ETIRI SPORAZUMA SA SAMIM SOBOM

Tolteka knjiga mudrostiIskustveni vodi prema osobnoj oslobodi

Naslov izvornika:

THE FOUR AGREEMENTS

A Practical Guide to Personal Freedom by

Don Miguel Ruiz, 1997.

O autoru

DON MIGUEL RUIZ UITELJ JE TOLTEKE KOLE TAJNI. On zdruuje

svoju jedinstvenu mjeavinu znanja u radionicama, predavanjima i
voenimputovanjima u Teotihuacan u Meksiku. U ovom drevnom gradu
piramida, koji je Toltecima bio poznat kao mjesto na kojemu ovjek postaje
Bogom, don Miguel slijedi postupak drevnih mudraca koji slui tome da
tragaoce provede kroz njihove sve vie razine svijesti.

ELITE LI DALJNJE OBAVIJESTI, MOLIMO VAS DA SE OBRATITE:SIXTH SUN

FOUNDATION 1208 Turquoise Trail Cerrillos, New Mexico 87010Posjetite nau
web stranicu: http://www.miguelruiz.com

U ETIRI SPORAZUMA SA SAMIM SOBOM don Miguel Ruiz otkriva izvor

uvjerenja koja nas ograniavaju, koja nam oduzimaju radost i uzrokuju
nepotrebnu patnju. Utemeljena na drevnoj toltekoj mudrosti. etiri
sporazuma sa samim sobom nude moan obrazac ponaanja koji vrlo brzo
moe preobraziti nae ivote i dovesti do novoga iskustva slobode, prave sree i
ljubavi.

Knjiga don Miguela Ruiza zemljopisna je karta koja pokazuje put do

prosvjetljenja i slobode.

- Deepak Chopra, pisac Sedam duhovnih zakona uspjeha i direktor

Educationat Choprinog centra za dobro stanje

Knjiga koja nadahnjuje brojnim velianstvenim poukama.

- Wayne Dyer pisac Stvarne magije

Na Castanedinom tragu, Ruiz proiava sutinu tolteke mudrosti, jasno i

bespriekorno izraavajui to bi mukarcima i enama znailo iveti nainom
spokojnih ratnika u modernom svetu,

- Dan Millman, napisao Put mirnog ratnika i Duhovne zakone

SADRAJ

Zahvalnost 1.

Tolteci 1.

Uvod 2.

1 Pripitomljavanje i san Planete 2.

2 Prvi sporazum

Neka vaa riei bude bespriekorna 4.

3 Drugi sporazum

Nita nemojte shvatati lino 7.

4 Trei sporazum

Ne pretpostavljajte 8.

5 etvrti sporazum

Uvijek dajte sve od sebe 9.

6 Tolteki put prema slobodi

Unitavanje starih sporazuma 11.

7 Novi san

Raj na Zemlji 14.

Molitve 15.
Zahvalnost

elio bih se ponizno zahvaliti majci mojoj Sariti, koja me nauila

bezuslovnoj ljubavi; ocu mome, Joseu Luisu, koji me nauio disciplini;dedu
mome, Leonardu Maciasu, koji mi je pruio klju koji otkljuava tolteke tajne;
i mojim sinovima Miguelu, Joseu Luisu i Leonardu. Izraavam duboku
naklonost i potovanje Gayi Jenkins i Treyu Jenkinsu. elio bih svoju duboku
zahvalnost proiriti i na Janet Mills - izdavaa, urednicu, vernicu. Isto sam
tako veno zahvalan Rayu Chambersu to je osvetlio put. elio bih odati
potovanje mojoj dragoj prijateljici Gini Gentry, zapanjujuem mozgu ija je
sudbina dotakla moje srce.Rado bih odao poast mnogim ljudima koji su mi
obilno pruali svoje vrijeme, srca i izvore kojima sam podupirao svoja uenja.
Nepotpun popis ukljuuje: Gae Buckley, Tea i Peggy Suey Raess, Christine
Johnson, Judy Red Fruhbauer, Vicki Molinar, Davida i Lindu
Dibble,Bernadette Vigil, Cynthiju Wootton, Alana Clarka, Ritu Pisco Rivera,
Catherine Chase, Stephanie Bureau, Todda Kaprieliana, Glennu Quigley,Alana
Hardmana, Cindee Pascoe, Tink i Chucka Cowgilla, Roberta i Diane Paez, Siri
Gian Singh Khalsu, Heather Ash, Larryja Andrewsa, JudySilver, Carolyn Hipp,
Kim Hofer, Mersedeh Kherdmand, Dianu i Skya Fergusona, Keri Kropidlowski,
Stevea Hasengurga, Daru Salour, Joaquina Galvana, Woodija Bobba, Rachel
Guerrero, Marka Gershona, Collette Michaan, Brandta Morgana, Katherine
Kilgore (Kitty Kaur),Michaela Gilardyja, Klauru Haney, Marca Cloptina, Wendy
Bobb, Edwarda Foxa, Yari Jaeda, Mary Carrroll Nelson, Amari
Magdalenu, JaneAnn Dow, Russa Venablea, Gua i Mayu Khalsu, Mataji Rositu,
Freda i Marion Vatinelli, Diane Laurent, V J. Policha, Gail Dawn Price,Barbaru
Simon, Patti Cake Torres, Kaye Thompson, Ramina Yazdanija, Lindu Lightfoot,
Terry Petie Gorton, Dorothy Lee, J. J. Franka (JulioFranco), Jennifer i Jeanne
Jenkins, Georgea Gortona, Titu Weems, Shelley Wolf, Gigi Boyce, Morgana
Drasmina, Eddieja Von Sonna, Sydneyade Jonga, Peg Hackett Cancienne,
Germaine Bautista, Pilar Mendoza, Debbie Rund Caldwell, Beu La Scallu,
Eduarda Rabasa i Kauboja.
Tolteci

Prije hiljada godina Tolteci bejahu irom junog Meksika poznati kao ene i
mukarci koji poseduju znanje. Antropolozi o Toltecima govore kao o narodu ili rasi, ali,
zapravo, Tolteci bejahu naunici i umetnici koji su stvorili drutvo koje je istraivalo i
uvalo duhovna znanja i tehnike drevnih. Zajedno su, kao uitelji (naguali) i
uenici, dolazili u Teotihuacan, drevni grad piramida nedaleko od Mexico
Cityja, poznat kao mesto na kojem ovjek postaje Bogom. Tokom hiljada
godina naguali bee prisiljeni prikrivati drevnu mudrost i uvati je u tajnosti.
Zbog evropskih osvajanja, kao i zbog toga to je nekoliko naunika nerazumno
upotrebljavalo linu mo, bee neophodno ouvati znanje od onih koji nisu bili
pripremljeni da ga koriste mudro, ili od onih koji bi ga namerno zloupotrijebili zbog line
dobrobiti. Na sreu, ezoterijsko tolteko znanje utjelovljivali su i naratajima prenosili
razliiti rodovi naguala. Iako su stotinama godina ostala skrivena u tajnosti, drevna
su proroanstva nagovetavala dolazak doba kad e biti neophodno mudrost
vratiti ljudima. Sada je don Miguel Ruiz, nagual iz roda Orlovih vitezova, voen kako bi s
nama podelio mona uenja Tolteka. Tolteke spoznaje izranjaju iz istog sutinskog
jedinstva istine kao i sve svete ezoterijske tradicije irom svijeta. Iako nisu
religija, potuju sve duhovne uitelje koji su poduavali na Zemlji. Dok s jedne
strane ukljuuju duh, s druge ih se strane najtanije se moe opisati kao nain
ivota, kojega odlikuje jednostavan pristup srei i ljubavi.
UVOD

Zamagljeno ogledalo

Prije tri hiljade godina postojao je ovjek sasvim nalik vama i meni, a ivio je u gradu
okruenom planinama. ovjek je uio da bi postao vra, da bi nauio znanje svojih
predaka, ali nije se u potpunosti slagao sa svim to je uio. U svome je srcu osjeao da se
tu mora kriti neto vie.

Jednog dana, dok je snivao u peini, sanjao je da posmatra svoje lino

telo dok spava. Izaao je iz peine u noi mladoga mjeseca. Nebo bejae bistro, i
ugledao je milijone zvezda. Tada se u njegovoj unutranjosti dogodilo neto to
je njegov ivot zauvek promenilo. Pogledao je svoje ruke, osetio svoje tijelo, i
zauo svoj vlastiti glas kako progovara: Nainjen sam od svjetlosti; nainjen sam
od zvezda.

Ponovo je pogledao zvezde, a onda je shvatio da nisu zvezde izvor

svetlosti, nego da svetlost stvara zvezde. Sve je stvoreno od svetlosti, rekao je, a
prostor izmeu njih nije prazan. I spoznao je da je sve to postoji je jedno ivo stvorenje, a
da je svetlost glasnik ivota, jer je ivo, i u njemu su sadrana sva znanja.

Tada je shvatio da, iako bijae sainjen od zvezda, on sam nije zvezda.
Ja sam izmeu zvezda, razmiljao je. Tako je zvezde nazvao tonal, a svjetlost
izmeu zvezda nagual, i znao je da je ono to je stvorilo sklad i prostor izmeu njih ivot ili
Namera. Bez ivota tonal i nagual ne bi mogli postojati. ivot je sila apsolutnog, vrhovnog

. Stvoritelja koji stvara sve. Evo to je otkrio: sve to postoji oitovanje je jednoga
ivoga stvora kojega nazivamo Bogom. Sve je Bog. i zakljuio je da je ljudska zamjedba tek
svetlo koje primjeuje svetlo. Isto je tako uvidio da je tvar ogledalo - ogledalo je sve ono to
odraava svjetlost i od toga svetla stvara slike - a svet je obmana, san, upravo
nalik dimu koji nam ne doputa da uvidimo ono to stvarno jesmo. Pravi mi
ista smo ljubav, ista svetlost, govorio je.

Ta je spoznaja promienila njegov ivot. Kad je jednom shvatio ko on zaita

jeste, osvrnuo se oko sebe na druge ljude i naostatak prirode, i bijae
zaprepaen onim to je ugledao. U svemu je ugledao sebe - u svakom ovjeku,
u svakoj ivotinji, usvakom drvetu, u vodi, u kii, u oblacima, u zemlji. i spoznao je da
ivot na razliite naine mea tonal i nagual da bi stvorio milijarde oitovanja ivota.
 U tih je nekoliko asaka sve spoznao. Bijae jako uzbuen, a srce mu bejae
ispunjeno spokojem. Jedva je ekao da svojim ljudima ispria to je otkrio. Ali nije bilo
rijei kojima bi to mogao objasniti. Pokuavao je rei drugima, ali nisu ga mogli razumjeti.
Uvidjeli su da se promijenio, da iz njegovih oiju i njegova glasa izbija neto prekrasno.
Primeetili su da vie nikoga i nita ne prosuuje. Vie nije bio nalik nikome drugome.
Svakoga je mogao dobro razumeti, ali niko nije mogao razumjeti njega.
Vjerovali su da je Boja inkarnacija, a on se nasmijao kad je to uo i rekao: To
je istina. Ja sam Bog. Ali i vi ste isto tako Bog. Mi smo isti, vi i ja. Mi smo
svetlosne slike. Mi smo Bog. Ali ljudi ga jo ni tada nisu razumjeli. Bio je otkrio da je
ogledalo za ostale ljude, ogledalo u kojem je mogao ugledati samoga sebe. Svako je
ogledalo, rekao je. Sebe je zapaao u svima, ali niko nije njega vidio kao sebe. I
shvatio je da svi snivaju, ali bez svjesnosti, bez znanja o tome ko zaista jesu.
Nisu ga mogli sagledati kao same sebe, jer se izmeu ogledala uzdizao zid
magle ili dima. A taj zid magle bejae nainjen tumaenjima svetlosnih slika - san
ljudi. Tada je shvatio da e uskoro zaboraviti sve to je nauio. eleo je
zapamtiti sve vizije koje je doiveo, tako da je odluio prozvati se Zamagljeno zrcalo,
kako bi uvijek znao da je tvar zrcalo, a dim koji nas okruuje spreava da spoznamo ta
zaista jesmo. Rekao je: Ja sam Zamagljeno ogledalo, jer sebe sagledavam u
svima vama, ali ne prepoznajemo se zbog dima koji se iri meu nama. Taj dim
je san, a ogledalo si ti, sanjau.

Pripitomljavanje i san Planete

ONO TO UPRAVO SADA VIDI I UJE NITA DRUGO NIJE nego san. Upravo sada, u
ovome trenutku, ti sanja. Sanja budnoga uma. San je glavna delatnost uma, a um
sanja dvadeset i etiri sata dnevno. Sanja kad je mozak budan, a isto tako sanja i kad
mozak sniva. Razlika je u tome to kad je mozak budan postoji materijalni okvir zbog kojeg
stvari primeujemo na pravoliniski (linearni) nain. Kad zaspimo, taj okvir nestaje, a
san je sklon tome da se neprestano menja. Ljudi neprestalno sanjaju. Pre nego
to smo se rodili, ljudi koji su iveli prije nas stvorili su veliki, spoljni san kojeg
e mo nazvati snom drutva ili snom Planete. San Planete je kolektivni san milijardu
manjih, linih snova, koji zajedno tvore san porodice, san zajednice, san grada, san
zemlje, i, konano, san sveukupnog oveanstva. San Planete ukljuuje sva drutvena
pravila, uvjerenja, zakone, religije, razliite kulture i naine postojanja, vlade,
kole, drutvene dogaaje i praznike. Roeni smo sa sposobnou da nauimo
kako sanjati, a ljudi koji ive prije nas ue nas kako sanjati na ovaj nain na
koji sanja drutvo. Spoljni san ima toliko mnogo pravila, da kad se rodi novi ovjek, mi
privlaimo panju deteta i ta pravila uvodimo u njegov um. Da bi nas nauio kako sanjati,
spoljnji san koristi mamu i tatu, kole i religiju. Panja je sposobnost izdvajanja i
usredsreivanje samo na ono to elimo primetiti. Istovremeno moemo primetiti milijone
stvari, ali koristei panju

, u prednjem dijelu uma moemo zadrati to god poelimo. Odrasli oko nas privukli su
nau pozornost i u na um stavili obavijest pomou ponavljanja. Na taj smo nain nauili
sve to znamo. Koristei pozornost mi smo nauili sveukupnu stvarnost, celi san.
Uili smo kako se ponaati u drutvu; uili smo u ta verovati, a u ta ne
verovati; ta je prihvatljivo, a ta nije prihvatljivo; ta je dobro, a ta je loe; ta
je lepo, a ta je runo;ta je pravilno, a to pogreno. Sve ve bee onde -
sveukupno to znanje, sva ona pravila i pojmovi koji govore kako se ponaati u
svetu. Kad ste ili u kolu, sedili ste na maloj stolici i svoju panju usmeravali
na ono to vas je uitelj poduavao. Kad ste ili u crkvu, svoju ste panju
usresreivali na ono to su vam govorili svetenik i duhovnik. Isto se zbivalo s
mamom i tatom, braom i sestrama: svi su pokuavali privui vau panju. I mi smo
nauili privlaiti panju drugih ljudi, i razvijamo potrebu za panjom koja moe
poprimiti oblik natjecanja. Deca se bore za panju svojih roditelja, svojih
uitelja, svojihprijatelja. Pogledaj me! Pogledaj ta radim! Hej, ovdje sam. Potreba za
panjom postaje jako snana i nastavlja se sve do u odraslog doba. Spoljni san
privlai nau panju i poduava nas u ta da vjerujemo, poinjui s jezikom
kojeg govorimo. Jezik je kod razumijevanja i komunikacije izmeu ljudi. Svako
slovo, svaka rije u svakom jeziku su dogovor. Mi ovo nazivamo stranicom u
knjizi; rije stranica dogovor je kojega razumijemo. Kad jednom shvatimo kod, naa je
panja uhvaena, a energija se prenosi od jedne osobe do druge. Nije to bio va izbor
govoriti engleski. Niste izabrali svoju religiju, niti svoje moralne vrednosti - oni ve bili pred
vama kad ste se rodili. Mi nikada nismo imali priliku izabrati u ta verovati, a u ta ne
verovati. Mi nikada nismo izabrali ak ni najmanji od tih dogovora. ak nismo izabrali ni
svoje lino ime. Kao deca nismo imali mogunost da izaberemo svoja uverenja, ali smo se
sloili sa znanjem koje se na nas prenosi iz sna Planete preko drugih ljudi. Jedini nain
skladitenja znanja je putem dogovora. Spoljni san moe privui nau panju, ali ako se
mi ne slaemo, nismo pohranili(prihvatili) to znanje. im se sloimo, mi i verujemo, a to se
zove vera. Imati veru znai bezuslovno verovati. Tome nas ue dok smo deca. Deca
vjeruju sve to odrasli kau. Mi se s njima slaemo, i naa je vera tako snana
da sistem verovanja nadzire celi na san ivota. Mi nismo izabrali ta uverenja, i moda
bismo se pobunili protiv njih, ali nismo bili tako snani da bismo i izvojevali pobedu.
Posledica je to to se predajemo verovanjima putem svoga linog pristanka. Taj
proces nazivam prepitomljavanjem ljudi. Tokom toga prepitomljavanja uimo
kako iveti i kako sanjati. Uprepitomljavanju ljudi, znanje se iz spoljnog sna prenosi u
unutranji san, stvarajui celi na sistem verovanja. Ponajprije dete naui imena stvari:
mama, tata, mlijeko, boica. Dan za danom, u kui, u koli, u crkvi, i putem
televizijskog programa, govore nam kako iveti, i koja je vrsta ponaanja
prihvatljiva. Spoljni nas san poduava kako da budemo ljudi.Imamo celi sistem
onoga to ena jeste, a ta je mukarac. I isto tako uimo prosuivati:
prosuujemo sebe, prosuujemo druge ljude, prosuujemo susede.

