FAKULTET POLITIKIH ZNANOSTI

POLITIKA VLADIMIRA PUTINA

ESEJ

Mentor:doc.dr.sc.Boban Davor

Student:ugec Tomislav

Zagreb, travanj 2017.

SADRAJ

1. UVOD....1

2. PROFIL VLADAVINE VLADIMIRA PUTINA.....2

2.1. Putinov dolazak na vlast i podvrgavanje institucija njegovoj kontroli...2

2.2. Karakteristike Putinove autoritarne vladavine...4

3. ANALIZA PUTINOVE VANJSKE POLITIKE...6

3.1. Obiljeja ruske vanjske politike nakon dolaska Vladimira Putina.6

3.2. Ruska vanjska politika prema pojedinim podrujima svijeta.7

4. ZAKLJUAK..11

LITERATURA12
 1

1. UVOD

Ruski predsjednik Vladimir Vladimirovi Putin vlada Rusijom, najveom zemljom

svijeta, ve punih sedamnaest godina, obiljeivi suvremenu rusku povijest na poetku
novog tisuljea.

Ruski predsjednik Vladimir Putin uao je u sve pore ruskog drutva i postao je
neupitni vladar Rusije. Kolika je Putinova snaga pokazuju i pokuaji nametanja ozbiljne
politike poruke prema kojoj bez Putina ne bi bilo Rusije.

Na politiku scenu je stupio u jeku Drugog eenskog rata, kojim je Rusija

povratila izgubljeno velikodravno dostojanstvo, a Putina lansirala u politiku orbitu,
gdje se i danas odrava. Uz to, Putina je pratila i srea, jer se cijena nafte na poetku
njegove vladavine znatno povisila, to je Rusiji omoguilo brz ekonomski procvat.

Snaan rast gospodarstva i ivotnog standarda pridonio je Putinovoj popularnosti

meu stanovnitvom, zbog ega su kritike koje je trpio u zemlji zbog stanja demokracije
bile manje od onih koje je zbog toga trpio u inozemstvu.

Njegova je ideoloka orijentacija takva da je, zapravo, nemogue klasificirati

njegovu ideologiju. Uvrstio je i stabilizirao dravu, ali je istodobno takva politika
oslabila drutvo i potkopala konsolidaciju demokracije u zemlji. Doavi 2000. godine
na vlast, naao je dravu u kojoj je vlast bila slaba i neuinkovita, drava i drutvo bili
su proeti korupcijom, bujalo je bespravno ponaanje, a on je na to nastojao odgovoriti
svojim oblikom poimanja politike i vladavine.

Upravo je politiki koncept politike i vladavine Vladimira Putina tema ovog eseja.
Cilj eseja je analizirati temeljna obiljeja Putinove autoritativne vladavine te osnovne
smjernice njegove vanjske politike.
 2

2. PROFIL VLADAVINE VLADIMIRA PUTINA

2.1. Putinov dolazak na vlast i podvrgavanje institucija njegovoj kontroli

Vladimir Putin doao je na vlast poetkom 2000. godine. Vladimir Vladimirovi

Putin za mnoge je postao javna linost tek 23. rujna 1999. godine kada se obratio naciji
televizijskim putem povodom niza eksplozija koje su tih tjedana zadesile Moskvu i
druge ruske gradove. Rijeima poput Uhvatit emo ih! i Gdje god ih naemo, unitit
emo ih!, Putin je dao graanima do znanja da e njegova politika biti vrste ruke. 1
Putinova popularnost proizlazila je iz njegova imida mladoga i ozbiljnog politiara.
Kasnija je njegova popularnost dosegnula takve razmjere da su ga nazivali teflon
predsjednikom jer se na njega nisu lijepile nikakve afere, odnosno javnost ga nije
smatrala odgovornima ni za jednu. Dobar imid koji je Putin imao u javnosti proizlazio
je iz nekoliko izvora: iz virtualnih press konferencija; iz informacija o njegovu
privatnom ivotu i djetinjstvu koje su prezentirane u javnosti; iz biografskih studija koje
su se pojavile o njemu nakon preuzimanja dunosti predsjednika drave te iz kulta
linosti ije se stvaranje poelo nazirati.2

