1 D Hrabar PDF

Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 791
PRAVO NA POBAAJ PRAVNE I NEPRAVNE DVOJBE
Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar * UDK: 343.621.01(4)

347.158-053.13
342.7-053.13
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: studeni 2015.
Pobaaj kao nepoeljan fenomen ima medicinske i javnozdravstvene aspekte,

no pravno ureenje tog postupka iziskuje i potovanje mnogih meunarodnih do-
kumenata i pojedinih njihovih odredaba koje se odnose na pravo na ivot. Osa-
drenje prava na ivot upuuje ne samo na zabranu smrtne kazne i eutanazije
nego je najbliskije odgovoru na pitanje ima li neroeno dijete pravo roditi se.
Nijedan meunarodni dokument ne iskljuuje pravo neroenog djeteta da se rodi,
a drave se, to je vidljivo iz analize judikature Europskog suda za ljudska prava
u Strasbourgu, uglavnom bore s pravima razliitih sudionika u vezi s pobaajem,
a ne s egzaktnim pravom neroenog djeteta da se rodi. Autonomija volje ene koja
zahtijeva pobaaj ne moe se valjano suprotstaviti pravu djeteta da se rodi jer je
rije o raznorodnim pravima, odnosno pravo neroenog djeteta na ivot moe se
upariti jedino s jednakim pravom na ivot njegove majke. Svako drugo kontrapo-
stiranje jest arbitrarno i odslika je dominacije moi jakih nad slabima. U radu
je autorica suelila pravnu regulativu meunarodnu, europsku i nacionalnu
(osobito zastarjeli Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slo-
bodno odluivanje o raanju djece) s ustavnopravnim ureenjem prava na ivot i
njegove zatite. Prikazuje se vrlo pouna odluka njemakoga Ustavnog suda u vezi
s pravom na ivot te zanimljiva novija presuda Suda pravde u Luxembourgu koja
prvi put izrijekom navodi da ivot poinje zaeem. Nadalje, upuuje se i na hr-
vatsku regulativu priziva savjesti i potrebu potovanja te slobode. U radu se daje
kratak povijesni pregled pravnog ureenja pobaaja s najvanijom medicinskom i
pravnom argumentacijom u korist prava na ivot neroenog djeteta.
Kljune rijei: pobaaj, pravo na ivot, priziv savjesti, Europska konvencija za
zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
*
Dr. sc. Dubravka Hrabar, profesorica Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Trg
marala Tita 14, Zagreb; dubravka.hrabar@pravo.hr
792 D. Hrabar: Pravo na pobaaj pravne i nepravne dvojbe
1. UVODNE NAZNAKE**
Velika uestalost pobaaja u povijesti, a u suvremenom drutvu masovna

pojava, namee se kao ljudski problem.1 Debate o pobaaju, svedene na eti-
ku, religijsku, socioloku i pravnu prosudbu, i dalje su vrlo intenzivne, pa su
drave koje imaju stroga ogranienja u vezi s pobaajem (npr. Irska ili Poljska)
pod znatnim politikim pritiskom, ne samo domae javnosti ve i meuna-
rodnih tijela. S druge strane, jaa i argumentacija o pravnoj neprihvatljivosti
pobaaja, utemeljena na ontolokim prosudbama. U svakome sluaju, novo
doba karakterizira kompleksna i izazovna situacija u vezi s pobaajem.
Vievrsna problematika pobaaja vezana je uz medicinski zahvat koji se
razliito naziva inducirani, artificijelni, namjeravani ili pobaaj na zahtjev,
kojim se ena oslobaa (uglavnom) neeljenoga ploda.2 Meutim, budui da
majinstva nema bez djeteta i majke, da stvaranja novoga ivota nema bez
sudjelovanja mukarca (tj. njegova sjemena), razvidno jest da se provoenjem
pobaaja dovode u pitanje prava i status ne samo ene (trudnice) ve i djeteta
i mukarca, tj. oca jo neroenog djeteta. Povrh toga, pravna uloga drave, sa-
gledana kroz legislativu ili njezin izostanak u odnosu na pobaaj, nije bezna-
ajna, jer predstavlja okvir za djelovanje. Velik broj namjeravanih pobaaja
ne moe se jednostavno opravdati progresom i liberalizacijom ena jer bi to
znailo ideoloko priklanjanje bez uzimanja u obzir svih relevantnih pravnih
i drutvenih odnosa. Pobaaj je pogubna, nepoeljna i sloena realnost koju
nitko ne bi smio zagovarati u ime bilo ega. Najei sukobi pojavljuju se
oko kontrapostiranja enina prava na pobaaj s pravom neroenog djeteta
da se rodi. Iz toga proizlaze dva osnovna problema. Ponajprije, postavlja se
pitanje kad ivot poinje3, a drugo je ima li ili nema pitanje pravnog statusa
neroenog djeteta prednost pred statusom enina prava nad ivotom neroe-
nog djeteta.4 Kompleksnost (pravne) problematike pobaaja uoljiva je kroz
**
Rad je napisan u okviru projekta Novi hrvatski pravni sustav Pravnog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu.
1
Lasi, S., Pravo na roenje u uenju Katolike crkve, Tonimir, Zagreb, 2009., str. 55.
2
Pobaaj je spontani ili izazvani prekid trudnoe uz izbacivanje jajaca prije plodo-
ve sposobnosti za ivot., Draani, A. i sur., Porodiljstvo, kolska knjiga, Zagreb,
1994., str. 215.
3
Tako i Europski sud u sluaju A.B. & C. v. Ireland, no. 25579/05 od 16. prosinca
2010., u par. 237.
4
Puppinck, G., Abortion and the European Convention on Human Rights, Irish Journal of
Legal Studies, vol. 3, br. 2, 2013., str. 142 193. Tog autora zbog sveobuhvatnosti,
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 793
razliita pitanja kao to su pobaaj maloljetnica, eugeniki pobaaj, informi-

ranost i pristanak majke, prava oca itd. Praksa europskih sudita signalizira
da se pred njima pojavljuju sadrajno sasvim razliiti predmeti ene koja
zbog nacionalne legislative ne smije pobaciti hendikepirano dijete, ena koje
zbog nacionalne legislative nisu bile dovoljno upoznate s problemom pobaaja,
(potencijalnoga) oca koji se bezuspjeno alio jer je njegova partnerica izvrila
pobaaj, (potencijalne) bake koja je uspjela u sporu pred Sudom jer njezina ki
nije imala zadovoljavajue uvjete za pobaaj.5
Na pravnoj razini problem predstavlja logiki silogizam koji se odnosi na
tvrdnju da pobaaj zato to predstavlja derogiranje prava na ivot, ne moe
stvoriti novo pravo samo po sebi, tj. ne moe postati autonomno pravo.6
Kroz povijest se pobaaju pribjegavalo radi izbjegavanja roenja djeteta,
najee kao sredstvu kontracepcije odnosno kontrole raanja. U novije vri-
jeme, zbog napretka u medicinskoj tehnologiji, dijagnostici i bioznanostima,
ponekad je pobaaj sredstvo za prekid trudnoe zbog malformacija djeteta ili
opasnosti i ugroze zdravlja i ivota trudnice. No, najvee prijepore izaziva na-
mjeravani, nespontani pobaaj kojem ene pribjegavaju iz jednostavnog razlo-
ga to ne ele roditi zaeto dijete. Razlozi koji ih na to primoravaju razliite su
etiologije ponekad su ekonomske (financijske, materijalne) prirode, ponekad
ena nije spremna na majinstvo (zbog psiholokih razloga), ponekad dijete
nije eljeno od strane oca, pa onda ni majke, ponekad ena nema podrku oko-
line za raanje novoga bia. Veoma zabrinjava podatak da u Europi 30% trud-
noa biva prekinuto pobaajem7, 75% ena pobaaju pribjegava jer si ne mogu
priutiti dijete, isti postotak to ini zbog posla, kolovanja ili zato to brinu o
drugim osobama, a 50% iskazuje da imaju probleme s muem ili partnerom.8
Uloga je prava, pod utjecajem etike, filozofije, medicine, psihologije i inih
znanosti, da pravno uredi pitanje pobaaja. Introspekcija u ovu problemati-
ku otkriva mnotvo pitanja i razliitih pogleda na problematiku pobaaja. Pi-
tanja, od kojih mnoga nadilaze svrhu ovoga rada, kreu se od utemeljenosti
temeljitosti i logine argumentacije u odnosu na ljudska prava i pobaaj citiramo

vrlo esto u ovom radu.
5
Ibid., str. 143.
6
Ibid., str. 163.
7
Prema Institutu Guttmacher, Facts on Induced Abortion Worldwide, in brief, dostupno
na http://www.gutmacher.org/pubs/fb IAW.pdf (posljednji pristup: 20. listopada
2015.); cit. prema Puppinck, op. cit. u bilj. 4, str. 143.
8
Puppinck, op. cit. u bilj. 4, str. 176.
ekstremnih drutvenih pokreta tzv. pro choice i pro life stavova do toga tko ima
prednost pred ivotom i odlukom dijete ili majka, te je li i u kolikoj mjeri
i otac sudionik odluke? Odgovori na ta pitanja uvijek e biti rezultanta dru-
tvenoga okruja, tradicije, religije i svjetonazora. Pravna argumentacija, me-
utim, mora biti objektivna i proizlaziti iz analize pravne norme, a kakva e
biti pravna norma, ovisi o gore spomenutim imbenicima. Uzmemo li u obzir
da jaanje ljudskih prava ne bi smjelo zaobii odreenje pravnog statusa nero-
enog djeteta kao i mukarca, bez dvojbe se nalazimo pred mnotvom pitanja
na koja nema jednoznanih odgovora koji bi mogli zadovoljiti svakoga i po-
miriti sasvim dijametralno suprotne stavove. Mislimo da nije ispravno nijedno
ekstremno gledite jer takva gledita polaze od zatite (prava) samo jednoga
subjekta. Dihotomija je neprikladna jer se svodi ili na apsolutno pravo majke
ili na ono neroenog djeteta. Meutim, zabrana pobaaja bila bi prihvatlji-
va kad bi sve trudnoe bile eljene i planirane, to se nikada nee dogoditi.
Drutvo ve tisuama godina nije dalo odgovor na pitanje zato se dogaaju
neeljene trudnoe i kako zatititi dijete u situaciji kad majka ne eli roditi.
Na demografskoj razini poneka razmiljanja o zabrani pobaaja kao moguem
utjecaju na poveanje populacije smatramo neosnovanim jer do sada ni u jed-
noj dravi zabrana pobaaja nije rezultirala poveanjem populacije, ve samo
poveanjem pobola i smrtnosti ena. Pronatalitetna populacijska politika po-
drazumijeva bitno drukije mjere i poticaje od strane drave.9 Pobaaj ima i
svoje javnozdravstvene (negativne) aspekte.10 Problem pobaaja ne moe zao-
bii injenicu da intrauterini razvoj djeteta ovisi o majci (a ne stroju, sic!) i da
postoji kauzalna veza izmeu majke (trudnice) i djeteta. Dakle, niti ima maj-
ke bez djeteta, niti se dijete moe roditi bez volje (elje) majke. Svjetonazor
je gotovo uvijek u podlozi naega konanog promiljanja o prirodi pobaaja,

9
Usp. Akrap, A.; ipin, I., Socijalni sterilitet u Hrvatskoj zato smo neoenjeni i neudane,
Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, Zagreb, 2006.
10
U Europi (Puppinck, op. cit. u bilj. 4, str. 180) ne postoji veza izmeu ilegalnih po-
baaja i visoke stope materalnog mortaliteta. Naprotiv, istie se kako Irska i Poljska
kao zemlje koje imaju najbolju zatitu majinstva (Irska kao dominantno prva i
Poljska pri samome vrhu, prema Trends in Maternal Mortality: 1990-2010. Estimates
Developed by WHO, UNICEF, UNFPA and the World Bank, World Bank, dostupno
na http://data.worldbank.org/indicator/SH.STA.MMRT, posljednji pristup: 20. li-
stopada 2015.) imaju vrlo striktne zakone o pobaaju, odnosno ne doputaju ga.
Latvija s liberalnim zakonom o pobaaju ima est puta veu stopu materalne smrt-
nosti (18 ena na 100 000 ivoroenih) u odnosu na Poljsku (3 ene na 100 000
ivoroenih).
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 795
pravima jednih ili/i drugih, osobnosti, ljudskosti, meuovisnosti, autonomiji

volje, ogranienosti i ograniavanju volje. Povrh toga, pravna razmiljanja i
eventualni odgovori moraju potovati injenicu da razmatranja o pobaaju
kroz ljudski ivot i njegov poetak danas imaju drukiji odjek od onoga kad
se, prije gotovo sedam desetljea (1950.), donoenjem Europske konvencije
za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda11 (dalje: EKLJP) pobaaj krimi-
nalizirao jer je smatran neposrednom povredom prava na ivot neroenog
djeteta, pa je bio doputen samo radi spaavanja ivota majke.
Parlamentarna skuptina Vijea Europe donijela je 2011. godine Rezolu-
ciju br. 1829 (2011) i Preporuku 1979 (2011) kojom osuuje praksu steri-
lizacije, prisilnih pobaaja i pobaaja zbog selekcije spola djeteta, osobito u
kontekstu politike jednog djeteta [Rezolucija 2012/2712 (R.S.P.)].
Najvanije i sredinje pitanje u pravnoj prosudbi jest treba li neroeno
dijete smatrati osobom (u skladu s l. 2. EKLJP-a), odnosno hoe li, kad i
ako i u kojem pravcu nacionalna zakonodavstva definirati (u odgovarajuim
propisima) kad ljudski ivot poinje i kad ga s time u vezi treba tititi. Dakle,
u osnovi se pravo na ivot neroenog djeteta moe smatrati krucijalnim, a
praksa Europskoga suda za ljudska prava, kako e se vidjeti infra, ne iskljuu-
je primjenu EKLJP-a i na neroeno dijete.12
2. USTAVNOPRAVNO UREENJE POBAAJA U REPUBLICI

HRVATSKOJ
Pravo na pobaaj u Republici Hrvatskoj ureeno je Zakonom o zdravstve-

nim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odluivanje o raanju djece13
(dalje: ZZM). Pravno je vrlo zanimljiva situacija s obzirom na ustavnu osnovu
donoenja toga Zakona i njegovu provedbu, u emu se uoava njegovo iskli-
znue izvan sustava. Naime, u vrijeme donoenja ZZM-a 1978. godine,
njegovo utemeljenje se nalazilo u identinim odredbama tadanjih ustava iz
11
Narodne novine, Meunarodni ugovori, br. 18/1997, 6/1999 pro. tekst, 8/1999.
12
Puppinck, op. cit. u bilj. 4, str. 144, navodi da ak i pravni savjetnici Centra za re-
produktivna prava, vodee organizacije za promicanje prava na pobaaj na zahtjev,
priznaju tu injenicu; autor navodi rad Zampas, C.; Gher, J. M., Abortion as a Human
Right International and Regional Standards, Human Rights Law Review, vol. 8, br. 2,
2008., str. 249 294, 276.
13
Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odluivanje o
raanju djece, Narodne novine, br. 18/1978.
1974. godine odredbe l. 191. Ustava SFRJ14, odnosno l. 272. Ustava SRH15
koje su glasile:
Pravo je ovjeka da slobodno odluuje o raanju djece.

To se pravo moe ograniiti samo radi zatite zdravlja.16
Za razliku od tih odredaba ustavno odreenje Ustava Republike Hrvatske17

ne poznaje pravo na slobodno odluivanje o raanju djece ni kao pravo ene ni
mukarca (ovjeka). U pravnoj se teoriji onodobna sloboda odluivanja o ra-
anju djece tumaila odlukom ene (rijetko i mukarca) da ima ili nema djecu,
da odluuje o broju djece (poroaja) i razmaku izmeu poroaja, o metodama
kontracepcije i sl.
Naprotiv, Ustav RH sadrava odredbu kojom je pravo na slobodno odlu-
ivanje o raanju djece ostalo nedotaknuto. Naime, l. 21. Ustava RH glasi:
Svako ljudsko bie ima pravo na ivot.

