PETRANOPOLIS U LOKVIIIMA

Autor: Mate Puljak

PETRANOPOLIS U LOKVIIIMA
Autor: Mate Puljak

Mrani i skliski bili im putovi

kad ih Aneo Jahvin bude gonio! (Ps 35 6)

UVOD
Grad, mistini arheoloki lokalitet na stijeni izmeu dva lokvika jezera, Mamia i Knezovia.
Sjeam se prvog uspona s Ljubomirom Gudeljem, kustosom MHAS-a. Nakon 10 god. prijatel-
jstva danas se gledamo preko niana jer je sam tako odabrao. To nije nain! Stoga, kroz ovaj
lanak i grandioznost lokaliteta kojega prezentiram, pozivam sve istraivae Ilirske civilizacije
da se ujedine. Tako emo ostvariti rezultate koje kao pojedinci, nikada ne bi bili u stanju ost-
variti.

Kada ovjek prijee pedesetu a bavi se klevetama i traevima onda zna da je prazan i da e
isprazna biti njegova starost. A trebala bi biti mudra. Stari se u mudrosti, u jednom sveopem
duevnom miru, areoli koju je, openito, vie teko vidjeti. Nema institucije djedova, ona je do
krajnjih granica obezvrijeena. Za dananje pojmove djedovi su zaostali kadar.
Propast tajanstvene utvrde Grad na toj zastraujuoj poziciji koja pokazuje znakove da e se
jednog dana survati u jezera, upozorava da je i kraj nae civilizacije, ako ju uope tako moemo
nazvati, itekako mogu. Puknue du cijele zapadne strane, koja je okrenuta prema Knezovia
jezeru, doista ne bi izdralo snaniji potres. U tu je venu ula zemlja te neizvjebanom oku
prizor moe izgledati kao otkopani kanal za odvod vode, no injenica jest; taj dio platoa e se
kad tad odlomiti i upasti u Knezovia jezero.
Moram napomenuti, gledajui stare i nove fotografije, vertikalne povrine stijenjaka danas ima-
ju neto drugaiji oblik nego prije par godina. To se naoigled toliko ne vidi jer mnoga kamenja
upadaju u jezera. Praktiki, dokaza odranjanja, naizgled niti nema.
Kao to se Grad polako transformira i troi tako i mi starimo. Je li ivot prekratak da bi ga po-
troili na meusobna prepucavanja na relaciji alternativa-struka? Za mene jest. Stoga smatram
da sam iznad razine komuniciranja i djelovanja kojom se, prema meni i svim mojim kolegama,
slue pojedini pripadnici znanstvene zajednice. Naglaavam POJEDINI jer u strunim redovi-
ma ima i krasnih ljudi i velikih znanstvenika koji su ogranieni sistemom i novcem. Da ovi
drugi, koji im kvare ugled, svoj rad posveuju Bogu i domovini, ne bi mene uzimali u usta niti
bi mojim kolegama, koji mi daju podrku, pravili probleme na poslu. Da, dobro ste proitali.
Neki ljudi iz dravnih institucija, koji su uza me, ovih dana trpe pritiske i napade. Iako ih masu
titim ne navodei njihova imena, oigledno je kako i danas ima pijuna.
Ja ne radim radi javnosti. Pravi moji prijatelji ne rade da budu poznati, oni ne trae nikako da
budu meu onima o kojima se govori, nego da budu od onih, s kojima ja govorim i po kojima
ja govorim!
Abbe Gaston Courtois; Srcem uz srce Isusovo, str.53
Gospodin provia a ja se upravo nalazim na mjestu Gospodnjeg provienja! On e posloiti
sve stvari u nau korist a na svoju slavu. Kao to sam rekao jednom prijatelju iz strunih redova
koji ovih dana proivljava moj oujak kada su mi organizirali razgovor upozorenja, mi mora-
mo biti ljudine i uiniti sve da na narod pome uviati tko pie za njih a tko za vlastiti probitak
i svoje mentore. Njih samo treba ignorirati to u u budunosti i initi.
