Globalni meunarodni i geopolitiki odnosi u novom svjetskom poretku

PETAR KUREI*
Saetak
Globalne odnose prouavaju i geopolitika i meunarodni odnosi. Svaka disciplina prouava
ih sa svog aspekta, koristei svoj framework i izvlaei zakljuke kroz znanstveni pristup
prouavanju problematike. Geopolitiki odnosi u svijetu ostaju u znaku sukoba interesa koji
definiraju geopolitiku. Borba interesa danas se vodi drugim sredstvima. Svako prouavanje
globalnih odnosa mora prouavati centre moi i njihove odnose. Suvremeni centri moi
prvog reda vanosti u svijetu su SAD, Kina, Rusija i Europska unija. U centre moi drugog
reda vanosti spadaju Indija i Japan. Najvaniji centar moi uope su SAD, koje
najznaajnije utjeu na novi svjetski poredak. Odnosi SAD-a i drugih vanih aktera
svjetskog poretka, te meusobni odnosi ostalih centara moi, temeljni su imbenici koji
utjeu na suvremene meunarodne i geopolitike odnose. Amerika globalna politika, te
odnosi SAD-a i ostalih koji neto znae, ostat e glavni imbenik definiranja svjetskog
poretka u sljedeih nekoliko desetljea. Manje vjerojatno je mogue globalno povezivanje
najvanijih aktera protiv unipolarizma. Globalne meunarodne i geopolitike odnose u
sluaju ponovne uspostave neke vrste multipolarizma najvie e oblikovati meusobni
odnosi suvremenih najvanijih centara moi u svijetu, te centara moi drugog reda vanosti.
SAD i Kina predstavljaju centre moi u uzletu, dok su Rusija i Japan na izmaku svojih
snaga, te im vanost polako opada. Europska unija i Indija mogle bi krenuti u oba smjera,
ovisno o stupnju jedinstva i razvoja koji e u budunosti ostvarivati.
Kljune rijei: globalni meunarodni odnosi, globalni geopolitiki odnosi, centri moi,
novi svjetski poredak, Sjedinjene Amerike Drave, unipolarizam, multipolarizam.

Uvod
Suvremenicima autora lanka prua se dobra prilika za saznavanje novih spoznaja, jer
ive u doba znaajnih promjena u svijetu. Ono to nam omoguava poznavanje i mogunost
analize globalnih meunarodnih i geopolitikih odnosa, moe se usporediti sa strategijama i
igrama vojskovoa koji su kroz povijest pokuavali pobijediti protivnike. Znanstvenici, koji
bi trebali biti nepristrani promatrai i istraivai, esto se ne mogu suzdrati od unosa
vlastitih opredjeljenja ili interesa u analize, pa im manjka objektivnosti. Razlog je moda u
vanosti podruja istraivanja kojim se bave geopolitiari i istraivai meunarodnih odnosa,
jer se kroz aktivnosti koje oni trebaju istraivati direktno odluuje o sudbini svijeta.

*
Mr. sc. Petar Kurei je diplomirani politolog i profesor geografije.
Geopolitika i meunarodni odnosi istraivanju globalnih odnosa pristupaju sa vlastitog
stajalita, sukladno frameworku i potrebama istraivanja koje moraju zadovoljiti.
Istraivanje globalnih odnosa nuno mora dotaknuti pitanje svjetskog poretka kao
stanja meunarodnog sustava u nekom povijesnom razdoblju. Poredak u svijetu danas
presudno e utjecati na poredak u svijetu sutra. Stoga je bitno istraiti ga i vidjeti to je u
njemu dobro, to loe, te koje su mu tendencije razvoja. Suvremeni poredak obiljeen je
globalizacijom, unipolarizmom, prestrojavanjima globalnih aktera svjetskog poretka,
pokuajima uspostave globalne vladavine i univerzalnih konvencija. Odnose u suvremenom
svjetskom poretku moemo pratiti kroz uloge pojedinih vanih aktera poretka (najsnanije i
najvee drave svijeta, glavni svjetski centri moi) i njihove meusobne odnose. U radu je
primijenjen pristup koji istrauje osnovne znaajke meunarodnog poloaja, nacionalnih
interesa i vanjskopolitikih orijentacija najvanijih svjetskih centara moi (SAD, Kina,
Rusija, Europska unija) i njihove meusobne odnose, te odnose s vanijim regijama ili
dravama svijeta koje su znaajne za ukupnost vanjske politike svjetskih centara moi. Dan
je i krai osvrt na znaajke centara moi drugog reda vanosti (Indija i Japan).
Razdvajanje dijelova svijeta na pojedine centre moi i regije ne znai da ne postoji
povezanost u jedinstveni globalni geopolitiki sustav. Radi se samo o naglaavanju razlika
izmeu svojevrsnih jezgara i periferije svjetske moi. Prije analize globalnih meunarodnih i
geopolitikih odnosa dan je osvrt na slinosti i razlike geopolitike i meunarodnih odnosa u
prouavanju globalnih odnosa i svjetskog poretka.

Geopolitika i meunarodni odnosi u prouavanju globalnih odnosa

Geopolitika, kao znanstvena disciplina na kontaktu politike i geografske znanosti,
bavi se trajnijim odnosima moi u prostoru, te u obzir uvijek uzima prostornu komponentu.
Bavi se dugoronim politikim opredjeljenjima drava koja proizlaze iz njihovih nacionalnih,
a ne samo politikih interesa. Ukratko, objekt istraivanja geopolitike su odnosi izmeu
prostora koji je uglavnom teritorijaliziran, stanovnitva iji se broj poveava i politike
organizacije kojom stanovnitvo prostor organizira u teritorij. Geopolitika globalne odnose
naziva globalnim geopolitikim odnosima, a poredak u svijetu istrauje kao geopolitiki
poredak u globalnom geopolitikom sustavu. Geopolitiki poredak sastoji se od prostora
(osnova u kojoj postoji geopolitiki sustav), geopolitikih struktura (aktera geopolitikog
poretka) i geopolitikih procesa, te njihovih meuodnosa, koji ine nadgradnju i
uspostavljaju nove strukture, procese i meuodnose. Geopolitiki poredak dinamina je
kategorija, koja se neprekidno mijenja s promjenama struktura i procesa.
Meunarodni odnosi prouavaju globalne odnose kao globalne meunarodne odnose.
Poredak meunarodni odnosi nazivaju svjetskim poretkom, koji moemo oznaiti kao stanje
meunarodnih odnosa u meunarodnom sustavu. Meunarodni odnosi geografski kontekst
uzimaju kao dodatni moment u istraivanju meunarodnih odnosa i svjetskog poretka.
Meunarodni odnosi vie panje poklanjaju kratkoronim i srednjoronim mogunostima
razvoja odnosa u meunarodnom sustavu, naglaavajui politike odluke i opredjeljenja
vanijih linosti koje djeluju u politikim elitama drava. Meunarodni odnosi bave se i
analizom faktora i subjekata meunarodnih odnosa, te njihovim meusobnim odnosima.
Meunarodni odnosi istrauju povezanost subjekata meunarodnih odnosa,
uvjetovanost meunarodnih zbivanja i procese koji postaju sastavni i relativno stalni dio
ponaanja takvih aktera na meunarodnom planu. Zadatak im je u dinamici svjetskih kretanja
pronai one osnovne kategorije, zakonitosti i tendencije koje odreuju taj razvoj i odrediti
osnovne inioce uz iju pomo se taj razvoj ostvaruje. Znanstveni pristup meunarodnim
odnosima zahtijeva istraivanje izrazito teorijskih pojmova i njihovih uzajamnih odnosa, a od
istraivaa da te pojmove zna upotrijebiti u objanjavanju golemog broja konkretnih
dogaaja. Meunarodni odnosi ne mogu se svesti na opis i gomilanje injenica, niti su oni
podobni za apstraktne analize u kojim nema injenica ni podataka. 1 U prilinom broju
sluajeva osnovna problematika geopolitike i meunarodnih odnosa moe biti vrlo bliska.
Razlika se vie oituje u pristupu. Geopolitika iz odreene problematike izvlai momente i
zakljuke bitne za geopolitiko promiljanje i istraivanje, a meunarodni odnosi izvlae ono
bitno za istraivanje problematike meunarodnih odnosa.

SAD najvaniji centar svjetske moi

Sjedinjene Amerike Drave ili skraeno SAD, najvaniji su centar moi suvremenog
svijeta. SAD su najvaniji akter suvremenog svjetskog geopolitikog poretka, a njihova
vodea uloga proizlazi iz iznimno velike koncentracije moi prisutne pod jedinstvenim
centrom upravljanja. SAD su svjetski lider u svim aspektima nacionalne moi. SAD danas
imaju najveu vojnu, politiku, ekonomsku i kulturnu mo u svijetu. 2 Suvremeni poredak,
1
Vidi: Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politiki odnosi, Barbat, Zagreb, str. 11, 19-20
2
Za poblie upoznavanje s amerikom moi i znaajkama suvremenog poloaja SAD-a u svijetu vidi:
Kissinger, H. (2001.), Does America Need a Foreign Policy?, Simon & Schuster, New York, poglavlje: America
at the Apex: Empire or Leader?
koji jo nije dovoljno odreena kategorija da bismo jednoznano mogli zakljuivati to on
jest i to e biti, snano je obiljeen utjecajem i ulogom SAD-a u globalnim odnosima, te
samim time u novom svjetskom poretku. Dio autora stanje geopolitikih odnosa u svijetu
smatra nastavkom amerike hegemonije, koja je u uzletu od mandata predsjednika Reagana.
Druga grupa autora smatra da se radi o prijelazu u novi ciklus hegemonije u kojem e
ponovno dominirati SAD. Trea skupina autora (Agnew, Corbridge3 itd.) predvia nastanak
nove hegemonije bez hegemona, u kojoj e vladati hegemonija pravila. SAD su drava koja
je uspjela najvie povezati sve aspekte moi i okupiti najvei kvantum moi u povijesti
svijeta (hegemonija nove vrste, globalna hegemonija, Brzezinski4). Amerika hegemonija na
svim poljima meunarodnih i geopolitikih odnosa ini najvaniju odrednicu suvremenog
svjetskog poretka, posebno kad govorimo o strukturama poretka i njihovim meusobnim
odnosima moi. Odnosi moi i mogunosti djelovanja najsnanijih struktura presudno
odreuju svjetski poredak. Istraivanja suvremenog svjetskog poretka moraju istraivati
ulogu SAD-a, koje geopolitika smatra najsnanijom geopolitikom strukturom suvremenog
geopolitikog poretka, a meunarodni odnosi najvanijim subjektom meunarodnih odnosa u
novom svjetskom poretku. Unipolarno vodstvo SAD-a u svijetu i odnosi s vanim
geopolitikim strukturama (drave Kina, Rusija, Indija, Japan, te politiko-gospodarski blok
Europska unija sa stoernim dravama Njemakom i Francuskom), ini glavnu odrednicu
suvremenog globalnog geopolitikog poretka.
Nakon raspada hladnoratovskog poretka, otvorena je mogunost za nastanak novog
svjetskog poretka, koji danas jo uvijek prolazi kroz etapu sazrijevanja, obiljeenu brojnim
turbulencijama i promjenama koje utjeu na sadanjost i budunost poretka. Etapa u kojoj je
prisutna promjenjivost meunarodnog i geopolitikog poloaja, vanjskopolitikih orijentacija
te gospodarskih i sigurnosnih politika pojedinih drava, koje jo uvijek ine najznaajnije
subjekte svjetskog poretka i ije postojanje definira meunarodni sustav.
Prijelazom u razdoblje kad meunarodni odnosi prolaze svoju redefiniciju, otvoren je
prostor za nove razvoje u meunarodnim odnosima i nova promiljanja o tome kakvi bi
trebali biti suvremeni meunarodni odnosi. SAD, kao vodea svjetska sila i drava
zadovoljna svojim poloajem u svijetu, zalae se za ouvanje trenutnog poretka i smatra da
je: suvremeni svjetski poredak ve uspostavljen i da novi model meunarodnih odnosa