U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.
Takvom ustavnom odredbom18 nedvojbeno se titi roene ljude, osobito

uzme li se u obzir st. 2., kojim se iskljuuje smrtna kazna kao nasilni (legiti-
mni?) prekid ivota.
Mislimo da se ustavotvorac namjerno nije priklonio eksplicitnomu stavu o
slobodi odluivanja o raanju djece, koji ako jest afirmativan (kao u ustavima
iz sedamdesetih godina), moe podrazumijevati slobodu pobaaja, a ako je
eksplicitan u negativnom izriaju, onda ga iskljuuje, odnosno zakonski za-
branjuje.
14
Ustav SFRJ, Slubeni list SFRJ, br. 9/1974.
15
Ustav SRH, Narodne novine, br. 8/1974.
16
Primjera radi, slovenski je Ustav (l. 55.) zadrao odredbu o slobodnom odluiva-
nju o raanju djece kojom se drava obvezuje da e stvarati uvjete koji tu slobodu
omoguuju i pridonose odluci roditelja u prilog raanja; usp. Alini, M.; Hrabar,
D.; Jakovac-Lozi, D.; Kora, A., Obiteljsko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2007.,
str. 69.
17
Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 56/1990, 135/1997, 8/1998,
113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010 i 5/2014.
18
Izvorno je u prijedlogu Nacrta Ustava RH od 23. studenoga 1990. stajalo: Svatko
ima pravo na ivot, da bi ta formulacija u kasnijem, finalnom tekstu Ustava bila
promijenjena u reenu. Promjenom u svako ljudsko bie ustavotvorac je bio sklon
obuhvatiti i neroeno ljudsko bie; usp. arin, D., Nastanak hrvatskoga Ustava, Na-
rodne novine, Zagreb, 1997., str. 65 i 277.
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 797
Ustavna je odredba nametnula pitanje tumaenja to je to ljudsko bie,

odnosno, preciznije, je li ljudsko bie i neroeni ovjek, bez obzira na razvojni
stadij. ini se da u praksi imamo vrlo podvojen stav. Medicina e, nastojei da
odri ugroenu trudnou, ve od prvoga dana posegnuti za svim sredstvima da
se plod i dijete razvijaju barem do 38. tjedna trudnoe ne bi li se dijete rodilo i
time pokazalo da je ljudsko bie. Jer to e se drugo roditi nego ovjek, a ovjek
jest ljudsko bie. Meutim, ono to smeta jest da kriterij atribucije ljudskosti
(ovjenosti) ne pridajemo tomu neemu kad nam njegovo roenje nije po
volji. Zadivljujui su napori koje ene i medicina ulau ne samo u potporu za-
eu djeteta (medicinski pomognutom oplodnjom)19 ve i u perinatalnoj skrbi
za dijete. To i ne udi jer je ljudski ivot pravno dobro zatieno pravom. Iz
toga proizlaze i medicinska nastojanja i ovlasti u perinatalnoj i neonatalnoj te
poslije pedijatrijskoj skrbi za dijete.
Postavljamo pitanje: to znai ustavni pojam ljudsko bie? Da je kojim
sluajem ustavotvorac pravo na ivot vezao uz pojam ovjek, bilo bi sigurnije
da je htio zatititi roenog ovjeka od smrtne kazne i od ubojstva. ovjek je
ljudska jedinka iz vrste (species) homo sapiens. Ljudsko bie po naem miljenju
nije istoznanica rijei ovjek, ve je puno iri pojam, a podvrsta je pojma ivo
bie (koji ukljuuje i ivotinje, po nekima i biljke). Ljudsko bie jest individu-
um koji po svim karakteristikama pripada ivim biima i po mnogoemu se
razlikuje od ostalih ivih bia, a podrazumijeva ovjeka, dakle mukarca, enu
i dijete, i roenoga i onog tek zaetoga. Vrijedi upozoriti na to da ljudski za-
metak od poetka dijeli jedan identitet, iako mlai nego odraslo ljudsko bie u
koje e izrasti, da je ljudski zametak, iako u razvojnom smislu nezreo, ipak
ljudsko bie, da je ljudski zametak sazdan od stanica koje imaju sposobnost
razvoja, stanica odreenog tipa te da ljudski zametak nije druga vrsta ani-
malnog organizma (maka, pas), a nije ni dio nekog drugog organizma kao
srce, bubreg, stanica koe []20 Svaka trudnica koja eli iznijeti trudnou zna
da nosi dijete. Ako je dijete, onda je i ovjek, ako je ovjek, onda je i ljudsko
bie.
Dakle, moemo sumirati kako ljudsko bie, zato to je Ustavom tako odre-
eno, mora podrazumijevati i neroeno dijete. Ako je nekome po volji kreirati
jasniju ustavnu odredbu koja e omoguiti pobaaj na zahtjev odnosno regu-
19
Tu valja pridodati i radnopravne i zdravstvenozatitne odredbe kojima se promie
zatita ugroene trudnoe, a sve ne bi li se rodilo dijete ovjek ljudsko bie.
20
George, R. P.; Tollefsen, Ch., Embryo A Defense of Human Life, Doubleday, New
York, 2008.
lirati reprodukcijska prava, onda, po naem miljenju, treba promijeniti Ustav

slino ranijim socijalistikim izriajima.
Zakljuimo li u ovoj fazi analize da je ustavotvorac elio iskljuiti iz prava
na ivot neroeno dijete, trebao je navesti (otprilike) nain(e) kako se jami
pravo na ivot ivoroenom ovjeku. Naime, pod pojmom ljudsko bie treba
podrazumijevati ovjeka, dakle mukarca, enu i dijete, i roenog i onog tek
zaetog. Jasno je da ponajprije zbog politikih okolnosti nije bilo odlunosti
u vrijeme stvaranja Ustava Republike Hrvatske (1990.) jasno se odrediti ni
spram zatite neroenog djeteta (u smislu zabrane pobaaja) ni spram slo-
bode pojedinca da samostalno odluuje o svojim prokreacijskim funkcijama.
Dodatno, bilo je doista riskantno progovoriti o zatiti ivota osobe jer bi time
ustavotvorac trebao definirati tko je sve osoba, to nije nimalo lako.
Nedostatak je ustavne norme l. 21. to su u dvama odvojenim stavcima
regulirani pravo na ivot i zabrana smrtne kazne. Time je stvorena dvojba o
tome je li smrtna kazna antipod pravu na ivot, jer se moe izvriti samo na
roenom ovjeku, ili pak odredbu treba shvatiti kao cjelinu u kojoj je bilo koji
oblik usmrenja zabranjen, jer negira pravo na ivot. Rekli bismo, s obzirom
na topografsko tumaenje, da je rije o cjelini kojom ustavotvorac izrie ope
gledite o oduzimanju ljudskog ivota zabranjujui ga za neroeno dijete i za
roenog ovjeka. Pravo na ivot pripada i neroenome i roenome.21
U prilog ovim tvrdnjama govori i sljedee: kad sagledamo ustavnu odredbu
l. 21. st. 1. o pravu na ivot u kontekstu nepostojanja eksplicitne ni implicit-
ne odredbe kakvu je sadravao Ustav SRH o slobodi pojedinca da samostalno
odluuje o raanju djece (l. 272.), a na kojem je temelju izrastao sporni ZZM,
koji doputa pobaaj pod odreenim okolnostima, onda doista nema mjesta
tvrdnji kako je Zakon u skladu s vaeim Ustavom RH, odnosno s odredbom
l. 21. st. 1. To to je ZZM donesen u vrijeme drukijega drutveno-politikog
ureenja, a koje se ogledalo i u drukijim pravnim i ustavnopravnim odred-
bama (npr. nije postojala niti se jamila pravna zatita prava na privatnost),
svakako je njegov bitan nedostatak. Naime, naelo ustavnosti, shvaeno u
uem, pravno-tehnikom smislu zahtijeva da zakoni sadrajno budu u skladu
s odredbama ustava22, to u ovom sluaju nije tako. Rije je o tzv. materijalnoj
nesuglasnosti koja se odnosi na sadrajnu neusklaenost odredbi ZZM-a s l.
21. st. 1. Ustava RH. ak bismo se usudili kazati kako je rije o suprotnosti
contra constitutionem jer eventualna ustavna odredba o slobodi odluke o raanju,
Iz te se ustavne norme dade iitati i zabrana eutanazije.

21
Smerdel, B.; Sokol, S., Ustavno pravo, Narodne novine, Zagreb, 2006., str. 162.
22
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 799
pa tako i moguem pobaaju, bila bi u neposrednoj suprotnosti s odredbom o

pravu na ivot, koje je jedno od najviih prava zatienih Ustavom. Primjera
radi, a radi pojanjenja, da je na temelju ranijeg Ustava bila propisana smrtna
kazna kao dopustiva sankcija i na toj ustavnoj odredbi propisana zakonska
(kaznenopravna) regulativa, sasvim je izvjesno da bi kasniji ustav koji bi zabra-
njivao smrtnu kaznu teio proglaenju takvog zakona protuustavnim.
Valja jo spomenuti i odreena ustavnopravna razmiljanja na koja smo na-
ili prouavajui problem pobaaja u Republici Hrvatskoj. Naime, ponekad se
dogaa da Ustavni sud, povodom prijedloga za proglaenje odreenog zakona
neustavnim, obvezuje zakonodavca na donoenje odgovarajuega novog zako-
na. U komparativnim sustavima takav je sluaj bio s odlukom Vrhovnog suda
panjolske, pri emu je sud, premda prilino razjedinjen, zahtijevao postignu-
e ravnotee izmeu prava fetusa i prava trudne ene.23 Vrlo slino tomu, i nje-
maki je Ustavni sud balansirao izmeu prava fetusa na ivot (pravo na ivot
zatieno je izrijekom u l. 2. njemakoga Ustava iz 1949.) i reproduktivnih
prava ene, obvezujui zakonodavno tijelo na donoenje ustavu usklaenih
zakona.24
Valja promotriti i ustavnopravno znaenje ljudskoga ivota odnosno ljud-
skoga bia kroz neke druge imbenike. Naime, hrvatski Ustav u l. 3. propisuje
da je potovanje ljudskih prava jedna od najviih vrjednota ustavnoga poretka
Republike Hrvatske i temelj za tumaenje Ustava. Prvo meu najvanijim i
temeljnim ljudskim pravima jest pravo na ivot, pa je metodom sustavnoga
pozicioniranja ustavotvorac istaknuo da je pravo na ivot najvie pravo, iznad
je i ispred svih drugih ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. Nadalje, a u skladu
s time, ustavnopravna regulativa prava na ivot prednjai pred ostalim pravi-
ma zatienim u istoj glavi Ustava (Osobne i politike slobode i prava), a to je
pravo dodatno ojaano i odredbom l. 17. st. 3. kojom se propisuje:
Niti u sluaju neposredne opasnosti za opstanak drave ne moe

se ograniiti primjena odredbi ovoga Ustava o pravu na ivot.
Zanimljivo je znaenje i doseg pojma jednakost svih neovisno o roenju

(l. 14. Ustava). Ta je formulacija sigurno preuzeta iz meunarodnih dokume-
nata (v. infra), no ostavlja otvorenim pitanje odnosi li se i na neroene osobe?
23
Stone Sweet, A., Governing with Judges, Constitutional Politics in Europe, Oxford Uni-
versity Press, Oxford, 2000., str. 70.
24
Ibid., str. 112.
Dodatno spornim smatramo i pitanje odnosi li se ustavnopravna zatita jedna-

kosti pred zakonom s obzirom na izriaj svi su pred zakonom jednaki i
na neroeno dijete, osobito uzme li se u obzir pravna zatita neroenog djeteta
u nasljednom pravu. Tko su to svi?
3. NJEMAKA USTAVNOPRAVNA ISKUSTVA
Bioloke, pa i medicinske znanosti danas ne dvoje o tome da ljudski ivot

poinje zaeem. Ljudski zaetak tek je prva faza u razvoju ljudskoga bia, pri
emu je za njegov nastanak nuna oplodnja, kao to je i smrt suprotan doga-
aj, nakon kojeg ne moemo govoriti o ivotu tog bia. Napredak i otkria u
tim znanostima mogu i morali bi utjecati na pravna gledita o nekim medicin-
skim fenomenima, a kakav je nedvojbeno i ivot njegov poetak i kraj.
ak i prije novijih biomedicinskih spoznaja njemaki je Savezni ustavni
sud uz iznimnu logiku vjetinu protumaio znaenje pojma svatko (je-
der) u vezi s l. 2. st. 2. Ustava Republike Njemake. Za hrvatsku je zbilju
ta presuda od iznimne vanosti iz tog razloga to je l. 2. st. 2. gotovo jednak
hrvatskomu ustavnom odreenju. Naime, u stavku 2. lanka 2. (koji se nalazi
pod naslovom Temeljna prava) navodi se:
(2) Jeder hat das Recht auf Leben und krperliche Unversehrtheit. Die Freiheit der
Person ist unverletzlich. In diese Rechte darf nur auf Grund eines Gesetzes einge-
griffen werden.
Dakle, slino hrvatskomu ustavnopravnom odreenju iz l. 21., koja odred-

ba navodi svako ljudsko bie ima pravo na ivot, odredba njemakog Ustava
kae svatko ima pravo na ivot i tjelesni integritet, pa, dapae, moemo
rei da rije svatko (jeder) ima gotovo jednak opseg kao i svako (ljudsko
bie). Odnosi se na ovjeka.
Povod njemakoj ustavnosudskoj odluci bio je zahtjev za tumaenjem
odredbe l. 2. st. 2. Savezni se ustavni sud o znaenju pojma svatko izja-
snio u presudi BVerGE 39, 1 od 25. veljae 1975. U nekoliko navrata izrije-
kom se spominje da taj pojam obuhvaa i neroeno dijete. Tako npr. Zato
se zatita l. 2. st. 2. Ustava odnosi na gotova ovjeka nakon roenja kao i
na samostalno ivotno odrivog nasciturusa. Pravo na ivot jami se svakomu
tko ivi; izmeu pojedinih dijelova ivota u razvoju, prije roenja ili izmeu
roenoga i onoga koji se ima roditi ne postoji nikakva razlika. Svatko u
smislu l. 2. st. 2., 1. re. jest svatko ivui, drugim rijeima reeno: svaka
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 801
ljudska individua koja posjeduje ivot; stoga svatko znai takoer jo nero-
eno ljudsko bie.25
Nadalje, Ustavni sud smisao i cilj odredbe l. 2. st. 2., 1. re. Ustava, in-
terpretira navodei da je rije o temeljnoj ustavnoj odredbi kojom se titi i ne-
roeni ivot kao preliminarna faza ljudskog ivota.26 I jo: [] treba naglasiti
da je u svakome sluaju i svrha ove temeljne ustavne odredbe da treba zahti-
jevati da se zatita ivota proiri i na ivot koji se razvija. Osiguranje ljudskog
postojanja naspram mijeanja drave bilo bi nepotpuno ako ne bi obuhvaalo
i ono to prethodi gotovom ivotu, tj. neroeni ivot.27
Nastavno u toki D, I, 2, iste presude utvruje se: Obustava trudnoe uvi-
jek znai unitenje neroenoga ivota.28 Stoga je kao saetak te odluke Sud
utvrdio: ivot ploda je zatien za cijelo vrijeme trudnoe, on ima naelno
prvenstvo nad trudniinim pravom na samoodreenje i ne smije biti doveden u
pitanje ni u jednom odreenom razdoblju [] Ustav obvezuje dravu na zati-
tu ljudskoga ivota. Ljudski ivot obuhvaa i neroeni ivot. I neroeni ivot
ima zatitu drave. Ustav zahtijeva da se drava postavi zatitniki pred taj
ivot i da ga potie, tj. da ga titi, poglavito od protupravnih uplitanja drugih.
Ta obveza ima osnovu u Ustavu koji dravu izrijekom obvezuje na potovanje
i zatitu ljudskoga dostojanstva. I neroeni ljudski ivot, a ne samo ljudski
ivot nakon roenja ili nakon oblikovanja osobnosti ima ljudsko dostojan-
Deshalb kann der Schutz des Art. 2 Abs. 2 Satz 1 GG weder auf den fertigen
25
Menschen nach der Geburt noch auf den selbstndig lebensfhigen nasciturus
beschrnkt werden. Das Recht auf Leben wird jedem gewhrleistet, der lebt;
zwischen einzelnen Abschnitten des sich entwickelnden Lebens vor der Geburt
oder zwischen ungeborenem und geborenem Leben kann hier kein Unterschied
gemacht werden. Jeder im Sinne des Art. 2 Abs. 2 Satz 1 GG ist jeder Leben-
de, anders ausgedrckt: jedes Leben besitzende menschliche Individuum; jeder
ist daher auch das noch ungeborene menschliche Wesen., C, I, 133; BVerfGE
39, I Schwangerschaftsabbruch I, dostupno na http://www.servat.unibe.ch/dfr/
bv039001.html#Rn131 (posljednji pristup: 18. listopada 2015.).
[] Art. 2 Abs. 2 Satz 1 GG nach seinem Sinn und Zweck dahin auszulegen, da
26
er als Grundsatznorm der Verfassung auch das ungeborene Leben als Vorstufe des
Menschenlebens schtze., III, 112.
27
[] [es] ist zu betonen, da jedenfalls Sinn und Zweck dieser Grundgesetzbestim-
mung es erfordern, den Lebensschutz auch auf das sich entwickelnde Leben auszu-
dehnen. Die Sicherung der menschlichen Existenz gegenber staatlichen bergrif-
fen wre unvollstndig, wenn sie nicht auch die Vorstufe des fertigen Lebens, das
ungeborene Leben, umfate., I, 134.
28
arevi, E.; Schwabe, J.; Roos, S. R. et al. (pripr.), Izabrane odluke njemakog Saveznog
ustavnog suda, Berlin, 2009., str. 162.
stvo. Obveza zatite neroenoga ivota odnosi se na svaki pojedinani ivot,

