256 USPOREDNI2rvOTOP[S[

TIBERIJE GRAKHO 257

ne bi bilo neumjesno ovdje izloziti da sc dobije predodzba 0 snalzi, 17. U osvit dana dodeco"jek koji je nosio ptice po Kojima se gatal0 48
dostovjernosti i ostroumnosti toga covjeka. Tribun je, rece,S,.verr i i baci prednjih- hranu. AJ(one 'fie:.. izidoSe..iz kaveza osim jedne jedine / '("

nepovrediv jer je posvecen narodu i narod zaswp~I.A15;'dakle, pro~if~ premda je eovjek veorna SI12}no potresao kavez; a niti ona jedina .ne_
nivsi pOriasanje, narodu nanosi stew, umanjuje rijcgovumoc i Qtima mu c10taee hcanu, nego, po~ligavsi lije \'o krilo'9 i protegIluvsi llogll, pobjde
pravQ da glasa, sam ' je sebe lisio svoje Casti ne ispunjavajuCi uv{eie pod natv kavez. To pods;erTTioerijii-Zliaincniakujemli se lIka zalo ranije,
kojima ju je primio; jer inace ce trebati dopustiti tribunu i da srusi Irnao je kacigu koju je nosio u bitkama, lzvanreuno llkrasenll i prekrasnu;
Kapitolij i da zapali brodarnicu. I ako to cini, on je los tribun; ali ako zrnije, uvukavsi se neopazice II niu, izlegose jaja i izv,disc Illlauc. Stoga se
razara moc naroda, nije tribun. Nije Ii to, dakle, cudovisno da tribun Tiberije jos vise uznemirJvao zb()g onog ptiejeg zllamellja. No ipak krene
moIe uhititi konzula a da narod ne moze Iisiti tribuna njegove vlasti kad van doznavsi da se naroe! okuplja gore po Kapitoliju; i prije nego sto je
je upotrebljava protiv onih koji su mu je povjerili? Ta i konzula i tribuna izisao, spotakne se 0 prag udarivsi se tako zestoko damu jc pubo nokat
podjednako bira narod. Pa svakako i kraljcvska cast, uz to sto obllhvaca na noznom palcu i krv potekla iz obuce. A kad je rosao par koraka,
svaku postojecu vlast, posvecena je najsvccanijirn svetim obredima pred uglcJase na krovu, s Iiicve strane, gavrane kako sc bore; i prcmda je
licem bozanstva; a ipak je grad izagnao Tarkvinija kad je cinio zlo i zbog olluda, kako je prirodno, prolazilo mnogo ljudi, kamen sto ga je gllrnuo
zloupotrebe jcdnog covjeka srusen b'i tradicionalni oblik vlasti pod kojom jedan od gavntnova padne bas Tiberiju na nog\]. To lt cini cia se zallstavise
je Rim bio i utemeljen. Pa nnda, sto ima u Rimu tako sveto i easno kao i oni najsmioniji od njegovih pratilaca; ali Kumljanin Blosije, koji je bio
djevice koje odrzavaju i ellvaju vjecnll vatru )14 Ali ako jeclna od njih
nazoean, reee cia bi bilo sramota i ponizclljc :Iko SC Tihni/,', sin Grakha,
prekrsi svoje zavjete, biva ziva z<1kopana; jer ogresujuCi se 0 bogove, one
lInuk Scipiofl3 Africkog, branic runskog naroda; uplasivsi sc gavrana, ne
ne zadrzav<1ju svoju nepovredivost koju njima duguju. Nije, daklc, pravo
bi odazvao pozivu svojih sugradana; ta pak sramota neee biti samo
niti da tribun, koji nanosi narodu stew, i dalje posjeduje nepovredivost predmet ismijav3nja njegovih neprijatelja, nego ee oni to i ~ koristiti i bo
kojuje primio od naroda; jer on razara upravo onu moe koja je izvor
priliku da ga ozloglase kod naroda da je najzad pokaz;)o ua se po nasa kao
njegove. A doista, ako je pravo da je primio tribunsku east glasovima
tiranin ida postupa kako l11U se svidi. Istovrcmeno pri rJ'cav:lhu mnogi od
vecine tribusa, kako da to ne bude jos vise ako je nje jednogl<1sno lisen?
njegovih prijatelja koji su bili na Kapitoliju POtiCllCi ga neb sc pozuri jer
Nista, naj:Z<1d, nije tako sveto i ncpovrccfivo kao zavjctni predmeti
da je sirllacija tamo povoljna. I doista, prvi je Sllsrct bio za Tiberija sjajan,
posveceni bogovima; ali nitko nije nikada sprijeeio narod da ih llpotreblja
Icr Cim se pojavio, podigli se odmah odusevljcni poklici a dok se penjao
va, pomiee i premjdta po svojoj volji. Bilo mu je, dakle, slobodno da
IFI Kapitolij, srdacno su ga docckivali 'i postavljali se oko njega da mu se
tribunsku cast kao zavjetni posveceni predmet prenese na drugoga. A da
ne bi mogao pribliziti nitko nepoznat.
sarna sluzba nije nepovrediva niti neoduziva jasno je po tomc Sto je se
cesto njezini nosioci pod zakletvom odrieu i n<1 vlastitu molbu bivaju 18. Ali kad je Mucije poceo ponovno prozivati tribuse 11a glasanje,
osJobodeni nje.
nijedna od uobieajenih -formalnosti nije se mogla odlZati zbog neredakoji
je nastao medll onima na rubll mnostva gdje je nastalo obostrano guranje
16. Takve su, dakle, bile glavne toeke Tiberijeva opravdanja. A jer
izmcdu Tiberijevih pristasa i protivnika koji su se naslojali silom probiti
su njegovi prijatelji, videCi prijetnje i neprijateljsko roeenje protiv njega,
i pOlllijeSati medll ostale. Uto F'ulyije Flak, clan senata, sta vs i na uoeljivo
mislili da treba nastojati da dobije drugi tribun<1t 45 za sljedeeu godinu,
mjesto, kako je bilo nemoguce glasom doseei da ga Tiheriie euje, dade
stade Tibcrije novim zakonima iznova pridobivati mnostvo skracujuci
rukom znak da mu nasamu zeli nesto feCi. I kad je Tiberiic naredio da se
vrijeme vojne sltizbe'; dajuCi pravo priziva na narod protiv sudskih
Tllnostvo razmakne, s mllkorn sc llspevsi i priblizivsi, doiavi mll da na
odluka, pridodajuCi sucima; koji su tada bili samo iz senatorskog staleza,
sjednici senata bogatasi, ne mogllei nagovoriti konzula cia ncsro podllzme;'
jednak broj sudaca iz viteskog staleza i nastojeci odsada na svaki naCin
sami snujll ha svoju ruku ubiti Tiberija irnajllCi za to pod oruzjem
oslabiti moc senata vise iz srdzbe i zelje za oporbom nego iz promisJjcne mnostvo svojih robova i prijatelja .
tdnje za pravicnosell i opeom koristi. A kael su 11 toku glasanja41i
Tiberijevi prijatelji opazili da njihovi protivnici pobjeduju (nije, nairne, 19 . Kad je, dakle, Tiberije izvijestio 0 toj zavjeri one koji stajahu oko
47
say narod bio prisutan ), najprije otezahu s vrcmenom vrijedajuei njegove njcga, ovi odmah potpasase tunike i, 10meCi koplja kojim:l Sll liktori
drugove 11 sluzbi; zatim raspustise skupstinu odredivsi da se sastane zadrz:l.vali svjetinll, dijelili su medu sobom njihove komade cia sc brane
sutradan. Onda se Tiberije, sisavsi na trg, stadc najprije ponizno i sa od napadaca . Kad su se oni lldaljeniji cudili i pitali sio SL' dl1L::Hb, Tiberi;':
sllzama u oCima obraeati Ijlldima zaklinjuCi ih a zatim, izjavivsi da se boji se rukom uhvati za glavu hoteci tako dati vidljiv 7nak 0 prijetecoj
da ce DIll neprijatelji noeu provalici u kueu i ubiti ga, pobudi u Ijudima opasnosti jer njegov glas nisu Dlogli (llri (llli knji su pilali. Ali njegovi
slicno raspoJozenje tako da se velik broj njih utaborio oko njegove kuee i protivnici, vidjevsi to, potreaSe u senat javliajuei ua Tiberiic trazi krunll
proveo ondje noc na strazi. . ida je mak toga doticanie glave rllkorn. Svi se na to llzncmirisc a Nazika
7atrazi od konzula da pritekne d63Vi II pornoe ida srllsi liranina.--Kad ie
 258
tiSI'OREDNr llVOTOprSr