Nye, J. S. (2002.), The Paradox of American Power, Oxford University Press, New York, poglavlje: The
American Colossus
3
Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space, Routledge, London
4
Brzezinski, Z. (1999.), Velika ahovska ploa, HUMS i Interland, Varadin, str. 1-25
moe biti uspostavljen samo u okviru postojee strukture rasporeda sila. 5 Stoga danas nije
mogue stvoriti poredak po formuli jedna supersila i etiri velike sile. Danas postoji jedna
supersila koja e predvoditi svjetski poredak bar jo jednu generaciju. U ovakvoj situaciji
pitanje je da li postoji multipolarnost. Ako postoji, onda je shvaanje multipolarnosti neto
drugaije od tradicionalnog shvaanja. Ovakva multipolarnost bi znaila da postoji sredinji
snaan pol kojeg ine SAD, a ostali polovi koje ine etiri velike sile Kina, Rusija, Japan i
Europska unija, nisu u stanju biti lideri ili ispunjavati funkcije koje moe ispunjavati sredinji
pol.6 Ovakav multipolarizam, kao revizionistiko shvaanje iroko prihvaenog tumaenja
multipolarizma, postavlja pred istraivae pitanje da li je to multipolarizam ili prikriveni
unipolarizam. Novo shvaanje multipolarizma naizgled podsjea na pentagonalizam Henryja
Kissingera, koji je 70-ih godina 20. stoljea kao najbolju formulu za odnose na vrhuncu
svjetske moi dao viziju odnosa izmeu najznaajnijih globalnih aktera kao pentagona
svjetske moi u kojem bi kljune uloge imali SAD, bivi SSSR, Japan, Europa i Kina.
Kissinger, kao velikan znanosti o meunarodnim odnosima, ipak nije mogao znati, iako je
moda nasluivao, da e SAD dvadesetak godina nakon njegovih predvianja ostvarivati
globalnu hegemoniju i imati sposobnost nametanja politike volje, ekonomskih zakonitosti i
vojne nadmoi gotovo cijelom svijetu. Ovo su postulati svakog unipolarizma, pa i amerikog,
snano prisutnog u novom svjetskom poretku. Prouavanje dijelova pentagona i njihovih
odnosa treba provesti kroz istraivanje njihove ukupne nacionalne moi, poloaja u
globalnim geopolitikim odnosima, poloaju u meunarodnom sustavu, karakteru odnosa s
ostalim akterima svjetskog poretka. O znaajkama svakog dijela pentagona ovise sadanji i
budui odnosi meu njima. Ovi odnosi e najznaajnije utjecati na budunost svjetskog
poretka. Suvremeni poredak poznaje samo etiri najvanija svjetska centra moi, jer je Japan
ipak iza ovih centara moi, u drutvu s Indijom. Uloga SAD-a kao daleko najvanijeg centra
moi nezamjenjiva je, jer su SAD jedine sposobne predvoditi ureenje odnosa u novom
svjetskom poretku. Danas je vodea pozicija SAD-a u svijetu mnogo izraenija nego za
hladnog rata, jer je nestala druga supersila SSSR, a mo SAD-a ostala je okupljena i
nedirnuta. SAD danas ima mogunost globalne projekcije vojne moi, najveu ekonomsku
mo i najvei udio u znanstveno-tehnolokoj revoluciji. Svoje vrijednosti i stavove SAD
projiciraju kroz globalni prostor, s mogunou, silinom i brzinom dosad najjaom u
povijesti. SAD imaju najvei hard i soft power u svijetu. Najeksplicitniji primjer moi SAD-a
su vojne intervencije, koje je SAD provodio i provodi samostalno ili sa saveznicima. Vojne
5
Vidi: Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politika misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93
6
Isto
intervencije u povijesti bile su uglavnom uzrokovane dogaajima koje su SAD doivljavale
kao prijetnju sebi, ponajvie jer se percepcija veine dogaaja u SAD-u zbivala kroz prizmu
realpolitike i geopolitikih promiljanja (npr. Kennan, Kissinger).
SAD e pokuati zadrati vodeu poziciju u svijetu (to bi uinila bilo koja drava da
ima priliku biti vodea u svijetu). Novi svjetski poredak definirat e dominacija i hegemonija
jedine globalne sile koja e uiniti sve to je u njenoj moi da zadri vodei poloaj. Pokuat
e omesti sve budue potencijalne suparnike da poveaju svoju mo i unaprijede poloaj u
meunarodnom sustavu, jer bi mogli postati ozbiljni izazivai, posebno ako se ujedine u
svojim nastojanjima. Neorealistika perspektiva, koja se preteno bavi istraivanjem sustava
drava i njegovih zakonitosti i znaajki, suvremeno stanje meunarodnih odnosa oznaila bi
kao izrazitu dominaciju jednog pola, SAD-a. Dominacija jednog pola je kroz povijest obino
dovodila do nastanka ad hoc saveznitava ili grupa drava ili ljudi (terorizam, kao zloinaka
aktivnost) koje su eljele radikalno mijenjati postojei poredak.
Odnose SAD-a i ostalih centara moi u svijetu treba istraivati kao odnose jaeg i
slabijeg (jer je to jednostavno tako), u kojima prevladavaju i kooperacija i kompeticija.
Brzezinski se u svojoj knjizi Velika ahovska ploa i njeni geostrateki imperativi ograniio
na analizu odnosa SAD-a prema dijelovima Euroazije, kao prostora kljunog za ostvarivanje
svjetske moi. SAD sve vie ostvaruje prevlast u Euroaziji, no nije mu potrebna potpuna
kontrola Euroazije. Dovoljno je kontrolirati kljune dijelove i svugdje ostvarivati geopolitiki
utjecaj i prisutnost. Neke ideje containment codea Georgea Kennana nikad nisu izgubile
vrijednost, npr. prisutnost na kljunim lokacijama, zadravanje (terorizma, a ne komunizma),
te ostvarivanje kontrole nad strateki vanim prostorima Bliskog istoka i sredinje Azije. 7
Suvremeni utjecaj SAD-a na globalnom planu ostvaruje se uglavnom kroz ekonomska
sredstva, tehnoloku nadmo i kulturni utjecaj (soft power). Politiki pritisak primjenjuje se
kad ova sredstva nisu dovoljna, a vojna sila dolazi do izraaja samo kad su iscrpljene sve
opcije, ili kad treba pokazati da se odlunost predsjednika i poloaj SAD-a ne smiju dovoditi
u pitanje. Politika SAD-a nakon hladnog rata doivjela je transformaciju, obiljeile su je
geoekonomsko natjecanje na globaliziranom svjetskom tritu i humanitarne intervencije
predsjednika Clintona. Nije bilo vojnih intervencija voenih geopolitikim razlozima.
Ameriku globalnu politiku u novom svjetskom poretku moemo istraivati kroz
pristup koji naglasak daje glavnom kreatoru amerike vanjske politike po Ustavu SAD-a to

7
O odnosima SAD-a i ostalih dijelova Euroazije i promiljanjima Z. Brzezinskog vidi: Brzezinski, Z. (1999.),
Velika ahovska ploa, HUMS i Interland, Varadin
Ovdje je naglasak na globalnoj amerikoj politici koja snano odreuje geopolitike kodove ostalih drava.
je ameriki predsjednik, u kojem treba biti prisutan glas amerikog naroda kroz legitimitet
izravno dobiven od amerikih graana. U novom svjetskom poretku, nakon posljednje
geopolitike tranzicije SAD je imao tri predsjednika. George Bush je uveo SAD u novi
svjetski poredak i prvi poeo upotrebljavati tu uvenu sintagmu. Mandat George Busha bio je
obiljeen raspadom hladnoratovskog poretka, geopolitikom tranzicijom, raspadom SSSR-a,
proliferacijom drava u Euroaziji i ostankom SAD-a na elu svijeta kao jedine supersile,
poetkom veeg broja lokalnih ratova i etnikih sukoba, te vojnom intervencijom protiv
agresora Iraka koja je obiljeila kraj svretak i poetak novog poretka.8
Bill Clinton je provodio bitno drugaiju vanjsku politiku od George Busha. U prve
dvije godine mandata bila je to vanjska politika bez vanjske politike, slabo definirana i
neangairana, jer je Clinton bio zaokupljen rjeavanjem unutarnjih amerikih problema, zbog
kojih je i izabran za predsjednika SAD-a. Clinton je vanjsku politiku SAD-a od geopolitike i
realpolitike usmjerio prema geoekonomskom natjecanju u uvjetima globalizacije. Clintonov
drugi mandat ostat e vie zapamen u svijetu. Obiljeile su ga humanitarne intervencije i
pokuaji da se uspostave bolji odnosi s veinom najvanijih aktera novog svjetskog poretka i
ostalim dravama koje su bile spremne prihvatiti novi svjetski poredak s liderskom pozicijom
SAD-a (veina tranzicijskih drava, drave Latinske Amerike).9
Trei predsjednik SAD-a u novom svjetskom poretku je sadanji predsjednik George
W. Bush. Vanjska politika Busha jr. u skladu je dugoronim crtama vanjske politike
republikanske stranke, prilagoena suvremenom dobu i poziciji SAD-a kao globalnog lidera
u svijetu. Osnovne crte ove politike su isticanje i ouvanje liderske pozicije SAD-a u svijetu,
unipolarno djelovanje za zatitu i osiguranje vlastitih interesa, odranje labavih koalicija to
vie drava koje su podrka amerikoj politici prema pojedinim regijama (uspostava
regionalnih saveznitava i provedba politike ravnotee u pojedinim regijama), preuzimanje
odgovornosti za sigurnost veine globalnog prostora, jaanje sustava domovinske sigurnosti
SAD-a (osnivanje Ministarstva domovinske sigurnosti), borba protiv terorizma svim
sredstvima i na svim frontovima (kod kue i u inozemstvu), mogunost vojnih intervencija
protiv drava koje kre pravila koja vrijede u novom svjetskom poretku (npr. drave koje
protivno rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a razvijaju oruja za masovno unitenje), jaanje
i proirivanje transatlantskog sustava kolektivne sigurnosti NATO-a (potvreno na summitu
NATO-a u Pragu, studeni 2002.), promicanje i zatita gospodarskih interesa SAD-a,

