Jane Austen Ponos i predrasude (Pride and Prejudice)

(UVODNA PRIMJEDBA Ovaj esej je napisan kao dokaz veliine djela Jane Austen i kao vodi kroz
pozadinu romana Ponos i predrasude. Film i knjiga su esto potcijenjeni kao obine, predvidljive ljubavne prie pa
u ovdje pokuati praktino pokazati, na konkretnim primjerima i likovima iz knjige, zato je Jane Austen klasik i
zato postaje sve bitnija i bitnija i u knjievnom i u filmskome svijetu kroz mnogobrojne ekranizacije.elio bih
izbjei uobiajenu situaciju po kojoj se za neku knjigu kae da je klasik i da ju se mora itati, za lektiru recimo, zato
to je netko uen rekao tako, jednostavno zato to je na popisu lektire, zato to je poznata ili iz nekog drugog slinog
razloga apstraktne prirode. Pokuat u na konkretnim primjerima i situacijama iz knjige dokazati njenu veliinu. Iz
tog razloga u podrazumijevati da ste ve pogledali film i zadrali se na povrinskoj razini ne razumijevajui moda
sve to je skriveno ispod povrine. Ovo napominjem jer e onome tko nije barem pogledao film biti teko slijediti
reference koje navodim. Zato, ako niste pogledali film, proitajte esej, a cjelovitu sliku ete dobiti tek nakon gledanja
ili itanja.)
Jane Austen je jedna od najcjenjenijih svjetskih spisateljica i to vie vremena prolazi od nastanka
njenih djela ona bivaju sve cjenjenija i cjenjenija. Stalno se otkrivaju novi, suptilni, ponekada povrinski
nevidljivi slojevi u njenim romanima koji daju novu dimenziju njenom stvaralatvu. Na povrini, njeni romani
openito opisuju ivot vieg i nieg plemstva malog dijela Engleske u devetnaestom stoljeu i ljubavne i ine
probleme enske populacije tog spomenutog dijela drutva i regije u kojoj je Jane Austen ivjela. Iako su gotovo
sva njena djela vie nego pristojne ljubavne prie koje mogu biti iitane kao obini ljubii i koje savreno dobro
funkcioniraju i na toj razini, ima tu jo mnogo detalja koji izdvajaju klasike od obinih, drugorazrednih djela
sline prirode. Roman i filmske adaptacije djela Ponos i predrasude posluit e nam kao ogledni primjerak za
istraivanje djela Jane Austen, za kopanje ispod povrine ljubavne
prie i za dokazivanje jedne od potencijalno pozitivnih uloga literature koju
je Horacije podrazumijevao pod principom dulce et utile (slatko i korisno
praktino upotrebljivo), to bi ukratko znailo da bi knjievnost trebala kroz
neto zanimljivo i lako probavljivo proturiti i mnogo pounih stvari koje
idu u paketu. Primjenjeno na nae djelo Ponos i predrasude to praktino
znai da e knjiga biti jako zanimljiva za itanje sama po sebi a da u istom
paketu ima i mnotvo dodatnih sadraja koji nas mogu pouiti mnogo emu,
na to moemo a i ne moramo obratiti panju. Na vama je da proitate knjigu
ili barem pogledate filmsku ili serijsku adaptaciju i to ce sigurno biti dulce
(slatko, zabavno, zanimljivo) a ovdje emo se pozabaviti sa onim utile
dijelom.
Prvo i osnovno za istai je jedna karakteristika osobnosti Jane
Austen koja je obiljeila sva njena djela, a to je da je uspjeno uspijevala
izbjei iskuenju petljanja u stvari o kojima nije mnogo znala te je svo
svoje vrijeme i panju posveti onome to je znala. Naime, Jane Austen je
itav svoj ivot provela na jednom malom podruju, nije poznavala
ogroman broj ljudi i nije vidjela gotovo nita od bijeloga svijeta ali je
zato savreno poznavala sve slojeve ljudi s kojima je dolazila u kontakt.
Imala je izuzetan dar za procjenjivanje i opisivanje ljudskih karaktera i
imala je izuzetno suptilan osjeaj za probleme ena svog vremena, kao i
univerzalne probleme ena svih vremena, poput zaljubljenosti, ljubavnih
jada, udaje, braka i sl. Odlian primjer za to je injenica, koju sam
negdje proitao, da se ni u jednom njezinom djelu ne nalazi scena koja
prikazuje razgovore ili rasprave iskljuivo mukaraca, to je
fascinirajue. Sve dijaloke scene u njenim djelima ukljuuju barem
jednu ili vie ena jer Jane Austen nije znala kako funkcionira taj
muki svijet kada su oni odvojeni od ena i nije eljela nagaati. Znala je
kako funkcioniraju u interakciji sa enama i time se i bavila. To je
skromnost epskih razmjera, jer ja ne poznajem niti jednu osobu na svijetu koja se, barem s vremena na vrijeme,
ne petlja u stvari koje slabo poznaje. Samo se pogledajte u ogledalo ili se okrenite oko sebe i vidjet ete tisue
primjera. Svi znaju kako odgajati tuu djecu, svi se razumiju u politiku, svi bi znali sastaviti nogometnu
reprezentaciju bolje od aktualnog izbornika, svi znaju rjeavati tue ljubavne jade i tako u beskraj. Kada se to
ima u vidu i kada uzmemo u obzir da je napisala nekoliko prilino debelih knjiurina podatak postaje jo
fascinantniji.