Tijekom prvoga Putinova mandata izvreno je nekoliko promjena koje su imale

izravne posljedice za ruski sustav vlasti. Naime, iz vlasti su uklonjeni oligarsi, proveden
je preustroj odnosa izmeu predsjednika i parlamenta te ojaana sredinja dravna vlast
u odnosu prema federalnim jedinicama. Oligarsi koji su drali u svom vlasnitvu vie od
polovice ruskoga gospodarstva i upravljali zemljom, nakon dolaska novog predsjednika
na vlast 2000. godine postupno gube utjecaj u politici. Oligarsi su bili znaajan
izvanustavni element koji se koristio politikom moi za vlastite ciljeve, te je ustavno
mona institucija predsjednika drave gotovo bila u njihovim rukama. Njihovim
eliminiranjem iz politikog ivota, Putin je oslobodio ruke za samostalno voenje

1
Bedalov, I.: "ovjek bez lica", POLEMOS: asopis za interdisciplinarna istraivanja rata i mira, Vol.
XV No. 29, 2012. g., str. 164
2
Boban, D.: "Polupredsjedniki sustavi Rusije i Poljske", Biblioteka Politike analize, Zagreb, 2011. g.,
str. 111 112
 3

politike. Oligarsi moraju pristati na Putinova pravila igre, a to znai ne oponirati novoj
vlasti ili e protiv njih biti pokrenut kazneni progon i oduzimanje imovine.3

Putin je stvorio novu skupinu koja je suraivala s njim u vlasti, no za razliku od

prethodnog razdoblja, ona je bila pod predsjednikovom kontrolom, a ne obratno, nije
ona kontrolirala predsjednika. U tu novu skupinu ubrajaju se ekonomisti i pravnici iz
Sankt Peterburga te pripadnici sigurnosnih i obavjetajnih slubi (siloviki). Iz te nove
skupine je proistekao i Dmitrij Medvedev, pravnik iz Sankt Peterburga. No, od svih
skupina novih predsjednikovih suradnika najvie kontroverzi izazivaju siloviki. Gotovo
40% dravnih dunosnika koje je Putin imenovao dolo je iz obavjetajno-sigurnosne
sredine.4 I sam bivi pripadnik KGB-a i FSB-a, Putin je svojim dolaskom na vlast dao
vie prostora i utjecaja pripadnicima sigurnosnih i obavjetajnih slubi, za koje se
openito smatra da nisu ideoloki orijentirani i da ne ine kohezivnu skupinu. Postoje i
odreena shvaanja da je imenovanje silovika na vane funkcije i poloaje dio sustavnih
pokuaja predsjednika Putina da uvede autoritarniji sustav vladanja.5

Preustroji koji su provedeni u vertikalnoj i horizontalnoj podjeli vlasti vodili su

jednom cilju daljnjem jaanju moi predsjednika drave. Jaanje predsjednikove moi
moda nije bilo primarni cilj promjena u vertikalnoj podjeli vlasti, ali je jaanje centra u
odnosu prema subjektima Federacije znailo i jaanje predsjednika drave u odnosu
prema elnicima tih subjekata. Budui da je oslabljen utjecaj obaju domova parlamenta
s obzirom na predsjednika drave, jaanje centra u Putinovoj politici moglo je znaiti
samo jaanje predsjednika drave u odnosu prema federalnim jedinicama.6

Putin je ve u prvoj polovici 2000. poduzeo mjere koje su trebale ponovno ojaati
sredinju vlast u dravi i podvrgnuti regionalne vlasti kontroli centra. Postoji pet
sastavnica tih reformi: dekret o predsjednikovim predstavnicima; stvaranje sedam

