Petar Koruni

RASPRAVA O IZGRADNJI MODERNE HRVATSKE NACIJE

NACIJA I NACIONALNI IDENTITET
 BIBLIOTHECA CROATICA:
SLAVONICA, SIRMIENSIA ET BARANYENSIA
STUDIJE
Knjiga 8

Nakladnik
HRVATSKI INSTITUT ZA POVIJEST PODRUNICA ZA POVIJEST
SLAVONIJE, SRIJEMA I BARANJE

Recenzenti
prof. dr. Boena Vranje-oljan
prof. dr. Vjeran Katunari

Uredniko vijee
dr. Mirko Valenti, dr. Milan Kruhek, dr. Stanko Andri,
dr. Suzana Leek, dr. Mato Artukovi

Glavni urednik
dr. Mato Artukovi

Prijevod saetka
Martina Horvat

Lektura
Kata Zalovi-Fiter

Raunalna priprema teksta

Grafiki zavod Hrvatske

Tisak
Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb

CIP katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb

UDK ????????????
?????????????????

KORUNI, Petar
Rasprava o izgradnji moderne hrvatske nacije: Nacija i nacionalni
identitet / Petar Koruni. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest,
Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2006. (Bibliotheca
Croatica Slavonica, Sirmiensia et Baranyensia. Studije; knj. 8)

Bibliografija. Kazalo. Summary.

ISBN 953-6659-23-9

I. Hrvatska povijest hrvatska nacija hrvatsko drutvo 19. stoljee

II. Moderno drutvo procesi modernizacije 19. i 20. stoljee

??????????
 Petar Koruni

RASPRAVA O IZGRADNJI MODERNE

HRVATSKE NACIJE
NACIJA I NACIONALNI IDENTITET

HRVATSKI INSTITUT ZA POVIJEST

PODRUNICA ZA POVIJEST SLAVONIJE, SRIJEMA I BARANJE
Slavonski Brod 2006.
 Sadraj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1. Drutvene/povijesne znanosti u svijetu o nastanku nacije . . . . . . . . . 12
2. Drutvene znanosti u Hrvatskoj o izgradnji hrvatske nacije . . . . . . . . 32
3. Historiografija o izgradnji moderne hrvatske nacije . . . . . . . . . . . . . . 37
PRVI DIO
Fenomen nacije i nacionalizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
1. Zaokret u istraivanju etnosa i etniciteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
2. Kritika osnovnih pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
3. Temeljni pojmovi vezani uz etnos i drutvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
IZGRADNJA MODERNE NACIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
1. Moderne nacije nastaju u epohi moderne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
2. Postmoderna je postnacionalna epoha u nastajanju . . . . . . . . . . . . . . 89
3. Nacija i nacija-drava kao znanstveni problem. . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
A) Znanstveni modeli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
B) Etniki sentimenti i/ili subjektivni doivljaji nacije . . . . . . . . . . 103
C) Teorije o narodu i naciji: modeli nastanka nacije . . . . . . . . . . . . . 115
D) Modeli nastanka i izgradnje moderne nacije . . . . . . . . . . . . . . . . 133
Europski model nastanka i izgradnje nacije: prema
veinskom narodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
Europski model nastanka i izgradnje nacije: unutar
konfederalne zajednice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
Europski model nastanka i izgradnje nacije: unutar
vienacionalne zajednice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
Ameriki model nastanka i izgradnje nacije: unutar
socijetalne zajednice i drave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
Izgradnja nacija europskom kolonijalnom politikom . . . . . . . 142
Nastanak nacija u starim carstvima: u Rusiji, Kini i Japanu . . . . 144
E) Definicije o narodu i naciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
4. Nacija i nacionalizam kao znanstveni problem . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
5. Podrijetlo nacije kao znanstveni problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
6. Integracija nacije kao znanstveni problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
7. Etniki i nacionalni identitet kao znanstveni problem . . . . . . . . . . . 182
8. Integracija hrvatske nacije kao znanstveni problem . . . . . . . . . . . . . 198
9. Podrijetlo Hrvata kao znanstveni problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
 10. Podrijetlo hrvatskoga naroda kao znanstveni problem . . . . . . . . . . . 210
11. Proces formiranja hrvatskoga naroda i narodne zajednice . . . . . . . . 211
12. Izgradnja moderne hrvatske nacije i nacije-drave
i razvoj nacionalizma kao znanstveni problem . . . . . . . . . . . . . . . . . 232
13. Proces izgradnje moderne hrvatske nacije i nacije-drave . . . . . . . . 255
14. Nacija i ideologija kao znanstveni problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264
DRUGI DIO
Fenomen identiteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269
1. Fenomen identiteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271
2. Znanstveni problemi istraivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 274
3. Teorijske i metodoloke osnovice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278
4. Identitet: teorijski i metodoloki aspekti problema . . . . . . . . . . . . . . 287
A) O identitetu uope . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287
B) Identitet s gledita logike i zakona istinitog miljenja . . . . . . . . . 288
C) Identitet s gledita opih naela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
D) Identitet s gledita etnosa i etniciteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289
E) Identitet sloenih povijesnih pojava i procesa . . . . . . . . . . . . . . . 289
F) Viestruki drutveni identiteti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 292
G) O (ne)mogunosti istraivanja nacionalnog identiteta . . . . . . . . 293
5. Nacionalni identiteti u epohi moderne i modernog drutva . . . . . . . 296
A) Epoha moderne i modernost s gledita identiteta . . . . . . . . . . . 296
B) Epoha moderne: nacija i nacionalni identitet . . . . . . . . . . . . . . . . 298
C) Drutvo, drutveni odnosi i nacionalni identitet . . . . . . . . . . . . . 306
D) Drutvo: drutveni sustavi
okolina i socijalni poredak . . . . . . 311
E) Graansko drutvo: etnije i nacionalni identitet . . . . . . . . . . . . . 312
TREI DIO
Tipovi drutvenih i nacionalnih identiteta u Hrvatskoj u 19. stoljeu . . . . . . 315
1. Etniki i nacionalni identiteti u hrvatskoj javnosti . . . . . . . . . . . . . . 317
A) Etnije i etniki identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317
B) Nacija i nacionalni identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 320
2. Etniki i nacionalni identiteti u Hrvatskoj u 19. stoljeu:
drutveni, kulturni i etniki pluralizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 323
3. Povijesni izvori i podruja istraivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 327
4. Tipovi drutvenih i nacionalnih identiteta u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . 332
A) Hrvatski nacionalni identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332
Hrvatski kolektivni identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332
Politiki kolektivni identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335
Dravni kolektivni identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335
 Identitet moderne privrede: socijalni identitet stanovnitva . . . . . . . 336
Identitet Trojedne kraljevine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337
Kulturni kolektivni identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337
Teritorijalni identitet i identitet hrvatskoga teritorija . . . . . . . . . . . . 338
Identitet obrazovanja: moderno kolstvo i obrazovanje . . . . . . . . . . 339
Hrvatski nacionalni identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339
Identitet moderne hrvatske nacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340
Identitet modernog drutva i identitet hrvatskog drutva . . . . . . . . . 341
Identitet modernog institucionalnog poretka u Hrvatskoj. . . . . . . . . 342
B) Hrvatski narodni i/ili nacionalni identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
Identitet Hrvata i hrvatskoga naroda tijekom povijesti . . . . . . . . . . . 343
Identitet hrvatske narodnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
Historijski identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344
Identitet hrvatske tradicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344
C) Identitet patriotizma: patriotizam kao identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . 345
Identitet patriotizma u razdoblju predmodernog drutva . . . . . . . . . 345
Identitet patriotizma u epohi moderne i modernog drutva . . . . . . . 346
D) Individualni, grupni i kolektivni identiteti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346
Oblikovanje individualnog identiteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346
Oblikovanje grupnog i kolektivnog identiteta. . . . . . . . . . . . . . . . . . 347
E) Identitet interesnih grupa i elite . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
Identitet interesnih drutvenih grupa i skupina . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
Identitet elite . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
F) Vieetniki identiteti u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349
Identitet tradicionalnih etnija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349
Identitet modernih etnija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
Identitet etnija i subetnija u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
G) Identitet vjere i vjerskih zajednica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 351
Vjerski identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 351
Identitet vjerskih zajednica u Trojednoj kraljevini . . . . . . . . . . . . . . 351
H) Identitet slavenstva: slavenstvo kao identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352
Opeslavenski identiteti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352
Junoslavenski identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 354
Identiteti ilirstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356
Identitet austroslavizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357
I) Identitet kulture: kultura kao identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359
Kulturni identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359
Tradicionalni kulturni identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 360
Moderni kulturni identitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 361
 J) Identitet drugoga u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 362
Konstrukcija identiteta drugoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 362
Identitet prvoga i drugoga u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 364
Identitet prvoga pretpostavlja identitet drugoga . . . . . . . . . . . . 364
Stereotipi i identitet drugoga u hrvatskoj javnost . . . . . . . . . . . . . 365
Zakljuno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 367
Summary. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 387
Izvori i literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 395
PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 413
1. Modeli suvremenih drava i nacija u svijetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 416
2. Stanovnitvo Hrvatske u 19. i 20. stoljeu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 433
Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451
 Unato tomu to nacionalizam moe izazvati goleme uase i unitenja,
nacija i nacionalizam daju jedini realistini sociokulturni okvir za moderni
svjetski poredak. Danas im nema premca. Nacionalni identitet i dalje je
privlaan i djelotvoran i mnogi ljudi osjeaju da zadovoljava njihove potrebe za
kulturnim ispunjenjem, korijenima, sigurnou i bratstvom. Mnogi su ljudi jo
uvijek spremni da se odazovu pozivu nacije i da za nju rtvuju ivot. Konano,
nacije su povezane lancem uspomena, mitova i simbola do irokog, trajnog tipa
zajednice, etnije, i upravo im to daje jedinstven karakter i vlast nad osjeajem i
imaginacijom mnogih ljudi.
A. D. Smith, U obranu nacije/In Defence of the Nation, 1966/97.

Pravi klju za razumijevanje proturjenosti nacionalizma nalazi se u

koncepciji politikog legitimiteta. Narodni pokreti u Europi za vrijeme rane
moderne, a napose Francuska revolucija, znaili su izazov tradicionalnim
temeljima autoriteta koji su podupirali stari poredak i zahvaljujui njima drave
su imale sve veu potrebu za aurom narodne suglasnosti. To je bila pokretaka
sila postupnog opadanja dinastikih drava u Europi devetnaestog stoljea, kao
i rastuih tenji za nacionalnim samoodreenjem i samoupravom. (...) Dok su se
u razdoblju od 1870. do 1918. godine uspostavljale europske nacionalne drave,
otvoreni graanski model, prilagoen socijalnoj integraciji i stabilizaciji,
stopio se s njemu suprotstavljenim skupom principa, koji su poivali na kulturnoj
ili etnikoj iskljuivosti i koji su bili u skladu s marginalizacijom onih koji se
nikako ne mogu asimilirati, odnosno onih koji su neprijatelji drave. Napetost
izmeu tih dvaju modela i dalje postoji, i u skladu s povijesnim okolnostima
naglasak je bio as na jednom as na drugom modelu.
B. Jenkins & S. A. Sofos, Nacija i nacionalizam u suvremenoj Europi/
Nation and Nationalism in Contemporary Europe, 1966/67.

9
 Predgovor

Da bismo mogli raspravljati o izgradnji i razvoju moderne nacije1 i nacije-

drave,2 koja nastaje na vrhuncu procesa etnikog konstituiranja zajednice,3
morali bismo najprije odgovoriti na pitanje: to je nacija? Na to pitanje, meutim,
nije lako odgovoriti. U traenju odgovora na to pitanje nastala je u svijetu
golema literatura i brojne teorije o naciji, nacionalnoj dravi ili naciji-dravi,
nacionalizmu, etnicitetu, te etnikom i nacionalnom identitetu.4 U traenju
odgovora na to pitanje nastala je i ova knjiga. Nastala je kao prolegomena5 ili
kao uvodna/kritika rasprava o teorijama i modelima koje smo namijenili radu o
hrvatskoj naciji.6 Nastala je i uz dva projekta: prvo, u tijeku istraivanja izgradnje
moderne nacije i njezine transformacije u naciju-dravu i pojave nacionalizama u
svijetu uope i, drugo, uz znanstveni projekt o etnikim i nacionalnim identitetima
na hrvatskome prostoru u prolosti. Zato smo ovu knjigu ujedno zasnovali, uz
nuan oprez, i kao prolegomenu svakoj raspravi o naciji i nacionalizmu koja e
moi nastupiti kao znanost i slijediti osnove kritike teorije o fenomenu moderne
nacije i nacionalizma, etniciteta, etnija, subetnija i supkultura, te meuetnikih
odnosa u svakoj sredini.
Ovim smo radom htjeli pokrenuti kritiku raspravu o izgradnji moderne
nacije i nacije-drave, koja je najvii stupanj procesa etnikog konstituiranja
zajednice, i o njezinu odnosu spram etniciteta. Za sada ipak ne moemo donijeti
sve teme vezane uz naciju i nacionalizam, uz izgradnju moderne hrvatske nacije,
te uz proces identifikacije ljudi s tom modernom zajednicom. Knjiga donosi
samo pokuaj stvaranja znanstvenih modela koji su nastali u tijeku rada na tome,
pokuaj objanjenja podrijetla moderne nacije i nacionalizma, a time i kljunih
struktura stanovnitva u zemlji: i etnikih i kulturnih, i jezinih i obrazovnih, i
socijalnih i vjerskih. A o drugim problemima, vezanim uz proces modernizacije
i integracije hrvatske nacije, u najavljenim radovima.

1 Moderna nacija: koja nasta je u epohi modernog drutva (graanskog i industrijskog drutva), od

kraja 18. do kraja 20. stoljea. O tome u nastavku.

2 Nacija-drava: narod moe izgraditi modernu naciju unutar vienacionalne drave, kao npr. hrvatski

narod unutar Habsburke monarhije u 19. stoljeu; kada, meutim, postigne nezavisnost svoje drave unutar
meunarodne zajednice, to je njegova nacionalna drava (nacija-drava).
3 Etnika zajednica: pojedine etnije, etnike skupine, narod i nacija; usp. o tome na uvod.