TI 13 ERIJE L;R,\KHO 259

ovaj blago odgovorio da neee pribjeCi nikakvu nasiJjll niri llbiri ikoga od
gradaIla Uel. suda, a ako ui narod po Tibcrijcvu lIagovoru iii pod prisi/om
izgJasao neS[Q ne7: a koni[Q, da on ro neee priznari valjanim, Nazika,
skoCivsi, reee: Ako,d<lkJe, najvisi magisrr<lr izd<lje clrzavu, siijccfire me
svi koji sre voljni b(aniri zakone! I pokrivsi LIZ re rijeei glavu rllbom svoje
halje, krene na Kapi[Qlij. Svaki od sena[Qra koji su isli za njim, omoravsi
logu oko rllke, gun.lO je u srranu olle koji su im sla;ali na puru pri eemu
irn se zbog njihova dosrojanstva nitko nije suprotstavljao, nego su bjeZa!i
i gazili jedni preko drugih.
Ljudi pak iz ptatn;e senatora clonosili su od kuee toljage i baline; a
sami senatori, llzimiljuCi komade i !loge stolaea koje je svjerina polomila
bjezeCi, isfi su gore na Tiberija uclarajuCi istovrcmeno one ko;i su Se
sprijecla poredali na njegovu obranu i nastacle bezgfav bijcg i ubijanje tih;
a dok je sam Tiberije bjezao, zgrabi ga nerko 7.a od;eeu. Ostavivsi ~ i
bjezeCi u tunici, posrnc i padne rnedu tijelll nekih od onih koji su le~~\
ispred njega. Dok se dizao, prvi koji ga orvorenowlari. u glavu nogo )
m'
stolice bio Je PuQI.ije Saturej, jedafl()d. njegovih clrugovausluzQi;. clrugi
si je udarac-prisvajao L..tlcije Ruf koji se time dieio kao nekim pfemenitim
clje/om. Od ostalih izgibose preko rri stotinc zarucenih stapovima i
kamenjem, ali nijeda(l zeljezom.
20. Izvjeseuju da je 10 od ukinuca kraljevsrva hila prva bUna u Rimu
ugusena krvJju i ubijanjefT} gr<idana; ostaJe, prelllda niri Ilcznail1(';' -niri
podignure zbog -neznarnih stvari, bile su rijdcne uzajamnim ustllpcima
aris[Qkrara iz straha pred narodom a naroda iz strahopostovanja prema
senatu. Misfilo se da bi eak i u ovom sluCaju Tiberije bez tcskoe<l popusrio
da Sll lIpotrijebifi kod njega nagovaranje, a jos bi fakse uzmakao da
lIapadaci nisu prihjegli ubijanju i ranjavanju; ta lIjegovih prisrasa nije bilo
jt: Grakhu bio rodak; jer njegova je kCi Licinija bila udat:! Z:l Gaja Grakha.
I'a irak-; Koi-rielije N epot l l [vidi aa se- on nije Cl zenio kc('rkorn Krasa nego
Hlul:);! kuji je pros/avi() lrijlllllf n;]d LliziLlIlcim:l ; :di n:cill;l pis;]c;]
iz\' jeScuje onakci bo i Oli. Ajer je. narQd. bio ogorcen zhog Tiberijeve
smrt i i oeigleclilo je cekao priliku za osvelll, a kako je vee Naziki prijerilo
i slidsko gonjenje, senat u strahu za nj izglasa da ga se p() s ~llje tl Aziiu
JlI'emda ondje nije za nj imao nikakva posla. Jer Ijudi pri susrerima ne
~k ri v ahu svojc neprijatel;stvo plerna njernu , ncgo bjcSlljahu i derahu se
Il <l nj gdje bi se gocl namjerili Ila nj nazivajuci ga proklernikom i tiraninom
koji je ubojs(vom nepovredive i posvecene osobc osknllllo mjcsto
Ilajsverije u gradu i OIlU kuje Ilajvik pobuduje svelU jel.U i slrahopocira-'
nje. Tako Nazika. potajno napusti Italiju prernda je za niu bio vezan
najva7.l1ijim. vjerskim duzno stillla : hio je, nairne, najvisi i prvi od
svett:.nika._ Lurajuei i putucajuei se neslavno po tudini, za kratko vlijell1e
prerninu uPerg::lmu . Nc rreb;] se cudili da jc narnd rako 7:1mrzio Naziku
bd je i Scipion Africki, ou koga eini se d::l Rinlljani ni stl Ilikoga
(Jpravdanije niri vi se zavoljeli, zamalo proigrao i izgubiu naklonost naroda
i:lln SlO je, ponajprije, domavsi u Numiciji za Tiberijevu Sll1rt , glasllo
citirao Homera:
7 dnlgi pogini tako lko uCini wkovo slOgod!, I J
a zatim jer je, kad su ga Gaj i Fulvije u skilpsrini rit:di sto l11isli 0
Tiberijevoj srnni, dao nepovoljan odgovor 0 njegovlI politickom djelova
njn. Nato ga narod omere u govoru, sto ni su raniie nikad uCinili; a sam
~ e Sci pion zbog toga dao zavesli cia se lose izrazi 0 narodu. Pojeclinosri 0
lome zabiljezene su u Scipionovu zivotopisu . 14

vise od tri s[Qtine. Ali Gini se da je zavjera protiv lIjega nastala zbog srdzbe

i mrznje bogatih prije nego 7, bog razloga kojima su se izgovarafi; i jak je

dokaz tome divljaeko i nezakoniro 7losravljanjenjegova Ida. Ne dopusri

se, naime, njego'lu braru da pokupi njegovo rijefo i da ga noeu zakopa,

nego ga sk~lpa s drugim mrtvacima baci_~~_u~ijeku. I ro nije bilo sve, nego

jedne-odnjegovih prijarelja bez suda prognase a drllge uhirise iR()smicase;

medll ovima zagfavi i reto~iear Diofan. Nekog pak Gaja Vilijazaryori~ u

kavez
I u koji ubacise oiiovnice i druge zmije i tako usmnise. Kumljanin

_13. Qsije bi c10veden pred konzule pa, ispirivall 0 onome Sto se c!ogodilci,

prizna da je Sve uradio na Tiberijev nalog . A kad mu je Nazika rekao: "A

da ti je Tiberije naredio da spa/is Kapitolij ?, llajprije odvrari d::l Tiberije

ne bi clao rakav nalog; a 1<ad su ga cesto mnogi isro pi rali, reee: Pa dobro!

Da je covjek popur Tiberija naredio takvu srvar, i za mene bi bilo pravo

cia to uradim; jer Tiberije ro ne bi z::lpovijeuio da to nije 1I inreresu

naroda. On, dakle, izmakavsi oprllzbi, ode kasnije,l\ristoniku50 u Aziju
pa .~~d je_njegova stvarprop<lla, sam se ubije.

21. /vleaurim senar, zc1eCi lImiriri narod, bcl je vee clorle doslo, nije
se vise protivio podjeli drzavne zemlje i predlozio je elil puk izabcre novog
clana za diobu na mjesro Tiherija. Gla sanjem izabrase PublijaKrasa koji
 261
Biljeske
TIfIERIJEGRAKHO - RILJE SKE

II Vjerojarno aluzija na Euripidove Bakhe 310--311:

.. jIT nili u bakhickorn za nolu
ona koja je bas razum7la /Ieee propasli.
U izvornikll su jampski tr imctri; ovaj je prijevod II proz i
" Ondje je bila driavna blagai na .

