Amfiteatri Rimskoga carstva

Amfiteatar je graevina za javne oruane priredbe nastala na tlu Italije u zavrnom

razdoblju Rimske republike, u razdoblju od III. st. pr. Kr. do poetka I. st. pr. Kr. 1 Poetkom
Rimskog carstva, za Augusta, amfiteatri se razvijaju u monumentalne graevine zahtjevnog
arhitektonskog oblika. Flavijevski Koloseum u Rimu (80. pos. Kr.) predstavlja vrhunac
razvoja amfiteatra i idealni arhitektonski obrazac. Svaki amfiteatar ima u sredini ovalno ravno
borilite okrueno stepenicama gledalita u ovalnom tlocrtu. Promatran u tlocrtu, amfiteatar
nalikuje na dva nasuprotno postavljena i ujedinjena teatra, te i njegovo ime izvedeno iz grkih
rijei () oznaava jedinstven prostor za gledatelje koji okruuje sa svih strana
borilite. Naziv amfiteatar, iako grkog jezinog porijekla, prvi put se pojavljuje u latinskim
tekstovima iz I. st. pr. Kr. Najstariji epigrafski zapis o ovoj vrsti graevine, koji potjee iz
amfiteatra u Pompejima a nastao je malo nakon g. 80. pr. Kr. (CIL I 1246), donosi latinski
naziv za amfiteatar: spectacula. Ta rije oznaava graevinu namijenjenu za odravanje
predstava i prihvat gledatelja, no tijekom vremena nije opstala u svakodnevnom govoru.
Najstariji amfiteatri, jednako kao i druge rimske graevine za javne priredbe, gradili su
se ispoetka od drveta. Amfiteatri se poinju zidati u kamenu u povijesnom trenutku naglog
irenja Rimske drave zavretkom Saveznikih ratova, kada se osniva velik broj veteranskih
kolonija i kada se pripojenim gradovima dodjeljuje graansko pravo nizom zakona. U cilju
uvrenja rimske vlasti, ukazala se potreba da se podignu trajne graevine za uestalo
odravanje javnih priredbi, prvenstveno gladijatorskih borbi i lova na ivotinje. Unutar
gradova ili u neposrednoj blizini izvan gradskih zidina podizani su reprezentativni amfiteatri
od kamena. U sastavu vojnih logora graeni su manji amfiteatri, ponekad samo jednostavnom
tehnikom zemljanih nasipa. Prvi zidani amfiteatri grade se od poetka I. st. pr. Kr. u
gradovima june Italije, u pokrajini Kampaniji (Pompei, Pozzuoli). Koristila se cigla i kamen,
ovisno o lokalnim prirodnim zalihama. U gradu Rimu, prvi zidani amfiteatar podigao je tek
senator Gaj Statilije Taur (Caius Statilius Taurus) g. 29. pr. Kr. Ovaj amfiteatar izgorio je u
velikom poaru g. 64. pos. Kr., za Nerona. Za Flavijevske carske dinastije, izgraen je u Rimu
u samo pet godina (g. 75. -80.) najvei i najbogatije ukraeni amfitetar u Rimskom carstvu,
prozvan Koloseum (Colosseum) po nedaleko postavljenom golemom kipu cara Nerona.
1
O amfiteatrima openito: Forni, 1958.; Golvin, 1988.; Tosi, 2003.; Welch, 2007.

1
 U Rimskom carstvu bilo je oko 360 amfiteatara, od kojih se postojanje nekih samo
pretpostavlja na temelju pisanih vijesti o gladijatorima i gladijatorskim borbama. Puli najblii
amfiteatar nalazio se u Akvileji (Aquileia), oko 180 km sjeverozapadno. U istonim
provincijama Rimskog carstva gdje je postojala jaka grka tradicija, amfiteatri nikad nisu
stekli toliku omiljenost kao u Italiji i zapadnim provincijama. Na tlu Hrvatske, amfiteatri su se
nalazili u najznaajnijim rimskim kolonijama, dananjim gradovima Puli (Pola), Zadru
(Iader), Solinu (Salona), te u vojnikoj koloniji u itluku nedaleko Sinja (Aequum). Vojni
logor u mjestu Ivoevci kod Kistanja (Burnum) nedaleko rijeke Krke u Dalmaciji bio je
takoer opremljen vlastitim kamenim amfitetarom za potrebe legije2.

2
O amfiteatrima u Hrvatskoj: Sui, 1976., 175.; Jelii, 2008.; Cambi, Glavii, Mari, Mileti, Zaninovi,
2006.