DRAMA

O drami…
• grč. drahme - radnja
• knjiž. rod koji se temelji na dramskom
sukobu među likovima

• glavno obilježje je NAPETOST – zbog toga

radnja teče BRZO i relativno je KRATKA

• dramska radnja razvija se izmjenom

dramskih situacija (odnosom likova u
određenom trenutku) – kad se promijeni
odnos među likovima, nastaje nova
dramska situacija

• dramska književna djela namijenjena su

izvođenju na pozornici i do punog izražaja
dolaze tek u kazališnoj predstavi
Prizor iz predstave „Hinkemann” redatelja Igora Vuka Torbice (Zagrebačko kazalište mladih)
 Struktura dramskog teksta
• POPIS SVIH LIKOVA (stoji na početku
svake drame)

• PISANA U OBLIKU DIJALOGA (pr. vidi u

čitanci na str. 201. ulomak iz drame
Gostioničarka Mirandolina)

• DIDASKALIJE – upute u zagradama

namijenjene čitatelju, redatelju,
glumcima (pr. vidi didaskalije u čitanci na
str. 203. u drami Ne daj se, Njofra)

• dramski tekst podijeljen je na veće

cjeline, SCENE, te manje, PRIZORE (u
predstavi ovise o ulasku/izlasku lika s
pozornice)
Prizor iz predstave „Nevidljivi” redatelja Matjaža Pograjca (Dramsko kazalište Gavella)
 Temeljne dramske vrste
a) KOMEDIJA
(smiješna radnja, sretan kraj;
likovi su obični građani)

b)TRAGEDIJA
(glavni lik uvijek umire; uzvišena
radnja; likovi su plemići)

c) DRAMA U UŽEM SMISLU

(ozbiljna radnja i ljudski
problemi, ali ne mora završiti
tragično)
Prizor iz predstave „Kauboji” redatelja Saše Anočića (Teatar Exit)
 Kompozicija dramskog teksta
a) Vanjska – podjela na činove i prizore

b) Unutarnja – tijek radnje od uvoda do

raspleta
- ekspozicija ili uvod (objašnjava
početak radnje)
- zaplet (dolazi do sukoba)
- vrhunac ili kulminacija (sukob na
vrhuncu, iako još nema naznaka
njegovu razrješenju)
- preokret radnje ili peripetija (radnja
neočekivanim putem ide prema
razrješenju)
- rasplet
Prizor iz predstave „Kaligula” redatelja Tomaža Pandura (Dramsko kazalište Gavella)
Odnos dramskog teksta i kazališne predstave

DRAMSKI TEKST KAZALIŠNA PREDSTAVA

- pripada kazališnoj
- pripada književnosti umjetnosti (ispreplitanje
više umjetnosti – glazba,
ples, književnost, gluma…)
- za nastanak zaslužni:
- za nastanak zaslužan
redatelj, glumci, scenograf…
književnik

- namijenjeno gledateljima
- namijenjeno čitatelju
Prizor iz predstave „Tko pjeva zlo ne misli” redatelja Rene Medvešeka (HNK Zagreb)
 Razvoj drame u staroj Grčkoj

TRAGEDIJA
- razvila se u
Grčkoj iz ditiramba (pjesma u čast
boga vina Dioniza – izvode je za
vrijeme njegovih svetkovina - zbor
pjeva i pleše uz pratnju glazbe, a
kasnije se i maskira)
- nakon nekog vremena uvodi se i
glumac

KOMEDIJA
- razvila se iz veselih povorki,
sudionici pjevali vesele pjesme
 Starogrčko kazalište

• Kazališne predstave
pripremaju se u određeno doba
godine (tijekom dionizijskih
svečanosti); traju 3-5 dana

• Izgled grčkog kazališta:

- TEATRON (stepeničasto
gledalište)
- ORKESTRA (okrugla pozornica na kojoj
se glumilo)
- SKENA (pravokutna pozadina pred
kojom
se glumi; tamo se glumci
presvlače)
 Starogrčko kazalište

• zbor (pjeva; kasnije

objašnjava radnju)
• glumci su uvijek muškarci i nose maske
(sl. desno – maska za tragediju)
• u grč. dramama glume do tri glumca (više
uloga)
• poimanje tragedije u
staroj Grčkoj – CIJENJENA VIŠE
OD KOMEDIJE

• obilježja tragedije:
tragičan junak, tragičan sukob,
tragična krivnja, tragičan
završetak, uzvišen stil (tekst – stilske
figure, neobičan poredak riječi, stihovi…)