Znai, nije se petljala u ono to ne zna, to je izuzetno pozitivno, ali to nas dovodi do oiglednog
pitanja: A to zna? Zna mnogo. Krenut emo od oitih stvari. Ponos i predrasude se moe promatrati kao
svojevrsnu geoloku sondu koju znanstvenici zabiju duboko u zemlju i onda na osnovu nalaza ispituju kakav je
1
bio ivot na zemlji u pradavna vremena. Upravo takvu povlatenu sondu nam nudi Jane Austen i vodi nas u
englesko drutvo na prijelazu iz 18. u 19. stoljee i rekreira za nas nain ponaanja, odijevanja, razmiljanja u
Engleskoj u to doba. A budui da je Engleska, iza Francuske, dominirala povijeu Europe u tom razdoblju taj
isjeak nam ima mnogo za rei o zbivanjima u itavoj Europi.
Engleska je puno stvari u svojoj povijesti obavila
prije drugih nacija u Europi, to joj je omoguilo mirniji i
manje turbulentan povijesni razvoj u narednim stoljeima.
Tu prvenstveno mislim na promjenu svijesti o
hijerarhijskom ureenju drutva na osnovu podrijetla i
boanskog prava na vladanje, koje je vladalo u raznim
oblicima jo od rimskih careva a primarno je bilo uvreno
teolokim i politikim srednjovjekovnim raspravama. Po
tome svjetonazoru, Bog je, navodno, odredio nekima da
vladaju, nekima da tumae Boju rije, nekima da se bore a
nekima da slue. Svijet je funkcionirao kao piramida, koja je
u svojoj osnovi imala seljake i kmetove, a na vrhu plemstvo
i kralja (ili kraljicu). Jane Austen opisuje sami kraj tj.
predraspadno i nepovratno stanje tog naina miljenja i
organiziranja drave i svijeta. Nakon to su 1649. godine Englezi pogubili svog kralja nain razmiljanja se
nepovratno promjenio, tako da ak i nakon to je poslije Cromwella monarhija ponovno obnovljena, kralj i
plemstvo nisu mogli raunati na nedodirljivost koju su ranije uivali. To je jedan razlog, a drugi je puno
praktinije prirode. To je promjena centra moi u drutvu. Naime, s razvitkom znanosti, razvija se moreplovstvo,
trgovina i primitivni oblici industrije, to Engleskoj donosi ogromnu koliinu novca. S vremenom postaje oito
da se teite moi premjeta iz plemstva u nie slojeve, odvjetnike, inenjere, trgovce, meetare, industrijalce itd.
Plemstvo ima mo i ugled ali ne i novac,a novac je neophodan za funkcioniranje bilo kojeg modernog sustava.
Malo po malo plemstvo postaje mogue kupiti tako da se stvaraju novi slojevi plemstva, bez plemenite loze koja
see stoljeima unazad, bez tradicije ali s gomilom novca i s mnogo svjee, poletne ivotne energije. A to je ono
to je svim europskim drutvima tog doba i trebalo. Jo je samo trebalo preraspodjeliti mo i ugled tako da
odgovaraju stvarnome stanju stvari. Engleski nain ove tranzicije, miran nain tranzicije je prikazan u djelu
Ponos i predrasude i bit e detaljnije objanjen dalje u tekstu. Klase se mijenjaju, redefiniraju i iznova stvaraju.
Isprazni naslovi i titule iza kojih ne stoji nita osim gluposti i debiliteta ne uivaju vie neogranieni kredibilitet.
Svijet Jane Austen je svijet u kojemu se i potovanje i ljubav moraju zaraditi. Osobe su prisiljene uiti, suoiti se
sa svojim stavovima i predrasudama, nadii ih i na taj nain osigurati svoju osobnu sreu i funkcioniranje
itavog drutva kao takvog. Ljubav izmeu Darcyja i Elisabeth predstavlja primjer upravo takvog razvoja i
promjene svijesti.