4 Na kraju knjige donosimo izbor literature o tome. U tim se knjigama nalazi opsena literatura.

5 Prolegmena, prolegmenon, pro- + lgein, grki: rei, rei unaprijed, uvodno izlaganje temeljnih

pretpostavki nekog nauka, neke koncepcije; predgovor nekom veem djelu, uvodne napomene, uvod.
6 Nastala je u tijeku rada na knjigama: a) Podrijetlo i integracija moderne hrvatske nacije; b) Prvo

opredjeljenje Hrvata za moderno drutvo i modernu naciju (1848.-1850.) i na sintezi hrvatske povijesti.

11
 Jesu li ta istraivanja o izgradnji i razvoju moderne nacije i nacije-drave, uz
literaturu koja o tome postoji u svijetu, bila nuna i kod nas? to nas je ponukalo
da se bavimo problemima vezanim uz izgradnju moderne hrvatske nacije,
a napose uz etniki i nacionalni identitet na hrvatskome prostoru u prolosti?
Kako istraivati sve te sloene povijesne pojave? Ako elimo upoznati formiranje
hrvatske nacije, moramo li pritom upoznati izgradnju i razvoj moderne nacije i
nacije-drave u srednjoj Europi, unutar Habsburke monarhije u kojoj je ivio i
hrvatski narod? Je li ujedno nuno upoznati i nastanak nacija i nacija-drava u
Europi i na prostru jugoistone Europe? Napokon, jesu li rezultati dosadanjih
istraivanja o tome kod nas i u svijetu zadovoljavajui?
Na sva ta i mnoga druga pitanja pokuali smo odgovoriti na stranicama ove
knjige. A u ovom predgovoru, kako bismo istaknuli kljune probleme rasprave,
mogli bismo zapoeti s odgovorom na dva pitanja: prvo, kako su drutvene/
povijesne znanosti u svijetu vidjele nastanak i izgradnju moderne nacije uope
i, drugo, kako su drutvene i/ili povijesne znanosti u Hrvatskoj vidjele izgradnju
moderne hrvatske nacije.7

1. Drutvene/povijesne znanosti u svijetu o nastanku nacije

Mnoge su drutvene i/ili povijesne znanosti u svijetu (sve one koje prouavaju
bliu ili daljnju povijest ivota ljudi: sociologija, etnologija, antropologija,
pravne znanosti, historiografija, politologija, lingvistika, povijest knjievnosti,
filozofija itd.) istraivale fenomen nacionalizma, nacije i identiteta. Tom su
fenomenu kako njegovoj obnovi u suvremenom svijetu, tako i njegovoj ulozi
u povijesti uope, napose u 19. i 20. stoljeu, ali i mnogim pojavama vezanim uz
modernu naciju, naciju-dravu, razne oblike nacionalizama, etnicitet, te etniki
i nacionalni identitet posveeni brojni znanstveni skupovi u svijetu. Pojavila
se golema literatura o tom fenomenu u prolosti i suvremenosti. Objavljuju
se brojni zbornici, knjige i enciklopedije o naciji, nacionalnoj dravi, naciji-
dravi i nacionalizmu, te o jezinom, kulturnom, etnikom, nacionalnom,
politikom i dravnom identitetu. Pokrenuti su brojni asopisi i znanstveni
projekti namijenjeni istraivanju tog fenomena. Danas je gotovo teko pratiti
svu tu literaturu koja nastaje na mnogim podrujima drutvenih znanosti. No,
je li se, prvo, u tim znanstvenim istraivanjima primijenila kritinost o naciji,
nacionalizmu i identitetu i, drugo, jesmo li zadovoljni tim istraivanjima? Drugim
rijeima, je li kritika znanost, nasuprot ideologiji i subjektivnosti, odgovorila na
pitanje: to je nacija?

7 Rukopis ove knjige predao sam urednitvu kolske knjige krajem 2002. godine. Urednitvo je rukopis

prihvatilo te zatrailo recenzije i sredstava od Ministarstva za objavljivanje knjige. Ta je nakladnika kua u

svom izdavakom programu najavila izdavanje ove knjige 2004. godine. Meutim, do jeseni 2005. godine
rukopis je samo lektoriran. Nakon toga, ovaj sam rukopis ponudio drugom izdavau.

12
 U drutvenim znanostima gotovo da ne postoji takav sluaj kao to je to
s odgovorom na to vano i ini se, na prvi pogled, jednostavno pitanje: to je
nacija. Mogli bismo zakljuiti da jedinstvenog odgovora na to pitanje nema
jer u strunim raspravama o tome (o naciji, nacionalnoj dravi, naciji-dravi,
nacionalizmu, etnicitetu te etnikom i nacionalnom identitetu) jo uvijek nije
postignuta potpuna suglasnost. Taj znanstveni problem, i to pitanje o fenomenu
nacije i nacionalizma, prisutan je u svim dosadanjim istraivanjima o modernoj
naciji. To bismo stanje u znanosti, ali i u iroj javnosti, ovdje uvjetno (kao termin
i/ili kao znanstveni i struni naziv) mogli nazvati: paradoksalna (ne)suglasnost o
stvaranju nacije.8 Pojavile su se brojne i esto posve razliite teorije o tome.9
Takav primjer i toliku teorijsku raznolikost o nekoj povijesnoj pojavi teko je nai
u drutvenim znanostima. Da bismo se uvjerili u to paradoksalno stanje dovoljno je
uzeti bilo koja tri autora iz razliitih disciplina koji su prouavali fenomen nacije.
U njihovim emo radovima, uz veliku vjerojatnost, nai najmanje tri, a najee
i mnogo vie, posve razliitih teorija i modela o stvaranju i razvoju nacije. To
u svakom pogledu stvara velike probleme pri znanstvenom istraivanju moderne
nacije, a iru javnost potpuno zbunjuje obavijestima o fenomenu nacije.
Uz to, u tim je teorijama o stvaranju nacije i pojavi nacionalizma prisutan
jo jedan problem koji, s gledita znanosti, nije lako rijeiti, jer, raspravljajui o
etnosu i etnicitetu, pretjerano istiu subjektivni, psiholoki i ideoloki moment.
Taj je problem, lako je vidjeti, vezan uz izbor podruja/predmeta istraivanja
fenomena nacije. Naime, uza svu njihovu razliitost, ipak veina teorija o
naciji, o kojima je rije i na stranicama ove knjige, ima zajedniku osnovu u
tome to izgradnju nacije kao moderne ivotne zajednice (u kojoj ljudi, jedni s
drugima, ive i rade zajedno u svijetu modernog drutva i drutvenih sustava)10
ne trae na podruju tog svijeta realnosti i zato ne prate ni proces konstituiranja
i transformacije etnikih zajednica i etnikih struktura stanovnitva u zemlji.
Naprotiv, veina tih teorija stvaranje nacije najee nalazi na podrujima
ljudske svijesti i duhovnosti: a) psihikih sustava11 (ljudske svijesti i posebnih

8 Mnogi autori govore o stvaranju nacije. Znaenje pojma: stvarati od stvoriti; stvoriti uiniti da

tko ili to postane voljom Boga; proizvesti djelo umnim radom; ostvariti, izraditi, stei; pojaviti se odnekud
iznenada; stvoritelj onaj koji je stvorio svijet, tvorac svijeta i svih bia; Bog; stvaralac onaj koji stvara
djela duhovne vrijednosti, koji se bavi produktivnim, stvaralakim radom. Nasuprot tome, mi u ovoj knjizi
raspravljamo o procesu izgradnje nacije kao ljudske zajednice u zbilji. Znaenje pojma: izgraditi (to)
dovriti graenje, izvesti gradnju do kraja; sastaviti, konstruirati; uiniti da tko ili to postane potpun; izgradnja
izgraivanje; izgraen od izgraditi; koji je zavren; koji je u svom razvitku postao zreo, potpun, cjelovit u
poeljnim svojstvima i dobrim odlikama. Usp. Ani 1998.
9 Pregled teorija o naciji i nacionalizmu: Armstrong 1982; Encyclopedia of Nationalism 2001, vol. 12;

Eriksen 1993; James 1996; Katunari 2003; Smith 1983; Smith 2003; Poutignat 1995; Putinja 1997.
10 O drutvu i drutvenim sustavima, napose o modernom drutvu i modernim drutvenim sustavima, na

kojima osnivamo znanstveni model o izgradnji moderne nacije, vidi u uvodu ove knjige.
11 Psihiki sustav kod ovjeka ima dvije osnove: svijest i nesvijest. Kad je rije o naciji i nacionalizmu i

procesu etnike samoidentifikacije ljudi, prouava se uglavnom samo podruje svijesti, i to uvijek racionalne i
idealizirane (svijesti), a ne i podruje nesvijesti (agresije, mrnje, neprijateljstva itd.).

13
osjeaja vezanih uz naciju); b) duhovnosti (nacija je duhovno bie, jedna
dua i jedinstven duhovni princip, koju, stoga, trae i nalaze i na podruju
mistine duhovnosti); c) kolektivnih psihikih konstitucija naroda (duhovnog
jedinstva naroda, jedinstvene narodne volje, kolektivnog karaktera, kolektivne
svijesti, kolektivnih osjeaja, duhovnog prostora naroda, genija naroda
itd.); d) providencije (boje providnosti, boje volje, sudbine, usuda itd.); e)
tradicije (posebne povijesti, esto izmiljene tradicije, mita, kulta predaka itd.); f)
nacionalnih naela (naela nacije, naela naroda i narodnosti itd.); g) organskog
jedinstva nacije (krvnog srodstva, organskog jedinstva naroda i nacije itd.); h)
ideologije (nacionalizma, ideje o naciji, nacionalno-integracijske ideologije itd.);
i) pojma i definicije o narodu i naciji itd.
To je tradicionalni koncept shvaanja nastanka nacije, koji se gotovo u
pravilu oslanja na psiholoke, ideoloke i subjektivne initelje kod ljudi, na
duhovnost i psihike sustave, na ljudsku svijest i nesvijest i posebne osjeaje
vezane uz naciju, koje mnogi nalaze u prolosti i suvremenosti.12 To je meutim
u velikoj mjeri i najee neodreeno i vrlo iroko podruje duha, duhovnosti,
svijesti i osjeaja ili onoga to postoji u glavama i srcima ljudi. Sve je to
ne samo veoma neodreeno nego i neuhvatljivo, napose kada se radi o dalekoj
prolosti. Pritom se mnogi autori esto koriste vrlo nejasnim pojmovima, koje
pretjerano generaliziraju. Meutim, uz malo kritinosti, koju je, kada je rije
o prouavanju nacije i nacionalizma, nuno uvijek iskazati zbog vie razloga,
lako je zamijetiti da je to staje duha i posebnih osjeaja i svijesti kod
ljudi u konkretnim sluajevima vrlo teko dokazati ponovimo, napose kada
se radi o dalekoj prolosti. Zato se veina autora i ne trudi da sve to dokau. A
uistinu: to nije lako dokazati. Na drugoj strani, ili ba zbog toga, oni ne trae
postojanje nacije (kao moderne zajednice ivota ljudi/stanovnitva ili ljudske
zajednice) u zbilji, tamo gdje se to moe dokazati: izgradnju moderne nacije
(kao nove moderne nacionalne zajednice i zatim njezinu postupnu transformaciju
u nacionalnu dravu i naciju-dravu) na podruju realnoga svijeta ivota ljudi
u nekoj sredini, moderne nacije koja nastaje i razvija se unutar modernosti,
modernog drutva i modernih drutvenih sustava.
Tada se dakako mijenja i svijest ljudi i njihovi osjeaji vezani uz naciju: u
procesu postupne izgradnje tog svijeta modernosti i modernog drutva, svijeta
drugaijeg negoli ikada prije u povijesti ovjeanstva, sve to zajedno (i moderna
nacija ili nacionalna zajednica u nastajanju i moderno graansko drutvo u
izgradnji, moderna politika zajednica, nacionalna drava, masovni politiki
pokreti, razvoj nove kapitalistike privrede i industrijalizacija zemlje, moderna
visoka kultura ili visokokulturni sustav, sustav modernog kolstva i obrazovanja,
proces opismenjavanja i/ili transformacije nepismenog naroda u pismeni narod,
izborni sustav, popisi stanovnitva, nove graanske ili nacionalne institucije i
12 Taj je tradicionalni koncept o naciji i nacionalizmu, kako emo pokazati, stalno prisutan i u drutvenim

znanostima u Hrvatskoj, napose u hrvatskoj historiografiji, povijesti knjievnosti i etnologiji.

14
institucijski poredak, a napose sudstvo, te moderna uprava i administracija itd.)
utjee na posve nov proces samoidentifikacije ljudi s tim novim i modernim
svijetom u nastajanju i dakako s njihovom nacijom, nacionalnom zajednicom i
nacionalnom dravom u nastajanju i stalnom razvoju.
Drugim rijeima, sada se samoidentifikacija i svijest ljudi o njihovoj
zajednici (u kojoj jedni s drugima ive zajedno) mijenja pod utjecajem modernosti
i izgradnje novoga svijeta realnoga ivota. I tu nastaju problemi koje drutvene
znanosti i svi oni koji stvaranje (zapravo definiciju) nacije trae i nalaze na
podruju duha, due, duhovnosti i svijesti ljudi, ideja i ideologija nisu
i teko da mogu rijeiti.
Takvo poimanje stvaranja nacije nastaje ve u 19. stoljeu. Tu je
koncepciju o duhovnosti nacije, nastavljajui si dotadanja slina shvaanja,13
znanstveno pokuao utemeljiti francuski filozof i teoretiar religije Ernest Renan
(1823.1892.). Nakon francusko-pruskog rata 1870./71. godine, u tijeku mnogih
nacionalnih pokreta i formiranja europskih nacija i nacionalnih drava, u tijeku
stvaranja razliitih nacionalizama, od patriotizma do agresivnih nacionalizama,
a napose zbog nacionalne podijeljenosti Alzasa, Renan je pokuao odgovoriti na
pitanje: to je nacija. U svom predavanju pod tim naslovom (Quest-ce qu-una
nation?), koje je odrao 1882. godine na Sorboni, iznosio je uobiajena pitanja
o naciji i zatim ih pobijao. Nacija prema njegovu miljenju nije isto to i rasa, jer
sve moderne nacije u svijetu imaju svoju etniku raznolikost. Tako je francuska
nacija nastala od keltsko-ibersko-germanskih etnikih skupina. Njemaka je
nacija nastala od germansko-keltsko-slavenskih etnikih skupina, dok se nastanak
talijanske nacije, prema njegovu miljenju, zbog razliitog etnikog sastava, u
tom pogledu ne moe utvrditi. Zato je, kae Renan, svaka politika i ideologija
koja jedinstvo nacije utemeljuje na rasistikim argumentima lana, opasna
i ugroava temelj europske civilizacije. Isto tako, nastavlja Renan, nacija nije
identina s jezikom. Jer, kako bi se inae objasnilo politiko i dravno odvajanje
Sjedinjenih Amerikih Drava od Velike Britanije, a jedni i drugi govore istim
jezikom, te June Amerike od panjolske ili pak pojava viejezine vicarske.
Ni religija, zakljuuje Renan, nije i ne moe biti kljuna osnova moderne nacije.
Je li nacija, pita Renan, jedna zajednica interesa? I odgovara da carinski savez
nije domovina i pritom odbacuje i ekonomski inilac u nastanku nacije. Na kraju
pita to je s geografijom ili posebnim teritorijem i odgovara da nema proizvoljnije
teorije od one koja bi htjela naciju smjestiti u tzv. prirodne granice. Jer, prema
njegovu shvaanju, povijest pokazuje da je ivotni ili etniki i kulturni prostor
svake nacije uvijek bio i ostao promjenljiv.14

13 Usp. o tome: Armstrong 1982; Chaunu 1982; Citron 1987; Colley 1992; Dann 1988; Lefebvre 1988;
Poutignat 1995; Smith 1976; Smith 1983; Smith 2003; Seton-Watson 1977; Todorov 1994.
14 Renan 1882; Renan 1887, 278310; Snyder 1964; Todorov 1994.