Osobno, za sebe volim rei da sam ko i glas u pustinji! Ja viem da je dosta institucionalne
tiranije kojoj smo izloeni! Ona je samo produeni krak Rimskog Carstva...prokleta hodajua
ruka iz nekakvog horor filma koju je na scenu postavila politika da svako odreeno vrijeme
utrne ilirsko svjetlo. I ta ruka, odvojena od svog korpusa, kojeg vie fiziki niti nema, stigne u
mnoge nae njive prosuti sjeme zla.
Mi smo generacija koja se mora ujediniti u obrani ostavtine Ilirske civilizacije (gradine,
gomile, steci, arijevska duhovnost...) Ne elimo njihove instalirane bogove ovoga ili onoga...
Imali smo jedan vrhovni entitet i njegovu suprotnost. Imali smo materiju i metafiziku, Sunce i
Mjesec, Nebo i Zemlju...a oni neka si svoje Perune, Svaroge i babaroge zabiju u... U naim pre-
dajama njih nema! U njima postoji uvijek jedan Bog, jedan Ilija i nakon njih jedan Krist jer se
kranstvo naslonilo na iskonske vrijednosti i zato ga smatram legitimnim nasljednikom onih
vrednota do kojih su, u sutini, drali i Iliri. Ista stvar je i s Islamom koji ima mnogo dodirnih
toaka s Zoroastrijanizmom.
LEGENDE
Lokalna narodna predaja kae kako su ostaci zidova na ovoj stijeni tek dio velikog grada koji je
u snanom potresu nestao u jezerima. Ostala je samo sablasna stijena koju danas zovu Grad.
Ono to znam, iz prianja pok. Marijana Loze, radi se o kultnom mjestu (kasna bronca i izrazito
eljezno) na kojemu je u doba cara Justinijana I. podignuta osmatranica koja je imala zadatak
nadgledati zapadni dio Imotskog polja te komunicirati s kasnoantikim utvrdama u Prolocu
(Kokia glavica), Berinovcu (Sumbulova gradina), Imotskom (Zelena glavica), Runoviu (Lis-
kovac) i Gorici (Pit). uvala je prilaz nekom velikom kasnoantikom gradu (itaj Delmis). U
periodu Delmiona bila je mjesto na kojem su se prinosile rtve. Dokaz tome su i uklesane rupe
po stijenama. Da nemaju veze s kasnom antikom niti srednjim vjekom dokazuje fotografija
jedne koja je zacementirana kasnoantikom bukom. Dakle, kada su gradili utvrdu nisu imali
pojma emu je rupa sluila. Vidjeti ete fotografiju u galeriji na kraju teksta.
Uz nju pogledajte i fotografiju rupe na samom rubu provalije. Pleska svima onima koji su, ot-
kako sam poeo pisati o rupama, tvrdili da je rije o utorima palisada. Tko bi im se to uzverao
iz jezera na ovu visinu? Nekakva mitoloka neman? Na rubu kose i ravne stijene, ispod koje je
vertikala, stoji dokaz kulta o kojemu stalno priam. Nikakva palisada niti posuda za gnjeenje
plodova (ireva i sl.) ovdje ne dolaze u obzir jer je pozicija izrazito pogibeljna. Ukoenost plohe
i kanalii bi mogli ukazivati na to da je niz stijenu neto prolijevano u jezeranski ponor.
Legenda veli da je Grad bio velebni grad s nekoliko tornjeva. Mogao je primiti mnotvo
vojske i naroda a sa svih strana je bio neosvojiv. S jedne kopnene strane, gdje je danas veliki
kameni nasip, prema predajama je stajao nekakav most. Pria kae da je utvrda propala jer su
njeni stanovnici naruili statiku prirodnih pilja i peina kojima su se mogli sputati u podnoje
tj.polje. Podsjea malo na sagu o posljednjim Katarima. Mom suputniku je cjelokupni prostor,
do jedne nadmorske visine, djelovao kao kamenolom koji je davao ravne debele blokove. Jesu
li stanovnici tog grada bili kamenoklesari? Ne zaboravimo dokazanu tradiciju kamenoklesar-
skog zanata u Prolocu koji je relativno blizu. Ako promotrite snimku drona vidjeti ete etiri
kratera u fokusu . Zar i dva kratera, na slici s desna, nisu mogla biti identine depresije prije
stvaranja Mamia i Knezovia jezera? Jedna sekcija kratera Knezovia jezera je toliko pravilna
da sam imao osjeaj kako se Stvoritelj toliko dosaivao da je odluio napraviti savreni mega
ciklopski krajobraz kako bi svima koji dou na Grad pokazao da se nijedna ljudska megalits-
ka graevina ne moe mjeriti s njegovim graditeljskim umijeem.