Na poetku Darcy, plemenita, gleda s visoka i doslovno prezire porodicu Bennett i sve ljude iz
njihovog drutva. U njima, gledajui kroz naoale njegovih rigidnih predrasuda i preduvjerenja, nema nikakvih
primjera plemenitosti, obrazovanja i uzvienosti. Po njemu, oni izgledaju i ponaaju se kao seljako plemstvo i
time su nedostojni njegove panje i potovanja. To uvjerenje traje dok ne upozna sestre Bennett, koje nude
iroku paletu razliitih osobnosti, od kojih su neke stvarno dostojne prezira, dok su neke neke, kako e Darcy na
svojoj koi nauiti, mnogo iznad Darcyjevog uobiajenog plemenitakog drutva. Jane Bennett, najstarija sestra,
je uvjerljivo najljepa i karakterno najpozitivnija osoba u njegovom drutvu, dok je Elisabeth, druga sestra po
redu, pametnija, ivahnija i praktinija od svih ena koje je do tada upoznao. Elisabeth mu parira ili ga
povremeno i nadvisuje u konverzaciji, pokazuje mnogo iru paletu osjeaja nego je on bio kadar zamisliti kod
ene i malo po malo rui njegove, do tada cementirane
predstave o enama iz niih krugova drutva.
Transformacija u Darcyju zapoinje. Nevoljko, uz
ogroman otpor s njegove strane, ali poinje. Nakon
odreenog vremena zaljubljenost u njemu prevladava, on
poputa i izjavljuje ljubav Elisabeth i moli je da mu bude
ena. Govori joj da je spreman zanemariti njeno
prosto podrijetlo, njene sramotne roditelje (posebno
majku), njeno relativno siromatvo, njeno neimanje veza
i utjecajnih poznanstava, to Elisabeth s gnuanjem
odbija. I ona je pod utjecajem svog ponosa i svojih
predrasuda ali prvenstveno ju vrijea to je on spreman,
radi ljubavi, spustiti se na njenu nivo i to joj oprata
sve te mane. Ovo je centralni dio itave ove prie o

2
strukturi drutva. Sve to ima loe u itavoj njenoj rodbini i podrijetlu Darcy neraskidivo vee uz Elisabeth to za
sobom povlai gomilu negativnih predrasuda i to je najbitnije, apsolutno nita za to je Elisabeth izravno sama
kriva. Nita od toga nema veze s njom kao osobom. Isto tako, uz plemstvo se, samo na osnovu podrijetla veu:
dobrota, irina horizonata, visoko obrazovanje, dobri maniri itd. a, jednako kao i u prethodnom primjeru, to nisu
osobne zasluge dotinih plemia nego neto to su dobili onako - u paketu. Po ovome Elisabeth dobija taj
negativni paket dok Darcy dobija taj pozitivni paket a da niti jedno niti drugo ne utjeu na to svojim ponaanjem
i osobnim zaslugama. Elisabeth to ne prihvaa ni po koju cijenu. Ona eli biti cijenjena i voljena po svojim
osobnim zaslugama i kvalitetama a ne po onome to se vee uz njeno podrijetlo, rodbinu, prijatelje i sl. i po tome
cijeni i Darcyja. Njegova poniavajua ponuda ju vrijea i ona je s prezirom odbija iako e ju to najvjerojatnije
uiniti usidjelicom za cijeli ivot i ovisnom o milosti drugih. Nakon tog poniavajueg odbijanja i Darcyju i
Elisabeth poinje svitati. Malo po malo spoznaju vlastitu glupost, aroganciju, ponos i ogranienost. Shvaaju da
nisu procjenjivali jedno drugo kao samosvojne osobe nego kao predstavnike klasa i kao predstavnike drutvenih
predrasuda. Uz malo iskrenosti i razumijevanja oboje se mijenjaju i spoznaju da ne mogu jedno bez drugoga.
Ono to su na poetku transformacije tako otvoreno i bezrezervno mrzili postaje im najmilije na svijetu. Oboje
prolaze, kao i itavo drutvo koje predstavljaju, kratki teaj odrastanja. Plemstvo shvaa da je ono najbolje,
najproduktivnije u Engleskoj koncentrirano u rastuoj graanskoj klasi i niem plemstvu, prisiljenom da se
uzdie na drutvenoj ljestvici vlastitim radom i sposobnostima, to je hvale vrijedna transformacija koju
Francuska, na alost, nije provela na taj nain. Francusko plemstvo i kraljevska obitelj su tvrdoglavo i prezirno
odbijali zahtjeve graanske i buroaske klase i rigidno drali svoje steene pozicije u drutvu koje se promijenilo
gotovo do neprepoznatljivosti i koje nije ni malo sliilo na srednjovjekovno drutvo u kojem je takav ustroj
uspostavljen. Ta tvrdoglavost, nerazumijevanje i prezir kralja i visokog plemstva rezultirali su Francuskom
revolucijom 1789. godine i nasilnim svrgavanjem itavog plemstva, kralja i vladajue klase. Nakon toga je
slijedila teror vlada Robespierra i njemu slinih, a nakon svega Napoleonovo nasilno preuzimanje vlasti. Sva
krvoprolia za vrijeme revolucije, nakon nje i za vrijeme napoleonskih i protunapoleonskih ratova poetkom 19.