15
 Nakon tih analiza Renan je zakljuio da se stvaranje nacije ne moe
valjano ni opisati niti dokazati materijalnim ili objektivnim initeljima. A zatim
je donio ovaj zakljuak i ovu definiciju o naciji od koje od tada polaze mnogi
znanstvenici: Nacija je jedna dua, jedan duhovni princip. Dvije pojave, koje
su u biti samo jedna, ine ovu duu i ovaj duhovni princip. Jedna od njih pripada
prolosti, druga sadanjosti. Jedna je zajedniki posjed bogatog nasljedstva u
sjeanjima, druga je sadanji dogovor, elja da se ivi zajedno. Prema tome,
nacija je velika solidarna zajednica, optereena osjeajem rtve koja je podnesena
i rtve koja e se jo podnijeti. Ona je prolost ali se, uza sve to, u sadanjosti
vidi u konkretnoj injenici: u sporazumu jasno iskazane elje (ljudi) da se nastavi
zajedniki ivot.15
Od tada do danas veina se znanstvenika, ideologa nacionalizma i politiara
dri te kljune definicije nacije i time ujedno ideoloke i subjektivne koncepcije
shvaanja nastanka nacije koju je 1882. godine izloio Renan, ali je, u razliitim
okolnostima, mijenjaju i nadopunjuju. A osnova te definicije/koncepcije glasi:
nacija je posebno duhovno bie, jer nju (naciju) tvori jedna dua i jedan
duhovni princip. To su dva posve istovjetna duhovna naela i dvije istovjetne
pojave koje zajedno (dua i duhovni princip) tvore jedinstvo svake nacije.
Jedna strana nacije ili njezino prvo naelo (dua nacije) pripada njezinoj
cjelokupnoj prolosti. A to je zajednika povijest i sjeanje na tu povijest ili
bogatu prolost svih ljudi/aktera koji tvore tu naciju. Druga pak strana nacije
i njezino drugo naelo (duhovni princip nacije) pripada sadanjosti. Ta se
suvremenost pokazuje u meusobnom dogovoru ili sporazumu, a time i
u solidarnosti svih ljudi/aktera koji su odluili da ive zajedno unutar nacije.
Drugim rijeima, nacija je ujedno i velika solidarna zajednica ljudi. No, to
je to solidarna zajednica ljudi uope, a napose kada je rije o naciji i naciji-
dravi, tek treba da postane predmetom sustavnih istraivanja. O tome su u svijetu
provedena golema znanstvena istraivanja,16 ali ne i u Hrvatskoj.
Meutim, teko je govoriti o meusobnoj solidarnosti razliitih interesnih
grupa ljudi (koji djeluju s razumijevanjem i eljom da pomognu jedni drugome)
u bilo kojoj europskoj zemlji u 19. stoljeu. Jer je i u najrazvijenijim dravama,
npr. u Engleskoj i Francuskoj, jo dugo u drugoj polovici tog stoljea najbrojnije
stanovnitvo (esto preko 2/3) koje ini tzv. zaboravljena veina: stanovnitvo
na selu i industrijski radnici u gradovima ivjelo u vrlo loim uvjetima
preivljavanja i stanovanja. Na selu stanuje u malim i tronim potleuama, koje su
graene od loeg materijala, esto bez dimnjaka i prozora, s otvorenim ognjitem,
u kojoj ljudi, u mnogim sluajevima, spavaju na zemlji, esto zajedno sa ivinom,
rade i ive u uvjetima zaostale i neproduktivne poljoprivrede i tehnologije.
A u gradovima, radnici rade u tvornicama esto 15 i vie sati dnevno. U tim

15 Renan 1882; Renan 1887, 278310; Jeismann-Ritter 1993, 290311; Snyder 1964; Todorov 1994.

16 O tome: Durckheim 1950; Dirkem 1972; Geiger 1927; Hofstater 1957; Lewin 1948; Sherif 1953.

16
tvornicama rade i djeca od pet godina dalje. Stanuju u siromanim barakama,
u malim prostorijama u kojima ive itave obitelji, slabo se hrane i odijevaju,
masovno su nepismeni itd. Na drugoj strani, bogati graani ive u izobilju i
pretjeranom luksuzu. Bogati preziru tu veinu stanovnitva.17 Teko je stoga, ako
ne i nemogue, govoriti o solidarnosti18 bogatih i monih s tom zaboravljenom
veinom stanovnitva. U tom je smislu teko braniti koncepciju o naciji kao
velikoj solidarnoj zajednici ljudi.
Prema toj definiciji o duhovnosti nacije i ujedno ideolokoj i subjektivnoj
koncepciji shvaanja nastanka nacije iju duhovnu osnovu od tada do danas
mnogi nekritino slijede, dopunjuju i nalaze u svim vremenima i prostorima,
vide i nalaze kod svake grupe ljudi koja je svjesna sebe i svoje zajednice u
kojoj ive ili koja sebe definira kao relativno cjelovitu zajednicu nacija je
jedinstveno i ujedno, uz uvjet da smo bar malo kritini, u mnogim aspektima
nedokuivo duhovno bie koja naizgled ima jednu duu i jedan duhovni
princip. Uz to, nacija se pojavljuje, prema toj definiciji, i kao zajednica zasebnih
nacionalnih osjeaja koji tvore to zamiljeno i/ili izmiljeno jedinstvo, a
time i samu bit svake nacije. Postoje i trajat e (i to jedinstveno duhovno bie
svake nacije i posebni osjeaji i svaka konkretna nacija) sve dok se ti posebni
nacionalni osjeaji nalaze i traju u glavama i srcima ljudi. A sve e to nestati
(i duhovno bie i ti osjeaji i svaka nacionalna zajednica i sama nacija) kada
ti isti ljudi/akteri o tome vie ne budu mislili, kada ih zaborave i kada ih vie
ne budu htjeli itd. Sve se to ponavlja kada poemo od takvih slinih definicija
nacije i nacionalizma koje moemo stvarati u beskraj. U svakom sluaju, te se
razne definicije, utemeljene na ideolokim i subjektivnim osnovama, lako mogu
stvarati i jo lake dalje prenositi. A ipak nam fenomen nacije, etnosa i etniciteta
time nee postati blii i jasniji.19
Fenomen nacije i nacije-drave i etnosa i etniciteta uope postat e nam jasniji
tek onda kada u nekoj sredini i na bilo kojem prostoru, kod svakog naroda napose,
tijekom svih epoha njegova razvoja, unutar drutva i drutvenih sustava u razvoju
koliko nam to doputaju pisani povijesni izvori, a za pretpovijesno vrlo dugo
razdoblje, a to je prema mnogim znanstvenicima oko 99,9% ljudske povijesti,
za koje nemamo pisanih povijesnih izvora, koliko nam to doputaju arheoloka
i lingvistika istraivanja i napose nova/suvremena genetika istraivanja

17 Usp. o tome: Histoire de la vie prive IV De la Rvolution la Grande Gueerre 1999; Hearder 1988.

18 Solidarnost osobina onoga koji je solidaran i svojstvo onoga to je solidarno; solidaran koji

djeluje s razumijevanjem i eljom da pomogne drugome; uzajaman, zajedniki; solidarizirati se (s kim, s im)
suglasiti se, sloiti se s kim u emu; stati na iju stranu, dati podrku; usp. Ani 1998.
19 To je problem i hrvatske historiografije. Do primjene novih spoznaja o fenomenu etniciteta, nacije,

nacionalizma, etnija, subetnija i supkultura, meuetnikih odnosa i stanja, te fenomena etnikog i kulturnog
identiteta, koje su postigle drutvene znanosti u svijetu, i do tog stupnja znanstvenog razvoja, tj. primjene tih
znanstvenih modela i metoda, jo uvijek nije dola. Kada je rije o istraivanju hrvatske nacije i etniciteta u
Hrvatskoj, ta je historiografija jo uvijek ostala na tim tradicionalnim zasadama.

17
podrijetla stanovnitva20 upoznamo proces konstituiranja i reprodukcije i
transformacije etnikih/ljudskih zajednica: od prvobitne (etnike grupe, roda
i plemena) preko sloene (naroda i narodne zajednice) do najsloenije (nacije i
nacije-drave). I ujedno kada na tom prostoru upoznamo pluralni ljudski svijet
(stanovnitva) u stalnome razvoju: i jezini i kulturni i vjerski i etniki i politiki
i drutveni i socijalni i svaki drugi, tj. identitet prvoga i identitet drugoga. U
tom sluaju, lako je zamijetiti, potpuno se mijenja i predmet i podruje i metode
istraivanja: ako pratimo proces konstituiranja i reprodukcije i transformacije
etnikih/ljudskih zajednica na nekom prostoru, onda moramo promatrati fenomen
stanovnitva, napose njegove ivotne strukture (i etnike i kulturne, i jezine i
vjerske, i obrazovne i ekonomske i socijalne itd.) i razvoj od pretpovijesti (prije
pisanih izvora, a tu nam pomae arheologija i lingvistika i znanost o genetikom
podrijetlu stanovnitva) do pisanih izvora od antikog svijeta i srednjeg vijeka
do suvremenosti.
Problem prema tome uvijek nastaje kada tu definiciju o duhovnosti i/
ili duhovnom podrijetlu nacije kanimo promatrati s gledita kritike znanosti i
znanstvenih modela.21 A to je uvijek nuno ako nas prije svega zanima znanstvena
spoznaja izgradnje i razvoja moderne nacije koja, o tome u strunoj literaturi
vlada suglasnost,22 nastaje na vrhuncu procesa konstituiranja nove moderne
zajednice ivota ljudi/etnosa: i etnike i jezine i kulturne i politike i ekonomske
i socijetalne itd. Ali i tada, ili ba zbog toga, i u jednom i u drugom sluaju, valja
odgovoriti na pitanja: Zar moderna nacija i nacija-drava postoji samo u glavama
i srcima ljudi? Zar moderna nacija i/ili nacija-drava tako lako moe nastati i
nestati? Zar nacija i nacija-drava postoji samo na podruju subjektivnosti i
ljudske svijesti? Zar nacija kao moderna zajednica ivota ljudi i/ili kao ljudska
zajednica koja nastaje u modernoj epohi, tek na vrhuncu procesa etnikog (ali i
jezinog i kulturnog i politikog i dravnog i ekonomskog i socijetalnog procesa)
konstituiranja moderne zajednice, koja tada nastaje kao suvremena nacionalna
drava ili nacija-drava ne postoji u realnome svijetu? A ako postoji u realnome
svijetu, kao realitet (kao zajednica ivota stanovnitva u kojoj, unutar mnogostrukih
meusobnih interakcija, ljudi ive, rade i djeluju zajedno) izvan svijeta ljudske
svijesti i subjektivnosti, o emu nema spora, onda su nuna drugaija i vienja i
istraivanja izgradnje i razvitka nacije kao moderne zajednice ljudi ili kao ljudske
zajednice. Ako prema tome krenemo od realnosti i/ili od ivota ljudi udruenih u
etniku (ljudsku) zajednicu, tada je lako zamijetiti da tek moderno drutvo i svijet
modernosti stvaraju uvjete za izgradnju posve nove moderne zajednice: moderne
nacije i ujedno za njezinu postupnu transformaciju u naciju-dravu. U modernoj

20 Usp. o tome Juri 2005. i literaturu u tom djelu, napose: Sykes 1999; Sykes 2002; Semino i suradnici

2000; Semino i suradnici 2002; Cavalli-Sforza 1996; Cavalli-Sforza 2003; Underhill i sur. 2001.
21 Pod pojmom kritika znanost izraavamo stav da istraivanje fenomena nacije i nacionalizma mora

poivati na zahtjevima stroge znanosti i da ih je nuno odvojiti od subjektivnih osjeaja i shvaanja.