a ne samo na ljudski ivot openito. Njezino ispunjenje jedna je od osnovnih
pretpostavki ureenoga ivota u dravi. Njoj podlijeu sve dravne vlasti, tj.
drava u svim njezinim funkcijama, a posebno zakonodavna vlast. Obveza za-
tite odnosi se i na opasnosti koje dolaze od drugih ljudi. Ona obuhvaa zatit-
ne mjere s ciljem da se sprijei stanje nude ili da se pomogne u stanju nude
koje nastaje kao posljedica trudnoe, kao to obuhvaa i pravne pretpostavke
takvih mjera.29 Kao saetak toga ulomka nalazi se sentencija: Ustav obve-
zuje dravu da zatiti i neroeni ljudski ivot. I dalje (toka D, I, 2 Presude)
Savezni ustavni sud nastavlja: Drava postavlja pravila postupanja u svrhu
zatite neroenoga ivota tako to zakonom izrie zabrane i odredbe, utvruje
obaveze na djelovanje i proputanje. To vrijedi i za zatitu nasciturusa u odnosu
na njegovu majku, bez obzira na vezu koja izmeu njih postoji i koja u majke
i djeteta dovodi do odnosa dvojstva u jedinstvu. Takva zatita neroenoga
u odnosu na njegovu majku je mogua samo zbog toga to zakonodavac na-
elno zabranjuje obustavu trudnoe i majku obavezuje da ouva trudnou.
Naelna zabrana obustave trudnoe i naelna obaveza da se dijete donese na
svijet dva su nerazdvojna elementa zatite koju zahtijeva Ustav.30 Na kraju
Presude saima se: Neroeno dijete ima pravo na pravnu zatitu i od svoje
majke. Ta je zatita mogua jedino ako joj zakonodavac naelno zabrani poba-
aj i obvee je da u pravilu donese dijete na svijet. Naelna zabrana pobaaja
i naelna obveza da se dijete rodi dva su neodvojiva dijela zatite koju Ustav
trai.31 Zanimljiv je i pouan daljnji navod (toka D, I, 2, podtoka a) iste od-
luke: Obustava trudnoe, tijekom cijeloga vremena trajanja, naelno se mora
promatrati kao protupravan in koji, prema tomu, mora biti zabranjen. Bez
takve zabrane, vremenski ogranienim prenoenjem odgovornosti za pravo na
ivot nasciturusa u mjerodavnost slobodne, pravno nevezane odluke treega,
ak i ako bi to bila majka, vie ne bi bila zajamena pravna zatita toga ivota
u smislu razmjernosti. Takvo obezvrjeivanje neroenoga ivota ne moe se
zagovarati ak ni pozivanjem na ljudsko pravo ene i na njezinu sposobnost da
donosi odgovorne odluke. Pravna zatita zahtijeva da pravo odredi normativni
obuhvat i granice doputenoga utjecaja jednoga na drugo i da ga ne preputa
proizvoljnosti stranaka.32 Ne iznenauje stoga to se u saetku Presude istie:
29
Ibid., str. 166.
30
Ibid.
31
Ibid.
32
Ibid.
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 803
Pobaaj je u pravilu protupravan i mora biti pravno zabranjen. Pravo na ivot

neroenoga ne smije biti preputeno odluci majke.
U ovoj vrlo detaljno razraenoj presudi Savezni ustavni sud polemizira s
poimanjem slobode pobaaja. Navodi se: Temeljna prava ene ne zadiru u
ustavnu zabranu pobaaja. U stvari, ta prava postoje i u odnosu na pravo na
ivot nasciturusa i moraju se na odgovarajui nain zatititi. Ali, ona ne idu
tako daleko da bi pravna obaveza noenja djeteta (u trudnoi) ak i ako se
odnosi samo na odreeno vrijeme openito bila ukinuta zbog osnovnih prava
ene.33 Zbog toga se u saetku Presude o toj toki istie: Osnovna enska
prava nisu tako obuhvatna da bi openito ukinula dunost noenja djeteta, pa
ni na odreeno vrijeme. Konano, njemaki Savezni ustavni sud zakljuuje:
Pri uravnoteivanju meusobno suprotstavljenih vrjednota na strani neroe-
noga ivota ovdje nije rije jednostavno o vie ili manje prava, o prihvaanju
negativnoga uinka ili ogranienja, nego je u pitanju sm ivot. Nije mogue
uravnoteenje koje bi istodobno zajamilo zatitu ivota nasciturusa i osiguralo
trudnici pravo na obustavu trudnoe, jer je obustava trudnoe uvijek usmri-
vanje neroenoga ivota.34
Moemo vjerovati da je, vie od dva desetljea kasnije, pod utjecajem ta-
kvog promiljanja i poljski Ustavni sud u Odluci K. 26/96 od 28. svibnja 1997.
utvrdio: [] u okviru pravne zatite ljudskoga ivota ne moe biti diskrimi-
niran ni ljudski ivot prije roenja35, odnosno kako je slino tomu utvrdio
maarski Ustavni sud u Odluci 64/1991. od 9. prosinca 1991.: S gledita bio-
logije, pojedinani ljudski ivot nije jednolian proces izmeu roenja i smrti,
nego izmeu asa zaea i smrti [] Pravo mora prepoznati ljudski zametak
kao pravni subjekt bez obzira na stupanj njegova razvoja.36
33
Ibid., str. 168.
34
Ibid.
35
Trybuna Konstytucyjny, Orzeczenie K. 26/96 z dnia 28 maja 1997, dostupno na
http://otk.trybunal.gov.pl/orzeczenia/teksty/otkpdf/1997/k_26_96.pdf, Rn131 (po-
sljednji pristup: 18. listopada 2015.).
36
Magyarorszg Alkotmnybrsga, Hatrozatot szma 64/1991. a december 9,
1991, toka D 2 d: Biolgiai (fleg genetikai) szempontbl az egyedi emberi let
nem a szlets s hall, hanem a fogantats s hall kztti egysges folyamat []
akkor a magzatot fejlettsgre tekintet nlkl el kell ismernie jogalanynak., dostu-
pno na http://public.mkab.hu/dev/dontesek.nsf/0/417E9068C1A8AFC3C1257AD
A00525A1F? (posljednji pristup: 18. listopada 2015.).
4. MEUNARODNI DOKUMENTI
O pravu na pobaaj nema ni u jednome meunarodnom ugovoru nijedne

rijei. Ne postoji izravno ni implicirano pravo na pobaaj zbog socio-ekonom-
skih razloga na zahtjev ene ni u regionalnim ugovorima. Razlog vjerojatno
lei u injenici to je pobaaj tetan zahvat za zdravlje, a ponekad i ivot ene.
Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije prema enama (Convention on
Elimination of All Forms of Discrimination Against Women CEDAW)37 u l. 16.
st. 2. to. e) navodi jednaka prava [ene i mukarca] na slobodno i odgovorno
odluivanje o broju i razmaku izmeu svoje djece, te pristup informacijama,
obrazovanju i sredstvima koja im omoguuju koritenje ovim pravima. Dakle,
u Konvenciji se teite u segmentu planiranja obitelji premjeta na ravnoprav-
nost ene (s mukarcima), ali to je znakovito istie se odgovorno odluivanje
o raanju djece, a ne zabrana ili doputanje pobaaja, te poticanje znanja o
kontroli raanja (tj. pristup informacijama, obrazovanju i sredstvima).
U Republici Hrvatskoj, na temelju l. 134. Ustava RH, meunarodni ugo-
vori koji su na snazi imaju nadzakonsku snagu. Budui da Ustav RH nema
nikakve odredbe o raanju djece, CEDAW se primjenjuje upotpunjujui tu
ustavnu prazninu, no ne u smislu dopustivosti ili nedopustivosti pobaaja.
Izriaj o pravu na ivot ljudskog bia nije prispodobiv slobodi raanja, koja je
znatno iri pojam. Sloboda raanja itekako moe na pozitivan nain biti ra-
zraena kontracepcijom. Svrha prava ene na slobodno i odgovorno planiranje
raanja ukljuuje planiranje trudnoe, od rigidnijih do liberalnijih stavova o
metodama planiranja. Takvo pravo i sloboda ene ne znai nuno i slobodu
pobaaja.
Pravo na ivot prepoznato je u svim meunarodnim dokumentima o ljud-
skim pravima kao primarno, dominirajue pravo, a ivot ima znaenje jav-
nog38, a ne samo privatnog interesa.39
37
Slubeni list, br. 11/1981, Narodne novine, Meunarodni ugovori, br. 12/1993.
Konvencija datira iz 1979. godine, a u RH je na snazi od 9. rujna 1992. godine.
Konvenciji prilei i Fakultativni protokol iz 2000. godine koji je za RH na snazi od
2001. godine (Narodne novine, Meunarodni ugovori, br. 3/2001).
38
Postojanje i vanost javnog interesa, opeg dobra drutva i javnog poretka dokazuju
se kriminalizacijom ina ubojstva.
39
U presudi Bruggemann & Scheuten v. Germany, no. 6959/75 (presuda od 12. srpnja
1977.) i Bosso v. Italy 50490/99 (presuda od 2. prosinca 2002.) istie se da se ne
moe smatrati da trudnoa pripada iskljuivo sferi privatnog ivota i time se ne
tie samo privatnoga ivota majke. Usp. Puppinck, op. cit. u bilj. 4, str. 148.
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 805
Opa deklaracija o pravima ovjeka (1948.) sadrava vrlo iroku odredbu u l.

3.:
Svatko ima pravo na ivot, slobodu i osobnu sigurnost.
S obzirom na vrijeme donoenja Ope deklaracije moe se zakljuiti da

joj je namjena bila urediti pravo na ivot roenih ljudi. Formulacija svatko
(everyone) vrlo je irokog dosega. Odnosi se na sve roene ljude, bez obzira
na spol, dob, rasu, ali nije iskljuena ni primjena na neroenu djecu jer nisu
izrijekom iskljuena, odnosno tekst ne navodi neku differentiam specificam kao
npr. (ivo)roeni ljudi.
Temeljni dokument za zatitu djece na globalnoj razini jest Konvencija o
pravima djeteta Ujedinjenih naroda (1989.). Njezin je cilj zatita djece u svim
segmentima kroz razdoblje djetinjstva (do 18. godine40). Kad ona u l. 6. st.
1. odreuje:
Drave lanice priznaju da svako dijete ima priroeno pravo na ivot,
to znai da po prirodi stvari valja ouvati djetetov roeni ivot. Konvencija

nije izrijekom zatitila neroenu djecu rekavi primjerice da neroeno dijete
ima pravo roditi se. I u tumaenju tog dokumenta ostaje otvorenim pitanje
zatite neroene djece, to vie to se u medicini nerijetko djetetom smatra i
neroeno bie.41 Ta Konvencija smatra se najvanijim dokumentom za zati-
tu djece i grandiozan je uinak poluila titei milijarde roene djece. Cilj joj
je bio postizanje univerzalne prihvaenosti od svih drava svijeta42, to je i
postignuto, a to ne bi bilo mogue zbog otpora nekih zemalja da se zatita
proiri i na neroenu djecu. Meutim, zabunu unosi Preambula Konvencije u
40
Slubeni list SFRJ, br. 15/1990, Narodne novine, Meunarodni ugovori, br.
12/1993 i 20/1997. Konvencija dijete definira u l. 1. navodei: Za potrebe ove
Konvencije, dijete oznaava svaku osobu mlau od 18 godina, osim ako se zako-
nom koji se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stjee ranije.
41
Tako nalazimo sljedee definicije: Donoeno dijete ili dijete roeno na vrijeme je
ono koje se rodi nakon navrenih 37 tjedana (259 dana) [] (Draani i sur.,
op. cit. u bilj. 2, str. 202). Po emu to to trudna ena nosi u svojoj maternici ne bi
bilo dijete ako ga je pobacila (pa ak i spontano), a bilo bi dijete ako se rodilo kao
donoeno dijete? Logikog opravdanja nema. Prenatalna medicina razlikuje razlii-
te stadije intrauterinog razvoja ovjeka od embrija, preko ploda (fetusa) do eda/
djeteta. U razvojnome smislu ovjek se razlikuje u razvoju i nakon roenja od
novoroeneta, dojeneta, djeteta, preko adolescenta do zrele i starake dobi.
42
Hodgkin, R.; Newell, P. (ur.), Implementation Handbook for the Convention on the Rights
of the Child, UNICEF, New York Geneva, 1998., str. 3.
kojoj se ona izrijekom poziva na Deklaraciju o pravima djeteta Ujedinjenih naro-

da (1959.), u kojoj se navodi potreba djece na posebnu brigu i zatitu uklju-
ujui odgovarajuu pravnu zatitu, kako prije, tako i poslije roenja.43 Dakle,
moglo bi se zakljuiti kako meunarodno pravo i neroenomu djetetu jami
prava na rast, razvoj i skrb prije roenja44, predstavljajui prvi skup temeljnih
prava namijenjenih zaetomu ljudskomu biu. Tvorac Deklaracije imao je na
umu prenatalnu skrb eljenoga djeteta. Moemo postaviti pitanje hipokrizije
kad dijete ije roenje ne elimo diskriminiramo, tovie, i ubijamo ga, a kad
ga eljno oekujemo, inimo sve da mu osiguramo prava zajamena propisima.
Pravno gledajui, Preambula kao sastavni dio Konvencije ne odabire djecu po
eljama roditelja, ve jami prenatalnu skrb i time pravo na ivot (odnosno
roenje) svakomu djetetu.
Daljnji globalni dokument jest Meunarodni sporazum o graanskim i politikim
pravima (1966.)45, koji u l. 6. st. 1. sadrava Opoj deklaraciji slinu odredbu:
Svako ljudsko bie ima neodvojivo pravo na ivot. To je pravo zatieno zakonom.
Nitko ne smije biti samovoljno lien ivota.
I u tome dokumentu razvidna je obveza zatite roenoga ivota, njegovo

odranje, a pravo ljudskog bia da se rodi (a ne da bude pobaeno) nedotaknu-
to je. No, valja obratiti pozornost na to da taj isti meunarodni dokument u l.
6. st. 5. zabranjuje izvrenje smrtne kazne nad trudnom enom, to bi moglo
implicirati i pravo neroenog na ivot, koje se ne moe ostvariti smru maj-
ke. Ta se odredba moe interpretirati ne samo zabranom smrtne kazne (nad
roenima) ve i zatitom neroene djece pred smru uzrokovanom ljudskim
radnjama.
U okvirima lapidarnoga osvrta na meunarodne dokumente vano je pi-
tanje to znai zabrana diskriminacije ljudi po roenju, a kakvu sadravaju
mnogi meunarodni dokumenti, meu inim i l. 24. st. 1. Meunarodnog
sporazuma o graanskim i politikim pravima. Navedeni sporazum u l. 24.
st. 1. odreuje:
43
[] imajui na umu, kako je naznaeno u Deklaraciji o pravima djeteta [] da su
djetetu zbog tjelesne i duevne nezrelosti potrebni posebna zatita i skrb, ukljuu-
jui odgovarajuu pravnu zatitu, prije kao i nakon roenja.
44
The child [] shall be entitled to grow and develop [] adequate pre-natal care
and protection shall be provided to him.
45
Slubeni list SFRJ, br. 7/1971, Narodne novine, Meunarodni ugovori, br. 12/1993.
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 807
Svako dijete, bez ikakve diskriminacije prema [] roenju, sukladno svojem poloa-
ju maloljetnika, ima pravo na mjere i zatitu svoje obitelji, drutva i drave.
Diskriminaciju prema roenju predstavljalo bi nejednako postupanje pre-