Djecu pripitomljavamo na isti nain na koji pripitomljavamo psa, maku,

ili neku drugu ivotinju. Da bismo psa neemu nauili, mi ga kanjavamo i
nagraujemo. Svoju djecu, koju toliko volimo, vjebamo na uglavnom isti nain na koji
vjebamo bilo koju pripitomljenu ivotinju: sistemom kazni i nagrada. Kad uinimo neto
to mama i tata ele da uinimo, kau nam: Ti si dobar deak, ili, Ti si dobra
devojica. Kad uinimo drukije, postajemo nevaljala devojica, ili nevaljali
deak. Kad smo postupali suprotno pravilima, kanjavali su nas; kad smo
postupali po pravilima, nagraivali bi nas. Kanjavali bi nas mnogo puta tokom
dana, a isto tako i nagraivali mnogo puta tokom dana. Uskoro smo postali uplaeni od
kazne, i od ne primanja nagrade. Nagrada je panja koju dobijemo od roditelja ili od drugih
ljudi, kao to su roaci, uitelji i prijatelji. Uskoro razvijamo potrebu da privlaimo panju
drugih ljudi, kako bismo dobili nagradu. Zbog nagrade se osjeamo dobro, pa i dalje
radimo ono to drugi ele od nas kako bismo dobili nagradu. Tim strahom od kazne i
strahom da neemo dobiti nagradu, poinjemo se pretvarati da smo neto to
nismo, samo da bismo zadovoljili druge, samo da bismo za nekoga drugoga bili
dovoljno dobri. Pokuavamo ugoditi mami i tati, pokuavamo ugoditi uiteljima
u koli, pokuavamo ugoditi Crkvi, i tako poinjemo glumiti. Pretvaramo se da
smo drukiji nego to jesmo, jer se plaimo da e nas odbaciti. Strah od
odbacivanja postaje strah da neemo biti dovoljno dobri. Konano postajemo
neko tko nismo. Postajemo preslika maminih uvjerenja,tatinih uvjerenja,
drutvenih uvjerenja, i religijskih uvjerenja. U procesu prepitomljavanja nestaju sve
nae prirodne sklonosti. A kad smo dovoljno stari da bismo mogli razumjeti,
nauimo rije ne. Odrasli kau: Nemoj raditi ovo i nemoj raditi ono. Mi se
pobunimo i kaemo: Ne! Pobunimo se jer branimo svoju slobodu. elimo biti im
sami, ali smo jako maleni, a odrasli su veliki i snani. Nakon nekog vremena ponemo se
plaiti, jer znamo da svaki put kad uinimo neto pogreno sledi kazna.
Pripitomljavanje je tako snano da nam u odreenoj taki ivota vie nitko nije
potreban ko bi nas pripitomljavao. Da bismo se pripitomljavali vie ne trebamo
mamu ili tatu, kolu ili crkvu. Tako smo dobro uvjebani da smo poeli sami sebe
pripitomljavati. Mi smo ivotinja koja se sama pripitomljava. Sada se moemo
pripitomljavati prema istom sistemu verovanja kojeg smo nauili, koristei isti sistem
kanjavanja i nagraivanja. Kanjavamo se kad ne sledimo pravila svoga
sistema verovanja; nagraujemo se kad smo dobar deak ili dobra devojica. Sistem
verovanja nalikuje Knjizi zakona koja vlada naim umom. ta god kae Knjiga
zakona mi neupitno verujemo da je istinito. Sva svoja prosuivanja temeljimo na
Knjizi zakona, ak ako su te prosudbe suprotne naoj linoj unutranjoj prirodi. ak su i
moralni zakoni, kao to je Deset zapovesti, tokom procesa pripitomljavanja utisnuti u na
um. Jedan po jedan, svi ti sporazumi ulaze u Knjigu zakona, i ti sporazumi
vladaju naim snom.U naem umu postoji neto to prosuuje sve i svakoga,
ukljuujui vreme, psa, maku - sve. Unutranji sudac koristi ono to pie u
Knjizi zakona kako bi sudio svemu to inimo i ne inimo, svemu to mislimo i
ne mislimo, i svemu to osjeamo i ne osjeamo. Sve ivi u sjenci sueve
strahovlade. Svaki put kad uinimo neto to se ne slae s Knjigom zakona,
sudac kae da smo krivi, da nas treba kazniti, da bi nas trebalo biti stid. To se
dogaa mnogo puta tokom dana, dan za danom, svih godina naeg ivota.
Postoji jo jedan deo nas koji prima prosudbe, a taj se dio zove rtva. rtva
osjea pokudu, krivicu, stid. To je onaj deo nas koji kae: Jadan ja, nisam dovoljno
dobar, nisam dovoljno pametan, nisam dovoljno privlaan, nisam vredan ljubavi, jadan
ja. Veliki se sudac slae s tim i kae: Istina je, ti nisi dovoljno dobar. A sve je
to utemeljeno na sistemu verovanja koje ga nikada nismo sami odabrali da
verujemo u njega. Ta su uverenja tako snana, da ak i godinama kasnije, kad se
susretnemo s novim pojmovima i kad pokuavamo doneti svoje line odluke,
shvatamo da ta uverenja jo uvek upravljaju naim ivotima. ta god uinili
suprotno Knjizi zakona u vaem e sunanom spletu izazvati neobian oseaj, a taj oseaj
se naziva strahom. Krenje pravila Knjige zakona otvara vae emocionalne rane, a vi
reagujete tako da stvarate emocionalni otrov. Zbog toga to sve zapisano u Knjizi
zakona mora biti istinito, sve to se suprotstavlja vaem uvjerenju u vama e
izazvati osjeaj nesigurnosti. ak i ako Knjiga zakona grei, ipak se s njom osjeate
sigurnima. Zato nam je potrebno mnogo hrabrosti da bismo se suprotstavljali svojim
linim uverenjima. Jer, iako znamo da nismo odabrali sva ta uverenja, isto je tako istina da
smo se sa svima njima saglasili. Saglasnost je tako snana da, ak i ako razumemo da ta
pravila nisu istinita, suprotstavljajui im se oseamo pokudu, krivicu, stid.
Upravo kao to vlada ima Knjigu zakona koja upravlja snom drutva, tako je
na sistem uverenja Knjiga zakona koja upravlja naim linim snom. Svi ti
zakoni postoje u naoj glavi, mi u njih vjerujemo, a sudac koji ivi u nama sve
temelji na tim pravilima. Sudac donosi presudu, a rtva snosi krivicu i kaznu. Ali ko kae
da u ovom snu postoji pravda? Pravedno je kad ste za svaku pogreku kanjeni samo
jednom. Nepravedno je kad ste za svaku pogreku kanjeni vie puta. Koliko puta plaamo
za jednu pogreku? Odgovor glasi: Hiljadama puta. ovek je jedina ivotinja na Zemlji
koja plaa hiljadu puta za jednu i istu pogreku. Ostale ivotinje za svaku
pogreku koju uine plate samo jednom. Ali mi ne. Mi jako dobro pamtimo.
Kad pogreimo, sudimo samima sebi, presudimo da smo krivi i kanjavamo se.
Da postoji pravda, to bi bilo dovoljno; ne bismo to ponovo trebali uiniti. Ali
svaki put kad se prisetimo, mi se ponovo osuujemo, ponovo smo krivi, i
ponovo kanjavamo sami sebe, i ponovo, i ponovo. Ako imamo supruga ili suprugu, oni
nas isto tako podseaju na nau pogreku, tako da ponovo moemo sami sebi suditi,
ponovo se kazniti, i ponovo doneti presudu. Je li to poteno? Koliko puta kanjavamo nae
brane sadrugove, nau decu ili roditelje zbog iste pogreke? Svaki put kad se pogreke
prisetimo, ponovo ih krivimo i aljemo im sav oseajni otrov koje ga oseamo
zbog nepravde, a tada ih teramo da svaki put ponovo plate zbog iste pogreke. Je li
to pravda? Sudija u naoj glavi nije u pravu, jer sistem uvjerenja, Knjiga zakona, nije u
pravu. Celi se san temelji na pogrenom zakonu. Devedeset i pet postotaka
uverenja koja su pohranjena u naoj glavi nisu nita drugo nego lai, a mi
patimo jer verujemo u sve te lai. U okviru sna Planete normalno je da ljudi
pate, da ive u strahu,da stvaraju oseajne drame. Spoljni san nije ugodan san;
to je san nasilja, san straha, san rata, san nepravde. Lini e san pojedinih
ljudi biti pomalo razliit, ali opte je najveim dijelom nona mora. Ako posmatramo
ljudsko drutvo, vide e mo da je u njemu tako teko iveti jer njime upravlja strah. irom
sveta vidimo ljudsku patnju, bes, osvetu, zavisnosti, nasilje na ulicama, neverovatnu
nepravdu. Sve to moe postojati na razliitim nivoima u razliitim zemljama irom
sveta, ali strah upravlja spoljnim snom. Ako san ljudskog drutva uporedimo s
opisom pakla kojeg objavljuju religije irom sveta, otkrit emo da su potpuno
istovetni. Religije tvrde da je pakao mjesto kanjavanja, mjesto straha, boli i
patnje, mjesto gdje vas sagoreva vatra. Vatru stvaraju oseaji koji proizlaze iz straha.
Kad god osetimo bies, ljubomoru, zavist ili mrnju, to je vatra koja plamti u nama. ivimo
u snu pakla. Ako pakao shvatite kao stanje uma, tada je pakao svuda oko nas.
Drugi nas mogu upozoravati da emo, ako neuinimo ta oni tvrde da bismo trebali
uiniti, zavri e mo u paklu. Kakva novost! Mi ve jesmo u paklu, zajedno s ljudima koji
nam to govore. Niti jedan ovjek ne moe drugoga osuditi na pakao, jer smo svi ve ondje.
Dodue, drugi nas mogu gurnuti dublje u pakao. Ali samo ako mi dozvolimo da se
to dogodi. Svaki ovjek ivi u svojoj vlastitoj, linoj drami i, upravo kao i snom drutva,
njome esto upravlja strah. Uimo sanjati pakao u svom linom ivotu, u svom
vlastitom linom snu. Naravno, isti se strah na razliite naine oituje za svaku
osobu, ali svi mi doivljavamo bes, ljubomoru, mrnju, zavist i ostale negativne
oseaje. Kad patimo i ivimo u stanju straha,na osobni san isto tako moe postati
trajna nona mora. Ali ne moramo sanjati nonu moru. Mogue je uivati u ugodnom
snu.Celo ovjeanstvo traga za istinom, pravdom i lepotom. Mi smo u vjenoj potrazi za
istinom, jer verujemo samo u lai koje smo pohranili u svom umu. Tragamo za pravdom
zato to u sistemu uverenja kojeg smo usvojili pravde nema.

Tragamo za lepotom, jer bez obzira koliko neki ovjek bio prekrasan, mi
ne verujemo da ta osoba zaista poseduje lepotu.Neprestalno tragamo i tragamo, a
sve je to ve u nama. Ne moemo pronai nikakvu istinu. Na koju god stranu okrenuli
glavu, sve to vidimo je istina, ali s pogodbama i uverenjima koje smo pohranili u naem
umu, mi nemamo oij kojima bismo primetili tu istinu.
 Istinu ne vidimo jer smo slepi. Osljepljuju nas sva ona lana uverenja koja uvamo
u sebi. Imamo potrebu biti u pravu, a da svi ostali budu u krivu. Imamo poverenja u ono u
ta verujemo, a naa nas uverenja pripremaju za patnju. Kao da ivimo okrueni maglom
zbog koje ne vidimo dalje od nosa. ivimo okrueni maglom koja ak nije ni stvarna. Ta je
magla san,va lini san ivota - ono to vjerujete, sva ona usvojena naela o samima sebi,
svi sporazumi koje ste nainili s drugima, sa sobom, pa ak i s Bogom.Celi je va um
magla koju Tolteci nazivaju mitote. Va je um san u kojem hiljadu ljudi govori u isto
vrieme, a niko nikoga ne razumije. To je stanje ljudskoga uma - velika mitote, a okrueni
tom velikom mitote ne moete sagledati ono to zaista jeste. U Indiji mitote nazivaju
majom, to znai obmana. To je zamisao osobnosti o onome Ja sam. Sve to vjerujete o
sebi i o svetu, svi pojmovi i programi koji ispunjavaju va um, sve je to mitote.
Ne moemo sagledati ko mi zasista jesmo; ne moemo shvatiti da nismo slobodni. Iz
tog se razloga ljudi odupiru ivotu. Biti iv najvei je strah kojeg ljudi oseaju. Nije strah
najvei strah kojega oseamo; na je najvei strah preuzeti rizik i biti iv - rizik da budemo
ivi i da izraavamo ono to zaista jesmo. Samo biti ono to jesmo najvei je ljudski strah.
Nauili smo svoj ivot iveti pokuavajui zadovoljiti zahteve drugih ljudi. Nauili smo iveti
prema stavovima drugih ljudi zbog straha da neemo biti prihvaeni, da za nekoga
drugoga neemo biti dovoljno dobri. Tokom procesa pripitomljavanja, mi stvaramo
sliku o tome to je savrenstvo, kako bismo pokuavali biti dovoljno dobri.
Stvaramo sliku sebe kakvi bismo morali biti da bi nas svi prihvatili. Lino
pokuavamo udovoljiti onima koji nas vole, kao to su mama i tata, velika
braa i sestre, svetenici i uitelj. Pokuavajui biti dovoljno dobri za njih,
stvaramo sliku savrenosti, ali se u tu sliku ne uklapamo. Mi stvaramo tu sliku, ali ona
nije stvarna. S tog stajalita nikada neemo biti savreni. Nikada! Budui da nismo
savreni, mi sebe odbacujemo. A nivo odbacivanja samoga sebe zavisi o tome
koliko su odrasli bili delotvorni u slamanju nae celovitosti. Nakon pripitomljavanja vie
se ne radi o tome da budemo dovoljno dobri za nekoga drugoga. Nismo dovoljno dobri ni
za same sebe, jer se ne uklapamo u svoju vlastitu zamisao o savrenstvu. Ne moemo sebi
oprostiti to nismo ono to bismo eljeli biti, ili, bolje reeno, ono to vjerujemo
da bismo trebali biti. Ne moemo sebi oprostiti to nismo savreni. Znamo da
nismo ono to vjerujemo da bismo trebali biti, i zato oseamo da smo lani, oseamo se
osujeenima i nepotenima. Pokuavamo se sakriti, i pretvaramo se da smo ono to
nismo. Posledica toga je da se oseamo neizvorni, i nosimo drutvene maske kako bismo
druge spreili da to ne saznaju. Uplaeni smo da ne bi neko drugi primietio da nismo ono
to glumimo da jesmo. I druge prosuujemo prema svojoj zamisli o savrenstvu, pa je
prirodno da ni oni ne ispunjavaju naa oekivanja.Sebe ne potujemo samo da bismo
ugodili drugima. ak i nanosimo bol svom fizikom telu kako bi nas drugi prihvatili.
Vidjeli ste da tinejderi uzimaju droge, samo da bi izbegli odbacivanje drugih
tinejdera. Nisu svesni da je nevolja u tome to oni sami sebe ne prihvataju. Sami
sebe odbacuju jer nisu ono to se pretvaraju da jesu. ele biti drugaiji, ali nisu, i zbog toga
oseaju stid i krivicu. Ljudi se beskonano kanjavaju zato to nisu ono za ta
veruju da bi trebali biti. Zloupotrebljavaju sami sebe, a i druge ljude navode da ih
zloupotrebljavaju. Ali niko nas ne moe vie zloupotrijebiti nego to mi zloupotrebljavamo
sami sebe; sudija, rtva i sistem uverenja navode nas da to inimo. Istina je, ima ljudi koji
kau da ih zloupotrebljavaju suprug ili supruga, majka ili otac, ali znate li da mi sami sebe
zloupotrebljavamo mnogo vie nego to to oni mogu uiniti. Nain na koji sebe
osuujemo najgora je osuda koja je ikada postojala. Ako pred ljudima napravimo
pogreku, pokuavamo je zanijekati i zatakati. Ali im ostanemo sami, sudija i krivica
postaju tako snani, a mi se oseamo tako glupi, ili tako zli, ili tako nevredni.
Niko vas u celom vaem ivotu nikada nije zloupotrijebio vie nego to ste to
sami sebi uinili. A granica vae vlastite zloupotrebe upravo je ista granica koju ete
snositi od nekoga drugoga. Ako vas neko zlostavlja malo vie nego vi sami sebe
zlostavljate, verovatno ete napustiti tu osobu. Ali ako vas neko zlostavlja malo
manje nego vi zlostavljate sami sebe, verovatno ete ostati u tom odnosu i beskrajno
ga trpeti. Ako se jako zlostavljate, moda ete ak trpeti da vas neko udara, poniava, i s
vama runo postupa. Zato? Zato jer vi u svom sistemu uverenja kaete: To sam i
zasluio. Ova mi osoba ini veliku uslugu ve samim tim to je uopte sa
mnom. Nisam vredan ljubavi i potovanja. Nisam dovoljno dobar. Imamo potrebu da
nas drugi prihvataju i vole, ali mi sami ne moemo se prihvatiti i voljeti. to
vie volimo sami sebe, to emo manje doivljavati linu zloupotrebu. To to sami sebe
zlostavljamo proizlazi iz toga to sami sebe odbacujemo, a odbacivanje samih sebe
proizlazi iz toga to imamo zamisao onoga to to znai biti savren, a nikada ne
dostiemo taj uzor. Naa zamisao savrenosti razlog je zbog kojeg sami sebe
odbacujemo; zbog toga ne prihvaamo sami sebe onakvima kakvi jesmo, i zbog toga ne
prihvatamo ni druge onakvima kakvi jesu.

UVOD U NOVI SAN

Postoje hiljade sporazuma koje smo sklopili sami sa sobom, s drugim ljudima, s
naim ivotnim snom, s Bogom, drutvom,s naim roditeljima, branim partnerima, s
naom decom. Ali najvaniji su oni sporazumi koje ste sklopili sami sa sobom. U tim ete
sporazumima sami sebi rei ko ste, kako se oseate, u ta verujete, i kako se
trebate ponaati. Posledica je ono to vi nazivate linou. U tim sporazumima
izjavljujete: Evo, to sam ja. U to verujem. Neke stvari mogu raditi, neke druge
ne smem. To je stvarnost, a ovo je mata; ovo je mogue, a ono je nemogue.

Jedan jedini sporazum nije tako velika nevolja, ali mi ih imamo mnogo, a
svi oni izazivaju patnju, zbog njih u ivotu ne uspievamo. Ako elite iveti ivot
prepun radosti i ispunjenja, morate pronai hrabrosti da biste razruili te sporazume koji
se temelje na strahu i oduzimaju vam vau linu mo. Sporazumi koji su proistekli iz
straha od nas zahtevaju da troimo mnogo energije, ali sporazumi koji se temelje na
ljubavi pomau nam da ouvamo energiju, pa ak steknemo i novu. Svako se od nas raa
s odreenom koliinom line moi koju obnavljamo svakoga dana dok se odmaramo. Na
nesreu, svu svoju linu mo troimo najprije kako bismo stvorili sve te sporazume, a
zatim da bismo ih i odravali. Naa se lina mo rasipa na te sporazume koje smo stvorili,
a posledica je da se oseamo nemoni. Imamo upravo dovoljno snage da preivimo svaki
dan, jer najvei deo svoje snage troimo na to da odravamo sporazume koji su nas zarobili
u snu Planete. Kako moemo promeniti sveukupni san naeg ivota kad nemamo dovoljno
snage da bismo promenili ak ni najmanji sporazum? Ako moemo shvatiti da naim
ivotom vladaju nai sporazumi, i ako nam se san naeg ivota ne svia, trebali
bismo promeniti sporazume. Kad konano postanemo spremni menjati nae sporazume,
postoje etiri izuzetno snana sporazuma koji e nam pomoi da unitimo one sporazume
koji izrastaju iz straha i smanjuju nau energiju. Svaki put kad unitite jedan
sporazum, vratit e vam se sva snaga koju ste koristili da biste ga stvorili. Ako
prihvatite ova etiri nova sporazuma, oni e vam stvoriti dovoljno line moi
kako biste mogli promeniti celi sistem vaih starih sporazuma.Da biste
prihvatili ova etiri sporazuma potrebna vam je snana volja - ali ako moete
poeti iveti s tim sporazumima, zapanjit e vas preobrazba vaeg ivota.
Videete da pakao nestaje upravo ispred vaih oiju. Umesto da ivite u snu
pakla, stvaraete novi san - svoj lini san raja.