22 Usp. o tome: Poutignat i Streiff-Fenart 1995; Smith 1991; Smith 2003; Jenkins 1997; kiljan 2002.

18
naciji, koja se izgrauje od kraja 18. do kraja 20. stoljea, ivot stanovnitva/
ljudi u svakom je pogledu i na svim podrujima drugaiji. A s izgradnjom tog
modernog drutva (industrijske civilizacije), u procesu postupne izgradnje
cjelovite nacionalne zajednice ili moderne nacije i nacije-drave, u tijeku izgradnje
modernog komunikacijskog sustava mijenja se dakako i samoidentifikacija ljudi:
mijenja se ujedno i njihova svijest o toj zajednici.23
Ako, naprotiv, slijedimo duhovnu osnovu nacije i u skladu s tim odgovor
na pitanje to je nacija a ona se prema toj definiciji, kako smo vidjeli, nalazi
u glavama i srcima ljudi, i budui da to uvjerenje slijede mnogi autori koji
raspravljaju o fenomenu nacije i nacionalizma, ija je predodba o duhovnom
izvoritu nacije prihvaena i u iroj javnosti24 tada nam ne preostaje drugo
nego da zakljuimo da je nacija doista zamiljena zajednica25 koja i nastaje i
postoji samo u glavama i srcima ljudi. Pritom se oni koji slijede to duhovno
shvaanje nacije bave uglavnom njezinim definicijama, a ne istraivanjem
procesa etnikog konstituiranja zajednice, pri emu, kako smo rekli, moderna
nacija i zatim nacija-drava nastaje na vrhuncu tog procesa. Ne ranije.
Prema tome, ako slijedimo tu definiciju i to uvjerenje, tada u pravilu osnovu
nacije traimo, i lako je moemo nai, tim prije ako izostane kritinost, u svijetu
duhovnosti i psihikih sustava ljudi: ideja, due, duhovnog principa,
duhovnog bia, osjeaja, svijesti itd. U tom sluaju nije nuno da izgradnju
moderne nacije traimo u realnom svijetu: koja kao nacionalna zajednica i
nacija-drava nastaje u epohi modernosti. Pojavu tog realnog svijeta modernosti
i modernog drutva, a time i izgradnju moderne nacije, relativno je lako istraiti u
svakoj sredini. Naprotiv, ako poemo od duhovnosti i subjektivnosti, tada je vrlo
teko, ako ne i nemogue, dokuiti i kritiki dokazati to se skriva u glavama i
srcima ljudi, napose kada je rije o dalekoj prolosti. Dakako, to je veoma vano
podruje (svijest i posebni osjeaji ljudi, njihove ideje, ideologije i uvjerenja),
ali sve to moramo dokazati na izvorima i pritom iskazati kritinost, a ne slijediti
mit o samorazumljivosti nacije i nacionalizma i nacionalne svijesti.
U protivnom, ne preostaje drugo nego da posegnemo za vjerom i
uvjerenjem: tada naciju doivljavamo kao mistino duhovno bie u koje valja

23 O identitetu i procesu identifikacije u Hrvatskoj raspravljamo u drugom i treem dijelu ove knjige.

24 Ta je definicija o naciji prihvaena u iroj javnosti: nalazi se u enciklopedijama, udbenicima, knjigama

i raspravama i na njoj se odgajaju (o tome to je nacija) mnoge generacije. Npr. mnoge smo generacije studenata/
apsolvenata povijesti (a veina je uz povijest studirala i sociologiju ili filozofiju ili etnologiju ili lingvistiku ili
knjievnost itd.) na ispitima pitali: to je nacija i kako na njezinu izgradnju utjee svijet modernosti i moderno
drutvo? Odgovori su se najee svodili na to da su nacionalna svijest i nacionalizam stvorili naciju. Osnovu
nacije nalazili su u ljudskoj svijesti i osjeajima, u svijetu ideja i ideologija i duhovnosti. U tome su, uza sva
naa nastojanja da ih na predavanjima i u seminarima uimo kritinosti i upoznamo s izvorima, oni i dalje
slijedili tu nekritinost i pretjeranu generalizaciju i mit o samorazumijevanju nacije. A samo su poneki izgradnju
nacije (kao nove/moderne ljudske zajednice) promatrali s gledita modernosti: moderne kulture, privrede,
obrazovanja, politikog sustava itd.
25 Anderson 1990; Renan 1882; Renan 1887.

19
vjerovati i u ije postojanje ne smijemo sumnjati. Jer, prema tom uvjerenju,
nacija poiva na nacionalnoj svijesti, duhovnosti, te na kolektivnim i svetim
ljudskim osjeajima. Tu su duhovnu osnovu nacije zagovarale i zagovaraju
mnoge nacionalne ideologije i politike, pod utjecajem kojih nastupa nekritinost
i mistifikacija nacije. To se esto dogaalo u 19. i 20. stoljeu. Lako je istraiti
kako je i u kojoj mjeri ta koncepcija utjecala na razvoj agresivnog nacionalizama,
nesnoljivosti, stereotipa, a napose na etnike napetosti i sukobe. Dovoljno je
imati na umu katastrofe svjetskih ratova i etnike sukobe u svijetu u 20. stoljeu,
ali i tragedije pri raspadu Jugoslavije. Pouene tim iskustvom, nacije i/ili nacije-
drave u suvremenom postmodernom i postindustrijskom drutvu, tijekom
formiranja novog meunarodnog poretka, morale bi imati sasvim drugu ulogu:
morale bi poticati izgradnju posve novog pluralnog, humanog, umnog i moralnog
svijeta. Jesu li meutim moderne nacije i/ili nacije-drave danas sposobne
preuzeti tu ulogu? U to nismo posve sigurni. Danas, na poetku 21. stoljea, to
je jo uvijek daleki cilj. A poseban je problem u suvremenom svijetu, kako emo
vidjeti, odnos ovjeka, a time i moderne nacije i nacije-drave prema ekosustavu
koji je u cjelini naruen.
Uz to, oni koji slijede tu duhovnu definiciju nacije, esto to jedinstvo
ljudskih osjeaja i ljudske svijesti, vezanih uz naciju, ne dokazuju i pretjerano
ih uopavaju. A to je mit o samorazumljivosti nacije, koji je utemeljen na
generalnom opisu svijesti i osjeaja ljudi o njihovoj pripadnosti naciji. Napose
je u hrvatskoj javnosti, kada je rije o hrvatskoj naciji, vie od jednog stoljea
prisutan taj mit o samorazumljivosti nacije, taj opi opis i ta generalna definicija
o duhovnosti nacije. Uza sve diskusije o etnicitetu, naciji i nacionalizmu, koje
su ozbiljno naruile mit o samorazumljivosti nacije,26 kod nas taj mit jo uvijek
postoji, i to ne samo u iroj javnosti uope, nego gotovo u svim kolskim
udbenicima, a napose u historiografskim radovima. Na tim su predodbama o
naciji odgojene brojne generacije intelektualaca.27
S gledita kritike znanosti, tj. s gledita znanstvenog odgovora na pitanje to
je nacija, problemi (i teorijski i metodoloki) postaju sve sloeniji. Uz dokaze koje
smo naveli, to moemo pokazati i na sljedeem primjeru. Naime, ako prihvatimo
tu definiciju o duhovnosti nacije i taj ideoloki i subjektivni koncept o njoj, tada
je samo jedna pojava vana, iako ne i posve dovoljna, da bi se neka grupa ljudi (u
bilo kojem vremenu i prostoru: i u antikom svijetu i u srednjem i novom vijeku)
mogla definirati kao nacija, a to je postojanje nacionalne svijesti i/ili svijesti o
sebi i o zajednici kojoj ta grupa ljudi pripada. Na tom su tragu vienja stvaranja
nacije nastale mnogobrojne teorije. Veina autora slijedi tu osnovu (u cjelini ili
dijelom) o stvaranju nacije. Na primjer, Cobban zakljuuje da u svim posebnim

26 Anderson 1990; Barth 1969; Gellner 1983; Poutignat-Streiff-Fenart 1995; Smith 1991.

27 Usp. Cipek 2001; Stani 2002; o tome emo temeljito raspravljati u najavljenim knjigama.

28 Cobban 1969; tu koncepciju slijede mnogi autori i mogli bismo navesti brojne primjere.

20
sluajevima moemo rei da svaka teritorijalna zajednica, iji pripadnici imaju
svijest o sebi kao pripadnicima zajednice, jest nacija.28 Svjestan donekle tih
problema, Seton-Watson tvrdi da je nemogue dati znanstvenu definiciju nacije.
Pa ipak, kao i mnogi drugi autori i on slijedi tu definiciju o duhovnom podrijetlu
nacije, koju je dao E. Renan, te zakljuuje da se za naciju moe rei da postoji ili
da je stvorena kada znatan broj ljudi u sklopu neke zajednice smatra za sebe
da tvori naciju, ili se ponaa kao da je tvori.29
Prema tom shvaanju, svaka nacija poiva (stvara se, integrira, razvija
i traje) prije svega na nacionalnoj svijesti ljudi koji time iskazuju solidarnost
spram svoje nacije. Drugim rijeima, osnova svake nacije jest: svijest ljudi i
njihovi osjeaji vezani uz naciju. Nestankom nacionalne svijesti kod ljudi/
aktera i time njihovih zasebnih osjeaja koje oni vezuju uz vlastitu naciju,
nestaje i sama nacija. Prema tom vienju nastanka i/ili stvaranja nacije,
najprije odreena grupa ljudi/elita pronalazi i stvara (a svaka elita, prema tom
shvaanju, to mora da uini ako eli da narod kojem pripada postane nacijom)
sljedee osnovice: jedinstveno duhovno bie nacije, njezinu jednu duu i
jedan duhovni princip i jedinstvenu nacionalnu svijest. Zatim ta grupa ljudi/
elita, kada postigne kritinu masu ili kada oko sebe okupi znatan broj ljudi,
postaje nacijom. Zapravo, prema toj definiciji i tom shvaanju nastanka nacije,
jezgra nacije ili tovie nacija sama po sebi (koja e postupno oko sebe okupiti
ire slojeve) jest upravo ta poetna grupa ljudi/elita:30 ona postaje nacionalno
sredite, ona otkriva i iri nacionalnu svijest i posebne osjeaje kod veine
stanovnitva, stvara duhovno bie nacije i otkriva njezinu duu, napose
njezino (nacionalno) kolektivno ime, iri mit o zajednikim precima, otkriva
zajednika povijesna sjeanja, te zajedniku slavu i zajednike rtve, pronalazi
zajednike prijatelje i neprijatelje itd.31
U tom se sluaju naciju kao ljudsku/etniku zajednicu, koja (kao konkretna
zajednica ljudi/etnosa koju ini stanovnitvo u nekoj zemlji) postoji u zbilji izvan
ljudske svijesti, izjednauje s raznim oblicima nacionalizma i predodbama
pojedinih ljudi i elite o narodu i naciji, ali i s njihovom samoidentifikacijom
sa svojim narodom i nacijom, prema modelu: nacija = nacionalna svijest ljudi,
a to je njihov nacionalizam. Osnova dakle nacije jest nacionalna svijest ljudi
i nacionalizam. Sam po sebi, taj pristup (utemeljen na definiciji o duhovnoj
osnovi nacije, na mitu o samorazumljivosti svih elemenata koji stvaraju
naciju, na mitu o nacionalnoj svijesti i posebnim osjeajima ljudi i na mnogim

29 Seton-Watson 1980, 7-8; isto: Anderson 1990; Hobsbawm 1993; Molnar 1997; Smith 1983.

30 Taj stav zastupaju mnogi. Usp. npr. Stani, 2002, 43: Nacije su u srednjoj Europi u svojoj poetnoj
oblikovnoj etapi bile projekt uskih dinaminih drutvenih, politikih i intelektualnih elita razliitog znaenja,
bilo honoratskog, tj. plemikog i graanskog, ili samo graanskog. One (elite; P. K.) su u tom povijesnom
trenutku bile nacija (!?). U daljnjem povijesnom razvoju nacija (da li nacija elite ?! P. K.) se irila u socijalnu
dubinu (!?) integrirajui u naciju nove dinamine drutvene slojeve (!?).
31 Usp. o tome: Hobsbawm 1993; Smith 1991; Smith 1998, 40; Stani 2002.

21
stereotipima, koji se u svakoj sredini napose prenose iz generacije u generaciju)
postaje fenomenom i poeljnim podrujem istraivanja.
To je, kako je reeno, psiholoki, ideoloki i subjektivni koncept shvaanja
nastanka i razvoja nacije. Na njemu je teko, ako ne i nemogue, utemeljiti
znanstveni model istraivanja: (1) etnikog konstituiranja zajednice, tj. zajednice
ljudi/etnosa ili ljudskih zajednica od prvobitne jezgre (rodova i plemena) preko
razvijene (naroda i narodne zajednice) do najsloenije (nacije i nacionalne
zajednice), (2) fenomena etnosa i etniciteta (etnija, subetnija, meuetnikih
odnosa i etnikog identiteta), (3) fenomena nacije i nacionalne drave (ili nacije-
drave) i nacionalizma, a napose (4) istraivanja sloenih etnikih struktura
cjelokupnog stanovnitva (koje ini, prvo, narod/nacija kao dominantna etnija i,
drugo, sve subetnije ili etnike skupine) u nekoj zemlji.
Pa ipak, i uza sve to, od tada do danas to shvaanje o stvaranju nacije, kako
to vide mnoge teorije o naciji, te razne nacionalne ideologije i nacionalizmi irom
svijeta, u sebi sadrava osnovu te definicije o duhovnosti nacije. A ta definicija
uglavnom poiva na subjektivnim kriterijima i psihikom sustavu: u njima trae
i nalaze mistinu duu i neuhvatljivi jedinstveni duhovni princip nacije, te
jedinstvenu nacionalnu svijest i osjeaje vezane uz naciju, tradiciju, koju
esto izmiljaju,32 uz kolektivnu sudbinu, nacionalne mitove i stereotipe, kult
predaka itd. Svemu tomu tek zatim, nakon to kod neke grupe ljudi, najee kod
elite, pronau naciju utemeljenu na duhovnosti i osjeajima, samo mehaniki
pribrajaju objektivne initelje: jezik, politiki i dravni teritorij, dravu,
nacionalnu kulturu, privredu, religiju itd. Da bi dokazali stvaranje nacije,
slue se definicijama o naciji i pojmom nacije, te pojavom nacionalne svijesti
i posebnih osjeaja u prolosti. Ta prolost moe biti i antiki svijet i srednji
vijek i novi vijek ili bilo koje vrijeme i bilo koji prostor. No, to je uvijek iskljuivo,
a esto i radikalni, ideoloki i subjektivni koncept nacije i nacionalizma.
Meutim, taj koncept o duhovnom stvaranju nacije, i sve teorije o naciji,
nacionalizmu i etnicitetu koje poivaju na tom ideolokom i subjektivnom
konceptu nastanka nacije, sadravaju mnoga pitanja i mnoge nerijeene
probleme koje, s gledita kritike znanosti o naciji, moramo rijeiti ako elimo
upoznati proces izgradnje moderne nacije i zatim proces njezine transformacije
u suvremenu naciju-dravu, a napose njezinu povijesnu/drutvenu ulogu u
prolosti, suvremenosti i budunosti.
Prvo: Ako se nacija prije svega stvara u procesu samoidentifikacije ljudi
pojavom svijesti i posebnih osjeaja kod svake grupe ljudi udruenih u
neku etniku zajednicu u kojoj, jedni s drugima, zajedno ive, rade i djeluju, te
njihovim odnosom spram vlastite tradicije, njegovanja kulta predaka, svijesti o
vlastitom teritoriju, svijesti o kolektivnom imenu, svijesti o posebnosti jezika,