ma izvanbranoj djeci u odnosu na branu ili prema djeci prirodno zaetoj u
odnosu na onu zaetu uz medicinsku pomo. Ako nitko do sada nije osporio
osobnost neroenomu djetetu, onda bismo diskriminatornim mogli smatrati i
davanje prednosti u skrbi (koja je potrebna s obzirom na zdravstveni, medicin-
ski i ivotni status) roenom djetetu u odnosu na neroeno dijete.
Meunarodni sporazum o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.)46
u l. 10. (st. 1. i 2.) obvezuje drave na ispunjenje svojih socijalnih i ekonom-
skih obveza prema kojima treba osigurati posebnu zatitu majkama unutar
razumnog vremena prije i poslije roenja djeteta te najiru moguu zatitu
i pomo obitelji koja je prirodna i temeljna drutvena skupina. Meutim,
uzmu li se u obzir podatci o uzrocima zbog kojih se ene odluuju na pobaaj,
na europskoj su razini drave zakazale, osobito u odnosu na svekolike oblike
pomoi enama da iskoriste svoje pravo da ne pobace.
Od regionalnih dokumenata Amerika konvencija o ljudskim pravima (1969.,
tzv. Pakt iz San Josea) titi ivot od zaea. Naime, kae se:
[] svaka osoba ima pravo na potovanje njegova ivota. To se pravo titi pravom
i, openito uzevi, od trenutka zaea. Nikomu pravo na ivot ne moe biti oduzeto
proizvoljno. (l. 4. st. 1.)
Temeljni i najvaniji europski dokument za zatitu ljudskih prava Europska

konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950.), zbog vremena kad
je donesena, ne ureuje pravo ljudskog bia da se rodi. U l. 2. navodi se:
Pravo svakoga na ivot zatieno je zakonom. Nitko ne smije biti

namjerno lien ivota osim u izvrenju sudske presude []
Kljuna i ujedno problematina rije (slino hrvatskomu ustavnopravnom

rjeenju) jest rije svatko. Tvorci EKLJP-a potvruju da je u vrijeme njezina
nastanka uivanje prava bilo namijenjeno svakomu onomu samo zato to on
postoji47, bez ogranienja ili vremenskog reduciranja prava na ivot. Opravda-
Slubeni list SFRJ, br. 7/1971, Narodne novine, Meunarodni ugovori, br. 12/1993.
46

47
nje se nalazi u injenici da je ivot materijalna stvarnost koja predlei indivi-

dualnom pravu. ivot ili postoji ili ne postoji [] ivot svakoga je continuum
koji poinje zaeem i razvija se u fazama sve do smrti.48
Iz stilizacije konvencijske odredbe moe se zakljuiti kako pravo na ivot
koje pripada svakomu (prvi dio odredbe) i koje tite zakoni ne smije biti do-
vedeno u pitanje namjernim lienjem ivota (to ubojstvo i smrtna kazna ned-
vojbeno jesu). Rjeicom osim (save) tvorac Konvencije usredotoio se na
mogunost kaznenopravne smrtne osude, a nije imao na umu zatitu ili neza-
titu neroenog djeteta/ivota. Unato tomu to zagovornici pobaaja navode
da su drave stranke EKLJP-a slobodne da odrede dopustivost i pravni status
pobaaja49, istina jest da drave isto tako imaju pravo i slobodu nelegalizirati
pobaaj. U okvirima EKLJP-a moglo bi se prosuivati i o pravu na ivot nero-
enog djeteta i pravima njegove majke te bi drave trebale zabraniti bolni, ka-
sni ili prisiljeni pobaaj, dakle uzeti u obzir razliite, legitimne interese i prava
svih zainteresiranih.50 Legitimnost interesa Europski sud za ljudska prava, koji
sudi o povredi prava sadranih u EKLJP-u, ponekad opravdava zatitom prava
neroenog djeteta (H. v. Norway), ponekad interesom drutva da ogranii broj
pobaaja (Odivre v. France), gdjegdje interesom drutva za zatitom morala
(Open Door & Dublin Well Woman v. Ireland), roditeljskim pravima i slobodom
te dostojanstvom ene (mutatis mutandis, a u odnosu na povredu dostojanstva
ene zbog sterilizacije), interesima oca (Boso v. Italy, X v. The United Kingdom),
pravom na slobodu savjesti zdravstvenih radnika (Tysiac v. Poland i R. R. v. Po-
land) i institucija koje se temelje na etikim i religijskim uvjerenjima (Rommel-
fanger v. Germany).
Zakljuno se za EKLJP moe kazati, kako ugledni pravni analitiar Pup-
pinck navodi, sljedee:
ona ne iskljuuje prenatalni ivot iz svoje zatite, a ni Sud ga isto tako
nikada do sada nije iskljuio iz polja njezine primjene
Konvencija ne sadrava niti ne stvara pravo na pobaaj
u veini europskih nacionalnih sustava pobaaj znai ukidanje zatite
koja se u naelu jami ivotu neroenog djeteta
48
Ibid., str. 149. Autor navodi i medicinska gledita raznih autora koji poetak ivota
vezuju uz zaee, npr. T. W. Sadler, K. L. Moor, T.V.N. Persaud itd.
49
Ibid., str. 144: Member States are free to determine the availability and legal status
of abortion.; autor citira Zampas, Gher, op. cit. u bilj. 11, str. 276.
50
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 809
za drave koje doputaju pobaaj reguliran propisima primjena EKLJP-a

znai obvezu zatite i uvaavanja konkurentnih prava i interesa
namjerni pobaaj je slijepa mrlja prakse Europskoga suda kojom se kri
EKLJP, zato to ugroava interese i prava koje ona jami, a bez ikakva odgo-
varajueg opravdanja.51
Parlamentarna skuptina Vijea Europe, tijela zaduena za ljudska prava,
Rezolucijom 874 donijela je 4. listopada 1979. Europsku povelju o pravima djeteta,
u ijoj se toki 17.VI.a izrijekom navodi obveza zatite (nekih) prava djeteta
od trenutka zaea.52
Od bioetikih meunarodnih instrumenata valja upozoriti na to da mnogi
od njih sadravaju odredbe o prenatalnome ivotu, kao to su Konvencija o za-
titi ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bia u pogledu primjene biologije i medicine:
Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini (1997.) iz Ovieda, Dodatni protokol o
zabrani kloniranja ljudskih bia (1998.) i Dodatni protokol o biomedicinskim istrai-
vanjima (2005.).53 Premda u njima nema definicije ljudskog bia, smatra se da
znanstveni napredak i mogue posljedice istraivanja u genetskome inenje-
ringu, medicinskoj oplodnji i eksperimentima sa zametkom utjeu na davanje
zatite (zametku).54
Vaan dokument na europskome tlu jest Povelja temeljnih prava Europske uni-
je (OJ C 83, 30. 3. 2010.), u kojoj se nalazi i odredba o pravu na ivot. lanak
2. odreuje:
Pravo na ivot
1. Svatko ima pravo na ivot.
2. Nitko ne smije biti osuen na smrt ili pogubljen.
51
52
Prava svakoga djeteta na ivot od asa zaea, na smjetaj, prikladnu hranu i srod-
nu okolinu moraju biti priznata, a dravne vlasti moraju prihvatiti obvezu da po-
duzmu sve napore da se to pravo u potpunosti primijeni. (17.6.a. The rights of
every child to life from the moment of conception [], usp. http://assembly.coe.
int/main.asp?Link=/documents/adoptedtext/ta79/frec874.htm) (posljednji pristup:
18. listopada 2015.).
53
Narodne novine, Meunarodni ugovori, br. 13/2003, 18/2003 i 3/2006.
54
Tako u presudi Vo v. France, no. 53924/00, odluka od 8. srpnja 2004., par. 84. Hr-
vatski Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, Narodne novine, br. 86/2012,
zabranjuje taksativno navedene postupke kojima se titi zametak, ukljuujui i
znanstveni i istraivaki rad na zametku.
U njoj je sadrana jednostavna odredba koja jasno titi pravo na ivot i

zabranjuje smrtnu kaznu. No, njezin doseg i eventualno proirenje i na nero-
enu djecu ostaje pod znakom upitnika, jednako kao i za sline odredbe prije
spomenutih meunarodnih ugovora.
5. PRAKSA EUROPSKIH SUDOVA
5.1. Europski sud za ljudska prava
Posljednjih je godina Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu odlui-

vao o nemalom broju sluajeva koji se na ovaj ili onaj nain odnose na pobaaj,
pa se ve moe govoriti o dostatnom corpusu sudske prakse55, premda je rije
o vrlo osjetljivoj materiji za koju nije lako iznjedriti jasne, koherentne i ned-
vosmislene stavove. Sud donosi odluke u vezi s moguom povrjedom ljudskih
prava sadranih u EKLJP-u, a kako su se znanstvene spoznaje od njezina na-
stanka (1950.) znakovito i znatno promijenile, osnovno je polazite u tuma-
enju i primjeni Konvencije evolutivni nain, dakle u svjetlu dananjih dana i
novih spoznaja. Takav evolutivni nain tumaenja mora se odnositi na nove
spoznaje u podruju biotehnologije, zatim na napredak u prenatalnoj i neona-
talnoj medicini, ukljuujui ideju o fetusu kao pacijentu. Nadalje, na novim
pravnim temeljima zatite ljudskoga dostojanstva, valja i pravni okvir djelova-
nja prilagoditi evolutivnim znanstvenim spoznajama. Unato tomu, smatra se
da razvoj tumaenja EKLJP-a ne omoguuje i ne doputa stvaranje novog seta
ljudskih prava koja u njoj postoje.56 tovie, nije doputena ni interpretacija
EKLJP-a contra legem, to bi konkretno znailo stvaranje nekog prava suprot-
nog ve postojeim i Konvencijom zajamenim pravima.57 lanak 2. EKLJP-a58
sadrava u odnosu na ljudsko pravo na ivot ogranien broj iznimaka prema
naelu numerus clausus i nije dopustivo stvarati nove iznimke bez obzira na to
bi li se to odnosilo na eutanaziju ili pobaaj.
Pravni je okvir djelovanja Suda koncentriran na razliite legitimne inte-
rese i oekivanja s obzirom na obveze koje proizlaze iz EKLJP-a, pa se stoga
ne moe govoriti o jednoznanoj praksi u smislu pro ili contra stava. Za one
europske drave koje su legalizirale pobaaj Sud se u presudama vodi urav-
55
56
Ibid., str. 158 i sl.
57
Ibid., str. 159.
58
Pravo svakoga na ivot zatieno je zakonom. Nitko ne smije biti namjerno lien
ivota osim u izvrenju sudske presude [].
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 811
noteenjem prava i interesa stranaka, meu kojima su ona majke, neroenog

djeteta, oca, medicinskog osoblja, drutva itd., to znai da prava trudnice ne
prevladaju uvijek.59 Pred Sudom su se pojavili samo ekstremni sluajevi poba-
aja koji ugroava ivot i zdravlje majke (zbog medicinskih uvjeta i indikacija),
a ne pitanja rjeavanja njezine elje za pobaajem. Dapae, Sud nikada nije
utvrdio da bi autonomija ene mogla sama po sebi opravdati pobaaj pozivom
na EKLJP, pa tako nije rjeavajui to pitanje u vezi s pravom na obiteljski
ivot (prema l. 8.) zatitio to pravo, odnosno iskljuio je mogunost da bi
pojedineva osobna autonomija podrazumijevala i pravo na pobaaj.60 Vrlo
delikatnu zadau balansiranja suprotstavljenih interesa pravna literatura koja
je komentirala i analizirala mnoge sluajeve ovoga tipa pred Europskim sudom
izvanredno je opisala uoivi kako je iz temelja nemogue balansirati neiji
ivot s pravima ili interesima drugoga61, uz upozorenje da ako drava priznaje
neroeno dijete za osobu, onda moe balansirati samo njegov ivot sa ivotom
majke, dakle da nije mogue usporeivati vrijednost majine elje i ivot djete-
ta, odnosno kad bi se to inilo, onda bi to znailo veu vrijednost enine moi
nad ivotom djeteta.62 Sud nije nikada ni u jednoj presudi iskljuio prenatalni
ivot iz podruja primjene EKLJP-a63 largo sensu, niti pojedinano u odnosu
na primjenu l. 2. Sud primjenjuje tzv. margin of appreciation64, pa doputa dr-
avama da neroeno dijete smatraju osobom s ciljem zatite njegova ivota.
tovie, sud vrlo lukavo odbija definirati ili subordinirati neroeno dijete poj-
mu osobe, navodei to nepoeljnim i nemoguim.65 Dapae, Sud upuuje na
ope miljenje da zametak/fetus pripada ljudskoj rasi, pa stoga iziskuje zatitu
u ime ljudskog dostojanstva, povreda kojeg znai neovjean i poniavajui
59
60
Ibid., str. 146.
61
Ibid., str. 167.
62
Ibid., str. 145.
63
Tako npr. sluaj H. v. Norway, no. 17004/90, proglaen nedopustivim odlukom
ranije Komisije u svibnju 1992.
64
Margina prosudbe smatra se manevarskim prostorom koji su tijela u Strasbourgu
spremna jamiti nacionalnim vlastima kako bi ispunile obveze koje proizlaze iz
EKLJP-a. Ova kompleksna doktrina nastala je zbog potekoa identificiranja je-
dinstvenih europskih standarda ljudskih prava; usp. Greer, S., The Margin of Appre-
ciation: Interpretation and Discretion under the European Convention on Human Rights,
Council of Europe, Strasbourg, 2000., str. 5, dostupno na http://www.coe.int/t/dghl/
cooperation/lisbonnetwork/themis/ECHR/Paper2_en.asp (posljednji pristup: 18.
lipnja 2015.).
65
Sluaj Vo v. France, no. 53924/00, odluka od 8. srpnja 2004.
postupak apsolutno zabranjen EKLJP-om.66 Dakle, Sud se s pravom nije usu-

dio otisnuti se u pravno nemoguu kreaciju implicitne derogacije l. 2. st. 2.,
pa nije iskljuio njegovu primjenu na neroeno dijete.
Europski sud bavio se u nekim presudama (npr. Costa & Pavan v. Italy)
i eljama (desire) podnositelja prijedloga koje su mogle stvoriti pravo (right).
U osnovi je bilo rijei o elji roditelja da izbjegnu roenje djeteta oboljelog
od genetski nasljednih bolesti, tvrdei da je zakonska zabrana preimplantacij-
ske genetske dijagnoze ugrozila njihov privatni i obiteljski ivot (prema l. 8.
EKLJP-a). Sud je meu inim ustanovio da roditelji imaju pravo roditi dijete
koje ne pati od bolesti kojih su oni nositelji. Transformiranje roditeljske elje
imati dijete ili eninu elju da pobaci dijete u pravo predstavlja krivo
poimanje ljudskih prava jer je rije o projekciji individualnih elja u drutveni
poredak.67 Kad bi se na taj nain postupalo, otvorilo bi se vrlo opasno pod-
ruje pretvaranja bilo kojih elja (mogu biti i seksualne provenijencije, kao
npr. incest ili pedofilija) u individualne slobode68 i prava koja su obuhvaena
podrujem privatnog i obiteljskog ivota (iz l. 8. EKLJP-a).
Uoljivo je da sudska praksa Europskoga suda za ljudska prava u Strasbour-
gu, vjerojatno zbog biomedicinskih spoznaja o poetku ljudskoga ivota, dono-
si i jedno novo tumaenje Konvencije. Tako u presudi Pretty v. United Kingdom
od 29. travnja 2002. godine utvruje: Pravo na ivot ne moe se tumaiti
kao da ukljuuje negativni aspekt i kao da dodjeljuje dijametralno suprotno
pravo, naime pravo na smrt; ono ne stvara ni pravo na samoodreenje u smislu
dodjeljivanja pojedincu ovlasti da izabere smrt radije nego ivot. Dakle, Sud
zakljuuje kako je drava obvezna tititi ljudski ivot. Suvremene individua-
listike i liberalistike ideologije oslanjaju se na navodno pravo imati dijete
i pravo na pomognuti suicid, meutim takav pristup nije u skladu s pravno
konzistentnim tumaenjem EKLJP-a upravo zato to ona ne omoguuje kre-
iranje prava imati dijete, prava pobaciti dijete ili prava na pomognuti
suicid. Kad bi poimanje da EKLJP sadrava pravo na pobaaj bilo tono, u
skladu s postmodernim promiljanjima, onda bi to pravo bilo ultra vires, di-
66
Zanimljivo je kako Puppinck povredu ljudskog dostojanstva kao princip koji se
naruava pobaajem dovodi u vezu s mogunou da se primjeni i na pobaaje radi
selekcije spola (djeteta) i zbog pobaaja koji uzrokuje fetalnu bol; usp. Puppinck,
op. cit. u bilj. 4, str. 151.
67
Ibid., str. 160.
68
Puppinck ispravno primjeuje da pobaaj ne treba poistovjeivati sa slobodom jer
ena koja ga eli obaviti ne moe to uiniti bez pomoi drugih (zdravstveno oso-
blje).
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 813
jametralna promjena i zaokret EKLJP-a u odnosu na zatitu ljudskih bia na

