TEHNOLOGIJA

MATERIJALA I
OBRADE
mr.sc. Petar ovo, dipl ing.

Zadar 2005

Opi podaci

Studijsk Brodostrojarstvo i tehnologija pomorskog prometa

i
program

Godina prva Semestar ( modul) I

odrava odravanja
nja

Status dopunska
Izbo
kolegija temeljni - znanja(STC da
rni
W)

Trajanje mod
semestar da - trimestar -
ul

Ciljevi , zadaci i planirani ishod kolegija

Cilj nastave je da se studenti upoznaju s osnovnim

svojstvima materijala iz kojih su proizvedeni elementi
brodskih strojeva te s osnovnim tehnolokim postupcima
zavarivanja i obrade skidanjem estica koji se
primjenjuju na brodu.

1
 Okvirni sadraj kolegija
Ispitivanja vrstoe i tehnoloka svojstva materijala, osnove
metalografije, osnovni postupci proizvodnje eljeza i elika, osnove
toplinske obrade i nastanka korozije, osnove grae polimernih
materijala te osnove tehnolokog postupka elektrolunog zavarivanja i
obrade materijala postupkom skidanja estica.

Program laboratorijskih vjebi: mjerenja runim mjernim alatima;

strojna obrada na tokarilici, glodalici, builici brusilici, otrilici; runa
obrada; runo zavarivanje obloenom elektrodom i
TIG postupkom; mjerenje statike i dinamike vrstoe materijala
kidalicom i umaralicom, mjerenje tvrdoe, mjerenje ilavosti
materijala; identificiranje strukture metala mikroskopom.

Razvijanje opih kompetencija (znanja i vjetina)

Upoznati se sa strukturom i osobinama materijala i

tehnolokim postupcima obrade

Razvijanje specifinih kompetencija (znanja i vjetina)

Davanje znanja propisanih STCW i IMO Model Courses za

slubu upravitelja stroja iz podruja Tehnologije materijala

Oblici provoenja nastave i usvajanja znanja

Predavanja 30 Multimedija i
Internet
Vjebe Konzultacije 15
Pojedinani rad - Projekti ili terenski
rad
Skupni seminari - Drugi praktian rad

Laboratorijski rad 30 Ostalo

2
 Nain provjere znanja

Pohaanje nastave 0,5 Seminar

Aktivnost u nastavi 0,5 Istraivanje

Seminarski rad Projekt

Eksperimentalni rad Kontinuirana 1,0
provjera znanja
Pismeni ispit 1,0 Referat
Usmeni ispit 1,0 Praktini rad

Obvezna literatura za studij i polaganje ispita

estan, A.:

Tehnologija materijala i obrade. Pomorski fakultet, Rijeka, 1997.

Nain polaganja ispita

Pismeni ispit X Program -

Usmeni ispit X Praktian rad -
Pismeni rad - Ostali naini provjere 8
kolokvij

Seminarski rad -

3
 Satnica i bodovanje

ECTS koeficijent optereenja studenta 4

Broj tjedana po semestru,trimestru,modulu 15

Broj sati tjedno Predavanja 2

Vjebi / seminara 2
Drugi naini nastave -
Ukupan broj Predavanja 30
sati
Vjebi / seminara 30
Drugi naini nastave -
Ukupno dana terenske nastave
Sveukupno sati (ukljuujui predvieno vrijeme za 80
polaganje ispita )

Preduvjeti za upis kolegija

Kolegiji koje je -
potrebno poloiti

Preduvjeti za 70% prisutnosti na

prijavu ispita: predavanjima i vjebama

Nain praenja kvalitete i uspjenosti izvedbe kolegija

Praenje prisutnosti predavanjima i vjebama i uspjenost

odgovaranja na kolokvijima (8x)

Korespondentnost i korelativnost programa

Program je korespondentan s programima

referentnih sveuilita:
a) STCW konvencija
b) Massachusetts Maritime Academy
c) Gdynia Maritime Academy
d) Faculty of maritime studies NORWEY

Program je u koleraciji s sljedeim kolegijima:

vrstoa materijala, Elementi strojeva, Menadment
odravanja, Konstrukcija broda, Tehnika mehanika

4
TEHNOLOGIJA MATERIJALA
I OBRADE

1. Mehanika i tehnoloka svojstva materijala

2. Osnove metalografije
3. Proizvodnja sirova eljeza
4. Proizvodi i vrste elika

5. Ljevovi na bazi elika

6. Osnove toplinske obrade
7. Obojeni metali i njihove legure
8. Korozija i zatita metala
9. Polimerni materijali
10. Elektroluno zavarivanje
11. Obrada odvajanjem estica

1. Mehanika i tehnoloka
svojstva materijala
1. Ispitivanje vlane vrstoe
2. Ispitivanje vrstoe na savijanje
3. Statika izdrljivost i puzavost
4. Ispitivanje ilavosti
5. Ispitivanje dinamike izdrljivosti
6. Ispitivanja tvrdoe
7. Tehnoloka ispitivanja
8. Fizika ispitivanja

5
 1. Mehanika i tehnoloka
svojstva materijala
Mehanika svojstva mehanika otpornost prema
djelovanju vanjskih sila.

vrstoa Elastinost Tvrdoa

Rastezljivost ilavost

Otpornost na umor

1. Mehanika i tehnoloka
svojstva materijala
Tehnoloka svojstva osobine materijala s
gledita obrade

Gnjeivost Livljivost
Obradivost odvajanjem estica
Termika obradivost

Vanjsko djelovanje Unutarnje djelovanje

sila sila
OPTEREENJE NAPREZANJE
Dinamiko
Reakcija unutarnjih sila
Statiko
na optereenje
= F/A
Brzina - unutarnje naprezanje
Trajanje /mm2
Nain djelovanja F vanjska sila, N
A povrina, mm2

6
 Vrste optereenja

Vlak Torzija

Tlak Odrez ili smik

Izvijanje Savijanje

vrstoa Istezljiv
Krut
Tvrdoa Otpor prema prodiranju

ilavost Udarno optereenje

Lomljivost
Statika izdrivost Puzavost

Dinamika izdrivost Umorljivost

1.1. Ispitivanje vlane vrstoe

vrstoa je svojstvo otpornosti kod
statikog kratkotrajnog optereenja

Standard HRN C.A4.002.

1. Oblik i mjera epruveta
2. Brzine optereenja
3. Temperaturu epruvete
4. Nain prikazivanja rezultata

7
 Univerzalna kidalica
1. Ulje iz pumpe
2. Cilindar
3. Klip
4. Tlakomjer s klatnom
5. Klip tlakomjera
6. Klatno
7. Skala
8. Okvir
9. Ukruta
10. Most
11. Epruveta
12. Okvir
13. Oslonac

l1 srednji jednolini dio

g glava (proireni krajevi)
p prelazni dio

8
 Hookeov zakon naprezanja
Hookeov zakon se odnosi na podruje
proporcijonalnosti ili podruje elastinosti
=
unutranje naprezanje, reakcija
optereenja, N/mm2
E modul elastinosti materijala (Young),
N/mm2
relativno produenje epruvete l/l0

slika1.4.a - Dijagram korelacije sile i duine (F

Slika 1.4.b. Dijagram korelacije naprezanja i relativnog produenja ()

9
 1.2. Ispitivanje vrstoe na
savijanje

Primjenjuje se za odreivanje vrstoe na

savijanje i sposobnosti deformacije slabo
rastezljivih metala, npr. sivog lijeva
Standard HRN C.A4.012

vrstoa na savijanje
odreuje se izrazom

sv Fl0/4W N/mm2

sv naprezanje na
savijanje
F- sila
l0- razmak izmeu
oslonaca
W- otporni moment
presjeka epruvete,
m3

10
 1.3. Statika izdrljivost ili
puzavost
Konstrukcijski elementi su optereeni
dugotrajno te deformacija rase i bez porasta
optereenja.
Puzavost materijala ovisi o:
vremenu,
temperaturi,
optereenju.

1.4. Ispitivanje ilavosti

ilavost je svojstvo otpornosti u uvjetima
dinamikog kratkotrajnog optereenja.
Deformacija udarnog optereenja
Najee je
rastezljivi metal ilaviji
krhkiji metal lomljiviji
Promjenom temperature mijenjaju se
karakteristike u ovisnosti reetci metala

11
 Najvaniji vanjski uvjeti koji djeluju na
ilavost:
Temperatura
Brzina optereenja

Postupak ispitivanja ilavosti

Koliina rada koja se utroi po jedinici
povrine poprenog presjeka pri odrezu
epruvete jednim udarcem Charpyjevim
batom.
Potencijalna energija = G H
Lom R0 = G (H-h)

12
 Charpyjev bat

1.5. Ispitivanje dinamike

izdrljivosti
Promjenljivo (titrajno) optereene postupno
razara materijal.
Umor materijala je vezan uz pojavu
koncentriranih naprezanja na mjestu
inicijalne pukotine u materijalu.
Pojavljuje se pukotina koja se iri do pojave
loma.

13
 Postupak ispitivanja
Epruvete se promjenljivo optereuju po
sinusoidnom zakonu u kombinaciji s
statikim optereenjem m
m - statiko naprezanje (srednje) m=(g-d)/2
g - gornje naprezanje
d - donje naprezanje
A - amplituda naprezanja A=(g-d)/2
f frekfrencija, broj ciklusa optereenja

Slika 1.11. Krivulja dinamikog optereenja

Sl. 1-12. Osnovni oblici dinamikih optereenja

14
 Wohlerov dijagram
Dijagram odreuje tri podruja vremenska
izdrljivost:
a) kidanje, optereenje prelazi vrstou
materijala
b) lom kod jednolinog optereenja i
odreeni broj ciklusa
c) dinamika izdrljivost, materijal izdrava
optereenje i neizmjeran broj ciklusa

15
a. Obini konstrukcijski elici, neke legure na
osnovi bakra i aluminija
b. Plastini materijali (bijela kovina)

Broj ciklusa (n)

10 7 konstrukcijski elik
10 8 obojeni metali

Ispitivanje se provodi na 6 do 12 epruveta

16
 Smithov dijagram
Svaka Wohlerova krivulja vrijedi samo za
odreeno dinamiko optereenje za odreeno
statiko optereenje
Smithov dijagram prikazuje trajnu dinamiku
izdrljivost materijala i njegove promjene u
ovisnosti o srednjem naprezanju.
Slika 1.17. Prikazuje samo pozitivni dio
dijagrama, ispitivanje vlanim naprezanjem.

d granina dinamika
izdrljivost
m - dinamika
izdrljivost pod
razliitim
veliinama
prednaprezanja
E granica elastinosti
A vrijednost
dinamike
izdrivosti

1.6. Ispitivanje tvrdoe

Vri se na samom strojnom elementu, a
dobiveni rezultati mogu posluiti za
procjenu i drugih mehanikih svojstava
Ispitivanje tvrdoe po Brinellu, vri se
elinom kuglicom. HRN C.A4.OO3
Ispitivanje tvrdoe po Rockwellu, vri se
dijamantnim stocem ili kuglicom. HRN
C.A4.031

17
 Ispitivanje tvrdoe po Brinellu
elina kuglica
Sila F
Vrijeme

Iz tablica se oita
vrijednost tvrdoe
HB

Ispitivanje tvrdoe po R
Dijamantna kuglica
1/16 meki
materijali HRB
Dijamantni stoac
120 stupnjeva HRC
Vrijeme 10 sekundi
Iz tablica se oita
vrijednost tvrdoe
HRB ili HRC

Ispitivanje tvrdoe po Vickersu

HRN C.A4.030
Vickerova metoda ja naelno jednaka
Brinellovoj.
Razlikuje se po penetratoru
etverostrana istostranina dijamantna
piramida s vrnim kutom od 136 stupnjeva
(tolerancija 30 minuta)

18
 Ispitivanje tvrdoe po Shoreu
Otpor je razmjeran elastinosti materijala
U spravi za mjerenje (skleroskop) putamo elini bati
teine 23,15 N (1/12 unce) slobodno pada kroz staklenu
cijev s visine 254 mm (10 cola), na glatku povrinu.
Prema visini prvog odskoka odreujemo tvrdou.
Mjeri se na vie razliitih mjesta i uzima sredni rezultat.
Rezultati nisu pouzdani jer se temelje na elastinosti.
Postupak je pogodan za bruene povrine kad nesmiju
ostati otisci.