Grad je, prema predajama, zadesio potres i kao takav nikada slubeno nije osvojen niti pre-
dan u ruke neprijatelju koji ga je opsjedao. Na njegove ruevine konano se uspela rimska
demonija ili, po naki, avli. Kako su nadogradili ono to danas vidimo? Konj nije mogao na
Grad. Jesu li se poredali s vrha do podnoja pa s ruke na ruku dodavali materijal?
Druga legenda kae kako je na mjestu dananje kuice u sjevernom podnoju staze koja vodi
na Grad, uz rub Knezovia jezera gdje ima i atrnja, nekada bila straarnica i da je tuda naila
prosjakinja . Rimljani su pili i slavili. Nisu je htjeli pustiti u Grad. Sumljali su da nosi boginje
i da je alju Varoani. (Trojanski arhetip). Tada im je rekla: Da ste ga osvojili orujem, imali
bi ta slaviti, ovako ga je potres razorio i ono to je vama ostalo nije ni mali dio njegove velike
slave! Vojnik je zatim zamahnuo maem i odrubio joj glavu. Glava se otkotrljala i skamenila.
Ugraena je u jedan zid.
Moda u onaj prolokog amatorja (l. Proloac...)?
PUT NA GRAD
Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on e sve voditi. Pravda e tvoja zasjati ko svjet-
lost i tvoje pravo ko sunce podnevno. (Ps 37 5-7)
Moj sedmi posjet Gradu, nedjelja, 09. listopada, 14:00. Iako sam planirao prvo objaviti prie o
Dikovai (Benediktovu Billubiumu) i Opacu (Templarskoj ostavtini), prijatelj je izrazio elju
da ga odvedem na Grad. Uskoro stie i upuujemo se starom stazom prema Mamia jezeru.
Zamoljen sam od itatelja da objavim lanak o jednoj gradini u Tijarici to u uskoro uiniti jer
imam fotografije negdje po cd-ima. Na podruju Tijarice ima mnogo posebnija pria o kojoj
nitko nema saznanja osim mene. Prenijela mi ju je stara baka, Kata Vuleti iz Splita, rodom s
Tijarice, udata u Dobranje. Postoji izgubljeni grad gore. Najvjerojatnije kasna bronca. Legen-
da kae da se tu ilo pitat za vrime. Oekujem veliku priu, moda i megalite.
Ovim putem obavjetavam sve itatelje da u uskoro, na you tube-u objaviti dron snimku
megalitnog zida u Osoju. Vidjet emo kakav e biti interes nakon objave pa u obraditi i druge
prapovijesne gradine unutar starih granica Imotske krajine.
Prolo je mnogo otkako sam bio na Gradu. U meuvremenu su djelatnici konzervatorskog
odjela Imotski otkopali pola kovanice i jednu prostoriju koja me na prvu asocirala na cister-
nu. Iznutra je bila kvalitetno obukana. Mogue je da ovdje postoji i srednjovjekovnih zahvata
na kasnoantikoj prii pa stoga Ivan Alduk forsira arheoloka iskapanja, poto je srednji vijek
njegova zanimacija.
Prostor je, sudei prema oznakama na tlu, kotiran i nacrtan. Sredstva su ograniena a odlazak
na Grad nije ba jednostavan tako da im ne mogu nita prigovoriti. Za iduu godinu ovo je
jedini arheo projekt u Imotskoj krajini. Neka samo nastave i u skoro vrijeme konzerviraju os-
tatke utvrde i prateih prostorija kako nebi propadali.
