Korisni izrazi uz interpretaciju drame:

 Analiza – raščlanjavanje složenih misli na jednostavne

 Digresija – mjesto na kojem se autor udaljava od glavne teme kako bi ispričao neki
sporedni događaj ili opisao nešto
 Dijalog – komunikacija između dvoje ili više ljudi
 Događaj – sve što se događa u vremenu i prostoru
 Drama – književni rod koji obuhvaća sve književne vrste namijenjene izvođenju na
pozornici
 Dramska kompozicija – vanjska (činovi i prizori) i unutarnja (uvod, zaplet, kulminacija,
peripetija i rasplet)
 Dramska radnja – sve što se događa u drami
 Dramska situacija – cjelovit prizor koji čini osnovnu kompozicionu jedinicu dramske
radnje
 Ekspozicija – dio književnog djela u kojem se prikazuju poprište događaja i odnosi
među likovima
 Govor – zvučna čovječna komunikacija
 Interpretacija – tumačenje
 Karakter – lik
 Karakterizacija – opisivanje likova fizički, psihički, socijalno...
 Klimaks – vrhunac radnje
 Komedija – vrsta drame, odlikuje se veselim sadržajem, crta smiješne strane ljudskog
života i ljudi, ismijava njihove nedostatke i mane
 Kompozicija - pojam koji književni tekst opisuje kao cjelinu sastavljenu od dijelova
 Lica – likovi u drami
 Monolog - podulji govor što ga u književnom djelu izgovara jedna osoba
 Motiv – ono što lika pokreće na djelo
 Napetost - prouzrokovan psihološki odgovor uzrokovan nečime
 Obrat – nagli preokret u radnji
 Replika - tekst koji izgovara glumac kao odgovor na partnerove riječi
 Stih - ritmička cjelina znači da na temelju prirodnog govora autor stvara novi,
originalni ritam koji u pjesmi postaje nositelj dodatnog značenja
 Sukob - društveni odnos koji proizlazi iz nemogućnosti usklađivanja interesa
 Tragedija - vrsta drame u kojoj glavni lik ili ideje za koje se on bori, nestaju ili
propadaju
 Značenje - pojam što ga izražava neka riječ

Korisni izrazi uz interpretaciju diskurzivnih književnih oblika:

 Analiza - Razlaganje retoričke, gramatičke, stilske, tematske, formalne, strukturne,

estetičke ili kakve druge cjeline u sastavne dijelove.
 Autor - tvorac nekoga djela čija profesija podrazumijeva stvaranje, osobito pisanje.
 Diskurs - imenica koja znači govor, razgovor, odnosno raščlanjivanje, analizu.
 Diskurzivni oblici - temelje se na razmišljanju i govoru, a povezuju elemente epike,
lirike i drame sa znanstvenim izrazom te teže poučavanju.
 Epizoda -pojam povezan uz smisaono uklapanje dijelova (npr. manjega niza događaja)
u kakvu veću pripovjednu ili dramsku cjelinu.
 Esej (esejistički) -kraći prozni sastavak u književnosti, znanosti i publicistici visokog
stupnja prilagodljivosti u obliku te razvedenoga tematskoga i stilsko-retoričkoga
repertoara.
 Funkcija - funkcija ili preslikavanje je jedan od najvažnijih matematičkih pojmova koji
predstavlja preslikavanje članova jednog skupa (domena) u drugi (kodomena)
 Interpretacija - tumačenje, objašnjenje, shvaćanje; misaoni postupak, odnosno
izlaganje, izjava kojom se utvrđuje smisao ili značenje neke pojave, teksta, zakona i
dr.
 Izraz - kao termin u općem jezikoslovlju izraz, za razliku od sadržaja, označuje vanjsku,
formalnu (glasovnu) stranu jezičnoga znaka.
 Jezik -
 Kompozicija - u znanosti o književnosti, pojam koji književni tekst opisuje kao cjelinu
sastavljenu od dijelova.
 Konotacija - misaona radnja i ukupnost asocijacija koje povezuju riječ i njeno
značenje.
 Kontekst - okružje nekog teksta ili elementa teksta (riječi, fraze, rečenice) koje s njime
tvori smislenu cjelinu.
 Motiv - Najmanja tematska jedinica književnoga teksta.
 Pripovjedač (narator) - glas odgovoran za pripovjedni iskaz, posredovanjem kojega se
predočuje neka radnja.
 Sadržaj - već oblikovana građa koja posjeduje neku unutarnju formu ili logiku.
 Tema - Predmet, osnovna misao usmenog izlaganja (razgovora, govora, predavanja),
pisanoga teksta (npr. članka, znanstvenog rada, školske zadaće) ili istraživanja;
predmet nekoga znanstvenog, književnoga, kazališnog, likovnog, glazbenog, filmskog
djela ili televizijske emisije; predmet, sadržaj što ga obrađuje neki autor.