31 Rimljani su bili podijeljeni na 35 rribll sa (kotara).

J6 Klijenta; to Sl\ bili liudi imovno i polili cki zavisni 0 svom pa[(Ollll.

31 Oko I i po predratni zlami francuski rranak (iIi dvaJe se r engleskih pCllija iii ~O J merickih

38
cenli).
publije Kornelije Scipion Nazika Sko rpion , sin i unuk znamenilih prJVllih Slrucn jaka i
vrhovni svcce nik kao i njego v olac.

1 Tiberi ja Se mpronija Grakha.

39 Mrtvaci se spa ljivahll.

I Umro je god. 183. pr. n . e.

JO AlaI III FiloTllClor, pergamski kralj od 138. do svoje sm rti 133, ('porllt'n" jc nSlavio svuju
J Po drugi put bio je konzul godine 163 . Godina njegove sm rti ni;e poznata. IslU pricu s

kraljevinu Rimljanima.

komentarolO donosi Ciceron u djelu 0 pronCQnjll I, 18,36 i 2, 29, 62.

" Kvint pompe i, kon l-ul 142 .

V;erojatno se radi 0 Ptokmeju VI f-ilomeloru ( Maleroljupcu) ko;i je vladao EgiPlom od
181. do 146 . God. 164. uCinio je sluzbeni pos jel Rimu d a dobij e podrsku senata proliv
svog odmetnickog brala Euergela II. Rio je vracen na prijestol;e i vladao je pod rim skom
zaslitom. Bracna je ponuda vjerojalno imala polilicke primisli.
I Z va la se po obilci;i Sempronija, kako je bio rimski obica;.
>I T3 je Tibcrijcva mj c ra predpSlrtlZnosti u olloj silll aci ji bib lakn f';!zlII1l1jiva .
'3 Svo ta novca koju bi ohje parnicnc stran ke polo~ile kod suda a "na Koja izgubi parnicu
gllbila je svo j polog. Time su se sprecava le laKomiskne i hezra7.")zll~ Ilizhe.

Vcstalke .
',1
\ Kao lribun bi o je sig ura n od neprijateijskog gonjenja.

6 Scipiona Emilijana, mladeg Afrikanca.

'. Jedni misle da se radilo 0 gla sanj u 0 novim zakonima, drugi 0 lrihlllliln<i za sljedecu

1 Kastor je bio na glasu kao jahac a Polideuk (Po lllks) kao sakac.

godinll, sto je vjcrojatnijc.

8 Vidi Nikija 8.

.\1 Dio naroda bio je zetvom spr ijeccn da d ode na gbsanje .

9 Marko Livije Dnl z, pucki Iribun zajedno s Gajem Grakhom god. 122. i konwl Ill. lake
' 8 KokoSi. N jihov je dobar apclit bio dobro znamenje i obrn ulo .

pristasa arislokraci;e, bio je za reformc , ali bez revoluci ;e i bez ikakve demagogije. '9 Lijeva je strana uvijek nepo vo ljno znamenje.

10 Vjerojatno su to bili stolic; s nogama u ob liku dupina . 10 Aristonik 0- 12 9. pr. n . e.), nezakoniti sin pergamskog kralja Eumena II. Kad je 133.

\I Oko 1100 predratnih zlatnih fran cusk ih frana ka . njego polubrat Atal HI oporucno ostavio Pergam Rimu, pokusa se Ari stonik domo,;;
12 Rim ska funta (libra) imala je 327 grama.
v
prijestolja, ali bude pobijedcn i zaroblien od Rimljana god. 130 . Ie 129 . smakllut.
IJ Prema kasnijem prikazu samog Plutarha, tesko da je Gaj u lOme bio dora slao Tiberiju .
\I U izgu bljenom ~iVOlOpisu.
" Prvak sc nara bio je senator koji je imao pravo da prvi iznese svo je misljenje 0 predmeru \1 Decirn Junije I3rul, konwl 138, pobjednik nad Lu ziwncima (J,,"asllji l'ortugalci) god.
rasprave. Ob icno je 10 bio na;striji bivsi konw!. Cenzori su, dodusc, mogli imenovati
prvakom sena ta koga su hljeli, ali u praksi su se koristili lim pravom u veo ma 137.
13 Atenine rijeci 0 Egistu u Odiseji I, 47. Prijevod Marctica i I vsib ,

ogra niccni m okvirima. " Jedan od Plularho vi h izgubljc nih iivotopisa.

II Vjerojatno prilikom primanj a Tiberija medu augure.

16 Bilo mu je lada 20 godina.
11 Slarijemu.

18 Li~i;e 38, 57.

19
31,27.
10 Rat koji je zavrsio razorenje m Kartage 146. Taj je rat prelhodio Tiberijevoj zenidbi.

II Gaj Fani;e , povjesni ca r, leI Sc ipionova prijale\ja Lelija .

21 Prilicno dugo poslije: god. 137 ,

lJ Keltiberski grad na jednom breiuliku odakle ;e dominirao gornjim di;e!om doline ri;eke
Dura . To;e bio pos l; ednji oSlalak nacionalnog otpora His panaca rimskim zavojevacima.
" , Konzul 137.
11 180. do 179 .
16 God. 321. pr. n. e. Bio je to poznari kaudin ski jaram ispod ko;ega su morali proci
poral.eni Rimljani . Senar se rada iswb o svojom podloscli i liccmjer;em.
17 Vjerojamo od Tiberij a i njegovih prijarclja . '
18 Se nar je' odbio da rarili cira sporazum iz 137. Rat je rra;oo od 134 . do 133. kad je Scipion
osvojio Numanciju a isre je godine bio ubi;en Tiberije .
19 Rim sko ;ulro (i ullemm) irn alo je 25 ari.

30 Gaj Lel ije bio je prijalelj mladeg Sci pio na Afrikanca kao njegov otac slarijega . testo se
pojavljuje kao lice u C ice ronovi m dijalozima .
31 Sloic ki lilozo f, ucitelj znamenitog Pane::ja . Nj cgovo zrelo doba pada oko god. 144 .
JI Vjerojatno polilickom pamnelU u obliku pisma (epislule); vidi i Ciceron, 0 pronca7lju 2,
29,62. '
 Gi\J GRAKHO

(153-121. pro n. e.)

I
1. U pocetku se Gaj Grakho, bilo bojeCi se svojih neprijatelja bilo
nastojeCi navuci na njih mrznju naroda) povukao s Foruma i provodio
Zi'.'ot u mini sam za sebe kao nerko rko je zasada u ponizcnu polozaju i
ubllduce kani Zivjeri u istoj ravnodusnosti prema javnim poslovima tako
da jc cak izazvao protiv sebe zarnjerke nekih Roji su misiili da )e on bio
nezadovoljan Tiberijevom polirikom i da je odlucio da je odbaei. A bio je
;os posvema mlado momcc; ;cr od brara bio je devet godina mladi a ona;
ie umro kad jos nije napunio trideselU. Ali jer je, kako je vrijeme
prolazilo, pomalo poeeo pokazi~ati znacaj kome je bila lUda lijenosr,
mekusnost, pice i stjeeanje novea i ier je po tome sto je svoj govornicki
dar pripremao kao krila za uzlet u politickom ZiVOlU bilo ocito da nece
ostari pri mirovanjupaje obrambenim govorom %a Vetija, jednoga od
svojih prijatelja protiv koga se vodio sud ski postupak, kod naroda oko
sebe izazvao odusevljeni zanos od uzivanja i ushicenja, pokazao da su
ostali govorniei prema njemu popur djeee, aristokrate oper jednom poce
obuzimati s[[8h i mnogo ie bilo govora medu njima 0 tome cia nece
doplIstili da Gaj dode do tribunata.
Slucajno se, medurim, desilo da ga je zdrijeb01l1 zapalo da ide na
Sardiniju kao kveslor konzula Oresta; I to je llcinilo zadovoljsrvo njegovim
neprijateljima a Gaju nije bilo krivo. I3uduci da je volio rat i bio izv;dban
za vojev8nje nista slabije nego za parniee) k tome jos se grozio same
pomi sli na javnu djelatnost i govornieu a nije se mogao oreri pozivu
naroda i svojih prijarelja, bio je sasvim zadovolian tim odlaskom iz grada.
Pa ipak, v!ada prosireno uvjerenje da je on bio zestok demagog i mnogo
pohlepniji od Tiberija za ugledom kod svjetine. Ali ro nije isrina; cini se,
naprotiv, da se vise od neke nuzde nego po vlasrilU izboru upJeo u
politiku. A govornik Cieeron rakoder izvjescuje 2 da sc; Gaju, bas kad je
otklonio svaki sluibeni polohj i izabrao da zivi mirnim zivotom, brar
l ukazao u snu i obrario mu se ovim rijeeima: Kako to kasnis, Gaju?
Nema ti mogucnosti da umaknd, nego jedan nam je obojiei zivor dosuden

I i jedna smn kao zastupnieima inreresa naroda .