3
Boban, D.: "Polupredsjedniki sustavi Rusije i Poljske", Biblioteka Politike analize, Zagreb, 2011. g.,
str. 112 113
4
Kai Movri, Z.: "Putin i silovici u obnovi jake drave", Politike analize, Vol. 4 No. 13, 2013. g., str.
54
5
Boban, D.: "Polupredsjedniki sustavi Rusije i Poljske", Biblioteka Politike analize, Zagreb, 2011. g.,
str. 113
6
Boban, D.: "Polupredsjedniki sustavi Rusije i Poljske", Biblioteka Politike analize, Zagreb, 2011. g.,
str. 114
 4

federalnih distrikata; reforma Vijea Federacije; institucija federalne intervencije te

reforma lokalne samouprave.7

Premda je prvi Putinov mandat doveo do stabilizacije ekonomskih prilika i

ublaavanja goruih socijalnih problema zahvaljujui trajnom suficitu dravnog
prorauna i rastu BDP-a na temelju rasta cijena energenata na svjetskom tritu, ubrzo
je postalo jasno da intenzivno podravljenje kljunih gospodarskih grana rezultira
pojavom novih bogataa, listom iz redova najbliih Putinovih suradnika, a ne
preraspodjelom dravnog bogatstva u interesu veine stanovnika.8

2.2. Karakteristike Putinove autoritarne vladavine

U vrijeme predsjednikih izbora 2004. godine, i kasnije, velika popularnost

Vladimira Putina bila je, prije svega, poboljana dobrom gospodarskom situacijom, ali i
kontrolom glavnih medija u zemlji. Putin je tijekom svoga prvog mandata zapoeo
gospodarske reforme, istodobno smanjujui stupanj demokracije u zemlji. Reforme nisu
bile praene i djelotvornom borbom protiv korupcije, koja je nagrizala uspjenost
dravnih slubi.9

Nakon parlamentarnih izbora 2003, na kojima je prokremaljska stranka

Ujedinjena Rusija, zajedno s dijelom neovisnih zastupnika koji su joj prili nakon
izbora, osvojila dvotreinsku veinu mandata, Kremlj je ostvario kontrolu nad oba doma
parlamenta. Nakon razdoblja iscrpljujuih sukoba izmeu predsjednika Putina i
parlamenta, poelo je razdoblje suradnje, koja je zapravo znaila potpuno podinjavanje
zakonodavne vlasti predsjedniku drave i jaanje sredinje vlasti u odnosu prema
federalnim jedinicama. Ogranieni transakcijski odnosi izmeu predsjednika i
parlamenta, nakon stvaranja prokremaljske veine zamijenjeni su hijerarhijskim
odnosima u obliku piramide u kojoj je predsjednik drave bio na vrhu, a vlada i oba
doma parlamenta u sredini ili na dnu. Duma je svedena na prividni parlament kakav je

7
Boban, D.: "Polupredsjedniki sustavi Rusije i Poljske", Biblioteka Politike analize, Zagreb, 2011. g.,
str. 114
8
Kovaevi, B.: "Putinizam na ispitu biraa", Politike analize, Vol. 2 No. 8, 2011. g., str. 34
9
Boban, D.: "Polupredsjedniki sustavi Rusije i Poljske", Biblioteka Politike analize, Zagreb, 2011. g.,
str. 116 117
 5

nekada bio i Vrhovni sovjet, a Ujedinjena Rusija postala je slina nekadanjoj

Komunistikoj partiji. U formiranju stvarnog sustava vlasti, Putin je kombinirao ustavne
i izvanustavne elemente koji su mu stajali na raspolaganju, kako bi zadrao slobodu
manevriranja i neovisnost koju ima kao politiki akter.10

Tijekom svoga daljnjeg vladanja, Putin je nastavio uvrivati sredinju vlast.