1.7. Tehnoloka ispitivanja

Tehnoloka svojstva metala su
a. Livljivost popunjava kalupe
b. Gnjeivost deformacija u vruem,
hladnom stanju
c. Rastezljivost obrada skidanjem estica
d. Zavarljivost i lemljivost
e. Toplinska obradivost

Ispitivanje livljivosti

Ista koliina litine razliitih

metala lijeva se u utor koji
ima oblik Arhimedove
spirale.
Dostignuta duina mjerilo je
svojstva livljivosti pripadne
legure.

19
Ispitivanje gnjeivosti
ekiem se vri pokus
sabijanjem epruvete dva dva
puta vee od promjera.
Deformacija u hladnom
stanju, 1/2 prvobitne visine
Deformacija u vruem
stanju 1/3 prvobitne visine

Zadovoljavajua kvaliteta,
epruveta po obodu ne puca.

Ispitivanje rastezljivosti
Metoda Erichsena
1. Loptasti ig R=20 mm
2. Lim =70 mm
3. Prstenasti oslonac
4. Potiskivalo
Utiskuje se do pojave
pukotine.
Mjera, dubina utiskivanja

Ispitivanje savijanjem

Optereenje se postupno
poveava dok se s vanjske
strane epruvete na pojave
pukotine.
Mjerilo sposobnosti
savijanja predstavlja kut
koji se mora prekoraiti, a
da se ne pojave pukotine.

20
 Ispitivanje previjanjem
ica iznad 3 mm
Lim, traka ispod 3 mm

Vri se previjanje iz
poetnog poloaja za
90 i vraanje u prvotni
poloaj
Pokazatelj svojstva
previjanja je broj
postignutih previjanja
do pojave loma.

1.8. Fizika ispitivanja

Metoda ispitivanja materijala:

a) X-zrakama
b) Magnetskim silnicama
c) Ultrazvukom
d) Fluorescencijom
e) Penetrantima

Metoda ispitivanja materijala:

X-zrakama
Temelji se na sposobnosti x-zraka da prolaze kroz
metale pri emu dolazi do razliite jaine
apsorpcije u ovisnoti o njegovoj gustoi.
to su x-zrake manje valne duljine, prodiranje je
vee.
X-zrake nastaju pri naponu 500.000 V
Primjenjuju se za predmete do 200 mm
Najee se koristi kod ispitivanja poroznosti
zavara.

21
 Metoda ispitivanja materijala:
X-zrakama
1. Uarena katoda
2. Snop elektrona
3. El. Vodi
4. Staklena cijev
5. Usmjeriva
6. Predmet ispitivanja
7. Greka
8. Greka
9. Fotografska ploa

Metoda ispitivanja materijala:

ultrazvukom
Kad se u metalu
nalazi upljina,
ultrazvuni valovi e
se odbiti prije e se
registrirati na ekranu
katodnog oscilografa
jer su preli krai put.

Metoda ispitivanja materijala:

Fluorescencijom
Koristi se za identifikaciju povrinskih
greaka.
Ispitivani predmet premazuje se
fluorescentnom materijom koja se nakon
brisanja zadrava u pukotinama.
Predmet se osvjetljava ultraljubiastim
zrakama koje e na napuknutim mjestima
izazvati fluorescenciju.

22
 Metoda ispitivanja materijala:
Penetrantima
Pukotine zaostale poslije kaljenja, zavarivanja, dinamikog
optereenja
Penetrant (crven) se raspri, premae, eka 5 minuta
Ispere se i osui
Tanki film (bijeli) razvija se raspri, premae, eka 1-2 minute
Pokau se otri rubovi pukotine crveno bijele boje, (pukotina upijanja)

2. Osnove metalografije

2.1. Fiziko kemijske osnove metalne grae

2.2. Osnove kristalografije
2.3. Izgradnja reetke kod legura
2.4. Kristalizacija
2.5. Dijagrami slijevanja

2.1. Fiziko kemijske osnove

metalne grae
Materija se sastoji:
Molekula
Atoma
Elektrona
Jezgre
Proton (pozitivno nabijen)
Neutron (bez naboja)

Elektriki neutralan elektrona=protona

23
 2.1. Fiziko kemijske osnove
metalne grae
Kvantna teorija
Kvantni broj 2n2
- odreuje broj elektrona koji pristaju u ljusci.
Prva ljuska 2*12=2
Druga ljuska 2*22=8
Trea ljuska 2*32=18
etvrta ljuska 2*42=32

Shema konfiguracija elektrona

atoma aluminija

2.1. Fiziko kemijske osnove

metalne grae

Stabilna stanja ne djeluju na svojstva

elemenata, nego ta svojstva uglavnom ovise
o nestabilnim stanjima.
Stabilna stanja su potpuno uravnoteena i
zato bez vanjska pobude ne tee
promjenama.

2.1. Fiziko kemijske osnove

metalne grae
1. Elektrini karakter atoma
Broj elektrona u vanjskoj ljusci manji od 8
Elektropozitivnost
Elektrina naopredjeljenost
Elektronegativnost
2. Valencija elemenata
Elektropozitivnost - s brojem elektrona u nestabilnom stanju
Elektrina neopredjeljenost s 4 elektrona = etverovalentni
Elektronegativnost - s br. el. koji nedostaju do stabilnosti

24
 2.1. Fiziko kemijske osnove
metalne grae
Atomski agregati su:

a) Ionski, (elektrostatski, homeopolarni,

valentni)
b) Kovalentni, (homeopolarni, atomski spoj)
c) Metalna reetka, (metalski reetkasti spoj)

2.1. Fiziko kemijske osnove

metalne grae
Ionska veza, atomi postiu oktet, dajui
(donator) ili primajui (akceptor) elektrone.

Kovalentna veza, zajedniki elektronski

parovi krue oko jezgre.

2.1. Fiziko kemijske osnove

metalne grae

Metalna veza, svaki atom

u kristalnoj reetki daje
jedan elektron i postaje
pozitivan ion.

25
 2.1. Fiziko kemijske osnove
metalne grae
Razmaci meu atomima u
kristalnoj reetki ovise o
veliini atoma.
Tip rasporeda atoma o
valentnim elektronima.
Promjer atoma:
Broj popunjenih ljuski
Jaine privlanih sila
Energetska razina elektrona,
funkcija razmaka meu atomima

2.2. Osnove kristalografije

Kristali su krute materije u kojima su u
unutranjosti atomi pravilno rasporeeni, a
prema van su omeeni ravnim plohama.
Kristali imaju odreen geometrijski oblik i
kutove izmeu odreenih ploha koji su
konstantni za odreenu tvar.

2.2. Osnove kristalografije

26
 2.2. Osnove kristalografije

2.2. Osnove kristalografije

Deformacija reetke

2.2.1. Pretvorba reetke

Osnovne kristalne reetke meusobno su

sline.

Tvrde kugle naslagane jedna na drugu tvore

heksagonsku ili plono centriranu kubnu
reetku.

27
 2.2.1. Pretvorba reetke

Slinost plono centriranog kuba s kompaktnim heksagonom

2.2.1. Pretvorba reetke

Odnos izmeu:
a) plono centriranog i prostorno centriranog kuba
b) prostorno centriranog kuba i plono centrirane
tetragonske reetke (alotropska modifikacija)

2.3. Izgradnja reetke kod legura

U tehnikoj praksi najee se ne radi s
istim metalima, ve legurama ili
slitinama, koje mijenjaju svojstva
osnovnog metala.
Vrste kristalnih reetki legura:
a) Smijeani kristali
b) Kristali mjeanci
c) Kristali intermetalnog spoja

28
2.3. Izgradnja reetke kod legura
a) Smijeani kristali
Nastaju u naelu kod elemenata koji se
uope meusobno ne rastvaraju.
Nastaje kruta smjesa raznovrsnih kristala.

2.3. Izgradnja reetke kod legura

b) Kristali mjeanci
Atomi osnovne reetke
Atomi dodatnog elementa

Supstitucijski mjeanac

2.3. Izgradnja reetke kod legura

b) Kristali mjeanci
Izvitoperene reetke

29
 2.3. Izgradnja reetke kod legura
b) Kristali mjeanci

Intersticijski mjeanac

Viestruki supstitucijski

Intersticijski mjeanci

Pomijeani kruti intersticijski

Supstitucijski kristali mjeanci

2.3. Izgradnja reetke kod legura

b) Kristali mjeanci
Graa trojnog mjeanca

Trojni
supstitucijski i
intersticijski
Trojni Trojni mjeanac
supstitucijski intersticijski
mjeanac mjeanac

2.3. Izgradnja reetke kod legura

b) Kristali mjeanci
Kristali s pravilnim i nepravilnim rasporedom atoma

pravilnim nepravilnim

30
 2.3. Izgradnja reetke kod legura
b) Kristali intermetalnog spoja
Dva metala mogu se spojiti u kemijski spoj.
Tvore zajedniku reetku, ali razliitu od
reetki sastavnih elemenata.
Intermetalni spojevi:
Metalidi ili
Intermedijarne faze

2.3. Izgradnja reetke kod legura

Utjecaj kristalnih oblika na opa svojstva legura

2.4. Kristalizacija
Tvari u prirodi nalaze se u
Krutom
Tekuem
Plinovitom

31
 2.4. Kristalizacija

2.4. Kristalizacija
Ustaljivanje atoma u reetkastom rasporedu

2.4. Kristalizacija

Krivulja kristalizacije i taljenja dvaju elemenata

32
 2.4. Kristalizacija
Heterogena
kristalizacija
t - skrutite
t1 - pojave klice
kristalizacije

Klice kristalizacije
neistoe ili
primjese

2.4. Kristalizacija
Tok kristalizacije

2.4. Kristalizacija
Karakteristina je krivulja hlaenja i
grijanja istog eljeza koje ima:
Dvije vrste reetki
etiri zastoja

33
 2.4. Kristalizacija
Nakon skruivanja 15350C
Prostorno centrirana kubna reetka, -eljezo
Nakon 13910C
Plono centrirana kubna reetka, -eljezo
Nakon 8980C
Prostorno centrirana kubna reetka, -eljezo
Od 8980C do 7680C
Prostorno centrirana kubna reetka, -eljezo, nije
magnetino
ispod 7680C
Prostorno centrirana kubna reetka, -eljezo,
magnetino

2.4. Kristalizacija

2.4. Kristalizacija
Kod legura gdje se uz atome osnovnog
materijala nalaze i atomi legiranog metala s
drugaijom temperaturom talita i skrutita,
pojavljuje se temperaturni interval u kojem
se postupno odvija proces alotropske
modifikacije zbog postupnog oslobaanja
latentne topline.