In situ smo vidjeli mnotvo razliite keramike, ak i uvozne, te kostiju, preteno ivotinjskih
iako u tragovima ima i ljudskih. Staklo nisam primjetio to ne znai da ga nije bilo. Moda su ga
prosijali i odnijeli sa sobom. Kovanica i vraka strijela nema kao onda kada sam bio na Gradu
s kustosom Ljubomirom Gudeljem. Tada smo nali zanimljive vrke koji su bili razliitih oblika
i veliina. Podsjeale su na vrhove metaka za automatsku puku ili karabin samo su bile malo
vee, kvadratastih i krunih presjeka, veoma iljate i uplje odozdo. Gdje su zavrile, neznam.
Moemo potvrditi da je na lokalitetu najvie eljeznodobne i kasnoantike keramike. Oskudno
se, na niim platoima, nae keramike iz bronce. Dio keramike koju smo izdvojili mogao bi biti
novijeg, srednjovjekovnog, datuma.
Zanimljivost na koju moram ukazati vezana je uz jednu staru kartu koja je objavljena u kontro-
verznoj knjizi dr. Mije Milasa: Hasanaginiina domovina. Na njoj se lijepo vidi nekakva utvrda
koju su propustili sinjati. Ime joj je Petranopoli. Da li se ona odnosi na Grad- Lokviie
tj. Grad na stijeni- Petranopolis..? Da se zapita mogu li se tri male prostorijice (kovanica,
oruarnica koja bi mogla biti i vodosprema te velika spavaonica) nazivati polisom. Kartu sam
tumaio sa svojim prijateljima, inae strunjacima za arhitekturu, katastarska pitanja i kar-
tografiju. Ona je prvenstveno skica i sami fragmenat kojega sam priloio bez jednog krupnijeg
plana mogao bi znaiti svata. Interpretacija je zbog toga oteana. Karta moe prikazivati vea
mjesta u iroj okolici tipa (Grao-Grabovac, Ausch-Studenci, Brestolac- Proloac i nepoznato
mjesto Petranopoli koje bi bilo negdje u Cisti) Isto tako, ako prihvatimo moje tumaenje, rije
je o okopoljskim kasnoantikim utvrdama (Grao- Sumbulova Gradina, Ausch- Ue Suvaje tj.
Kokia glavica, Brestolac- Prestolac tj. Zelena Glavica i Petranopoli-Grad Lokviii)
ODLAZAK NA PETRANOPOLIS
Uz zvuke grupe The Blondes- Paralelni svijet, izvrsnog uratka i dokaza da se hrvatska rock
scena nekako ipak bori da ispliva iz folk i pop smea kojim nas svakodnevno truju, sputam se
s Berinovca prema Lokviiima. Nedostaje samo oldtimer i uitak bi bio potpun. Ova novija
auta jednostavno nemaju duu.
Ispod mene vrlet i dubina, vidim u daljini Grad, na Machu Picchu, stijenu izmeu dva jezera.
Neto slino nema nigdje u Hrvatskoj. Od samog pogleda iz daljine zastane dah. S bilo koje
strane da pogledate u tu klisuru, ostanete zaprepateni. I oni, koji nikada nisu imali osjeaj stra-
hopotovanja, brzo ga razviju. O usponu da i ne priam. Iznimno je zahtjevan i riskantan. Ne-
ko davno, u dubokoj prapovijesti, kako veli lokalna legenda iz Blaevia, Grad je bio mjesto
s kojega se vrio blagoslov polja. I onda dolazi onaj svugdje isti obrazac. Demonija koju danas
veliaju i ijoj se ostavtini klanjaju, potaracala je ostatke drevnog hrama (vjerojatno oltara ,
gomile, rtvenika) da bi gore nasadila ovosvjetovne prizemne sadraje koji su sluili njihovom
zemaljskom carstvu s izmiljenim bogovima. Na svetom se mjestu kovalo oruje! Koliki je to
odmak od prvotne namjene i prave dimenzije lokaliteta...