PRVI SPORAZUM

Neka vaa re bude besprekorna

PRVI JE SPORAZUM NAJVANIJI, I NAJTEE GA JE PROVODITI. Tako je znaajan da

ete se i samo s ovim prvim sporazumom uspeti uzdii do onog nivoa postojanja
koju ja nazivam raj na Zemlji. Prvi je sporazum da vaa rije bude besprekorna. Zvui
vrlo jednostavno, ali je jako, jako snaan. Zato vaa re? Vaa je re mo s kojom
moete stvarati. Vaa je re dar koji vam dolazi direktno od Boga. Ivanovo
Evanelje u Bibliji, govorei o stvaranju svemira, kae: U poetku bee re, i
re bee kod Boga, i re bee Bog. Reima izraavate svoju stvaralaku mo. Reima
sve oitujete. Bez obzira kojim jezikom govorite, vaa se namera pokazuje kroz rei. Ono
o emu sanjate, ono to oseate, ono to zaista jeste, sve e se to videti putem
rei. Re nije tek zvuk ili narisani simbol. Re je sila; re je mo kojom se
moete izraavati i komunicirati, razmiljati, i tako u svom ivotu stvarati
dogaaje. Vi moete govoriti. Koja druga ivotinja na ovoj Planeti moe govoriti?
Re je najmoniji alat kojeg kao ljudi posedujete; to je arobno orue. Ali, nalik mau s
dve otrice, vaa re moe stvoriti najljepi san, a ujedno moe unititi sve oko vas.
Jedna je otrica zloupotreba rei, koja stvara ivi pakao. Druga je otrica
besprekornost rei, koja e stvoriti samo lepotu, ljubav i raj na Zemlji. Zavisno
o tome kako je koristite, re vas moe osloboditi, ili vas, i vie nego to moete
zamisliti, moe osuditi na ropstvo. Sva arolija koju posedujete temelji se na vaoj rei. Re
je vaa ista arolija, a zloupotreba vae rijei je crna magija. Re je tako mona, da samo
jedna moe promijeniti ivot, ili unititi ivote mililona ljudi. Pre nekoliko je decenija neki
ovek u Njemakoj, upotrebom rei, poeo upravljati celom zemljom vrlo inteligentnih ljudi.
Odveo ih je u svetski rat, koristei se samo snagom svoje rei. Uverio je druge da
poine najokrutnija dela nasilja. Reju je pokretao kod ljudi strah,i, nalik
eksploziji, svetom se proirilo ubijanje i rat. Posvuda po svijetu ljudi su ubijali druge ljude,
jer su se bojali jedni drugih. Vekovima neemo zaboraviti Hitlerovu re, utemeljenu na
uverenjima izraslim iz straha i sporazuma. Ljudski je um nalik plodnom tlu u koje se
neprestalno seje seme. Seme su miljenja, zamisli i pojmovi. Poseje seme, ili misao, i ona
raste. Re je nalik semenu, a ljudski je um tako plodan! Jedina je nevolja u
tome to je previe esto plodan i za seme straha. Svaki je ljudski um plodan,
ali samo za onu vrstu semena za koju je pripremljen. Ono to je vano jeste
uvidjeti za koju je vrstu semena na um plodan, i pripremiti ga da prihvati seme ljubavi.
Uzmite Hitlerov primjer: on je zasejao seme straha, i to je seme izraslo vrlo snano i
uinkovito je postiglo masovna razaranja. Videvi stranu snagu rei, moramo
razumeti kakva to mo izlazi iz naih usta. Jedan strah ili jedna sumnja,
posejani u naem umu, mogu stvoriti beskrajnu dramu dogaaja. Jedna je rije
nalik aroliji, a ljudi re koriste kao crni arobnjaci, nerazborito izgovarajui arolije
jedan drugome. Svaki je ovjek arobnjak, i ima dvije mogunosti: ili e zaarati nekoga
svojom rei, ili e nekoga osloboditi arolije. Svojim miljenjem celo vreme bacamo arolije.
Primjer: susretnem prijatelja i izgovorim ono to mi je toga trenutka puhnulo u glavu.
Kaem: Hm! Na tvome licu vidim takvu boju kakvu imaju ljudi koji imaju rak. Ako slua
moju rije, i ako se sloi snjom, za manje od godinu dana dobit e rak. To je snaga rijei.

Tokom naeg pripitomljavanja, nai su roditelji i roaci svoja miljenja o

nama izraavali ak i bez razmiljanja. Mi smo verovali tim miljenjima i ivjeli u
strahu pred tim miljenjima, bojei se da e rei kako nismo dobri u plivanju, ili sportu, ili
pisanju. Neko izgovori svoje miljenje: Gle, kako je runa ova devojka!
Devojka to uje, poveruje da je runa, i odraste mislei da je zaista runa. Nije
uopte vano koliko je lepa; sve dok se dri takvog sporazuma, vjerovae da je runa. Pod
takvom je arolijom. Privukavi nau panju, re moe ui u na um i promeniti celo
uverenje nabolje ili nagore. Drugi primjer: moda vjerujete da ste glupi, i moda ste u
to vjerovali sve otkad pamtite. Takav sporazum moe biti vrlo varljiv, jer vas
navodi da inite mnogo toga, samo da biste se uverili kako ste glupi. Moete
neto uiniti i pomisliti: elio bih biti pametan, ali mora da sam glup, jer inae ne
bih tako neto uradio. Um se kree u stotinama razliitih smerova, pa bi nas svakoga
dana moglo privlaiti upravo to jedno uverenje u linu glupost. Tada, jednog
dana, neko privue vau panju, i koristei re, obznani vam da niste glupi. Vi
poverujete toj osobi i napravite novi sporazum. Posledica toga je da se vie ne
oseate glupim, niti se tako ponaate. arolija je rainjena samo snagom rei.
Suprotno tome, ako verujete da ste glupi, a neko privue vau panju i kae:
Da, ti si zaista najgluplja osoba koju sam ikada sreo, sporazum e ostati na
snazi, i postae jo jai.*Hajde da sada pogledamo ta znai re besprekorno.
Besprekorno znai bez greha. Impeccable dolazi od latinskoga pecatus, to znai greh.
Im u rijei impeccability* znai bez, tako da impeccable znai bez greha. Religije govore o
grehu i grenicima, ali hajde da razmotrimo to zaista znai greiti. Greh je sve to uinite,
a to je usmereno protiv vas samih. Sve to oseate ili verujete ili kaete, a to je usmereno
protiv vas samih, greh je. Kad sebe prosuujete ili krivite zbog bilo ega, radite protiv sebe.
Bez greha biti znai neto sasvim suprotno. Biti bezgrean znai ne raditi protiv sebe. Kad
ste bezgreni, vi preuzimate odgovornost za svoja djela, ali ne prosuujete niti
krivite sebe. S ovog stajalita cela se zamisao o grehu menja od neeg moralnog ili
religijskog prema zdravom razumu. Greh poinje kad odbacujete samoga sebe.
Odbacivanje samoga sebe najvei je grijeh kojeg moete poiniti. U religiskom pojmovniku
odbacivanje samog sebe je smrtni greh, koji vodi u smrt. Besprijekornost, s druge strane,
vodi u ivot. Biti besprekoran sa svojim reima znai ne koristiti re protiv sebe. Ako vas
susretnem na ulici i kaem vam da ste glupi, ini se da koristim rije protiv vas. Ali,
zapravo, ja svoju rije koristim protiv sebe, jer ete me vi zamrziti zbog toga, a
vaa mrnja za mene nije dobra. Stoga, ako se razljutim i ako svojom rei sav taj osjeajni
otrov poaljem vama, ja re koristim protiv sebe.Ako sebe volim, tu u ljubav izraavati
u svojim odnosima s vama, i tada e moja re biti besprekorna, jer takav e in proizvesti
slinu reakciju. Ako ja volim vas, tada ete i vi voleti mene. Ako vas uvredim, i vi ete mene
uvrediti. Ako sam vam zahvalan, i vi ete biti zahvalni meni. Ako sam prema
vama sebian, i vi ete biti sebini prema meni. Ako koristim re da bih vas
zaarao, i vi ete mene zaarati. Besprekorna re znai pravilnu upotrebu energije; to znai
da energiju koristite u istini i s ljubavlju za sebe. Ako sa sobom napravite sporazum da
e vae rei biti besprijekorne, upravo s tom namjerom, istina e se oitovati
kroz vas i oistit e sav osjeajni otrov koji u vama postoji. Ali teko je napraviti
ovaj sporazum, jer smo nauili upravo suprotno. Privikli smose sluiti laima
kao uobiajenom dijelu komunikacije s drugima, a to je jo vanije, sa samima
sobom. Nae rei nisu besprekorne. U paklu se mo rei u potpunosti zloupotrebljava.
Re koristimo da bismo proklinjali, kudili, da bismo odreivali krivicu, unitavali. Naravno,
koristimo je i na pravilan nain, ali ne previe esto. Uglavnom re koristimo kako bismo
irili svoj osobni otrov - izraavali bes, ljubomoru, zavist i mrnju. Re je ista
arolija - najmoniji dar kojeg smo kao ljudi dobili - a mi je koristimo da bismo sebi
naudili. Mi smiljamo osvetu. Mi reju stvaramo nered. Mi re koristimo kako bismo
izmeu rasa, izmeu razliitih ljudi, izmeu porodica i naroda stvarali mrnju. Mi tako
esto zloupotrebljavamo re, i tom zloupotrebom stvaramo i obnavljamo san o paklu.
Zloupotrebom rei mi jedan drugoga nagonimo u stanje straha i sumnje, i onde ostajemo.
Zato to je re arolija koju ljudi poseduju, a zloupotreba rei je crna arolija, mi celo vreme
koristimo crnu magiju, i ne znajui da je naa re arobna. Na primjer, postojala je jedna
inteligentna ena koja je imala jako dobro srce. Imala je erku koju je oboavala i volela.
Jedne se veeri vratila kui nakon jako tekog dana na poslu, umorna,
ispunjena emocionalnom napetou, s jakom glavoboljom. Bili su joj potrebni mir i
tiina, ali erka je veselo pevuila i skakutala. Devojica nije bila svesna majinskih
oseaja; bila je u svom vlastitom svetu, u svom vlastitom snu. Divno se oseala,
pa je skakala i sve glasnije pevala, izraavajui svoju radost i svoju ljubav. Tako je
glasno pevala da se glavobolja njene majke pogorala, i u odreenom trenutku majka je
izgubila kontrolu. Besno je pogledala svoju prekrasnu malenu erku i rekla: Zavei! Ima
ruan glas. Odmah da si umukla!

Istina bee u tome da majka nije mogla podneti nikakvu buku; a ne u tome da je
devojica imala ruan glas. Ali je erka poverovala to joj je rekla njena majka, i u
tom je trenutku sa sobom dogovorila sporazum. Nakon toga vie nije pevala,
verujui da nema liep glas i da e smetati svima koji e je sluati. U koli je
postala stidljiva, a ako bi je zamolili da neto otpeva, odbijala bi. ak joj je
postalo teko i razgovarati s drugima. Zbog tog se novog sporazuma u malenoj
devojici sve promenilo: verovala je da mora susprezati svoje oseaje kako bi je prihvatali i
voleli. Kad god ujemo neko miljenje i poverujemo u njega, mi sklapamo
sporazum, i on postaje deo naeg sistema uverenja. Ta je malena devojica
odrasla, pa i ako je njen glas bio prekrasan, nikada vie nije zapevala. Od te
jedne arolije razvila je celi kompleks. Tu je aroliju na nju bacila ona osoba
koja ju je najvie volela: njena vlastita majka. Njena majka nije primetila ta je
svojom reju uinila. Nije primetila da je upotrijebila crnu magiju i zaarala
svoju vlastitu erku. Nije poznavala mo svoje rei, i zato ne treba nju kriviti. Uinila je
ono to su njena vlastita majka, otac i ostali njoj inili na mnogo razliitih naina.
Zloupotrebljavali su re. Koliko puta to i mi inimo naoj vlastitoj deci? Izgovaramo im
svoja miljenja, i naa deca godinama i godinama nose u sebi tu crnu magiju. Ljudi koji
nas vole na nama sprovode crnu magiju, ali oni ne znaju ta ine. Stoga im moramo
oprostiti; oni ne znaju to ine. Jo jedan primjer: ujutro se probudite jako sretni.
Oseate se tako dobro, da sat ili dva provedete ispred ogledala kako bi stebili
lepi. A jedna od vaih najboljih prijateljica vam kae: to se s tobom dogodilo? Jako runo
izgleda. Pogledaj samo tu haljinu; izgleda smeno. I to je to; dovoljno da se sve
srui u pakao. Moda vam je ta prijateljica to rekla samo da bi vas povredila. I u
tome je uspjela. Rekla je miljenje i poduprla ga sa svom snagom rei. Ako prihvatite to
miljenje, ono postaje sporazum, i vi u to miljenje ulaete svu svoju mo. To
miljenje postaje crna magija. Teko je unititi tu vrstu arolije. Jedino to
moe rainiti aroliju jest stvaranje novog sporazuma utemeljenog u istini.
Istina je najvaniji dio kad se radi o besprekornosti vaih rei. Na jednoj su
otrici maa lai koje stvaraju crnu magiju, a na drugoj je otrici maa istina, koja
ima mo razoriti aroliju crne magije. Samo e nas istina osloboditi. Posmatrajui
svakodnevne ljudske odnose, zamislite koliko esto svojom rei stvaramo arolije. Tokom
vremena ovakva uzajamna delatnost postaje najgori oblik crne magije, a nazivamo ga
ogovaranjem. Ogovaranje je crna magija u svom najgorem izdanju, jer je isti otrov.
Ogovarati smo nauili sporazumom. Kad smo bili deca, uli smo kako odrasli oko nas sve
vreme ogovaraju, otvoreno izraavajui svoje miljenje o drugim ljudima. ak su izraavali i
miljenja o ljudima koje nisu poznavali. Zajedno s miljenjima prenosio se i emocionalni
otrov, a mi smo nauili da je to uobiajan nain komunikacije.U ljudskom drutvu
ogovaranje je postalo glavni oblik komunikacije. Postao je nain zbliavanja ljudi, jer kad
vidimo da je nekome drugom jednako loe kao i nama, tada se osjeamo bolje.
Postoji stara izreka koja kae: Beda voli drutvo, a ljudi koji pate u paklu ne vole
ostati sami. Strah i patnja vaan su deo sna Planete; oni su sredstvo kojim nas san Planete
zadrava na dnu. Koristei usporedbu ljudskog uma i raunala, ogovaranje se moe
usporediti s raunarskim virusom. Raunarski virus je deo raunarskog jezika napisanog
na istom jeziku na kojem su napisani i ostali kodovi, ali sa tetnom namjerom. Taj je kod
ubaen u program vaeg raunara kad to najmanje oekujete, i toga uglavnom niste ni
svesni. Kad je jednom taj kod uveden,vae raunar vie ne radi sasvim ispravno, ili uopte
ne radi, jer su kodovi pomeani s velikim brojem zbunjujuih poruka, tako da raunar
vie ne daje dobre rezultate. Ljudsko ogovaranje radi upravo na isti nain. Na primjer,
dolazite u novi razred, novome uitelju, emu ste se dugo vremena radovali. Prvog
dana u koli susretnete nekoga ko je ve bio u razredu tog uitelja, i taj vam
uenik kae: O, taj je uitelj takva napumpana budala! Ni sam ne zna o emu pria, a
ujedno je i nastran, pa se malo priuvaj! Vas su se te rei odmah dotakle, kao i
osjeajni kod uenika koji je to izgovorio, ali vi niste svesni poriva tog uenika
koji ga je naveo da vam sve to ispria. Uenik je moda ljut to nije dobio dobre
ocene, ili jednostavno iznosi pretpostavke utemeljene na strahovima i
predrasudama, ali budui ste kao dete navikli prihvatati obavijesti, jedan deo vas veruje
ogovaranju. Doli ste u novi razred. Dok uitelj govori, oseate kako se u vama
stvara otrov, i ne shvatate da uitelja posmatrate oima uenika koji vam je
preneo ogovaranje. Tada o tome ponete razgovarati s ostalim uenicima u razredu, pa i
oni ponu uitelja posmatrati istim oima: budala i nastran. Zaista mrzite taj
razred, i uskoro ga odluite napustiti. Krivite uitelja, ali zapravo treba kriviti
ogovaranje. Svu tu zbrku moe prouzrokovati jedan mali raunarski virus. Jedan
komadi pogrene obavijesti moe unititi komunikaciju izmeu ljudi, tako da svaki
ovjek kojeg dotakne postaje zaraen i moe zaraziti druge. Zamislite da svaki
put kad vam neko prenosi ogovaranje, u va um ugradi raunarski virus, zbog ega svaki
put vae razmiljanje postaje sve nejasnije. Tada zamislite kako u naporu da raistite
svoju vlastitu zbrku i osetite malo olakanja od toga otrova, vi ogovarate i prenosite te
viruse nekom drugom.Sada zamislite kako se taj obrazac u neprestanom lancu iri izmeu
svih ljudi na Zemlji. Posledica je svet prepun ljudi koji poruke itaju samo kroz krugove
optereene otrovnim, zaraznim virusom. Da ponovim, taj je otrovni virus ono to
Toltecinazivaju mitote, nered hiljada razliitih glasova koji u vaem umu svi odjednom
pokuavaju govoriti. Jo su gori crni arobnjaci, ili raunarski hakeri, koji
namerno ire virus. Prisetite se trenutka kad ste vi ili netko koga poznajete bili
ljutiti na nekog drugog, i poeljeli se osvetiti. Da biste izvrili osvetu rekli ste
neto toj osobi, ili o njoj, s namjerom da proirite otrov kako bi se ta osoba loe
osjeala. Kao deca to smo inili ne razmiljajui, ali kako odrastamo, u svojim naporima
da nanesemo bol drugim ljudima postajemo sve proraunatiji. Tada sami sebe
laemo, govorei da je ta osoba primila zasluenu kaznu zbog svojih zlodela. Kad svet
sagledamo kroz usporedbu s raunarskim virusom, lako je opravdati i najokrutnije
ponaanje. Ono to ne primeujemo zloupotreba je nae rei, to nas sve dublje gura u
pakao.*Godinama smo prihvatali ogovaranja i arolije koje proizlaze iz tuih
rei, ali isto tako i iz naina na koji smo svoju re koristili u odnosu prema samima
sebi. Neprestalno priamo sa samima sobom, i uglavnom govorimo ovakve stvari: O, tako
sam debeo, tako sam ruan. Starim, opada mi kosa. Glup sam, nikada nita ne
razumem. Nikada neu biti dovoljno dobar, i nikada neu biti savren. Vidite li
na koji nain koristimo re protiv sebe? Moramo poeti razumevati ta re
jeste, i ta re ini. Ako razumete prvi sporazum, neka vaa re bude besprekorna, tada
poinjete uviati sve one promene koje se mogu dogoditi u vaem ivotu. Promene
ponajpre u svom odnosu prema samima sebi, a kasnije i u vaim odnosima s
drugim ljudima, posebno s onima koje najvie volite. Razmislite koliko ste esto
ogovarali osobu koju najvie volite, da biste za svoj stav dobili podrku drugih.
Koliko ste puta privukli panju drugih ljudi, i proirili otrov o voljenoj osobi, kako biste
svoje miljenje prikazali ispravnim? Vae miljenje nije nita drugo nego vae
stajalite(stanovite). Ne mora uvek biti istinito. Vae miljenje proizlazi iz vaih
uverenja, vaeg vlastitog ega, iz vaeg vlastitog sna. Mi stvaramo sav taj otrov i
irimo ga na druge, samo da bismo se oseali dobro u odnosu na svoje vlastito
stajalite.Ako prihvatimo prvi sporazum, ako naa re postane besprekorna, na kraju e
iz naeg uma i iz nae komunikacije u linim odnosima, ukljuujui i odnose prema
kunim ljubimcima, nestati sav emocionalni otrov. Besprekornost rei isto e vam tako
pruiti otpornost prema bilo kome ko vas pokua zaarati na negativan nain. Negativnu
e te zamisao prihvatiti samo ako je va um plodno tlo za takvu zamisao. Kad vaa
re postane besprekorna, va um vie nije plodno tlo za rei koje dolaze od crne
arolije. Umesto toga, postaje plodno tlo za rei koje dolaze iz ljubavi.
Besprekornost svoje rei moete izmeriti prema nivou ljubavi prema samom
sebi. Koliko volite sami sebe i to oseate prema sebi direktno je srazmerno
kvalitetu i estoi vae rei. Kad je vaa re besprekorna, vi se dobro oseate;
sreni ste i smireni. San o paklu moete nadvladati ve i samim tim to
napravite sporazum da e vaa re biti besprekorna. Ja upravo sada sejem to
seme u va um. Hoe li to seme izrasti ili nee zavisi o tome koliko je va um plodno tlo za
seme ljubavi. Do vas je da ovaj sporazum napravite sami sa sobom: moja je re
besprekorna. Njegujte to seme, i dok ono raste u vaem umu, stvarae jo vie
semenja ljubavi koje e nadomjestiti seme straha. Ovaj prvi sporazum promeni
e vrstu semena za koje je vaum plodno tlo. Neka vaa re bude besprekorna.
To je prvi sporazum kojeg bi ste trebali napraviti, ako elite biti slobodni, ako
elite biti sreni, ako elite nadrasti nivo postojanja u paklu. Taj je sporazum
jako snaan. Re koristite na pravilan nain. Koristite re kako biste delili svoju
ljubav. Koristite belu aroliju, poevi od sebe. Recite sami sebi koliko ste prekrasni, kako
ste velianstveni. Recite sami sebi koliko se mnogo volite. Koristite re da unitite sve one
male i sitne sporazume koji vam donose patnju. To je mogue. To je mogue jer
sam i ja to postigao, a ja nisam bolji od vas. Ne, mi smo upravo jednaki. Imamo
istu vrstu mozga, istu vrstu tela; mi smo ljudi. Ako sam ja uspeo unititi te
sporazume i stvoriti nove, tada i vi moete uiniti isto. Ako moja re moe biti
besprekorna, zato i vaa ne bi mogla biti? Ve i samo ovaj jedan jedini
sporazum moe promeniti celi va ivot. Besprekornost rei moe vas dovesti do line
slobode, do velikog uspeha i obilja; moe rastvoriti sav strah i preobraziti ga u radost i
ljubav. Samo zamislite to sve moete stvoriti besprekornom reju. Besprekornou rei
moete nadvladati san straha i ivjeti drugaijim ivotom. Usred hiljada ljudi koji ive u
paklu, vi moete iveti u raju, jer ste otporni na pakao. S ovim jednim jedinim
sporazumom moete postii kraljevstvo nebesko: neka vaa rie bude
besprekorna.