raun autonomije volje, koju pak valja smatrati skupom mogunosti s pomou
kojih svaka osoba odluuje kako e rabiti svoje sposobnosti i mogunosti, tj.
slobodu djelovanja. Dakle, bila bi rije o matrici osobne prosudbe i akcije, a ne
matrici prava.69
Za razliku od ustaljene prirodnopravne antropologije, na kojim je temelji-
ma nastao EKLJP, s nasljeem iz humanistikog doba, liberalna antropologija
smatra pojedinanu slobodnu volju kao jedino prihvatljivu, ispravnu i ulti-
mativnu. U tome smislu tzv. pravo na pobaaj podrazumijeva dominaciju in-
dividualne volje nad ivotom, subjektivnosti nad objektivnou; prihvaanje
tog prava dovelo bi do preslagivanja EKLJP-a u liberalnu i individualistiku
filozofiju u kojoj nema mjesta legitimitetu prava, ve je jedino vana indivi-
dualnost, umjesto ljudskog bia i ljudske prirode.70 Odreeni zaokret u smislu
prihvatljivosti bez ikakvih granica za pomognuti suicid, pobaaj ili medi-
cinsku oplodnju, trebao bi toboe biti postignut na temelju jednoznanoga
europskoga konsenzusa oko tih pitanja. No, to se ne moe smatrati etikim
konsenzusom, nego sociolokim indikatorom prihvatljivosti novih sloboda
u kolektivnoj svijesti71, to ne smatramo dobrim, ve opasnim stanjem, koje
moe lako provocirati stanja drutvene svijesti za koju smo se nadali da je
prestala zavretkom Drugoga svjetskoga rata. Rije je jednostavno o liberalnoj
perspektivi koja se buni protiv svih drutvenih zabrana. Puppinck upozorava
(u vezi sa sluajem A., B. & C v. Ireland) na to kako Europski sud uzima u
obzir javno mnijenje, meutim navodi da Sud ljudska prava sagledava u vre-
menu imajui odreenu viziju to ljudska prava jesu.72 S tim promiljanjem
se slaemo, no ne slaemo se s nadnaravnom moi Suda jer krhkost svakog
tijela, pa tako i Europskoga suda, lei u tome to ga ine ljudi, podloni utje-
cajima, moi, to moe dovesti do potpuno nepoeljnih trendova. U stvar-
nosti, pozivajui se na konsenzus, Sud nerijetko domaaj EKLJP-a proiruje
izvan originalnih ideja, idui tako ultra vires, tumaei ga (pre)iroko, ponekad
i protivno osnovnome smislu.73 Primjeuje se i kritizira da se opravdanje za
presude pronalazi u nacionalnim zakonodavstvima, preporukama Vijea mi-
69
70
Ibid.
71
Ibid., str. 169.
72
Ibid., str. 170.
73
Tako Puppinck, op. cit. u bilj. 4, str. 170, u bilj. 122 124 navodi sluajeve kojima
potvruje i dokazuje svoju tvrdnju.
nistara i u drugim instrumentima Vijea Europe, svima koji su nastali nakon

EKLJP-a.74
S obzirom na to da odreen broj drava Vijea Europe ima zakonsku re-
gulativu prava na pobaaj, pred Europskim sudom su se pojavila pitanja tzv.
konkurirajuih prava (competing rights). U sluaju H. v. Norway (sluaj poba-
aja protiv volje oca) Komisija upozorava na obvezu drave da poduzme sve
odgovarajue korake za ouvanje ivota, to znai da drava ima pozitivne i
negativne obveze, pri emu su negativne obveze potpuno uzmicanje od na-
mjernog oduzimanja ljudskog ivota, a pozitivna obveza, u okviru margine
prosudbe, znai za svaku pojedinu zemlju sredstva uz pomo kojih e sauvati
i jamiti unutar svoje jurisdikcije ivot, a to se prosuuje u svakom konkret-
nom sluaju moebitne povrede prava na ivot. Kad i ako je pobaaj legalan i
legitiman postupak, tada drava mora zatititi konkurirajua prava svih sudi-
onika.75 To znai da treba uzeti u obzir i izvagati legitimne interese osoba
ukljuenih u pravni sluaj. U konanici rije je o fair ravnotei izmeu regu-
lative pobaaja radi ouvanja ivota i zdravlja majke i drugih konkurirajuih
prava i interesa, meu kojima zatita neroenog djeteta postaje glavno naelo
promiljanja Suda o pobaaju.76 U sluaju A., B. & C v. Ireland istie da pravo
ene na potovanje privatnoga ivota mora biti odvagano u odnosu na konku-
rirajua prava i slobode osoba kojih se tie, ukljuujui i neroenog djeteta (u
213.). Dakle, mjere se razliita, katkad i sukobljena prava i slobode. Jedino
opravdanje za jae pravo majke jest kad je njezino pravo na ivot i zdravlje
ugroeno u odnosu na pravo na ivot fetusa. Puppinck navodi da pravo ene
na pobaaj kad je njezin ivot ugroen is not a right to abortion, but her right
to life.77 Dakle, generalno je naelo Suda u postupanjima da temeljno pravo
koje jami EKLJP, tj. pravo na ivot ne moe biti subordinirano ili stavljeno u
istu ravninu s pravima koje ona ne jami, ve ih jame samo nacionalna, unu-
tarnja prava (a kakvo je pravo na pobaaj).78 Vrlo vanim smatramo navesti i
sljedeu tvrdnju istoga autora: [A] prohibition of abortion to protect unborn
74
Ibid., str. 177.
75
Sluajevi A., B. & C v. Ireland, R. R. v. Poland, P & S. v. Poland.
76
Puppinck, op. cit. u bilj. 4, str. 172. U sluaju Boso v. Italy (no. 50490/99, odluka od
5. prosinca 2002.) Sud je izrijekom utvrdio nunost zatite fetusa s jedne strane i
eninih interesa s druge strane. U sluaju Haas v. Switzerland (no 31322/07 od 10.
sijenja 2011.) Sud je ustanovio obvezu drave da titi ivot, osobito kad je rije o
ranjivim osobama.
77
78
Ibid., str. 174.
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 815
life is not therefore automatically justified under the Convention on the basis
of unqualified deference to the protection of pre-natal life or on the basis that
the expectant mothers right to respect for her private life is of a lesser stature.
A contrario, this sentence means that in principle a prohibition of abortion to
protect unborn life is justified under the Convention.79 Nadalje, autor izrije-
kom zakljuuje kako se majinome tjelesnom ili duevnom zdravlju ne moe
dati prednost u odnosu na ivot djeteta iz tog razloga to je:
pravo na ivot apsolutno i neotuivo pravo, u srcu ljudskih prava, a Sud
nikada nije zanijekao kvalifikaciju osobe neroenom djetetu, pa ga stoga nije
ni iskljuio iz dosega EKLJP-a. Uestale tvrdnje o prevazi relativnog prava na
zdravlje (majke) u odnosu na apsolutno pravo na ivot (neroenog djeteta)
znailo bi da ga ne treba smatrati osobom, da je ontoloki razliito i inferiorno
u odnosu na svoju majku.
pravo na zdravlje samo cilj, koji ne spominje EKLJP, a meunarodni ugo-
vori pravo na zdravlje vide u pravu na uivanje najviih standarda tjelesnog i
duevnog zdravlja te ohrabruju drave k postizanju ovoga cilja. Praksa Europ-
ska suda prilikom tumaenja dosega l. 8. EKLJP-a ne stvara autonomno pravo
koje bi iz nje proizlazilo jer EKLJP ne poznaje pravo na zdravlje u tome
uskom smislu.80
Od novijih presuda Suda u Strasbourgu istiemo presudu Vo v. France od 8.
srpnja 2004. godine, u kojoj u toki 84. Sud istie: Moe se smatrati zajedni-
kom osnovom meu dravama da embrij/fetus pripada ljudskoj rasi. Mogu-
nost da se to bude i sposobnost da postane osoba koja uiva graanska prava,
dapae, u mnogim dravama u kontekstu nasljeivanja i darovanja, zahtijeva
zatitu u ime ljudskoga dostojanstva. Dakle, Sud je zaetome djetetu priznao
ljudsko dostojanstvo i pravo na zatitu tog istog, ljudskoga dostojanstva.
5.2. Sud pravde Europske unije
Pitanje kad nastaje ivot poglavito je biomedicinsko pitanje i na njega ta

znanost sa sve vie sigurnosti daje egzaktan odgovor.81 Na tome tragu valja pro-
motriti i odluku drugovrsnoga europskog suda. Tako je Sud pravde Europske
79
Ibid., str. 178.
80
Ibid., str. 179.
81
Tako je i Etiko povjerenstvo Klinike za enske bolesti i porode KBC-a Zagreb po-
etkom listopada 2009. godine Ustavnomu sudu Republike Hrvatske dalo struno
miljenje jednoglasno zakljuivi da ljudski ivot poinje spajanjem muke i enske
jajne stanice.
unije u Luxembourgu u toki 35. presude C-34/10 Oliver Brstle v. Greenpeace82

od 18. listopada 2011. istaknuo: Svako ljudsko jajace mora se, im je oplo-
eno, smatrati ljudskim zametkom, u smislu i za potrebe primjene lanka 6.
stavka 2. toke c Direktive 98/44/EV od 6. srpnja 1998. koja odreuje da se ne
mogu patentirati izumi koji se tiu uporabe ljudskih zametaka za industrijske i
komercijalne svrhe jer bi njihovo komercijalno iskoritavanje bilo protivno jav-
nom poretku ili moralu, budui da je oplodnja ono ime poinje proces razvoja
ljudskoga bia. Tako je i u suvremenoj pravnoj znanosti i judikaturi prvi put
eksplicitno gledite da ljudski ivot poinje u trenutku oplodnje jajne stanice (jajaca,
oocita) spermijem, dakle u trenutku zaea. Dakle, nedvojbeno ivot ljudskoga
bia (ali i ivotinja) zapoinje zaeem. Kasniji dogaaji kao to je poroaj ili
medicinski zahvat radi ouvanja ivota slue ostvarenju i punini te jedinke. Jer
bez roenja djeteta nema smisla ni njegovo zaee, ouvanje i briga za trudno-
u, kao to ni nepruanje skrbi (razliitih oblika) tijekom ivota nema smisla
ako nemamo za cilj ouvanje ivota (ponekad i njegov produetak, npr. kod
starijih ili bolesnih osoba). Oplodnjom enina jajaca zapoinje individualni,
neponovljivi ivot jedne jedinke koji nije identian (pa ak ni genomski gleda-
jui) nijednome drugome biu, pa tako ni majinom ili oevom, bez kojih ono
ne bi nastalo. Nitko nema vlasti nad zaetim djetetom, jer ono se razvija smo
i u nama predvidljivomu trenutku dijete e poroajem promijeniti okolinu u
kojoj e se i dalje razvijati kroz desetke godina. I taj razvoj roena ovjeka samo
je nastavak metamorfoze od zigote, embrija, preko ploda, eda, novoroeneta,
djeteta, djevojke/mladia, mladog, pa zrelog ovjeka do starca i starice.
6. PRIZIV SAVJESTI
Europski sud za ljudska prava u nekoliko se sudskih odluka izjasnio o po-

loaju lijenika, odnosno zdravstvenih djelatnika u vezi s izvrenjem pobaaja.
U skladu s odreenjima EKLJP-a, koji ne govori o pravu na pobaaj, smatra se
da ne postoji ni pravo na prakticiranje, tj. izvravanje pobaaja.83 Sud se u slu-
ajevima R. R. v. Poland i P. & S. v. Poland pozvao na Rezoluciju 1763(2010)
iskljuujui bilo koji oblik odgovornosti za priziv savjesti.84
82
Vidi http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=111402&
pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&c
id=4893061 (posljednji pristup: 20. listopada 2015.)
83
84
The freedom of conscience of health professionals in the professional context in
relation to abortion. The Parliamentary Assembly of the Council of Europe (he-
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 817
Jedno od vanijih pitanja u vezi s izvrenjem pobaaja jest i mogunost da

zdravstveni djelatnici izjave priziv savjesti. To demokratsko pravo u uskoj je
vezi s pravom i slobodom izraavanja miljenja, savjesti i vjeroispovijesti, koji
pripadaju ljudskim pravima i zajameni su mnogim meunarodnim dokumen-
tima, od kojih su najvaniji ve spomenuta Opa deklaracija o pravima ovjeka
(l. 18.), EKLJP (l. 9.) te Povelja temeljnih prava Europske unije (l. 10.).
Spomenuta Povelja kao noviji dokument pravo na priziv savjesti navodi u
vezi s pravom na izraavanje miljenja. Odreuje se:
lanak 10.
Sloboda miljenja, savjesti i vjeroispovijesti
1. Svatko ima pravo na slobodu miljenja, savjesti i vjeroispovijesti. Ovo pravo
ukljuuje slobodu promjene vjeroispovijesti ili uvjerenja te slobodu, pojedinano ili
u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazivanja vjeroispovijesti ili uvjerenja
bogoslujem, pouavanjem, obiajima i obredima.
2. Priznaje se pravo na prigovor savjesti, u skladu s nacionalnim zakonima koji
ureuju ostvarivanje tog prava.
Smisao priziva savjesti, koji se najee izjavljuje u vezi s medicinskim po-

stupcima i u vezi s vojnim rokom odnosno noenjem oruja, ogleda se u le-
gitimnosti prava izjaviti priziv savjesti kako bi pojedinac legitimno postupio
ili propustio postupiti protivno zakonu koji nalae odreeno ponaanje koje
je protivno pojedinevoj savjesti. Dakako, sloboda savjesti uvijek se susree
s pravima drugih osoba bilo da ih podrava, ugroava ili iskljuuje (nijee),
to je kljuni element prosudbe dopustivosti priziva savjesti. Parlamentarna
skuptina Vijea Europe donijela je 2010. godine Rezoluciju 176385, u ko-
reafter P.A.C.E.) adopted a Resolution in 2010, strongly upholding the right to

conscientious objection in lawful medical care declaring that: [n]o person, hospital
or institution shall be coerced, held liable or discriminated against in any manner
because of a refusal to perform, accommodate, assist or submit to an abortion, the
performance of a human miscarriage, or euthanasia or any act which could cause
the death of a human foetus or embryo, for any reason., ibid.
85
1. No person, hospital or institution shall be coerced, held liable or discriminated
against in any manner because of a refusal to perform, accommodate, assist or sub-
mit to an abortion, the performance of a human miscarriage, or euthanasia or any
act which could cause the death of a human foetus or embryo, for any reason.

