Luigi Pirandello (1867.-1936.

Polazišna interpretacija u udžbeniku

• lica --------------------- glumci i
redatelj

pripadaju
stvarnosti pripadaju kazalištu, stvaraju
___________ iluziju
- isprepleću se život i gluma, stvarnost i iluzija

Interpretacija djela u cijelosti

• Razrađujemo polaznu udžbeničku skicu novom skicom u kojoj ćemo prepoznati odnos među licima, odnosno odnos između
tzv. stvarnosti i iluzije:

Predstava u predstavi
madame Pace

Pirandellova komedija Igra uloga

pastorka inspicijent

majka --------- otac redatelj ----------- glumci

| | (Prvakinja, Prvak,
sin kćer mladi glumac, mlada
glumica…)
Sin rekviziter

Profesor će s učenicima prokomentirati odnos među licima u drami, na probi Pirandellove komedije Igra uloga pojavljuje se
šest lica koji traže autora i koji traže da se prikaže njihova drama. Redatelj je najprije ljut, a kad čuje za odnos među licima,
zainteresira ga njihova drama i odlučuje je postaviti na scenu.
Otac i majka su bili u braku, ali majka se preudala za očevog suradnika. Otac i majka imali su Sina koji je ostao s ocem
(majka optužuje oca da joj je oduzeo Sina). Majka je u novom braku rodila troje djece: sina, dvije kćeri.
Muž umire, majka ostaje sama s djecom. Počinje šivanjem za voditeljicu bordela madame Pace zarađivati za život. Ali majka
ne zna da joj madame Pace daje posao samo zbog kćerke koju pridobija za prostituciju s argumentima da joj je majka
upropastila sve tkanine i da ih netko mora otplatiti. Kćer se počinje baviti prostitucijom i jednom prilikom joj dovode Oca (ali
majka dolazi i prekida njihovu moguću vezu).
Redatelj pokušava baš tu scenu postaviti na pozornicu, na kraju se mali sin ubija iz pištolja, kćerka se utopi, a Pastorka bježi.
S učenicima možemo konstatirati kako se radi o postupku predstave u predstavi (teatra u teatru) kojim autor (očito)
apostrofira neke probleme (kasnije ćemo odrediti koje).
• Sljedeći je korak utvrditi po kojim se značajkama Pirandellova drama razlikuje od tradicionalne drame.
Na str. 53. navedene su sljedeće značajke:
→ razina radnje: kaotičnost radnje
dojam improvizacije
→ kompozicija: nema podjele na činove; dupliciranje scenskog prostora (pozornica
na pozornici) i prostora za gledatelje (gledatelji i na pozornici i u
prostoru za gledatelje), predstava u predstavi (u okviru predstave
Šest lica traži autora odvija se proba za predstavu Igra uloga i potom
lica izvode svoju životnu dramu pred redateljem koji je zainteresiran
da je postavi na scenu), ispreplitanje tragičnog i komičnog

Slijedi razrada i objašnjavanje navedenih značajki. Učenicima će biti jasnije ako u tablici ispišemo značajke tradicionalne
drame te u čemu Šest lica traži autora odstupa od tradicionalne dramske radnje.

Tradicionalna drama Pirandellova drama

- pisana u obliku dijaloga, namijenjena - pisana u obliku dijaloga, namije-

je izvođenju na pozornici njena je izvođenju na pozornici

- podijeljena na činove i prizore - nema podjele na činove i prizore

- didaskalije kao kratke upute glumcima - zastor se spušta slučajno

o izgledu pozornice, ponašanju i izgledu
 glumaca na sceni

- u postavljanju drame na pozornici - čini se da nema scenografije niti

sudjeluju: redatelj, glumci, scenograf, kostimografije jer se na pozornici
kostimograf odvija proba dramskoga komada

- pozornica je i fizički odvojena od - pozornica je odvojena od prostora

prostora za gledatelje za gledatelje, ali npr. gledatelj ulazi
iz pozornice, pastorka odlazi kroz
- predstavu izvode glumci gledatelj (labilna granica između
scenskog prostora i gledatelja)
- kompozicija tradicionalne drame:
- u postavljanju drame na scenu
sudjeluju glumci, ali prekidaju ih
kulminacija lica
radnja
radnja - razara se tradicionalna kompozi-
_______ rasplet cija dramske radnje
uvod ____ peripetija

• Sljedeće pitanje je zašto to odstupanje od tradicionalne drame, odnosno kako ga objasniti.

