 : not included
37
1**** End of file
Teorija metode konanih elemenata kae da tanost metode treba da raste sa porastom
gustine mree konanih elemenata kojom je izvrena diskretizacija posmatranog optereenog tela [11].
Test primer 1 ispitan je kroz dvanaest tipova gustine mree, od kojih je prvih est prikazano
na Slici 7.
Slika 7.
U Tabeli 1. dati su podaci o broju globalnih cvorova i broju elemenata tih primera.
38
TEST PRIMER 1. - kvadratna ploa sa kru nim otvorom
10x10 200 231
11x11 242 276
12x12 288 325
Svih dvanaest modela Test primera 1. proputeni su prvo kroz ALGOR u cilju dobijanja
diskontinualnih napona po elementima koji su ulazni podaci za FEGSS metodu i pomeranja koja su
ulazni podaci za FEDSS metodu.
Obe metode kao izlazne rezultate dale su kontinualne nepone po globalnim vorovima modela,
tako da ih moemo uporediti po tri osnova:
- brzina izvravanja,
- brzina konvergencije reenja,
39
- tanost reenja.
Let us examine the stress state in point A. The prediction of stress for point A is of particular
interest due to the stress concentration in that node and the fact that node A belong to only one element.
Analytical solution for hoop stress 22 at node A is 10.39. Discontinuous stresses are obtained by
Finite element package ALGOR.
Figure 2. represents the way in which mesh generation is performed, and gives stress contour plot for
22:
Slika 9.
40
Better convergence of stress results which is obtained with technique proposed herein is
expected. It is due to the fact that in order to get continuous stress in any global node it is considered
global discontinuous stress distribution throughout the model.
DODATAK
Ovde su data tri primera kratke konzole optereene tako da dato optereenje inicira u telu
ravno stanje napona. Naponska analiza u sva tri primera izvrena je programskim paketom ALGOR. Iz
dobijenih rezultata jasno se vidi da u sluaju geometrijske diskretizacije modela tipom elementa 3-D
PLATE-SHELL elements, ALGOR ne daje realna reenja pomeranja u globalnim vorovima. Pri
izboru tipa elementa 3-D Membrane elements dobijaju se oekivane vrednosti pomeranja i napona.
Iz analize dobijenih rezultata moe da se zakljui da u sluaju geometrijske diskretizacije tipom
elementa 3-D plate/shell elements ALGOR za koeficijente smicanja uzima dva puta manje vrednosti
da bi zamaskirao efekat lokinga (locking) [16].
Ovaj komentar je dat s obzirom da ulazni podaci u bilo koji postprocesor za glaanje napona,
moraju biti korektni.
41
CISTO SMICANJE:
Slika 10.
42
DISPLACEMENTS OF NODES IN THIN PLATE/SHELL ELEMENT:
1 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00
2 0.0000E+00 5.2002E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00
3 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00
4 0.0000E+00 5.2002E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00
SAVIJANJE SILOM:
Slika 11.
43
ELEMENT CONNECTIVITY DATA:
ELEM I J K L
---- --- --- --- ---
1 3 1 2 4
44
SAVIJANJE SPREGOM:
Slika 12.
45
1 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00
2 -3.9070E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00
3 0.0000E+00 2.0930E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00
4 3.9070E+00 -2.0930E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00 0.0000E+00
46
Zbog jednostavnosti izvriemo geometrijsku diskretizaciju posmatranog tela na dva konana
gredna elementa jedinine duine. Neka su lokalne bazne funkcije koje odgovaraju svakom od data
dva elementa e date izrazima:
1 = 1-
(e)
D.2.4
2 =
(e)
(e)
U(x) = u ( ) = u N (e)
N ( ) = NU N ( )
(e)
(e)
D.2.5
e e
9 9