2. The Parliamentary Assembly emphasises the need to affirm the right of conscien-
tious objection together with the responsibility of the state to ensure that patients
are able to access lawful medical care in a timely manner. The Assembly is con-
joj se ureuje pitanje priziva savjesti u zakonitoj zdravstvenoj zatiti. U njoj

se balansira izmeu priziva savjesti koji se smatra zakonitim upravo u vezi s
pobaajem (i eutanazijom) i potrebe pravodobne zdravstvene skrbi ena. U
tome se smislu ta Rezolucija zalae za pravno transparentno reguliranje prizi-
va savjesti, koji, kad je rije o pobaaju, podrazumijeva i obvezu pravodobnog
informiranja ene o postojanju priziva savjesti i mogunosti upuivanja ene u
drugu zdravstvenu ustanovu (to. 4. 2.). Sagledamo li pravno ureenje priziva
savjesti u RH, a u kontekstu pobaaja na zahtjev, zakljuujemo da su pojedini
lanci relevantnih propisa u skladu s ustavnom odredbom o slobodi savjesti
(l. 40. Ustava RH86). Nadalje, l. 20. Zakona o lijenitvu87 omoguuje priziv
savjesti lijeniku zbog vlastitih etikih, vjerskih ili moralnih nazora odnosno
uvjerenja, pod uvjetom da se takav priziv savjesti ne kosi s pravilima struke
i ako se time ne uzrokuju trajne posljedice za zdravlje (ene) ili ne ugroava
ivot pacijent(ic)a. Uz obvezu da lijenik o svojoj odluci obavijesti enu i na-
dreenog odnosno poslodavca, proizlazi da lijenici u RH mogu izjaviti priziv
savjesti u odnosu na neizvrenje pobaaja, ali samo onoga koji nije neposredno
vezan uz ouvanje zdravlja ene. To znai da lijenik ne moe otkloniti izvre-
cerned that the unregulated use of conscientious objection may disproportionately

affect women, notably those with low incomes or living in rural areas.

3. In the vast majority of Council of Europe member states, the practice of consci-
entious objection is adequately regulated. There is a comprehensive and clear legal
and policy framework governing the practice of conscientious objection by health-
care providers ensuring that the interests and rights of individuals seeking legal
medical services are respected, protected and fulfilled.

4. In view of member states obligation to ensure access to lawful medical care and
to protect the right to health, as well as the obligation to ensure respect for the right
of freedom of thought, conscience and religion of health-care providers, the Assem-
bly invites Council of Europe member states to develop comprehensive and clear
regulations that define and regulate conscientious objection with regard to health
and medical services, and which:

4.1. guarantee the right to conscientious objection in relation to participation in the
medical procedure in question;

4.2. ensure that patients are informed of any conscientious objection in a timely
manner and referred to another health-care provider;

4.3. ensure that patients receive appropriate treatment, in particular in cases of
emergency.; usp. http://assembly.coe.int/main.asp?Link=/documents/adoptedtext/
ta10/eres1763.htm (posljednji pristup: 6. sijenja 2016.).
86
Jami se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno oitovanje vjere ili dru-
gog uvjerenja.
87
Zakon o lijenitvu, Narodne novine, br. 121/2003 i 117/2008.
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 819
nje pobaaja ako trudnoa ugroava ivot ene. I Zakon o sestrinstvu88 omo-
guuje priziv savjesti, te isto tako i Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji89,
kod kojeg se priziv savjesti povezuje s etikim, vjerskim ili moralnim nazorima,
u odnosu na provoenje ili sudjelovanje u postupcima medicinski pomognute
oplodnje. Primaljama je zajameno pravo na priziv savjesti Etikim kodeksom
primalja (l. 2.).90
Priziv savjesti ureuje Kodeks medicinske etike i deontologije Hrvatskoga
lijenikog zbora (2007.), u kojem se u l. 2. to. 15. navodi: Lijenik ima
pravo na priziv savjesti ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne
ugrozi ivot pacijenta. U Kodeksu se u okviru odredaba o planiranju obitelji
i regulaciji ljudske plodnosti izrijekom navodi etino vrednovanje od stra-
ne lijenika, to ini neprispodobivom odluku o izvrenju pobaaja od strane
lijenika s tvrdnjom da ivot zapoinje zaeem.91 Namee se pitanje: Kako
je mogua etina prosudba u podupiranju nastanka ivota zaeem (ak i uz
medicinsku pomo) i u antenatalnoj skrbi, a ne bi bila potrebna, valjana, po-
eljna, opravdana u prekidanju istoga tog ivota nasilnim putem?
7. PRAVO NA POBAAJ PREMA ZZM-u
Pravo na pobaaj ureeno je ve spomenutim Zakonom o zdravstvenim

mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odluivanje o raanju djece
88
Zakon o sestrinstvu, Narodne novine, br. 121/2003, 117/2008 i 57/2011.
89
Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, Narodne novine, br. 86/12.
90
Vidi http://www.ombudsman.hr/index.php/hr/za-javnost/priopcenja/182-pravo-na-
priziv-savjesti. Etiki kodeks primalja temelji se na Zakonu o primaljstvu, Narodne
novine, br. 120/2008. Vidi http://www.komora-primalja.hr/datoteke/Eticki%20ko-
deks%20primalja%2022%2004%202011.pdf (posljednji pristup objema stranica-
ma: 20. listopada 2015.).
91
lanak 3. navodi: 1. Obveza je lijenika da prihvaene suvremene postupke ante-
natalne i postnatalne skrbi primjenjuje sa svrhom da pomogne raanje, rast i razvoj
djeteta. 2. U planiranju obitelji, lijenik e promicati ponajprije odgojne i prirodne
metode, a zatim one metode planiranja obitelji koje su u skladu s medicinskim
spoznajama i moralnim stavovima ene i mukarca. Lijenikova je obveza upoznati
enu i mukarca s nainom djelovanja i tetnosti pojedinih kontracepcijskih sred-
stava, odnosno postupaka. 3. U okviru lijeenja neplodnosti lijenik mora znati
da primjena metoda potpomognute oplodnje, ukljuujui i izvantjelesnu oplodnju,
pretpostavlja razumijevanje biti takvih postupaka u osoba koje im se podvrgavaju.
Obveza je lijenika poznavati etiko vrednovanje pojedinih metoda prema prihva-
enim suvremenim stavovima. 4. Razvijanje vika ljudskih zametaka u istraivake
svrhe, neprihvatljivo je i neetino.
(ZZM). Postupak ocjene njegove ustavnosti poeo je, podnoenjem prijedloga

od strane nekolicine predlagatelja, jo ranih 90-ih godina. Kakva e biti kona-
na odluka Ustavnoga suda RH, ovisi o mnogim imbenicima.
Rije je zastarjelome zakonu, ponajprije zbog ljudskih prava koja su se od
njegova donoenja stubokom promijenila i dovela do pravne i socijalne osjet-
ljivosti spram njihova postojanja i potovanja. U meuvremenu je napredak
biomedicinskih znanosti otvorio nove spoznaje o poetku ljudskoga ivota,
o kojima se 70-ih godina u svijetu, pa ni u Hrvatskoj nije razmiljalo. Iz ugla
biomedicinskih znanosti sve je izvjesnija injenica da svako ljudsko bie po-
inje postojati u asu zaea, tj. u asu nastanka novog, jedinstvenog i nepo-
novljivog biolokog organizma.92 Zakon vrlo povrno, neistanano i anakrono
regulira pravo na pobaaj (tovie i pitanje sterilizacije), a pravna, ontoloka i
medicinska gledita dovode ga ozbiljno u sumnju.
U osnovi, problem primjene ZZM-a jest dvojak: njegova ustavnost je dvoj-
bena93, a dihotomija prava na slobodno odluivanje o raanju djece i prava
neroenog djeteta na ivot razrijeena je u korist majina prava. Rije je o
iznimno osjetljivom pitanju koje ima gotovo jednak broj pobornika s jedne i
s druge strane. Pitanje je to vie delikatno jer odgovor na nj duboko zalazi u
etiko poimanje ljudskog bia, u ontologiju bitka, u pravnu filozofiju, u sukob
religioznog i areligioznog, u razmatranje o pritajenom i otvorenom sukobu
interesa, o slobodi znanstvenog istraivanja i granicama medicinskih mogu-
nosti.
Premda suvremene bioetike rasprave doivljavaju epiloge o radikalnoj ra-
zlici izmeu ljudskog bia i ljudske osobe, ljudskom embriju nitko nije uspio
zanijekati status ljudskog bia.94 Doista, malo tko e se usuditi opovrgnuti
da ljudsko bie nije ni stvar, ni biljka ni ivotinjsko bie, pa stoga moe biti
tretirano ba i jedino kao poetak ovjeka koji je od zaea novo, jedinstveno
i neponovljivo bie. Filozofsko razmatranje ovog pojma na temeljima prava i
ljudskih sloboda, osnauje ideju kako pravo i zakonodavac, stoje pred mo-
ralnim zahtjevom za priznanjem i zatitom ljudskog dostojanstva u ljudskom
embriju te njegova temeljnog prava na ivot od prvog asa postojanja [] U
92
Matuli, T., Kritika evaluacija vrijednosne supstancije pravne regulacije tzv. medicinski
potpomognute oplodnje, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 56, br. 5, 2006., str.
1369 1403.
93
Vidi supra.
94
Matuli, op. cit. u bilj. 92, str. 1388.
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 821
suprotnom, promovira se apsolutno gospodstvo jednog ovjeka nad drugim

ovjekom, tonije jaeg nad slabijim.95
Pravna analiza ovoga Zakona odnosi se na zamjerku u odnosu na neka kon-
kretna rjeenja te na izostanak regulative za pojedine sluajeve.
U glavi Prekid trudnoe u etrnaest se odredaba govori o pobaaju (l.
15. 28.). Navodi se da je to medicinski zahvat koji se moe izvriti do isteka
deset tjedana od zaea, a nakon toga samo uz odobrenje komisije (l. 15.);
zabranjuje se njegovo izvrenje ako bi moglo naruiti zdravlje ene (l. 16.);
provodi se u ovlatenim bolnicama (l. 17.) na zahtjev ene (koji postupak je
hitan l. 23.) koja ujedno i bira bolnicu (l. 19.); ako je rije o maloljetnici
mlaoj od 16 godina, zahtijeva se pristanak njezinih roditelja ili skrbnika te
suglasnost centra za socijalnu skrb (l. 18.).96 Za odluku o pobaaju nadlena
je komisija ne samo u sluaju maloljetnice mlae od 16 godina ve i za sluaj
trudnoe starije od 10 tjedana od zaea te mogunosti teeg naruenja zdrav-
lja ene izvrenjem pobaaja (l. 20.). Postavljaju se rokovi za izvrenje poba-
aja odmah u sluaju regularnog pobaaja, a u sluaju starije trudnoe
isto tako odmah, a najkasnije u roku od sedam dana od odobrenja komisije
(l. 21.), te rokovi za odluku komisije (osam dana za komisiju prvog stupnja
i isto tako osam dana za komisiju drugog stupnja koja odluuje po prigovoru
ene nezadovoljne odlukom komisije prvoga stupnja l. 23. i 24.). Zatim se
propisuju okviri djelovanja komisije za davanje odobrenja za pobaaj kad je
ena trudna vie od 10 tjedana propisuju se razlozi koji omoguuju takav,
kasni pobaaj: spaavanje ivota ili otklanjanje naruenja zdravlja ene zbog
trudnoe, poroaja ili poslije poroaja, mogue roenje djeteta s priroenim
tjelesnim ili duevnim manama te trudnoa kao posljedica razliitih kaznenih
djela u sferi spolnog ponaanja.97 Nadalje, propisuje se mogunost, odnosno
obveza izvrenja/dovrenja pobaaja kad je ivot ili zdravlje trudne ene ugro-
eno odnosno kad je prekid trudnoe zapoet (l. 25.), a s time u vezi i obveze
95
Ibid., str. 1389.
96
Zakon rabi termine staratelj i organ starateljstva, koji su u vrijeme donoenja bili
termini obiteljskog zakonodavstva.
97
Zakon navodi kaznena djela: silovanje, obljubu nad nemonom osobom, obljubu
zloupotrebom poloaja, obljubu s djetetom i rodoskvrnue. Kazneni zakon iz 2011.
godine sadrava novoimenovana kaznena djela u Glavi XVI odnosno XVII, a koja
danas obuhvaaju: spolni odnoaj bez pristanka, silovanje, teka kaznena djela pro-
tiv spolne slobode kad je rtva posebno ranjiva zbog njezine dobi, bolesti, ovisnosti,
trudnoe, invaliditeta, teke tjelesne ili duevne smetnje, spolnu zlouporabu djeteta
mlaeg od petnaest godina, spolnu zlouporabu djeteta starijeg od petnaest godina.
zdravstvene ustanove: obveza voenja evidencije o izvrenim pobaajima (l.

26.), obveza prijave nadlenim tijelima sumnje o ilegalno zapoetom pobaaju
(l. 27.) te provedba pobaaja u skladu sa suvremenim medicinskim metodama
i skrb o eni nakon izvrena pobaaja (l. 28.).
Ve letimian pogled na zakonsku regulativu potvruje da je rije o izni-
mno povrnome i nedoreenom propisu. Je li 1978. godine uope bilo mogue
napisati bolji zakon pitanje je. Jesu li takve plone odredbe rezultat tada-
njeg nesagledavanja etikog aspekta pobaaja na zahtjev ili su odraz ustaljene
prakse da se ena neeljene trudnoe rijei bez puno procedure, s obzirom da
je to bila gotovo masovna pojava za reguliranje reprodukcijskih prava teko je
rei. Meutim, novije spoznaje o ivotu, njegovu poetku, potrebi psiholoke i
svake druge pomoi trudnoj eni, razvoj ljudskih prava i pravno zacrtane obve-
ze drava trebali su zakonodavca nagnati na bolje zakonsko rjeenje u protekla
gotovo etiri desetljea.98
Lapidarni osvrt na postojea zakonska rjeenja govori o sljedeemu:
ne postoji potpora eni u smislu psiholokoga adjuvantnog tretmana,
a kakav postoji u nekim zemljama; naime, ponekad ena nije ni svjesna
ivotnosti ploda, pa psiholoka potpora majinstvu moe biti presudna
pravni status maloljetnice, kako one mlae, tako i starije od 16 godina,
neprimjereno je ureen s obzirom na suvremena poimanja prava djeteta na
izraavanje miljenja i kroz to autonomiju volje djeteta, no i s obzirom na
roditeljsku odgovornost kao sadraj roditeljske skrbi
pravne osnove za prekid trudnoe manjkave su; nema rijei o distinkciji
tjelesnog i duevnog zdravlja u ene kao ni njezinih duevnih sposobnosti
odnosno lienja poslovne sposobnosti
pravni status mukarca, osobito mua nereguliran je; njegov pristanak na
pobaaj ne postoji, nije ak ni spomenut
nisu predvieni nikakvi oblici obveznog ili dobrovoljnog savjetovanja
prije obavljanja pobaaja, a s time u vezi izostaje mogunost utjecaja na
promiljenu i informiranu odluku ene (ako bi primjerice prije pobaaja
bila upoznata s ultrazvunim prikazom ili sonarnim doivljajem ploda)
ne trae se HIV ili drugi STI testovi
ne postoji zabrana pobaaja u svrhe odabira spola
Godine 1994. Ministarstvo zdravstva bilo je oformilo radnu skupinu od strunjaka

98
razliitih profila za izradu zakonodavstva o planiranju obitelji, to je rezultiralo

setom nacrta zakona iz podruja reprodukcije, meu inim i o prekidu trudnoe,
meutim nacrti zakona nikad nisu uli u zakonsku proceduru.
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 823
ne postoje prekrajne odredbe

ne postoje odredbe o zatiti privatnosti ene
ne postoje nikakve nacionalne smjernice u vezi s pobaajem na zahtjev
koje bi zakon trebao uobliiti u pravnu normu
ne navode se metode izvrenja pobaaja
trokovi pobaaja nisu zakonom ureeni
ne postoji obveza postpobaajnog informiranja ene o planiranju obitelji
priziv savjesti medicinskog osoblja nije reguliran kao ni obveze zdravs-
tvene ustanove u tome sluaju.
U meuvremenu je donesen niz zakona kojima se ureuju zdravstvena za-
tita i prava pacijenata, a kazneno je zakonodavstvo bitno promijenjeno. U
Ustavu RH u l. 17. st. 3. izrijekom se zabranjuje ogranienje ustavnih odredbi
o savjesti te se priznaje sloboda savjesti (l. 40.).