Predloio je ukidanje izravnih izbora za elnike federalnih jedinica i, umjesto toga,
njihovo imenovanje od predsjednika drave. Duma je to prihvatila u obliku zakona.11

Usporedno uvrenje predsjednikove moi unutar horizontalne i vertikalne

podjele vlasti dovelo je do jaanja i stabilizacije politikog sustava, ali je to provedeno
uz opasnost za demokraciju u zemlji. Sve vea dravna kontrola medija i suzbijanje
djelovanja nevladinih organizacija, uz opravdanje da su plaene iz stranih izvora, naili
su na kritike iz inozemstva, no Putina to nije sprijeilo da nastavi voditi svoju politiku.12

10
Boban, D.: "Polupredsjedniki sustavi Rusije i Poljske", Biblioteka Politike analize, Zagreb, 2011. g.,
str. 117
11
Boban, D.: "Polupredsjedniki sustavi Rusije i Poljske", Biblioteka Politike analize, Zagreb, 2011. g.,
str. 117
12
Boban, D.: "Polupredsjedniki sustavi Rusije i Poljske", Biblioteka Politike analize, Zagreb, 2011. g.,
str. 117
 6

3. ANALIZA PUTINOVE VANJSKE POLITIKE

3.1. Obiljeja ruske vanjske politike nakon dolaska Vladimira Putina

Nakon gubitka statusa svjetske supersile zbog poraza u Hladnom ratu od svoga
ideolokog neprijatelja SAD-a, teritorijalno najvea zemlja na svijetu dugo se
oporavljala. Ruski su dravnici bili svjesni da je SAD ostao jedina supersila, ali unato
tome nisu napustili snove o velikom povratku na svjetsku pozornicu. Te je snove oivio
Vladimir Putin kad je doao na vlast poetkom 2000. godine.13

Nastojei ponovno osnaiti dravu, pokrenuo je duboke reforme u vanjskoj politici

i tako zaustavio proces slabljenja ruske drave. Kako bi Rusiji vratio poloaj jednog od
najvanijih svjetskih imbenika, morao je otpoeti snane procese kojima bi Rusija opet
stekla sferu utjecaja u svome bliskom i dalekom okruenju.14

Dolazak Vladimira Putina u Kremlj 2000. predstavlja otru razdjelnicu u odnosu

prema prethodnom razdoblju. Bio je to poetak razdoblja pragmatinoga
geoekonomskog realizma u ruskoj vanjskoj politici. Putin je takvim vanjskopolitikim
djelovanjem lake ostvarivao ruske interese.15 Osobito velike pomake Putinova
administracija postigla je u definiranju i jasnom izraavanju ruskih vanjskopolitikih
interesa.16

Rusko vodstvo s Putinom na elu zauzima stav da se poloaj velike sile mora
zaraditi odgovornom vanjskom politikom te da se ona mora prilagoditi stvarnom stanju
u meunarodnim odnosima. Izvozom nafte i plina ruski je utjecaj porastao, budui da je
najvei uvoznik ruskog plina Europska unija. Uvoze ga i Bjelorusija i Ukrajina te je,
pogaajui se oko povoljnije cijene plina s njima, Rusija nastojala ostvariti svoje
interese, poglavito tako da te dvije zemlje jae uvue u svoju sferu utjecaja.17

13
Boban, D.: "Povratak Rusije na svjetsku pozornicu", Politike analize, Vol. 2 No. 7, 2011. g., str. 14
14
Boban, D.: "Povratak Rusije na svjetsku pozornicu", Politike analize, Vol. 2 No. 7, 2011. g., str. 14
15
Boban, D.: "Povratak Rusije na svjetsku pozornicu", Politike analize, Vol. 2 No. 7, 2011. g., str. 16
16
Ogorec, M.: "Putinova Rusija novi uspon stare vojne sile", Tehnika knjiga Golden marketing,
Zagreb, 2008. g., str. 128
17
Boban, D.: "Povratak Rusije na svjetsku pozornicu", Politike analize, Vol. 2 No. 7, 2011. g., str. 16
 7

Putin se od svog dolaska na vlast nastojao pribliiti SAD-u i europskim zemljama.

Izrazio je jasnu spremnost za suradnju s SAD-om nakon teroristikog napada 11. rujna
2001. godine, a 2002. godine potpisan je i novi sporazum Moskve i Washingtona o
nastavku smanjenja nuklearnog arsenala. Rusija se pribliila i Europskoj uniji,
sklapajui s njom nove ugovore o suradnji. Ipak, takva politika iz Rusije s ljubavlju nije
donijela oekivane rezultate zbog neminovnog sukoba interesa te zemlje i Zapada. Dva
su glavna podruja na kojima su se sukobi oitovali blisko i daleko inozemstvo.18

3.2. Ruska vanjska politika prema pojedinim podrujima svijeta

Putinova vanjska politika razlikuje blisko i daleko inozemstvo.