8
Vie u: Vukadinovi, R. (2001.), Amerika u novom svjetskom poretku, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str.
5-20
9
Vie u: ehuli, L. (2001.), Clinton i novi svjetski poredak, Politika kultura, Zagreb
promicanje amerike kulture i vrijednosti kao puta za lake djelovanje na drugim poljima
vanjskopolitike akcije (soft power prema Josephu Nyeu10). Zatita nacionalnih interesa,
poveana izdvajanja za sustav nacionalne sigurnosti i posebno vojno-tehnoloki napredak,
procjena pojedinih situacija u svijetu kao vrijednih amerikog djelovanja ili ne (Powellova
doktrina), mogunost preventivnih udara u borbi protiv terorizma i snana zatita interesa
SAD-a u ouvanju vodee pozicije u svijetu (Wolfowitzova doktrina, ugraena u novu
strategiju nacionalne sigurnosti SAD-a) sve su to sredstva i programi koji trebaju osigurati
provoenje vanjske politike Georgea W. Busha. Osim ovih znaajki, vanjska politika Busha
jr. obiljeena je rezerviranou prema institucijama meunarodnog prava (Meunarodni
kazneni sud) i institucijama za ouvanje globalne sigurnosti (povlaenje iz ABM sporazuma,
protivljenje Sporazumu o zabrani proizvodnje mina i Sporazumu o zabrani nuklearnih
pokusa, protivljenje Kyoto protokolu o smanjenju zagaivanja atmosfere i Cartagena
protokolu o zabrani genetski modificiranih organizama). Moemo zakljuiti da sadanja
amerika vanjska politika ide loginim i predvienim smjerom. Tragini dogaaji od 11.
rujna 2001. g. dali su SAD-u priliku koju bi svaka velika i snana drava pourila iskoristiti
(kompeticija u meunarodnoj okolini i jaanje nacionalne moi logina je posljedica znaajki
meunarodnog sustava). Prilika je to da se osigura dugorono vodstvo u svijetu na svim
poljima, te izmeu ostalog osiguraju ameriki interesi u najveem svjetskom spremniku
energije Bliskom istoku i sredinjoj Aziji. Politika SAD-a razumljiva je i logina, u skladu
sa svim premisama realpolitike. Poremeaj u dotoku izvora energije doveo do bi naruavanja
amerikog naina ivota i potpuno bi unitio bilo koju politiku elitu na vlasti u SAD-u.
Stanje amerike nacije i interesi gospodarsko-vojno-politike elite ne doputaju drugaiju
politiku prema svijetu.
Izmeu samostalne politike ili unipolarnog djelovanja, djelovanja sa saveznicima i
djelovanja s ostalim dravama u okviru UN-a, SAD je izabrao uglavnom samostalno
djelovanje.11 Unipolarno djelovanje SAD-a s nekadanjim multipolarizmom i multipolarnim
modelima ima vrlo malo ili gotovo uope nema dodirnih toaka. Pentagonalizam Henryja
Kissingera predvia usklaivanje i balansiranja nacionalnih interesa nekoliko najvanijih
aktera svjetskog poretka. Unipolarizam bi po neorealistikoj teoriji zbog svog hegemonskog
djelovanja morao izazvati reakciju ostalih dijelova meunarodnog sustava, manje ili vie
sposobnih za djelovanje. Za Brzezinskog su SAD jedina i posljednja svjetska supersila iju

10
Nye, J. S. (2002.), The Paradox of American Power, Oxford University Press, New York
11
Opirnije razmatranje pozicije SAD-a u novom svjetskom poretku vidi: Vukadinovi, R. (2001.), Amerika u
novom svjetskom poretku, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 5-20
dominaciju nitko nee ugroziti jo nekoliko desetljea. Razliiti pogledi na ulogu SAD-a u
svijetu u svakom e sluaju morati ekati svoju potvrdu u budunosti meunarodnih odnosa.
Odnose SAD-a i ostatka svijeta moemo podijeliti na odnose s najvanijim akterima
novog svjetskog poretka i odnose s ostalim dravama u svijetu koje su obino grupirane u
regije svijeta.12 Postoji i pristup koji su primjenjivale same SAD, a koji drave dijeli na
saveznike, drave potpuno ukljuene u meunarodni sustav s visokim stupnjem razvijenosti
odnosa sa SAD-om, drave u tranziciji, slabe drave i opasne drave (rogue states). Odnosi s
Europom jo uvijek su najvaniji za SAD, iako odnosi s Kinom i ostatkom Azije postaju sve
vaniji. Budunost transatlantskog partnerstva od iznimne je vanosti za sigurnost i stabilnost
europskog prostora, ali i za sigurnost SAD-a. No, vana je i zbog toga to SAD-u omoguava
da europski prostor ostane savezniki raspoloen prema SAD-u i omogui mu prisutnost u
Europi. Europi je SAD pouzdan partner s kojim je povezana suradnjom na politikom i
sigurnosnom polju, dok su na gospodarskom polju odnosi vie kompetitivni. SAD mora ostati
angairan na europskom prostoru, snano djelovati na svoje europske saveznike u pravcu
odranja dosadanje i razvijanja budue suradnje na bitnim politikim i vojnim pitanjima.
Brzezinski u knjizi The Geostrategic Triad: Living with China, Europe and Russia, Ameriku i
Europu smatra osovinom globalne stabilnosti, lokomotivom svjetske ekonomije i skupnou
globalnog intelektualnog kapitala i tehnolokih inovacija. Odnos s Europom mora biti prvi na
listi prioriteta SAD-a. Proces europske integracije smatra birokratskim, a ne istinskim
povezivanjem. Europa se ujedinjuje ekonomski (to pokazuje i uspjeh Eura), ali politiki
postaje konfederacija. Sigurnost Europe velik je problem, jer Europljani ne osjeaju potrebu
za veim sigurnosnim organiziranjem. Europa je ekonomski suparnik SAD-a, a u politikom
smislu je glavni saveznik. Zajedniki interesi ostaju mnogo vaniji od nesuglasica koje mogu
postojati izmeu SAD-a i Europe. SAD predstavljaju jamca sigurnosti Europe, a Europa je
SAD-u nezamjenjiva kao partner u amerikoj globalnoj politici irenja globalne stabilnosti,
demokracije i prosperiteta. NATO je kljuan instrument djelovanja u transatlantskom
partnerstvu, stoga SAD podupire njegovu to jau ulogu i irenje. Europska unija je glavni
partner SAD-u u odranju globalne stabilnosti, poretka te razvoju demokracije.
Odnosi SAD-a i Kine svakako su najizazovniji meunarodni odnosi u svijetu danas,
jer je Kina druga svjetska sila u usponu i moda budua druga supersila. Kina je velika zemlja