34
 2.4. Kristalizacija

Krivulja kristalizacije (a) i taljenja (b) legure

2.5. Dijagrami slijevanja

Legura metala sastoji se najmanje od dva
kemijska elementa, koja pri hlaenju
stvaraju kristale mjeanaca, smijeane
kristale ili kristale intermetalnih spojeva

2.5. Dijagrami slijevanja

Koordinantni sustav

35
 2.5. Dijagrami slijevanja

Nastanak dijagrama slijevanja

2.5.1. Sustav potpune rastvorljivosti u

rastaljenom i krutom stanju

Dijagram slijevanja Ni-Cu predstavlja

uzorak potpune rastvorljivosti u krutom i
rastaljenom stanju.
Kristali mjeanci s istom reetkom kod bilo
koje koncentracije
Priblino jednak promjer atoma

Sustav Ni-Cu s krivuljama

hlaenja

36
 2.5.1. Sustav potpune rastvorljivosti u
rastaljenom i djelomine rastvorivosti u
krutom stanju

Komponente imaju
Razliite kristalne reetke
Reetke istog tipa ali velike razlike u parametru atoma
Smjesa kristala mjeanaca
Rastvorljivost ograniena
Razlike skruivanja:
Eutektikom sustavu
Peritektikom sustavu

2.5.2.1. Eutektiki sustav

Komponente imaju bliska talita
Primjer: sustav Ag-Cu
Ag - mjeanci s reetkom elementa
Cu - mjeanci s reetkom elementa

Susta Ag-Cu

37
 2.5.2.2. Peritektiki sustav
Poetak krivulja slina Ni-Cu dijagramu

38
 2.5.3. Analiza dijagrama eljezo-ugljik

Najvaniji u tehnikoj praksi

Konstruiran na osnovi niza krivulja
temperatura- udio ugljika
Temperaturni interval 6000C - 15390C
Podruje koncentracije 0,00%C 6,687 %C

2.5.3. Analiza dijagrama eljezo-ugljik

T Taljevina Fe3C Primarni cementit

Primarni austenit Fe3Ce Eutektiki cementit

e Eutektiki austenit Fe3C Sekundarni cementit

Primarni ferit Fe3Cid Eutektoidni cementit

id Eutektoidni ferit e+Fe3Ce Eutektikum

id+Fe3Cid Eutektoid

Koriste se i sljedei nazivi faza stanja

e+Fe3Ce Primarni ledeburit id+Fe3Cid Perlit, sorbit, trostit,
banit (ovisi o stupnju
e+Fe3C+Fe3Ce Sekundarni ledeburit pothlaenja)

39
 ferit

40
 austenit

perlit

2.5.3. Analiza dijagrama eljezo-ugljik

1. Podruje koncentracije do 0,8 %C

2. Koncentracija ugljika 0,8 %C
3. Nadeutektoidno podruje (od 0,8 do 2 %C)
4. Podeutektino podruje (2 do 4,3 %C)
5. Eutektina koncentracija 4,3 %C
6. Nadeutektino podruje (preko 4,3 %C)

41
 3. Proizvodnja sirova eljeza

Kemijski isto eljezo je srebrnobijele

boje, metalnog sjaja i kao takvo u tehnici
se ne upotrebljava
U prirodi su rede izmijeane s jalovinom.
Ruda eljeza je razliita sastava, ali se
moe svrstati na koristan udio, pratioce i
jalovinu.

3.1. Priprema rude

Ruda se iz rudnika dobiva razliite gustoe,

vlanosti i u razliitim komadima, od
velikih pa do praine.
Zbog transportnih, energetskih trokova
odstranjuje se jalovina a zatim se sui.
eljezna ruda se pri u peima, izdvaja se
vlaga, ugljina kiselina i sumpor.

3.2. Elektro pei

Kada nema dovoljno kvalitetnog koksa, a

raspolaemo s vikom el. energije, ruda se
tali u elektropeima.
Prva pe, vedska i bila je slina visokoj
pei. Snaga 6,5 MW.
Redukcija drveni ugljen
1928 Norveka, pe tip Tisland-Hole
Redukcija koks.

42
 Pokretna elektroreducijska pe

3.21. Nain rada elektroreducijske pei

Snaga 1,8-3,5 MW
Kapacitet i do 300 t/danu
Temperatura pei 15000C
Redukcija se odvija izravno s ugljikom
Fe2O3+3C 2Fe+3CO
Potronja energije 2 MW/toni eljeza
Plinovi iz pei imaju visoku ogrjevnu vrijednost
zbog nepotpunog izgaranja redukcijskog sredstva

3.3. Proizvodi metalurkih pei

Glavni proizvodi:
Sivo
Bijelo sirovo eljezo
Sporedni proizvodi:
Grotleni plin
Troska

43
 Sirovo eljezo
Vrlo krhko i lomljivo
Ne moe se oblikovati u hladnom ni u
vruem stanju
Pri ugrijavanju prelazi u tekue stanje a da
mu se ne popravlja gnjeivost.
Zbog heterogenosti strukture i slabih
mehanikih svojstava gotovo je
neupotrebljiv

Sirovo eljezo

Bijelo sirovo eljezo tvre je od sivog

Preteno se koristi za proizvodnju elika

Sivo sirovo eljezo ne posjeduje veu

sposobnost za deformaciju od bijelog
Upotrebljava se za proizvodnju sivog lijeva

4. Proizvodnja i vrste elika

44
 4.1. Proizvodnja elika

Za razliku od sirova eljeza, elik ima

povoljna mehanika svojstva
Oksidacija nije direktna ve se prije
oksidira eljezo FeO a zatim eljezni oksid
reducira a pratiocima Si, Mn:
Si+2Fe ---- SiO2+2Fe
Mn+FeO ---- MnO+Fe

4.1. Proizvodnja elika

Ugljik se vee s kisikom plin
Fosfor oksidira troska
Sumpor ispust litine iz pei NaCo3
Proces dezoksidacije:
FeO+Mn ---- Mno+Fe
2FeO+Si ---- SiO2+2Fe
Nakon dezoksidacije eliku se dodaju legirajui
elementi i po potrebi regulira sadraj ugljika
Od sirovog eljeza dobiva se alik s manje od
2,03% C

4.1. Proizvodnja elika

Preteno se koriste elektropei.

Tim postupkom dobivamo elektroelike.
Vrlo su skuplji i kvalitetniji od
konverterskih i martenskih elika.
Velika vrstoa, mali udio sompora i
fosfora (ispod 0,02%).
Izvor topline, ist, iskljueno oneienje
elika.

45
 4.2. Vrste elika

elici se razlikuju prema:

1. Mikrostrukturi
2. Namjeni
3. Kemijskom sastavu

4.2.1. elici prema mikrostrukturi

a) Feritni,
b) Perlitni ili eutektoidni
c) Austenitni
d) Martenzitni

a) Feritni
Taljevini se dodaju Al, Si, P, Ti, V, Cr, W,
Mo radi proirenja feritnog podruja. Nisu
pogodni za termiku obradu (arenje,
kaljenje) Zagrijavanjem su krupnozrnati,
usitnjavaju se prekivanjem

46
 b) Perlitni ili eutektoidni
Imaju 0,8%C
Sitnozrnata struktura
Vrlo dobra mehanika svojstva

c) Austenitni
Taljevini elika dodaju se Mn, Co, Ni
Proirenje podruja ispod 00C
Nemogunost daljnje termike obrade difuzijom C
Nisu magnetini
Nisko istezanje
Velika rastezljivost
Visoka ilavost
Otporni na troenje
Primjena (eljusti bagera)

d) Martenzitni
Glavna osobina:

Pri kaljenju dovoljna je brzina zraka da se

dobije martenzitna struktura koja se
odlikuje velikom tvrdoom.

47
 4.2.2. elici prema namjeni
1. Konstrukcijski elici
Garantirani kemijski sustav
Ugljine
Legirane
Niskolegirani (manje od 5% legirajuih elemenata)
Visokolegirani (vie od 5% legirajuih elemenata)
Negarantirani kemijski sustav
2. Alatni elici
Ugljini (do 2,03%C)
Legirani (preteno Wolfram s C stvara karbide)
3. Specijalni legirani elici
Nerajui, vatrotporni, otporni na troenje (jedan element
najutjecajniji)

4.2.3. elici prema kemijskom sastavu

Prema kemijskom sastavu mogu biti:

Ugljini
Legirani
Ugljini elici:
Konstrukcijski
Alatni

4.2.3.1. Konstrukcijski elici

Legirajui element ugljik C

U prosjeku 0,05% do 0,6%C, rjee 0,9%C
Vlana vrstoa 28-50 N/mm2
Oznaka .0000 i dalje

48
 4.2.3.2. Specijalni konstrukcijski elici

Najee se susree:
a) elici za valjne leajeve legirani s Cr,Mn, i Si
b) elici otporni na troenje, manganovi elici
.3160 s 12,5%Mn i 1,2%C
c) Nerajui, kemijski postojani 13-18%Cr
d) Vatrootporni, legirani Cr, Mo .4970, .4579
e) elici za opruge, 1,4-1,8%Si
f) elici za nitriranje, .4739, vrlo malo ugljika

4.2.3.3. elici za cementiranje

Od elika za cementiranje zahtjeva se vrlo

tvrda povrina i ilava jezgra, to se postie
obogaivanjem povrine ugljikom, a zatim
kaljenjem i arenjem.

4.2.3.54. elici za poboljavanje

Zbog veeg sadraja ugljika i adekvatne

termike obrade, ovi elici su pogodni za
izradu dijelova izloenih veim statikim i
dinamikim optereenjima.

49
 4.2.3.5. Alatni elici

Ugljini sadre 2,03%C i maksimalno

0,3%(Si+Mn). Obrauje se kovanjem,
kaljenjem i poputanjem.
Legirani alatni elici dijele se prema
namjeni:
elike za rad u hladnom stanju
elike za rad u toplom i hladnom stanju
elike za obradu skidanjem estica.

4.3. Oznaavanje vrsta elika prema HRN

standardima

Standardom HRN C.BO.002 propisano je

oznaavanje vrsta elika.

4.3.1. Oznake slovnim i brojanim

simbolima

50
4.3.1. Oznake slovnim i brojanim
simbolima

4.3.1. Oznake slovnim i brojanim

simbolima

5. Lijevovi na bazi eljeza

51
 5.1. Opis konstrukcije kupole pei

5.2. Lijevovi na bazi eljeza

Lijevovi na bazi eljeza su:

elini lijev L
Sivi lijev SL
Kovkasti ili temper lijev KL ili TeL
Tvrdi lijev TL
ilavi ili nodularni lijev L ili NL

5.2.1. Sivi lijev

52
 5.2.2. Tvrdi lijev

5.2.3. Kovkasti ili temper lijev

5.2.4. ilavi ili nodularni lijev

53
 5.2.5. elini lijev

6. Osnove toplinske obrade

Toplinska obrada predstavlja slijed

ugrijavanja i hlaenja obratka u krutom
stanju da bi se poboljala mehanika
svojstva.

6.1. Osnovna podjela operacije toplinske

obrade

54
 6.1.1. Postupci arenja

a) Normalizacijsko arenje
b) Rekristalizacijsko arenje
c) Sferoidizacijsko ili meko arenje
d) arenje za redukciju unutarnjih napetosti
e) Poputanje
f) Poboljanje

6.1.1. Postupci arenja

a) Normalizacijsko arenje

55
 b) Rekristalizacijsko arenje

b) Rekristalizacijsko arenje

c) Sferoidizacijsko ili meko arenje

56
 d) arenje za redukciju unutarnjih
napetosti

e) Poputanje

Nisko poputanje 2000C, elici za

cementiranje i alatnih C elika
Srednje poputanje 280-4000C, opruni
elici
Visoko 450-7000C, elici za poboljavanje i
alatni legirani elici

f) Poboljanje

Ovaj postupak sastoji se iz zagrijavanja

zakaljenog elika do temperature ispod Ac1
da bi se potpuno raspala martenzitna
struktura u sitna zrna.
Ovim postupkom podvrgavaju se dinamiki
vijci izraeni iz nelegiranih i legiranih
konstrukcijskih elika sa sadrajem ugljika
od 0,3.0,6%, te opruni elici.