Za vrednosti lokalnih funkcija u lokalnim ovrovima svakog od postojea dva elementa dobija se:
1 ( ) = 1 - x, 2 ( ) = x
(1) (1)
1 ( ) = 2 - x, 2 ( ) = x - 1
(2) (2)
element 2:
6 k0 9 k0
1 =- , (2)
(2)
2 =-
9 9
47
METODA KONJUGOVANE APROKSIMACIJE
2
(x) = (e)
N (e)(x)
N
D.2.8
e=1
Prvo traimo izraze za lokalne konjugovane funkcije (e)N (x) 175 pomou formule:
(e) 2 (f)
(e)
N
= N C M (f)
M (x) D.2.9
f =1
pa dobijamo:
(1)
1
(x) = C 11 (1)
1 (x) + C ( 2 (x) + 1 (x)) + C 2
12 (1) (2) 13 (2)
(1)
2
(x) = C 21 (1)
1 (x) + C
22
( (1)
2 (x) + 1 (x)) + C 2
(2) 23 (2)
(2)
1
(x) = (1)
2
(x)
(2)
2
(x) = C 31 (1)
1 (x) + C
32
( (1)
2 (x) + 1 (x)) + C 2
(2) 33 (2)
gde je:
E (e)
(x) = N N (x)
(e)
e=1
Tako da je:
(e) (e) 2 1
c11 = c 22 = , c(e) (e)
12 = c 21 =
6 6
lanovi globalne fundamentalne matrice C 187 dobija se iz lokalne fundamentalne matrice c NM 188
preko izraza:
48
E (e) (e)
C = N M c NM D.2.12
(e)
e=1
A njena inverzna:
7 -2 1
} = -2 4 -2
1
{C
2
1 -2 7
Izraz D.2.9 daje nam vrednosti lokalnih konjugovanih funkcija, koje prema teoriji imaju vrednosti za
ceo domen modela:
7 1
(1)
1
(0m) = , (1)
1
(1m) = - 1, (1)
1
(2m) =
2 2
(1)
2
(0m) = (2)
1
(0m) = - 1, (1)
2
(1m) = (2)
1
(1m) = 2, (1)
2
(2m) = (2)
1
(2m) = - 1
1 7
(2)
2
(0m) = , (2)
2
(1m) = - 1, (2)
2
(2m) =
2 2
Sada moemo da izraunamo konjugovane napone (e)N 196 u lokalnim vorovima elementa prema
obrascu D.2.1:
k0 2
1 =-
(1)
9 3
k0 5
2 =-
(1)
9 6
k0 7
1 =-
(2)
9 2
k0
2 =-
(2)
4
9
Kontinualna naponska slika u modelu dobija se pomou izraunatih vrednosti i obrasca D.2.2:
(0m) = 0
49
k0
(1m) = - 4
9
k0
(2m) = - 10
9
1.M. Berkovi and Z. Drakovi, 'On the essential mechanikal boundary conditions in two-field
finite element approximations'. Comput. Meth. in Appl. Mech. Engrg. 91, 1339-1355
(1991).
2.D. F. Rusell and A. J. Williams, 'The design and development of a brake disk for high-speed
trains'. J.Rail and Rapid Transit 204 No F2, 133-141 (1990).
3.O. C. Zienkiewicz and J. Z. Zhu, A simple error estimator and adaptive procedure for practical
engineering analysis'. Int. J. Num. Meths. Eng. 24, 337-357 (1987).
4.E. Hinton and J. S. Campbell, 'Local and global smoothing of discontinuous finite element
functions using a least squares method'. Int. J. Num. Meths. Eng. 8, 461-480 (1974).
5.J. T. Oden, 'Finite elements of nonlinear continua'. McGraw-Hill, New York, 1972.
6.J. Barlow, Optimal stress locations in finite element models'. Int. J. Num. Meths. Eng. 10, 243-
251 (1976).
7.H. R. Riggs and A. Tesssler, 'Continuous versus wireframe variational smoothing methods for
finite element stress recovery'. Civil-Comp Ltd, Edinburg, Scotland; Advances in Post and
Preprocesing for FEA, 137-144 (1994).
8.L. T. Herrman, 'Improved stress calculation for simple quadrilateral elements'. Computers &
Structures 6, 141-148 (1976).
9.M. Lyly and R. Stenberg, 'Stabilized MITC plate bending elements'. Civil-Comp Ltd, Edinburg,
Scotland; Advances in Post and Preprocesing for FEA, 11-16 (1994).
10.J. Barlow, 'Optimal stress locations in finite element models'. Int. J. Num. Meths. Eng. 10, 243-
251 (1976).
11.G. F. Carey and J. T. Oden, 'Finite elements - Volume II'. Prantice-Hall,inc., Englewood Cliffs,
New Jersey 07632, 1983.
12.K. J. Bathe, 'Finite element procedures in engineering analysis'. Prantice-Hall,inc., Englewood
Cliffs, New Jersey 07632, 1982.
13.M. Berkovi, Z. Drakovi, D. Damnjanovi, Paket programa za strukturalnu analizu', VTI
arkovo, 1983.
14.M. E. Mortenson, 'Geometric Modeling'. John Wiley & Sons, Inc, USA. 1985.
15.Z. Drakovi,
16.O. C. Zienkiewicz, 'The finite element method - Volume 1', McGraw-Hill Book Company, New
York, 1989.
50