DRUGI SPORAZUM
Nita nemojte shvaati osobino

SLJEDEA TRI SPORAZUMA ZAPRAVO PROIZLAZE IZ PRVOGA. Drugi sporazum

glasi: nita nemojte shvaati osobno. to god se dogaa oko vas, ne shvaajte to
osobno. Koristei prethodni primjer, ako vas susretnem na ulici i kaem: Hej,ti
si tako glup, a da vas ni ne poznam, tu se ne radi o vama; radi se o meni. Ako vi to
prihvatite osobno, tada moda vjerujeteda ste glupi. Moda razmiljate: Kako on to zna?
Je li vidovit, ili svi mogu vidjeti koliko sam glup? Vi to shvaate osobno jer se slaete
s onim to ja govorim. A im se slaete, otrov se iri kroz vas, i vi ste zarobljeni
u snu pakla. Ono to vas je dovelo u zarobljenitvo je ono to nazivamo osobna vanost.
Osobna vanost, ili shvaanje stvari osobno, krajnji je izraz sebinosti, jer pretpostavljamo
da se uvijek radi o meni. Tijekom razdoblja naega obrazovanja ili naega
pripitomljavanja, ue nas da sve prihvaamo osobno. Mislimo da smo mi za sve odgovorni.
Ja, ja, ja, uvijek ja! Drugi ljudi nita ne ine zbog vas. Nego zbog sebe. Svi ljudi ive u
svome vlastitome snu, u svome vlastitome umu; upotpuno razliitom svijetu od onoga u
kojem ivite vi. Kad neto shvatimo osobno, pretpostavljamo da oni znaju kako stvari stoje
u naemu svijetu, i pokuavamo svoj svijet nametnuti njihovom. ak i kad se ini da je
neto jako osobno, ak i kad vas drugi izravno uvrijede, to nije povezano s
vama. Ono to govore,ono to ine, i miljenja koja izgovaraju, u skladu su sa
sporazumima koje su napravili u svome umu. Njihovo stajalite proizlazi iz svih
onih programiranja koja su primili tijekom pripitomljavanja. Ako vam netko iznese
svoje miljenje i kae: Hej, tako si debeo, nemojte to shvatiti osobno, jer istina
je da se taj ovjek bavi svojim vlastitim osjeajima, uvjerenjima i miljenjima.
Taj vam ovjek pokuava poslati otrov, a ako ga vi osobno shvatite, tada ste uzeli
taj otrov i on postaje va. Ako stvari shvaate osobno, postajete lak plijen tim
grabeljivcima, tim crnim arobnjacima. Oni vas lako mogu privui jednim malim
miljenjem i nahraniti vas kojim god otrovom poele, a budui da vi to shvaate osobno,
sve ete pojesti. Pojest ete sav njihov emocionalni otpad, a onda to postaje va
otpad. Ali ako to ne shvatite osobno, otporni ste i usred pakla. Otpornost prema
otrovu usred pakla dar je ovoga sporazuma. Kad stvari shvaate osobno, tada se
osjeate uvrijeeni, a vaa je reakcija obrana vaih uvjerenja i stvaranje
sukoba. Stvarate veliku nevolju iz sitnice, jer imate potrebu uvijek biti u pravu,
a da su svi ostali u krivu. Isto se tako jako trudite biti u pravu nameui im vaa
vlastita miljenja. Na isti nain, to god osjeate i inite samo je projekcija vaeg vlastitog
osobnog sna, odraz vaih vlastitih sporazuma. Ono to govorite, ono to inite i
miljenja koja imate usklaeni su sa sporazumima kojeste napravili - a ta miljenja
ni na koji nain nisu povezana sa mnom.Meni nije vano to vi mislite o meni, a ja ono to
vi mislite ne shvaam osobno. Kad ljudi kau: Miguele, ti si najbolji, jato ne shvaam
ozbiljno, kao ni kad kau: Miguele, ti si najgori. Kad ste sretni, znam da ete mi rei:
Miguele, ti si pravianeo! ali, kad ste na mene ljuti, rei ete: O, Miguele, ti si pravi vrag!
Gadi mi se. Kako moe tako neto govoriti? Kakogod bilo, to na mene ne utjee, jer ja
znam tko sam. Nemam potrebu biti prihvaen. Nemam potrebu da mi neko drugi
kae:Miguele, to tako dobro radi! ili: Kako se usuuje to uiniti!Ne, ja
stvari ne shvaam osobno. to god vi mislili, to god vi osjeali, ja znam da je to
va problem, a ne moj. To je nain na koji vi vidite svijet. To nije nita osobno,
jer se vi bavite sami sa sobom, a ne sa mnom. Drugi e imati svoje vlastite
stavove, prema svom sustavu vjerovanja, tako da se nita to o meni pomisle zapravo ne
odnosi na mene, nego na njih. Moete mi ak i rei: Miguele, ono o emu govori nanosi
mi bol. Ali ne nanosi vam bol ono to vam ja govorim; nego imate rane koje sam ja
dodirnuo svojim rijeima. Vi sami sebi nanosite bol. Ja to ne mogu shvatiti
osobno. Ne stoga to vam ne vjerujem, ili to u vas nemam povjerenja, nego stoga to
znam da vi svijet gledate drukijim oima, svojim oima. Vi stvarate cijelu sliku ili film
u svojim mislima, vi ste redatelj tog filma, vi ste producent, vi ste glavni
glumac. Svi ostali imaju sporedne uloge. To je va film. Nain na koji gledate taj
film u skladu je sa sporazumima koje ste napravili sa ivotom. Va je stav za
vas osoban. To nije niija druga istina, nego vaa. Tada, ako se naljutite na
mene, znam da se to zapravo odnosi na vas. Ja sam vam izgovor da se
naljutite. A ljutite se jer ste uplaeni, jer se borite sa strahom. Ako niste
uplaeni, sigurno se neete naljutiti na mene. Ako se ne bojite, sigurno me neete
mrziti. Ako se ne plaite, sigurno neete biti ljubomorni ili tuni. Ako ivite bez straha,
ako volite, tada nema mjesta ni za jedan od tih osjeaja. Ako ne osjeate niti
jedan od tih osjeaja, logino je da ete se osjeati dobro. Kad se osjeate
dobro, sve je oko vas dobro. Kad je sve oko vas dobro, u svemu pronalazite
radost. Volite sve oko sebe, jer volite sami sebe. Jer se sami sebi sviate. Jer
ste zadovoljni sa sobom. Jer ste sretni u ivotu. Sretni ste s filmom kojega
stvarate, sretni ste sa sporazumima svoga ivota. Smireni ste, radosni. ivite u
stanju blaenstva u kojem je sve prekrasno, i predivno. U tom stanju
blaenstva cijelo ste vrijeme u ljubavi sa svim to zapaate. to god ljudi inili,
osjeali, mislili ili govorili, ne shvaajte to osobno. Ako vam kau kako ste
prekrasni, to ne govore zbog vas. Vi znate da ste prekrasni. Nije vam potrebno
vjerovati drugim ljudima koji vam kau da ste prekrasni. Nita ne shvaajte
osobno. ak i ako netko uzme puku i puca vam u glavu, to nije nita osobno. ak i kad
se radi o takvoj krajnosti. ak ni stavovi koje imate o sebi ne moraju uvijek biti istiniti;
stoga ono to ujete ne morate u svome umu prihvatiti osobno. Um ima sposobnost
da sam sa sobom razgovara, ali isto tako ima sposobnost da uje obavijest koja
mu je dostupna iz drugih carstava. Katkad u mislima zaujete glas, i moda se pitate
odakle dolazi. Taj glas moda dolazi iz neke druge stvarnosti u kojoj ive bia koja su
jako slina ljudskome umu. Tolteci ta bia nazivaju Saveznicima. U Europi,
Africi i Indijinazivaju ih bogovima. Na um isto tako postoji na razini bogova.
Na um isto tako ivi i u toj stvarnosti i moe zamjeivati tu stvarnost. Um vidi
oima i tako sagledava ovu budnu stvarnost. Um ne ivi samo u jednoj dimenziji. Mogu se
javiti trenuci kad izranjaju zamisli koje nisu nastale u vaem umu, ali vi ih zamjeujete
svojim umom. Imate pravo vjerovati ili ne vjerovati tim glasovima, kao to imate pravo
ono to vam kau ne shvatiti osobno. Imamo mogunost izbora - hoemo li ili
neemo vjerovati glasovima koje ujemo u svojem vlastitom umu, upravo kao
to imamo mogunost izbora to emo vjerovati i sa im emo se sloiti u snu
Planete.Um moe razgovarati sam sa sobom i sluati sam sebe. Um je podijeljen isto tako
kako je podijeljeno vae tijelo. Upravo kao to kaete: Imam jednu ruku, i svoju
drugu ruku mogu njome protresti i osjetiti je, tako i um moe razgovarati sam
sa sobom. Nastaje veliki problem kad tisuu dijelova vaega uma govori istovremeno. To
nazivamo mitote, sjeate li se?

Mitote moemo usporediti s velikom trnicom na kojoj razgovara tisue ljudi, i istovremeno
se cjenkaju. Svatko ima razliite misli i osjeaje; svatko ima drugaija stajalita.
Programiranja uma - a to su svi oni sporazumi koje smo napravili - nemoraju
biti u skladu jedan s drugim. Svaki sporazum je nalik odvojenom ivom biu; ima svoju
vlastitu osobnost i svoj vlastiti glas. Postoje meusobno suprotstavljeni sporazumi koji se
meusobno sukobljavaju sve dok u umu ne nastane veliki rat. Mitote je razlog zbog kojega
ljudi jedva da znaju to ele, kako to ele, ili kad to ele. Oni se sami sa sobom ne slau, jer
postoje dijelovi uma koji ele jedno, i drugi dijelovi koji ele upravo suprotno.
Jedan dio uma prigovara odreenim mislima i djelima, a drugi dio podrava
djela suprotstavljenih misli. Sva ta mala iva bia stvaraju unutarnji sukob, jer
su iva i jer svaki od njih ima svoj glas. Tek kad napravimo popis naih
sporazuma, otkrit emo sve sukobe ikoji postoje u umu, i konano emo od nereda
mitote uspostaviti red.

*Nita ne shvaajte osobno, jer se time otvarate besmislenoj patnji. Ljudi su na

razliitim razinama i u razliitim stupnjevima ovisni o patnji, i podravamo jedan
drugoga u odravanju tih ovisnosti. Ljudi su se sloili da e jedan drugome
pomoi da pate. Ako imate potrebu da vas netko zloupotrijebi, otkrit ete kako je
jednostavno da vas drugi zloupotrebljavaju. Isto tako, ako ste s ljudima kojima je
potrebna patnja, neto vas nagoni da ih zlostavljate. Kao da na leima nose
oznaku na kojoj pie: Molim vas, udarite me. Oni trae opravdanje za svoju
patnju. Njihova ovisnost o patnji nije nita drugo nego sporazum kojega
obnavljaju svakoga dana. Kamo god krenuli, pronai ete ljude koji e vam
lagati, a kako vaa svjesnost raste, primijetit ete da isto tako i sami sebi
laete. Ne oekujte da e vam ljudi govoriti istinu, jer i oni isto tako lau sami
sebi. Morate imati povjerenja u sebe i odabrati hoete li ili neete vjerovati onome
to vam drugi kau. Kad druge ljude vidimo zaista onakvima kakvi jesu, a da ih
ne shvaamo osobno, nikada nas ne moe povrijediti ono to kau ili naprave.
ak i ako vam drugi lau, i to je u redu. Lau vam jer su uplaeni. Plae se da ete otkriti
da nisu savreni. Bolno je skidati tu drutvenu masku. Ako drugi ljudi kau
jedno, a rade drugo, vi laete sami sebi ako ne obraate panju na njihove
postupke. Ali ako ste iskreni prema sebi, pritedjet ete si mnogo bola. Moe
boljeti kad sebi kaete istinu, ali nemorate se vezati uz bol. Iscjeljenje nije
daleko, i samo je pitanje vremena kad e vam biti bolje. Ako se netko prema
vama ne odnosi s ljubavlju i potovanjem, moete biti sretni ako vas napusti.
Ako vas ne napusti,sigurno ete pretrpjeti mnogo godina patnji s njim.
Naputanje moe izazvati kratkotrajnu bol, ali vae e srce na kraju biti
iscijeljeno. Tada moete odabrati ono to doista elite. Otkrit ete da nemate potrebu
vjerovati drugima onoliko koliko imate potrebu vjerovati sebi da ete pravilno
odabrati. Kad vam postane vrsta navika da nita ne shvaate osobno, izbjei
ete mnoge uznemirenosti u svome ivotu. Nestat e va bijes, ljubomora i
zavist, pa ak e i vaa tuga jednostavno nestati ako stvari ne uzimate osobno.
Ako vam ovaj drugi sporazum postane navikom, otkrit ete da vas nita ne moe baciti
nazad u pakao. Kad nita neshvaate osobno preplavit e vas ogroman osjeaj slobode.
Postat ete otporni prema crnim arobnjacima, i nikakva arolijana vas nee moi
utjecati, bez obzira koliko bila snana. Cijeli vas svijet moe ogovarati, a ako to
ne shvatite osobno, ostat ete otporni. Netko vam moe namjerno poslati
osjeajni otrov, ali ako to ne shvatite osobno, neete ga pojesti. Ako ne uzmete
osjeajni otrov, u poiljatelju e imati jo tee djelovanje, ali ne i u vama.
Sigurno uviate koliko je vaan ovaj sporazum. Ako nita ne prihvaate osobno, time ete
se osloboditi mnogih navika i rutina koje vas dre zarobljenima u snu pakla, i
uzrokuju nepotrebnu patnju. Provodei ovaj drugi sporazum poinjete razarati
desetke sitnih i nezamjetljivih sporazuma koji uzrokuju patnju. A ako vjebate
prva dva sporazuma, unitit ete sedamdeset i pet posto sitnih, malih,
neprimjetnih sporazuma koji vas dre u paklu. Zapiite ovaj sporazum na papir, i
stavite ga na hladnjak da bi vas cijelo vrijeme podsjeao: Nita ne shvaajte osobno. Kako
vam taj sporazum pone prelaziti u naviku, vie neete trebati vjerovati onome
to drugi uine ili kau. Trebat ete vjerovati samo sebi kako bi mogli pravilno
odabirati. Nikada niste odgovorni za djela drugih; odgovorni ste samo za sebe. Kad to
doista shvatite, i kad odbijete stvari uzimati ozbiljno, teko da vas mogu povrijediti
nemarne primjedbe ili djela drugih. Ako odravate ovaj sporazum, moete
otvorenoga srca putovati cijelim svijetom, i nitko vas ne moe povrijediti.
Moete rei: Volim te, bez straha da e vas netko ismijati ili odbaciti. Moete zatraiti ono
to vam je potrebno. Moete rei Da, ili moete rei Ne - to god izabrali - bez
krivnje ili prosuivanja samoga sebe. Moete odabrati da uvijek slijedite svoje
srce. Tada moete biti i usred pakla, pa ipak uvijek osjeati unutarnje smirenje
i radost. Moete ostati u stanju blaenstva, i pakao na vas nee imati
nikakvoga utjecaja.

TREI SPORAZUM
Ne pretpostavljajte

TREI SPORAZUM GLASI: NE PRETPOSTAVLJAJTE. Skloni smo o svemu

donositi pretpostavke. Problem je s pretpostavkama u tome to vjerujemo da su istinite.
Mogli bismo se zakleti da su stvarne. Pretpostavke stvaramo o onome to drugi
ine ili misle - to shvaamo osobno - a tada ih krivimo i zauzvrat im svojom
rijeju aljemo emocionalni otrov. Stoga, kad god pretpostavljamo, traimo
nevolje. Mi pretpostavljamo, krivo shvaamo, shvaamo osobno, i na kraju
stvorimo cijelu veliku dramu ni iz ega. Sva tuge i nevolje vaega ivota ukorijenjene
su u stvaranju pretpostavki i shvaanju stvari na osoban nain. Uzmite si trenutak kako
biste razmislili o istinitosti ove izjave. Izmeu ljudi postoji cijeli sustav nadzora koji se
temelji na stvaranju pretpostavki i shvaanju stvari na osoban nain. Cijeli je na san o
paklu na tome utemeljen. Stvaranjem pretpostavki i shvaanjem na osoban nain mi
stvaramo mnogo emocionalnog otrova, jer obino poinjemo ogovarati na osnovi svojih
pretpostavki. Sjetite se, ogovaranje je nain na koji komuniciramo jedan s drugim u snu
pakla, i nain na koji jedan drugome prenosimo otrov. Budui da smo previe uplaeni da
bismo traili razjanjenje, mi stvaramo pretpostavke; tada svoje pretpostavke
branimo i pokuavamo dokazati kako je netko drugi u krivu. Uvijek je bolje
postavljati pitanja, nego stvarati pretpostavke, jer nas pretpostavke vode u
patnju. Opsena mitote u ljudskom umu stvara velik nered koji nas navodi da sve krivo
protumaimo i da sve krivo razumijemo. Mi vidimo samo ono to elimo vidjeti, i ujemo
samo ono to elimo uti. Mi stvari ne zamjeujemo onakve kakve su. Naviklismo sanjati,
a bez ikakvoga temelja u stvarnosti. Mi doslovce sanjamo stvari u naoj mati.
Budui da neto ne razumijemo, stvaramo pretpostavke o znaenju, a kad se pokae
istina, mjehurii se naeg sna rasprsnu, i mi otkrijemo da to uope nije ono to smo mislili.
Evo primjera: hodate ulicom, i ugledate osobu koja vam se svia. Ta se osoba okrene
prema vama i osmjehne se, a zatim ode. Iz samo tog jednog iskustva moete izvesti
mnotvo pretpostavki. Na tim pretpostavkama moete stvoriti cijelu matariju. I
doista elite vjerovati u tu matariju i ostvariti je. Iz tih pretpostavki poinjete
oblikovati san, i vjerujete: O, ovoj se osobi doista sviam. U vaem se umu
poinje stvarati cijeli odnos. Moda se u toj zemlji mate zaista i vjenate. Ali
matarija je u vaem umu, u vaem osobnom snu. Kad u odnosima stvarate
pretpostavke, tada doista traite nevolje. esto pretpostavljamo kako nai
partneri znaju to mi mislimo, i da im ne moramo rei to elimo.
Pretpostavljamo da e uiniti ono to elimo, jer nas tako dobro poznaju. Ako
neuine ono to pretpostavljamo da e uiniti, osjeamo se povrijeeni i kaemo: Trebao si
znati. Jo jedan primjer: odluite se udati, i pretpostavljate da va partner brak
shvaa kao i vi. Tada ponete ivjeti zajedno, i otkrijete da to nije istina. To izaziva
mnoge sukobe, ali jo uvijek ne pokuavate razjasniti svoje osjeaje o braku. Mu
dolazikui s posla; ena je bijesna, a on ne zna to je tome uzrok. Moda je uzrok u tome
to je ena neto pretpostavljala. Negovorei mu to eli, pretpostavljala je da je on
tako dobro poznaje da e znati to eli, kao da on zna itati misli. Uznemirila se
stoga to on nije ispunio njezina oekivanja. Stvaranje pretpostavki u odnosima
vodi u brojne svae, u mnotvo potekoa, mnotvo nesporazuma s ljudima koje
navodno volimo.