57
 6.1.2. Kaljenje elika

Kaljenje u cilju dobivanja veoma tvrde

nestabilne strukture martenzita sastoji se od
ugrijavanja elika do temperature
austenizacije i od naglog hlaenja (gaenja)
radi sprjeavanja difuzije otopljenog ugljika
i stvaranja jako izvitoperene prostorno
centrirane reetke tetragonskog tipa ije
se mikronapetosti i poremeaji kliznih
pravaca oituju porastom tvrdoe.

6.1.2.1. Utjecaj sastava elika na

temperature Ms i Mf

elik s 0,3%C elik s 1.17%C

Ms=3500C Ms=3500C
Mf=3500C Mf=3500C
Zaostali austenit Zaostali austenit
00C=2-3% kod 00C oko 20%
kod 1400C oko
10%

6.1.2.1. Utjecaj sastava elika na

temperature Ms i Mf

58
 6.1.2.1.
Utjecaj
sastava
elika
na
temperature
Ms i Mf

6.1.2.2. Izbor temperature kaljenja i brzine

hlaenja

6.1.3. TTT dijagrami

59
6.1.3. TTT dijagrami

6.1.3. TTT dijagrami

6.1.3. TTT dijagrami

60
 6.1.4. Utjecaj legirajuih elemenata na
svojstva i toplinsku obradivost elika

6.1.4. Utjecaj legirajuih elemenata na

svojstva i toplinsku obradivost elika

6.1.5. Termodifuzijske obrade

a) Cementiranje
b) Nitriranje
c) Karbonitriranje
d) Sulfonitriranje
e) Boriranje

61
 6.1.6. Povrinsko kaljenje

Tvrdoa 580-1100 N/mm2

Indukcijsko kaljenje
Kaljenje povrinskog sloja plamenom

7. Obojeni metali i njihove legure

Ova potonja skupina dijeli se nadaljena :

teke obojene metale (Pb, Cu, Zn, Ni, Co,
Sn i sl.)
Lake obojene metale ija gustoa prelazi3,8
kg/dm3 (Al, Mg, Li, Be) i
Plemenite obojene metale (zlato, platina,
srebro, iridij, paladij i sl.).

7.1.1. Bakar (Cu)

Crvene je boje izraenog metalnog sjaja,

gustoe 8,94 kg/dm3, talita 1084 C i
vrelia 2310 C.
Ima vrstou 14-19 N/mm2, a valjani 20-28
N/mm2.
Nagrizaju ga kloridi i ucljina kiselina
otopljena u vodi.
Vrlo dobro se legira s drugim elementima.

62
 7.1.2. Cink (Zn)

Ima plavkastobijeli izgled, gustou 6,9-7,15

kg/dm3, talite 419,4 C i vrelite 907 C.
Pri sobnoj temperaturi je dosta krhak i lomljiv.
Pod utjecajem atmosfere prevlai se brzo bazinim
karbonatom koji ga titi od daljnje korozije.
Upotrebljava se za pocinavanje drugih metala.
Lako se otapa u kiselinama, a tee u luinama.
Sloj cinka nanosi se umakanjem, trcanjem i
elektrolitiki.

7.1.3. Olovo (Pb)

Plavkastobijele je boje s izrazito metalnim sjajem.

Male je vrstoe. Gustoa mu je 11,3 kg/dm3, a
talite mu je kod 327 C.
Slab je vodi topline i elektriciteta.
Na zraku se prevlai oksidnom koicom.
Uspjeno se legira zlatom, srebrom, kosirom i
bizmutom.
Upotrebljava se za izradu leajnih legura, olovnih
limova, cijevi, obloge za zatitu kablova, z
krovove, el. Akumulatore i sl.

7.1.4. Kositar (Sn)

Srebrnastobijele je boje.
Vrlo je mekan, ima gustou 7,3 kg/dm3, talite kod
232 C, a vrelite kod 236 C. vrstoa mu je
malena.
Lako se razvlai do najfinijih folija.
Upotrebljava se za kositrenje limenki za hranu,
lice, za izradu legura za leajeve i lemljenje, za
izradu staniola, u radio-tehnici i sl.

63
 7.2. Ostali teki metali

7.2.1. Nikal (Ni)

Svojstva: sivobijele je boje za ukastim

sjajem, gustoe 8,8 kg/dm3, talie kod 1452
C, dobro se valja i razvlai, otporan je na
koroziju, slab je vodi topline i elektriciteta.
Iznad 350 C je nemagnetian.
Upotreba: za legiranje, za medicinske
instrumente i u galvanotehnici.

7.2.2. Krom (Cr)

Svojstva: srebrnobijele j boje plavkastog

sjaja, gustoa 7,14 kg/dm3, talite kod 1800
C. Vrlo je krhak i tvrd, otporan je prema
oksidaciji.
Upotreba: za legure, legiranje i
galvanizaciju.

64
 7.2.3. Mangan (Mn)

Svojstva: srebrnastobijele je boje s

crvenkastim sjajem. Vrlo je krhak. Gustoa:
7,42 kg/dm3, a talite kod 1240 C. Otporan
je na koroziju.
Upotreba: kao legirajui element i
dezoksidans.

7.2.4. Kobalt (Co)

Svojstva:
crvenkastobijele boje
Gustoa 8,8% kg/dm3
Talite kod 14720C
Otporan prema koroziji

Upotreba:
Legirajui element za brzorezne elike
elik za stalne magnete

7.2.5. Molibden (Mo)

Svojstva: srebrnastobijele je boje, gustoe

10,2 kg/dm3, talite kod 2500 C. Dade se
kovati i izvlaiti u tanke ice.
Upotreba: kao lgirni element za brzorezne
elike i legure na bazi Ni, Cr i Co.

65
 7.2.6 Volfram

Svojstva: srebrnastobijele je boje, gustoe

19,6 kg/dm3, talite kod 3370 C. Otporan
je na visoke temperature.
Upotreba: za niti arulja, elektrode TIG
aparata za zavarivanje, i kao legirajui
element za brzorezne i vatrootporne elike i
sl.

7.2.7. Vanadij (V)

Svojstva: svjetlosive boje srebrnastog sjaja,

gustoe 6,02 kg/dm3, talite kod 1800 C.
Otporan je prema koroziji.
Upotreba: za legiranje specijalnih
vatrootpornih alatnih elika sa Cr i Ni, za
izradu permanentnih magneta, opruga i sl.

7.3. Laki obojeni metali

Za gradnju plovnih objekata najee se iz

ove skupine upotrebljavaju:

Metal Simbol Gustoa Talite C Vrelite C

aluminij Al 2.7 658 2270
magnezij Mg 1.74 650 1107

66
 7.3.1. Aluminij

Ima relativno malu vlanu vrstou i tvrdou. Nije

pogodan za lijevanje, zavarivanje i lemljenje.
Otporan je prema koroziji. Nagrizaju ga solna
kiselina i luine.
Iznad 600 C postaje krupnozrnat i krhak. Dobro
vodi el.struju i toplinu.
Upotreba: za legure aluminija, kao legirajui
element, u brodogradnji, graevinarstvu,
strojogradnji, rehrambeno i kemijskoj industriji, za
izradu folija i sl.

7.3.2. Magnezij

Svojstva: vlana vrstoa 10,7-12,4 N/mm2.

Valjan i tlaen je vri. Pri izgaranju
razvija vrlo jaku svjetlost.
Upotreba: kao legirajui element za limove
otporne na morsku vodu i kao dezoksidans,
u pirotehnici i za vrlo lagane legure.

7.4. Legure na bazi obojenih metala

Legure na bazi bakra

Legure na bazi nikla
Legure na bazi aluminija
Magnezijske legure
Legure olova, kositra i cinka
Leajne legure

67
7.4. Legure na bazi obojenih metala

68
 7.4.6. Leajne legure

Analiza gledana s muke strane :

- Troak mukarca : 50
- Troak ene : 650 

Analiza poslovne ene :

- Troak mukarca po minuti : 4,16 
- Troak ene po minuti : 3,26

Zakljuak :
1. Da je ena troila novce na nain kako je to inio
mukarac,
potroila bi 829 u istom vremenu .
2. Zato to je tim pristupom utedila mnogo novaca ena si
moe
za razliku od 179 kupiti jo i par lijepih cipela ...

8. Korozija i zatita materijala

69
 8.1. Openito o koroziji metala

Proces razaranja konstrukcijskih metala

podvrgnutih djelovanju fizikalno-kemijskih
procesa

Glavni uzronici korozijskog procesa

Atmosferski uzronici

vlaga, snijeg, magla morske atmosfere, kemijski plinovi, ostali
sastojci zraka.

Ispuni plinovi i estice iz SUI motora

Bromovodina kiselina, olovni halogenidi, ugljine kiseline, sulfitne
kiseline,

Nepropisna termika obrada aluminijevih dijelova

Nedovoljna i nepropisna zatita premazima

Nedovoljno i nepropisno ienje metalnih dijelova

Primjena vode za pranje nedozvoljenom koliinom
klorida

Galvanski proces zbog razliitih metala

Otpaci hrane

Glavni uzronici korozijskog procesa

Prema mehanizmu djelovanja, uzronici

korozije mogu biti sljedei uzronici:
Fizikalni
Kemijski
Elektrokemijski
Bioloki
Kompleksni

70
  Fizikalni uzronici korozije su temperatura,
svjetlost te mehanika djelovanja
 Kemijski uzronici korozije su kisik iz zraka,
vlaga, kiseline, alkalije, soli i drugi kemijski
agensi koji mogu doi u kontakt s materijalom.
 Elektrokemijski uzronici su svi kemijski uzronici
kod kojih dolaze do nastajanja galvanskih
mikroelemenata u prisutnosti vodenih otopina
elektrolita.
 Bioloki uzronici korozije su mikroorganizmi,
gljivice, plijesni, alge, insekti, glodavci itd.
 Kompleksni uzronici, promjena klime, tla vode,
radnih uvjeta itd.

Prema mehanizmu djelovanja korozija se dijeli:

Kemijska korozija,
Nastaje zbog kemijskog afiniteta izmeu materijala
tehnikog sustava i okoline,
Nastaju kemijski spojevi, soli, oksidi, sulfidi itd.
Plinska korozija, zagrijavanje na visokim temp.
Pojava kod ventila i ispunih cijevi motora

Elektrokemijska korozija
Nastaje stvaranjem galvanskih mikroelemenata u
prisutnosti vodenih otopina elektrolita

8.1.1. Kemijska korozija

Prvi oblik korozije:

Nastaje u neelektrolitima
Reakcijom tvari koja korodira i supstance u
agresivnom mediju
Stvaraju se kemijski spojevi
soli, oksidi, sulfidi itd.
Plinska korozija, plinovi na visokim
temperaturama

71
 8.1.1. Kemijska korozija

Drugi oblik korozije:

Nastaje u tekuim neelektrolitima
Nafta, benzin, aceton, bezvodni alkohol itd.

Razaranje metala u nafti ovisi o

Otopljenim spojevima sumpora. Otopljeni
sumporovodik nagriza elik, (L), obojene
metale (Pb, Sb, Cu, Ag)

8.1.1. Kemijska korozija

Prepoznaje se po vanjskoj promjeni izgleda
Pojavi opne na povrini metala
Pod djelovanjem plinova:
Srebro, nikal i mjed ---- potamni,
Bakar ------ pozeleni ili posmei
Porast debljine opne ovisi o difuziji agensa.
S porastom debljine opne usporava proces.

8.1.2. Elektrokemijska korozija

Nastaje stvaranjem galvanskih mikroelemenata u

prisutnosti vodenih otopina elektrolita.
Elektroliti - vodene otopine koje provode
elektrinu struju.
Pritisak otapanja atomi metala prelaze u otopinu.
Razlika el. potencijala metali ili legure u otopini
tvore soli.

72
 8.1.2. Elektrokemijska korozija

Korozijsko djelovanje otopina elektrolita na

metale i njihove legure objanjava se
tenjom metala da izdvoji atome u otopinu.
Atom ostavlja u metalu jedan ili vie svojih
elektrona.
Atom se pretvara u pozitivno nabijeni ion tj.
kation.