2. Dosavsi, dakle, na Sardiniju, davao je Gaj 11 svakom poglcdll

dokaza 0 svojoj vrsnoCi i veoma je nadmasivao ostale mlade ljude u
bojevima s neprijateljima,u pravicnll postupanju s podanicima i u
oc1anosti i posrovanju prema svom zapovjedniku a suzdrzanoscu, pripro

\ srim nacinom zivljenja i radinoscu nadilazio jc i sr8rije. K"d jc Wl S;mlil1iji

 G."J lj!{.L'-ilLi
zavladala ostra i istovremeno nezdrava zima i vrhovni zapovjednik
zatrazio od gradov3 odjecu za svoje vojnike, poslase oni poslanike u Rim
moleci oslobodenje od ispunjenja tog zabrjeva. Kad je Sci13l uJovoljio
njihovoj molbi i narcdio zapovjedniku vojske da od druguda nade
srcdsrava da oblaei svoje vojnike a on je bio u neprilici i vojnici su se
zloparili, obisavsi gradove, Gaj uCini da su sami od sebe poslali odjecu i
pomogli Rimljanima. Dojavljeno u Rim i smarrano uvodom u demagosku
politiku, to je uznemirivalo senar. Tako prvo, kad su dosli iz Afrike
poslanici kralja Micipse' i izjavili da je kralj, da ugodi Gaju Garkhu,
poslao zito rimskom zapovjedniku na Sardiniju, senarori ih, zlovoljni,
orjeraSe; a zarim donesose odluku da se posalje zamjena vojnicima na
Sardiniji a da Oresr osrane ondje misleCi da ce i Gaj zbog svoje sluzbe
osrari s njime. Ali on, kad vijesr 0 tome doprije do njega, u nasrupu srdzbe
odmah orplovi i njegova mu nenadana pojava .u Rimu pribavi ne samo
opruzbu neprijarelja, nego se i vecini naroda einilo neobienim sro je on
kao kvestor napusrio svoje mjesro prije svoga prerpostavljenog. Pa ipak,
kad je prariv njega podignur prigovor kod cenzora, zatrazivsi rijee tako
preokrene raspolozenje svojih slusalaca da je otisao ostavivsi dojam da mu
je bila ueinjena najveca nepravda. Reee da je u vojsci odsluzio dvanaesr
godina, dok os tali sluze sarno deset i to u slueajevima ozbiljne porrebe, a
kao kvestor ostao je kod svog zapovjednika tri godine premda mu je zakon
dopusrao da se poslije godine dana vrati u Rim; reee da' je jedini od onih
koji su posli na vojnn, ponijevsi punu kesll, donio je kuCi praznu, dok su
drugi, popivsi vino Sto su ga ponijeli, dosli u Rim sa zarama od vina
punima srebra i zlata.
3. Nato pokrenuse opet proliv njega tuzbe i sudske postupke da je
poticao saveznike na orpadnisrvo i da je bio ucesnikom zavjere orkrivene
4
II Fregeii. Ali on se opravda od svake sumnje i, pokazavsi se cisrim od
krivnjc, odmah se srane natjecari ~a pucki rribunars premda su svi ugledni
Ijudi bez izuzerka bili proriv njega, ali se iz Cirave halije slijevala u Rim
tolika svjerina i poddavala ga pri izborima da mnogi nisu imali gdje da
se smjesre na stan a kako Manovo polje nije moglo primiri toliko
mno$rvo, glasovi biraea odjekivali su s krovova i crijepom pokrivenih'
. vrhova kuca. Arisrokrari SlI ipak toliko uspjeli izvrsiri pririsak na narod j
'j
razoearari Gajeve nade da nije bio izabran kao prvi, kako ic ,o cekivao,
I nego re k eervni. Ali Cim je preuzeo svoju sluzbu, odmah ie bio prvi od
sviju tribuna jer je II govornisrvu bio jak kao nijedan drugi a osjecaji Sll
ga rjerali da govori slobodno oplakujuCi brarovu sudbinu .. KoristeCi,
nairne, svaku izliku, navodio je narod na to podsjecajuci ga na ono sro sc
dogodilo s Tiberijem i nsporedujuCi ro s posrupcima njihovih predaka jer
su ovi zararili proriv Fillerijaca zbog uvrede nanijere nekom tribunu
Genuciju i osndili na smrr Gaja Verurija zato Sto se jedini nije uklonio s
pUla puekom rribunu koji je isao preko Foruma .. A pred vasim su
oeiina, rekao ie, ovi Ijudi stapovima zarukli Tiberija i niegovo mrrvo
rijelo vukli s Kapitolija posred grada da ga bace n rijeku; oni pak od
njegovih prijarelja koje su pohvarali bili su posmicani bez suda. A ipak,
drevni jc obieaj 11 nas, <lk,') :: :: ncr:.::o ne O(~:':;~G\'c n:: s::d:. ~: ;'l2:1 je za c::c:!o
263
,:,; .! 1.1:::"( W': DNl !!Y '.I ,'op,S!
knj.; povlaci smflnu kaznll, da ga trubac, dosav:;i mu u mru pred vrata,
lrubom poziva i da prijc nego se to Ile ucini sllci nc glasaju 0 njegov u
slueajll .. Tako su oprczni i obazrivi bili kad Se r~,U,~ 'c' yr;,:~uJan,:.>.;,
4. Takvim rijeeima potresavsi narod (a imao je i jak glas i bio veoma
jcdar govornik), predlozi dva zakona, jed~ln koji nij e Jopu srao, ako narod
nckom magislraru odu/.me njcgovu sluzbu, da [:lj vrsi clrugu sluzbu;
drllgi, ako jc neki magi srrar prognao gr:H1anina [XZ suJa, davao jt: Ilarodu
pravo osude takve zlollporrebe vlasti. Od lih 'zakona jcdan je izravno cinio
neeasnim Marka Oktavija koga je Tibcrije svrgao s casli tribuna a drllgi
jt pogadao Popilija; on je, naime, bo pre tor progn30 Tiberijcvc prijalelje.
r Popi1ije Joista, nc sacekavsi osudu, pobjcZC iz halije; ali onaj drugi
zakonski prijedlog povuce sam.Gaj rekavsi da tu us1ugu Cini Okraviju n<1
rnolbll svoje majke Kornelije. Narod se zadivi i dade svoj prislanak
slujuCi Korneliju ne manje zbog njezinih sinova nego zbog njezina GC:l [iu
joj kasnije dapaee podize mjeden kip s natpisol11: Kornelija, majka
Grakha. Spominje se i mnogo toga sro je Gaj u njezinu obranu rctoricki
i II sudskom sti111 rcbo' jednome od svojih ncprijatelja: "Zar ti, reba
lIlU je, vrijedas Korneliju, OIlU koja je rodila jednog Tiberija? 1\ k:1ko
je lIvreditelj bio na losem glasu zbog neprirodna b1uda, reee mu drugom
prilikom: S kakvim obrazom usporedujes scbe s KOfl1<.:iijom? ]esi Ii ti
rodio dj ccu kao ona) A uistinu svi Rimljani waju da je ona cluze vriicme
zivjela bez musiGJrca nego ti, loboznji mu skarac, Takve jc goreinc bi10
u njcgov im govoril1la a mnogo roga tomc slicna moze ~e naei u njcgov ill!
splSllna,
5. Od zakona koje je predlagao ~aslojeCi ugodiri narOG,1 i Sk~Sj(l senar
jedan, koji se ticao osnivanja naseobina, dijelio je siromasnim3 javnu
zemlju, drllgi, koji se odnosio na vojsku, odredivao )C da se vojllicima
odjcca dobavlja na javni trosak i da im sc u lU svrhu niSla ne smijc odbijari
od place te da se ne sm iju novaciri mlacJi od seclamnaesr godina; zakon 0
saveznicima davao je Iralcima jednako biracko pravo kao rimskim
gradanima. Zakon 0 ziru odredivao je za siromasne nizu trzisnu cijenu
zira. Najzad bio je tll zakon 0 sudovima kojim je najvik okrnjio moe
scnat<); jedino su, nairne, senarori c!otada prcsudama odluCivali u parni
c~ma i zaro su ulijeva1i strah . narodu i Vilci:ovima;6 ali Gajev zakon
pridruzi broju od tri slotine clanova senara rri stoline novih 7 iz vireskog
sr.~ 1r7~ i dono~enje prcsuda lIcini zajednicki::" ')\' L:~~~lijC:n s\:;h ~CSL
stotina. I'rcdlazuCi taj zakon kazll da je Gaj pokazao i u drllgome osobiru
ozbiljllOSl a posebno u tome SLO je, dok su se svi pucki go\;ornici prije
n)ega okretali liccm prema scnalU i ollom dijelu Fortllna koji se nazivao
Komicij,o rada kao prvi odrzao govor narodu okrcnllvsi se prema Jrllgom
dijelu Foruma i nas[Jvio olada ' llbuducc tako ciniti pokrenuvsi rako
ma10111 izmjenom i preinadlbom drzanja [ijcla zamasnu stvar i pr()mije
nivsi u llckoj mjni usravno uredenje od aristokralskog u demokrarsko )eI