U bilo kojoj vrsti odnosa moemo stvoriti pretpostavku da onaj drugi zna
to mi mislimo, i da mu ne moramo rei to elimo. On e uiniti ono to mi elimo,
jer nas tako dobro poznaje. Ako ne uini to to elimo, ono to pretpostavljamo da bi on
trebao uiniti, povrijeeni smo i mislimo: Kako si to mogao uiniti? Trebao si znati. Dakle,
mi pretpostavljamo da druga osoba zna to mi elimo. Zbog te se pretpostavke, na
kojoj gradimo jo nekoliko pretpostavki, razvija cijela drama.Vrlo je zanimljiv
nain na koji djeluje ljudski um. Da bismo se osjeali sigurnima, imamo potrebu sve
opravdati, objasniti i razumjeti. Imamo milijune pitanja koji trae odgovore, jer
ima toliko mnogo stvari koje zakljuivanje uma ne moe objasniti. Nije vano je li
odgovor ispravan; ve i samim tim to dobijemo odgovor, osjeamo se sigurnima. Zbog toga
stvaramo pretpostavke.Ako nam drugi ljudi neto kau, mi stvaramo
pretpostavke, a ako nam ne kau, mi stvaramo pretpostavke kako bismo
ispunili svoju potrebu da neto saznamo i kako bismo nadomjestili potrebu za
komunikacijom. ak i kad ujemo neto to nerazumijemo, stvaramo pretpostavke
o znaenju toga, a tada vjerujemo svojim pretpostavkama. Stvaramo sve vrste
pretpostavki, jer nemamo hrabrosti postavljati pitanja.Najvei dio vremena te pretpostavke
stvaramo vrlo brzo i nesvjesno, jer imamo sporazume da komuniciramo na taj nain.
Sloili smo se kako nije sigurno postavljati pitanja; sloili smo se da bi, ako nas
ljudi vole, trebali znati to elimo ili kako se osjeamo. Kad neto vjerujemo,
pretpostavljamo da smo u pravu, pa bismo ak razorili i odnos samo da
obranimo svoj stav. Pretpostavljamo da svi ivot shvaaju onako kako ga mi shvaamo.
Pretpostavljamo da drugi misle onako kako mi mislimo, da osjeaju to i mi
osjeamo, da prosuuju onako kako mi prosuujemo, da ine zloupotrebu
onako kako mi to inimo. To je najvea pretpostavka koju ljudi stvaraju. I zbog
toga se plaimo biti onakvi kakvi jesmo u blizini drugih. Stoga to mislimo da
e nas i svi ostali osuivati, muiti nas, zloupotrebljavati i okrivljavati nas kao
to mi sami to inimo sebi. Takoda ak i prije nego ostali ljudi dobiju priliku da nas
odbace, mi smo sebe ve odbacili. Na taj nain djeluje ljudski um. Mi isto tako stvaramo
pretpostavke o sebi, koje stvaraju unutarnje sukobe. Mislim da sam sposoban
to uraditi. Naprimjer, stvarate pretpostavku, a onda otkrijete da to niste u
stanju napraviti. Sebe precjenjujete ili podcjenjujete, jer si niste uzeli dovoljno
vremena da sami sebi postavljate pitanja i da na njih odgovarate. Moda vam je potrebno
da skupite vie podataka o odreenoj situaciji. Ili moda trebate prestati lagati samima sebi
o tome to uistinu elite.esto se dogaa da, kad zasnivate odnos s nekim tko vam
se svia, morate opravdati zato vam se svia ta osoba. Vidite samo ono to
elite vidjeti, a nijeete da postoje i stvari koje vam se kod te osobe ne sviaju.
Laete sami sebi samo kako biste postigli dojam da ste u pravu. Tada stvarate
pretpostavke, a jedna od njih je, Moja e ljubav promijeniti ovoga ovjeka. Ali
to nije istina. Vaa ljubav nikoga nee promijeniti. Ako se drugi mijenjaju, to se
dogaa stoga to se ele mijenjati, a ne stoga to ih vi mijenjate. Zatim se izmeu
vas dvoje neto dogodi, i vi ste povrijeeni. Iznenada uviate ono to prije niste eljeli vidjeti,
samo je to sad pojaano vaim emocionalnim otrovom. Sada morate opravdati
svoj emocionalni bol i okriviti druge zbog svoga vlastitoga odabira. Ljubav ne
moramo opravdavati; ona postoji ili ne postoji. Prava ljubav znai da ljude prihvaamo
takvima kakvi jesu, i nepokuavamo ih promijeniti. Ako ih pokuavamo
promijeniti, to znai da ih zapravo ne volimo. Naravno, ako odluite s nekim
ivjeti, ako sklopite takav sporazum, uvijek je bolje sporazum napraviti s nekim tko je
upravo takav kakvim ga vi elite. Pronaite nekoga koga uope neete trebati mijenjati.
Mnogo je jednostavnije pronai nekoga tko ve jest onakav kakvim ga elite, nego
pokuavati promijeniti nekoga drugoga. Isto tako, ta vas osoba mora voljeti
upravo takve kakvi jeste, tako da vas uope ne mora mijenjati. Ako drugi
osjeaju da vas moraju promijeniti, to znai da vas zapravo ne vole upravo
takve kakvi jeste. Pa zato biste bili s nekim, ako niste takvi kakvima vas ele?
Moramo biti ono to jesmo, tako da ne moramo pokazivati lanu sliku. Ako me voli
takvoga kakav sam, Dobro, uzmi me. Ako me ne voli takvoga kakav sam, Dobro,
zbogom. Pronai nekoga drugoga. Moda zvui grubo, ali ovakva vrsta komunikacije znai
da su osobni sporazumi koje sklapamo s drugima jasni i besprijekorni. Samo zamislite
dan kad ete prestati stvarati pretpostavke o svome partneru i, konano, o
svim ostalim ljudima u svome ivotu. Va e se nain komuniciranja u potpunosti
promijeniti, a vai odnosi vie nee patiti zbog sukoba koje su izazvale pogrene
pretpostavke. Nain kojim se moete zatititi od stvaranja pretpostavki je postavljanje
pitanja. Neka komunikacija bude razumljiva. Ako ne razumijete, pitajte. Imajte hrabrosti
postavljati pitanja sve dok vam nije potpuno jasno, pa ak ni tada ne pretpostavljajte da
znate sve to se moe znati o odreenoj situaciji. Kad jednom dobijete odgovor, neete
morati stvarati pretpostavke, jer ete znati istinu. Isto tako, podignite svoj glas i
zatraite ono to elite. Svi imaju pravo rei vam, Ne, ili Da, ali vi uvijek
imate pravo traiti. Isto tako, svi imaju pravo pitati vas, a vi imate pravo rei
Da, ili Ne. Ako neto ne razumijete, za vas je bolje ako pitate i razjasnite si,
umjesto to stvarate pretpostavke. Onoga dana kad prestanete stvarati
pretpostavke, komunicirat ete jasnije i razumljivije, osloboeni emocionalnoga
otrova. Kad ne stvarate pretpostavke, vaa rije postaje besprijekorna.
Zahvaljujui jasnoj komunikaciji svi e se vai odnosi promijeniti, ne samo s
vaim partnerom, nego i sa svima ostalima. Neete morati praviti pretpostavke jer e
sve postati jasno. To je ono to ja elim; to je ono to vi elite. Ako na taj nain
komuniciramo, naa rije postaje besprijekorna. Kad bi svi ljudi mogli na taj nain
komunicirati, rijeima koje su besprijekorne, ne bi bilo ratova, ni nasilja, ni
nesporazuma. Svi bi ljudski problemi bili razrijeeni samo kad bismo mogli
osigurati dobru, jasnu komunikaciju. To je, dakle, trei sporazum: Ne stvarajte
pretpostavke. Lako je to izgovoriti, ali ja razumijem da je teko uiniti. Teko je,
jer mi tako esto inimo upravo suprotno. Imamo toliko obiaja i navika da ih
ak nismo niti svjesni. Prvi je korak da postanemo svjesni tih navika, i da shvatimo
vanost ovoga sporazuma. Ali shvatiti vanost nije dovoljno. Obavijest ili zamisao tek je
puko sjeme u vaem umu. Ono to e doista biti znaajno je djelovanje.
Djelovanje jaa vau volju, njeguje sjeme, i uspostavlja vrst temelj na kojem moe
rasti nova navika. Nakon mnogih ponavljanja, ovi e novi sporazumi postati vaa druga
priroda, i vidjet ete kako vas arolija vae rijei preobraava od crnog
arobnjaka u bijeloga. Bijeli arobnjak rije koristi za stvaranje, davanje, dijeljenje i
ljubav. Kad vam ovaj sporazum postane navika, cijeli e va ivot biti potpuno
preobraen. Kad preobrazite cijeli svoj san, u vaem e se ivotu poeti
dogaati arolije. Ono to vam je potrebno samo e vam doi, jer se duh kroz
vas slobodno kree. To je vladanje namjerom, vladanje duhom, ovladavanje
ljubavlju, ovladavanje zahvalnou, ovladavanje ivotom. To je cilj Tolteka. To je put
prema osobnoj slobodi.

ETVRTI SPORAZUM
Uvijek dajte sve od sebe

POSTOJI JO SAMO JEDAN SPORAZUM, ALI TAJ OMOGUUJE ostalima da postanu

duboko ukorijenjene navike. etvrti sporazum govori o djelovanju prvih triju: Uvijek
dajte sve od sebe.Pod bilo kakvim okolnostima uvijek dajte sve od sebe, nita
vie i nita manje. Ali pamtite da e se ono najbolje mijenjati iz trenutka u
trenutak. Sve je uvijek ivo i uvijek se mijenja, tako da e ono najbolje to date od sebe
katkad biti visoke kakvoe, a neki drugi put nee biti tako dobro. Kad se ujutro probudite
osvjeeni i puni energije, ono najbolje bit e bolje nego kad ste naveer umorni.
Razlikovat e se i s obzirom na zdravlje ili bolest, trijezno stanje ili stanje
pijanstva. Ono najbolje to dajete ovisit e o tome osjeate li se dobro i sretno, ili ste
uznemireni, ljutiti ili ljubomorni. Vaim svakodnevnim raspoloenjima ono najbolje
moe se mijenjati iz trenutka u trenutak, iz sata u sat, iz dana u dan. Isto e se
tako mijenjati tijekom vremena. Kako vam ova etiri nova sporazuma postaju navika, vae
e najbolje bivati bolje nego je bilo prije. Bez obzira na kakvou, i dalje dajte sve od sebe - ni
vie ni manje od najboljega. Ako se tekom mukom trudite da pruate jovie od onoga to
najbolje moete, potroit ete vie energije nego je to potrebno, i na kraju to nee biti
dovoljno. Kad pretjerujete, osiromaujete svoje tijelo i radite protiv sebe, pa e
vam trebati vie vremena kako biste postigli svoju svrhu. Ali ako dajete manje od
onoga to moete, bit ete podloni grizoduju, prosuivanju samoga sebe, krivnji i
aljenju. Samo dajte sve od sebe - u bilo kojim okolnostima svojega ivota. Nije vano jeste
li bolesni ili umorni, ako uvijek dajete najbolje od sebe nikada se neete prosuivati. A ako
ne prosuujete sami sebe, neete patiti od krivnje, stida i samokanjavanja. Ako uvijek
dajete sve od sebe, rainit ete veliku aroliju pod kojom ste ivjeli.

ivio je jednom ovjek koji je elio nadii svoju patnju, pa je stoga otiao u budistiki
hram kako bi pronaao uitelja koji bi mu pomogao. Otiao je uitelju i upitao ga:
Uitelju, ako meditiram etiri sata tjedno, koliko e mi vremena trebati dana
diem patnju?Uitelj ga je pogledao i rekao: Ako meditira etiri sata dnevno,
moda e za deset godina nadii.Mislei da bi mogao i bolje, mukarac ree: O,
uitelju, a ako meditiram osam sati dnevno, koliko e mi onda vremena trebati da bih je
nadiao? Uitelj ga pogleda i ree, Ako meditira osam sati dnevno, za dvadeset
e godina moda nadii.

Ali zato bi mi trebalo vie vremena ako bih vie meditirao? upita ovjek. Uitelj
odgovori: Ti nisi ovdje stoga da bi rtvovao svoju radost ili svoj ivot. Ovdje si
da bi ivio, da bi bio sretan i da bi volio. Ako tijekom dva sata meditacije moe
dati sve od sebe, a ti umjesto toga meditira osam sati, samo e se umoriti,
nee shvatiti smisao i nee uivati u svome ivotu. Daj sve od sebe, i moda e nauiti
da bez obzira koliko dugo meditira, moe ivjeti, voljeti i radovati se.

*Pruajui sve od sebe, ivjet ete snano svoj ivot. Bit ete produktivni,
bit ete dobri prema sebi, jer ete se davati svojoj obitelji, svojoj zajednici,
svemu. Ali tijekom takve djelatnosti osjeat ete se vrlo sretni. Kad god dajete
najbolje od sebe, vi djelujete. Dati sve od sebe znai neto poduzeti jer to
volite, a ne stoga to oekujete nagradu. Veina ljudi ini upravo suprotno:
neto uine samo kad oekuju nagradu, a ne uivaju u djelu. I to je razlog zbog kojega ne
daju sve od sebe. Na primjer, veina ljudi svaki dan ide na posao razmiljajui
samo o danu isplate i o novcu kojeg e dobiti za rad kojeg obavlja. Jedva ekaju
petak ili subotu, dan kad dobivaju novac i kad mogu biti slobodni. Oni rade zbog nagrade,
a posljedica je da se odupiru radu. Pokuavaju izbjei djelo i stoga ono postaje
sve tee, a oni ne daju sve od sebe. Cijeli tjedan teko rade, mue se s poslom, mue
se s djelom, ne stoga to im se to svia, nego stoga to osjeaju da tako moraju. Moraju
raditi, jer moraju platiti najamninu, jer moraju uzdravati svoju obitelj. Neprestano su
osujeeni, a kad prime svoj novac, tada su nesretni. Mogu se dva dana odmarati, raditi
ono to ele raditi, i to rade? Pokuavaju pobjei. Opijaju se jer sami sebe ne vole. Ne
vole ni svoj ivot. Kad ne volimo sebe onakvima kakvi jesmo, tada postoji
mnogo naina na koje se moemo povrijediti. S druge strane, ako se prihvatite
rada samo zbog njega samog, ne oekujui nagradu, otkrit ete da uivate u
svakoj djelatnosti koju obavljate. Nagrade e stii, ali vi niste za njih vezani.
Mogli biste ak dobiti vie nego ste mogli i sanjati, i to stoga to ne oekujete.
Ako volimo ono to radimo, ako uvijek dajemo sve od sebe, tada doista uivamo
u ivotu. Zabavljamo se, nije nam dosadno, ne osjeamo se osujeenima. Kad dajete
sve od sebe, sucu ne dajete priliku da vas okrivljuje ili optuuje. Ako ste dali
sve od sebe, a sudac vas pokuava osuditi prema vaoj Knjizi zakona, vi ve imate
odgovor: Dao sam sve od sebe. Nema aljenja. Zato uvijek inimo najbolje to moemo.
Ovaj sporazum nije lako odrati, ali ovaj e vas sporazum doista osloboditi. inei
najbolje to moete, uite prihvaati sami sebe. Ali morate biti svjesni i uiti iz
svojih pogreaka. Uiti iz pogrea kaznai da vjebate, poteno promatrate
rezultate i nastavljate vjebati. To poveava vau svjesnost. Kad radite najbolje
to moete to ne nalikuje poslu, jer uivate u svemu to radite. Kad uivate u
obavljanju posla ili kad radite tako da to nee izazvati negativne posljedice, vi znate da
radite najbolje to moete. Tako radite jer tako elite raditi, ne zato to tako morate raditi,
ne zbog toga to pokuavate udovoljiti sucu, i ne zato to pokuavate udovoljiti drugim
ljudima. Ako neto radite stoga to morate, tada ni na koji nain ne moete
raditi najbolje to moete. Ne, vi dajete sve od sebe, jer kad cijelo vrijeme dajete
sve od sebe, to u vama izaziva radost. Kad dajete sve od sebe samo zbog
zadovoljstva, vi radite jer uivate u tom radu.Kad radite, onda ivite ispunjenim
ivotom. Nerad je nain kojim nijeemo ivot. Nerad znai sjediti ispred televizijesvakoga
dana, godinama, jer se plaite biti ivi i riskirati da izrazite tko ste. Izraavati
se, znai neto poduzeti. U glavi moete imati mnogo velianstvenih zamisli, ali ono
to je vano je djelatnost. Ako ne djelujete prema zamisli, nee biti ostvarenja, ni rezultata,
ni nagrade. Dobar primjer za to proizlazi iz prie o Forrestu Gumpu. On nije imao velikih
zamisli, ali je djelovao. Bio je sretan, jer je uvijek, to god radio, davao sve od sebe.
Bio je bogato nagraen, uope ne oekujui nagradu. Djelovati znai ivjeti. To
znai riskirati i izai i izraziti svoj san. To se razlikuje od nametanja svoga sna nekome
drugome, jer svi imaju pravo izraavati svoj san. Velianstvena je navika raditi
najbolje to moete. U svemu to inim i osjeam, ja dajem sve od sebe. Davati
sve od sebe postao je obred moga ivota, jer sam ja odabrao da od toga napravim obred.
To je uvjerenje nalik bilo kojem drugom uvjerenjukoje odaberem. Od svega stvaram obred,
i uvijek dajem sve od sebe. Za mene je i tuiranje obred, i tom djelatnou ja svome tijelu
govorim koliko ga volim. Osjeam vodu na svome tijelu i uivam. Radim najbolje to mogu
kako bih neto pruio svome tijelu, i kako bih prihvatio ono to mi moje tijelo
daruje.U Indiji se obavlja obred zvan pua. U tom obredu ljudi uzimaju kipove
koji predstavljaju Boga u mnogim razliitim oblicima i kupaju ih, hrane ih,
obasipaju ih ljubavlju. ak tim kipovima pjevue mantre. Sam kip nije vaan. Ono to je
vano je nain na koji provode taj obred, nain na koji kau: Ja Te volim,
Boe.Bog je ivot. Bog je ivot u djelovanju. Najbolji nain na koji Bogu moete rei da ga
volite je ivot u kojem dajete sve odsebe. Najbolji nain na koji Bogu moete rei da
ga volite je otputanje prolosti i ivot u sadanjem trenutku, upravo ovdje i
sada. togod da vam ivot oduzima, otpustite. Kad se predate i otpustite
prolost, dozvoljavate si da u tom trenutku budete upotpunosti ivi. Otputanje
prolosti znai da moete uivati u snu koji se upravo sada dogaa.Ako ivite u
proteklom snu, vi ne uivate u onome to se dogaa upravo sada, jer ete
uvijek eljeti da bude drukiji nego to je. Nema vremena da osjeate kako vam
bilo tko ili bilo to nedostaje, jer ste ivi. Ako ne uivate u onome to se upravo
sada dogaa, to znai da ivite u prolosti i da ste samo napola ivi. To vodi u
samosaaljenje, patnju i suze. Roeni ste s pravom da budete sretni. Roeni
ste s pravom da volite, da uivate i da dijelite svoju ljubav. Vi ste ivi, stoga
uzmite svoj ivot i uivajte u njemu. Ne opirite se protoku ivota kroz vas, jer to
Bog prolazi kroz vas. Ve i samo vae postojanje dokazuje postojanje Boga.
Vae postojanje dokazuje postojanje ivota i energije. Mi nita ne moramo znati niti
dokazivati. Vano je samo postojati, preuzeti rizik i uivati u ivotu. Recite Ne, kad elite
rei Ne, a Da, kad elite rei Da. Imate pravo biti vi sami. Vi sami moete
biti samo kad dajete najbolje od sebe. Kad ne dajete sve od sebe, vi nijeete svoje
pravo da budete vi sami. To je sjeme koje biste doista u svome umu trebali njegovati. Ne
treba vam znanje, niti velianstvene filozofske zamisli. Ne treba vam prihvaanje drugih. Vi
svoju vlastitu boanstvenost izraavate tako to ste ivi i tako to volite sebe i druge. To je
izraz Boga koji kae: Hej, volim te.Prva e tri sporazuma biti djelotvorna samo ako
radite najbolje to moete. Ne oekujte da ete uvijek biti u stanju svoju rije
odrati besprijekornom. Vae su navike previe snano i prevrsto ukorijenjene u vaemu
umu. Ali dajte sve od sebe. Neoekujte da nikada nita neete shvatiti osobno; samo dajte
sve od sebe. Ne oekujte da nikada neete napraviti nekakvu pretpostavku, ali svakako
moete uiniti najbolje to moete.Dajui sve od sebe, navike zloupotrebljavanja svoje
rijei, shvaanje stvari na osoban nain, i stvaranje pretpostavki, s vremenom e
postajati sve slabije i sve rjee. Nema potrebe da prosuujete sami sebe, da se
osjeate krivima, ili da sami sebe kanjavate ako ne moete odrati te
sporazume. Ako radite najbolje to moete, osjeat ete se dobro ak i ako jo
uvijek stvarate pretpostavke, ako jo uvijek stvari shvaate osobno, i ako vaa rije jo
uvijek nije besprijekorna.