8.1.2. Elektrokemijska korozija

Slika 8.1. Elektrokemijska korozija uzrokovana kapljicom vodene otopine

kuhinjske soli kao elektrolita

8.1.2. Elektrokemijska korozija

Slika 8.2. Utjecaj relativne vlage na intenzitet korozije eljeza

73
 8.1.2.1. Ostale vrste korozija
Korozija u ovisnosti o agresivnom mediju:
Atmosferska - atmosferilije i aerozagaenja
Tlo - mineralne tvari
Voda vodene otopine
Korozija u eksploatacijskim uvjtima:
Mehanika naprezanja, vibracije, zamor
Lutajue struje
Korozija prema nainu pojave:
Povrinska
Lokalna
Tokasta
Interkristalna
Opa

8.1.3. Tok i intenzitet procesa korozije

Slika 8.3. Intenziteti razvoja procesa korozije u funkciji vremena

8.1.3. Tok i intenzitet procesa korozije

Slika 8.4. Intenzitet razvoja procesa korozije u odnosu na pH vrijednost

elektrolita s razliitim koncentracijama otopljenog kisika

74
 8.1.3. Tok i intenzitet procesa korozije

Slika 8.5. Princip mjerenja intenziteta korodiranja mjerenjem promjene

omskog otpora u funkciji vremena

8.1.3. Tok i intenzitet procesa korozije

Slika 8.6. Rezultati mjerenja intenziteta korodiranja na

pojedinim uzorcima metala

8.2. Zatita od korozije

Vri se odvajanjem metala od okoline

djelovanjem inhibitora
Presvlaenje materijalima otpornima na okolinu
Postupke zatite od korozije po nainu izvoenja:
Zatita inhibitorima
Zatitne prevlake (organske, anorganske i metalne)
Zatita oplemenjivanjem
Elektrokemijska zatita (katodna i anodna polarizacija)

75
 8.2.1. Inhibiranje korozije

To su supstance za smanjenje intenziteta odvijanja

procesa korozije.
Inhibitore dijelimo na:
Organske i anorganske
Topive i netopive
Alkalne i neutralne
Hlapljive i nehlapljive
Po nainu djelovanja:
Anodne
Katodne

8.2.1. Inhibiranje korozije

Slika 8.7. a) Anodno inhibiranje eljeza u alkalnim otopinama

b) Katodno inhibiranje eljeza u neutralnim otopinama

8.2.2. Zatitne prevlake

76
 8.2.2.1. Priprema povrine za nanoenje
prevlaka
Pripremom se odstranjuju neistoe i to:
Hidrofobne (vodoodbojne) masnoe, boja, premazi
Hidrofilne (koje upijaju boju)
Postupci pripreme povrine materijala su:
Mehaniki struganje, etkanje, pjeskarenje itd.
Kemijski nagrizanje
Odmaivanje oganska, alkalna otapala,
ultrazvuk

8.2.2.2. Zatita metalnim prevlakama

Vri se sljedeim tehnolikim postupcima:

Presvlaenje uranjanjem u rastopljeni metal
Difuzijska metalizacija
Metalizacija trcanjem
Oblaganje
Galvanizacija

8.2.2.2. Zatita metalnim prevlakama

Slika 8.8. Princip postupka platiniranja lima s plemenitim

metalom

77
 8.2.2.3. Anorganska nemetalne prevlake

Prevlake se nanose kemijski i mehaniki.

Oksidne prevlake nanose se na:
elik, aluminij, bakar, cink
Pasiviziranje - relativno tanki oksidni sloj
Bruniranje deblji oksidni sloj

8.2.2.3. Anorganska nemetalne prevlake

Fosfatna prevlaka zatita elika, cinka,

aluminija.
Kromatne prevlake nanose se na cink, kadmij,
magnezij, aluminij, bakar i njihove legure.
Emajliranje prevlaenje metala specijalnim
vrstama stakla (emajl).
Ostale prevlake betonske, vodeno staklo, cink u
prahu.

8.2.2.4. Organske prevlake

Oblaganje gumom i termoplastinim masama.

Premazi na bazi celuloznih estera
Vezivo (celulozni ester)
Sintetika smola
Plastifikator (ulje)
Razrjeiva
Boje (ako se ne radi o bezbojnom laku)

78
 8.2.2.4. Organske prevlake

Premazi na bazi umjetnih smola

Rezolni lakovi
Alkidalni lakovi
Karbamidni lakovi
Polivinilni lakovi
Polistirenski lakovi
Poliakrilni lakovi
Klorkauukovi lakovi
Silikonski lakovi
Itd.

8.2.2.4. Organske prevlake

Nain nanoenja organskih prevlaka:

Premazivanje
Umakanje
trcanje
Elektrostatsko trcanje
Nanoene valjcima
Nanoenje prelijevanjem

8.2.3. Katodna zatita

Slika 8.9. Katodna zatita elika magnezijem ili cinkom u

morskoj vodi

79
 8.2.3. Katodna zatita

Slika 8.10. Nepravilno izvedena katodna zatita

9. Polimerni materijali

Lavoisier sredinom 1800. Godine - sumnja u

mogunost razgradnje organskih materijala zbog
njihove velike sloenosti
Wohler 30 g. nakon sintetizirao ureu, te
dokazao da se sintezom ugljinih spojeva moe
sintetizirati organska tvar
Goodyear dodatkom sumpor prirodnom kauuku
mijenja stupnjeve njegove elastinosti, Hyatt
stvorio celuloid tretiranjem celuloze s kiselinom

9. Polimerni materijali

Dolazi se do umjetno novostvorenih materijala iz

sirovina koje je dala priroda, te dolazi do potpune
modifikacije osobina upotrijebljenih sirovina.
Poinje zamjena skupocjenih materijala (npr.
bakelit tijekom prvog svjetskog rata)
Daljnji razvoj organske kemije predstavlja daljnji
razvoj postojeih i otkrie novih umjetnih
materijala

80
 9.2. Sastav plastinih materijala

Plastini materijali sastoje se iz

makromolekularnih organskih veza koje su
nastale sintetskih putem ili modifikacijom
prirodnih materijala.
Mikromolekule rijetko sadre vie od 200
atoma, dok makromolekule sadre na
desetke tisue atoma.

Monomer model koji je nositelj osobine

budue makromolekule ili umjetne mase.
Polimer dobiva se vietisunim
ponavljanjem procesa meusobnog
vezivanja tih osnovnih molekula.
Proces dobivanja polimera iz monomera
naziva se polimerizacija.

Polikondenzacija okrupnjevanje molekula

procesom polimerizacije pri emu se
odcijepljeni ostaci molekula veu u H2O i
nakon kondenzacije daju vodu.
Termoplasti - mase s lanasto poredanim
molekulama, karakteristino plastino
stanje koje daje umjetnoj masi izrazitu
osobinu oblikovanja

81
Slika 9.1. Skica jednog segmenta polietilenskog lanca

Duroplasti gusto umreena umjetna masa

koja je relativno toplinski otporna samo u
okvirima organskih materija
Elastoplast ili elastomer tree stanje
polimerne umjetne mase koje se oituje u
osobini trajnog elasticiteta

Slika 9.2. Osnovni oblici razvoja lananih molekula

82
 9.3. Podjela i primjena polimernih materijala
Polimerni materijali

Prirodni Prirodni
modificirani SINTETSKI
(celuloza, kauuk)
(derivati-
celuloza, kauuk)

Poliplasti Elastomeri Sintetska Pomoni

vlakna Polimerni materijali
(ljepila, premazi,
Plastomeri Duromeri lakovi i sl.)
Staklasti PS, tvrdi Tvrdi Nezasieni pliesteri,
PVC,PVDC Aminoplasti,
Plastini PE, PP Epoksidne smole
Elastini PA

9.4. Poliplasti

Najvei dio proizvedenih polimera

upotrebljava se kao konstrukcijski materijali
i u obliku folija i nazivaju se poliplasti.
Poliplasti su kod obine temperature kruti,
ali mogu biti kristalasti ili amorfni.
Osnovnoj polimernoj supstansi dodaju se
razliiti aditivi radi poboljanja odreenih
svojstava i snienja cijena proizvoda.

Svojstva poliplasta mogu se modofocirati

takoer kemijskim reakcijama, te razliitim
fizikalnim postupcima.
Dodaci poliplastima su razliita punila,
ojaala, plastifikatori ili omekivai,
stabilizatori, pigmenti i bojila, spredstva za
spreavanje rasta mikroorganizama, maziva
itd.

83
 Punila u kombinaciji s vezivima pridonose
prvenstveno poboljanju osnovnih
mehanikih svojstava plastike, smanjuju
potronju energije i sniavaju cijenu
proizvoda.
Ojaala se dodaju u puno veoj koliini
nego punila radi bitnog poveanja vrstoe
polimernog proizvoda.

Omekivai ili plastifikatori dodaju se plastinim

masama prvenstveno radi lake prerade i bolje
fleksibilnosti proizvoda.
Stabilizatori se dodaju polimernim masama radi
poveanja otpornosti polimera na depolimerizaciju
ili degradaciju, u toku prerade odnosno primjene,
pod utjecajem UV- ili toplinskog zraenja u
kombinaciji s utjecajem kisika i ozona.

Antistatici se koriste radi smanjenja

statikog elektriciteta plastomera i time
ublaavanja nepoeljnih posljedica
nabijanja statikim elektricitetom.
Bojila i pigmenti koriste se za bojenje
velikog broja polimera, tako da ih je oko
200 i komercijalnoj upotrebi.

84
 Najvanije tehnike prerade plastinih masa, tj.
prevoenja u eljeni oblik jesu:
-ekstruzija (istiskivanje, protiskivanje)
-ekstruzijsko ili injekcijsko ispuhivanje
-ubrizgavanje u kalup
-vakuum oblikovanje
-rotacijsko lijevanje
-plastificiranje fluidiziranim prahom
-kalandriranje (valjanje)

9.4.1. Znaajniji komercijalni poliplasti

9.4.1.1. Polietilen

Sirovina monomera polietilena je plin etilen koji

se s razliitim tehnologijama proizvodi u velikim
koliinama.
Njegova polimerizacija vri se s razliitim
katalizatorima i pod razliitim tlakovima da bi se
dobili odgovarajui konani produkti.
Polietilen niske gustoe najee se prerauje u
filmove i folije za rune vreice, plastenike i sl.
Polietilen visoke gustoe najee se koristi za
proizvodnju ambalae za kemikalije, posude za
domainstva i industriju, te za proizvodnju cijevi.

85
 9.4.1.2. Polipropilen

Iz etilena zamjenom atoma vodika s metilnom

grupom CH3, dobiva se red nezasienih spojeva
ugljikohidrata, na osnovu kojih se polimerizacijom
sa stereospecifinim katalizatorima dobiva
visokokristalasti propilen.
Pravilnost grae daje mu relativno vosoko talite,
a ugljikovodina struktura izuzetnu elektrinu i
kemijsku otpornost, te otpornost na vlagu.

ilav i dimenzionalno stabilan materijal,

visoko kristalan, manje otporan na utjecaj
svjetla i oksidacijskih sredstava od PE.
Primjenjuje se kao materijal za pakiranje u
obliku boca, folija, zavarivaa.
Upotrebljavaju se za razliite konstrukcijske
elemente kao spremnike za kemikalije.

9.4.1.3. Polivinil-klorid

Dobiva se polimerizacijom polivinilklorida

koristei peroksiden kao i neke druge
katalizatore.
Preteno amorfan termoplast, postojan je na
kiseline, luine, atmosferilije, organska
otapala i ulja.Ne upija vodu. Relativno je
manje stabilan na utjecaje topline i svjetla.