12
Amerika vanjska politika toliko je opirno podruje da moramo razdvojiti globalnu politiku i poziciju SAD-a
u svijetu od odnosa s ostalim akterima poretka. Ovdje su dane osnovne znaajke globalne amerike politike koja
snano odreuje geopolitike kodove ostalih drava, osnovne crte odnosa SAD-a i ostalih vanih aktera novog
svjetskog poretka, te odnosi SAD-a s pojedinim svjetskim regijama.
s najveim brojem stanovnika, rastuim gospodarstvom i vojnom moi. Najvei je ameriki
suparnik koji moe ugroziti kontrolu azijskog prostora. Stoga politika SAD-a stalno varira od
pozitivnog do negativnog kad su u pitanju odnosi s Kinom. Kineska politika prema SAD-u
pokazuje mnogo manje oscilacija, te uglavnom ne odstupa od proklamiranih principa. 13
Odnose SAD-a i Kine Brzezinski smatra vrlo bitnim za mir u istonoj i jugoistonoj Aziji, ali
Kinu ne smatra toliko bitnom kao neki drugi, jer je njen razvoj usporen siromatvom i slabom
poetnom pozicijom, a u budunosti je mogua ozbiljna politika kriza zbog nedostatka
politikih sloboda. Kina nije ni neprijatelj ni strateki partner SAD-a. Problemi Tajvana i
Tibeta ne bi trebali biti problemi, ako se Kina, osim ekonomski, liberalizira i politiki.
Ameriki interes je da Kina postane partner u velikom prostoru Euroazije, jer joj njen poloaj
i veliina daju nezamjenjivu vanost u velikom dijelu Azije.14
Ostale azijske zemlje nisu dovoljno jake i previe su razjedinjene da bi ugrozile SAD
ili se ujedinile u nastojanju da se suprotstave vodstvu SAD-a. Najvanija zadaa SAD-a je
igranje uloge posrednika u odnosima azijskih drava, iji su odnosi jo optereeni brojnim
neslaganjima, nerijeenim problemima i teritorijalnim sporovima. SAD treba sprijeiti da
jedna drava (Kina) uspostavi dominaciju nad veim dijelom azijskog prostora.15
Indija, kao druga najvea azijska sila zasluuje pozornost SAD-a, iako je njena
vanost mnogo manja. Indija ima vanost ne toliko sama po sebi, nego zbog stalnog
neprijateljstva s drugom nuklearnom silom u junoj Aziji, a to je Pakistan. Pakistan je
ameriki saveznik i drava koja bi mogla ui u nuklearni rat s Indijom, to je sve vie
vjerojatno. Mogunost nuklearnog sukoba nije samo prijetnja sigurnosti Azije, ve globalnoj
sigurnosti, pa je SAD zainteresiran da u junoj Aziji ne doe do ovakvog razvoja dogaaja.16
Odnosi SAD-a i Japana su sa zavretkom hladnog rata uli u novu fazu. Japan je i
dalje ostao najvaniji saveznik SAD-a i ameriki mostobran u Aziji, ali se njegova relativna
vanost za SAD smanjila, zbog promjena u globalnim geopolitikim odnosima (nestanak
SSSR-a, bolji odnosi s Kinom itd.). Savezniki odnosi s Japanom, zajedno s Korejom,
omoguuju ameriku prisutnost u blizini kineskih i ruskih granica. Gospodarska razmjena i
sigurnosna suradnja ostaju kameni temeljci japansko-amerikih odnosa koji imaju sigurnu
budunost, ali vjerojatno nee imati onu vanost za SAD koju su imali u hladnom ratu, ak ni
13
Odnosi Kine i SAD-a obrauju se i u cjelini Narodna Republika Kina.
14
Brzezinski, Z. (2001.), The Geostrategic Triad: Living with China, Europe and Russia, Center for Strategic
and International Studies, Washington
15
SAD shvaa to Kina znai u Aziji. Posebno zanimljivo e biti pratiti razvoj daljnjih rusko-kineskih odnosa,
ako Rusija ocijeni da joj novo strateko partnerstvo sa SAD-om ne moe donijeti neke vee koristi.
16
Vie u: Kissinger, H. (2001.), Does America Need a Foreign Policy?, Simon & Schuster, New York
u sluaju novog containmenta (Kine, naravno). Japan bi stoga mogao razmisliti o novom
smjeru vanjske politike koja bi trebala biti samostalnija i angairanija, ne dovodei u pitanje
razvijene i prijateljske odnose sa SAD-om. Koalicija SAD-a i Japana ne bi trebala biti
usmjerena protiv nikoga, ak ni Kine, osim ako neka sila svojom politikom ne pokae da ima
agresivne namjere i predstavlja prijetnju sigurnosti u azijsko-pacifikom prostoru.
Odnosi SAD-a i Rusije poprimili su nova obiljeja nakon 11. rujna 2001. g. i
uspostave svojevrsnog stratekog partnerstva. Rusiju treba postupno ukljuivati u okvire
transatlantske zajednice, te stvoriti okolnosti u kojima e Rusija uvidjeti da joj je u interesu
postati demokratskom i europskom postimperijalnom nacionalnom dravom. Euroazija ne
moe biti stabilna bez stabilne Rusije, pa to treba biti postulat amerike politike prema Rusiji.
Kao najvea drava i nuklearna sila, s poloajem na spoju dvije velike svjetske jezgre
(Europa i istona Azija), Rusija ostaje vaan faktor na velikom prostoru, a samim time i
vaan faktor u amerikoj vanjskoj politici. SAD Rusiju treba to vie pribliiti Zapadu i na
razliite naine ukljuiti u organizacije, integracije i pomoi u ekonomskom oporavku.17
Da bismo sagledali odnose SAD-a s pojedinim svjetskim regijama moramo prvo
utvrditi o kojim se regijama svijeta radi. To su Latinska Amerika, Afrika, Bliski istok i
sredinja Azija, juna Azija, jugoistona Azija, te Australija i Oceanija. Ova podjela svijeta
na regije pokuava objediniti neke druge podjele.18
Odnosi SAD-a s Latinskom Amerikom mogu se opisati kao odnosi u kojima nema
znaajnih mogunosti promjena, osim na gospodarskom planu gdje je mogue jo vie
poveati trgovinsku razmjenu. Uspostava Sjevernoamerikog podruja slobodne trgovine
(NAFTA) 1993. g., ije su lanice SAD, Kanada i Meksiko, jedno je od ostvarenja na tom
planu. Upravo je u Latinskoj Americi Clintonova geoekonomija najvie dola do izraaja.
Drave Latinske Amerike, osim Kube i donekle Venezuele, prihvaaju ameriko vodstvo u
regiji i ne dovode ga u pitanje. Aktivno rade na daljnjem razvoju slobodnog trita i
demokracije. Daljnji korak u razvoju sveamerikog podruja slobodne trgovine uinjen je
2002. g. u Quebecu, potpisivanjem sporazuma 44 drave. U doba hladnog rata SAD je
poduzimao vojne intervencije kako bi sprijeio promjenu drutvenih odnosa ili sruio reime
u nekim dravama. Danas takva potreba gotovo da i ne postoji. Najvaniji saveznik i partner
17
Odnosi Rusije i SAD-a obraeni su u cjelini Ruska Federacija. Ovdje donosimo samo ameriki pogled na te
odnose iz perspektive sadrane u knjizi: Brzezinski, Z. (2001.), The Geostrategic Triad: Living with China,
Europe and Russia, Center for Strategic and International Studies, Washington
18
U svijetu jo naravno postoje regije: Angloamerika, Europa, Rusija, te istona Azija. No one su obraene kao
etiri centra moi (SAD, Europska unija, Rusija, Kina). Japan se kao dio regije istona Azija obrauje posebno s
obzirom na vanost Japana, kao centra moi drugog reda u svijetu.
SAD-a u Latinskoj Americi u doba hladnog rata bio je Brazil, a danas je to Meksiko, koji je
napravio zaokret u politici prema SAD-u. Latinska Amerika stoga ostaje prostor ekonomski
vaan za SAD, bez znaajnijih sigurnosnih izazova i prijetnji amerikom vodstvu u regiji.
Afrika je prostor koji je uvijek bio u drugom planu amerike vanjske politike. Tako je
i danas. Siromatvo, golemi problemi, zarazne bolesti i nevanost u globalnoj strategiji
Afriku ine nezanimljivom SAD-u. Zanimanje mogu izazvati prirodni resursi, prirodne
katastrofe ili pojava islamskog esktremizma i terorizma (Sudan, Kenija, Tanzanija itd.). SAD
e djelovati u Africi samo ako njegovi interesi budu ugroeni ili ako e postojati sigurnosna
prijetnja s teritorija Afrike prema SAD-u. Ekonomska politika e naravno biti nastavljena i
vjerojatno pojaana. Mogunost humanitarnih intervencija u Africi (kao to je bila Somalija)
vrlo je malena. Bliski istok i sredinja Azija predstavljaju fokus amerike vanjske politike na
poetku 21. stoljea, zbog stratekih, energetskih i sigurnosnih razloga. Bliski istok je u
fokusu amerike geopolitike ve 50 godina (od ruenja Mosadeqa u Iranu zbog kontrole nad
zalihama nafte). Nafta predstavlja pokretaa amerikog i svjetskog gospodarstva, a Bliski
istok i sredinja Azija sadravaju 2/3 poznatih zaliha nafte na svijetu. SAD jednostavno mora
biti prisutan u regiji jer mora osigurati nesmetanu opskrbu naftom svog gospodarstva i
graana. Oko toga ne moe i nee biti kompomisa s amerike strane. SAD su osigurale
potporu drava Arapskog poluotoka, koje su im najvaniji saveznici i opskrbljivai naftom.
Saveznici su potrebni za odvraanje i za mogui sukob s dva neprijatelja Irakom i moda
Iranom. Osim stratekih interesa, tu su i sigurnosna pitanja borbe protiv terorizma, jer je
Bliski istok regija iz koje dolazi najvei broj terorista i neprijatelja SAD-a. SAD e i dalje
ostati prisutan na prostoru Bliskog istoka, dok e u sredinjoj Aziji pojaavati svoju
prisutnost koja je ve ostvarena kroz prisutnost amerikih trupa u nekim dravama sredinje
Azije. Poveanje prisutnosti, uz daljnju ekonomsku suradnju i vojnu prisutnost, moglo bi
imati uinak vee reakcije iz fundamentalistikih krugova i poveati opasnost od terorizma.
No, moglo bi dovesti i do smanjenja teroristike aktivnosti. Preduvjet je vei angaman
SAD-a u borbi protiv terorizma i njegovo znaajnije iskorjenjivanje.
Juna Azija ostaje prostor stalne nestabilnosti i mogunosti za izbijanje nuklearnog
rata izmeu Indije i Pakistana. SAD u ovoj regiji ima prvenstveno sigurnosne interese, jer je
zabrinut za sigurnost u regiji koja nije samo regionalna nego nuno i globalna, zbog golemih
vojnih kapaciteta i realne mogunosti upotrebe nuklearnog oruja, te blizine tree nuklearne
sile Kine, koja je saveznik Pakistana. Ekonomski interes SAD-a ovdje je u drugom planu, ali
postoji. SAD e uvijek djelovati na smirivanju tenzija u regiji i odranju stabilnosti.
 Jugoistona Azija nekadanji je prostor amerike angairanosti (Vijetnam, domino
teorija) u skladu s containment codeom i zadravanjem komunizma. Danas su odnosi s
jugoistonom Azijom u uzlaznoj putanji, prvenstveno na ekonomskom planu. Postojanje
azijskih tigrova (Hong Kong, Singapur) i drava koje to ele postati (Malezija, Indonezija)
dovelo je do velikog poveanja trgovinske razmjene s SAD-om i velikih amerikih ulaganja.
Danas je veina drava jugoistone Azije, uzimajui u obzir znaajnije i vee susjede (Indija,
Kina) sigurnosno upuena na SAD, koji ima ulogu vanjskog balansera odnosa snaga u regiji,
te vodi brigu o sigurnosti regije, odvraajui mogue remetitelje ravnotee iz susjedstva.19
Australija i Oceanija ine prostor koji sa SAD-om ostvaruje znaajnu ekonomsku i
politiku suradnju na principima zajednikih interesa i saveznitva. Australija i Oceanija kao
projekcije europskog stanovnitva na drugom kraju svijeta, sve su upuenije na Ameriku i
drave azijsko-pacifikog ruba. Trgovinska razmjena s tim dravama daleko nadmauje onu s
Europom, zbog prostorne blizine i dostupnosti. SAD je u hladnom ratu bio s Australijom i
Novim Zelandom povezan obrambenim paktom ANZUS, a ove dvije drave i danas svoju
sigurnost u velikoj mjeri veu uz SAD, te su izrazile podrku i pridonijele borbi protiv
terorizma. Kao izvoznici sirovina uvijek e imati svoje mjesto u trgovini s SAD-om. Na
Pacifiku je SAD znaajnije prisutan ve preko 100 godina. Nakon Japana, djelominu ulogu
rivala na Pacifiku pokuao je preuzeti SSSR, a u budunosti bi to mogla biti Kina. No,
Pacifik nije toliko bitan i na njemu nema znaajnih mogunosti ugroze amerike premoi da
bi dobio znaajniju ulogu u amerikoj vanjskoj politici, osim kao tranzitni prostor i prostor za
smjetaj nekih oruanih i svemirskih sustava.
Moemo zakljuiti da e SAD u skladu s vodeom pozicijom koju ima u svijetu i dalje
nastaviti najznaajnije utjecati na budunost globalnih meunarodnih i geopolitikih odnosa.
Samim time najznaajnije e utjecati na sudbinu svijeta, posebno ako se uzme u obzir utjecaj
SAD-a na globalnu ekonomiju i globalni ekoloki sustav. Sljedeih nekoliko desetljea bit e
obiljeeno dominacijom SAD-a u svijetu na svim poljima. Bitno je da li e ta dominacija biti
vrijednosno dobra ili loa. Odgovor na to pitanje dobit emo kroz razvoj meunarodnih
odnosa izmeu ostalih znaajnijih i manje znaajnih aktera svjetskog poretka. Ako odnosi
izmeu najvanijih aktera svjetskog poretka budu postajali sve vie kooperativni, pa ak i