Ako uvijek dajete sve od sebe, uvijek ponovo, postat ete majstor
preobrazbe. Majstorom postajete kroz iskustvo. Vi ete postati majstor ako dajete
sve od sebe. Sve to ste ikada nauili, nauili ste ponavljanjem. Nauili ste pisati, voziti
automobil, pa ak i hodati, tako to ste ponavljali. Vi ste majstor u svome jeziku
jer ste vjebali. Vano je djelovati.Ako radite najbolje to znate u potrazi za osobnom
slobodom, u potrazi za ljubavlju prema sebi, otkrit ete da je samopitanje vremena prije
nego pronaete ono to traite. Nije stvar u tome da trebate sanjariti ili satima
sjediti u meditaciji sanjajui. Trebate ustati i biti ovjek. Trebate potovati mukarca ili
enu u sebi. Potujte svoje tijelo, uivajte u svome tijelu, volite svoje tijelo, hranite,
kupajte i iscjeljujte svoje tijelo. Vjebajte i inite ono to je vaemu tijelu
ugodno. To je pua vaemu tijelu, a to je komunikacija izmeu vas i Boga. Ne morate
oboavati kipove Djevice Marije, Krista ili Buddhe. Moete ako elite; ako vam je
to ugodno, tako i inite. Vae je vlastito tijelo oitovanje Boga, i ako potujete
svoje tijelo, za vas e se sve promijeniti. Kad pruate ljubav svakome dijelu
svoga tijela, u svoj um sijete sjeme ljubavi, a kad to sjeme izraste, beskrajno
ete voljeti, potovati i tovati svoje tijelo. Tada svaki in postaje obred kojim
tujete Boga. Nakon toga je sljedei korak tovanje Boga svakom milju,
svakim osjeajem, svakim uvjerenjem, ak i ono to je dobro ili loe. Svaka
misao postaje komunikacija s Bogom, a vi ete ivjeti u snu u kojemu nema
mjesta prosudbama, rtvovanju; bit ete slobodni od ogovaranja i
zloupotrebljavanja samoga sebe.Kad potujete sva ova etiri sporazuma zajedno, ni u
kom sluaju neete ivjeti u paklu. Ni u kom sluaju. Ako je vaa rije besprijekorna,
ako nita ne shvaate osobno, ako ne stvarate pretpostavke, ako uvijek radite
najbolje to moete, tada ete ivjeti prekrasnim ivotom. U potpunosti ete nadzirati
svoj ivot. etiri sporazuma sutina su vjetine preobrazbe, koja je bila jedna od vjetina
Tolteka. Pakao pretvarate u raj. San Planete preobraavate u va osobni san raja.
Znanje je ondje; samo eka kad ete ga upotrijebiti. etiri su sporazuma
ondje;samo morate usvojiti te sporazume i potovati njihovo znaenje i mo. Samo dajte
sve od sebe u potovanju ovih sporazuma. Danas moete napraviti ovaj
sporazum: Odabrao sam da u potovati etiri sporazuma. Tako su jednostavni i
logini da ih i dijete moe razumjeti. Ali morate imati jako snanu volju, jako snanu
volju kako biste odrali te sporazume. Zato? Jer kamo god krenemo,
otkrivamo da nam je put prepun zapreka. Svi pokuavaju potkopati nau odanost
tim novim sporazumima, a sve oko nas je usmjereno na to da ih uniti. Nevolja je u svim
ostalim sporazumima koji su dio sna Planete. Ti su sporazumi ivi, i vrlo su snani. Zato
morate biti veliki lovac, veliki ratnik koji ta etiri sporazuma moe braniti
svojim ivotom. O njima ovisi vaa srea,vaa sloboda, cjelokupni va nain
ivota. Cilj je ratnika nadii ovaj svijet, pobjei od ovoga pakla, i nikada se vie
ne vratiti. Kao to nas ue Tolteci, nagrada je nadilaenje ljudskoga iskustva
patnje; nagrada je u tome to postajemo Bojim utjelovljenjem. To je nagrada.
Zaista trebamo iskoristiti svaki djeli moi koju imamo kako bismo uspjeli
odrati te sporazume. Ja u poetku nisam oekivao da u uspjeti. Mnogo sam
puta pogrijeio, ali sam uvijek ponovo nastavljao. I ponovo bih pogrijeio, i opet
nastavljao. Nisam saalijevao samoga sebe. Ni u kom se sluaju nisam saalijevao.
Rekao sam: Ako pogrijeim, dovoljno sam snaan, dovoljno sam inteligentan da bih ipak
mogao uspjeti! I ponovo bih pokuavao. Pogrijeio bih i ponovo pokuavao, i svaki je put
bilo sve jednostavnije i jednostavnije. Pa ipak, u poetku bijae tako teko, tako sloeno.
Dakle, ako pogrijeite, nemojte se osuivati. Nemojte svome sucu pruiti to zadovoljstvo da
vas pretvori u rtvu. Ne budite strogi prema sebi. Ustanite i ponovo izrecite sporazum.
Dobro, prekrio sam svoj sporazum da e moja rije biti besprijekorna. Poinjem
ispoetka. etiri u sporazuma odravati samo danas. Danas e moja rije biti
besprijekorna, danas nita neu shvaati osobno, neu stvarati pretpostavke, i radit u
najbolje to mogu. Ako prekrite sporazum, ponovo ponite sutra, a zatim ponovo
sljedeega dana. U poetku e biti teko, ali svakoga edana biti sve jednostavnije i
jednostavnije, sve dok jednoga dana ne otkrijete da vaim ivotom upravljaju etiri
sporazuma. I iznenadit ete se kako se va nain ivota promijenio. Ne morate
biti religiozni, niti morate svaki dan ii u crkvu. Vaa ljubav i samopotovanje
rastu neprestano. Vi to moete uiniti. Ako sam mogao ja, i vi ete isto tako moi. Ne
brinite o budunosti; zadrite panju na dananjemu danu i ostanite u sadanjem
trenutku. ivite samo dan po dan. Uvijek radite najbolje to moete da biste
odrali ta etiri sporazuma, i uskoro e vam to biti sasvim jednostavno. Danas je
poetak novoga sna.

TOLTEKI PUT PREMA SLOBODI

Unitavanje starih sporazuma

SVI GOVORE O SLOBODI. RAZLIITI SE NARODI, RAZLIITE rase, razliite zemlje irom
svijeta bore za slobodu. Ali to je sloboda? U Americi govorimo u ivotu u slobodnoj
zemlji. Ali jesmo li doista slobodni? Jesmo li slobodni biti ono to doista jesmo? Odgovor
glasi: Ne, mi nismo slobodni. Prava se sloboda odnosi na ljudski duh - to je sloboda da
budemo oni to doista jesmo. Tko nam ne dozvoljava da budemo slobodni? Krivimo
vladu, vrijeme, svoje roditelje, religiju, Boga. Tko nam doista ne doputa da
budemo slobodni? Mi sami sebe spreavamo. to to zaista znai biti slobodan? Katkad se
vjenamo, a onda kaemo da smo izgubili slobodu, zatim se razvedemo, a ipak jo uvijek
nismo slobodni. to nas spreava? Zato ne moemo biti mi sami? Prisjeamo se
davnih vremena kad smo bili slobodni i kad smo voljeli tu slobodu, ali smo
zaboravili to sloboda doista znai. Kad vidimo dijete od dvije ili tri, moda i etiri
godine, to je slobodan ovjek. Zato je to ljudsko bie slobodno? Jer ini sveto eli
uiniti. To je ljudsko bie potpuno divlje. Upravo kao cvijet, drvo ili ivotinja
koja nije pripitomljena - divlja! A ako promatramo djecu od dvije godine, uvidjet
emo da najvei dio vremena ta djeca imaju velik osmijeh na licu, da se
zabavljaju. Oni istrauju svijet. Ne plae se igrati. Uplae se kad su povrijeeni, kad su
gladni, kad neke njihove potrebe nisu ispunjene, ali ne brinu o prolosti, ne brinu o
budunosti, i ive samo u sadanjem trenutku. Jako mala djeca ne plae se izraziti
ono to osjeaju. Tako su prepuna ljubavi da ako primijete ljubav, pretopit e
se u nju. Uope se ne plae ljubavi. To je opis normalnog ljudskoga bia. Kao djeca se ne
plaimo budunosti, niti se stidimo prolosti. Naa je normalna ljudska sklonost da
uivamo u ivotu, da se igramo, da istraujemo, da budemo sretni, da volimo.
Ali to se dogodilo s odraslim ljudskim biima? Zato su oni toliko razliiti? Zato mi nismo
divlji? Sa stajalita rtve moglibismo rei da nam se neto dogodilo, a sa stajalita ratnika
mogli bismo rei da je ono to nam se dogodilo normalno. Ono to se dogodilo je da imamo
Knjigu zakona, velikoga suca i rtvu, i da oni upravljaju naim ivotom. Mi vie nismo
slobodni, jer nam sudac, rtva i sustav uvjerenja ne doputaju da budemo ono
to doista jesmo. Kad je na um jednom programiran svim tim smeem, mi vie
nismo sretni. Taj je lanac prenoenja uenja od ovjeka do ovjeka, od
narataja do narataja, u ljudskome drutvu savreno normalan. Ne trebate
kriviti svoje roditelje to su vas nauili da budete nalik njima. to su vas drugo mogli uiti
osim onoga to i samiznaju? Radili su najbolje to su mogli, a ako su vas zloupotrebljavali,
bilo je to zbog njihovog vlastitog pripitomljavanja, zbog njihovih vlastitih strahova, njihovih
vlastitih uvjerenja. Oni ni na koji nain ne upravljaju programiranjem koje su primili, tako
da se i nisu mogli drukije ponaati. Nema potrebe kriviti svoje roditelje ili bilo koga
tko vas je u vaemu ivotu zloupotrebljavao, ukljuujui i samoga sebe. Ali vrijeme je
zaustaviti tu zloupotrebu. Vrijeme je osloboditi se suevoga nasilja mijenjanjem temelja
svojih vlastitih sporazuma. Vrijeme je osloboditi se uloge rtve. Vae pravo ja jo je
uvijek maleno dijete koje nikada nije odraslo: Katkad, dok se zabavljate ili
igrate, kad ste sretni, kad slikate ili piete poeziju ili svirate glasovir, ili se izraavate na
neki drugi nain, to malo dijete izae na povrinu. To su najsretniji trenuci vaega
ivota - kad se pojavi vae pravo ja, kad ne brinete o prolosti niti se plaite
budunosti. Nalik ste djetetu. Ali postoji neto to sve to mijenja, a to su odgovornosti.
Sudac kae: ekaj malo, ti si odgovoran, ti obavlja poslove, ima svoj posao, mora ii
u kolu, mora zaraivati za ivot. Prisjeamo se svih tih odgovornosti. Lice
nam se promijeni i ponovo postaje ozbiljno. Ako promatrate djecu dok se igraju
da su odrasli, vidjet ete da se njihova malena lica mijenjaju. Pretvarajmo se
da sam ja odvjetnik, i istoga se trena njihova lica mijenjaju; pojavljuje se lice
odrasloga. Odemo u sud i tamo ugledamo takvo lice - a to je nae lice. Mi smo
jo uvijek djeca, ali smo izgubili svoju slobodu. Sloboda za kojom tragamo je
sloboda da budemo mi sami, da izraavamo sebe. Ali ako promotrimo svoj ivot, vidjet
emo da najvei dio vremena radimo neto samo da bismo udovoljili drugima,
samo da bi nas drugi prihvatili, umjesto da svoj ivot ivimo tako da udovoljimo
sebi. To je ono to se dogodilo naoj slobodi. A u naem drutvu i u svim drutvima irom
svijeta zapaamo da je na svaku tisuu ljudi, devet stotina devedeset i devet njih
potpuno pripitomljeno. Najgore od svega je to to najvei dio nas ak nije ni
svjestan da nije slobodan. U nama postoji neto to nam ape da nismo
slobodni, ali mi ne razumijemo to je to, i zato nismo slobodni. Nevolja je u
tome to najvei dio ljudi ivi svoj ivot, a da nikada ne otkrije da sudac i rtva
vladaju njegovim umom, i da stoga nemaju mogunosti za slobodu. Prvi je korak
prema osobnoj slobodi svjesnost. Da bismo postali slobodni potrebno je da budemo svjesni
kako nismo slobodni. Da bismo razrijeili problem potrebno je da ga postanemo svjesni.
Svjesnost je uvijek prvi korak, jer ako niste svjesni, nita ne moete promijeniti.
Ako niste svjesni da je va um prepun povreda i emocionalnog otrova, ne
moete poeti istiti i iscjeljivati rane, pa e se vaa patnja nastavljati. Nema
razloga za patnju. Kad ste svjesni moete se pobuniti i rei: Sada je dosta! Moete pronai
nain na koji ete iscijeliti i preobraziti svoj osobni san. San Planete samo je san.
ak nije ni stvaran. Ako zakoraite u san i ponete ispitivati svoja uvjerenja,
otkrit ete da najvei dio uvjerenja koja su vas dovela do ranjenoga uma ak
nisu ni istinita. Otkrit ete da ste sve te godine patili ni za to. Zato? Jer je
sustav uvjerenja koji je ubaen u va um utemeljen na laima. Stoga je za vas
vano da ovladate svojim vlastitim snom; stoga Tolteci postaju majstorima
sanjanja. Va je ivot oitovanje vaega sna; to je umjetnost. A vi svoj ivot moete
promijeniti ako ne uivate u snu. Majstori sanjanja od ivota stvaraju umjetniko djelo;
upravljaju svojim snom pravei odabir. Sve ima svoje posljedice, a majstor je sna svjestan
posljedica. Biti Toltek nain je ivota. U takvome ivotu nema voa niti
sljedbenika, nego postoji samo vaa vlastita istina prema kojojvi ivite. Toltek
postaje mudar, postaje divlji, postaje ponovo slobodan. Tri su umjenosti koje
ljude vode da postanu Tolteci. Prva je ovladavanje svjesnou. To znai biti
svjestan toga tko smo zaista mi, sa svim popratnim mogunostima. Druga je
ovladavanje preobrazbom - kako se mijenjati, kako se osloboditi pripitomljavanja. Trea je
ovladavanje namjerom. S toltekog stajalita namjera je onaj dio ivota koji omoguuje
preobrazbu energije; to je ivo bie koje beskrajno obuhvaa svu energiju, ono bie koje
nazivamo Bogom. Namjera je sam ivot; to je bezuvjetna ljubav. Umjenost namjere je
stoga umjenost ivota.Kad govorimo o toltekom putu prema slobodi, otkrit emo
da Tolteci imaju potpuni vodi kojom e se osloboditi pripitomljavanja. Suca,
rtvu i sustav uvjerenja usporeuju s nametnikom koji napada ljudski um. S
toltekoga stajalita svi su pripitomljeni ljudi bolesni. Bolesni su jer nametnik
nadzire njihov um i njihov mozak. Hrana tome nametniku su negativni osjeaji
koji se raaju iz straha. Ako promotrimo opis nametnika, otkrit emo da je
nametnik ivo bie koje ivi od drugih ivih bia, koje im oduzima njihovu
energiju, a da im nita korisno ne prua zauzvrat, i koji malo po malo nanosi bol
domainu. Sudac, rtva i sustav uvjerenja jako se dobro uklapaju u taj opis. Oni zajedno
ine ivo bie nainjeno od psihike ili osjeajne energije, a ta je energija iva. Naravno
da to nije materijalna energija, ali ni osjeaji nisu materijalna energija. Nai
snovi isto tako nisu materijalna energija, pa ipak znamo da postoje. Jedna od
djelatnosti mozga je preobrazba materijalne u emocionalnu energiju. Na je
mozak tvornica osjeaja. A rekli smo da je glavna djelatnost uma sanjanje. Tolteci
vjeruju da nametnici - sudac, rtva i sustav uvjerenja - vladaju vaim umom; upravljaju
vaim osobnim snom. Nametnik sanja u vaem umu i svoj ivot ivi u vaem tijelu.
Nametnik se hrani osjeajima koji proizlaze iz straha, a posebno mu pogoduju
drame i patnja. Sloboda za kojom tragamo je sloboda da koristimo na vlastiti
um i tijelo, da ivimo svoj vlastiti ivot, umjesto ivot koji pripada sustavu
uvjerenja. Kad otkrijemo da umom vladaju sudac i rtva, a da smo pravi mi
stjerani u ugao, imamo samo dva izbora. Jedna je mogunost da nastavimo
ivjeti kao i dosada, da se predamo sucu i rtvi, da ivimo san Planete. Druga je
mogunost da uinimo ono to smo inili kao djeca kad su nas roditelji pokuavali
pripitomiti. Moemo se pobuniti i rei: Ne! Nametniku moemo objaviti rat, rat
protiv suca i rtve, rat za nau neovisnost, rat kojim emo osvojiti pravo da
koristimo svoj vlastiti um i svoj vlastiti mozak.Zato se u svim amanistikim
tradicijama u Americi, od Kanade do Argentine, ljudi nazivaju ratnicima, jer su u ratu
protiv nametnika uma. To je pravo znaenje ratnika. Ratnik je onaj koji se buni
protiv navale nametnika. Ratnik se buni i objavljuje rat. Ali biti ratnik, ne znai da
emo uvijek pobijediti u ratu; moemo pobijediti, a moemo i izgubiti, ali uvijek radimo
najbolje to moemo i barem imamo mogunost da opet budemo slobodni. Odabir takvoga
puta prua nam barem dostojanstvo pobune, i jami nam da neemo biti bespomone
rtve svojih vlastitih hirovitih osjeaja ili otrovnih osjeaja drugih ljudi. ak iako se
prepustimo neprijatelju - nametniku - neemo biti meu onim rtvama koje nisu uzvratile
udarac. U najboljem sluaju to to nastojimo biti ratnik prua nam mogunost
da nadrastemo san Planete, i da svoj osobni san promijenim u san kojega moemo
nazvati rajskim. Upravo kao i pakao, raj je mjesto koje postoji u naem umu. To je mjesto
radosti, mjesto na kojemu smo sretni, gdje smo slobodni voljeti i biti onakvi
kakvi doista jesmo. Raj moemo dosei dok smo jo ivi; ne moramo ekati do
smrti. Bog je uvijek prisutan, a kraljevstvo je nebesko posvuda, ali ponajprije
trebamo imati oi i ui da bismo vidjeli i uli tu istinu. Trebamo se osloboditi nametnika.
Nametnika moemo usporediti s udovitem od tisuu glava. Svaka je nametnikova glava
jedan od strahova koje gajimo. Ako elimo biti slobodni, moramo unititi nametnika. Jedno
je od rjeenja napasti jednu po jednu glavu, to znai suoiti se sasvakim svojim strahom,
jednim za drugim. To je polagan proces, ali djeluje. Svaki put kad se suoimo s jednim od
strahova bit emo malo slobodniji. Drugi je pristup u tome da prestanemo hraniti
nametnika. Ako mu ne dajemo dovoljno hrane, izgladnit emo ga do smrti. Da bismo to
uinili, moramo stei nadzor nad svojim osjeajima, moramo se suzdravati da ne
podravamo osjeaje koji proizlaze iz straha. To je lako rei, ali je jako teko uiniti. Teko je
stoga to sudac i rtva nadziru na um. Trea je mogunost nazvana inicijacija
smrti. Inicijacija smrti postoji u mnogim tradicionalnim i ezoterinim kolama
diljem svijeta. Pronali smo je u Egiptu, Indiji, Grkoj i Americi. To je
simbolina smrt koja ubija nametnika a da ne nanosi tetu naem fizikom
tijelu. Kad mi simboliki umremo, umrijeti mora i nametnik. To je bri put
nego prethodna dva, ali je jo tei. Potrebno nam je mnogo hrabrosti da bismo
se suoili s anelom smrti. Moramo biti vrlo snani. Hajde da poblie
promotrimo ova rjeenja.