8. PRAVNA ARGUMENTACIJA O ZAETKU IVOTA
Filozofska i religijska poimanja zaea, tj. trenutka kad poinje ljudski i-

vot intrigantna su i s obzirom na njihov utjecaj na pravnu misao. Ona su bez
sumnje bitno utjecala na antika i srednjovjekovna razmiljanja kad medicin-
ske spoznaje nisu bila ni blizu dananjim. Hamurabijev zakonik sadravao
je zabrane i kanjavanje pobaaja; asirski zakoni vrlo su okrutnom smrtnom
kaznom kanjavali izvrenje pobaaja, kao i Grci (osobito Likurg i Solon), koji
su pobaaj smatrali zlom koje treba kazniti. Onodobni su idovi jednako tako
kao i rimskopravno ureenje sankcionirali pobaaj smru odnosno visokim
novanim kaznama, gubitkom graanskih prava i izgonom iz drave. Neki,
kao Platon i Aristotel, bili su skloni dopustiti pobaaj u svrhu sprjeavanja
pretjeranoga poveanja puanstva, no prije produevljenja zametka.99
Crkveni nauk i religija imali su velik utjecaj na poimanje pobaaja. Svi za-
kljuci proizlaze iz nepovredivosti i svetosti ivota.100,101 Od religijskih prosud-
99
Lasi, op. cit. u bilj. 1, str. 59.
100
Tako Prvi sabor u Mainzu, odran 847. godine, nabraja kazne koje su prijanji sa-
bori donijeli protiv pobaaja te odreuje najstrou pokoru za ene koje ubijaju svoj
porod ili tako ine da zanijetak izbace iz utrobe. U Gracijanovu dekretu donose se
ove rijei pape Stjepana V.: Tko pobaajem uniti zanijetak u utrobi, ubojica je.
101
Pozitivnim i prijelomnim pravna teorija smatra taj nauk u odnosu na prve poetke
prava djece, kad Katolika Crkva zabranjuje edomorstva i ubojstva roene djece; o
tome Hrabar, D., Dijete - pravni subjekt u obitelji, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb,
1994.
bi vano je spomenuti razmiljanja nekih vanih etiara i religijskih mislilaca.

Tako je sv. Toma Akvinski jo davne 1273. godine napisao traktat o zapovjedi
ne ubij102, iz ega se dade iitati da je pobaaj ubojstvo blinjega i kao takvo
nedopustiv, da je teak grijeh i protivan naravnome zakonu. Rimska kurija
priredila je 1974. godine (na elu s kardinalom Franjom eperom) Izjavu o
izazvanom pobaaju (Quaestio de abortu procurato)u kojem se sueljavaju ljud-
ski ivot kao prvorazredna vrjednota i zahtjevi za slobodu pobaaja, odnosno
njegovo zakonsko ureenje.103 Naznauje se da zakoni pristaju uz etiki plu-
ralizam koji sebi prisvaja ono pravo to ga, kao naravnu posljedicu, ima ideo-
loki pluralizam.104 Tomu da se uenje Crkve lako ne mijenja dokaz je Drugi
102
Dostupno na http://www.vjeraidjela.com/toma-akvinski-o-zapovijedi-ne-ubij/ (po-
sljednji pristup: 18. listopada 2015.).
103
Dostupno na http://www.vjeraidjela.com/izjava-o-izazvanom-pobacaju/ (posljednji
pristup: 18. listopada 2015.).
104
Izdvajamo najdojmljivije dijelove Izjave: 10. Na udorednom je nauku [disciplina
moralis] da prosvjetljuje savjesti o meusobnom odnosu prava i dunosti izmeu
osobe i drutva, a na pravu da odredi i naloi poslove koje valja obavljati. Meutim,
postoji splet prav koja ljudsko drutvo smo ne moe dati, jer su ona prije njega,
ali ih ono ipak mora braniti i uiniti ih ostvarivima. Takva su prava ponajvie ona
koja se danas nazivaju ljudskim pravima, a ovo nae doba dii se da ih je jasno uo-
bliilo. 11. Prvo pravo ljudske osobe jest pravo na ivot [Primum personae humanae est
ius vivendi]. Ima i drugih prava koja su ovjeku dragocjena, ali pravo na ivot temelj
je i uvjet za ostala prava [ius ad vitam fundamentum est atque condicio ceterorum], pa ga
zbog toga treba braniti vie negoli druga prava. Ni na koji nain nije na drutvu ili
na javnoj vlasti bilo kojega oblika nekima priznavati, a nekima oduzimati to pravo;
bilo kakva razlika te vrste, zbog narodnosti ili spola, boje koe ili religije, uvijek je
nepravedna. To pravo, naime, ne izvire ni iz ije dobre volje, ono je prije svake milo-
sti, te kao takvo trai da ga se prizna; a kad ga se nijee, kri se pravednost u strogom
smislu rijei. 12. Ako se razlikovanje temelji na razliitim dobima ljudskoga ivota,
ono ni tada nema opravdanja kao ni bilo koji drugi razlozi. Nepovrjedivo pravo na
ivot pripada staromu ili onemoalomu eljadetu. Ne gube ga ni neizljeivi bolesnici.
Zakonito je djetetu koje se tek rodilo, kao i zrelom ovjeku. Zapravo, potovanje
ljudskomu ivotu duguje se od onoga asa u kojem je zapoeo tijek nastajanja. im
je jajace oploeno, ve je zapoeo ivot koji nije ni oev ni majin, nego pripada
novomu ljudskomu biu koje raste samo za sebe [propter se ipsum crescit]. Ono nikada
ne e postati ljudsko ako ve tada nije bilo [Is numquam humanus fiet, nisi iam tunc
talis fuit]. 13. Genetika znanost novijega doba potvruje ono to je oduvijek bilo
oito i to nimalo ne zalazi u rasprave o asu produevljenja. Ta znanost pokazala
je kako ve od prvoga asa postoji vrsti nacrt ili genetiki program ivoga bia, to
jest da postoji ovjek, i to kao ovjek pojedinac, sa svim vlastitim i unaprijed odree-
nim oznakama. Samom oplodnjom [ipsa fecundatione] zapoinje udesna pustolovina
svakoga ljudskoga ivota, a za pojedine njegove sposobnosti potrebno je vrijeme
da se razviju i priprave za djelovanje. Najmanje to se danas moe rei jest da i
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 825
vatikanski koncil, koji najotrije osuuje pobaaj i koji tvrdi da se uenje Crkve
nije promijenilo niti se ikada moe promijeniti (papa Pavao VI.). Osim toga,
nitko nikada nema pravo pozivati se na slobodu miljenja (libertas opinandi)
kako bi povrijedio tua prava, a pogotovo pravo na ivot (ius ad vitam).
Od suvremenika veliki religijski filozof papa Benedikt XVI. u veljai 2011.
odrao je govor u kojem istie univerzalnu vanost ljudskog bia i ljudskog
ivota.105
Suvremeno pravno poimanje neroenog djeteta u pravilu se odraava na
pozitivno promiljanje o njegovim probitcima. Tako se nemalim brojem la-
tinskih pravnih izreka (regulae iuris)106 saeto izraava afirmativni stav prema
neroenom djetetu. Meu inim to su:
Nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur, tj. neroeno
dijete smatra se ve roenim (tj. nositeljem prava) kad je rije o njegovu pro-
najsavrenija suvremena znanost ne daje nikakvu djelotvornu potporu pristaama

pobaaja. Uostalom, ne pripada biolokim znanostima donositi obvezujua milje-
nja u posve filozofijskim i udorednim pitanjima, kakva je rasprava o asu nastanka
ljudske osobe ili o doputenosti pobaaja. S udorednoga gledita sigurno je: premda
se moda sumnja je li plod zaea [fructus conceptionis] ve ljudska osoba, objektivno je
teak grijeh prepustiti se i opasnosti da se poini ubojstvo ovjeka. ovjek je i onaj
koji e to biti [] 20. Ovi razlozi i drugi koji se tu i tamo iznose ne znae da valja
ozakoniti slobodu pobaaja. Dodue, treba priznati da graanski zakon ne moe
obuhvatiti svako podruje udorea ni kazniti sva zla, niti se to od njega trai. esto
mora podnositi ono to je katkada manje zlo [minus malum] da se izbjegne vee. Ipak,
ivot djeteta mora se pretpostaviti svakomu miljenju [vita infantis praeferenda est omni
opinioni]. Ne moe se pozivati na slobodu miljenja da bi se unitavao ivot.
105
[] udoredna kakvoa ljudskoga djelovanja nije samo izvanjska vrjednota ili stvar
preputena slobodnomu izboru, a niti povlastica krana ili vjernika, nego da je
zajednika svakomu ljudskom biu. Kroz udorednu savjest svakomu govori Bog i
poziva ga da brani ljudski ivot u svakom trenutku. U toj osobnoj povezanosti sa
Stvoriteljem lei duboko dostojanstvo savjesti i razlog njezine nepovrjedivosti. []
Cjelokupna osoba um, uvstva, volja u savjesti ostvaruje svoj poziv na dobro
tako da izbor dobra ili zla u konkretnim ivotnim okolnostima duboko obiljeava
ljudsku osobu u svakom izriaju njegova bia []Potrebno je da drutvo u cjelini
odabere braniti pravo na ivot zaetoga djeteta i istinsko dobro ene koje se nikada,
ni u kojim okolnostima, ne moe ostvariti biranjem pobaaja. Dostupno na http://
www.vjeraidjela.com/prekid-trudnoce-ubija-dijete-unistava-zenu-i-zasljepljuje-sa-
vjest/ (posljednji pristup: 18. listopada 2015.).
106
Regulae iuris predstavljaju saeti izraz same biti europske pravne tradicije i kulture
i integralni aspekt nacionalnoga pravnoga sustava; usp. Petrak, M., Ius commune
i europski pravni jezik, u: Barbi, J. (ur.), Jezik u pravu, HAZU, Zagreb, 2013., str. 42.
Nerijetko su i dio sudskih odluka Europskoga suda za ljudska prava i Ustavnoga
suda Republike Hrvatske odnosno Vrhovnoga suda Hrvatske.
bitku. To su pravno pravilo i Vrhovni i Ustavni sud RH nedavno viekratno

primijenili, dapae, Ustavni je sud izrijekom utvrdio da je njegova primjena
suglasna s Ustavom.107 Na francuskome govornom podruju rabi se jo preci-
znija latinska sentencija: Infans conceptus pro nato habetur quoties de commodis eius
agitur, da se zaeto dijete smatra ve roenim (tj. da ima anticipirani pravni
subjektivitet od samoga zaea) kad je rije o njegovu probitku.
Homicidii festinatio est prohibere nasci; nec refert, natam quis eripiat animam an
nascentem disturbet. Homo est et qui est futurus; etiam fructus omnis iam in semine est,
tj. zabraniti da doe do roenja znai uriti se ubiti ovjeka; a mala je razlika
izmeu oduzimanja ve roenoga ivota i sprjeavanja da se on rodi; ovjek je
i onaj koji e to biti, kao to je ve itav plod nazoan u sjemenu.
U pravnoj praksi njemakoga Saveznoga ustavnoga suda istie se: Nascitu-
rus je samostalno ljudsko bie koje stoji pod zatitom Ustava.108
U vezi sa zdravstvenim propisima regulativa pravnoga statusa neroenoga
djeteta nedosljedna je, nerijetko je proturjena i nepotpuna. Tako l. 2. Za-
kona o zatiti prava pacijenata109 odreuje: Svakom pacijentu jami se ope
107
Vrhovni sud RH: Rjeenje Rev 400/1995-2 od 23. veljae 1999. (etvrti tuitelj,
mldb. N. T. bila je nasciturus u asu pogibije oca, te je roena nakon njegove smrti,
pa i ona ima pravo na naknadu nematerijalne tete); Presuda Rev 695/07-2 od 27.
svibnja 2008. (Pravo na naknadu tete [] u smislu odredaba l. 201. st. 3. ZOO
pripada [] i djetetu koje je u to vrijeme bilo bar zaeto (nasciturus)); Presuda Rev
920/09-2 od 23. veljaa 2011. (Pravo na naknadu tete u smislu odredbe l. 201.
st. 3. ZOO pripada djetetu neposredno oteenog koje je u vrijeme nastanka trajnih
tetnih posljedica naroito tekoga invaliditeta bilo ivo, odnosno koje je u to
vrijeme bilo bar zaeto (nasciturus)). Ustavni sud RH: Odluka U-III-3371/2011 od
14. sijenja 2015. (6.1. Vrhovni sud osporenom presudom potvrdio je stajalite
drugostupanjskoga suda prema kojem pravo na naknadu tete u smislu lanka 203.
stavka 1. ZOO-a pripada djetetu neposredno oteenoga koje je u vrijeme nastanka
trajnih tetnih posljedica naroito tekog invaliditeta bilo ivo, odnosno koje je u
to vrijeme bilo bar zaeto. Prema ocjeni Ustavnoga suda i drugostupanjski i Vrhov-
ni sud su u primjeni i tumaenju mjerodavnoga prava iznijeli ozbiljne, relevantne i
dostatne razloge za svoje odluke, odnosno svoja su pravna stajalita obrazloili na
nain koji otklanja svaku sumnju u arbitrarnost postupanja i odluivanja. Uvaa-
vajui svu teinu i vanost koju konkretni parnini postupak ima za podnositelje,
Ustavni sud, meutim, utvruje da su u konkretnom sluaju uinci interpretacije
lanka 203. stavka 1. ZOO-a od strane Vrhovnoga i drugostupanjskoga suda sugla-
sni s Ustavom.).
108
Njemaki Savezni ustavni sud, Presuda od 25. veljae 1975. (BVerfGE 39, 1), toka
II., 2: Der nasciturus ein selbstndiges menschliches Wesen ist, das unter dem
Schutz der Verfassung steht. Vidi supra.
109
Zakon o zatiti prava pacijenata, Narodne novine, br. 169/2004 i 37/2008.
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 827
i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zatitu primjerenu