32 Usp. Hobsbawm-Ranger (ed) 1983; Hobsbom-Rejnder 2002.

22
kulture i institucija, osjeaja solidarnosti itd.33 onda nema velike razlike, ili
je tovie uope nema, izmeu plemena, naroda i nacije ili bilo koje interesne
grupe ljudi (plemstva, razliitih stalea, politiki reprezentativne grupe, bilo koje
elite, neke lokalne zajednice, ljudi u nekoj pokrajini, bilo koje seoske i/ili gradske
zajednice itd.) koja ima svijest o sebi i svojoj zajednici u kojoj ivi i djeluje. Jer
ljudi, u raznim vremenima i prostorima, koji su ivjeli ili ive unutar svih tih
strukturalnih razina etnike zajednice (plemena, naroda ili nacije) imali su i imaju
svijest o sebi i svom identitetu, imaju posebne osjeaje spram svoje zajednice,
posebne kulture, vlastite tradicije, povijesti, svoga teritorija i jezika, njeguju kult
predaka i povijesna sjeanja itd. Zato mnogi koji dre da duhovnost te posebni
osjeaji i svijest ljudi stvaraju (tj. definiraju) naciju, ne vide razliku izmeu
naroda i nacije: uvjereni su i uporno dokazuju u svojim radovima o tome da
su narod i nacija sinonimi i da nema razlike meu njima.34 Zato mnogi, koji
slijede tu duhovnu osnovu i tu definiciju nacije, trae i nalaze naciju kod svake
grupe ljudi u dalekoj prolosti (u bilo kojem vremenu i prostoru, od antike preko
srednjeg vijeka i novog vijeka sve do suvremenosti) koja ima svijest o sebi i
svojoj zajednici u kojoj ivi i stupa u meusobne sloene interakcije. U tom
meutim odreenju koja grupa ljudi i kada moe biti ubrojena u naciju, a
koja to ne moe, nema ni kriterija ni dosljednosti.
Drugo: Ako poemo od te duhovne osnove nacije i time od tog ideolokog
i subjektivnog koncepta, tada je gotovo nemogue (1) pratiti proces razvoja etnosa
i/ili proces etnikog konstituiranja zajednice, (2) upoznati unutranju organizaciju
svake etnike zajednice (ili etnije) napose, (3) upoznati granina/rubna podruja
etnija (i/ili etnikih grupa i njihove granice)35 u njihovoj uzajamnoj ovisnosti, a
napose je teko ili posve nemogue (4) upoznati etape i/ili proces u razvoju svih
oblika etnike/ljudske zajednice: od roda i plemena i saveza plemena
preko naroda (koji ujedinjuje vie srodnih rodova i plemena u jednu narodnosnu
cjelinu/zajednicu) i narodne zajednice do moderne nacije i nacionalne
drave ili nacije-drave. Dovoljno je iskazati samo malo kritinosti, napose
ako nas zanima znanstvena spoznaja izgradnje moderne nacije, i lako moemo
uoiti da je u toj definiciji prema kojoj je nacija, ponovimo, jedna dua i
jedan duhovni princip i posebno duhovno bie ili zajednica koja prije svega
postoji u glavama i srcima ljudi, kao i prema svim teorijama o stvaranju nacije
prema kojima je ona solidarna zajednica koja poiva na nacionalnoj svijesti
ljudi, koju iskazuju u procesu samoidentifikacije prema drugome, drugom
narodu, drugoj naciji i kulturi itd. ipak sve to veoma neodreeno i mutno.
Drugim rijeima, ta definicija o duhovnosti nacije i taj ideoloki i
subjektivni koncept ne daju jasne spoznaje o razliitim etapama i procesima

33 Usp. o tome: Horowitz 1985; Smith 1986; Smith 1991; Smith 1998, 40.

34 Brhl 1995; Budak 1999; Dann 1986; Hastings 2003. Mnogi ne vide razliku izmeu ta dva pojma.

35 Usp. o tome: Barth 1969; Poutignat i Streiff-Fenart 1995; Putinja i Stref-Fenar 1997, 213259.

23
etnikog konstituiranja najprije naroda i tek zatim nacije: jasne spoznaje o njihovoj
posve razliitoj unutranjoj organizaciji zajednice (ljudske/etnike zajednice) i
ujedno njezinoj funkcionalnosti, o organizaciji ili konstituiranju najprije narodne
zajednice koja prethodi modernoj nacionalnoj zajednici i nacionalnoj dravi i
u svakom je pogledu drugaija od nje. Zato mnogi ideolozi i znanstvenici koji,
zbog razliitih razloga, ne prate proces etnikog konstituiranja zajednice i
ujedno, kada je rije o naciji, ne prate proces primjene modernosti i izgradnje
modernog drutva u konkretnoj sredini, drutva industrijske civilizacije, trae
i nalaze nastanak nacije u srednjem vijeku ili ak u antikom svijetu. Prema
njima, postoje stare i mlade nacije. Nacije koje su stvorene u davnoj
prolosti, napose od 15. do 18. stoljea, a katkada i prije, i mlade nacije koje
su nastale tek u 20. stoljeu. Uz to, svaku grupu ljudi, koja ima svijest o sebi i
svojoj zajednici u kojoj ona ivi, moemo proglasiti nacijom. U tom smislu,
postoje sljedee nacije: staleke, plemike, vladajue, monarhijske,
kulturne, etnike, jezine, politike, dravne itd. Ali ni ovdje meu
znanstvenicima, kao ni u iroj javnosti, nema suglasnosti o tome koja grupa
ljudi, kada i zato postaje nacijom.36 I ovdje se, kako smo rekli, ne prati proces
konstituiranja i transformacije etnike/ljudske zajednice: od roda i plemena i
saveza plemena preko naroda do moderne nacije. Uz to, ni ovdje se ne prati
proces konstituiranja/transformacije etnikih struktura stanovnitva u zemlji.
A bez tih dvaju procesa (konstituiranja i transformacije: i etnikih zajednica i
etnikih-kulturnih-socijalnih struktura stanovnitva u zemlji) nemogue je
upoznati fenomen etnosa uope, kao ni proces izgradnje moderne nacije i nacije-
drave.
Tree: U 19. i napose u 20. stoljeu, u tijeku izgradnje modernoga
graanskog drutva, mnoge su se subetnije (ili etnike manjine: etnike grupe
i skupine) unutar irih nacionalnih zajednica (modernih nacija), veoma dobro
organizirale. Posjedovale su i postigle sve ono to prema toj definiciji (koju
zastupa Renan i poslije dopunjuje A. Smith) ima nacija: vlastito kolektivno ime,
svijest o sebi i svojoj zajednici, razvijaju kult predaka, organiziraju, posjeduju i
razvijaju zajednike institucije, razvijaju osjeaje solidarnosti itd.37 A upoznat
emo da su se tako veoma dobro organizirale i mnoge subetnije u Hrvatskoj u
19. i 20. stoljeu. Morali bismo prema tome priznati nacijama sve te subetnije u
kojima ljudi/akteri imaju svijest o sebi, o svojoj zajednici, svojoj kulturi, svojoj
vjeri, svom jeziku, koji njeguju kult predaka, imaju zasebno zajedniko ime,
izgrauju posebne institucije itd. U tom bi sluaju, unutar svake nacije i/ili nacije-
drave postojale mnoge (sub)nacije. Prema toj definiciji o duhovnoj osnovi
nacije, ako je dosljedno slijedimo, i u Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji
i Dalmaciji) u 19. stoljeu postojale bi i razvijale se mnoge (sub)nacije: srpska,
36 Seton-Watson 1977; Smith 1991; Smith 2003; Poutignat 1995; Brhl 1995; Molnar 1997: Stani
2002.
37 Smith 1991; Smith 1998, 40.

24
talijanska, eka, slovaka, slovenska, maarska, njemaka itd. A vidjet emo,
i to je svakomu poznato, da se formirala samo jedna nacija: moderna hrvatska
nacija. Te meuetnike odnose i stanja u Hrvatskoj ne moemo objasniti ako
se drimo te definicije o duhovnoj osnovi nacije i te subjektivne i ideoloke
koncepcije. Nuno je potraiti druge znanstvene modele, druge teorije o naciji i
naciji-dravi, te o modernom drutvu i drutvenim sustavima. Nuno je potraiti
druga podruja istraivanja, koja govore o strukturama stanovnitva u zemlji: i
etnikim i jezinim i kulturnim i vjerskim i socijalnim i politikim i drugim.
etvrto: Problem je meutim jo sloeniji ako znamo da su mnoge grupe
ljudi, najee preporoditelji intelektualci, ali i mnogi politiari, u 19. stoljeu
esto u isto vrijeme zastupali vie ideologija i iskazivali vie identiteta. Na
primjer, hrvatski su preporoditelji za vrijeme hrvatskoga narodnoga preporoda
od 1835. do 1847. godine te za revolucije 1848./49. i od 1860. godine do poetka
20. stoljea istodobno zastupali vie esto razliitih ideologija i iskazivali vie
razina svijesti i osjeaja o pripadnosti, prema njihovu uvjerenju, realnim
svjetovima: i hrvatstvu i ilirstvu i junoslavenstvu i slavenstvu i austroslavizmu
i slovinstvu i regionalnom svijetu unutar pojedinih pokrajina (ili Dalmaciji ili
Slavoniji ili Hrvatskoj) itd.38 U isto vrijeme, svatko od njih napose i razliito,
u mnogim je tekstovima iskazivao nekoliko od tih identiteta. Tvrdili su da se
tako osjeaju i da pripadaju svim tim etnikim svjetovima: da su dakle oni u
isto vrijeme i Horvati i Iliri i Slaveni i Jugoslaveni i Slovinci itd. U njihovim su
ideologijama sadrani svi elementi iz Renanove definicije nacije. To dokazuju
mnogi njihovi tekstovi (programatske osnove, brojne broure, novine, asopisi,
saborski spisi itd.) koji su nastali u 19. stoljeu, a i poslije u 20. stoljeu.39
Ako prihvatimo tu definiciju o stvaraju nacije putem ljudske duhovnosti i
svijesti i time posebnih osjeaja ljudi, onda moramo zakljuiti da su hrvatski
preporoditelji u 19. stoljeu na hrvatskome prostoru u isto vrijeme stvarali
nekoliko nacija: i hrvatsku i ilirsku i junoslavensku i slavensku i slovinsku
i austroslavistiku, a ujedno i dalmatinsku naciju i slavonsku naciju i
horvatsku naciju i plemiku naciju itd. Prema toj dakle definiciji i prema
takvom shvaanju nastanka nacije (duhovnom, ideolokom i subjektivnom) tada
su na hrvatskome prostoru stvarane brojne nacije.40
Povijest meutim svjedoi, i o tome nema niti moe biti spora, da je na
prostoru Trojedne kraljevine (Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) u 19. stoljeu
nastala samo jedna nacija: moderna hrvatska nacija koja se, kao i druge moderne
nacije u Europi, u tijeku izgradnje modernoga graanskog drutva, zatim u
20. stoljeu postupno transformirala u modernu nacionalnu dravu i konano

38 O tome opirno raspravljamo u drugome i treem dijelu ove knjige.

39 Programatski spisi Hrvatskoga narodnoga preporoda, icel 1997; idak i drugi 1989; Koruni
1989.
40 Na tom tragu vienja stvaranja nacije je i Stani 2002., ali u tome nije ostao dosljedan.

25
potkraj tog stoljea u naciju-dravu. Unutar tog svijeta modernosti (modernoga
graanskog drutva i modernih drutvenih sustava), na prostoru Trojedne
kraljevine, hrvatska se nacija ve do poetka 20. stoljea postupno izgradila
kao dominantna etnija i/ili kao veinski narod, dok su sve druge etnike grupe i
skupine u Hrvatskoj postale subetnije sa svojim supkulturama.41
Oito je dakle da ta teorija o duhovnoj osnovi nacije u kojoj su subjektivni
initelji i/ili posebni osjeaji ljudi vezani uz naciju i nacionalizam, koji se vrlo
esto pretjerano generaliziraju, i svijest ljudi kljuni elementi za pojavu svake
nacije s gledita kritine znanosti nije dovoljno pouzdana da bismo mogli: (1)
primijeniti interdisciplinarnost i znanstvene modele pri istraivanju fenomena
nacije i nacionalizma te meuetnikih odnosa i stanja u svakoj sredini napose, (2)
pratiti proces etnikog konstituiranja zajednice i, s tim u vezi, (3) rijeiti problem
izgradnje moderne nacije i pratiti proces njezine transformacije u naciju-dravu,
(4) upoznati sloeni kulturni, etniki i nacionalni pluralni svijet u meuovisnosti u
svakoj sredini napose, a time i upoznati etniku i kulturnu strukturu cjelokupnog
stanovnitva u zemlji, a jo manje (5) upoznati izgradnju moderne hrvatske
nacije i zatim nacije-drave. A pouzdanost svake teorije ogleda se u mogunosti
znanstvene primjene u istraivanju. U ovom sluaju teorija o duhovnoj osnovi
nacije, napose kada je rije o istraivanju podrijetla i integracije moderne hrvatske
nacije, nije dala dobre rezultate.
Zato je o toj duhovnoj koncepciji nacije i o tom ideolokom i subjektivnom
pristupu naciji i nacionalizmu i etnosu uope nuno iskazati kritinost. Jer u
protivnom teko moemo postii pomak u istraivanju izgradnje moderne
nacije i/ili procesa konstituiranja i transformacije etnike/ljudske zajednice. Ako
meutim polazimo od kritike znanosti o naciji i drutvu, tada valja odgovoriti jo
i na pitanja: Kako istraiti sve te posebne osjeaje i tu svijest ljudi u dalekoj
prolosti? Kako je mogue govoriti o jedinstvu tih osjeaja i te svijesti?
Zar su osjeaji i svijest, koji nastaju u procesu izgradnje nacije, kod svih ljudi
jednaki? Je li itko uspio dokuiti i zatim opisati tu svijest i te posebne osjeaje,
koji postoje u glavama i srcima ljudi, najprije kod svih pojedinaca (kao
individualne svijesti i osjeaje) i zatim ih svesti na jedno ili jedinstvo kod
cijelog jednog naroda? A tada je dakako rije o kolektivnoj svijesti i kolektivnim
osjeajima jednog naroda. Postoji li i to je to jedinstvo kolektivnih
osjeaja jednog naroda? Postoji li i kako se stvara nacija kao jedna dua
i kao jedan duhovni princip? to je dua nacije? to je duhovni princip
nacije? to je nacija kao duhovno bie? to je to jedinstvo nacije? Moe li
moderna nacija, kao stvarna i zbiljska zajednica, jer nacija to jest, postojati samo
u glavama i srcima ljudi? Jer se u tom sluaju nacija lako stvara: dovoljno
je da se odreena grupa ljudi tako osjea, da ima svijest o tome i da stvori
41 Koruni 1993; Koruni 1998; Koruni 2000. O tome u ovoj knjizi, ali napose u najavljenoj knjizi o

podrijetlu i integraciji moderne hrvatske nacije. Pokrenuli smo i znanstveni projekt o istraivanju tog pluralnog
svijeta. To je podruje (meuetnikih odnosa i stanja u Hrvatskoj) tek djelomino istraeno.