Legenda veli da se Bog naljutio i poslao anela da ih istrijebi. Ukazao se jedne noi. Bio je visok
a ma mu je dodirivao zemlju. Nastala je borba. Samo se dvojica izvukoe i po mraku pokuae
pobjei. No je bila kina i munje su sijevale. Kako nisu vidjeli kuda idu pali su sa staze u ponor.
Kada su mjetani vidjeli da Mihaelov ma udara po Gradu, zatvorili su se u kue. Ujutro su
dvojica Blaevia krenula na stijenjak. Na njemu su leala mrtva tijela i drala svoje odsjeene
glave u rukama. Mjetani se poplaie prizora pa zabarakadiraju pristup gore dilamitom. Na-
kon puno godina odili po krajini Putari i uli za Grad. Jedan od njih bio stranac koji nije znao
na jezik. On se popne i nae kosti. Naredi da se tu rekne misa. I tako bi uinjeno i injeno
neko vrime. Kad su Putari otili trista se godina gori dra blagoslov. Kad su doli franjevci, to
su zabranili. Smatralo se to poganskim mistom. Od tada su se franjevci naselili na otoku.
Zahvaljujem S. Blaeviu, I. Knezoviu i A. Juriu-Kauniu na usmenim narodnim predaja-
ma koje su obogatile ovaj lanak.
ZAKLJUAK
Legende su fragmenti povijesti koje treba uzeti za vjerodostojne. Ako se ikada objavi cjelokup-
na pria ovoga mjesta ona nee sadravati narodne predaje. Tako radi struna zajednica. Oni
se oslanjaju na nekakve druge parametre koji, u veini sluajeva, nemaju dodirnih toaka s
pravom istinom o lokalitetu kojega obrauju ve samo s nalazima koji su pronaeni na njemu
a to nije isto. Oni najee prouavaju materijalne dokaze ne osvrui se na duhovnu kompo-
nentu niti na usmena predanja, stoga su njihovi radovi hladni, dosadni, prazni a svako njihovo
itanje mukotrpna tortura.
Vjerojatno e netko i Grad usporediti s nekim slinim lokalitetom iako se, kao to ete vi-
djeti na slikama, ovo mjesto ne moe usporediti ni sa kojim drugim lokalitetom na ovim pros-
torima a i ire.
Smatram da je istina o lokalitetu Grad priblino onakva kakvu su mi je prenijeli Blaevii,
Knezovii i Jurii-Kaunii; utvrda je bila mnogo vea. U svojim prianjima sauvali su i da
je postojao most do nje. Ako pogledamo na satelitskoj snimci vidimo obrambeni bedem koji,
naoigled, danas nema neku posebnu svrhu. Moglo bi se govoriti o nekakvoj gradinici ali opet,
na takvom mjestu?
Potresa je bilo u predajama Imotske krajine. Sjetimo se propadanja Gavanovih dvora iz lan-
ka Blago Delmata. Ostaci te graevine i danas su vidljivi na rubu Crvenog jezera. Kao da se
obrazac ponavlja pa se i u Lokviiima dvori profundavaju.
Kada sam bio mlai, smatrao sam kako je Grad ustvari Billubium, poto na Berinovcu, za ko-
jeg struka, posebice Lj.G. tvrdi da je Billubium, nema nikakvih dokaza da je, osim kasnoantike
osmatranice tj. omanjeg logorita, statia i sl. postojalo ita drugo vezano za to vrijeme.
Bilo je i tvrdnji da je Kralj Arthur rodom iz Lokviia i da mu je kula stajala na Gradu a sve je
poelo iitavanjem jedne ploe iz Podstrane kod Splita. Naravno, radi se o gluposti gigantskih
proporcija koju moemo usporediti s pronalaskom groba Hasanaginice na rubu Plavog jezera.
Sudijina ena se pokapa van groblja, daleko od damije..? Da nije tragino, bilo bi smijeno.
Ali evo, neka se kinezi slikavaju kod ploe, to je najbitnije...Reka bi moj pok. did: Kad vi na-
pustite svoja ognjita, doe kinezi na nji, neboj se!