86
 Kruti polivinil-klorid sadri samo nekoliko %
plastifikatora, a fleksibilan obino oko 30 %. Ovaj
drugi se lake prerauje, ali je manje vrst na
rastezanje i slabije otporan na toplinu kao i na
atmosferilije.
Upotreba polivinil.klorida naroito je uobiajena u
graevinarstvu ukljuivi i cestogradnju za
hidroizolaciju, ia izradu ambalaa, proizvodnju
skaja itd.

9.4.1.4. Poliviniliden-klorid

Dobiva se iz dikloretana koji se sastoji iz

vinilklorida i klora koji se polimerizira.
Polivinil.klorid sam nema primjenu ve
samo pomijean s polivinil-kloridom.
Koristi se za izradu niti i traka, filtera,
tkanina, folija za pakiranje hrane i
prevlaenje papira.

9.4.1.5. Poliesterske smole

Ove smole sastoje se iz nezasienih

ugljinih kiselina i zasienih dvovalentnih
alkohola poput etilalkohola. Obje
komponente poinju se umreavati pod
utjecajem peroxidena kao katalizatora.
Upotrebljavaju se kao konstrukcijski
materijali za manje plovne objekte, u
graevinarstvu, elektroindustriji, itd.

87
 9.4.1.6. Epoksidne smole

Epoksidne smole dobivaju se zamjenom

epiklorhidrida s glicerinom ili bisfenolom i
spadaju u skupinu duroplasta kod kojih se
dodatkom katalizatora poinje proces umreenja.
Posjeduju izrazita svojstva vezivanja, odlikuju se
ilavou, fleksibilnou, visokom adhezijom i
veoma velikom kemijskom otpornou.

Zasad se epoksidne smole ire

upotrebljavaju u brodogradnji najee za
zatitno prevlaenje i lijepljenje, u
elektrotehnici, zatim u izvedbi industrijskih
podova kao vezivo za beton, kao
stabilizatori vinilnih smola itd.

9.5. Kauuk i guma

88
 9.5.2. Prirodni kauuk i njegovi derivati

Prirodne kauuk dobiva se iz stabljike drva

kauukovca kao lateks (mlijeni sok). Izvanrednih
je karakteristika savijanja i elastinosti.
Ima izuzetnu otpornost na bruenje, visoku
otpornost na permanentnu deformaciju i dobru
otpornost na deranje. Nije pogodan za veinu
kemijskih modifikacija, izuzimajui proces
vulkanizacije.

Komercijalno znaajniji kemijski derivati

prirodnog kauuka su tvrdi kauuk,
halogenizirani kauuk, ciklizirani kauuk i
polimerizacijom modificirani kauuk.

9.5.3. Regenerirani kauuk

Dobiva se preradom starog gumenog otpada

pod utjecajem topline i kemijskih sredstava
te se dalje prerauje u gumu na uobiajeni
nain.
Najvie se upotrebljava za automobilske
gume, odbojnika, pedala, gumenih tepiha,
kao dodatak asfaltu za gornji sloj ceste, itd.

89
 9.5.4. Sintetiki kauuci

Razvoj sintetikih kauuka usmjerena je

prvenstveno na jednostavniju i jeftiniju
tehnologije obrade, tj. Dobivanje
termoplastinih, prakastih i tekuih
kauuka.

Stiren-butadien kauuk

Ekonomski najvaniji sintetiki kauuk.

Ima svojstva slina prirodnim kauuku, ali
je lake preradiv, otporniji na djelovanje
kisika i ozona, fleksibilniji. Ima izuzetnu
elektrinu otpornost, ali je slabo otporan na
benzin i uljne produkte.
Upotrebljava se osim za pneumatike takoer
za izolaciju cijevi, izolaciju podova, itd.

Polibutadien

Dobiva se polimerizacijom butadiena u

otopini. Pomijean sa stiren butadien
kauukom vrlo je elastian, otporan na
habanje i starenje.
Upotrebljava se za automobilske gume i
druge proizvose od kojih se zahtijeva velika
otpornost na habanje.

90
 Poliizopren

Proizvodi se polimerizacijom izoprena u

otopini. Smatra se imitacijom prirodnog
kauuka za kojima zaostaje jedino po
svijstvima obrade i vulkanizacije.
Upotrebljava se u gotovo svim podrujima
primjene prirodnog kauuka.

Poliuretanski kauuk

Dobiva se polimerizacijom dialkohola i

diizocijanata. Izvrsne je otpornosti na
habanje i starenje, a dobre otpornosti na
oksidaciju i prema otapalima.
Upotrebljava se u proizvodnji
automobilskih guma, brtava, za gumiranje
tekstila itd.

Butil kauuk

Nastaje kopolimerizacijom izobutilena s

malom koliinom izoprena.
Nema jako dobri elastinost, ali je zato jako
otporan na oksidaciju i nepropustan za vodu
i zrak.
Upotrebljava se za specijalne namjene,
izradu zranica i unutarnje strane
automobilskih guma

91
 Polisulfidni kauuk

Polikondenzacijski produkt organskih

dihalogenida i alkil-polisulfida.
Slabo je abrazivno otporan, dobro je
otporan na oksidaciju i vrlo otporan na
otapala i ulja.
Koriste se za specijalne namjene, npr. Za
brtve, za fleksibilne cijevi za benzin

Silikonski kauuk

Niske je rastezne vrstoe i slabe otpornosti

na habanje, fleksibilan je kod niskih kao i
kod visokih temperatura.
Upotrebljava se za elektrine izolacije i
brtve.

Etilen-propilenski kauuk

Dobiva se polimerizacijom etilena i propilena uz

dodatak nekog diena radi lake vulkanizacije.
Posjeduje dobru otpornost na bruenje, na toplinu i
na niske temperature, na kemikalije, ulja i masti.
Upotrebljava se za izradu cijevi, specijalnih
brtava, spremnika za kemikalije, te za izolaciju
ica i kabela.

92
 9.5.5. Guma

Tehnoloki proces prerade kauuka u

gumene proizvoda sastoji se iz sljedeih
faza: mastikacija, mijeanje kauuka s
dodacima, oblikovanje i vulkanizacija.
Glavni dodaci koji se mijeaju se sredstva
za vulkanizaciju, omekivai ili
plastifikatori, dispergatori iaktovatori te
boje.

Omekivai ili plastifikatori

Kao omekivai upotrebljavaju se

mineralna ulja, esteri masnih kiselina, itd.
Time to olakavaju preradu kauukove
smjese, takoer smanjuju koritenje energije
za mijeanje.

Dispergatori i aktivatori

Ovi dodaci poveavaju viskoznost smjese i

omoguavaju dispergiranje dodataka, brzinu
vulkanizacije i broj umreenja.
Sastojci gume esto su i dijelovi
kompozitne strukture koja sadri druge
materijale kao to su tekstilije, metali i
plastika.

93
 Homogenizirana kauukovca smjesa
oblikuje se i vulkanizira.
Kao sredstvo za vulkanizaciju najvie se
koristi sumpor i njegovi spojevi.
Kemizam vulkanizacije sloen je proces
umreenja poprenim povezivanjem
linearnih polimernih molekula.

9.6. Silikoni

Silikonski materijali izraeni su od polimera

ugljika vezanih s anorganskim elementom
silicij. Elementom koji je u anorganskoj
kemiji vrlo slian ugljiku u organskoj
kemiji.
Najjednostavniji polimer silikona je
metilsilikon koji je sastavljen od molekula s
priblino 10 atoma silicija.

Kemijska postojanost kao i

elektroizolacijska svojstva silikona su
dobra.
Silikon se koristi za impregnaciju drva i
betona radi zatite od vlage, kao i za
proizvodnju elastinih i ostalih predmeta
ako se kakvoa istih ne moe postii
jeftinijim polimerima.

94
 10. Elektroluno zavarivanje

Postupak spajanja materijala dvaju ili vie

dijelova s pomou dodatnog materijala ili
bez njega.

10.1. Podjela osnovnih postupaka

zavarivanja
1. Plinsko zavarivanje
2. Elektroluno zavarivanje obloenim elektrodama
neposrednim runim upravljanjem (REL)
3. Gravitacijski postupak zavarivanja
4. Elektroluno zavarivanje pod prakom (EPP)
5. Elektroluno zavarivanje prakom punjenim icama
6. Elektroluno zavarivanje u zatitnoj atmosferi plinova
7. Elektroluno zavarivanje taljivim elektrodama u
zatitnoj atmosferi inertnih plinova (MIG)
8. Elektroluno zavarivanje taljivim elektrodama u
zatitnoj atmosferi aktivnih plinova (MAG)
9. Elektroluno zavarivanje netaljivim elektrodama u
zatitnoj atmosferi inertnih plinova (TIG)

Plinsko zavarivanje

Kisik
Acetilen
Temperatura 3100-32000C
Propan-butan
Temperatura 2000-27000C
Runa regulacija
Zavar- nekvalitetan i vea unutarnja naprezanja
Tanki limovi
Obojeni metali

95
Elektroluno zavarivanje obloenim elektrodama
neposrednim runim upravljanjem (REL)

Gravitacijski postupak zavarivanja

Elektroluno zavarivanje pod prakom (EPP)

96
 Elektroluno zavarivanje prakom punjenim
icama

Elektroluno zavarivanje u zatitnoj atmosferi

plinova

Zavarivanje se koristi u korelaciji:

Zatitne atmosfere
Inertni plinovi
Aktivni plinovi
Elektrode
Taljive
Netaljive

97
 Elektroluno zavarivanje taljivim elektrodama
u zatitnoj atmosferi inertnih plinova
(MIG)

Metal Inert Gas (Argon, Helij)

Elektroluno zavarivanje taljivim elektrodama u

zatitnoj atmosferi aktivnih plinova
(MAG)
Metal Aktiv Gas
(CO2, mjeavina dioksina,
argona, kisika itd.)

Elektroluno zavarivanje netaljivim

elektrodama u zatitnoj atmosferi inertnih
plinova (TIG)
Tungsten Inert Gas
netaljiva volframova elektroda talite 34100C

98
10.2. Izvori energije za zavarivanje

10.2.1. Plinski plamen

99
 10.2.2. Elektrini luk

10.2.2.1. Osnovno o elektrinom luku

1. Nalaze se plinovi
2. Provodi elektrinu struju
3. Omski otpor
4. Magnetsko polje
5. Toplinski provodljiv
6. Isijava infracrvene, svjetlosne i ultraljubiiste
zrake
7. Visoka temperatura 40000C
8. Izaziva pritisak na talinu
9. Odreena duina
10. Elektrini napon

100
10.2.2.2. Elektrini luk istosmjerne i
izmjenine struje

101
 10.2.2.3. Djelovanje magnetskog polja na
elektrini luk

10.16. Otklon (puhanja) elektrinog luka (a) i

nain otklanjanja te pojave grananjem toka
elektrine struje zavarivanja (b)

102
10.17. Nain nagiba elektrode radi kompezacije
otklona elektrinog luka kod zahvata zavarivanja
na krajevima izratka

10.18. Spajanje prikljuaka elektrine struje kod

izvoenja kutnog zavara

10.2.2.4 Prijenos materijala kod

zavarivanja

103
10.3. Izvori elektrine struje za zavarivanje

10.20. Oblici statikih karakteristika izvora struje

10.21. Radna toka procesa zavarivanja

104
 10.3.1. Transformatori za zavarivanje

Preteito s padajuom karakteristikom

Primarni namotaj (okolina, mrea)
Sekundarni namotaj (zavarivaki krug)
Jezgra od elinih limova
Sklop za regulaciju
Kuite
Ventilator

Zakretna kotva

Pomina kotva

105
 Promjena broja zavoja

10.3.2. Ispravljai za zavarivanje

10.4. Zavarljivost materijala

Zavarljivost elika
Zavarljivost sivog lijeva
Zavarivanja aluminija i aluminijskih
legura
Zavarivanje bakra i legura bakra