stoljea mogla su se izbjei da je francusko plemstvo evoluiralo i transformiralo se kao englesko plemstvo, ija
transformacija je upeatljivo rekreirana u liku Darcyja.
ta je uzrok ovoj promjeni u nainu razmiljanja? Uzroka je, kao i uvijek, mnogo, ali, ta promjena u
nainu razmiljanja korijen ima u Descartesovoj filozofiji i njome se najbolje moe i opisati.Descartes je ivio u
doba pionirskog razvoja znanosti i mnogi ga smatraju ocem znanstvenog razmiljanja. Taj njegov nain
razmiljanja je svoj korijen imao u sumnji. Nauio je mnogo toga i onda uvidio da je najvei dio toga bilo ili
pogreno ili neutemeljena ili nedokaziva spekulacija. Zakljuio je da ni u
to ne moe biti potpuno siguran da je ono ba takvo kakvim mu se ini i
da je mogue i potrebno sumnjati u sve i na toj sumnji, koja e kritiki sve
to je ustaljeno stalno preispitivati i testirati, treba graditi bilo koji stabilan
sustav miljenja. Odatle njegove poznate izreke: Cogito ergo sum
(Mislim, dakle jesam) i Dubito ergo sum (Sumnjam, dakle jesam). Ova
druga je malo adaptirana verija originalne Descartesove izreke, vjerojatno
smiljena da opie njegov nain filozofiranja, koji je bio zasnovan na
sumnji. Taj njegov sustav je zahtijevao da se kao neistinito odbaci bilo
koje miljenje u kojemu se moe pronai i najmanja dokazana sumnja ili
nekonzistencija. Ukoliko je mali dio graevine neistinit ili neispravan
itava graevina kao intelektualna konstrukcija pada u vodu. Svaka
teorija u kojoj se moe nai logika ili praktina pogreka automatski se
odbacuje.
Kada taj nain razmiljanja primjenimo na Ponos i predrasude,
ili jo konkretnije na Darcyja i Elisabeth, vidjet emo da oni odrastaju i
transformiraju svoje stavove prema opisanome Descartesovom modelu.
Primjera u knjizi je vie ali spomenut u neke. Elisabeth gradi o Darcyju nekakvo miljenje bazirano na svojim
opaanjima (nekompletnim), priama i svjedoanstvima drugih, openitom obrascu ljudi iz vieg plemstva, u
koji je automatski strpala Darcyja, kao tipinog predstavnika klase. I to sve funkcionira dok joj Darcy u pismu ne
objasni svoju nevinost u svezi sa Wickhamovom sudbinom. Suoena s dokazima i nepobitnim svjedoanstvom,
Elisabeth mora priznati da je bila u krivu po tom pitanju. I, iako to nije eljela, njen mozak je samostalno
nastavio analizirati sve druge injenice vezane uz Darcyja te lanano, jednu po jednu, poeo razotkrivati brojne
zablude. Ukoliko je mogla pogrijeiti u jednome, onda je sigurno mogla i u drugome i poput Descartesovih
teorijja, itava konstrukcija se dokazala pogrenom zbog toga to je jedan bitan aspekt njenog miljenja bio
dokazan kao pogrean.
Potpuno isti slijed misli se dogodio i Darcyju. Kada je upoznao Elisabeth i Jane, njegov arogantni
plemiki mozak nije vie mogao rei: Moja klasa je pametna i profinjena a oni tamo su seoske drvosjee, tupi,

3
neobrazovani, bez takta, bez manira, bez profinjenih osjeaja. Jednom kada je bio prisiljen to priznati, njegova
kartezijanska graevina se nepovratno sruila. Nakon pada te zablude slijedio je dugaki niz otrenjenja raznih
vrsta koji su ga na kraju doveli da, kao prirodnu injenicu prihvati tvrdnju kako mu je Elisabeth u svemu
ravnopravna, a u neemu i nadmona osim po bogatstvu, naravno. Ali, bogatstvo vie nije vailo kao
adekvatan dokaz jer ga je oborila gore navedena opravdana sumnja. Npr. jedne prilike Darcy je zgroen sirovim,
netaktinim i prostoseljakim ponaanjem Elisabethine majke doao u posjet svojoj tetki kneginji De Bourgh i,
pod plodonosnim utjecajem sjemena sumnje koje su posijale Elisabethine nemilosrdne rijei upuene njemu
osobno i itavoj njegovoj klasi, Darcy otkriva kako je i kneginja priprosta glupaa, umiljena, neobrazovana,
netaktina, nemilosrdna, neosjeajna itd. Darcy nelagodno otkriva da kneginja i Elisabethina majka imaju gotovo
iste karaktere te je razlika meu njima samo u koliini bogatstva koje posjeduju. Ovakvih primjera ima itav niz
ali ja sam naveo samo najeklatantnije da ne razduim ovaj dio ba previe. Mislim da je spomenuta promjena u
nainu razmiljanja jasno vidljiva.