UMIJEE PREOBRAZBE: SAN DRUGE POZORNOSTI

 Nauili smo da je san kojega sada proivljavamo posljedica vanjskoga
sna koji je privukao nau pozornost i koji nas hrani svojim uvjerenjima. Proces
pripitomljavanja mogao bi se nazvati snom prve pozornosti, jer je tim procesom naa
pozornost prvi put bila upotrijebljena da bi stvorila prvi san naega ivota. Jedan
od naina na koji moete promijeniti svoja uvjerenja je taj da se usredotoite na
sve te sporazume i uvjerenja, i da promijenite sporazume koje ste napravili
sami sa sobom. Na taj nain vi svoju pozornost koristite i drugi put, tako
stvarajui san druge pozornosti ili novi san. Razlika je u tome to vie niste nevini.
Kad ste bili dijete to nije bila istina; vi niste imali izbora. Ali vie niste dijete. Sada je do vas
da odaberete u to vjerovati, a u to ne vjerovati. Moete odabrati vjerovati u
bilo to, a to ukljuuje i vjeru u sebe. Prvi je korak da postanete svjesni magle koja
obavija va um. Morate postati svjesni da cijelo vrijeme sanjate. Samo s tom svjesnou
imate mogunost preobraziti svoj san. Ako ste svjesni da je cijela drama vaega
ivota posljedica onoga u to vjerujete, a da ono u to vjerujete nije stvarno,
tada to moete poeti mijenjati. Meutim, da biste doista promijenili svoja
uvjerenja potrebno je da svoju pozornost usmjerite na ono to biste eljeli
promijeniti. Morate znati koje sporazume elitepromijeniti, a tek ih tada moete
poeti mijenjati. Sljedei korak je razvijanje svjesnosti o svim
samoograniavajuim, na strahu utemeljenim uvjerenjima koji u vama uzrokuju
nesreu. Napravite popis svega u to vjerujete, svih sporazuma, i na taj nain poinjete
preobrazbu. Tolteci su to nazivali umjetnou preobrazbe, a to je doista prava umjetnost.
Umjetnost preobrazbe moete postii mijenjanjem sporazuma utemeljenih na strahu, zbog
kojih patite, i ponovnim programiranjem svoga vlastitoga uma, na svoj vlastiti nain.
Jedan od naina na koji to moete uiniti je istraivanje i usvajanje alternativnih
uvjerenja kao to su etiri sporazuma. Odluka da usvojite etiri sporazuma je
objava rata kako biste ponovo osvojili svoju slobodu i oslobodili se nametnika.
etiri sporazuma pruaju vam mogunost da prekinete emocionalnu bol, a to
vam moe otvoriti vrata koja vas uvode u uivanje u ivotu i poetak novoga
sna. Do vas je da istraite mogunosti svoga sna, ako vas to zanima. etiri su
sporazuma stvorena kako bi vam pomogli u Umijeu preobrazbe, kako bi vam pomogli
da raskinete ograniavajue sporazume, steknete veu osobnu mo i postanete
snaniji. to snaniji postajete, to vie sporazuma moete raskinuti, sve dok ne
doe trenutak u kojem ete se probiti do sri svih tih sporazuma. Prodor u
sutinu tih sporazuma ja nazivam putovanjem u pustinju. Kad krenete u pustinju
suoavate se sa svojim demonima. Kad izaete iz pustinje, svi ti demoni postaju
aneli. Vjebanje tih etiriju novih sporazuma veliki je in moi. Rastvaranje arolije crne
magije u vaem umu zahtijeva veliku osobnu mo. Svaki put kad raskinete jedan
sporazum dobivate dodatnu mo. Ponite raskidati sporazume koji su vrlo mali
izahtijevaju manje moi. Kad raskinete te manje sporazume, vaa e se osobna mo
poveavati, sve dok ne dosegnete toku nakojoj se konano moete suoiti s velikim
demonima svoga uma.Na primjer, djevojica kojoj je majka rekla neka ne pjeva sada
ima dvadeset godina i jo uvijek ne pjeva. Jedan od nainana koji moe prerasti
uvjerenje da nema lijep glas je ovaj: Dobro, pokuat u neto otpjevati, ak
ako i ne pjevam lijepo. Tada se moe pretvarati da joj netko pljee i govori joj:
O! Ovo je bilo prekrasno. To moe slomiti mali, sitan djeli sporazuma, ali sam
e sporazum i dalje biti prisutan. Meutim, sada djevojka ima malo vie snage i hrabrosti
da pokua iznova i iznova, svedok konano ne raskine sporazum. To je jedan od naina na
koji moemo izai iz sna pakla. Ali za svaki sporazum koji vam nanosi patnju, a kojeg
raskinete, potrebno je da nadomjestite novim sporazumom koji e biti izvor radosti. To e
sprijeiti povratak starog sporazuma. Ako isto mjesto ispunite novim sporazumom, tada e
stari sporazum zauvijek nestati, a na njegovom je mjestu novi sporazum. U naem umu
postoje mnoga stroga uvjerenja zbog kojih se ini da taj proces nee uspjeti. Zbog toga je
potrebno da se kreete korak po korak, da budete strpljivi sa sobom, jer to je spor proces.
Nain na koji sada ivite posljedica je mnogih godina pripitomljavanja. Ne moete oekivati
da posljedice pripitomljavanja razorite u jednome danu. Raskidanje sporazumavrlo je
teko, jer mi snagu svoje rijei (a to je snaga nae volje), stavljamo u svaki sporazum kojega
smo stvorili. Da bismo promijenili neki sporazum potrebna nam je ista koliina snage. Ne
moemo sporazum mijenjati s manje snage od one koju smo upotrijebili da bismo ga
stvorili, a gotovo je sva naa osobna mo uloena u odravanje sporazuma koje smo
sklopili sa samima sobom. To je stoga to su nai sporazumi zapravo nalik snanoj
ovisnosti. Ovisni smo o nainu na koji postojimo. Ovisni smo o bijesu, ljubomori i
samosaaljenju. Ovisni smo o uvjerenjima koja nam kau: Nisam dovoljno dobar, nisam
dovoljno inteligentan. Zato bih se uope i trudio? To e uiniti drugi ljudi jer su bolji od
mene. Svi su ti stari sporazumi koji vladaju naim snom ivota, posljedica njihovog
neprestanog ponavljanja. Stoga, da biste usvojili etiri sporazuma, morate pokrenuti
proces ponavljanja. Provoenjem tih etiriju novih sporazuma u svome ivotu postiete da
ono najbolje u vama postaje jo bolje. Ponavljanje je majka znanja.

DISCIPLINA RATNIKA: NADZIRANJE SVOGA VLASTITOGA PONAANJA

Zamislite da se rano jednoga jutra probudite preplavljeni energijom. Dobro se

osjeate. Sretni ste i imate energije u obilju pomou koje se moete suoiti s tim
danom. Tada za vrijeme doruka izbija teka svaa s vaim suprunikom, i iz
vas provalibujica osjeaja. Razljutite se, i u osjeaju bijesa potroite velik dio
osobne moi. Nakon svae se osjeate iscrpljeni, i jedino to elite je rasplakati
se. Zapravo, toliko ste umorni da odete u svoju sobu, sruite se na krevet i
pokuavate se oporaviti. Danprovedete obuzeti osjeajima. Nemate energije, i
od svega elite dii ruke. Svakoga se dana budimo s odreenom koliinom mentalne,
osjeajne i fizike energije koju tijekom dana potroimo. Ako svojim osjeajima dozvolimo
da iscrpljuju nau energiju, vie nemamo dovoljno energije da bismo mijenjali svoj ivot ili
neto pruali drugima. Nain na koji sagledavate svijet ovisi o onome to osjeate. Kad
ste ljutiti, sve oko vas djeluje vam pogreno, nita nije nasvom mjestu. Krivite sve,
ukljuujui i vrijeme; bila kia ili sunce, nita vam ne moe udovoljiti. Kad ste
tuni, sve je oko vas tuno i sve vas moe rasplakati. Pogledate stabla i osjeate
tugu; ugledate kiu i sve vam je tuno. Moda se osjeate ranjivima i imate
potrebu da se zatitite, jer ne znate u kojem e vas trenutku netko napasti. Ne
vjerujete nikome i niemu oko sebe. To je zbog toga to svijet promatrate oima
straha! Zamislite da je ljudski um isti kao i vaa koa. Zdravu kou moete dotaknuti, i to
je prekrasan osjeaj. Vaa je koa stvorena da bi osjeala, i tako je osjeaj dodira
prekrasan. Sada zamislite da imate ranu i da je koa porezana i zaraena. Ako
dotaknete zaraenu kou, boljet e vas, tako da ete je pokuati prekriti i
zatititi. Neete uivati u tom dodiru, jer izaziva bol. Sada zamislite da svi ljudi
imaju bolesnu kou. Nitko ne moe dodirnuti onoga drugoga, jer e izazvati bol.
Svi imaju rane na koi, tako da je zaraena koa neto normalno, i bol se smatra
normalnom; vjerujemo da tako i treba biti. Moete li zamisliti kako bismo se ponaali
prema drugima kad bi svi ljudi na svijetu imali tu bolest koe? Naravno da
bismo se izuzetno rijetko grlili, jer bi to previe boljelo. Tako da bismo se meusobno morali
udaljiti. Ljudski um odgovara upravo ovom opisu bolesne koe. Svaki ovjek ima osjeajno
tijelo u potpunosti prekriveno zaraenim ranama. Svaka je rana zaraena
osjeajnim otrovom - otrovom sviju osjeaja zbog kojih patimo, kao to su
mrnja,bijes, zavist i tuga. Nepravedni in otvara ranu u umu i zbog pojmova i
uvjerenja koje imamo o nepravdi i onome to jepoteno, mi uzvraamo
emocionalnim otrovom. Um je tako ranjen i prepun otrova zbog procesa pripitomljavanja,
da svi misle kako je ranjeni um sasvim normalna stvar. To se smatra normalnim, ali mogu
vam rei da uope nije tako. Na san Planete krivo djeluje, a ljudi su mentalno bolesni od
bolesti zvane strah. Pokazatelji bolesti su osjeaji od kojih ljudi pate: bijes, mrnja,
tuga, zavist i izdaja. Kad je strah prevelik, um koji razmilja poinje grijeiti, i
to nazivamo mentalnom boleu. Psihotino se ponaanje javlja kad je um tako uplaen,
a rane tako bolne, da se najboljim rjeenjem ini prekid s vanjskim svijetom.Ako stanje
svoga uma moemo shvatiti kao bolest, shvaamo da postoji i lijek. Vie ne
moramo patiti. Ponajprije nam je potrebna istina da bismo otvorili osjeajne rane,
izvadili otrov i potpuno iscijelili rane. Kako to radimo? Moramo oprostiti onima za koje
osjeamo da su nam zgrijeili, ne stoga to zasluuju da im se oprosti, nego stoga to mi
sebe volimo tako mnogo da vie ne elimo plaati zbog nepravde. Opratanje je jedini izlaz
iz pakla. Moemo odabrati da oprostimo stoga to suosjeamo sa sobom. Moemo otpustiti
mrnju i objaviti: Sada je dosta! Vie neu biti veliki sudac koji radi na svoju
tetu. Vie neu samoga sebe napadati i muiti.Vie neu biti rtva. Ponajprije
je potrebno da oprostimo svojim roditeljima, brai, sestrama, prijateljima i Bogu. Kad
jednom oprostite Bogu, napokon moete oprostiti i samima sebi. Kad jednom
oprostite sebi, prestaje i vae odbacivanje samoga sebe. Poinje samoprihvaanje,
a ljubav e prema samome sebi narasti tako snano da ete napokon prihvatiti sebe
upravo takvima kakvi jeste. To je poetak slobodnoga ovjeka. Klju je opratanje.
Znat ete da ste nekome oprostili kad ga vidite i shvatite da vie nema nikakve osjeajne
reakcije. ut ete ime te osobe i nee se javiti nikakva osjeajna reakcija. Kad netko
dotakne ono to je nekada bila rana, a vi vie ne osjeate bol, znajte da ste
uistinu oprostili.

Istina je kao kirurki no. Istina je bolna, jer da bismo se mogli iscijeliti
otvara sve rane koje su prekrivene laima. Te su lai ono to nazivamo sustavom
nijekanja. Dobro je da posjedujemo sustav nijekanja, jer nam doputa da prekrijemo
svoje rane i dalje djelujemo. Ali kad vie nemamo nikakvih povreda niti bilo kakvoga
otrova, vie ne moramo lagati. Sustav nijekanja nije nam vie potreban, jer zdrav um,
kao i zdravu kou, moemo dotaknuti a da nas ne zaboli. Umu je dodir ugodan kad je
ist. Nevolja je veine ljudi u tome to gube nadzor nad svojim osjeajima. Tada
osjeaji upravljaju ponaanjem ljudi, a nisu ljudi oni koji upravljaju osjeajima.
Kad izgubimo nadzor, kaemo stvari koje ne elimo kazati, i inimo ono to ne
elimo uiniti. Stoga je tako vano da naa rije bude besprijekorna, i da postanemo
duhovni ratnici. Moramo nauiti nadzirati svoje osjeaje, tako da imamo dovoljno
osobne snage da promijenimo svoje sporazume utemeljene na strahu, da
pobjegnemo iz pakla i stvorimo svoj vlastiti, osobni raj. Kako se postaje
ratnikom? Postoje odreene osobine ratnika koje su gotovo iste irom svijeta. Ratnik je
svjestan. To je jako vano. Mi smo svjesni da smo u ratu, a u ratu je naemu umu
potrebna disciplina. Ne disciplina vojnika, nego disciplina ratnika. Ne disciplina
izvana, koja nam govori to trebamo uraditi, a to ne smijemo, nego disciplina
da budemo mi sami, togod se dogaalo. Ratnik upravlja. Ne upravlja drugim
ljudskim biem, nego svojim vlastitim osjeajima, svojim vlastitim ja. Upravo onda kad
izgubimo nadzor ponemo susprezati osjeaje, a ne suspreemo ih dok njima
upravljamo. Velika je razlika izmeu ratnika i rtve u tome to rtva potiskuje, a ratnik
se suzdrava. Suzdravanje nije isto to i potiskivanje. Suzdravanje znai zadrati
osjeaje i izraziti ih u pravom trenutku, ni prije ni kasnije. Zbog toga su ratnici
besprijekorni. U potpunosti vladaju svojim vlastitim osjeajima, pa stoga i svojim
vlastitim ponaanjem.

INICIJACIJA SMRTI: PRIGRLITE ANELA SMRTI

Konani nain na koji moemo postii osobnu slobodu je taj da se

pripremimo za inicijaciju smrti, da samu smrt prihvatimo kao svoga uitelja.
Aneo smrti moe nas nauiti kako da istinski budemo ivi. Postajemo svjesni
da u bilo kojem trenutku moemo umrijeti; samo u sadanjosti moemo biti ivi.
Istina je da ne znamo hoemo li sutra umrijeti. Tko to zna? Zamiljamo da nas u
budunosti eka jo mnogo godina. Ali, je li tako? Ako odemo u bolnicu i lijenici
nam kau da nam preostaje samo tjedan dana ivota, to emo uiniti? Kao to
smo prije rekli, imamo dva izbora. Jedna je mogunost da patimo zbog toga to emo
umrijeti, i da svima objavimo: Jadan ja, umrijet u, i da doista napravimo pravu
predstavu. Druga je mogunost da svaki trenutak iskoristimo kako bismo bili sretni,
kako bismo radili ono u emu doista uivamo. Ako nam preostaje samo tjedan
dana ivota, uivajmo. Budimo ivi. Moemo rei: Sada u biti ja sam. Vie neu
ivjeti pokuavajui ugoditi drugim ljudima. Vie se neu plaiti onoga to misle o
meni. Zartrebam razmiljati o tome to drugi misle, ako u za tjedan dana
umrijeti? Bit u ja sam.Aneo smrti moe nas nauiti da svaki dan ivimo kao
da nam je posljednji, kao da nema sutranjice. Svaki dan poinjemo rijeima:
Budan sam i vidim Sunce. Suncu u pruiti svoju zahvalnost, bit u zahvalan svemu
i svakome stoga to sam jo uvijek iv. Imam jo jedan dan da budem ja sam.Na
takav nain ja shvaam ivot, tako me je nauio Aneo smrti - da budem u
potpunosti otvoren, da znam kako se niega ne trebam bojati. I naravno da u
prema ljudima koje volim postupati s ljubavlju, jer to bi mogao biti posljednji dan u
kojem im mogu rei koliko ih volim. Ne znam hou li te ikada vie vidjeti, stoga se ne
elim svaati s tobom.A to ako se posvaam s vama i izgovorim vam sav onaj
osjeajni otrov kojeg sam spremio za vas, a vi sutra umrete? Oho! O, moj Boe,
sudac e me uhvatiti i osjeat u se jako krivim zbog svega to sam vam rekao.
ak u se osjeati krivim zbog toga to vam nisam rekao koliko vas volim.
Ljubav koja me usreuje jest ljubav koju mogu podijeliti s vama. Zato mi
je potrebno nijekati da vas volim? Nije vano volite li i vi mene zauzvrat. Ja mogu sutra
umrijeti, ili vi moete sutra umrijeti. Ono to me sada usreuje je mogunost da
vam kaem koliko vas volim.Svoj ivot moete ivjeti na ovaj nain. Ako tako ivite
pripremate se za inicijaciju smrti. U inicijaciji smrti zauvijek e umrijeti stari san
kojega nosite u svome umu. Da, sjeat ete se nametnika - suca, rtve i onoga
u to ste vjerovali - ali e nametnik biti mrtav.Eto, to e umrijeti u inicijaciji
smrti - nametnik. Nije se lako prepustiti inicijaciji smrti, jer e se sudac i rtva
boriti svim snagama. Oni ne ele umrijeti. A ako osjeamo da emo umrijeti, u tom se
sluaju i sami plaimo smrti. Kad ivimo u snu Planete, to je kao da smo mrtvi.
Tko god preivi inicijaciju smrti, on e primiti izuzetan dar: uskrsnue. Primiti
uskrsnue znai uskrsnuti iz mrtvih, biti iv, ponovo biti slobodan. Uskrsnuti
znai biti poput djeteta - divlji islobodan, ali s jednom razlikom. Razlika je u
tome to umjesto nevinosti imamo slobodu i mudrost. U stanju smo raskinuti s
naim pripitomljavanjem, ponovo postati slobodni, i iscijeliti svoj um. Predajemo se
Anelu smrti, znajui da e umrijeti nametnik, a da emo mi i dalje ivjeti
zdravoga uma i savrenoga razuma. Tada emo biti slobodni iskoristiti svoj
vlastiti um iupravljati svojim ivotom. Tome nas na tolteki nain ui Aneo
smrti. Aneo smrti nam prilazi i kae: Vidi da je sve to ovdje postoji moje;
nije tvoje. Tvoja kua, tvoj suprunik, tvoja djeca, tvoj automobil, tvoja karijera, tvoj
novac - sve je moje i ja ti to mogu oduzeti kad god poelim, ali za sada se time
moe koristiti. Ako se predamo Anelu smrti bit emo zauvijek sretni. Zato? Stoga
to Aneo smrti odnosi prolost kako bi se ivot mogao nastavljati. Za svaki
trenutak koji je proao, Aneo smrti uzima jedan dio, dio koji je mrtav, a mi
ivimo u sadanjosti. Nametnik eli da prolost nosimo sa sobom, i zato nam je
tako teko da budemo ivi. Kad pokuavamo ivjeti u prolosti, kako moemo
uivati u sadanjosti? Kad sanjamo o budunosti, zato moramo nositi teret prolosti?
Kad emo ivjeti u sadanjem trenutku? Tome nas poduava Aneo smrti.