106
 10.4.1. Zavarljivost elika

Nelegirani konstrukcijski elik

Pogodan za zavarivanje do 0,25%C
Niskolegirani elici
Pogodni, manganski elici do 0,22%C i do 1,6%Mn
Manje pogodni, dodatak mangana i nikla
Nepogodni, dodatci kroma, nikla, molibdena, vanadija.
Treba ih predgrijavati.
Visokolegirani nehrajui elici
Martenzitni
Feritni
Austenitni

10.4.2. Zavarljivost sivog lijeva

Problemi kod zavarivanja:

Talina brzo prelazi u kruto stanje
Plastino stanje se gotovo ne pojavljuje
Ne podnosi plastine deformacije
Ne podnosi naprezanja pri lokalnom zagrijavanju

10.4.2. Zavarljivost sivog lijeva

Tehnologija elektrolunog zavarivanja:
Predzagrijavanja (oko 6000C)
Elektroda
velikog presjeka iz sivog lijeva
Obloenih specijalnih nikal ili monel
Prikljuak na plus pol
Zavaruje se kratkim nanosom (20-30 mm)
Ako nema predgrijavanja okolina je max na 700C
Vriti postupak iskivanja zavara po zavretku vara

107
 10.4.3. Zavarivanja aluminija i
aluminijskih legura

Sastav elektrode treba biti prilagoen sastavu osnovnog

materijala
Zavarivanje se vri istosmjernom strujom
Elektroda na plus polu (treba se intezivnije taliti)
Jaina struje iznosi oko 25-30 A po mm promjer elektrode
Elektrode su hidroskopne, uvati ih od vlage
Postupak uspostavljanja i prekidanja elektrinog luka je isti kao
kod zavarvanja bazinom elektrodom
Elektrini luk treba biti to krai, oko pola promjera elektrode
Nagib elektrode minimalan 85-900
Brzina posmaka je znatno vea od el. za elik
Prije i poslije zavarivanja dobro oistiti povrine

10.4.4. Zavarivanje bakra i legura bakra

Bakar:
Zahvat se izvodi u vodoravnom poloaju, radi velike
itkosti
Materijal iznad 5 mm treba predgrijavati, visoka vodljivost
Upotrebljava se to vei promjer elektrode
Velika jaina struje
Velika koliina topline
Povrina treba biti ista
Struja zavarivanja, istosmjerna, elektroda na plus polu
Zbog intezivnog odvoda topline izvoditi to ue zavare,
bez gibanja vrha elektrode

10.4.4. Zavarivanje bakra i legura bakra

Mjed
Dodatni materijal su specijalne obloene elektrode s
prilagoenim sastavom
Struja zavarivanja istosmjerna, elektroda na plus polu
Pri zavarivanju korijena zavara nune su podloke od
grafita ili azbesta da ne bi dolo do prokapljina,
sprovesti postupak predgrijavanja
Odravati to krai luk
Pare cinka su opasne za zavarivaa, posebna zatita
Silicijska bronca se ne predgrijava, zavarivanje se vri
slino kao zavarivanje sivog lijeva, zavar je kratak i
iskiva se

108
 10.4.4. Zavarivanje bakra i legura bakra

Bronca
Dodatni materijal su specijalne obloene elektrode sa
sastavom prilagoenim sastavu osnovnog materijala
Struja zavarivanja istosmjerna, elektroda na plus polu
Pri zavarivanju korijena zavara nune su podloke od
grafita ili azbesta da ne bi dolo do prokapljina
Sprovesti postupak predgrijavanja
Trosku trba odstraniti a korijen vara brusiti
Zavaruje se u vodoravnom poloaju, zbog velike
itkosti
Izvoditi to ui zavar sa to manje taline i sa to brim
voenjem elektrode da se smanji isparavanje cinka,
koji ima niu toku talita

10.5. Obloene elektrode

Primjenjuje se kod runog elektrolunog zavarivanja

(REL)
Elektroda je sastavljena od metalne jezgre i naneene
obloge
Sastav obloge zadovoljava:
Stabilizaciju elektrinog luka (spojevi natrija, kalija i sl.
Stvaranje troske (oksidi i rude kao hematit, rutil, kvarc i sl.)
Stvaranje plinova (uglavnom organske materije i karbonati)
Legiranje i dezoksidacija (razliite ferolegure)

10.5.1. Funkcije i karakteristike obloge

Elektrina
Uspostavljanje i odravanje el. luka
Fizikalna
Olakanje izvoenja zavarivanja u prisilnom poloaju i
u talini
Metalurka
Legiranje
Otplinjavanje
Rafinacija

109
 10.5.1. Funkcije i karakteristike obloge
Bazine obloge
Sastoji se od vapnenca, dolomita i magnezija te kalvijevih fluorida,
karbonata, titanova dioksida, sikata i dezoksidanata
Hidroskopne te se sue u peima (2000C)
Plus pol
Rutilne obloge
Dobra mehanika svojstva
Istosmjerna i izmjenina struja
Svi poloaji zavarivanja
Nedostatak
Smanjena istezljivost i ilavost vara
ilavost vara na niskim temperaturama slabija nego kod bazinih
elekroda

10.5.2. Podjela obloenih elektroda

Prema vrsti metalurkoj karakteristici obloga HRN C.H3.001.

:
S kiselom oblogom (oznaka A)
S bazinom oblogom (oznaka B)
S celuloznom oblogom (oznaka C)
S oksidirajuom oblogom (oznaka O)
S titanskom (rutilnom) oblogom (oznaka V)
S oblogon razliitom od oznaka A,B,C,O i R (oznaka R)
S oblogom u koju se dodaje jo i eljezni praak, osim
osnovne oznake A,B,C,O i R (oznaka Fe)

10.5.2. Podjela obloenih elektroda

Prema debljini obloge:

Tanko obloene indeks do 1,2
Srednje obloene 1,2 1,4
Debelo obloene vei od 1,4
Prema dimenzijama:
Elektrode 2,5 mm i duine 200, 300, 350 mm
Elektrode 3,25 mm i duine 350, 450 mm
Elektrode 4 mm, 5 mm 6 mm 8 mm
10 mm i duine 350 ili 450 mm ili vie

110
 10.5.2. Podjela obloenih elektroda

Prema posebnim tehnolokim osobinama:

Duboko penetrirajue
Do 10 mm bez pripreme utora
Visoko produktivne
Prah u oblozi
Za odreene uvjeta rada
Sastojci u oblozi
Prema namjeni
Zavarivanje i navarivanje

10.6. Popratne pojave kod procesa

zavarivanja

10.6.1. Pojava poroznosti u zavarenom

spoju

Pojavljivanje pora ispunjene plinom ili bez

plina.

Shema rasta i otplinjavanje mjehuria iz taline zavara tijekom

skruivanja metala

111
 10.6.2. Nastajanje nemetalnih ukljuaka

Nemetalni ukljuci u zavaru potjeu od:

Oksida, nitrata, sulfida i minerala iz obloge
Nemetalnim ukljukom prekinuta struktura
vara
Nemetalni ukljuci sprjeavaju se izborom
elektrode

10.6.3. Nastajanje pukotina u zavarenom

spoju

Pukotine u zavaru, djelomini ili potpuni

lomovi metala
Po nastanku, tople i hladne
Po veliini, mikropukotine i makropukotine
Po poloaju, uzdune i poprene o smjeru vara

10.6.4. Zaostala naprezanja i trajne

deformacije u zavarenoj konstrukciju

Pojednostavljen prikaz djelovanja zaostalih naprezanja u uzdunom smjeru

zavarenog spoja

112
 10.6.4. Zaostala naprezanja i trajne
deformacije u zavarenoj konstrukciju

Osnovni smjerovi deformacija izratka , unutarnja naprezanja u zavarenom spoju

A uzduno stezanje zavara, B popreno stezanje zavara

10.7. Izvoenje runog elektrolunog

zavarivanja taljivom obloenom
elektrodom (REL)

10.7.1. Opis djelovanja postupaka runog

elektrolunog zavarivanja

113
 10.7.2. Osnovne osobine runog
elektrolunog zavarivanja taljivom
obloenom elektrodom
Zavarivanje svih zavarljivih materijala
Zavarivanje u svim poloajima
Zavarivanje s relativno najjeftinijim ureajima
Primjenjivo na terenu
Izvoenje reparaturnih varova
Jednostavno rukovanje
Mali radni uinak
Mala iskoristivost elektrode
Velika ovisnost o kakvoi zavara
Velika ovisnost o strunosti zavarivaa

10.7.3. Glavni imbenici koji utjeu na

kakvou zavara

Osnovni i dodatni materijal

Toplinska obrada
Poloaj zavarivanja
Parametri zavarivanja
Tehnoloki postupak zavarivanja

10.7.3.1. Utjecaj radnog poloaja

114
 10.7.3.2. Utjecaj vrste struje i polariteta

Pogrena vrsta struje i polaritet

Poveana poroznost zavara

Nestabilnost elektrinog luka
Poveano prskanje kod zavarivanja

10.7.3.3. Utjecaj jakosti elektrine struje

Utjecaj jaine struje zavarivanja na veliinu vara i izgled vara

a) preslaba, b) prejaka, c) ispravna jaina struje

10.7.3.4. Utjecaj duine elektrinoga luka

a) Ispravna duina luka za kisele i rutilne elektrode, duina luka jednaka je veliini
promjera elektrode
b) Kratki luk za bazine elektrode, duina luka jednaka je polovini promjera
elektrode
c) Predugaak (neispravan) elektrini luk

115
 10.7.3.5.
Utjecaj
nagiba
elektrode

10.7.3.6. Utjecaj brzine zavarivanja

Pomicanje elektrode u smjeru zavarivanja

Vea brzina ui var s pliim uvarom
Podilaenje taline pod elektrini luk
Pojava pileeg vara
Slabo povezivanje i ukljuci troske
Manja brzina- iri var s veim uvarom
Ispravna brzina
Ovisi o obliku i dimenziji spoja
Poloaju zavarivanja
Vrsti elektrode

10.7.3.7. Utjecaj vijuganja vrha elektrode

116
 10.7.3.8. Utjecaj uspostavljanja i
prekidanja elektrinog luka

10.7.3.9. Utjecaj izvoenja nastavka zavara

10.7.4. Izvoenje zavarenog spoja

Ovisnost o obliku spoja i poloaju zavarivanja.

117
 10.7.4.1.
Izvoenje
V-spoja u
vodoravnom
poloaju

10.7.4.2.
Izvoenje
V-spoja u
vertikalnom
poloaju

10.7.4.3. Izvoenje V-spoja u zidnom poloaju

118
 10.7.4.4.
Zavarivanje
V-spoja u
nadglavnom
poloaju

10.7.4.5.
Zavarivanje
kutnog spoja
u
vodoravnom
poloaju

10.7.4.6.
Zavarivanje
kutnog
spoja u
vertikalnom
poloaju

119
 10.7.4.7.
Zavarivanje
kutnog
spoja u
nadglavnom
poloaju

11. OBRADA ODVAJANJEM ESTICA

11.1. Temelj obrade odvajanja estica

Obrada odvajanjem estica je skup postupaka

pomou kojih se oblikuje obradak skidanjem
materijala.

Podjela postupaka:
Strojno
Runo

Svaki postupak, uz tehnologiju obrade, karakteriziran

je uinkom i kakvoom postignute obrade.