Sljedea povijesna pojava od velike vanosti je pitanje uloge i prava ena u drutvu. Austen je bila
suptilna i blago prikrivena feministica koja je bez feministike pompe, ali jasno i glasno, upozoravala na
probleme ena u ondanjemu
drutvu. Ukoliko se oni malo
bolje shvate, onda je mnogo lake
razumjeti histerinu opsesiju
gospoe Bennett da pod svaku
cijenu uda svoje keri. Naime,
ona itav film (ili knjigu) nita
drugo ne radi nego razbija glavu
sebi i drugima kako negdje, bilo
kako, utopiti svoje keri. Zvui
smijeno i izgleda smijeno ali je
sam problem bio evidentan, jer je
tada bio na snazi zakon koji je
onemoguavao enama naslijeivanje imanja a posebno ne zemljita. Meutim, to je bilo vrijeme
predindustrijske Engleske tako da je imati ili nemati zemljite doslovno znailo razliku izmeu lagodnog ivota i
prosjaenja, ili jo gore, prostituiranja. Plemstvo je imalo zemlju, zemlja je znaila status i bogatstvo i stoga se
nije smjela dijeliti i komadati. Bennettovi su imali malo, skromno imanje i svima
je bilo nezamislivo raskomadati to imanje na 5 dijelova jer tada od njega doslovno
ne bi ostalo nita i svi bi umrli od gladi, a i njihovi radnici i najamnici s njima.
Bilo kakvih drugih profesija namijenjenih enama plemkinjama nije bilo tako da
je situacija stvarno bila nezavidna a histerija gospoe Bennett je imala svoju
podlogu u realnoj zabrinutosti. Vezano uz ovo, u knjizi i u mini-seriji, gdje je bilo
vie prostora za to, ima nekoliko jako smijenih scena kada gospoa Bennett
otvoreno i histerino izraava zabrinutost svome muu o tome ta e ona i njene
keri kada on umre. On to dobroduno prihvaa i okree na alu ne zalazei u
detalje tko bi mogao umrijeti prvi i to bi bilo praktinije,ali scene su stvarno
iznimno smijene i jako dobro odraene, odraavajui suptilni, nenametljivi ali
stalno prisutni Austenin humor. Ipak,vratimo se na temu - priglupi, ogranieni, licemjerni, poltronski sveenik
Collins, daljnji roak gospodina Bennetta, je zakonski nasljednik njihova imanja, iako ga obitelj Bennett nikada
nije ni vidjela. Primjer gospodina Collinsa je jo jedan u nizu dokaza o prethodno spomenutoj kartezijanskoj
sumnji u sve, na osnovu pojedinanih primjera. Kada se sagleda situacija po kojoj taj Collins, koji je priglup i
nesposoban za bilo to, nasljeuje neto za to uope nije zasluan i o emu se u
krajnjoj liniji nije kadar dostojno ni brinuti a tako pametne, talentirane i samostalne
djevojke poput Elisabeth i Jane zbog takvog stanja stvari moraju na ulicu, jasno je da
po Descartesovom principu, itav sustav postaje jako upitan.
Collinsov lik nas dovodi do jedne od najjaih toaka knjige i njenih filmskih
adaptacija do upeatljivih karaktera i osebujno kreiranih likova, koje je nemogue
zaboraviti. Knjiga vrvi nezaboravnim likovima koji e dugo, dugo vremena ivjeti u
vaem pamenju i esto ete, bez imalo svjesne namjere, ljude koje susreete
svrstavati u kategorije prema Austeninim likovima. On je arogantan poput Darcyja,
Ona baba samo kmei kao gospoa Bennett, Umiljeno hvali i uzdie samu sebe
poput kneginje de Bourgh itd. Ovo je malo banalizirano i pojednostavljeno ali je
sigurno ako pogledate jednu ili dvije ekranizacije ili ako proitate knjigu, da ete biti nepovratno uvueni u takvo
kanalizirano zakljuivanje i povlaenje paralela izmeu veeg svijeta i svijeta likova Jane Austen. Na

4
individualnoj razini likovi su fantastini i neponovljivi ali i na openitoj razini prisutnost distinkcija meu
ljudima po nekoj klasi, bogatstvu, podrijetlu, obrazovanju, poznanstvima, politikoj pripadnosti, nacionalnosti ili
po neemu drugome je i u dananje doba itekako prisutna, samo je drukije upakirana.