NOVI SAN
Raj na Zemlji

ELIM DA ZABORAVITE SVE TO STE NAUILI U SVOME IVOTU. Ovo je

poetak novog razumijevanja, novoga sna. San kojega ivite vaa je tvorevina. To je
vaa zamjedba stvarnosti koju u bilo kojem trenutku moete promijeniti. Imate
mo stvoriti pakao, a imate mo stvoriti i raj. Zato ne biste sanjali drukiji
san? Zato ne biste upotrijebili svoj um, svoju matu i svoje osjeaje da biste
sanjali raj? Samo upotrijebite svoju matu i dogodit e se neto nevjerojatno.
Zamislite da, kad god to odaberete, imate sposobnost svijet sagledati razliitim
oima. Svaki put kad otvorite oi, svijet oko sebe promatrate na razliit nain.
Sada sklopite oi, a zatim ih otvorite i pogledajte oko sebe.Ono to ete ugledati
je ljubav koja izranja iz drvea, ljubav koja se sputa s neba, ljubav koja izvire
iz svjetlosti. Uoit ete ljubav posvuda oko sebe. To je stanje blaenstva. Ljubav
pronalazite u svemu, ukljuujui sebe i druge ljude. ak i kad suljudi tuni ili ljutiti,
iza tih osjeaja moete vidjeti da ujedno alju i ljubav. Koristei svoju matu i
svoje nove oi kojima promatrate, elim da vidite sebe kako ivite novim ivotom,
novim snom, ivotom u kojem ne morate opravdavati svoje postojanje i u kojem
ste slobodni biti ono to doista jeste. Zamislite da imate dozvolu biti sretni i zaista
uivati u svome ivotu. Va je ivot osloboen sukoba sa samima sobom i s
drugima.Zamislite da svoj ivot ivite ne plaei se izraavati svoje snove. Vi
znate to elite, a to ne elite, i kad to elite. Slobodni ste promijeniti svoj ivot
da bude onakav kakvog doista elite. Ne plaite se zatraiti ono to vam je potrebno,
niti rei: Da iliNe, bilo kome ili bilo emu.

Zamislite da svoj ivot ivite ne plaei se prosuivanja drugih ljudi.

Svojim ponaanjem vie ne upravljate prema onome to bi drugi mogli pomisliti o
vama. Vie niste odgovorni ni za ije miljenje. Nemate potrebu bilo kim upravljati, a
isto tako nitko nesmije upravljati vaim ivotom. Zamislite da svoj ivot ivite ne
prosuujui druge ljude. Lako moete oprostiti drugima i otpustiti bilo kakvu
prosudbu koju ste stvorili. Nemate potrebu biti u pravu, kao ni potrebu da bilo
tko drugi bude u krivu. Potujete sebe i svakoga drugoga, a oni zauzvrat
potuju vas.Zamislite da ivite bez straha od ljubavi i bez straha da vas nitko nee
voljeti. Vie se ne plaite da e vas netko odbaciti, a nemate ni potrebu da vas
prihvaaju. Moete rei: Volim te, bez stida ili opravdavanja. Svijetom moete
hodati potpuno otvorena srca, bez straha da e vas netko povrijediti. Zamislite
da svoj vijek proivite ne plaei se riskirati i istraivati ivot. Ne plaite se da
ete bilo to izgubiti. Ne plaite sebiti ivi u svijetu, a ne plaite se ni umrijeti.
Zamislite da se volite upravo takvi kakvi jeste. Volite svoje tijelo upravo takvo
kakvo je, i volite svoje osjeaje upravo takve kakvi jesu. Znate da ste savreni
upravo kao to i jeste. Zatraio sam od vas da sve to zamislite stoga to je sve
to mogue! Moete ivjeti u stanju milosti, u stanju blaenstva, u snu raja. Ali
da biste iskusili taj san, ponajprije morate razumjeti to on jest. Samo vas
ljubav moe dovesti u stanje blaenstva. Biti blaen nalikuje zaljubljenosti.
Zaljubljenost nalikuje blaenstvu. Lebdite u oblacima. Kamo god poli zamjeujete
ljubav. Sasvim je mogue cijelo vrijeme ivjeti na ovaj nain. Mogue je, jer sui drugi to
ve doivjeli, a oni se ne razlikuju od vas. ive u blaenstvu jer su promijenili svoje
sporazume i sanjaju razliit san. Kad jednom osjetite to to znai ivjeti u stanju
blaenstva, svidjet e vam se. Shvatit ete da je raj na Zemlji istina - da raj
doista postoji. Kad jednom spoznate da raj postoji, kad jednom shvatite da je
mogue u njemu ivjeti, samo je do vas da nainite napor i ostvarite taj san. Prije
dvije tisue godina Isus nam je govorio o kraljevstvu nebeskom, o kraljevstvu ljubavi,
ali jedva da je itko bio spreman to uti. Govorili su: O emu to pria? Moje je srce
prazno, ja ne osjeam ljubav o kojoj ti govori; ne osjeam tvoj mir. Vi to ne
morate uiniti. Samo zamislite da je njegova poruka ljubavi mogua i spoznat
ete da pripada vama. Svijet je prekrasan i lijep. ivot moe biti jako jednostavan
kad je ljubav na nain ivota. Neprestano moete biti ispunjeni ljubavlju. To je va
odabir. Moda nemate razloga voljeti, ali moete voljeti stoga to vas ljubav
usreuje. Ljubav na djelu prua vam samo radost. Ljubav e vam podariti
unutranji mir. Promijenit e vae shvaanje svega. Sve moete sagledavati oima
ljubavi. Moete biti svjesni da je ljubav posvuda oko vas. Kad ivite na takav nain, u
vaem umu vie nema magle. Mitote je zauvijek nestala. Za tim su ljudi stoljeima
tragali. Tisuama godina tragali su za sreom. Srea je izgubljeni raj. Ljudi su tako
teko radili da bi dosegli ovu toku, a to je dio evolucije uma. To je budunost
ovjeanstva.Ovakav je nain ivota mogu, i nalazi se u vaim rukama. Mojsije ga je
nazvao Obeanom zemljom, Buddha nirvanom, Isus rajem, a Tolteci ga nazivaju
Novim snom. Na nesreu, va je identitet izmijean sa snom Planete. Sva su vaa
uvjerenja i sporazumi ovijeni maglom. Vi osjeate nazonost nametnika i vjerujete da
ste vi taj nametnik. To vam oteava otputanje -oslobaanje nametnika i stvaranje
prostora u kojem moete iskusiti ljubav. Vezani ste za suca, vezani za rtvu. Zbog
patnje se osjeate sigurnima, jer je tako dobro poznajete. Ali zapravo ne postoji
nikakav razlog patnji. Jedini razlog zbog kojega patite je taj to ste odabrali
patiti. Ako promotrite svoj ivot, pronai ete mnogo izgovora za patnju, ali
dobar razlog zbog kojega biste trebali patiti ne postoji. Isto vrijedi i za sreu.
Jedini razlog zbog kojega ste sretni jest taj to ste odabrali biti sretni. Srea je izbor, a
isto je tako izbor i patnja. Moda ne moemo pobjei od ljudske sudbine, ali imamo
izbora svoju sudbinu proivljavati kroz patnju, ili svoju sudbinu proivljavati kroz
uivanje. Patiti ili ljubiti i biti sretan. ivjeti u paklu ili ivjeti u raju. Ja sam
odabrao ivjeti u raju. A vi?

Molitve
MOLIM VAS DA ODVOJITE TRENUTAK KAKO BISTE SKLOPILI oi, otvorili
srce, i osjetili sve ukupnu ljubav koja izvire iz vaega srca. elim da se u svome umu i
u svome srcu pridruite mojim rijeima, da osjetite vrlo snanu povezanost ljubavi.
Zajedno emo izgovoriti posebnu molitvu kako bismo iskusili zajednitvo s
naim Stvoriteljem. Usredotoite se na svoja plua, kao da samo vaa plua postoje.
Osjetite zadovoljstvo kad vam se plua ire da bi ispunila najveu potrebu ljudskoga
tijela - potrebu za disanjem. Duboko udahnite i osjetite kako zrak ispunjava
vaa plua. Osjetite da taj zrak nije nita drugo nego ljubav. Uoite povezanost
izmeu zraka i plua, povezanost ljubavi. Proirite plua zrakom sve dok vae
tijelo ne osjeti potrebu da izdahne taj zrak. A tada izdahnite, i opet osjetite
zadovoljstvo. Jer kad god ispunimo bilo koju potrebu ljudskoga tijela, to nam
daje osjeajzadovoljstva. Disanje nam prua veliko zadovoljstvo. Ve i samo to
to diemo dovoljno je da bismo uvijek bili sretni, uivali ivot. Dovoljno je samo
biti iv. Osjetite zadovoljstvo to ste ivi, zadovoljstvo osjeaja ljubavi...

MOLITVA ZA SLOBODU

Danas Te, Stvoritelju Svemira, molimo da nam doe i podijeli s nama snano
zajednitvo ljubavi. Znamo da je pravo Tvoje ime ljubav, da zajednitvo s Tobom znai
dijeliti Tvoju vibraciju, tvoju frekvenciju, jer Ti si jedino to u Svemiru postoji. Pomozi
nam danas da budemo nalik Tebi, da ljubimo ivot, da budemo ivot, da budemo
ljubav. Pomozi nam da volimo kako Ti voli, bez uvjeta, bez oekivanja, bez
obaveza, bez bilo kakvih prosudbi. Pomozi nam da ljubimo i prihvaamo sebe
bez ikakvih prosudbi, jer kad sebe prosuujemo, pronalazimo krivicu i
potrebno nam je da budemo kanjeni. Pomozi nam da sve to si Ti stvorio
bezuvjetno volimo, osobito druga ljudska bia, osobito one koji ive pored nas - sve
nae roake i ljude koje se trudimo voljeti. Jer kad odbacujemo njih, mi
odbacujemo sebe, a kad odbacujemo sebe, mi odbacujemo Tebe.Pomozi nam da
druge volimo onakve kakvi su, bezuvjetno. Pomozi nam da ih prihvaamo takve
kakvi su, bez prosudbi, jer kad prosuujemo njih, pronalazimo im krivicu,
okrivljujemo ih, i imamo ih potrebu kazniti. Oisti danas naa srca od bilo kakvog
emocionalnog otrova, oslobodi nae misli od bilo kakvih prosuivanja, tako da
ivimo u potpunom smirenju i potpunoj ljubavi. Danas je vrlo osobit dan. Danas
ponovo otvaramo naa srca ljubavi, tako da bez straha onome drugome moemo rei:
Volim te, i da to doista mislimo. Danas se nudimo Tebi. Doi k nama,
upotrijebi nae glasove, upotrijebi nae oi, upotrijebi nae ruke, upotrijebi
naa srca da bismo se u zajednitvu ljubavi zdruili sa svima. Danas nam,
Stvoritelju, pomozi da budemo upravo nalik Tebi. Hvala Ti za sve to danas
primamo, osobito za slobodu da budemo tko doista jesmo. Amen.

MOLITVA ZA LJUBAV

Prekrasan emo san zajedno podijeliti - san kojeg ete uvijek voljeti. U ovome
snu vi se nalazite usred prekrasnoga, toploga i sunanoga dana. Oslukujete
ptice, vjetar i rjeicu. Hodate prema rijeci. Na obali rijeke sjedi starac i
meditira, a vi zamjeujete da se iz njegove glave izvire prekrasna svjetlost razliitih
boja. Pokuavate mu ne smetati, ali on primijeti vau nazonost i otvori oi. Oi su mu
prepune ljubavi; osmjehuje se. Pitate ga kako moe zraiti to prekrasno svjetlo. Pitate
ga moe li vas nauiti da i vi inite to to on ini. On odgovara da je prije
mnogo, mnogo godina i sam to isto pitanje postaviosvome uitelju.

Starac vam poinje priati svoju priu: Moj je uitelj otvorio svoja prsa i
izvadio srce, i iz svoga je srca izvadio prekrasan plamen. Tada je otvorio moja
prsa i moje srce, i taj mali plamiak stavio unutra. Vratio je moje srce natrag u
prsa, i tek to jeto uinio, osjetih snanu ljubav, jer je plamen kojega je
umetnuo u moje srce bila njegova vlastita ljubav. Taj je plamen plamtio u
mome srcu i postao velika, ogromna vatra - vatra koja ne sagorijeva, nego
proiuje sve ega se dotakne. I ta je vatra dotakla svaku pojedinu stanicu
moga tijela, pa su mi stanice moga tijela uzvratile ljubav. Postadoh jedno s
mojim tijelom, ali je moja ljubav sve vie rasla. Ta je vatra dotakla svaki osjeaj moga
uma, i svi se osjeaji preobrazie u snanu i duboku ljubav. i volio sam samoga sebe,
potpuno i bezuvjetno.Ali je vatra i dalje plamsala i pojavila se potreba da svoju
ljubav dijelim. Odluih mali dio svoje ljubavi usaditi u sva kostablo, pa mi
stabla uzvraahu ljubav, a ja postadoh jedno sa stablima, ali se moja ljubav
nije zaustavljala, samo je rasla. Dio ljubavi stavio sam u svaki cvijet, u travu, u tlo,
i svi mi uzvraahu ljubav, i postajali smo jedno. A moja je ljubav sve vie i vie rasla,
pa sam zavolio svaku ivotinju na svijetu. Na moju su ljubav odgovarali svojom
ljubavlju, i postajali smo jedno. Ali je moja ljubav i dalje rasla. Dio svoje ljubavi
usadih u svaki kristal, u svaki kamen na tlu, u prainu, metale, i svi mi uzvraahu
ljubav, i postadoh jedno sa Zemljom. A tada odluih svoju ljubav staviti u vodu,
u oceane, rijeke, kiu i snijeg. i oni mi ljubav uzvraahu i mi postadosmo jedno.
A moja je ljubav i dalje rasla i rasla. Odluio sam od svoje ljubavi dati zraku, vjetru.
Osjetio sam snanu povezanost s tlom, s vjetrom, s oceanima, s prirodom, i moja
je ljubav rasla i rasla. Okrenuh glavu prema nebu, Suncu, zvijezdama, i djeli svoje
ljubavi dadoh svakoj zvijezdi, Mjesecu, Suncu, i oni mi ljubav uzvratie. i postadoh
jedno s Mjesecom i Suncem i zvijezdama, a moja je ljubav rasla i rasla. i stavih djeli
svoje ljubavi u svako ljudsko bie, i postadoh jedno sa sve ukupnim ovjeanstvom.
Kamo god krenem, koga god susretnem, u njegovim oima vidim sebe, jer sam dio
svega, jer ljubim. I tada starac otvori svoja prsa, izvadi svoje srce s tim
prekrasnim plamenom, i stavi plamen u vae srce. I sada ta ljubav raste
unutar vas. Sada ste vi jedno s vjetrom, s vodom, sa zvijezdama, sa sve
ukupnom prirodom, sa svim ivotinjama, i sasvim ljudima. Osjeate toplinu i
svjetlost koja izvire iz plamena u vaemu srcu. Iz vae glave izvire prekrasna
raznobojna svjetlost. Vi zraite sjajem ljubavi i molite se: Hvala Ti, Stvoritelju
Svemira, za dar ivota kojim si me nadario. Hvala Ti to si mi dao sve to mi je
ikada bilo doista potrebno. Hvala Ti za mogunost da iskusim ovo prekrasno
tijelo i ovaj predivan um. Hvala Ti to sa svom svojom ljubavlju, sa svojim
istim i neogranienim duhom, sa svojim toplim i blistavim svjetlom prebiva u
meni.Hvala Ti to koristi moje rijei, to koristi moje oi, to koristi moje
srce kako bi, kamo god da krenem, irio svojuljubav. Volim Te upravo takvog
kakav jesi, i stoga to sam tvorevina Tvoja, volim sebe upravo takvoga kakav jesam.
Pomozi mi da ouvam ljubav i mir svoga srca, i da ta ljubav postane nov nain ivota,
da u ljubavi mogu proivjeti ostali dio svoga ivota. Amen.

ETIRI SPORAZUMA SA SAMIM SOBOMNEKA TVOJA RIJE BUDE

BESPRIJEKORNA

Govor neka li bude estit. Izgovaraj samo ono to doista misli. Izbjegavaj
iskoritavati rije kako bi govorio protiv sebe, ili ogovarao druge.Mo svoje rijei
usmjeravaj prema istini i ljubavi.

NITA NEMOJ SHVAATI OSOBNO

Nita to drugi ine nije zbog tebe. Ono to drugi kau i ine samo je
projekcija njihove vlastite stvarnosti, njihovoga vlastitoga sna. Kad temiljenja i
postupci drugih ne mogu dosegnuti, vie nee biti rtvom bespotrebnih
pratnji.

NE PRETPOSTAVLJAJ

Pronai hrabrost kojom e postavljali pitanja i izraavati ono to doista

eli. Drugima se obraaj koliko moe razumljivo, da tako
izbjegnenesporazume, tugu i nevolju. Samo s ovim jednim uvjetom moe
potpuno preobraziti svoj ivost.

UVIJEK DAJ SVE OD SEBE

Ono najbolje to daje mijenjat e se iz trenutka u trenutak; bit e

razliitog u trenucima kad si zdrav, a opet razliito kad si bolestan. U svim
okolnostima pruaj najbolje od sebe, i izbjei e prosuivanje i zloupotrebu
samoga sebe, kao i aljenje. Don Miguel Ruiz radio se u obitelji iscjelitelja;
majka mu bijae curandera (iscjeliteljica), a djed nagual (aman). Odrastao je u
seoskom kraju Meksika. Obitelj je predviala da e Miguel prigrlili njihovu
stoljeima staru zaostavtinu iscjeljivanja i uenja, i nastaviti ezoterino
tolteko znanje. Umjesto toga, privuen modernim nainom ivota, Miguel je
odabrao studirati medicinski fakultet i poslao je kirurg. ivot mu je promijenilo
iskustvo tik do smrti. Kasno jedne noi poetkom sedamdesetih godina,
nenadano se probudio, shvativi da je zaspao za upravljaem svoga
automobila. U istom tom trenutku automobil je udario u betonski zid. Don
Miguel sjea se samo da nije bio u svome fizikome tijelu dok je svoja dva
prijatelja izvlaio iz automobila. Zaprepaten tim iskustvom, predao se
samoispitivanju, Posvetio se tome da ovlada drevnom mudrou predaka,
gorljivo uei s majkom, i postavi naunikom monom aman u meksikoj
pustinji. Njegov djed, koji je u meuvremenu umro, nastavio ga je pouavati
kroz snove. U toltekoj tradiciji nagual vodi pojedinca do osobne slobode. Don
Miguel Ruiz je nagual od roda Orlovog viteza, i posvetio se obznanjivanju svoga
znanja o uenjima drevnih Tolteka.