19
Za suvremene odnose SAD-a s ostatkom svijeta vidi: Kissinger, H. (2001.), Does America Need a Foreign
Policy?, Simon & Schuster, New York. Kissinger grupira svijet u regije: Europa, Amerika, Azija, Bliski istok i
Afrika. Treba rei da je po Kissingeru SAD dio i transtlantskog svijeta, u koji jo ubraja Europu i Rusiju, a
ujedno je i dio zapadne hemisfere, koju ine Angloamerika i Latinska Amerika. Kissinger je koristio teritorijalni
i funkcionalni princip pri ovakvoj podjeli svijeta, koja je dosta openita, ali utilitarna.
savezniki, s tendencijom distanciranja od SAD-a i unipolarne politike, znat emo da je
amerika dominacija prevelika i poinje izazvati protivne reakcije. U protivnom, bit e teko
ocijeniti da li se najznaajniji akteri osim SAD-a nisu ujedinili u protuamerikom djelovanju
zbog toga to nisu osjeali dovoljno snanu potrebu za tim, ili zato to su utjecaj i sposobnost
uvjeravanja SAD-a bili toliki da im to nisu dopustili.

Narodna Republika Kina

Kina je drava ije vrijeme moi i utjecaja u svijetu tek dolazi. Od kraja 70-ih godina
20. stoljea, nakon smrti Mao Zedonga i rjeenja pitanja nasljednika, poeo je velik zaokret u
kineskoj unutarnjoj i vanjskoj politici. Kljuni ovjek zaokreta bio je Deng Xiaoping, kojeg e
povijest svrstati meu najznaajnije ljude kineske novije povijesti. Deng je Kinu promijenio u
tolikoj mjeri, da je malo tko to mogao predvidjeti. Kina je pod Dengovim vodstvom zapoela
s velikim ekonomskim reformama, koje su donijele najdui kontinuirani rast BDP-a u svijetu
u posljednja dva desetljea. Kina sa sadanjom stopom porasta BDP-a moe udvostruiti svoj
BDP svakih 10 godina. Ekonomske reforme najvie su bile izraene u zaokretu prema
trinom gospodarstvu, liberalizaciji kineskog gospodarstva, velikim stranim ulaganjima i
velikim infrastrukturnim projektima.20 Politike reforme u vidu vee demokratizacije drutva
slabo su pratile ekonomske reforme. No, i za to postoji djelomino opravdanje, koje se sastoji
u realnosti kineskih uvjeta i svakodnevnice, koja trai jaku sredinju i odlunu vlast i ne bi
podnijela nagli prijelaz u potpuno drugaiji oblik vladavine. 21 Kina sve vie poinje sliiti
azijskim tigrovima, koji imaju jaku sredinju vlast, uz razvoj izvozno orijentirane ekonomije
na ekonomskim zakonitostima i trinim principima. Zbog toga je Kina stekla sposobnost da
ojaa politiki utjecaj u svijetu, te unaprijedi svoj sustav nacionalne sigurnosti. Kao velika
drava sa najveim brojem stanovnika na svijetu, vanost Kine u meunarodnim odnosima
namee se sama po sebi. Praena je sve veom i konkurentnijom ekonomijom. Stoga neki
predviaju da e ve za 20-30 godina nastupiti doba Kine u meunarodnim odnosima. Kina bi
mogla poeti ostvarivati vrlo jak utjecaj na meunarodne i geopolitike odnose i svjetski

20
Vie u: Jurii, K. (1999.), Pola stoljea Narodne Republike Kine, Politika misao, vol. XXXVI, br. 3,
str. 34-44
21
Dobar primjer naglog prijelaza iz totalitarizma u autokraciju (kvazi-demokraciju) i iz planskog u
nekontrolirano trino gospodarstvo pokazuje sluaj Rusije i jo nekih drava biveg SSSR-a, te neke drave
jugoistoka Europe. Danas su te drave u vrlo loem stanju openito, gospodarstvo im stagnira, drutvo se
raspada. Nemaju viziju razvoja ni jasno i uspjeno definirane nacionalne interese, ije bi im ostvarivanje i zatita
mogli donijeti stabilnost i prosperitet.
geopolitiki poredak. Utjecaj Kine mogao bi se kumulativno pojaati, ako e voditi politiku
bez izrazite elje za dominacijom, nego za stvaranjem saveznitava. Vano e biti i da se
kineski stav o potrebi postojanja multipolarnosti u svijetu ne promijeni, to nije vjerojatno.
Kina je jedan od najveih zagovornika multipolarnog svijeta, koji je u suprotnosti s
unipolarnou i hegemonijom koju ostvaruju SAD. Kina je istodobno jedna od najveih
nepoznanica i predstavlja moda najvei izazov za novi svjetski geopolitiki poredak.
Suvremena kineska vanjska politika u skladu s geopolitikim, geostratekim i
meunarodnim poloajem Kine odreuje prioritete prema tim realnostima. Svoje djelovanje
prema svijetu oblikuje i prema razvoju dogaaja u najvanijim dravama u meunarodnoj
zajednici. Kao i svaka drava, posebnu pozornost posveuje susjedima, pogotovo jer granii s
tri nuklearne sile (Rusija, Indija, Pakistan).22 Prva nuklearna sila s kojom Kina granii je
Rusija, povrinom najvea drava svijeta i nuklearna velesila, te drava s kojom je Kina u
povijesti imala teritorijalne razmirice i manje konflikte. Raspad SSSR-a donio je poboljanje
rusko-kineskih odnosa, pa su ti odnosi konstruktivni. Kina je slubeno priznala dananju
granicu prema Rusiji i ostalim dravama ZND-a u sredinjoj Aziji. S Rusijom je sklopila niz
sporazuma, od kojih neki ukljuuju i drave sredinje Azije (angajska skupina). Indikativan
je velik porast trgovinske razmjene s Rusijom i sredinjom Azijom, te izgradnja naftovoda
koji bi trebao povezivati sredinju Aziju i rubna mora Pacifika. Ovaj naftovod e postati
konkurencija prijevozu nafte morem iz Gulfa i biti glavna linija opskrbe naftom istone i
jugoistone Azije. Druga sila je Indija, s kojom Kina ima loije odnose, zbog teritorijalnih
razmirica, pitanja Tibeta i borbe za prevlast u Aziji. U toj borbi Kina ima neusporedivo bolju
poziciju. Trea nuklearna sila na kineskim granicama je Pakistan, koji je prirodno povezan s
Kinom, zbog neprijateljstva s Indijom. Pakistan predstavlja vrijednog saveznika Kine. Kina s
Japanom danas ima razvijenu gospodarsku suradnju, s velikim japanskim ulaganjima u
kinesko gospodarstvo. Politiki odnosi optereeni su japanskim nepriznavanjem odgovornosti
za ratne zloine u Kini, koji se mjere milijunima mrtvih. Japan, zbog povezanosti i
subordinacije SAD-u u vanjskopolitikim i sigurnosnim pitanjima, ne moe razviti odnose s
Kinom na vioj razini nego to su sada, ako ne promijeni temelje svoje vanjske politike.
Drave jugoistone Azije donekle se plae Kine i njenog rastueg utjecaja u Aziji, te ju
doivljavaju kao regionalnog hegemona. Udruene su u Udruenje drava jugoistone Azije
(ASEAN) i razvijaju bilateralne i multilateralne odnose unutar ASEAN-a. S Kinom imaju
razvijenu trgovinsku suradnju, ali u temeljnim vanjskopolitikim pitanjima slijede SAD ili
imaju vlastiti kurs.
22
Ako DNR Koreja posjeduje nuklearno oruje, onda Kina izravno granii s ak etiri nuklearne sile.
 Kineska vanjska politika aktivna je na vie pravaca: globalno odbija svjetski poredak
utemeljen na hegemoniji, pokuava razviti odnose s azijskim dravama istog miljenja, razvija
intenzivnu suradnju s Rusijom, promovira ideje multipolarizma u dravama Treeg svijeta. 23
U skladu s promicanjem multipolarizma, Kina smatra da Ujedinjeni narodi moraju ostati
jedino mjesto gdje se donose temeljne odluke o svjetskom poretku i upotrebi sile protiv
agresora, uz sve druge funkcije koje organizacija obavlja. Jaanje uloge UN-a, reorganizacija
i preuzimanje novih funkcija bili bi procesi koje bi Kina svakako podrala.
Odnosi Kine i SAD-a prolaze tranzicijsko razdoblje u kojem e se iskristalizirati
kakva e biti priroda tih odnosa u budunosti, iako se to ne moe tvrditi sa sigurnou. 24 Za
Clintonova mandata, SAD su prema Kini i istonoj Aziji vodile politiku aktivnog angairanja,
povezujui ekonomske i sigurnosne interese, razvijajui ekonomsku suradnju kroz jamenje
sigurnosti, u skladu s geoekonomijom. Glavna znaajka politike SAD-a prema Kini je
nepostojanje konsenzusa oko politike, uloge i znaaja suvremene Kine. Najvea razilaenja su
oko pitanja ljudskih prava i neprihvaanja liberalne demokracije i zapadnih vrijednosti u Kini.
Neslaganja postoje i oko Tajvana, Tibeta, proliferacije oruja itd. Ipak je u toj politici bio
mogu odreen konsenzus oko tri temeljna pitanja (ekonomska suradnja, mir i sigurnost
azijskog prostora), voen ipak uglavnom ekonomskim interesima. Dolaskom Busha jr. za
predsjednika SAD-a dogaa se zaokret u amerikoj vanjskoj politici uope, pa tako i prema
Kini. Sadanja amerika administracija ima mnogo radikalnija stajalita prema Kini od one
prethodne.25 S obzirom na trenutno potpuno drukije prioritete amerike vanjske politike
(borba protiv terorizma), Kini se u amerikoj administraciji ne pridaje prevelika pozornost.
SAD smatra da su snaga i utjecaj Kine u meunarodnoj zajednici mnogo manji nego to se
smatralo prije, pa provodi politiku ignoriranja Kine i njenih zahtjeva prema meunarodnoj
zajednici. Ovakva politika je rizina. Najvea brana kineskom vienju svjetskog poretka su
SAD, koje su gotovo u potpunosti uspjele nametnuti svoje vienje svijeta na veem dijelu
globalnog prostora. Kina danas predstavlja najveu silu na prostoru Azije i zapadnog Pacifika.
Njena uloga i znaaj u Aziji e rasti. Opasnosti mogu doi iz unutarnje domene (protivnika
kineskog poretka i institucija) te od irenju drugih prijetnji koje spadaju u soft security
trgovina drogom, orujem, opasnim tvarima, vojnom tehnologijom i ljudima.