Blisko inozemstvo je prostor bivega Sovjetskog Saveza gdje Rusija ima posebne
interese da osigura nacionalnu sigurnost i ostvari ekonomske ciljeve. Premda Zapad
pokuava ui na to podruje, Putin ga nastoji ouvati samo za sebe stvaranjem
regionalnih organizacija u kojima eli imati dominantnu ulogu. Takve su organizacije
Zajednica neovisnih drava, nastala 1991. godine nakon raspada Sovjetskog Saveza,
Pakt o kolektivnoj sigurnosti, Euroazijska ekonomska zajednica, angajska zajednica za
suradnju.19

Putinova politika prema tom prostoru formalno se temelji na konceptu koji Moskva
naziva multilateralna diplomacija, gdje sve zemlje lanice trebaju zajedno sudjelovati u
donoenju odluka. No, primjeuje se da je esto posrijedi samo deklaratorno pozivanje
na multilateralizam odnosno suradnju, jer Putin esto djeluje ili jednostrano ili sklapa
dvostrane sporazume s pojedinim lanicama tih organizacija. Takav se multilateralizam
s regionalne razine reflektira i na globalnu.20

U proteklih petnaest godina Putin je bio suoen s izazovima na nekoliko podruja

u bliskome i dalekom inozemstvu. Na svim tim podrujima njegovi su interesi kolidirali
s interesima Zapada. Veliko podruje ruskoga vanjskopolitikog interesa jest Kavkaz.

18
Boban, D.: "Povratak Rusije na svjetsku pozornicu", Politike analize, Vol. 2 No. 7, 2011. g., str. 16
19
Boban, D.: "Povratak Rusije na svjetsku pozornicu", Politike analize, Vol. 2 No. 7, 2011. g., str. 16
17
20
Boban, D.: "Povratak Rusije na svjetsku pozornicu", Politike analize, Vol. 2 No. 7, 2011. g., str. 17
 8

Nakon dva rata u eeniji, Putin je fokusirao svoju pozornost na Gruziju. Mnogi
politiki teoretiari istiu da je Putin jo od djetinjstva osjeao iracionalnu odbojnost
prema Gruzijcima i svemu gruzijskom.21 Odmetnute pokrajine Abhazija i Juna Osetija,
koje su do poetka devedesetih godina imala autonoman status unutar Gruzije, nakon
ukidanja takva statusa sukobile su se s vlastima u Tbilisiju. Stanje u toj zemlji bilo je
nakon toga slino stanju u Srbiji gdje su se kosovski Albanci nastojali odcijepiti i
proglasiti vlastitu dravu. No, dok su Abhazi i Oseti uspjeli stei kontrolu nad svojim
teritorijem, a ruska je vojska bila zaduena za uvanje mira meu zaraenim stranama,
kosovski Albanci su sve do 1999. godine bili pod kontrolom Beograda. Kada je ta
kontrola prestala, Albanci su proglasili neovisnost 2008. godine, emu se Putin
usprotivio, a Zapad je podrao novu dravu na Kosovu. Nekoliko mjeseci poslije izbio
je kratkotrajni rusko-gruzijski rat u kojemu je ruska vojska izbacila gruzijsku iz dvije
pobunjene pokrajine, koje je potom priznala kao neovisne drave. Zapad i gotovo cijeli
svijet nisu prihvatili to proglaenje neovisnosti. Ipak, Putinova je logika u Abhaziji i
Junoj Osetiji bila slina logici Zapada na Kosovu. Razlika je bila samo u tome to su se
interesi Rusije i Zapada razlikovali na Kosovu i Kavkazu. NATO je jasno davao do
znanja da eli primiti u lanstvo Ukrajinu i Gruziju, ali dotad poniena Rusija nije htjela
trpjeti zapadnjako posezanje za onim to je smatrala svojom sferom interesa.22