Sve za turizam, pa i lane prie, a profita nigdje. Politike ima na pretek, neboj se. Ljudi iz turis-
tike zajednice koji su samnom mogli suraivati priklonili su se Ivanu Alduku. To vam je tako.
Daba to ja Imotski mogu promovirati na nekoliko jezika i to fondacija ima newsletter s ba-
zom 200 000 adresa. To se zove mudrost! Mislim da ovi iz tur. zajednice uope nemaju pojma
ta imamo u krajini. Ne bih se udio da uskoro ne organiziraju viteke turnire kralja Arthura.
Bitno da je uvoz! A di Arthur a di moja Aginica? Lik joj nemore ni vode dodat! A ti otpadnici
od roda svoga koji su nekada sluili svemu to je bilo protiv Boga i Hrvatske, nedjeljom prije
mise u sv.Frani posjednu svoje birokratske i doktorske pozadine na klupice malenog parka ne-
doivljavajui spoznaju da sjede iznad Aginiina groba.
ZAVRNA RIJE
Dragi itatelji, posveujte svoj rad Bogu prije nego ga zapomete i kada traite odgovore idite
na vrhunce...to dalje od poda tj. tleva gdje svakojaka ljudotinska neman, poput kombajna
u vrijeme etve na imotskim poljanama, jede i guva vae misli i sprijeava vas da naete to-
liko potrebne odgovore. Na vrhuncima se sve bistri, sve postaje jasnije. Meditacija na Gradu
gotovo sigurno vraa u vrijeme najezde slavenskih hordi...Ako se malo podignete na prste, vi-
djet ete Naziku gdje stoji pod zidinama Delmiona, nemoan (jer nije Imoan tj. Delmoan)...
dogovara izdaju s izdajnicima roda svoga, vjerojatno bodulima. Novce i ovce!
to se promijenilo od tada? Valuta?
Preputanje kontrole u Boje ruke ustvari je in najvee hrabrosti i vjere. Uzdizanje iz gluhoe
i sljepila materije budi i die sveprisutni duh ivota. Oni, koje Bog voli, ive ivot pun njegovih
misterija. To je poruka Grada, to je i moja poruka za kraj!
Gospodine, ja bih se htio uspeti vrlo visoko.
Iznad mojeg grada.
Iznad svijeta.
Iznad vremena.
Htio bih proistiti svoj pogled
I u Tebe pozajmiti oi.

Mihovil Quoist

UPOZORENJE:
Molim vas da se suzdrite upuivanja na klisuru Grad u vlastitom aranmanu. Kao i uvijek,
ograujem se od svake odgovornosti.
Ovaj lanak je uraen da vi nebiste riskirali. Uspon nije za one koji se boje visine i pjeaenja
uz rubove bez ikakve zatitne ograde.
Ovdje se ne ide u japankama niti s alkoholom u ruksaku. Ovim putem se ne tipka na androide.
Tu se selfiji rade s oprezom. Na ovoj lokaciji, gotovo svaki pad moe zavriti kobno.
Stoga vas molim da ne riskirate svoj ivot i ivote drugih ljudi dok se za uspon ne stvore tehni-
ki uvjeti propisani zakonom tj. dok se ne formira staza i stave zatitne ograde.
Mnoge toke , one najtee pri vrhu, nismo snimili jer smo bili koncentrirani iskljuivo na to da
njima uspijemo proi bez posljedica.
Turistiki potencijal ovoga mjesta je velik i ono e, sasvim sigurno, jednoga dana biti svjetski
poznata destinacija.
Zadatak je uspjeno obavljen, jo jedna lijepa pria je vani. Slanost nam nije opala... ekamo
iskapanje cijelog lokaliteta i slubenu verziju iste.
Znam da je za nevjerovati ali evo, pohvala djelatnicima K.O. Imotski za trud koji su uloili i
koji e uloiti na Gradu, kako bi, konano, svi shvatili koliko je veliko prirodno i povijesno
bogatstvo Imotske krajine.
FOTO GALERIJA: ZVONKO BABI