DRAMA

< grč. drahme – radnja

 drama
šire značenje uže
značenje
književni rod književna vrsta

dramske osobe u sukobu (vanjskom, drama

unutarnjem) koji stvara napetost tragedija komedija
pomirenje
radnja se razvija izmjenom dramskih smrt junaka pobjeda razuma
situacija (= odnos među licima)

napetost raste, kulminira i opada, sukob se razrješuje 3 načina razrješenja

 Struktura dramskog teksta
LICA:
Stari, 95 godina
Stara, 94 godine
POPIS OSOBA – na početku dramskoga teksta
Govornik

DIJALOG – osnovni način izražavanja ( razgovor lica)

MONOLOG – dramsko lice obraća se sebi ( samogovor)

DIDASKALIJE – scenske upute čitatelju, redatelju, glumcima

(istaknute drugim tipom slova ili u zagradi)
 kompozicija
vanjska unutrašnja

činovi prizori scene tijek radnje

vrhunac

pr
eo
k
zaplet

re
t
uvod rasplet
 Analiza dramskoga teksta
1. 3. 5.
doživljaj dramska vrsta vrijeme
4.
2. tema prostor
aktualizacija

kontekst 6. 7.
9. radnja kompozicija
stil
10.
ideja monolozi sukob vanjska
8.
11. dijalozi lica unutarnja
  u temelju je prikazivanje dramskog sukoba koji dovodi do
znanost o književnosti
dramske napetosti  razrješenje: tragično, komično ili između tih
krajnosti

DRAMSKI DRAMSKI
dramski PISAC TEKST
ČITATELJ
tekst
umjetnost  dramski tekst  dijalog i monolog dramski sukob
 dramatičnost  dramska napetost

kazališna REDATELJ, KAZALIŠNA GLEDATELJI

GLUMCI…
predstava PREDSTAVA (PUBLIKA)

 scensko djelo u kojem glumci prema redateljevim zamislima

teatrologija – znanost izvode predstavu na pozornici; prožimanje različitih umjetnosti
o kazalištu
“ Drama na najsažetiji i ujedno najočevidniji način
problematizira naš život, ocjenjuje njegove ciljeve i
mogućnosti njihova ostvarenja. Ona čovjeku (publici)
kroz čovjeka (glumca) prikazujući govori o čovjeku.

”
Nikola Batušić, Vladan Š vacov: Drama, dramaturgija, kazalište