Moguće objašnjenje je: zato što Pirandello dovodi u pitanje sve značajke tradicionalne drame, ukazuje na postupak nastanka
dramskoga djela i na smisao dramskoga teksta.
To možemo objasniti pomoću citata iz drame:

a) pitanje dramskoga teksta

»REDATELJ: Pustimo sad to, pustimo! Shvatit ćete, dragi gospodine, da bez autora
… Ja bih vas mogao uputiti na nekoga.
OTAC: Ma ne, gledajte: budite to vi!
REDATELJ: Ja? Ma što to govorite?
OTAC: Da, vi! Vi! Zašto ne?
REDATELJ: Zato jer ja nisam autor, nisam to nikada radio!
OTAC: Pa zar ne biste mogli sada započeti, oprostite? Nije vam to ništa. Toliko njih to čini! Vaša je zadaća tim lakša što smo
mi svi ovdje, živi, pred vama.
REDATELJ: Ali to nije dovoljno!
OTAC: Kako nije dovoljno? Gledajući nas dok proživljavamo svoju dramu…
REDATELJ: Dakako! Ali netko to ipak treba napisati!
OTAC: Ne, nego u krajnjem slučaju zapisati dok se odigrava, pred njim, kroz radnju, prizor po prizor. Bit će dovoljno za
početak sastaviti skicu… i pokušati.« (Pirandello, Šest lica traži autora, SysPrint, Zagreb, 1997., str. 39.)

- pitanje može li dramska predstava funkcionirati samo sa skicom dramskoga teksta, dakle podrazumijeva se glumačka
improvizacija
- sam autor nam ukazuje na svoje namjere u svezi s tekstom
»Ja sam htio prikazati šest lica koja traže autora. Dramu je nemoguće izvesti upravo zato što nedostaje autor kojeg oni traže,
dok će međutim biti izvedena komedija tog njihovog uzaludnog pokušaja, zajedno s tragičnim koje nosi u sebi zbog same
činjenice da se radi o šest odbijenih lica. (…)
Valja sad shvatiti što sam to njihovoga odbacio; ne njih same, očigledno, već njihovu dramu, koja se, bez dvojbe, tiče
nadasve njih samih, ali koja mene uopće nije zanimala, iz razloga na koje sam se već osvrnuo.
A što je to, za jedan lik, njegova vlastita drama?
Svaka prikaza, svaki stvor umjetnosti, da bi postojao, mora imati svoju dramu, odnosno dramu koje je lik i po kojoj je lik.
Drama je razlog postojanja lika; ona je njegova životna funkcija, nužna da bi postojao…« (str. 8.)

- autor, je dakle, odbacio dramu likova i zato dramu nije moguće izvesti (u tradicionalnom smislu te riječi); on govori kako je
drama razlog postojanja lika, odnosno da je ona njegova životna funkcija, ali lik kao takav postoji samo u autorovoj svijesti, i
u tom smislu cijelu dramu možemo promatrati kao dramu dviju stvaralačkih razina u autorovoj svijesti: postojeću, osviještenu
koja ide prema realizaciji (Igra uloga)
postojeću, potisnutu koja ne želi biti realizirana, a opsjeda autora
- ali i njih autor izokreće na sceni, glumci u pravilu pripadaju kazališnoj iluziji (a u ovom slučaju autorovoj realnosti), a lica
pripadaju stvarnosti (u ovom slučaju iluziji); znak je to da ništa nije kako se čini, odnosno da se perspektive uvijek mogu
izmijeniti