time je dJO na znanjc da govornici treba da se obrabju puku a ne senalU,
6, A jer je narod ne samo prihvario raj za kon, nego je i Gaju povjerio
odabir sudaca iz vireskog sraleza, dosla je njemu u ruke neka vrst
 '.;:\J (;JZAKiIU 20S
samovladarske sile tako da je i senar dopustao da on slldjelujc: u njegovu
vijecanju. Sudjclovao je pak u vijecanju prcdlazuci llvi:e!: vsto dostojno
tog visokog ttpravnog tiich1; l ~,~;:o jc, na primjC:l', ;);~::;, J. io veoma
umjerenll i plcmcnitll odluku u pogiedu zira sto ga ie pro~retor Fabd e
poslao iz Hispanije a Gaj jc nagovorio senat da, prpdavsi ziro, posalje
urrhk nalrag hispanskim gradovima i jos da llkori Fabija sto svoju
upravtt eini za svo je podanike rlaCildj skom i nesnosnom; i rime sreee
veliku slavll i omiljenosr II pokrajinama .
Podnese i pismeni prijcdlog za osnivanje naseobina, izgradnju cesra
i podizil1 je javnih zitnioa preuzevsi upravu i riadzor nad svim rim
poslovima i ne pokazuju-2i nikakav zamor pri izvrsavanju rako raznovrsnih
i zamasnih porhvata nego izvodeCi zaeudujucom brzinom i zalagilnjem
svaki pojedini od njih kao da obavlja same taj jedini rako da 511 i oni koji
su ga najvise mrzili i bojali ga se bili zapa njeni njegovom llspjdnosctt i
djclorvornoscu u lim djelima. A mnosrvo se divilo i sarno me prizorll
gledajuCi kako za sohom vuee mnostvo poduzetnika, majstora, poslanika,
magistrara, vojnika i lleenih ljudi slisrecuCi ih prijazno, eime je, odrZava
jllCi svoje dosrojansrvo kroz Ijllbeznost i ukazujuCi svakome lldvornosr
koja ga je isla, pokazivao da Sll klevetnici oni koji Sll ga otvoreno nazivali
covjekom koji sarno izaziva strah, sasvim neuljudnim iii nasilnim. Tako
je on bio vjdtiji pucki voda II svakodnevnom saobracanjll i djelovanju
nego u svojim govorima s govornice.
7. Najvise je u znaSLO.j.ao...o.kO~L1rlnie cesta pobrinuvsi se kako za
nilhov ~l korisnosrtakoi.z.a one sr<Lstvara ugodan dojam i Ijeporu. VodTle
su, nairne, kroz krajeve ravno bez skreranJa 'T'blle- poplocene resanim
kamenom a podloga im je bib od nabijena pijeska. Udubine u zemljistu
bile su zatrpavane a vododerine i jaruge sto ih presijecahu premosCivane,
pa kako SII obje strane bile jednake i odgovarajuce visine, djelo je kao
cjelina pruzalo ravnomjeran i lijep izgled. Povrh toga, posro je svaku eesru
podijelio na milje (a rimska milja ima nesto manje od osam stadija),9
postavio je kamene SlUpove za oznaku razmaka. Druge je kamenove
porazmjeslio S obje strane ceste u manjim razmacima da jahaCima bude
lako s njih uzjahivati ne rrebajuci srremenodde.
8. I3uduci da ga je narod zbog toga velieao i bio spreman da' mll
pokaz~ svaki moguCi znak svoje naklonosti, reee im jed nom drzeCi javni
govor da ce zarraz.!ti od njih mtugu koiu ce, ako mu je llCine, cijeniri vise
od svega, a ako mu je odbijll, nimalo im nece zamjeriri. Kad je to rekao ,
opce je misljenje bilo da ce za[raziri konzular i to je kod SVijll pobudilo
oeekivanje da ce se istovreme no natjecari za konzular i za rribunaL Ali
kad je dosao cas izbora konzula i svi Sll bili u nape tom iseekivanjll, vidjese
ga kako vodi Gaja Fanija dolje na Martovo polje i podupire zajedno sa
svojim prijaleljima njegovu kandidaturu. I on bi izabran za konzula a Gaj
po drugi pur za rribuna premda nije israi<ao svo ju kandidaruru niri vrsio
agitaciju, ncgo je to bila zelja naroda.
No kad vidje da mu senat otvorcno pokar;uje svoje neprijarelj stvo a
da je Fanijeva naklonost prema njemu ohladnjela, ponovo poee nasrojari
266 USPOREDNI LIVOTOl'ISI
da vde uza se naklonost mnostva predbzuci da se posalju naseobine u
Tarent i Kapuu i pozivajuCi Latine na dionistvo u rim skom gradanskom
pravu. Ali senat, plaseCi se da Gaj ne bi postao posve nenadvladiv, ueini
fJ.Cfv' i ncclu~cal1 PV~ll;cij de! uuvlati "{JllK "od njeg~. upct!'ehlj2'Ja!IJci protiv
njega demagosku taktiku kod naroda i llgadajuCi zcljama mnostv:l mimo
svi h rnoralnih nacela. Jedan od Gajevih drugova II sluibi bio je, nairne,
Livije Druz, covjek koji niti po rodenju niti po odgoju nije bio gori ni od
koga od Rimljana, dok se znaeajem, rjeCitoscu i bogatstvom mogao
uspjeSno mjeriti s onima koji su zbog takvih osobina bili najvccrna
poslovani i uljecajni. Njemu se, dakle, obrate najodlieniji pozivajuCi ga
ncb napadne Gaja i udruzi se s njime protiv njega ne pribjegavajuci
nasi lju niti dolazeCi u sukob s pllkom, nego vrseci svoju slllzbll tako da
mu ugada i cineCi mu usrupke ondje gdje bi bilo easno izvrgava ti se
njegovoj mrznji.
9. Slavivsi, dakle, u lU svrhu svoja tribun ska ovlastenja u sluzbu
scnatJ, Livije izradi prijedloge za~ona koji Sll smjerali na ono sto niri je
bilo Casno nili korisno nego sarno na jedno, cla nadmaSe Gaja pruzanjem
uzitaka i ugadanjem puku, veoma se trudeCi u tom nadmelanju bo u
kak v0j komediji. 1o Time se nat i pokaza posve ocevidno ne da nije
zadovoljal\ Gajevim politiekim mjerama, nego da njegJ zcli na svaki naCin
unislili iii ponizili. Jer kad je Gaj predlozio da se utemdjc dvije nascobine
i da u njih udu najotmjeniji gradani, optuzivahu ga da gramzi za
naklonoscu naroda; ali kad je Livije predlozio da ih se oSl\uje dvanaest i
da se u svaku posalju po rri tisuce onih koji su bez sred stava za zivot,
poduprijcSe gao Na Gaja su bili srditi tvrdeCi da se ulaguje narodu zato
SIO je razdijciio javnu zemlju siromasn ima od kojih je svakome odrcdio
da placa zakupninll u javnu blagajnu, ali kad je Livij~ predbgao da se
llkine i la zakupnll1a za podijcljenu zemlju, 10 im se sv idjelo. 1'a nadalje,
. l<ad je Claj predlagao da se Latinima dade jednako pravo glasa bo
rimsl<im gradanima, to ih je vrijedalo, ali kad je Livije iwio prijedlog
zakona da se niti na vo jnim pohodima nitko od Latina ne smije kaznjavati
sibanjelll,ll pruzili ~\1 Inll svoju podrskll. 1\ doista i sam jc Livije 11 svojim
javnim govo rima uvijek iSlic ao da taj i taj prijedlog podnosi II dogovoru
sa senalom koji je II brizi 7.a puk; i to je stvarno i bila jedina korist od
njegove politicke djciatnosri. Jer narod je postao pitomiji prema senatu;
i dok je ranije' njegove najuglednije clanove gicdao suil1njicavo i s
mr7.njom. I ,ivijt': uklol1i i "QI::\'li .TO <ieh!1Jc na negdasnje nep~:lvde i
zlovoljll jer je tvrdio da porican llputall1a senatora UVOdl mjere koje ga
cine omiljenim kod pub i njemu ugada.
10. Ali najvece je jamstvo v)erovanju u Druzovu dobronamjernost
prema narodu i u njegovll pravicnost bilo to sto on oCigledllo nikad nijc
nista predlagao niti za sebe nili sebi na korisL Jer i kao utemcljitelje
naseobina slao je druge a nije se mijdao u upravljanje novcem, dok je Gaj
sebi dodjcijivao vecinu takvib poslova i najvaznije od njih. I kad je Gaj,
posto je Rubrije, jedan o{\ njegovih drugova u sluzbi, podnio zakonski
prijedlog cia se imova napuCl Kartaga koju je ra7.Orio Scipion, otplovio u
 (i.'\J GRAKi:O 267
Afriku zdrijebom izabran da nadgleda obnovu grada, Livije, pOlacavsI