Dva relativno nevana lika mogu posluiti kao izvrsni primjeri jer predstavljaju utjelovljenje promaene
vrline. Collins je sveenik, ali samo izvana. Ni religija, niti milosre nikada nisu proli kroz njega bez obzira na
to koliko katekizama ili teolokih traktata proitao. On i istinska, duboka religioznost idu zajedno kao dvije ine
na eljeznikome kolosijeku. Osuene su da budu blizu jedna drugoj, na nekih metar i pol razmaka ali su isto
tako osuene i da se nikada ili vrlo rijetko dodiruju. Nikada se ne stapaju u jedno. Ista stvar se dogaa s treom
po redu od sestara Bennett. Ona je sva posveena obrazovanju i umjetnosti ali predstavlja uvjerljivo najdosadniju
i najnepoeljniju osobu u filmu. Collins je budala, ali je bar zabavan. Kroz ovu sestru je prolo mnotvo knjiga i
mnotvo sati provedenih vjebajui klavir ali je se nisu primili, nisu je proeli, nisu postali dijelom njene
osobe, dijelom njenog svakodnevnog ivota i samim time su i takva znanost, takva knjievnost i takva umjetnost
besmisleni ili ak tetni. Iz svog njenog truda proizilazi samo dosada. Da nije proitala te silne knjige bila bi
barem skromnija a ovako je jo dodatno i umiljena zbog svojih znanja i umijea. Nasuprot tome, Elisabeth
predstavlja ivi primjer uspjene simbioze knjikog znanja, uivanja u umjetnosti, nepatvorene religioznosti koji
rezultiraju boljom i ugodnijom osobom osobom koja obogauje sebe i svoju okolinu svojim nenametljivim
znanjem i osjeajnou.
Jo jedan aspekt romana, usko povezan s prethodno reenim je neto to je moda i vanije i tee
detektirati u naoj modernoj sadanjosti nego u Austenino doba pitanje diskrepancije (nesklada, suprotnosti,
nesrazmjera) izmeu onoga to vidimo i onoga to je u stvarnosti. Danas, kada kupite bilo koji lijepo upakirani
proizvod, vrlo esto se pitate je li to stvarno ono to pie na reklami ili na deklaraciji ili neto esto. U sva
vremena bilo je teko detektirati istinsku vrijednost i razluiti je od dobro ispolirane, lijepo upakirane izvanjske,
uplje, bezvrijedne ili ak tetne privlanosti. Roman je naprosto preplavljen primjerima ove prirode. Na jednom
mjestu Elisabeth, nakon to je spoznala istinu o Wickhamu i Darcyju, kae da je Darcy suta vrlina, utjelovljenje
vrline koju ne uspijeva uspjeno prezentirati svijetu, a a da je Wickham suta vrlina samo izvana i te se uspijeva
prodati mnogo skuplje nego to zbilja vrijedi. Biti sposoban razluiti istinsko od pojavnoga i izvanjski
ulatenoga je vrhunac mudrosti i klju za bilo iju sreu. Nikada to neemo moi savreno raditi ali ukoliko ne
napredujemo na tom polju osueni smo unaprijed na bijedu i nesreu. Na primjerima iz knjige moemo stei
puno bolji dojam o vanosti i reperkusijama takvih kapitalnih greaka u prosuivanju, to nam se vrlo esto
naplauje gubitkom istinskih prijatelja i ljubavi jer ih ne prepoznajemo kao takve, a gubimo vrijeme sa
slatkorjeivim glupanima koji su s nama iz nekog interesa, koristi ili dosade. Primjera je bezbroj. Jane je
zaljubljena do uiju ali zbog njene stidljive prirode Bingley to ne moe spoznati. Collins je religiozan i milosrdan
ali ne dao Bog nikome da spadne na to da mu treba njegova velikodunost i kransko milosre, jer je on samo
izvana sveenik a u biti je nesenzibilna i okrutna budala. Catherine de Bourgh i Bingleyeve bogate sestre su slika
i prilika uzvienosti i plemenitosti, a tako su beskrajno uplje i isprazne da bi se iz njih mogla kreirati svemirska
crna rupa koja bi bila kadra progutati itavu zemaljsku kuglu bez problema i da za glupost jo preostane mjesta.
Itd. itd. Mislim da imate barem openitu ideju.
Austeninin svijet je i na svijet, iako izgleda drukije. Nama je smijean njihov nain odijevanja ali
zamislite kako izgledaju moderno obueni
ljudi ako ih gleda neki neutralni promatra
koji je doao s druge planete, a recimo da ima
ljudski mozak i shvaanja. Kako bi njemu
izgledao neki dananji reper, transseksualac,
netko tko je namjerno obuen u poderanu
odjeu da bi izgledao moderno, netko tko
stavi 20 naunica u 10 razliitih mjesta na
tijelu i ima na sebi jo 3 kilograma razliitih
lanaca i geliranu frizuru koja slii na
centurionsku kapu. Ne izgledamo ni mi ba
normalno kada se to malo bolje pogleda sa
strane.