njegovom zdravstvenom stanju, sukladno opeprihvaenim strunim standar-
dima i etikim naelima, u najboljem interesu pacijenta uz potivanje njegovih
osobnih stavova. Sasvim su jasno definirana prava pacijenata koji su ivoro-
eni, no nije decidirano reeno tko se smatra pacijentom. Uzmemo li u obzir
da su intrauterini zahvati na fetusu mogui i da se obavljaju, onda postaje
jasno da je i fetus, tj. neroeno dijete ponekad pacijent.
U medicinskim znanostima neroeno dijete smatra se pacijentom. Pouno
je gledite A. Kurjaka koji navodi: Fetus je isto toliko pacijent kao i bilo koja
druga osoba, jedino je in utero. Zbog toga je spominjanje fetusa kao pacijenta
posve uobiajeno u obimnoj literaturi i praksi fetalne medicine.110 Velik je
popis lijenika, pravnika, teologa i znanstvenika koji tvrde isto to111, od kojih
110
Kurjak, A. i sur., Ginekologija i perinatologija, prvi svezak, 3. izd., Tonimir, Varadin-
ske Toplice, 2003., str. 70; Kurjak, A.; Chervenak, F. A., The fetus as a patient ethi-
cal aspects, u: Kurjak, A. (ur.), to je globalno, a to lokalno u podruju ljudske reprodukcije,
Hrvatska udruga Rimskog kluba, Zagreb, 1996., str. 21; Lenow, J.L., The foetus as
a patient: emerging rights as a person?, American Journal of Law and Medicine, vol. 9,
1983., str. 1 29.
111
Navodimo neke starije i novije izvore: Brkan, J., Pravo na ivot, Sluba Boja (Ma-
karska), vol. 36, br. 2, 1996., str. 111 124; Casini, C., Pravni status embrija, u: Vo-
lari-Mri, A. (ur.), Status ljudskog embrija, Centar za bioetiku, Zagreb, 2001., str.
145 159; Degen, S., Pravni status fetusa u zemljama anglosaksonskog prava, u: Kurjak,
A.; eparovi, Z. (ur.), Etika i pravo u humanoj reprodukciji, Jugoart, Zagreb, 1990.,
str. 213 237; Fuek, I., Etiki vidik statusa ljudskog embrija/fetusa, u: Volari-Mri,
A. (ur.), Status ljudskog embrija, Centar za bioetiku, Zagreb, 2001., str. 121 144;
Hlaa, N., Ogledi o pravnom statusu fetusa, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,
vol. 40, br. 2, 1990., str. 231 247; Kurjak, A.; Zmijanac, J., Etiki aspekti ivota i
zdravlja neroenih, u: Kurjak, A. (ur.), Fetus kao pacijent, Naprijed, Zagreb, 1991., str.
310 313; Matuli, T., Je li ljudski embrij osoba ili je?, Vladavina prava, vol. III, br.
6, 1999., str. 7 28, te vol. IV, br. 2, 2000., str. 7 39; Pozai, V., ovjek na razini
embrija, Vladavina prava, vol. III, br. 3-4, 1999., str. 129 139; Serra, A.; Colombo,
R., Bioloka osnova identiteta i statusa ljudskog embrija, u: Volari-Mri, A. (ur.), Status
ljudskog embrija, Centar za bioetiku, Zagreb, 2001., str. 15 66; Sgreccia, E., Kon-
vencija Vijea Europe o ljudskim pravima i biomedicini, Glasnik Hrvatskoga katolikoga
lijenikog drutva, vol. IX, br. 1-2, 1999., str. 12 26; eparovi, Z., Granice rizika:
etikopravni pristup medicini, 3. izmijenjeno i dopunjeno izd., Informator, Zagreb,
1998.; eparovi, Z., Pravo na ivot: mjesto prava na ivot u klasifikaciji prava i sloboda
ovjeka prema posljedicama njihova krenja, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu,
vol. 4, br. 1, 1997., str. 3 22; vajger, A., Kronologija ovjekova intrauterinog razvit-
ka, u: vajger, A., Spisi medicinske etike, Filozofsko-teoloki institut Drube Isusove,
Centar za bioetiku, Zagreb, 2004., str. 55 49; vajger, A., Razvoj ovjeka od zaea
do roenja, u: vajger, A., Spisi medicinske etike, Filozofsko-teoloki institut Drube
nam se najvanijim ine medicinska gledita kao gledita koja proizlaze iz po-
druja medicinskih znanosti koje karakterizira objektivnost.
U domeni pravne argumentacije postoji neloginost u distinkciji zatite
prava na ivot neroenoga djeteta i izvrenja pobaaja. Naime, Kazneni zakon
tekim ubojstvom smatra usmrenje trudne ene112, naglaavajui okrutnost
ubojstva dviju osoba istim kaznenim djelom.
Pravno gledajui postavlja se primarno pitanje: Jami li Ustav RH neroe-
nom djetetu da se rodi? injenica je da lanak 16. stavak 1. Ustava sadrava
opu normu prema kojoj se slobode i prava mogu ograniiti da bi se zatitila
sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. U tom
smislu pravo trudnice da se usprotivi nastavku tzv. neeljene ili neplanira-
ne trudnoe zapoete zaeem treba odvagnuti s pravom zaetoga ljudskoga
bia na ivot (koje mu jami lanak 21. stavak 1. Ustava), s njegovim pravom
na rast i razvoj i njegovim pravom na skrb prije roenja (to mu sve jami
etvrto naelo Deklaracije o pravima djeteta iz 1959.), a uzimajui u obzir odluke
Europskoga suda.

9. ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Pravna prosudba problematike pobaaja najtei je korak jer svoje opravda-

nje ili opovrgavanje mora nai u pravnim dokumentima.
O pobaaju na zahtjev ene koji jest pravno i etiki zahtjevan sluaj moe
se govoriti kroz dva rakursa: (a) njegove zabrane odnosno prakse provoenja
te (b) kroz rakurs prava pojedinih subjekata, osobito majke i neroenoga dje-
teta. S obzirom na to da pobaaj dotie ljudska prava, a koja ureuje EKLJP
kao vodei i najvaniji dokument za njihovu zatitu na europskome prostoru,
ne moe se ne zamijetiti, smatraju tumai, da zabrana pobaaja (kroz legisla-
tivu) ne predstavlja krenje EKLJP-a.113 Naprotiv, analiza presuda Europskoga
suda govori da se obino, puko izvrenje pobaaja na zahtjev kao eventualno
krenje EKLJP-a nije pojavilo pred Europskim sudom i da bi ono predstavljalo
slijepu toku. To ponajvie iz tog razloga to Sud do sada nije imao predmet
Isusove, Centar za bioetiku, Zagreb, 2004., str. 39 53; vajger, A., Status ljudskog
embrija, u: Znidari, . (ur.), Medicinska etika, 1, Filozofsko-teoloki institut Drube
Isusove, Centar za Bioetiku, Zagreb, 2004., str. 17 26.
112
Kazneni zakon, Narodne novine, br. 125/11 i 144/12. Prema l. 111. poinitelj e se
kazniti kaznom zatvora od najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
113
Tako u presudama Mara do Cu Silva Monteiro Martins Rbeiro v. Portugal (no.
16471/02); A,. B., & C. v. Ireland; prema Puppinck, op. cit. u bilj. 4, str. 186.
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 829
u kojem bi trebao odluivati o tome je li pobaaj na zahtjev u skladu ili neskla-

du s EKLJP-om. Naime, do sada je Sud rjeavao sluajeve u vezi s pobaajem
samo kad je bilo prijepora oko terapeutskog ili eugenikog pobaaja ili onoga u
sluaju silovanja. Za sve ostale podnositelje proglaeno je da nemaju ius standi
in iudicio i time su iskljueni iz odluivanja jer nije bilo navodnih rtava legali-
zacije pobaaja. Sud nikada u svojim presudama nije priznao autonomiju volje
(ene) kao relevantnu za opravdanje izvrenja pobaaja. Pozivanje na osobnu
autonomiju (slobodu volje) u sluaju elje/volje/namjere da se pobaaj izvri,
meutim, nije u skladu s primjenom i tumaenjem l. 8. kojim se titi pravo
na obiteljski ivot, a kako je nedavno utvrdio sud u presudi P. & S. v. Poland.
Konvencijsko pravo, ovakvo kakvo postoji, ne ostavlja prostor balansiranju
neuparivih prava (pravo majke na pobaaj i pravo djeteta da se rodi), pa se
moe zakljuiti da je pobaaj na zahtjev u suprotnosti s EKLJP-om, premda u
svakodnevnome ivotu dominira u odnosu na ostale vrste pobaaja. Krenje
EKLJP-a to je vee uzme li se u obzir ne samo negativne obveze drava lanica
da ne smiju oduzeti ivot ve i pozitivne obveze da tite i potiu ivot, trudnu
enu i obiteljski ivot.
Jedini put, koji za sada ne postoji, da se pobaaj na zahtjev ne bi smatrao
krenjem EKLJP-a bio bi da se njegova primjena izrijekom odbije za neroeno
dijete. To bi znailo transformirati slijepu toku u pravni jaz.114 Sud, meu-
tim, do sada nije tako postupio. Vrlo loginim smatramo pravnu prosudbu ve
mnogo puta citiranoga autora G. Puppincka: The only way to have a clear-cut
threshold and not to undermine the value of life would be to accept that the
right to life of the unborn child can only be balanced with the equal right to
life of his/her mother. Any other balance has an arbitrary component and it
is ultimately the manifestation of the power of the strong over the weak, of
the domination of the born over the not-yet-born. One can say that it has its
own legitimacy, but this legitimacy is only one of violence, even if we call this
violence freedom; it should not be covered up with the legitimacy of human
rights.115
Sud mora biti osobito oprezan u stvaranju prakse i moguih presedana.
Jednako tako, i nacionalna zakonodavstva (poam od Ustava) moraju s pozor-
nou tumaiti pojmove. Pravo na ivot, zatieno svim meunarodnim doku-
mentima (i nacionalnim ustavima), sadrano je kao jedino u krugu kontroverzi
ivotnih prava. Pravo na pobaaj ne postoji, ono se izvodi, ali istovremeno u
Ibid., str. 188.

114
Ibid., str. 189.

115
nacionalnim propisima i derogira pravo na ivot, dok istodobno drave imaju

obvezu tititi interese razliitih subjekata te promovirati drutvene uvjete za
ostvarenje prava na ivot. Jedan od njih je i pravodobna informacija eni o
drutvenoj potpori roenju novoga ivota i alternativama pobaaju ne bi li se
ostvarivalo pravo ene da ne pobaci.116
Zakljuno, smatramo da je u hrvatskoj pravnoj zbilji, a rebus sic stantibus,
ZZM protivan ustavnoj odredbi l. 21. st. 1. kojom je zajameno pravo na
ivot svakom ljudskom biu. Dakako, ne mislimo da bi zabrana pobaaja, bilo
kao ustavna odredba bilo kao zakonsko odreenje, urodila plodom. Naprotiv,
smatramo da se ustavotvorac treba odluiti izmeu slobode ovjeka da odlu-
uje o raanju ili o potpunoj ili ogranienoj pravnoj zatiti neroenog djeteta.
Teko je zanijekati injenicu da je neroeno dijete osoba, a ako je osoba, onda
ima i pravo na ivot. To pravo moe se ograniiti samo i jedino pravom na i-
vot majke ako bi on bio ugroen jer po logici stvari pogibija majke znai i smrt
djeteta. Vrata novomu, etinijem, dosljednijem i pravednijem ureenju prava
neroenog na ivot irom su otvorena i izazov za nova promiljanja.
Pobaaj nipoto ne smije biti nain planiranja obitelji. Dakako, ena koji eli zadr-
116
ati trudnou i roditi dijete sve e uiniti da to ostvari, kao i ona koja to ne eli.
Meutim, u ovoj posljednjoj skupini ena velik je broj onih kojima bi pomo drave
omoguila da ostvare pravo da ne pobace. To se odnosi na materijalnu pomo, ob-
vezno savjetovanje, primjenu vremena za razmiljanje i sl.
Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 831
Summary
Dubravka Hrabar *
THE RIGHT TO ABORTION LEGAL AND NON-LEGAL

DILEMMAS
Abortion as an undesirable phenomenon has both medical and public health aspects,
but the legal regulation of this procedure also requires observance of numerous international
documents and their provisions pertaining to the right to life. The content of the right to
life refers not only to the prohibition of the death penalty and euthanasia, but also comes
closest to answering the question whether an unborn child has the right to be born. Not
a single international document excludes the right of an unborn child to be born, while
states are dealing with the issue of rights of various other parties in relation to abortion,
and not the particular right of an unborn child to be born. The autonomy of the will of
a woman requesting an abortion can only be compared to the right of the mother to live.
Any other counterposition is arbitrary and reflects a domination of the strong over the
weak. In this paper, the author compares the legal regulation international, European
and national (in particular the obsolete Act on the Medical Measures for the Realisation
of the Right to Family Planning) to the constitutional regulation of the right to life
and its protection. The author also presents the illuminating decision of the German
Constitutional Court concerning the right to life, and the interesting recent judgment of
the Luxembourg Court of Justice which featured the first express statement that life begins
at conception. Furthermore, a reference is made to the Croatian regulations concerning
conscientious objection and the need to respect this freedom. The paper includes a brief
historical outline of the legal regulation of abortion with the most important medical and
legal arguments supporting the right of an unborn child to life.
Keywords: abortion, right to life, conscientious objection, European Convention for
the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms
*
Dubravka Hrabar, Ph. D., Professor, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg
marala Tita 14, Zagreb; dubravka.hrabar@pravo.hr

1 D Hrabar PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

1 D Hrabar PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Zbornik PFZ, 65, (6) 791-831 (2015) 791

PRAVO NA POBAAJ PRAVNE I NEPRAVNE DVOJBE

Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar * UDK: 343.621.01(4)

Pobaaj kao nepoeljan fenomen ima medicinske i javnozdravstvene aspekte,

Velika uestalost pobaaja u povijesti, a u suvremenom drutvu masovna

razliita pitanja kao to su pobaaj maloljetnica, eugeniki pobaaj, informi-

temeljitosti i logine argumentacije u odnosu na ljudska prava i pobaaj citiramo

pravima jednih ili/i drugih, osobnosti, ljudskosti, meuovisnosti, autonomiji

2. USTAVNOPRAVNO UREENJE POBAAJA U REPUBLICI

Pravo na pobaaj u Republici Hrvatskoj ureeno je Zakonom o zdravstve-

Pravo je ovjeka da slobodno odluuje o raanju djece.

Za razliku od tih odredaba ustavno odreenje Ustava Republike Hrvatske17

Svako ljudsko bie ima pravo na ivot.

Takvom ustavnom odredbom18 nedvojbeno se titi roene ljude, osobito

Ustavna je odredba nametnula pitanje tumaenja to je to ljudsko bie,

lirati reprodukcijska prava, onda, po naem miljenju, treba promijeniti Ustav

Iz te se ustavne norme dade iitati i zabrana eutanazije.

pa tako i moguem pobaaju, bila bi u neposrednoj suprotnosti s odredbom o

Niti u sluaju neposredne opasnosti za opstanak drave ne moe

Zanimljivo je znaenje i doseg pojma jednakost svih neovisno o roenju

Dodatno spornim smatramo i pitanje odnosi li se ustavnopravna zatita jedna-

3. NJEMAKA USTAVNOPRAVNA ISKUSTVA

Bioloke, pa i medicinske znanosti danas ne dvoje o tome da ljudski ivot

Dakle, slino hrvatskomu ustavnopravnom odreenju iz l. 21., koja odred-

stvo. Obveza zatite neroenoga ivota odnosi se na svaki pojedinani ivot,

Pobaaj je u pravilu protupravan i mora biti pravno zabranjen. Pravo na ivot

O pravu na pobaaj nema ni u jednome meunarodnom ugovoru nijedne

Opa deklaracija o pravima ovjeka (1948.) sadrava vrlo iroku odredbu u l.

Svatko ima pravo na ivot, slobodu i osobnu sigurnost.

S obzirom na vrijeme donoenja Ope deklaracije moe se zakljuiti da

Drave lanice priznaju da svako dijete ima priroeno pravo na ivot,

to znai da po prirodi stvari valja ouvati djetetov roeni ivot. Konvencija

kojoj se ona izrijekom poziva na Deklaraciju o pravima djeteta Ujedinjenih naro-

I u tome dokumentu razvidna je obveza zatite roenoga ivota, njegovo

Diskriminaciju prema roenju predstavljalo bi nejednako postupanje pre-

Temeljni i najvaniji europski dokument za zatitu ljudskih prava Europska

Pravo svakoga na ivot zatieno je zakonom. Nitko ne smije biti

Kljuna i ujedno problematina rije (slino hrvatskomu ustavnopravnom

Puppinck, op. cit. u bilj. 4, str. 148.

nje se nalazi u injenici da je ivot materijalna stvarnost koja predlei indivi-

za drave koje doputaju pobaaj reguliran propisima primjena EKLJP-a

U njoj je sadrana jednostavna odredba koja jasno titi pravo na ivot i

5. PRAKSA EUROPSKIH SUDOVA

5.1. Europski sud za ljudska prava

Posljednjih je godina Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu odlui-

noteenjem prava i interesa stranaka, meu kojima su ona majke, neroenog

postupak apsolutno zabranjen EKLJP-om.66 Dakle, Sud se s pravom nije usu-

jametralna promjena i zaokret EKLJP-a u odnosu na zatitu ljudskih bia na

nistara i u drugim instrumentima Vijea Europe, svima koji su nastali nakon

5.2. Sud pravde Europske unije

Pitanje kad nastaje ivot poglavito je biomedicinsko pitanje i na njega ta

unije u Luxembourgu u toki 35. presude C-34/10 Oliver Brstle v. Greenpeace82

Europski sud za ljudska prava u nekoliko se sudskih odluka izjasnio o po-

Jedno od vanijih pitanja u vezi s izvrenjem pobaaja jest i mogunost da

Smisao priziva savjesti, koji se najee izjavljuje u vezi s medicinskim po-

reafter P.A.C.E.) adopted a Resolution in 2010, strongly upholding the right to

joj se ureuje pitanje priziva savjesti u zakonitoj zdravstvenoj zatiti. U njoj

cerned that the unregulated use of conscientious objection may disproportionately

7. PRAVO NA POBAAJ PREMA ZZM-u

Pravo na pobaaj ureeno je ve spomenutim Zakonom o zdravstvenim

(ZZM). Postupak ocjene njegove ustavnosti poeo je, podnoenjem prijedloga

suprotnom, promovira se apsolutno gospodstvo jednog ovjeka nad drugim

zdravstvene ustanove: obveza voenja evidencije o izvrenim pobaajima (l.