svoje napade na nj u njegovoj odsutnosti, nastojao je pridobiti narod i
privuCi ga k sebi osobito ocrnjujuCi Fulvija. Taj je Fulvije bio Gajev
prijatelj i bio je izabran zajedno s njime kao povjerenik za podjelu zemlje;
a bio je i'ovjck nemiran i scnat ga je otvoreno mrzio a i drllgi su ga
sumnjicili da izaziva neprilike sa saveznicima i podjaruje Italce na
odmetnuce. Premda se to govorkalo bez dokaza i istrazivanja, sam je
Fllivije tim sumnjicenjima povecavao vjerodostojnost jer ponasanje niti
mu jc bilo razborito niti miroljubivo. Ta jc veza vise no ista drllgo
upropastavala Gajev poloZaj jer je dio mrnjc protiv F111vija padao i na nj.
I kad jc Scipion Africki umro bez ikakva vidljiva uzroka i Cinilo se da su
sc na leSu pojavili nckakvi tragovi uelaraca i nasilja, kako sam opisao u
njegovll zivotopisll,J2 sumnjicili Sll najvise Fulvija jer mll je bio neprijatelj
i onoga ga je dana grdio s govornice, ali se SLlmnja protegla i na Gaja. I
tako strasno nedjelo, drsko pocinjeno na prvom i najvecem Rimljaninu,
nije bilo kazl1jeno a cak nije bila provedena niti istraga; puk se, naime,
usprotivio i sprijecio sudski postupak pobojavsi se da Gaj ne potpadne
pod optl1zbl1 ako sc bude istrazivalo tko jc kriv za umorstvo. To se,
IJ
medutim, clogodilo prije clogadaja 0 kojima sc ovdje govori.
11. U Africi pak, pri osnivanjl1 naseobine l1a mjestll Kartage, a Gaj
ju je nazvao Junonijom, tj. na helcllskome Herejom, kazll da Sll se
pojavile mnoge smetnje poslane od bozanstva. Glavnu zastavu, nairne,
zahvati udar vjetra i, premda se zastavllik svom snagom pripio LIZ nju,
slomi je na komade a zrtve sro Sll lelale na zrtvenicima vihor razaspe i
razbaea preko granicnih kociea zaertanih meda grada, na same pak kocice
udarise vukovi, pocllpase ih i odnesose daleko. Sredivsi usprkos svemu i
uredivsi sve za svega sedamnaest dana, Gaj se vrati u Rim jer je doznao
da Livije Druz pritjeSnjuje Fulvija i da situacija zahtijeva njegovu
prisutnost.1 Jer Lllcije Opimije,14 pripadllik optimatske'S stranke i utjeea
jan u senatll, koji je ranije propao sa svojom kandidaturom za konzula
kad je Gaj kao kandidata doveo i tako preporLlCio Fanija a ovaj na
izborima pobijedio Opimija, tada je imao pomoc i podrsku mnogih, te se
., ocekivalo da ee postati kOllzulom a da ce kao konzul oboriti Gaja bllduci
da je njcgova moe u nekom pogledu vee slabila i narod vee postao zasicen
poplilarnih politickih mjera zato sto je onih koji su mu se ulagivali samo
da l1111 lldll u volju bilo mnogo a senat im je dragovoljno popustao.
12. Vrativsi ~e u Rim, ponajprije sc s Palacija preseli u kraj nlze
Foruma smatrajl1Ci demokratskijim da stanuje upravo ondje gdje zivi
velik' broj ljudi niska drustvenog polozaja i siromaha; zatim objavi svoje
preostale zalzonske prijedloge namjeravajuCi ih staviti na glasanje. Ali
kako seolzo njega odasvud okllpljala svjetilla, nagovori senat kOIlZllla
Fanija ela istjera iz grad a one koji nisu Rimljani. Kad je, dakle, izdan taj
neuobicajeni i cudni proglas da se nitko od saveznika i prijatelja Rima ne
smije pojaviti u gradu 1I te dane, izda Gaj protiv toga edikt II kojem je
optu7:ivao konzula i oheCavao pomoci saveznieima ako ost:1nl1. Pomogao,
medurim, nije, ncgo, videCi kako jcdnoga oel njegovih gosrinskih prijatelja
?fg T.) SPOF-,cDNI ZlVOTOJ' IS!
i dobrih znanaca odvJace Fanijevi liktori, prode pokraj njega i ne pritece
mu II pomoc bilo !ito se bojao pokazati da mll moe vee opada, bilo sto nije
htio, kako je rekao, sam pruziti svojim neprijatcljima povod za i'arku i
okrsaj koji Sll oni trazili. .
Stavise, desi mu se da je navukao i gnjev svojih drugova u sll1zbi
zbog sljcdeeeg razloga. Trebalo je da narod promatra na Forumu borbe
gladijatora i veCina magistrata posta viii su llokrl1g tribine pa s u ih izdavali
za novae. Gaj im nalozi da ih sruse da bi siromasi s tih rnjesta l110gli bez
plaeanja promatrati priredbl1. Ali kako nitko nije obraeao paznju na taj
nalog, sacekavsi noc 110Ci predslave i uzcvsi sa sobom svc radnike sto ih
je imao na plaCi, srusi tribine i sutradan pokaza narodu one mjesto
ispraznjeno; time se po misljenju puka ponio kao covjek na svome mjestu,
ali svoje je drllgove 11 sluzbi llvrijedio te su ga smatrali drskim i nasijnim.
DrZalo se da ga je to slajalo i treceg triblillata jer premda je dabio veCinu
~~I as ova, njegovi su kolcge krivotvorno i prijevarno proglasili rezultate i
imcnovanje za sluzbu. To je, ipak, sporno. Ali njega jako pogodi njegov
n Clls p;eh a k tome kazu da je svojim neprijatcljima koji su likovali rekao
pekosnije nego sto je treoalo da se smijl1 sardonickim l6 smijehom ne
1;1/.:JhiruCi kolik ih je mrak obavio kao posljedica njegovih politickih
Jl1j(:ra. I )
13. Kad su njegovi neprijalelji, postigavsi da Opimijc postane
k()lI/.ul, stali ukidati vcCinli Gajevih zakona i zadirati II uredenje naseobine
II Kartagi drazeCi ga da im, izazvavsi gnjev, pruzi prilikll da ga l1biju,
pr\lo sc vrijeme on svladavao, ali kako Sll ga podjarivali prijatclji a osobito
Flllvijc, dade se opet na to da okupi pristase za opozicijll konzull1. Kazu
da sc i njegova majka pridruzila tim bl1ntovnickim mjerama unajmljujllCi
potajno iz tudine i saljllCi u Rim Ijude tobozc kao zeteoce; jer 0 tome vele
da posloje nejasne natllknice' u nje zinim pisamcima l8 sinu. Drugi pak
kazu da je Kornelija bila veoma nezadovoljna tim Gajevim postupcima.
Onoga, dakle, dana kad jc Opimije l1amjeravao ukinuti Gajeve
zakone, vee od sama svitanja Kapitolij su zaposjeJe objc stranke. A kad
je konzul prinio zrtvu, jedan od njegvih liktora, Kvint Antilije, prcnoscci
nadrl1go mjesto utrobu zrtvenih zivotinja, rece Flilviju i onima oko
njega: "Dajte mjesta postenima, vi losi gradani!" Neki tvrde da je u z te
rijeci pruzio golu ruku kao da cini llvrcdljivu krelnju. U svakom silicaju
Antilije bi smjesta izboden dugackim pisaljkama za koje kaz~ da su bile
nacinjene bas za tll svrhu. To umorstvo smele mnos[vo, ali kod voda
dvijl1 slranaka izazva oprccna raspolol.el1ja. Gaj je bio veoma zlovoljall i
grdio je svoje pristase s to su neprijaleljima prllzili razlog da ih optllze koji
Sll oni vee odavno zeljeli, a Opimije, kao da je dobio odlllClljuClJ prilikll,
bio je izvan sebc od radosti i podjarivao je narod n;: osvetu.
14. Kako je upravo tad a poceo pljllsak, skllpstina bi ra spustena; ali
u osvit sljedeceg dana konzlll, sazvavsi senat u vijecnici, obavljao je
tekuce poslove dok su drugi golo tijclo Antilijevo, polozivsi ga nn lezaljku,
nosili nallmice preko trga poreel vijeenice uz naricanja i tuzaljkll a
Opimije, premda je znao sto oni rade, pretvar80 se da jc iznen;)elen t;)ko
 ~ ; ;'.j ,: ~,\KJ :i.; 1.'1
da Sll i senatori izisli pred vijeenicu. Posto je lcZ" lj'~? bi:: r c v:j l.: l1:1 JI;I
sredinu Foruma, senatori stanu jadikovati nad onim ~;:() , ;1 :1:1/,iv:di
strasnim i tcSkim zloeinom, ali puk je samo obuzimal::l rnr7.n;:. : , ;):) :t ~ I Vi lll