Poraz proruskog kandidata Viktora Janukovia na predsjednikim izborima u

Ukrajini 2004. godine bio je i veliki poraz to ga je Putin doivio od Zapada u svome
bliskom inozemstvu. U ukrajinske predsjednike izbore 2004. godine Moskva se uplela
izravno kako bi poduprla Janukovia. Osim deklarativne potpore Janukoviu, Moskva je
optuena i za trovanje njegova prozapadnog protukandidata Juenka. Janukovi je
izgubio izbore, ali je zbog gubitka popularnosti nesposobnog predsjednika Juenka i
nove ruske pomoi u izbornoj kampanji pobijedio na predsjednikim izborima 2010.
godine i potom jae vezao Ukrajinu za Rusiju. Slino natezanje sa Zapadom, Putin nije
htio prihvatiti i na Kavkazu. Moskva nije imala nikakva interesa da zatiti pravo na
samoodreenje dva mala naroda, Abhaza i Oseta, koji u Gruziji zajedno imaju oko
200.000 pripadnika, ali je prihvatila retoriku kakvu stalno koristi i Washington u svojim
vojnim intervencijama po svijetu zatita ljudskih prava, ljudskih ivota, mira, slobode
i sl. Akciju u Gruziji, Putin je tako opravdao zatitom Oseta i Abhaza od vlasti u

21
Belkovski, S.: "Putin u potrazi za mjestom u povijesti", Edicije Boievi, Zagreb, 2015. g., str. 149
22
Boban, D.: "Povratak Rusije na svjetsku pozornicu", Politike analize, Vol. 2 No. 7, 2011. g., str. 17
 9

Tbilisiju te je, poput Washingtona na Kosovu, svoje priznanje neovisnosti dviju novih
malih drava opravdavao agresijom sredinjih vlasti. No, pritom nije uspio svoju akciju
i priznanje neovisnosti dvije male drave uiniti prihvatljivima i ostatku svijeta. Osim
Rusije, Abhaziju i Junu Osetiju priznale su jo samo tri zemlje.23

Rusija je pod Putinom vodila aktivnu vanjsku politiku i u dalekom inozemstvu. U

toj je aktivnosti nastojala ostvariti vru suradnju s Europskom unijom, ali i s nekim
nedemokratskim zemljama. Dok je u bliskom inozemstvu vidljiv interes jaanja
nacionalne sigurnosti, u dalekom inozemstvu prevladavaju ekonomski interesi. Pritom
je opet Putin dolazio u interesnu koliziju sa Zapadom i SAD-om. Razlike u interesima i
ciljevima vidljive su na primjerima Libije, Sjeverne Koreje i Irana. Na poetku vojne
intervencije NATO-a u Libiji, Putin se estoko obruio na tu akciju. Odbio je bilo kakvo
strano upletanje u unutarnje poslove jedne neovisne zemlje, pravdajui to potovanjem
suverenosti i volje libijskog naroda. NATO-ovu intervenciju u Libiji, Putin je nazvao
kriarskim pohodom.24

Ekonomski interes Moskve bio je toliko jak da je Rusija suraivala s Iranom u

izgradnji njegova nuklearnog reaktora i nije htjela odustati od toga, kako je zahtijevao
Washington. Usto je odbijala da se iranski problem stavi pred Vijee sigurnosti sve dok
se 2006. godine i sama nije razoarala ponaanjem Irana koji je nije uvjerio da njegov
nuklearni program ima iskljuivo civilni karakter.25

Osim sukoba interesa Zapada i Rusije, jedno je podruje postalo prilino

upeatljivo zbog njihove suradnje. To je podruje Afganistana, koje je dospjelo u arite
zanimanja nakon napada na SAD 11. rujna 2001. godine. Rusija je i ranije pomagala
protutalibanski Sjeverni savez koji je kontrolirao mali dio sjeveroistonog Afganistana.
Nakon to je krajem 2001. godine SAD pokrenuo napad protiv talibanskog reima,
Putin je odmah ponudio svoju pomo u borbi protiv terorizma, doputajui ak da
Amerikanci stacioniraju svoje vojne baze u Srednjoj Aziji. 26 Putin je bio prvi strani