120
11.1.1. Alati i njihovi kutovi

1- slobodna (lena)
2- prednja (grudna)
- slobodni (leni) kut
- kut klina
- prednji (grudni) kut
= +

No za blanjanje

Kutevi noa za tokarenje

- slobodni (leni) kut

- kut klina
= +
- prednji (grudni) kut
eoni (vrni) kut
- kut nadvienja (nagib otrice)
- kut namjetanja (prislon otrice)
- koso namjetanje alata

121
 Veliine kuta prednje povrine

Korekcija prednjeg kuta kosim namjetanjem

Promjena kutova obrade visinskim namjetanjem

122
 11.1.2. Teorija odvajanja estica

Strugotina nastaje plastinom

deformacijom materijala ispred
prednje povrine alata A, u
kombinaciji s istodobnim
smicanjem u sminoj zoni.
Deformacija se odvija u vie
faza.

a) Prodiranje alata, lamela budue strugotine trapeznog

oblika
b) Vlano naprezanje, stvaranje pukotine ispred otrice
alata
c) Odvajanje strugotine sminim naprezanjem, klizanje
du ravnine smicanja i alata
d) Odvajanje strugotine

11.2. Tokarenje

Tokarenje je postupak obrade skidanjem

strugotine, koji se odlikuje kontinuiranim
rezom i konstantnim presjekom strugotine.
Obiljeje tokarenja;
obradak, glavno gibanje, rotacija
alat, pomono gibanje, pravocrtno

123
 Uzduno
Popreno
Konusno
Navojno
Profilno

11.2.1. Rezna geometrija otrice tokarskih

noeva

Podjela
Brzorezni elik
Ploica
Sintervolfram karbida
Sa presvlakom
Bez presvlake
Keramika ploica

Mehaniko privrenje

124
 Osnovni parametri konstrukcije
standardnog tokarskog noa

Osnovni parametri konstrukcije standardnih

tokarskih noeva za grubu vanjsku obradu

Osnovni parametri konstrukcije standardnih

tokarskih noeva za finu vanjsku obradu

125
 11.2.2. Element za formiranje strugotine

11.2.3. Brzina rezanja pri tokarenju

Brzina rezanja pri tokarenju

Obodna brzina izratka

v = D x x r /1000 (m/min)

Brzina posmaka
vf = f x r / 1000 (m/min)

126
 11.2.4. Postojanost otrice

Materijalu alata

Geometriji alata

Brzini rezanja

Materijalu obratka

Krutost obradnog
sustava

Oblik strugotine

Kakvoi rashladnog
sredstva

Veliina istroenja D u funkciji vremena rezanja

11.2.5. Sile rezanja pri tokarenju

127
 11.2.6. Snaga rezanja

Snaga rezanja
PN=Fh*v/6120 = A*fs*v/6120 (kW)
Snaga motora
PB=PN/=A*fs*v/6120* (kW)

=0,75-0,95 starije konstrukcije

=0,75-0,82 sloene konstrukcije

11.3. Blanjanje (eping)

Podjela postupka
Dugohodno
Obradak, glavno gibanje
Alat, pomono gibanje
Kratkohodno
Alat, glavno gibanje
Obradak, pomono gibanje
Glavno gibanje je pravocrtno
Proces rezanja periodian
Radni i jalovi hod

11.3.1. Opis rada i podjela postupaka

Dugohodno
blanjanje

Kratkohodno
blanjanje

128
 Postupak dubljenja blanjalicom

11.3.1. Snage kod postupka blanjanja i

dubljenja

Snaga rezanja
PN=Fh*v/6120 = A*fs*v/6120 (kW)
Snaga motora
Pn=PN/=A*fs*v/6120* (kW)

=0,75-0,95 starije konstrukcije

=0,75-0,82 sloene konstrukcije

11.4. Buenje i obrada provrta

Buenje, postupak obrade skidanjem

strugotine.

Glavno gibanje je rotacija

Alat, glavno gibanje
Alat, pomono gibanje
Obradak, miruje
Proces rezanja kontinuiran

129
 Osnovne kretnje pri buenju

11.4.1. Alati za izvoenje operacije buenja

Spiralno svrdlo
(tokalo)
Uputalo
Razvrtalo

Spiralno svrdlo

130
 Pogreke pri otrenju glavnih otrica

Topovsko svrdlo

Koristi se za duge provrte

Uputalo

131
 Razvrtalo

Razvrtala s prilagodljivim promjerom

Razvrtalo s drkom i nasadno razvrtalo

132
11.4.2. Sile na glavnim otricama spiralnog
svrdla

Fh=A1*fs
Gdje je:
Fh - sila rezanja
A1 - presjek strugotine na jednoj
otrici
fs - specifina sila rezanja

Obrtni moment ?

11.4.3. Brzine rezanja pri buenju

Brzina rezanja
v=D**r/1000

Srednja brzina rezanja

vm=v/2

11.4.4. Snaga buenja

Snaga buenja
PN=2*Fh*v/6120 = 2*A*fs*v/6120 (kW)
odnosno
PN=D*s*fs*v/24480 (kW)

133
 11.4.5. Presjek strugotine i optereenje
uputala pri uputanju
A1=((D-D1)/2)f/z=a*f/z
A=A1*z

f- posmak svrdla
z- broj zubi uputala

Fh=A*fs

fs- specifina sila rezanja

11.5. Glodanje

Kod postupka obrade glodanjem, otrice

glodala dolaze u zahvat sukcesivno.
Glavno gibanje je rotacija
Alat, glavno gibanje, rotacija
Obradak, pomono gibanje, pravocrtno
Proces rezanja diskontinuiran

11.5.1. Mehanika rezanja i podjela

postupka glodanja

134
 Izvedbe
glodala

Obodno glodanje

eono glodanje

135
 11.6. Provlaenje

Profiliranje utora povlaenjem

Primjeri unutarnjeg provlaenja

Primjeri vanjskog provlaenja

136
 11.7. Bruenje

Postupak zavrne obrade s malim

presjecima strugotine.

Podjela:
Vanjsko kruno bruenje
Unutranje kruno bruenje
Ravno ili plansko bruenje
Profilno bruenje

11.7.1. Postupci bruenja

11.7.1.1. Vanjsko kruno bruenje

Uzduno

137
 Radijalno

Bruenje bez iljka

11.7.1.2. Unutarnje kruno bruenje

138
 Unutarnje planetarno bruenje

11.7.1.3. Ravno ili plansko bruenje

Plansko bruenje

139
 11.7.1.4. Profilno bruenje

11.7.2. Brusovi

Brus se sastoji iz otrica kristalita u obliku

zrnaca, koji nakon to se istroe ispadaju i
time oslobaaju pristup novim otrim
zrncima, to od veziva tih zrnaca.

Zrnca umjetnog porijekla

Silicijev karbid, (karborundum)

Dobiva se topljenjem koksa, kvarcnog pijeska i
soli u elektrinoj pei
Vrlo krhki dijamanti, romboidi, tvrdoa
dijamanta.
Sive boje, oznaka C
Bruenje: sivi lijev, tvrdi metal, kamen

140
 Zrnca umjetnog porijekla

Specijalni korund, (elektrokorund)

Dobiva se iz boksita
Manje krhki i postojaniji kristali
Crvenkaste boje
Bruenje: ilaviji materijali, elik, plastini
materijali poput elika

Vezivo

Anorganska
Keramika, silikatna, magnezitna
Jeftinija
Nie brzine rezanja
Organska
Bakelit, elak, guma
Ekstremno visoke brzine rezanja
Ojaano fibrama

Oznake i stupnjevanje finoe zrnca brusova

Krupnoa zrna Oznaka

Jako gruba 8 10 12

Gruba 14 16 20 24

Srednja 30 36 46 54 60

Fina 70 80 90 100 120

Jako fina 180 200 220 240

Praina 280 320 400 500 600

141
 Oznake tvrdoe brusa DIN 69100

Tvrdoa Oznaka

Vrlo meka E F G H

Meka I J K

Srednja L M N O

Tvrda P Q R S

Vrlo tvrda T U V W

Presjek brusa razliite poroznosti

11.7.3. Brzine rezanja pri bruenju

Poveanjem brzine
Raste uinak bruenja

Ogranienje
vrstoa veziva

Mineralna veziva
Runi posmak, max. 15 m/s
Automatski posmak, max. 25 m/s
Keramikim, silikatnim ili organskim vezivima
Runi posmak, max. 25 m/s
Automatski posmak, max. 35 m/s

142
 11.8. Piljenje

Upotrebljava se za odsijecanje i dijeljenje.

Podjela prema nainu gibanja alata:

Pravocrtno
Kruno

11.8.1. Alati za piljenje

Profil zuba pile

143
 11.8.2. Brzine rezanja kod operacije
piljenja

Brzina rezanja:

Vrijeme izloenosti rezanja

Veliina zupca

Veliina koraka

Hlaenje

11.9. Izrada navoja i ozubljenja

11.9.1. Izrada navoja

Postupci za izradu navoja:
Izrada na tokarilici
Ekscentrino rezanje navoja
Izrada na builici
Izrada na glodalici
Izrada na brusilici
Izrada eljastim noevima
Uvaljivanje (vee serije)

144
 11.9.1.1. Izrada navoja na tokarilici

11.9.1.2. Izrada navoja na builici

Princip djelovanja navojnog svrdla

Kutovi zuba navojnog svrdla

145
 Razliite duine poetaka navojnih svrdala

Smjer izlaska strugotine u ovisnosti o smjeru ljebova

11.9.2. Postupci ozubljenja zupanika

Prvi zahvat:
Gruba obrada bokova
Korijen zupca
Drugi zahvat:
Fina obrada bokova zupca

146
 Izvoenje ozubljenja

Postupci:
Odvalna glodala, postupak Pfauter
eljasti noevi, postupak Maag
No oblika zupanika, postupak Fellows
Profilno glodalo, pojedinano glodanje
Vretenasta, modul 10 do 100 mm,
Koturasta, nekorigirani profil, garnitura od 8,15 ili
26 glodala
Profilirani noevi, izrada koninih zupanika i
punih kola

eljasti noevi

Alat u obliku zubne letve

147
Alat u obliku zupanika

Odvalno glodalo

Vertikalno gibanje odvalnog glodala i

dodatno gibanje zupanika

148
 11.10. Lepanje
Postupak obrade, fino bruenjem bez
prisilnog relativnog gibanja obratka u
odnosu na alat.
Brusno sredstvo, premaz sitnih zrnaca
kromovog oksida ili dijamanata
pomijeanih s uljem, petrolejom, mau ili
benzolom.
Alat, sivi lijev, bakar, legure bakra, bijeli
metal, antimon i olovo.

Alat za postupak lepanja

Vanjsko kruno lepanje

149
 Lepanje izmeu ploa

Trn s ekspanzivnom ahurom za

unutarnje kruno lepanje

11.11. Honanje

Honanje se koristi samo za otklanjanje

mikrogeometrijskih greki obrade povrine
provrta pomou samovodeih brusova.
Postupak honanja vri se po cijeloj povrini
istovremeno.

150
Konstrukcija naprave (alata) postupka honanja

11.12. Superfini

Postupak superfini, poput honanja, vei

stupanj obrade.
Postie se dodatnim uzdunim titrajima
brusnih kamena.

Hodovi kod superfini postupka obrade

151
Faze poveanja nosive povrine kod
superfini postupka obrade

Shematski prikaz strojnog honanja

11.13. Specijalni postupci obrade

152
 11.13.1. Ultrazvuna builica

Konstruirana je tako da alat vibrira u smjeru

vertikalne osi.
Obradak i alat potopljeni su u kadi s
mjeavinom obine vode i abrazivnih
zrnaca korunda.
Visokofrekventnom (20000 Hz) vibracijom
alata smjetenog na vertikalnom suportu
stvara se uzbuda.

Osnovni sklopovi ultrazvune builice

11.13.2. Elektroerozivni postupak obrade

Najrasprostranjeniji oblik specijalne vrste

obrade.
Obradak i alat uronjeni su u dielektrikumu i
prikljueni na izvor istosmjerne struje.
Uvjet je da je materijal obrade vodi
elektrine struje.

153
Shema rada elektroerozivnog stroja

Elektroerozivni stroj

154