b) pitanje transponiranja zbilje u umjetničku zbilju

»REDATELJ: …Ma kakav vaš izraz! Mislite da imate svoj vlastiti izraz? Ni govora!
OTAC: Kako! Nemamo vlastitog izraza?
REDATELJ: Ni govora! Vaš izraz ovdje postaje gradivo kojem tijelo i obličje, glas i držanje podaruju glumci koji su – tek
toliko da znate – bili dorasli izražajnom oblikovanju itekako plemenitog gradiva, dok je gradivo vaše drame tako neznatno
da, održi li se na sceni, bit će to, vjerujte mi, isključivo zaslugom mojih glumaca.
(…)
OTAC: Pa, mislim, njegova izvedba, koliko god se trudio postići sličnost šminkom…
Mislim, s njegovim stasom… (Svi se Glumci smiju.)…teško da bi to mogao biti prikaz mene, kakav sam u stvarnosti.
Prije će to biti – zanemarimo li stas – prije će to biti njegovo tumačenje toga kakav sam ja, kako me on doživljava – bude li
me on doživio-, a ne kako ja u sebi doživljavam sebe samoga. A čini mi se da bi onaj koji bude pozvan suditi o nama trebao
voditi računa o tome.« (str. 45.)

- zbilja se u dramskom djelu transponira u umjetničku zbilju u kojoj vrijede drukčije zakonitosti nego u realnosti, osoba u
umjetničkom djelu nije ista kao stvarna osoba (ako je oblikovana prema stvarnoj osobi)

- u jednoj od početnih didaskalija Pirandello kaže: »No najdjelotvornije i najprikladnije sredstvo, na koje se ovdje upućuje,
uporaba je posebnih krinki za Lica, obrazina navlaš izrađenih od materijala koji neće omlohaviti od znoja, a istodobno neće
biti pretežak glumcima koji ih nose. Krinke valja izraditi s otvorima za oči, nosnice i usta. Tako će ujedno biti protumačen
duboki smisao drame. Lica, naime, ne smiju djelovati kao tvare, već kao stvorena zbiljska bića, nepromjenljive tvorevine
mašte, pa dakle stvarnija i trajnija od nepostojane prirodnosti Glumaca. Krinke će pripomoći pri stvaranju dojma umjetno
sastavljenih likova od kojih svaki nosi nepromjenljivo zaustavljen izraz svog temeljnog osjećaja, a to su pojedince: grizodušje
Oca, osveta Pastorke, prezir Sina, bol Majke s njezinim nepomičnim voštanim suzama u modrima podočnjacima i niz obraze,
poput onih koje se vide u crkvama na isklesanim i naslikanim likovima Mater dolorosa.«
(21.)

- i komentar Snježane Husić:

»Nevolja je u tome što ono što se čini krinkom to zapravo nije. Tih šest likova ne ‘nose’
ispod navodne krinke nikakvo drugo lice; obrazina ne krije nikakav obraz, jer ona jest obraz. U tome se sastoji paradoks oko
kojega Pirandello gradi svoju estetičku teoriju: umjetnost je možda jedina istina, upravo stoga što zaustavlja izraz poput
krinke, te se ono što je naizgled fiktivno pokazuje jedino zbiljskim, utoliko što je nepromjenljivo, što njegovo postojanje nije
podložno mijenama tako čestim u onome što nazivamo stvarnim životom. Dok se naše lice mijenja svakog trenutka sa svakim
novim izrazom koji poprimi, krinka – kao lice lika – uvijek je ista.
Dok smo mi, kako kaže Otac, sad ovaj, sad onaj, prema tome tko nam je sugovornik, s jednim smo ovakvi, s drugim onakvi,
dramsko lice je uvijek jednako samome sebi. Želeći dovesti paradoks do krajnjih granica i, uostalom, slijedeći u tome
Piradellove teorije, reći ćemo da smo zapravo mi ti koji navlače obrazine i neprestance ih mijenjaju, neprestance se
prerušavaju dok dramski lik ostaje uvijek vjeran samome sebi, pokazujući uvijek isto lice – krinku.« (XIII)

• Nakon ovakvih komentara učenici će postati svjesni kompleksnosti drame i nemogućnosti da se školskom interpretacijom
dotaknu sve razine njezina značenja.

