DRAMA – književni rod namijenjen izvođenju na pozornici

Zbog svoje je scenske namjene, književni dramski tekst podijeljen na:

REPLIKE (ULOGE) – dijelovi teksta koje na sceni izgovaraju glumci
DIDASKALIJE (UPUTE) – upute redatelju i glumcima kako izvoditi predstavu i čitateljima
omogućuju da bolje razumije zbivanja i likove u tekstu (najčešće pisane kosim slovima u
zagradi)

DIJELOVI DRAMSKE PREDSTAVE

PRIZOR -dio čina koji se prepoznaje po ulasku novoga lika na pozornicu
ČIN – veći zaokruženi dio dramske radnje koji se sastoji od više prizora, u kazališnoj predstavi
označava se dizanjem i spuštanjem zastora
SLIKA – dio dramskoga djela prepoznatljiv po promjeni izgleda pozornice

DRAMSKA RADNJA radnja koja se zasniva na sukobu među likovima

DRAMSKA SITUACIJA – trenutak u kazališnoj predstavi koji je dramatski važan ili istaknut
– prikazuje odnos među likovima u određenom prostoru i vremenu

DRAMSKE VRSTE
TRAGEDIJA – vrsta drame u kojoj sukobi među likovima dovode na kraju do smrti glavnog
lika
(likova) što kod gledatelja izaziva osjećaj ganuća i potresenosti (katarza)
nastala je u staroj grčkoj iz dionizijskih svečanosti tj. igara posvećenih bogu vina i veselja
Dionizu
KOMEDIJA – dramsko djelo u kojem se prikazuju smiješne i šaljive strane života
DRAMA U UŽEM SMISLU – dramsko djelo koje obrađuje prosječne likove, završetak ne
mora biti
nužno tragičan

LIKOVI U DRAMI
PROTAGONIST – glavni lik, nositelj radnje i pokretač zbivanja
ANTAGONIST – lik koji je svojim idejama i postupcima suprotstavljen glavnom liku