23
Prema: Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politika misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93
24
U predvianju buduih dogaaja nikad ne moemo tvrditi neto sa sigurnou. Moemo samo neto ocijeniti vie ili manje
vjerojatnim, na temelju dosadanjih dogaaja koji imaju odreenu tendenciju.
25
Vie u: ehuli, L. (2001.), Posthladnoratovski odnosi SAD-a i Kine, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 109-123
 Ruska Federacija
Rusija, najvea drava na svijetu, nekadanji jedini pravi suparnik SAD-a i druga
supersila, danas je drava-bolesnik. Rusija je iz hladnog rata i planskog ekonomskog sustava
izala u velikoj mjeri unitene ekonomije, s golemim politikim i ekolokim problemima, te
stanovnitvom koje umjesto nametnute ideologije i iluzija o veliini i povijesnoj misiji
majice Rusije danas ima samo jednu brigu, a to je kako preivjeti? Ruska ekonomija
uglavnom je prela u ruke nove politiko-ekonomske elite iji se utjecaj u dravi i drutvu
snano ispreplie. Pljakaka privreda nema sluha za potrebe Rusa i nacionalne interese
Rusije. Jeljcin i njegova nekompetentna vladavina omoguili su razvoj kaotinog stanja u
Rusiji. U kaosu bili su ugroeni i teritorijalni integritet i opstanak Rusije, te sama demokracija
u Rusiji. SAD i Europa bili su jamci opstanka Jeljcina i glavni pomagai Rusije u tom
poetnom razdoblju nakon nastanka neovisne Rusije. Jeljcin je uveo odreen stupanj
demokracije u Rusiju i poeo je provoditi reforme. Slijedio je savjete koji su dolazili sa
Zapada i nije pokuavao obnoviti rusku mo. Nakon dobrih odnosa Rusije i SAD-a u
posthladnoratovskom razdoblju dolo je do zaotravanja oko mnogih pitanja (eenija, irenje
NATO-a, prisutnost i akcija NATO-a na Balkanu). Velika kriza u Rusiji 1998. g., bila je korak
prema dnu s kojeg se Rusija izvukla zbog porasta cijena nafte (glavni ruski izvozni proizvod,
strategijska sirovina i sredstvo za discipliniranje neposlunih susjeda koji ovise o ruskoj nafti).
Rusija danas uvelike ovisi o svjetskom tritu nafte jer visoke cijene nafte Rusiji omoguuju
normalno funkcioniranje njenih institucija, vojske i policije. Osim velikih ekonomskih
problema, Rusiju pogaaju problemi sa susjedima (Ukrajina, baltike drave) i s manjinskim
narodima koji se nalaze u sastavu Ruske Federacije (npr. eenija).
Nakon odlaska Jeljcina s predsjednike dunosti i dolaskom Vladimira Putina na
dunost ruskog predsjednika, dolo je do velikih promjena u ruskoj unutarnjoj i vanjskoj
politici, iako je Jeljcin ustoliio Putina da nastavi njegov politiki kurs i sprijei jaanje
komunista u Rusiji. Putin je rijeio eensko pitanje, poeo provoditi reforme u upravi, vojsci,
sudstvu, te zapoeo borbu protiv ruske oligarhije. Osim toga, poeo je raditi na uspostavi nove
ruske vanjske politike i novog imagea Rusije i ruske sile u svijetu. Putin u svojoj politici nije
imao nepromjenjiv smjer jer se poeo ponovno pribliavati SAD-u. To se ne ini loginim
korakom s obzirom na dotadanje znaajke njegove vanjske politike. Nakon ovog zaokreta,
poznatog kao Putinova doktrina, dolo je do pribliavanja Rusije Zapadu. Na rusko
pribliavanje Zapadu znaajno je utjecalo novo stanje u meunarodnoj zajednici, vezano uz
teroristike napade i borbu protiv terorizma u svijetu. Uspostava globalne antiteroristike
koalicije donijela je nove mogunosti suradnje Rusije i SAD-a, koji su brzo i bezbolno rijeili
nesuglasice oko irenja NATO-a, amerikog istupanja iz ABM sporazuma i smanjenja broja
nuklearnih bojevih glava na jednu treinu sadanjeg broja sa svake strane. U drugoj polovini
90-ih godina SAD su pokuavale drugaijom taktikom ostvariti svoje geostrateke ciljeve u
prostoru Euroazije koji okruuje Rusiju. Odnosi Rusije i SAD-a bili su znaajno drugaije
prirode nego to su sada.26 Ruska vanjska politika umnogome je odreena unutarnjim
prilikama u Rusiji, koje su loe i brzo se mijenjaju generirajui nove krize, pa je nemogue
trajno definirati rusku vanjsku politiku i nacionalne interese za sljedea desetljea. Promjena u
ruskoj vanjskoj politici moe se najbolje iitati iz promjene u ruskoj vanjskopolitikoj
orijentaciji. Rusija krajem 90-ih nije imala mogunosti da bude partner SAD-a na globalnoj
razini, a tih mogunosti nema ni danas. Promjena koja se desila sastoji se u drugaijem stavu
slubene ruske politike prema SAD-u i globalnim geopolitikim i meunarodnim odnosima.
U lanku Izazovi novom svjetskom poretku27, Radovan Vukadinovi pie da je u nedostatku
sredstava za odravanje partnerstva sa SAD-om, ruska politika usmjerila svoje napore prema
bliem inozemstvu (zemlje ZND-a), Kini i zemljama zapadne Europe. Sukladno promjenama
u ruskoj vanjskoj politici, isti autor u lanku Novi rusko-ameriki odnosi28 navodi kako je
kljuna toka za promjenu ruske vanjske politike bio napad na SAD 11. rujna 2001. g. Ovaj
napad bio je povod koji je pokrenuo velike reperkusije, ne samo u amerikoj vanjskoj politici,
nego i u politikama vanih i monih drava svijeta i mnogih meunarodnih organizacija. U
sluaju Rusije ini se da je napad od 11. rujna posluio kao dobar povod predsjedniku Putinu
za opravdanje za novog vanjskopolitikog smjera. Rusija je svjesna svoje sve slabije pozicije
u globalnim odnosima. Ruska slubena politika to nije smjela niti smije priznati ruskom
narodu.29 Stoga je borba protiv globalnog terorizma u bila izgovor da se popusti SAD-u na
26
U knjizi Velika ahovska ploa Zbigniew Brzezinski pie da SAD ele policentrizam kad je raspodjela
geostratekih pozicija u Euroaziji u pitanju, da strpljivo i naporno grade odnose sa najvanijim dravama koje
okruuju Rusiju (tzv. geopolitikim osima: Ukrajina, Azerbejdan, Uzbekistan), da Rusija ne moe sprijeiti
proirenje NATO-a te da nema uvjeta da bude strateki partner SAD-u, jer za to jednostavno nije sposobna zbog
svojih unutarnjih slabosti koje se projiciraju i prema van, naravno.
27
Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politika misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93
28
Vukadinovi, R. (2001.), Novi rusko-ameriki odnosi, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 5-20
29
Procjena slubene ruske politike bila je da su teroristi i irenje islamskog fundamentalizma najvea opasnost
koja ugroava teritorijalni integritet i sigurnost Rusije. Nuklearno oruje Rusija ne koristi u borbi protiv
terorizma, jer ne moe masovno unitavati dijelove svog teritorija i stanovnitvo koje ivi na tim teritorijima. U
ovom paradoksu pokazuje se kljuna razlika izmeu dva aspekta i poimanja sigurnosti, hard-security i soft-
security, koji naglauje da veini modernih i organiziranih drava u svijetu danas ne prijeti tradicionalna vojna
opasnost, nego stalne i skrivene prijetnje koje su esto otkrivene kad je teta uinjena (napadi kemijskim i
mnogim poljima. SAD je dobio podrku u borbi protiv terorizma (to Rusija koristi kao
opravdanje za pacificiranje eenije), dobivena je ruska potpora za napad na talibanski reim
u Afganistanu i za razmjetaj amerikih vojnika u sredinjoj Aziji i na Kavkazu, uz koritenje
vojnih baza u Uzbekistanu, Turkmenistanu, Tadikistanu, Kirgistanu i Gruziji. Putin je pristao
na ustupke, oekujui protuusluge. Odnosi koje su uspostavili Bush jr. i Putin za posljedicu bi
trebali imati daljnje poboljanje odnosa SAD-a i Rusije.30
SAD je Rusiji omoguio da postane dvadeseta lanica NATO pakta, ali ne punopravna
lanica sa pravom veta, jer to Rusija ne moe biti. Rusija samo ima mogunost sudjelovanja u
radu NATO-a i davanja vlastitog miljenja o problemima kojim se NATO bavi. Odluka koju
su donijeli transatlantski saveznici ukazuje da Rusiju smatraju dovoljno vanom da bi pitali za
miljenje o sigurnosnim pitanjima u Euroaziji. Ovakvu odluku mora se analizirati iz nekoliko
razloga. Rusija jest najvea drava svijeta s drugim nuklearnim potencijalom, te je fiziki
prisutna na 1/3 prostora koji zauzima Euroazija. Iz ovih injenica proizlazi vanost i uloga
Rusije u Euroaziji. Rusija je Zapadu potrebna ne da djeluje u Euroaziji, nego upravo da ne
djeluje, nego da se to vie bavi sama sobom i odnosima sa SAD-om i donekle Europom.
Nakon to je Ruskoj SFSR raspadom SSSR-om oduzeta mogunost globalnog djelovanja,
Rusija nema mogunost djelovanja ni na itavom prostoru Euroazije, jer vie ne moe prijetiti
vojnim djelovanjem, a za ostale vrste djelovanja uglavnom nema sredstava. Naravno, jo
uvijek ima drava, lanica ZND-a, koje su ovisne o Rusiji, ali je ta ovisnost sve manja. Rusija
vie ne predstavlja toliko znaajnog aktera, koji moe samostalno mijenjati globalne odnose i
usmjeriti razvoj svjetskog poretka u drugom pravcu. Rusija za djelovanje na planu veem od
susjednog ili regionalnog mora traiti saveznika. Ako e htjeti umjereno se ekonomski
razvijati i usmjeriti se na trgovinu, saveznika treba traiti u Europskoj uniji ili nekoj od drava
Europske unije ili vie njih (Njemaka, Francuska). To nee i ne moe biti saveznitvo u
pravom smislu, moda vie posebni odnosi ili neka vrsta partnerstva. Ako eli nastaviti novo
proklamiranu politiku, s teitem na sigurnosnim pitanjima, moe se i dalje snanije vezati uz
SAD, ali prerano je govoriti kakvi e biti uinci nove ruske vanjske politike i koliko e ona
potrajati. Trea mogunost je i najizazovnija za globalne geopolitike odnose, a predstavlja
rusko povezivanje s Kinom. Suvremena ruska politika eli razvijati dobre odnose s Kinom,
biolokim orujem, bombaki napadi, terorizam, propagandno djelovanje s ciljem stvaranja sljedbenika itd.).
30
Razilaenja oko nekih pitanja nee dovesti u pitanje ameriko-ruske odnose. Kissinger je predvidio zaokret u
rusko-amerikim odnosima koji je nastupio sredinom 2001. g., s prvim susretom Busha i Putina. Zaokret postaje
konstanta odnosa nakon dogaaja od 11. rujna 2001. g., kad se SAD naao na udaru radikalnih islamskih
terorista. Rusko vodstvo procijenilo je da se problemi sa SAD-om mogu rijeiti kroz obostrane ustupke, a bilo je
nemono sprijeiti da SAD povue neke poteze koje je elio povui.
kao to ih eli razvijati sa svim susjedima, na principu jednakosti i potovanja suverenosti i
teritorijalnog integriteta. Dvije strane nalaze zajednike ekonomske (trgovina, ruske sirovine
za kineske proizvode) i politike interese (meusobna podrka oko Tajvana i eenije, princip
teritorijalnog integriteta obiju drava, protiv separatizma i samoopredjeljenja pojedinih
manjina u Rusiji i Kini). Da li e odnos s Kinom imati drugaiji karakter od odnosa s ostalim
susjedima ovisit e o tome da li e Kina traiti da Rusija igra ulogu mlaeg brata. Uspjeh
mogueg stratekog partnerstva ovisit e o tome. Kina ne bi smjela traiti da Rusija mora
priznati vodeu ulogu Kine, iako Kini objektivno pripada uloga starijeg brata u moguem
kinesko-ruskom partnerstvu. Moralo bi to biti pravo partnerstvo, osnovano na otvorenosti i s
podjelom uloga svake drave u tom partnerstvu. Rusija bi trebala biti jamac sigurnosti i
djelovati prema Europi, a Kina glavni eksponent djelovanja na azijskom i pacifikom
prostoru. Djelovanje prema SAD-u i ostatku svijeta moralo bi biti zajedniko i koordinirano.