23
Boban, D.: "Povratak Rusije na svjetsku pozornicu", Politike analize, Vol. 2 No. 7, 2011. g., str. 17
24
Boban, D.: "Povratak Rusije na svjetsku pozornicu", Politike analize, Vol. 2 No. 7, 2011. g., str. 17
18
25
Boban, D.: "Povratak Rusije na svjetsku pozornicu", Politike analize, Vol. 2 No. 7, 2011. g., str. 18
26
Boban, D.: "Povratak Rusije na svjetsku pozornicu", Politike analize, Vol. 2 No. 7, 2011. g., str. 18
 10

predsjednik koji je amerikom predsjedniku Bushu izrazio suosjeanje i podrku. 27 S

vremenom je ta podrka SAD-u slabila.

4. ZAKLJUAK

Uspon suvremene Rusije moe se povezati iskljuivo s njezinim elnitvom,

prvenstveno predsjednikom Vladimirom Putinom.

27
Reitschuster, B.: "Vladimir Putin kamo vodi Rusiju?", Prometej, Zagreb, 2007. g., str. 162
 11

Putin je autoritarni predsjednik vrste ruke ije su ovlasti iznimno velike, gotovo
monarhistike. S druge strane, injenica je kako su upravo on i njegova administracija
uspostavili nuno potreban red i stabilizaciju u zemlju.

U europskom i globalnom sustavu sigurnosti Rusija svakako ima nezaobilaznu

ulogu, koja se vie ne oituje iskljuivo s pozicije jake vojne sile ve, prije svega,
izuzetno dinaminom politikom inicijativom koju je osobito potencirao predsjednik
Putin. Dakle, za taj je veliki povratak Rusije u najveoj mjeri zasluna struktura vlasti
na elu s autoritarnim Vladimirom Putinom.

Kada je preuzeo predsjedniku dunost, Vladimir Putin obeao je da e tititi

vrijednosti stare ruske tradicije i domoljublje; jaati Rusiju kao veliku silu i snanu
dravu; da e razvijati drutvenu solidarnost, demokraciju i ljudska prava. Teko bi se
mogla podcijeniti Putinova zasluga za to da je u Rusiji ponovno uspostavio stabilnost.
Meutim, zabrinjavajua je injenica da se ta stabilnost temelji na nepokretljivosti i
krutosti, jer stabilnost je ipak, u prvom redu, nastala odricanjem od sukoba miljenja,
politikog pluralizma i demokratskih naela. To je i najvea kritika politike ostavtine
Vladimira Putina.

to se Rusije tie, u njezinu budunost i napredak nije potrebno sumnjati.

Teritorijalno najvea zemlja svijeta, s golemim materijalnim resursima i ljudskim
potencijalom svakako ima jasnu perspektivu.

LITERATURA

1. Bedalov, I.: "ovjek bez lica", POLEMOS: asopis za interdisciplinarna istraivanja

 12

rata i mira, Vol. XV No. 29, 2012. g.

2. Belkovski, S.: "Putin u potrazi za mjestom u povijesti", Edicije Boievi, Zagreb,

2015. g.

3. Boban, D.: "Polupredsjedniki sustavi Rusije i Poljske", Biblioteka Politike analize,

Zagreb, 2011. g.

4. Boban, D.: "Povratak Rusije na svjetsku pozornicu", Politike analize, Vol. 2 No. 7,

2011. g.

5. Kai Movri, Z.: "Putin i silovici u obnovi jake drave", Politike analize, Vol. 4

No. 13, 2013. g.

6. Kovaevi, B.: "Putinizam na ispitu biraa", Politike analize, Vol. 2 No. 8, 2011. g.

7. Ogorec, M.: "Putinova Rusija novi uspon stare vojne sile", Tehnika knjiga

Golden marketing, Zagreb, 2008. g.

8. Reitschuster, B.:"Vladimir Putin kamo vodi Rusiju?", Prometej, Zagreb, 2007. g.