Druga udna stvar su plesovi koje su oni
plesali na tim balovima. Nama se ine
smijenima, ali ako upitamo onog naeg
neutralnog svemirca kako mi izgledamo kada
pleemo uz cajku na nekoj svadbi ili se vrtimo
u ritmu disko glazbe. veliko je pitanje ta bi taj neutralni svemirac rekao kao konanu presudu o tome ta je od
tih plesova normalnije. Ove i sline primjere trebamo razumjeti kao povijesne datosti i ne suditi ih kao neke

5
nedostatke ili mane jer su navodno glupi. Oni zapravo daju dodatnu vrijednost svemu jer nam donose isjeke
svakodnevnih ivota ljudi iz tog doba u verziji koju gotovo nikada ne dobijemo iz povijesnih udbenika gdje je
teko saznati konkretne stvari o svakodnevnom ivotu konkretnih ljudi odreenog razdoblja. Uglavnom nam se
donose podaci koji slie na crnu kroniku u novinama. Ta bitka je bila tada i tada, poginulo je toliko i toliko ljudi,
pobijedio je taj i taj i tome slino, a stvarni ivot je uglavnom negdje zaboravljen. Bilo kako bilo, problemi i
polarizacija svijeta djela Jane Austen su itekako prisutni i danas. Kada ujete na vijestima da je u Japanu odran
sastanak zemalja G8, najrazvijenijih zemalja dananjeg svijeta, bit e vam odmah jasno da u modernom svijetu
postoje i visoko plemstvo i kmetovi i nie plemstvo (u toj konstelaciji, mi bismo bili kmetovi, naravno). Stvari se
samo drukije zovu. Roditi se kao mali vicarac i kao mali, od roenja sidom zaraeni crni u Ruandi nije ni
slino. Zapravo razlika je mnogo vea nego razlika izmeu Darcyja i Elisabeth. Elisabeth je imala puno vie
ansi promijeniti svoj poloaj i status svojim vlastitim naporima, unato povijesnim okolnostima o kojima sam
priao, nego to ih imaju taj nesretni mali crni i milijuni drugih malih crnia, kineia i drugih, na doivotnu
bijedu osuenih jadnika u naem vrlom, modernome svijetu.
Ovakvih povijesnih paralela izmeu Austeninoga i dananjega svijeta bi se mogla povui jo gomila ali
ovo nije ni vrijeme niti mjesto jer sam ve pretjerao a najvanije jo nisam niti spomenuo. Ono najbitnije ono u
emu je Jane Austen najjaa - su ljubavna pria i emotivni ivot njenih protagonista koji su nam svima bliski i
koji e nam biti bliski dok ova naa vrsta ne izumre ili ne evoluira u nekakvo drugo bie. Do tada e Jane Austen
biti itekako relevantna po tome pitanju. Krenimo redom! Najbitnije je istaknuti da Austen ne nudi nikakve
univerzalne odgovore na ljubavna pitanja i da je u svakoj knjizi prisutna svijest da su i ljubav i ivot pojave ili
naprave s kojima moramo rukovati itav svoj vijek, a za koje nismo dobili uputstva za upotrebu. Samo u
Ponosu i predrasudama imamo 4 braka, koji su
meusobno potpuno razliiti i koji istiu da se
isti recept ne moe primjeniti na sve ljude.
Collins i Charlotte su potpuno prozaini ljudi
niskih oekivanja koji trae svoje mjesto u
kotaiu ivota i kada im se ono jednom pokae,
oni ga zauzimaju i koliko toliko zadovoljno ive
bez prevelikih financijskih, emotivnih,
avanturistikih i inih prohtjeva. Wickham i Lydia
ulaze u brak zbog nemogunosti da drukije
seksualno konzumiraju svoju vezu i brak im se
namee kao jedino rjeenje u ondanjem drutvu.
Njihov id, njihovi unutarnji nagoni i elja za
brzom gratifikacijom elja i prohtjeva dominiraju
njihovim osobama i sasvim je izvjesno da bi oni
uinili svaku drugu vezu ili kombinaciju nesretnom i osuenom na neuspjeh. Jane i Bingley su dvije krasne,
nezahtjevne i skromne osobe koje svima ele dobro i koje druge ljude a priori smatraju dobrima. Kod njih se
radi o ljubavi na prvi pogled i sasvim je izvjesno da bi bez uplitanja drugih ta veza od poetka funkcionirala
savreno.