26
naciju.42 Ali isto tako da nacija i nacija-drava i nestane! to je solidarnost, a
to nacija kao solidarna zajednica? Moe li se postii slaganje i meusobno
razumijevanje (solidarnost) svih stanovnika i svih lanova i interesnih grupa
jedne nacije ili nacionalne drave? U svim tim stavovima, idejama i ideologijama,
predodbama, u mnogim tim teorijama, u svakom primjeru napose, postoje
mnogi stereotipi, koji se prenose iz generacije u generaciju, a napose postoji mit
o samorazumljivosti kulturne, etnike i nacionalne pripadnosti i o duhovnosti
nacije. Ako nas zanima znanost i znanstveni odgovor na sva ta istraivaka pitanja
(to je moderna nacija, kako nastaje nacionalna drava i/ili nacija-drava, kako
nastaje i kako se razvija u nekoj sredini i kako se odnosi prema drugim narodima
i nacijama), onda je nuno prema svemu tome iskazati kritiki stav.
Prema tome, u toj se definiciji o duhovnoj osnovi nacije, bez obzira na
razlike koje postoje meu tim teorijama o naciji i nacionalizmu, lako moe
zamijetiti da je teite najee stavljeno na individualne i subjektivne doivljaje
i osjeaje vezane uz naciju, koji se pretjerano i vrlo nekritino generaliziraju.
Ponovimo, to je svijet duhovnosti ili ljudske svijesti i posebnih osjeaja, ideja,
nacionalnih ideologija, mita, stereotipa i mistine predodbe o naciji. Taj je svijet
duhovnosti, kod svake ljudske grupe i time ujedno kod svake etnike zajednice,
u svim vremenima i prostorima, napose u epohi moderne, s razvojem javnih
komunikacija, dakao postojao i postoji. O tome nema niti moe biti spora. Mi
postojanje tog svijeta duhovnosti ovdje ne sporimo. Ali postojanje te svijesti i
osjeaja ljudi vezanih uz etniku/ljudsku zajednicu i njihovu samoidentifikaciju
moramo uvijek za svaku sredinu i za svako razdoblje dokazati na izvorima. O
tome postoje brojni povijesni izvori, napose od sredine 19. stoljea, s pojavom
modernih popisa stanovnitva, ali o tome svjedoe i matine knjige i drugi izvori
iz ranijih stoljea. Taj je svijet duhovnosti i ljudske svijesti (o zajednici u kojoj
ljudi ive) veoma vaan za razvoj svake etnije. Utjecao je i utjee na razvoj
ljudske svijesti, solidarnosti i osjeaja vezanih za svaku etniku zajednicu:
od prvobitne (roda i plemena) preko sloene (naroda i narodne zajednice) do
najsloenije (moderne nacije, nacionalne drave i nacije-drave). Utjecao je i
utjee i na proces samoidentifikacije svake grupe ljudi, svakog naroda i svake
moderne nacije, napose u konstrukciji prvog i/ili naeg identiteta i njihova
i/ili drugog identiteta.43

42 Shvaajui naciju u tom smislu, a mnogi je tako shvaaju, u naem je seminaru k. god. 1985/86. jedan

student tvrdio da nema nikakve prepreke u stvaranju nacije; na primjer, on i njegovi prijatelji imaju nacionalnu
svijest i posebne osjeaje i lako e formirati novu naciju. kolske pak god. 2001/02. na seminaru smo
prouavali etnike i nacionalne identitete. Pokuali smo odgovoriti na istraivako pitanje postoji li moderna
nacija (kao ljudska zajednica i kao nacija-drava) samo u svijesti ljudi ili prije svega u realnom svijetu. Tada
je jedan student upitao: Zato ste vi profesore protiv nacionalizma? I on je, kao i veina studenata, smatrao
da naciju prije svega stvaraju i odravaju posebni osjeaji i nacionalna svijest ljudi/aktera. Pri tom ih nije
posebno zanimalo upoznavanje procesa modernizacije i transformacije tradicionalnih struktura stanovnitva u
zemlji: etnikih, kulturnih, obrazovnih, vjerskih, socijalnih itd.
43 O identitetu prvoga i drugoga opirnije u drugome i treem dijelu nae knjige.

27
 Nema dakle spora o tome da je taj svijet duhovnosti, skromne solidarnosti,
svijesti i osjeaja postojao i da postoji. Ali taj svijet svijesti i ljudskih osjeaja
vezanih uz neku etniku zajednicu ili naciju i ujedno proces samoidentifikacije
ljudi/aktera s tom zajednicom valja uvijek temeljito istraiti i njihovo postojanje
u svakoj sredini i u svim vremenima i prostorima dokazati na izvorima koliko
se to moe, a ne ih izmiljati, generalizirati i mistificirati. Jer tada prelazimo na
podruje ideologije i mita, pa na umu treba imati etiri stvari. Prvo, da modernu
naciju i naciju-dravu kao ivotnu i stvarnu zajednicu u kojoj stanovnitvo/ljudi
ive i djeluju zajedno prije svega u svijetu realnosti, unutar novoga modernog
drutva, u kojem ostvaruju svoje preivljavanje i reprodukciju samo djelomino
predstavlja taj svijet subjektivnosti i duhovnosti (duha, svijesti, osjeaja,
ideja, ideologija, volje itd.): taj sustav subjektivnosti i duhovnosti valja promatrati
u odnosu prema njegovoj okolini (duhovni/subjektivni sustav
okolina); ta je
okolina znatno sloeniji svijet ivota. Drugo, da se taj svijet duhovnosti i sve razine
ljudske svijesti i posebnih osjeaja (i etnikih i nacionalnih) stalno mijenjaju
i transformiraju od generacije do generacije u procesu izgradnje moderne nacije
i/ili u procesu etnikog konstituiranja zajednice. Da je dakle taj svijet ljudske
duhovnosti i svijesti, napose u tijeku izgradnje modernog drutva, promjenljiv
i nestalan i da je najee izgraen na mitu i stereotipima. Tree, da se proces
etnikog konstituiranja zajednice (bilo koje njezine razine: od roda i plemena
do naroda i nacije) i etniciteta uope ne moe upoznati iskljuivo putem svijeta
ljudske duhovnosti i subjektivnosti ili ljudske svijesti i posebnih osjeaja.
etvrto, i ono to je najvanije, da je nacija moderna zajednica koja nastaje i
izgrauje se tek u svijetu primjene modernosti, koja se tek u tom modernom
drutvu transformira u naciju-dravu.
Nacija je prema tome zbiljska (i stvarna i realna) moderna zajednica ivota
ljudi i/ili ljudska zajednica koja, iako je vezana uz proces samoidentifikacije44
ljudi, svakako postoji izvan svijeta ljudske svijesti i subjektivnosti. Meutim,
kao moderna zajednica, nacija moe nastati, kako smo rekli, tek na vrhuncu
procesa etnikog konstituiranja zajednice, na vrhuncu procesa izgradnje novih
modernih zajednica (jezine, kulturne, obrazovne, politike, dravne, ekonomske,
socijetalne itd.) koje postiu cjelovitost i/ili vee/masovnije kolektivitete, koji
ujedinjuju sve segmente jednog naroda i ujedno dakako na vrhuncu procesa
izgradnje sloenih interakcija meu ljudima (jezinih, kulturnih, obrazovnih,
privrednih, politikih, pravnih, socijalnih itd.) unutar svijeta modernosti i
modernoga graanskoga drutva. Na izgradnju moderne nacije i zatim na
njezinu transformaciju u naciju-dravu, kao ivotnu i stvarnu zajednicu, u
svakoj sredini i kod svakog naroda napose i drugaije, utjee dakle u prvom redu
svijet modernosti ili primjena modernosti europskog tipa u konkretnoj sredini:
44 Pojavu, stanje i proces samoidentifikacije ljudi moemo pratiti u izvorima: popisima stanovnitva,

statistikim godinjacima i drugim statistikim spisima, linim dokumentima, knjigama roenih, vjenanih i
umrlih, sudskim spisima, kolskim izvjetajima itd. U tim se dokumentima nalaze brojni identiteti stanovnitva:
jezini, vjerski, kulturni, etniki, nacionalni, regionalni, politiki itd.

28
izgradnja modernog drutva i suvremena meunarodna zajednica: meunarodno
pravo, nova meunarodna pravna regulativa i svjetski poredak nacija-drava.
Pritom je nuno imati na umu da ni moderno drutvo ni moderne nacije-drave
niti svjetski poredak nisu idealan svijet; da je moderni svijet prepun napetosti i
radikalnih sukoba: etnikih, nacionalnih, vjerskih, politikih, socijalnih i drugih.
No, o tome vie na stranicama ove knjige.
Taj realni svijet drutva i drutvenih odnosa (primjenu modernosti i izgradnju
modernog drutva i moderne nacije i nacionalne drave u svakoj sredini napose),
a ujedno i taj pluralni svijet (i jezini i kulturni i etniki i nacionalni i vjerski
i drugi) i mnogostruke drutvene identitete (individualne, grupne i kolektivne
identitete, identitet prvoga i drugoga) moemo upoznati pomou sljedeih
znanstvenih modela.
Model A)
Kada prouavamo drutvene sustave, drutvo, drutvene odnose i stanja u
drutvu:
Drutveni sustavi drutvo45 (zasebno drutvo u svakoj sredini napose)

okolina46 (svijet drugih drutvenih sustava, drugih zasebnih drutava i drutvenih
odnosa).47
Prema formuli: drutveni sustavi drutvo
okolina
Tek se tada, tek u tom svijetu modernosti i modernog drutva, unutar novog
meunarodnog prava i novog svjetskog poretka nacija-drava, izgrauju moderne
nacije i/ili nacije-drave. Pritom ne smijemo zaboraviti da unutar svake moderne
nacije i nacionalne drave (ili nacije-drave) postoji pluralni etniki i kulturni
svijet. U tom sloenom pluralnom svijetu (i etnikom i jezinom i kulturnom i
vjerskom i socijalnom i drutvenom uope) nacija nastaje i dalje se razvija. Stoga
i taj svijet etnosa i sloenih meuetnikih odnosa, u svakoj sredini napose, valja
upoznati pomou modela B):
Model B)
Kada prouavamo sustav etnosa i/ili etnike, jezine i kulturne sustave:
Sustavi etnosa etnije (etnije, etnike skupine, subetnije i supkulture)

okolina (pluralni svijet drugih etnija, subetnija, etnikih grupa, skupina i
kultura).
Prema formuli: sustavi etnosa etnije
okolina
U isto vrijeme, u svakoj sredini i u svakoj zemlji napose, u sloenom procesu
identifikacije nastaju mnogostruki identiteti, koje valja upoznati pomou modela
C):

45 O drutvenim sustavima i drutvu vidi u uvodu ove knjige.

46 Znak odgovara znaenju implikacije, a znak
znaenju valencije; vidi o tome dalje.

47 Usp. o tome: Luhmann 1998; Luhmann 2001/a; Luhmann 2001/b i uvod nae knjige.

29
 Model C)
Kada prouavamo sustav mnogostrukih identiteta:
Sustavi identiteta identiteti (individualni, grupni i kolektivni)
okolina
(sustav mnogostrukih identiteta koji nastaju u procesu identifikacije prvoga i
drugoga).
Prema formuli: sustavi identiteta identiteti
okolina
U isto vrijeme, u svim vremenima i prostorima, nastaju stalni pomaci ljudi,
veze i dodiri ljudi iz jedne etnije ili nacionalne zajednice s drugim etnijama,
drugim narodima i nacijama. Te interakcije ljudi s drugim ljudima valja
upoznati pomou modela D):
Model D)
Kada prouavamo sustav mnogostrukih interakcija meu ljudima:
Sustavi interakcija socijalne interakcije meu ljudima u nekoj zajednici
(jezine, kulturne, etnike, ekonomske, politike, vjerske itd.)
okolina (pomaci
ljudi i njihove interakcije s drugim ljudima, te drugim zajednicama, narodima
i drutvima).48
Prema formuli: sustavi interakcija socijalne interakcije
okolina
Nastanak, izgradnju i razvoj tog sloenog svijeta ivota stanovnitva/
ljudi na nekom prostoru i modernog drutva i modernih drutvenih sustava i
moderne nacije i moderne nacionalne drave i/ili nacije-drave i mnogostrukih
identiteta u njihovoj uzajamnoj ovisnosti, a napose mnogostruke jezine, kulturne,
socijalne, ekonomske, politike, etnike, nacionalne i vjerske interakcije meu
ljudima u nekoj zemlji ne moemo ni u kom sluaju upoznati iskljuivo ili prije
svega pomou koncepcije o duhovnoj osnovi nacije i pomou te subjektivne
i ideoloke koncepcije o stvaranju nacije. Uza sve to, prihvaajui osnove (i
teorije i modele) tradicionalne znanosti o naciji, o nacionalizmu i etnicitetu, ipak
mnogi tu koncepciju djelomino ili u cjelini nekritiki slijede. Ako meutim sve to
promatramo s gledita kritike znanosti, lako je uoiti da se svijest ljudi i njihovi
posebni osjeaji (vezani uz naciju) ne mogu smatrati samorazumljivim. Zato
taj mit (o samorazumljivosti etnike i nacionalne svijesti i o pripadnosti naciji) ne
smijemo prihvatiti olako i bez kritike. U svakom sluaju, taj svijet duhovnosti,
duha, ljudske svijesti i osjeaja te ideja i ideologija, a napose mnogostrukih
identiteta valja temeljito istraiti. Kada je meutim rije o prolosti hrvatskoga
naroda, od doseljenja Hrvata na prostor rimske Dalmacije sve do suvremenosti, o
pojavi i razvoju tih mnogostrukih identiteta (na podruju jezika, kulture, etniciteta,
etnosa, vjere, ideja, ideologija itd.) to jo uvijek nismo istraili. To je vrlo opseno
podruje istraivanja i tomu valja posvetiti posebnu panju.49