• Zanimljiv je i Pirandellov komentar kako su Otac i Pastorka Duh, majka je Priroda

(»Ona je, ukratko, priroda. Slika prirode zaustavljena u liku majke. (…) Tako se u liku Majke odražava nepromjenjljivost
njezina života zaustavljenog u formi koja, na drugi način, mori Oca i Pastorku. To dvoje, duh; ona, priroda.
Duh se tom stanju opire ili se pak nastoji okoristiti njime, kako već može; priroda ako nije potaknuta smisaonim pobudama,
plače nad njim.«, str. 11.)

»Sve što živi, zbog same činjenice da živi, ima svoju formu, te upravo stoga mora umrijeti: izuzev umjetničkog djela, koje
živi vječno, jer ono jest forma.« (str. 12.)

- vječni život umjetničkog djela zato što jest forma, umjetničko djelo doživljava se na jedan specifičan način i Pirandellov
način razmišljanja nije moguće razumjeti iz perspektive uobičajenog gledatelja željnog zabave u kazalištu;
U tom kontekstu treba shvatiti i citat koji učenici trebaju objasniti (udžbenik, str. 53.):
»Priroda se služi ljudskom maštom kao oruđem kako bi, u uzvišenom obliku, bilo nastavljeno njezino stvaralačko djelo.«
(dakle: zbilja ------- transponira se u umjetničku zbilju -----posredstvom mašte --- u uzvišenom obliku nastaje stvaralačko
djelo)
»Umrijet će čovjek, pisac, oruđe stvaranja; no stvorenje neće umrijeti, nikada!«
(Dramsko lice neće umrijeti, ono će živjeti vječno, kao i umjetnost.)

Literatura
1. Pirandello, Luigi, Šest lica traži autora, SysPrint, Zagreb, 1997.

Nastavna jedinica: Luigi Pirandello, Šest lica traži autora

Broj sati obrade: sat lektire

Nastavne metode: čitanja, pisanja, dijaloga, oluja mozgova …
Nastavna sredstva i pomagala: udžbenik, književno djelo, nastavni listić

adaće
a) obrazovne: odnos Pirandellove drame prema tradicionalnoj drami; odnos među licima; predstava u predstavi, pitanja koja
problematizira Piradellova drama (pitanje dramskoga teksta, kazališne iluzije, transponiranja zbilje u umjetničku zbilju,
odnosa prema umjetnosti); mogućnost usporedbe Piranella i Prousta
b) funkcionalne: razvijati sposobnost uspoređivanja, interpretiranja
c) odgojne: poticati ljubav prema književnosti i prema čitanju

Tijek nastavnoga sata

1. sat
Motivacija
- učenici komentiraju plakat za predstavu (udžbenik, 48. str.)
- čitaju i komentiraju tekst o usporedbi Pirandella i Prousta (pitanje: zašto u Piradellovoj drami život pojedinca, bez obzira je
li on Glumac ili lice, npr. Otac,
predstavlja fikciju; ukoliko učenici ne znaju odgovor, pitanje zapisujemo na ploču i odgovaramo na njega ili na kraju 1. ili na
kraju 2. sata)
- učenici izražavaju svoje dojmove i mišljenje o drami

Interpretacija
- komentiranje polazišne interpretacije u udžbeniku
- skiciranje dramskih lica i njihovih odnosa

Zaključak
- komentiranje citata Snježane Husić (str. 54.)