je optimatimiJ da su, umorivsi svojom rukorn na ~(a:Ji,o : ' :-, '!'ihl'l i):1
Grakha koji ie bio p\leki tribun, eak iIljegovo mrtvo tiiclo haci:i \I SI\:II\II ,
a liktor Antilije, koji je mozda pretrpio vise nego sto je pravo , ali jl' !~ alll
pruzio najvi se povoda da mu se to dogodi, !ezi izlozen na Fowmll a lI iro
njega stoji rimski senat narieuCi i sudjelujuCi u pokopu najmljclla cov;!:I' 1I
zato da se unisti onaj jos jedini preostali koji se zauzil1la za narod . Vl:ll iv;,i
se nato u vijeenicu, senatori izglasaSe i llaloziSe konzuln Opimiju ll ('ka
19
spasava dr7.avu kako god moze i neka obori tirane.
Kad je, dakle, konzul naredio senatorima da uzmll svoj e nfU / .,c i
porucio svakom pripadniku viteskog staleZa da u zoru dov (;dl.:' dva
pot'puno naoruzana roba, Fulvije je provodio protupripreme i sk\lpl jao
svjetinu, ali Gaj, odlazeCi s Foruma, zastade pred kipom svog <lea i,
zag1edan u nj dugo vremena, ne izusti ni rijeCi, nego ode Z:Q)I:lk:lv l:i i
zaiecnvsi. Kod mnogih ko)i tv vidjeSe pohudi taj prizor s;l7.aljellje pn'lIla
Gajll i i koreCi sebe da ga ostavljajl1 na cjedilu i izdaju, dod ok IIjC) \()voj
kuCi i prenoCise uz vrata, dodllSe ne poput onih koji Sll euvali Flllvija . Jel
ovi provedose noe 11 huci pljeska i klicanju pijuei i hvalisu Ci S(; , dok :,1.:
sam Fulvije prvi opio i govorio i radio mnoge prostote Iledoslojll c lIjC)',(1V L:
dobi; a Gajevi prijatelji, osjeeajuCi da se radi 0 opeoj nesr<:6 d()lllOvinl ' ,
mirujuei i razmisljajl1Ci, provodili su vrijeme naizmjence drzcc i slra ~1\ i
odmarajuCi se.
15. U svitanje dana Fulvija njegovi prijatclji problldise Id klllll
Inllkom iz pijana sna pa se onda naoruZase ratnim trofejim:l po It 1\(: ; r, 11I
:h j;: ;;\c'r<aQ I'\l:.~;; ;divsi 7.a svoga konzulovanja Gale i uz mnogn prijl'lnj('
i viku krenuse da zaposjeclnu aventin ski brezuljak . Gaj St, lll ed utilll, II C
htj cde naoruzati, nego izide u LOgi kao da ide na Forum pripa s ;lv ~ i S:11I10
ispod odjece malen mac, a kad je izlazio, na vratima njegova zena, II:lciv r: i
se lla koljenima preda nj i obujmivsi jednom rukol11 muza a df'll)~OIIl
njihov:1 sineiea, reee: "Ne ispraealll le, Gajll, kao tribuna i zakOIl Oclav ( :1
na govornicu kao ranije niti u slavan rat da mi, ako i pretrpi~ zajedni t l<.ll
sudhinu, svijll nas, harem ostavis dienu tugu, nego se izlazeS 1'ib<:rijc:vim
ubojicama plemenito nenaoruZavsi se da vise zla pretrpis nego llcinis, ali
tvoja smn zajedniekoj stvari neee biti ni na kakvu korist. Gora stralla ve(:
je gospoclar situacije; J1::lsiljem i zeljezom kroje pravdu. Da je tvoj 111':11
pao pred N lHTlancijom, po uglavcima primirja bilo bi "aill "rat eDo
njegovo mrtvo tijelo, ali ovako mozda eu i ja ponizno moliti neku rijekll
iii more da mi poka zc tvoje tijelo sto ga je euvala. 1'a kakvo se pOl\zcl;1I1j(~
moze jos imati bilo u zakonc bilo u bogove poslije Tiberijeva 1II11orstva )"
Dok je Licinija tako jecala, njdno se oslobodivsi njezina zagrljaja, Gaj Slll
ke pock sa svojim prijateljima. A ona, nastojeCi da se uhvati zn rub njcgo
ve baljine, srusi se na pod i ostade olldje dugo vremcna bez rijeei sve dok
je sluge onesviidlenu ne podi goSe i odnijese k njezinu braw Krasll.
16. Kad su se svi sabrali na okup, posla Flilvije, clavsi s(' nagovoriti
lO
od Gaja, mladega od svojih SillOva s glasniek011l palicom 11<1 Forum. Bio
270 USI'QREDNI LIYOTOI'ISI
1
je to mlndie veoma lijepe vanjstine; i sada, lIstav si pristojno i s mnogo
postovanja, sa suzama u oeima uputi pomirijive rijeei konzlliu i senatll.
VeCina prisutnih doista nije bila nenaklonjena izmirenju, ali Opimije reee
da ne valja poku savati nagovoriti senat slll %eci se glasnicima, nego da
gradani koji treba d~ polazu raeun moraju, sisavsi i predavsi se sudenju,
na taj naein nastojati Ill11ilostiviti gnjev vlasti; a mladieu naredi neka se
ne vraea osim radi prihvaeanja tih uvjeta iii nek se uopce ne vraea. U toj
situaciji Gaj je, kako kazu, htio ici i pokusati nagovoriti senat; ali kako
se nitko drugi od njegovih prijatelja nije slagao s time, Fulvije posla opet
sina da izne se u njihovo ime prijedloge sliene prijasnjima. No Opimije,
nestrpljiv da zametne bitku, odmab dade mladiea uhititi i staviti pod
strazu a onda krene l1a Fulvijeve ljude s mnogo tcSko naoruzanih pjesaka
i kretskih strijelaca koji su najvise dovcli u pometnju njihove protivllike
gadajllCi ih i ranjavajuCi. Kad nastade bijeg, Fulvije potrazi pribjcz.iste u
. jednom llapuStenom javnolll kupali ~ tu i ondje domala bude pronaden i
usmrcen zajedno sa starijim sinom, ali Gaja nije nitko vidio da se bori,
nego se, veoma utueen onime :ito se dogodilo, povukao u Artemidin
hram; ' hoteCi se ondje ubiti, sprijeeen bi od najodanijih pratilaca,
Pomponija i Li cinija; kako su, naime, bili na zocni, oni lllU oduzcSe mac
i sklonuSe ga opet na bijeg. Pripovijeda se da se tada, prignuvsi koljeno i
ispruzivsi ruku prema .bozici, pomolio da rim ski narod, zauzvrat za tu
svoju nezahvalnost i izdaju, nikad ne prestane robovati; jer oeigledno je
vee ina presla protivnicima eim je hio izdan proglas 0 amnestiji. 11
17. Dok je, dakle, Gaj bjdao a neprijatelji jurili 7a njim i dostizali
ga kod drvenog mosta, ona dvojica prijatclja, potakavsi ga ncb ide dalje,
sami se suprotstaviScnjegovim progol1ite!ii!~:u. i, ~ v r:.:~; 5<: i ~ pred mosta
ne propustise nijednoga da prode sve dok ne pado~e mrtvi. Gaja je na
bijegu pratio samo jedan kueni rob po imenu Filokrat i, premda su svi
koji su to gledali poticali Gaja kao na lItrci da brze trei, Ilitko mu Ilije
pomogao niti mu je eak htio dati konja kad ga je trazio; jer progonitelji
su mll vee bili za petama. On ih ipak za malo prClece umakavsi u sveti
gaj Erinija Z1 i ondje pogibe posto Filokrat lIsmrti njcga a zatim ubi sam
sebe. Kako pak neki veie, obojicu neprijateiji ubvatise zive i, jer je sluga
obujmio gospodara , nitko ovoga nije mogao udariti prije nego je Filokrat
podlegao mnogim udarcima. - Gajevu gla\'l\ kaZll da je netko drugi
odsjekao i nosio, ali da ju mu je oduzeo jedan Opimijev prijatelj,
Septumulej i u pocctku bitke bio je, naime, !7Jhn proglas da ee donosio
cima Gajeve i Fulvijeve glave biti isplaeeno toliko zlata koliko gIave tcle.
Tako Septumulcj donese Opimiju Gajevu glavu nataknutu na koplje i,
kat! su je stavili na donesenu vagu, telila je sedamnaest i i)O funti ll jer se
Scplumulcj i u ovo; prilici pokazao bezboznikom i nitkovom; izvadio je,
naime, mozak i lllio na njegovo mjesto rastopljeno olovo. Oni pak koji
doncsose Fulvijevu glavll ne dohik ni st;j - bili su, naime, odvise
neznatni. Tijela i te dvojice i ostalih IIbijenih bila Sll baeena u rijeku a
bilo ih je tri tisuee; i njihovu imovinll prodadose u korist drzavnc
blagajne. Njihovim zenama zabranise da pokazuju tugll za njima a
Gajevoj Liciniji oduZcSe i miraz. Ali najokrlltniji hio je njihov postupak
 GI\j GRAKflO 271