48 O tim znanstvenim modelima opirnije raspravljamo na stranicama ove knjige.

49 To emo pokazati na stranicama ove knjige, a napose u najavljenim knjigama.

30
 Prema tome, vie-manje ni jedna teorija o naciji i nacionalizmu koja
sadrava tu koncepciju o duhovnoj osnovi nacije i time ideoloki i subjektivni
koncept shvaanja nastanka i razvoja moderne nacije bilo koji njihov dio ili
te koncepcije u cjelini, koje na prvome mjestu istiu i nalaze psihike sustave
(ljudsku svijest i posebne osjeaje vezane uz naciju i nacionalizam) i ideoloke
sadraje ne moe fenomenu moderne nacije, nacije-drave i nacionalizma, kao
ni fenomenu etnosa i etniciteta uope, a time ni istraivanju etnikih struktura
cjelokupnog stanovnitva u zemlji, pristupiti s gledita kritike znanosti te
kritikih teorija i znanstvenih modela. Upravo nas te koncepcije o duhovnosti
nacije, a time i mit o samorazumljivosti svijeta njezine duhovnosti, napose
ljudske svijesti i posebnih osjeaja, lako mogu sprijeiti pri istraivanju
procesa konstituiranja i reprodukcije i transformacije ljudske/etnike zajednice
i time procesa izgradnje nacije kao entiteta i kao moderne zajednice ivota
ljudi, kao moderne nacionalne zajednice u kojoj ljudi ive zajedno u novim
drutvenim uvjetima i novim socijalnim interakcijama koje donosi primjena
modernosti i novo moderno drutvo. Jer, svako drutvo, u svim vremenima i
na svim prostorima, pa tako i predmoderno drutvo (npr. feudalno i staleko)
ima drugaiju organizaciju ljudskih zajednica, tj. organizaciju predmodernih
zajednica ivota ljudi: i kulturnu i etniku i politiku i ekonomsku itd. Isto tako,
na drugoj strani, postmoderni svijet stvara uvjete za izgradnju postmodernih
ljudskih zajednica i time, ini se, radikalno pluralnih zajednica.
U svakom sluaju, ta nas koncepcija o duhovnoj osnovi nacije moe
sprijeiti i sprjeava nas da taj proces izgradnje moderne nacije upoznamo
preko objektivnih initelja koje donosi svijet realnoga ivota ljudi/stanovnitva,
preko realnog ili stvarnog svijeta koje donosi modernost, moderno drutvo
i moderni drutveni sustavi u stalnom razvoju i promjenama od kraja 18. do
kraja 20. stoljea. U toj dugoj epohi moderne i modernosti mijenjaju se i stalno
transformiraju i drutvo i drutveni sustavi i nacija i nacija-drava i nacionalna
zajednica i ujedno meunarodna zajednica, ali ujedno i pluralni svijet ivota
ljudi: i etniki i nacionalni i vjerski i kulturni i drutveni uope. To je, kako
vidimo, vrlo zahtjevno podruje istraivanja koje moramo utemeljiti na izvorima,
a dokumenata o tome ima mnogo, i na znanstvenim modelima. Nuno je iskazati
kritinost prema nainu i svim rezultatima dosadanjih istraivanja o tome, ali i
prema svijetu modernosti i modernom drutvu. Ni modernost ni moderno drutvo
niti modernu naciju, kao ni postmoderno drutvo ili viziju o postnacionalnoj
pluralnoj zajednici ne treba idealizirati i od njih stvarati nove mitove.
Ostvarenje modernosti i izgradnja modernog drutva u nekoj zemlji, ili u
svijetu uope, kako emo vidjeti, ne znai i apsolutni napredak na tom podruju
ili kod nekog naroda. Jer, ni moderno drutvo (graanski, civilni, kapitalistiki
i industrijski svijet drutvenih odnosa) niti vizija postmodernoga globalnog
drutva (postindustrijskog) jo uvijek nisu rijeili silne etnike, kulturne, vjerske
i socijalne napetosti i sukobe u svijetu uope. Jo uvijek se ne nazire izgradnja

31
novog pluralnog, umnog i moralnog drutva. Istodobno ovjek (i juer u
modernom drutvu i danas u postmodernoj globalnoj viziji) naruava ekosustav
u cjelini o kojem ovisi i njegova budunost.50 Danas bi sve nacije-drave, i time
meunarodna zajednica koja je utemeljena na projektu nacija-drava, morale
preuzeti obveze da ouvaju ekosustav u njegovoj cjelokupnosti i da izgrade
postmoderni radikalno pluralni, umni i moralni svijet. Kako vidimo, fenomen
nacije i nacionalizma, a ujedno etnosa i etniciteta i meuetnikih odnosa i stanja,
veoma je kompleksan u svim dijelovima. To je golemo podruje istraivanja, koje
potpuno trai interdisciplinarnost u pristupu toj temi i utemeljenje znanstvenih
modela.

2. Drutvene znanosti u Hrvatskoj o izgradnji

hrvatske nacije
Ovdje nas zanima, prvo, proces izgradnje moderne hrvatske nacije i ujedno
njezina transformacija u nacionalnu dravu i/ili naciju-dravu i, drugo, koliko su i
kako drutvene/povijesne znanosti u Hrvatskoj istraivale taj fenomen, tj. pojavu
nacije i nacionalizma, te meuetnikih odnosa i stanja na hrvatskome prostoru.
Budui da je pojava moderne nacije (i nacionalne drave) vezana uz modernost
i izgradnju modernog drutva ili, drugim rijeima, da nacija i nacionalna
drava predstavljaju pojavne oblike modernosti, o emu u strunoj raspravi
vlada suglasnost,51 nuno je upoznati kada se u Hrvatskoj i u kojim oblicima
i sadrajima pojavljuje modernost. Od kada dakle moemo govoriti o poetku
i relativno kontinuiranom procesu izgradnje tog modernog svijeta u Trojednoj
kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji) ili poslije u cjelovitoj Hrvatskoj,
odnosno o procesu izgradnje europskog modela modernosti, modernoga
graanskog drutva, modernih drutvenih sustava i moderne nacije.
Kada je rije o primjeni modernosti ili o poecima izgradnje modernog
svijeta (tj. europskog modela modernosti, modernog drutva i moderne nacije)
u hrvatskim pokrajinama, nuno je imati na umu dva stanja i dva procesa: prvo,
proces izgradnje modernosti (na podruju visoke kulture, privrede, kolstva i
obrazovanja, sudstva, uprave, drave itd.) u Habsburkoj monarhiji uope,
unutar koje ivi i hrvatski narod i, drugo, proces izgradnje modernosti i taj
relativno kontinuirani razvoj u svim hrvatskim pokrajinama. Poetak izgradnje
predmodernog ili protomodernog svijeta (napose na podruju rane kapitalistike
privrede i novih oblika kulture) u Monarhiji moemo pratiti ve od 16. stoljea
dalje, ali modernog svijeta (nove kapitalistike privrede, trgovine, zanata,
napretka poljoprivrede, razvoja industrije, pojave graanske kulture, moderne

50 Nuno je u drutvene znanosti unijeti diskurs ekologije, napose kada prouavamo fenomen nacije i

etniciteta. Jer je ovjeanstvo, u svim epohama i na svim prostorima, bilo ovisno o ekosustavu. Ali je ovjek u
modernoj epohi naruio kljune osnove ekosustava i tako doveo u opasnost i svoj opstanak.

32
uprave, sudstva itd.) tek od reformi prosvijeenog apsolutizma, od sredine 18.
stoljea dalje, modernog svijeta koji se, u osnovi, izgrauje u 19. stoljeu. Na toj
razini valja upoznati prodor tih reformi i na hrvatski prostor. No, nema sumnje
da su ve te reforme (napose reforma agrara, privrede, uprave, sudstva, kolstva
itd.), promatrajui ih cjelini, najavile i omoguile modernizacijske procese na
mnogim podrujima ivota.52
Proces izgradnje modernosti ili modernog svijeta ivota u hrvatskim
pokrajinama moemo pratiti ve od kraja 18. stoljea, kada skromno poinje
modernizacija nove kapitalistike privrede, preko njezina diskontinuiranog
razvoja dalje.53 Dok taj relativno kontinuirani proces modernosti (na podruju
privrede, knjievnog jezika, visoke graanske kulture, uprave, sudstva, kolstva,
graanskih institucija, novih oblika komunikacija itd.) nastaje tek s organizacijom
i razvojem kulturnog i zatim politikog pokreta koji je u Hrvatskoj zapoeo s
hrvatskim narodnim preporodom (tzv. ilirskim pokretom) tridesetih godina 19.
stoljea.54 Prema tome, tek od poetka hrvatskog narodnog preporoda, od 1835.
godine dalje, napose za revolucije 1848.49. godine i od kraja 1860. godine do
poetka 20. stoljea, u tijeku postupne izgradnje kljunih osnovica europske
modernosti u Hrvatskoj, moemo u hrvatskim pokrajinama i time u hrvatskoj
javnosti uope pratiti proces nastajanja: nove moderne kapitalistike privrede,
industrijalizacije, novog knjievnog jezika i posve nove jezine zajednice,
visoke graanske kulture, modernog kolstva, moderne politike zajednice,
moderne uprave, sudstva, novih urbanih sredina, graanskih nacionalnih udruga
i institucija itd.
To je poetak procesa postupne izgradnje modernoga graanskog drutva
i modernih drutvenih sustava (moderne privrede, visoke graanske kulture,
kolstva i obrazovanja, politikog i dravnog sustava, sustava moderne
komunikacije i drugih modernih drutvenih sustava), napose nakon ruenja
feudalnog poretka (i drutvenog i pravnog i politikog i dravnog) za revolucije
1848.49. godine i nakon prihvaanja modernoga graanskog drutva. To
je dug proces transformacije hrvatskoga naroda od nepismenog do pismenog
(naroda), od preteno agrarnog stanovnitva do industrijskog svijeta, od ruralnog
stanovnitva do graanskog svijeta, od regionalnosti do okupljanja u nacionalne
cjeline itd. To je ujedno i poetak procesa izgradnje moderne hrvatske nacije i
zatim proces njezine transformacije u nacionalnu dravu. Pritom valja imati na
umu da su svi ti procesi (izgradnje modernoga graanskog drutva, te modernih

51 Alter 1985; Anderson 1990; Deutsch 1972; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Smith 1991.

52 Usp. o tome: sterreich im Zeitalter des aufgeklrten Absolutismus, 1983; Bradler-Rottmann 1973;

Kann 1950; Kann 1957; Kann 1976; Koschatzky 1979; Kretschmayr 1938; Macartney 1968; Mass 1950-1961;
Otruba 1963; Wagner 1982; Walter 1958; Zllner 1974; Zllner i Schssel 1997.
53 Biani 1952; idak i drugi 1968; Karaman 1972; Karaman 1989; Karaman 1991.

54 idak i drugi 1988; Gross (ur.) 1981; Karaman 1972; Karaman 1989; Karaman 1991.

33
drutvenih sustava, moderne hrvatske nacije, nacionalne drave ili nacije-
drave) u hrvatskim pokrajinama tekli neujednaeno, korak po korak, sve do
kraja 20. stoljea. Taj se proces, u posve izmijenjenim drutvenim uvjetima, i
dalje nastavlja.
Uz to, uz proces postupne izgradnje tog svijeta modernosti i modernog
drutva, nema sumnje da je to bilo i razdoblje izgradnje posve novih i
mnogostrukih identiteta (i jezinih i kulturnih i politikih i etnikih i nacionalnih
i ope drutvenih i drugih) i da je, upravo tada, intenzivnije negoli ikada prije,
nastajao proces samoidentifikacije ljudi s tim novim svijetom u nastajanju
i razvoju. Napose je na taj proces samoidentifikacije ljudi utjecala moderna
drava: modernizacija njezine uprave, sudstva, administracije, kolstva, vojske,
popisi stanovnitva itd. Istodobno prema tome moemo pratiti dva procesa:
proces postupne izgradnje modernosti (i modernog drutva i moderne nacije) i
ujedno proces izgradnje tih mnogostrukih identiteta.55 Sve te promjene, s kojima
poinje izgradnja modernih pojava (jezinih, kulturnih, privrednih, obrazovnih,
institucijskih, socijalnih i drugih) i na hrvatskome prostoru, nastaju dakle s
hrvatskim narodnim preporodom. Sve to meutim valja promatrati i kao proces
stalnih promjena (i jezinih i kulturnih i privrednih i politikih i obrazovnih i
institucijskih i drutvenih i socijalnih itd.) prema europskome modelu modernosti,
koji, tamo gdje se ostvaruje u zbilji, stvara uvjete za izgradnju modernog drutva,
moderne nacije i moderne nacionalne drave i/ili nacije-drave. Drugim rijeima,
modernost i svijet modernog drutva, u zemlji u kojoj se sve to ostvaruje, postupno
mijenja i etniki svijet, mijenja i transformira sve razine etnike zajednice, u
potpunosti mijenja i transformira etnike strukture stanovnitva. Zato je nuno
pratiti proces modernizacije i transformacije tradicionalnih etnikih zajednica u
zemlji, ali i fenomen etniciteta i etnosa u njegovoj cjelokupnosti.
Taj je realni svijet ivota stanovnitva (modernog drutva, modernih
drutvenih sustava i moderne nacije i nacije-drave) predmet istraivanja ove
knjige i drugih knjiga koje smo najavili. U prvom dijelu ove knjige raspravljamo
o izgradnji moderne nacije i napose o izgradnji moderne hrvatske nacije u 19.
i 20. stoljeu, a u drugom i treem dijelu o izgradnji mnogostrukih i razliitih
tipova drutvenih identiteta u Hrvatskoj.
Meutim, da bismo se mogli upustiti u ta vrlo sloena istraivanja, nuno
je da ukratko upoznamo kako su drutvene/povijesne znanosti u Hrvatskoj
vidjele izgradnju moderne hrvatske nacije i koliko je to bio predmet njihova
istraivanja.
I u Hrvatskoj su neke drutvene znanosti (na podruju sociologije, antro-
pologije, politologije, etnologije, lingvistike, povijesti knjievnosti, filozofije
itd.) prouavale fenomen nacije i nacionalizma, etniciteta uope te fenomen