2. sat
Motivacija
- oluja mozgova: što je tradicionalna drama

Interpretacija
- odnos tradicionalne drame i Pirandellove drame
- pitanja koja postavlja Pirandellova drama

Zaključak
- Pirandellov doživljaj umjetnosti

Plan ploče
Luigi Piradello (1867.-1936.), Šest lica traže autora

- drama

predstava u predstavi
madame Pace

Pirandellova komedija Igra uloga

pastorka inspicijent

majka --------- otac redatelj ----------- glumci

| | (Prvakinja, Prvak,
sin kćer mladi glumac, mlada
glumica…)
Sin rekviziter

- Pirandellova drama kao moderna drama (odmak od tradicionalne drame i na razini sadržaja i na razini forme)

- umjetnost je vječna:
»Sve što živi, zbog same činjenice da živi, ima svoju formu, te upravo stoga mora umrijeti: izuzev umjetničkog djela, koje
živi vječno, jer ono jest forma.«
 Nastavni listić

Luigi Piradello (1867.-1936.)

a.
1. Koje od navedenih djela nije napisao Luigi Pirandello:
a) Pokojni Matija Pascal
b) Ljubavi bez ljubavi
c) Večeras se improvizira
d) Bjegunica

2. Koje se od likova ne pojavljuje u drami Šest lica traži autora:

a) Majka
b) Sin
c) Očuh
d) Pastorka

3. Kako se zove predstava koju glumci uvježbavaju u drami:

a) Lica
b) Gole maske
c) Igra uloga
d) Ubojstvo

4. Koje je godine Luigi Pirandello dobio Nobelovu nagradu:

a) 1930.
b) 1932.
c) 1934.
d) 1936.

5. Zaokruži tvrdnju koja se odnosi na dramu Šest lica traže autora:

a) Drama nema činova niti prizora.
b) Redatelj dovodi lica da odigraju njegovu novu predstavu.
c) Pirandellovo ime se ne spominje na pozornici.
d) Sve na kraju sretno završava.

b.
6. Prokomentiraj navedene citate.

»REDATELJ: Pustimo sad to, pustimo! Shvatit ćete, dragi gospodine, da bez autora
… Ja bih vas mogao uputiti na nekoga.
OTAC: Ma ne, gledajte: budite to vi!
REDATELJ: Ja? Ma što to govorite?
OTAC: Da, vi! Vi! Zašto ne?
REDATELJ: Zato jer ja nisam autor, nisam to nikada radio!
OTAC: Pa zar ne biste mogli sada započeti, oprostite? Nije vam to ništa. Toliko njih to čini! Vaša je zadaća tim lakša što smo
mi svi ovdje, živi, pred vama.
REDATELJ: Ali to nije dovoljno!
OTAC: Kako nije dovoljno? Gledajući nas dok proživljavamo svoju dramu…
REDATELJ: Dakako! Ali netko to ipak treba napisati!
OTAC: Ne, nego u krajnjem slučaju zapisati dok se odigrava, pred njim, kroz radnju, prizor po prizor. Bit će dovoljno za
početak sastaviti skicu… i pokušati.« (Pirandello, Šest lica traži autora, SysPrint, Zagreb, 1997., str. 39.)
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________

»Ja sam htio prikazati šest lica koja traže autora. Dramu je nemoguće izvesti upravo zato što nedostaje autor kojeg oni traže,
dok će međutim biti izvedena komedija tog njihovog uzaludnog pokušaja, zajedno s tragičnim koje nosi u sebi zbog same
činjenice da se radi o šest odbijenih lica. (…)
Valja sad shvatiti što sam to njihovoga odbacio; ne njih same, očigledno, već njihovu dramu, koja se, bez dvojbe, tiče
nadasve njih samih, ali koja mene uopće nije zanimala, iz razloga na koje sam se već osvrnuo.
A što je to, za jedan lik, njegova vlastita drama?
Svaka prikaza, svaki stvor umjetnosti, da bi postojao, mora imati svoju dramu, odnosno dramu koje je lik i po kojoj je lik.
Drama je razlog postojanja lika; ona je njegova životna funkcija, nužna da bi postojao…«
______________________________________________________________________
________________________________________________________________________
________________________________________________________________________