prema Fulvijevu mladem sinu koji niti je digao ruku na aristokrate niti je
bio medu onima koji su sc borili, nego su ga, kad je prije bitke dosao radi
sklapanja primirja, uhitili i poslije bitke ubili. No ipak, uno sto je puk
uvrijcdilo vise od toga i od svcga drugoga bilo je sto je Opimije podigao
hram Slozi /' to se, nairne, osjecalo kao hvalisanje i razmetanje i cak na
neki nacin slavljenje trijumfa pri pokolju tolikih gradana. Stoga neet!
ispod natpisa na hramu nctko dopisa ovaj stih:
Djelo bezumlja sivori /tram Stoge.
18. Taj pak Opimije, koji se za konzulovanja prvi posluzio diktator
skim ovlastenjima i smaknuo bez suda uz tri tisuce drugih gradana Gaja
Grakha i Fulvija Flaka od kojih je jedan bio bivsi kODZUI i proslavio je
trijumf a drugi vr/inom i ugledom prvi medu ljudima svoje dobi, taj
Opimije nije se mogao suzdrhti od novcane zloupotrebe, nego sc, bel je
bio poslan kao poslanik Numidaninu Jugurti, dao od njega podmititi/ i
najsramotnije osuden zbog primanja mita, u bescasnosti je doeekao
starost I11rZen i pogrdivan od naroda koji je, doduse, postao ponizan i
plasijiv u vrijeme onih dogadaja, ali je uskoro jasno pokazivao koliko je
lalio Grakbe i ceznuo za njima. Jer postavivsi im kipove, smjestili su ih
na vidljivo mjesto i, posvetivsi mjesta na kojima su bili ubijeni, odlnili
Sll onamo donoseCi prvijence plodova godisnjih doba, cak mnogi ondje
svakodnevno prinasahu zrtve i na koljenima se klanjahu njihovim sjenama
kao da robadaju svetista bogova.
I
19. I za Korneliju, medu tim, kazu da je, kao sto je druge svoje
nesrcce poclnijela plemenita i uzvisena duha, tako i 0 posvecenim J
mjestima rekla da njezini rokojnici imaju dostojne grobove. Ona je ~voje
dane provodila na rtu Mizenu i nimalo nije promijenila svoj uobieajeni
nacin 7.ivljenja. Imala je mnogo prijatelja i, raclo primajllCi goste, uvijek
ill jc dohro Castila jer je oko nje uvijck bilo Helcna i obrazovanih Ijudi a
svi su kraljevi primali od nje poklone i slali ih njoj. Svojim jc posjetiocima
i dr 1jstvll bila najugodnija bd je pripovijcdala 0 zivotu i zivolnim
navikama svoga oca Afrikanca, ali najdivnija je bila kad bi, bez tuge i suza
spominjala svoje sinove prieajuCi onima koji su je pitali 0 njihovoj bolnoj
sud bini i djelima kao da govori 0 ljudima iz davnine. Stoga su neki i
pomislili da je od starosti i velicine nevolja pomjerila pamecu i postala
neosjetljiva na svoje nesrece, dok su, medutim, uistinu bas ti. hili
neosjctljivi na to od kolike su koristi plemenita narav i cestit rod i odgoj
liudima da svladaju svoje boli ida, premda sudbina ecsto nadvladava
vrlinll koja se euva od zala, u nesreeama ne moze joj oduzeti snagu da ih
rod!losi sa spokojnom r2.zboritoScu.