Europska unija
Europska unija kao etvrto sredite moi u svijetu svakako zasluuje pozornost, vie s
aspekta meunarodnih odnosa, a manje s aspekta geopolitike. Znaaj EU u meunarodnoj
zajednici najvie proizlazi iz njene ekonomske moi, koja je vea od amerike. Ima i vie
stanovnika od SAD-a. S najavljenim proirenjem, broj stanovnika EU jo e porasti. Politika
mo EU mnogo je manja od njene ekonomske moi, zbog razjedinjenosti u stavovima, te
kompliciranom i dugotrajnom procesu donoenja odluka. To je normalno jer EU nije drava,
nego supranacionalna zajednica, politika i ekonomska integracija. U EU ne postoji jedan stav
i jedan glas, nego se stavovi svih 15 drava lanica moraju uzimati u obzir. Odluke ne mogu
biti donesene ako nije postignut konsenzus. Vojna mo EU u neskladu je s gospodarskom
moi. EU nema vlastitu vojsku, a Eurocorps i pokuaji stvaranja Europske sigurnosne i
obrambene politike (ESDP), kao dijela koncepta Zajednike vanjske i sigurnosne politike
(CFSP) ne razvijaju se ni priblinom brzinom i pravcem kako bi se mogli razvijati. EU je pri
razvijanju Europskog sigurnosnog i obrambenog identiteta (ESDI) pristala da se ESDI razvija
unutar NATO-a.31 EU danas poiva na tri stupa ekonomija, vanjska politika i sigurnost,
pravosue i unutarnja politika. Prvi stup jo uvijek je najvaniji i vjerojatno e tako i ostati.
Za poloaj EU u novom svjetskom poretku najvaniji je drugi stup koji se odnosi na vanjsku i
sigurnosnu politiku. EU danas predstavlja jedno od etiri najvanija sredita moi u svjetskom
poretku, ali na njenu stvarnu mo znaajno utjee stupanj jedinstva lanica. Stupanj jedinstva

31
Vie u: Bari, R. (2002.), Budunost obrambene politike EU, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 69-98
koji moe biti postignut oko temeljnih pitanja ureenja svjetskog poretka vrlo je bitan.
Europska unija ima vrlo slab glas kad se raspravlja o tome da li svijet treba biti unipolaran ili
multipolaran, te kakva treba biti uloga SAD-a ili UN-a u novom svjetskom poretku. Europa
inzistira na potivanju mnogih konvencija i protokola (npr. Kyoto protokol, Cartagena
protokol, Ottawska konvencija, zabrana nuklearnih pokusa, Meunarodni kazneni sud), ali
njeno inzistiranje nije uvjerljivo, a mo uvjeravanja nedovoljna. Vrijednosna orijentacija
Europske vanjske i sigurnosne politike mnogo je pozitivnija od vrijednosne orijentacije
ostalih najvanijih aktera svjetskog poretka. No, europsko vienje svijeta i uspjeh europske
vanjske politike u drugom planu s obzirom na ostale vane aktere. SAD uspijevaju nametnuti
svoje vienje svjetskog poretka velikom dijelu svijeta, Rusija to uspijeva djelomino u svom
susjedstvu, Kina takoer. EU neke stvari ne uspijeva nametnuti ni u nekim dijelovima Europe,
pa ak ni nekim svojim lanicama koje unilateralnim djelovanjem prema izvaneuropskim
silama razbijaju jedinstvo EU. EU odrava neke vrste posebnih odnosa s mnogim dravama
koje nisu lanice EU, kroz razne sporazume i pridruena lanstva. EU ima takve odnose i s
mnogim neeuropskim dravama. Razilaenja u mnogim bitnim pitanjima sa SAD-om
vjerojatno nee dovesti do nestanka transatlantskog partnerstva, jer je to partnerstvo prevrsto.
Stoga e transatlantsko partnerstvo, uz nesumnjivo neke transformacije koje e morati proi,
ostati najvaniji moment u vanjskoj politici EU. Transatlantizam ima budunost i jer su
drave zapadne Europe (a moda i drugih dijelova Europe) upuene na SAD, ija bi prisutnost
i partnerstvo trebale biti injenica i brana protiv prijetnji i moguih opasnosti s istoka i juga.
Odnosi Europske unije i Rusije prolaze kroz etapu promjena, u kojima i jedna i druga
strana trae nove prilike za suradnju, ponajvie na ekonomskom planu. Nakon brojnih
razliitosti u stavovima oko integracije Rusije u europske ekonomske tokove, EU je usvojila
Zajedniku strategiju za Rusiju. Rusija je pojaala svoje kontakte s EU kad je shvatila da od
novog ameriko-ruskog stratekog partnerstva nee biti nita. 32 No, dogaaji od 11. rujna
2001. g. ponovno su u sredite panje uveli ameriko-ruske odnose. Rusija ne moe raunati
na brzu integraciju u Europu, kao ni mnoge druge drave na ruskim granicama. Ta injenica
otvara mogunost da e izmeu EU i Rusije due vrijeme postojati pojas drava koje nee biti
potpuno integrirane u Europu, te e sluiti kao posrednici izmeu EU i Rusije. Ukljuivanje
Rusije u rad NATO-a i njena jaa integracija u transatlantske odnose i procese ne mora biti
vezana za rusku integraciju u Europu. Rusija jednog dana moe postati i punopravna lanica
NATO-a (to sada ne izgleda vjerojatno), a proces ukljuivanja Rusije u EU dotad uope ne
mora krenuti. Najvjerojatnija mogunost je ta da e Rusija i dalje ostati predmet velikog
32
ehuli, L. (2001.), Uspostavljanje novih odnosa EU i Rusije, Meunarodne studije, vol. I, br. 1, str. 56-68
interesa EU, koja e na svojim buduim granicama ili u njihovoj blizini eljeti stabilnu,
demokratsku Rusiju, koja e biti spremna na ekonomsku, politiku i sigurnosnu suradnju s
Europom, a moda i sa SAD-om. Ostale europske drave, koje danas nisu lanice EU, a
eljele bi to biti, imat e priliku postati lanice EU kad ispune kriterije koji su potrebni da bi
postale lanice. elja za ulaskom u EU danas prevladava kod veine europskih drava
nelanica, osim nekih koje zbog svojih specifinih razloga ne ele postati lanice (patuljaste
drave Europe, vicarska, Norveka, Island prvenstveni razlog je bogatstvo i resursi koje ne
ele izvrgnuti podjeli i kontroli; osim toga postoje i drave koje zbog politikih razloga ne
mogu postati lanice u blioj budunosti npr. Bjelorusija, Turska; zbog ekonomsko-politikih
razloga npr. BiH, Srbija, Albanija itd.). EU e u sljedeih desetak godina postati zajednica 27
ili vie drava. Takvo veliko proirenje izaziva zabrinutost kod drava lanica. Pitanje je da li
bi to znailo da se EU mora potpuno transformirati i da li e to uope biti ona ista EU s
svojim specifinim obiljejima, principima i zakonitostima? Odnosi EU i ostatka svijeta
razvijat e se prvenstveno na ekonomskoj osnovi, s tim da e nekadanje kolonijalne velesile
Velika Britanija i Francuska i dalje odravati jae veze sa svojim bivim kolonijama. Odnosi
EU i drava s ostalih kontinenata ureeni su brojnim sporazumima.