Ostala je jo veza izmeu Elisabeth i Darcyja. Ona je kulminacija svega. Ona je najkompleksnija,
najzahtjevnija i najkompliciranija od svih. Oboje su samostalne i jake linosti koje ne podnose autoritet bez
stvarnog pokria. Njima treba sve dokazati i to ne jednom nego stalno. Njihov odnos sadri jednu izuzetno vanu
komponentu koja je vana za svakoga od nas i koja
sadri plauzibilan odgovor na pitanje koje smo svi
postavili tisuu puta: Kako u znati je li on/ona prava
osoba za mene? Zaljubljen sam jako, ali bio sam
takav i prije, pa se mnogo puta pokazalo kao
promaaj? Kako znati? I Darcy i Elisabeth su
dovoljno jaki da priznaju greke, ue iz njih te se
trude oko svoje ljubavi. Svjesni su da problemi tek
onda poinju kada dvoje zaljubljenih, u tipinim
romantinim filmovima, drei se za ruke
odetaju zajedno u daljinu pod svjetlom zalazeeg
sunca. Svi njihovi stvarni i srceparajui problemi su
zapravo poeli kada su oboje spoznali da vole jedno
drugo. Ali, prepoznali su da se trud isplati onda kada
su primjetili kako ih taj trud i te unutarnje promjene ine boljim i kompletnijim ljudima. Oboje su na vidjelo
izvukli ono najbolje iz partnera, ono to nisu do tada niti znali da imaju u sebi. Nijedno od njih se ne mijenja da

6
bi se trenutno svidjelo, da bi sauvalo vezu po svaku cijenu nego zato to ih je to gradilo, to im je ta
transformacija donosila potpuniji i ugodniji doivljaj svijeta. Ukoliko nas na partner ini boljim uenikom,
boljim bratom ili sestrom, boljim sinom ili keri, boljom osobom onda se svaki trud isplati i sve promjene koje
su nune, je potrebno napraviti i otrpjeti jer e se kao rezultat pojaviti usavrena verzija naeg JA. Ali, ako poput
mnogih primjera iz filmova ili stvarnog ivota, zbog partnera mijenjamo ono najbolje u sebi za neto slabije, ako
postajemo osobe kojih emo se nakon dugo vremena stidjeti, onda je situacija alarmantna. Praktian primjer
Darcyja i Elisabeth je mnogo upeatljiviji i elokventniji od ovog mog blebetanja ali nemojte nipoto propustiti
obratiti pozornost na taj segment njihove veze i na taj segment knjige jer, kao to sam ve napomenuo u
povijesnom uvodu, iz ovakve veze, ako ju simbolino prenesemo na dravnu razinu, meu klasama engleskog
drutva koje simboliziraju Elisabeth i Darcy, stvorena je najjaa buroaska klasa u Europi i stvoren je najvei
imperij na zemaljskoj kugli ikada imperij u kojemu sunce nikada nije zalazilo.
Nadam se da ste uvidjeli na koliko razina se ova izuzetna knjiga moe
itati a to nije niti izbliza sve. Ovdje su natuknute samo najgrublje crte svega ali
mislim da je to dovoljno za spoznati kako ispod povrine odlinog ljubia ima
toliko toga zakopanoga. itajte je kao ljubavnu priu, kao politiku alegoriju, kao
povijesni dokument, kao psiholoko-
socioloku studiju ili kao neto peto,
itajte je kako hoete, ali je itajte i trud
e se sigurno isplatiti. Vrijeme e
sigurno biti ugodno provedeno, a ako
jo poneto i nauite tim bolje.
Knjigu bi
svakako trebalo proitati jer je odlina,
ali ako ama ba nikako niste knjiki tip,
imate na raspolaganju niz ekranizacija,
od kojih se dvije posebno izdvajaju.
Najnovija, uspjena filmska adaptacija
iz 2005 sa Keirom Knightley u ulozi Elisabeth i BBC-jeva fantastino
producirana mini-serija od 6 epizoda sa Colinom Firthom i Jennifer
Ehle u glavnim ulogama, u kojoj je mnogo stvari detaljnije prikazano
nego u filmu. A ako odgledate i seriju i film, sigurno neete pretjerati,
niti e vam biti i trenutak dosadno, jer je ovo jedna od onih stvari u
kojima to vie znate o njima to ih vie cijenite i tim vie uivate u
njima. Ja sam obje verzije pogledao vie puta i opet sam prije par dana,
htijui se samo podsjetiti kako je izgledao lik gospoe Bennett u seriji
upalio prvu epizodu, opet se zakaio i odgledao svih 6 epizoda u
cugu i na posao otiao kao dobrodrei zombi. Ipak, vrijedilo je. Uivajte!

(OPASKA Budui da sam svjesno vrlo slobodno koristio izraze kao budala, glupan, tupav i tako dalje.
sve gore reeno shvatite kao moje individualno, iskreno miljenje o tim pojavama ili osobama a ne kao
neki zvanini stav koji proizilazi iz znanosti o knjievnosti ili neto slino. Sve navedeno je moje miljenje
o spomenutome i mislim da sam i objasnio zato tako mislim, a vi se moete, a ne morate, sloiti s tim. U
svakome sluaju pogledajte i/ili proitajte i onda ili potvrdite moje miljenje ili formirajte njemu suprotno
miljenje, to je u svakako dobro jer, kao to kae Hegel, ukoliko na osnovu jedne teze vi formirate
antitezu (njenu suprotnost) iz svega toga e se roditi sinteza tj. neto novo i dobro. Ta sinteza e postati
nova teza i znanje o Jane Austen e biti uveano u oba scenarija.)

B.M.