Japan i Indija svjetski centri moi drugog reda

Japan najkrae moemo opisati kao ekonomski div, a politiki i vojni patuljak, s
nedostatkom tendencije da se ovakva situacija promijeni. U centre moi drugog reda spada
samo zbog iznimne ekonomske moi (druga drava na svijetu po BDP-u). Japan je drava
iji se znaaj u meunarodnoj zajednici neprekidno smanjuje. Razloge tome moemo nai u
objektivnim znaajkama kao to su ovisnost o uvoznim resursima, recesija gospodarstva,
izdvojenost od ostatka Azije, starenje i smanjivanje propulzivnosti stanovnitva. Razlozi lee
i u vanjskoj politici Japana. U vanjskoj politici Japana prisutan je naglasak na ekonomskim
aspektima. Japanski proizvodi su sve manje konkurentni. Pojava jaih ekonomskih suparnika
u Aziji takoer ugroava japansku ekonomiju. Na politikom polju, jaanje utjecaja Japana
ogranieno je vrstom vezanou Japana za SAD i nesamostalnou vanjske politike. U
sigurnosnim i geopolitikim pitanjima, angaman Japana ogranien je zbog povijesne
odgovornosti. Japan je zbog ekonomske moi jedan od vanih aktera svjetskog poretka, ali je
njegova uloga u svjetskom poretku sva manja i manja. Ovakva tendencija e se nastaviti u
budunosti. Japan nikad nee biti istinska svjetska velesila, zbog svih navedenih razloga.
 Indija je centar svjetske moi iji je utjecaj u porastu, s tendencijom da jednog dana
postane svjetski centar moi prvog reda vanosti. Indija je danas sila broj dva u Aziji,
nuklearna sila i drava koja ima preko milijardu stanovnika. Titula sile broj jedan u Aziji i
najmnogoljudnije drave na svijetu pripada Kini, koja je jedina drava koja moe suzbiti
irenje utjecaja Indije iz regije juna Azija. Pakistan, s kojim Indija stalno ima konfliktne
odnose, jo od nastanka dviju drava, ne moe suzbiti utjecaj Indije. SAD, koji nije direktno
prisutan u Aziji, takoer nema interesa ni potrebe na sebe preuzimati tu ulogu. Indija je
drava u usponu, ije vrijeme u meunarodnim odnosima tek dolazi, ali e joj poloaj u Aziji
i meunarodnoj zajednici konstantno biti optereen stalnim neprijateljstvom s Pakistanom i
rivlastvom s Kinom. Indija bi ipak mogla jo unaprijediti svoj meunarodni poloaj, ako ne
ue u razdoblje ozbiljnije krize, ali nee moi znaajnije teritorijalno proiriti svoj utjecaj na
azijskom kontinentu. Morat e se zadovoljiti ulogom regionalnog hegemona u junoj Aziji.
Mogunosti irenja utjecaja Indije donekle postoje u jugoistonoj Aziji i istonoj Africi.
Odnosi u junoj Aziji i na Indijskom oceanu i dalje govore u korist postojanja Cohenova
neovisnog geopolitikog podruja i u budunosti. Jedina prijetnja prevlasti Indije na
Indijskom moe doi od SAD-a, ako e SAD smatrati da njegovo prisustvo ovdje mora biti
pojaano zbog osiguranja stratekih interesa na Bliskom istoku i borbe protiv terorizma.

Zakljuak
Suvremena zbivanja u svijetu pruaju nam priliku za velik broj razliitih istraivanja
meunarodnih i geopolitikih odnosa na globalnoj razini i na razinama niim od globalne.
Suvremeni meunarodni i geopolitiki odnosi toliko su kompleksno i sadrajem veliko
podruje da je na globalnoj razini mogue prikazati samo vrlo openite tendencije i znaajke
meunarodnih i geopolitikih odnosa. Geopolitiki odnosi vie su usmjereni na odnose meu
dravama kao glavnim geopolitikim akterima, te na njih utjeu temeljni i dugoroni
nacionalni interesi. Meunarodni odnosi obuhvaaju i manje vane aktere svjetskog poretka,
nemaju toliko izraenu nacionalnu i teritorijalnu komponentu, te su vie pod utjecajem
kratkoronih i srednjoronih odluka policy-makera. Na globalne meunarodne i geopolitike
odnose, obiljeene nastajanjem i transformacijama novog svjetskog poretka, sve vie utjeu
unipolarizam i globalizacija s jedne, te lokalizacija i fragmentacija s druge strane. Uz
globalizaciju, global governance te internacionalizaciju politike, borba protiv terorizma
poprima globalne razmjere i postaje jedno od glavnih obiljeja suvremenih meunarodnih
odnosa. Odnos najvanijih svjetskih centara moi glavni je imbenik koji odreuje i odreivat
e svjetski poredak. Najvaniji svjetski centar moi, Sjedinjene Amerike Drave, imaju
najvei utjecaj na razvoj novog svjetskog poretka. Osim SAD-a, najvei utjecaj na svjetski
poredak imaju ostali centri moi prvog reda vanosti Kina, Rusija i Europska unija. No, kod
Europske unije moramo biti oprezni jer se ne radi o jedinstvenoj dravi, pa su zbog toga njene
mogunosti djelovanja smanjene. Kina je drava koja predstavlja budunost svjetskog
poretka, te vrijeme njene pune afirmacije tek dolazi. Rusija je nakon raspada hladnoratovskog
poretka i uspostave neovisne Rusije, krenula drugaijim putem od Kine, te je danas prisiljena
traiti opstanak na globalnoj sceni i biti de facto subordinirana nekim drugim svjetskim
centrima moi. U centre moi drugog reda vanosti ubrajamo Japan i Indiju. Njihov utjecaj na
svjetski poredak takoer je znaajan. Kod Indije se zapaa tendencija porasta tog utjecaja, a
kod Japana zapaa se lagani pad utjecaja na svjetski poredak. Svjetski poredak bliske
budunosti bit e vjerojatno ameriki geopolitiki poredak, pa emo ga tako moi i zvati. U
poretku budunosti prevladat e borba izmeu unipolarizma i multipolarizma. Reakcije
najvanijih svjetskih centara moi ovisit e o vanjskoj politici SAD-a. SAD, kao jedina
globalna supersila imaju mo presudnog utjecaja na svjetski poredak. Feedback na tu politiku
ovisit e o tome kakva e biti ta politika, geopolitiki orijentirana i unipolarna ili idealistiki
orijentirana i multipolarna. O vanjskoj politici SAD-a ovisit e nastanak buduih saveznitava
meu ostalim centrima moi, koji mogu dovesti do nove ravnotee u sustavu.

Literatura
Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space. Hegemony, territory and international political economy.,
Routledge, London
Bari, R. (2002.), Budunost obrambene politike EU, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 69-98
Brzezinski, Z. (1999.), Velika ahovska ploa: ameriki geostrateki primat i njegovi imperativi, HUMS i
Interland, Varadin
Brzezinski, Z. (2001.), The Geostrategic Triad: Living with China, Europe and Russia, Center for Strategic and
International Studies, Washington
Cohen, S. B. (1963.), Geography and Politics in a World Divided, Random House, New York
Cvrtila, V. (2000.), Dekonstrukcija geopolitikog poretka na primjeru pseudodrava, Politika misao, vol.
XXXVII, br. 2, str. 85-88
ehuli, L. (2000.), Demokracija i ljudska prava u posthladnoratovskoj amerikoj i europskoj politici, Politika
misao, vol. XXXVII, br. 2, str. 109-122
ehuli, L. (2001.), Clinton i novi svjetski poredak, Politika kultura, Zagreb
ehuli, L. (2001.), Uspostavljanje novih odnosa EU i Rusije, Meunarodne studije, vol. I, br. 1, str. 56-68
ehuli, L. (2001.), Posthladnoratovski odnosi SAD-a i Kine, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 109-123
ehuli, L. (2002.), Transnacionalni izazovi amerikoj politici, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 37-52
de Blij, H. J., Muller P. O. (1994.), Geography: Realms, Regions and Concepts, John Wiley & Sons, New York
Eva, F. (2000.), China and Japan: Culture, Economics and Geopolitics in the Quest for a Leading International
Role, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 1-21
Huntington, S. P. (1996.), The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order, Simon & Schuster,
New York
Jurii, K. (1999.), Pola stoljea Narodne Republike Kine, Politika misao, vol. XXXVI, br. 3, str. 34-44
Kissinger, H. (2001.), Does America Need a Foreign Policy?, Simon & Schuster, New York
Nye, J. S. (2002.), The Paradox of American Power, Oxford University Press, New York
Rumley, D. (1999.), Geopolitical Change and the Asia-Pacific: The Future of New Regionalism, Geopolitics,
vol. IV, br. 1-2, str. 83-97
Taylor, P. J. (1993.), Political geography. World Economy, Nation-State and Locality, Longman Scientific &
Technical, Essex
Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politiki odnosi, Barbat, Zagreb
Vukadinovi, Radovan (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politika misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93
Vukadinovi, R. (1999.), Globalizacija i globalna amerika politika, Politika misao, vol. XXXVI, br. 1, str. 26-
41
Vukadinovi, R. (1999.), NATO-ova akcija u Jugoslaviji i novi svjetski poredak, Politika misao, vol. XXXVI,
br. 2, str. 15-24
Vukadinovi, R. (2001.), Meunarodni odnosi od hladnog rata do globalnog poretka, Agencija za komercijalnu
djelatnost, Zagreb
Vukadinovi, R. (2001.), Amerika u novom svjetskom poretku, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 5-20
Vukadinovi, R. (2002.), Novi rusko-ameriki odnosi, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 5-20