55 O fenomenu identiteta uope i o tipovima drutvenih identiteta usp. drugi i trei dio ove knjige.

34
identiteta.56 Pa ipak, uza sve vrijedne radove o tome, pojavila su se dva kljuna
nedostatka: prvo, pokazalo se da su sva ta istraivanja (o podrijetlu i integraciji
moderne hrvatske nacije i njezina odnosa spram drugih etnija, naroda, nacija i
kultura) sporadina, da su se time bavili pojedinci, najee usput, da se nisu
pojavila sustavna istraivanja, da nisu pokrenuti posebni dugoroni znanstveno-
istraivaki projekti o hrvatskoj naciji i nacionalizmu, da se nije pokrenuo poseban
asopis namijenjen istraivanju nacije i nacionalizma, te etnikih i nacionalnih
identiteta u prolosti i, drugo, to nas ovdje napose zanima, da te drutvene
znanosti nisu posvetile posebnu panju, osim gotovo simbolinu, istraivanju
izgradnje i razvoja moderne hrvatske nacije, te etnikog i nacionalnog identiteta
u hrvatskoj prolosti, na etnikom i politikom teritoriju hrvatskoga naroda.
ini se, prema svemu sudei, da su ta istraivanja prepustili povjesniarima i
historiografiji.57
Pa ipak, potkraj 20. stoljea pojavilo se nekoliko zbornika radova koji, s
gledita primjene znanstvenih modela, poznavanja teorije i ujedno prema svojim
znanstvenim rezultatima, mogu posluiti kao primjer kako istraivati fenomen
etnosa u Hrvatskoj: etniciteta, etnije, subetnija i supkultura, te meuetnikih
odnosa i stanja. U Ljubljani je 1995. godine objavljen zbornik radova pod
naslovom Slovenci v Hrvaki. To su proireni i dopunjeni radovi sa znanstvenog
skupa, koji je 1993. godine u Ljubljani organizirala V. Krinik-Buki. Ona
je i urednica tog zbornika. U tom je zborniku objavljen dvadeset i jedan rad
povjesniara, sociologa, etnologa, politologa i knjievnih povjesniara. U njima
su ti autori s interdisciplinarnog gledita istraili poloaj Slovenaca (kao subetnije
s njihovom supkulturom) u 19. i 20. stoljeu u Hrvatskoj. Po svom pristupu i
znanstvenim rezultatima, bez obzira na razliite stavove pojedinih autora, to je
primjer kako u Hrvatskoj istraivati etnije, subetnije i meuetnike odnose. No to
je tek poetak istraivanja etnikog i kulturnog pluralnog svijeta u Hrvatskoj.
Zatim je u Zagrebu 1997. godine objavljen opsean zbornik radova pod
naslovom Hrvati u Sloveniji. To su takoer proireni i znatno dopunjeni radovi sa
znanstvenog skupa koji se 1996. godine odrao u Zagrebu pod istim naslovom.
Taj je znanstveni skup organizirao Institut za migracije i narodnosti. U tom je
zborniku radova objavljeno etrdeset i pet (45) rasprava s interdisciplinarnoga
gledita: povijesnog, sociolokog, politolokog, geografskog, demografskog,

56 Usp. o tome: Artukovi 1991; Augutin 2001; Banac 1988; Beschnitt 1980; Boban 1998; Bogii

1997; Brozovi 1970; Budak (ur.) 1995; Bugarski 1986; Cipek 2001; ai-Kumpes (ur.) 1999; iak-Chand
i Kumpes (ur.) 1998; Dugandija 1983; Gross 1973; Gross (ur.) 1981; Gross 1981; Gross 1985; Gross i Szabo
1992; Herak (ur.) 1999; Hrvati u Sloveniji 1997; Janji 1987; Kale 1999; Kardelj 1973; Kardelj 1975; Katii
1998; Koruni 1986; Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1997; Koruni 2000;
Krinik-Buki (ur.) 1995; Leroti 1984; Leroti 1985; Markus 2000; Markus 2001; Pleterski 1985; Prica 1937;
Raukar 1997; Stani 1980; Stani 1989; Stani 2002; idak i drugi 1988; idak 1973; kiljan 2002; Vince
1978; Vlaji 1984; Zwitter 1962. i literaturu u tim knjigama.
57 O tome temeljito raspravljamo u najavljenoj knjizi o podrijetlu i integraciji hrvatske nacije.

35
ekonomskog, lingvistikog, institucijskog, pravnog, vjerskog, kulturnog,
etnolokog itd. U njima su autori istraili poloaj Hrvata (kao subetnije) u
Sloveniji od srednjeg vijeka do suvremenosti.
Ta su dva zbornika radova (Slovenci v Hrvaki i Hrvati u Sloveniji) neto
posve novo u naim okolnostima, ali i u iroj regiji uope. Po svojim pristupima
i napokon znanstvenim rezultatima, bez obzira na razliitu kvalitetu radova i
razliite pristupe, mogu posluiti kao dobra osnova za istraivanje: fenomena
etnosa, etniciteta, etnija, subetnija i supkultura, te meuetnikih odnosa i stanja
u odreenoj sredini, a napose etnikih, kulturnih, jezinih, vjerskih i politikih
identiteta.
Osim toga, Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu organizirao je 1997.
godine znanstveni skup pod naslovom Etniki razvitak europskih nacija: Hrvatska
i Europa. Na njemu se raspravljalo u sklopu etiriju tematskih cjelina o: oblicima
etninosti u Europi, etninosti i regijama, etninosti i jeziku, etninosti i politici.
Taj je skup okupio i povezao znanstvenike iz razliitih disciplina: sociologe,
politologe, etnologe, lingviste, teologe, povjesniare, povjesniare knjievnosti
i druge. Njihovi su radovi o tome objavljeni u zborniku: Etninost, nacija,
identitet: Hrvatska i Europa, Zagreb 1998. godine. Zatim je 1999. godine Institut
za migracije i narodnosti organizirao i drugi znanstveni skup pod istim naslovom
(Etniki razvitak europskih nacija: Hrvatska i Europa). Na njemu se raspravljalo
o: etninosti i kulturi, etninosti i obrazovanju, te etninosti i povijesti. Taj je skup
okupio jo vei broj znanstvenika iz Hrvatske. Njihovi su radovi objavljeni u dva
zbornika: Kultura, etninost, identitet, Zagreb 1999. godine; Etninost i povijest,
Zagreb 1999. godine.
Bez obzira na razliite pristupe problemu istraivanja etosa, etniciteta, etnija
i subetnija, naroda i nacije, te etnikih i kulturnih identiteta, ti su radovi pokazali
da je nuno pokrenuti ta istraivanja u Hrvatskoj. Ti su radovi i literatura u njima
dobra osnova za daljnje istraivanje. Na tim se meutim skupovima, a jo vie u
objavljenim radovima, pokazalo: prvo, da svaki znanstvenik procese konstituiranja
etnosa (napose: etniciteta, nacije, naroda, etnija, subetnija, supkultura i identiteta)
uglavnom promatra unutar svog uskog profesionalnog podruja; drugo, da su
im i pristupi i rezultati istraivanja posve razliiti i, tree, da jo uvijek nismo
pokrenuli istraivanja tih sloenih pojava na hrvatskome prostoru u prolosti:
istraivanja izgradnje moderne hrvatske nacije, a jo manje konstituiranja
etniciteta, etnija, subetnija i supkultura u Hrvatskoj, kao ni meuetnikih odnosa,
a pogotovo nismo pokrenuli istraivanja procesa konstruiranja i transformacija
mnogostrukih drutvenih identiteta (jezinih, kulturnih, etnikih, nacionalnih i
drugih). Ta su istraivanja, kada je rije o prolosti hrvatskog naroda, od njegova
doseljenja na prostor rimske Dalmacije sve do suvremenosti, i tada preputeni
povjesniarima, koji bi po svom pozivu i poznavanju povijesnih izvora, morali
prouavati te probleme.

36
 3. Historiografija o izgradnji moderne hrvatske nacije
I doista, najvie se tim problemima, vezanim uz integraciju (izgradnju)
moderne hrvatske nacije i uz pojavu nacionalizma, bavila naa historiografija.
Meutim, iako su mnoge generacije povjesniara dale golem prinos poznavanju
hrvatske povijesti (o emu svjedoe brojne studije, rasprave, knjige, zbornici
radova, asopisi, zbirke izvora itd.),58 ipak hrvatski povjesniari jo uvijek nisu
pokrenuli sustavna istraivanja procesa transformacije tradicionalnog drutva
hrvatskoga naroda i izgradnje moderne hrvatske nacije niti su, nuno uz to,
pokrenuli istraivanja fenomena etniciteta, etnija, subetnija i supkultura, te
meuetnikih odnosa (pluralnog svijeta) u Hrvatskoj, iako su se time na neki
nain stalno bavili. U tome i jest problem. Objasnimo taj paradoks.
Problem istraivanja fenomena moderne nacije i njezina odnosa spram
etniciteta unutar svog etnikog i politikog prostora (spram drugih etnija, subetnija
i supkultura, te meuetnikih odnosa i stanja) i ujedno spram drugih naroda, nacija
i kultura unutar ire regije, ozbiljan je, odgovoran i riskantni posao. Danas, nakon
mnogih istraivanja o svemu tome u svijetu, ne moemo vie nekritino slijediti
mit o samorazumljivosti svih elementa vezanih uz naciju i nacionalizam, tj. taj
svijet duhovnosti, nacionalne svijesti i posebnih osjeaja ljudi. Kako smo rekli,
taj svijet ljudske svijesti i posebnih osjeaja, vezanih uz proces samoidentifikacije
ljudi sa zajednicom u kojoj ive, postojao je (na svim razinama etnike/ljudske
zajednice: od roda i plemena preko naroda do nacije) i postoji i danas, ali ta
stanja (svijesti i posebnih osjeaja) valja uvijek dokazati na povijesnim izvorima,
a ne ih pretjerano nekritiki generalizirati i mistificirati. Zato, kada raspravljamo
o istraivanju procesa izgradnje i razvoja moderne hrvatske nacije i nacionalne
drave koju u svakom pogledu moramo, ponovimo, promatrati unutar
fenomena etniciteta, subetnija i meuetnikih odnosa u Hrvatskoj tada uvijek
valja kritiki ocijeniti jesu li povjesniari pritom primijenili relevantne teorije
i znanstvene modele, dakako na razini svjetske znanosti o tome. Tek kada sve
to kritiki prouimo, kada upoznamo svjetska istraivanja o etnosu, etnicitetu,
naciji i nacionalizmu, tek tada moemo uiniti pomak u istraivanju izgradnje i
razvoja moderne hrvatske nacije. Danas vie ne moramo dokazivati postojanje
moderne hrvatske nacije i pisati patriotske studije o njezinoj prolosti. Hrvatska
nacija i nacionalna drava i/ili nacija-drava je posve formirana i ona postoji u
zbilji kao lanica meunarodne zajednice. Sada je nuno istraiti proces njezina
konstituiranja i razvoja. A to moe samo kritika znanost.
Ako polazimo od kritike znanosti i primjene znanstvenih modela, ako nam
je dakle stalo do znanstvenog istraivanja procesa izgradnje moderne hrvatske
nacije, a ne do ideologije i do podravanja mita i stereotipa o samorazumljivosti

58 O tome: Antoljak 1992., knj. I-II; ii 1962; idak i drugi 1968; idak i drugi 1989; idak 1973; idak

1979; Gross 1985; Gross i Szabo 1992; Macan 1992; Pavlievi 2002; Povijest Hrvata, prva knj. 2003.

37
nacionalne svijesti i posebnih osjeaja vezanih uz naciju, onda najprije moramo
upoznati pluralni svijet (i kulturni i etniki i vjerski i drutveni) u Hrvatskoj i
pratiti nekoliko povijesnih procesa i stanja. Prvo, moramo stalno imati na umu
da od doseljenja Hrvata na prostor rimske Dalmacije sve do suvremenosti na
hrvatskome prostoru postoji pluralni svijet: jezini, kulturni, vjerski, etniki,
nacionalni i drutveni, te da hrvatski narod kao dominantna etnija, kao dominantni
narod na svom etnikom i politikom prostoru, unutar tog pluralnog stanja u
19. stoljeu, izgrauje najvanije moderne graanske sustave (visoke kulture,
privrede, politiki i dravni sustav, sustav modernog kolstva i obrazovanja, sustav
modernih nacionalnih institucija itd.) unutar kojih nastaju procesi modernizacije
i integracije koji vode konstituiranju moderne hrvatske nacije: procesi koji su
utjecali na transformaciju hrvatskog naroda (njegova tradicionalnog svijeta ivota
i podijeljenosti u regije i pokrajine) u modernu naciju. Drugo, da bismo meutim
mogli upoznati pojavu i razvoj hrvatskog naroda i njegovu preobrazbu u modernu
hrvatsku naciju, koja nastaje u tijeku procesa etnikog konstituiranja zajednice,
koju taj narod izgrauje na vrhuncu tog procesa, nuno je ujedno pratiti proces
konstituiranja i stalnog razvoja tog pluralnog svijeta na hrvatskome prostoru:
jezinog, kulturnog, vjerskog, etnikog, nacionalnog, politikog i drutvenog
uope. Tree, u isto vrijeme valja upoznati odnos hrvatskoga naroda i hrvatske
nacije (ali i svih etnija, subetnija i supkultura u Hrvatskoj) spram drugih naroda,
nacija i kultura u iroj regiji, na prostoru srednje i jugoistone Europe.
Kljuni meutim preokret u tom razvoju sustava etnosa (etniciteta, naroda,
nacije, subetnija i supkultura, te meuetnikih odnosa) u Hrvatskoj i njegova
odnosa spram okoline (drugih naroda, nacija i kultura) nastaje u tijeku postupne
izgradnje modernosti i modernog graanskog drutva. Prema europskome
modelu modernosti, od poetka hrvatskoga narodnoga preporoda, od 1835.
godine dalje, napose u tijeku hrvatskoga politikoga pokreta koji se razvio za
revolucije 1848./49. i od kraja 1860. godine do poetka 20. stoljea i dalje sve do
suvremenosti, istodobno na hrvatskom etnikom i politikom prostoru nastaje
nekoliko procesa koji su u svakom pogledu vani za temu o kojoj je ovdje rije,
a to su: a) proces primjene modernosti i postupne izgradnje svijeta modernosti
i modernog drutva; b) proces izgradnje novih/modernih drutvenih sustava
(hrvatskog knjievnog jezika, jezika pismenosti i obrazovanja, nacionalne
knjievnosti, znanosti, umjetnosti, visoke graanske kulture, modernog kolstva i
obrazovanja, modernih graanskih nacionalnih institucija, kapitalistike privrede,
moderne politike zajednice, hrvatske dravnosti itd.); c) to je proces postupne
transformacije hrvatskog naroda (njegova tradicionalnog svijeta)59 i ujedno
59 Tradicionalni ivot hrvatskog naroda to je svijet u kojem je hrvatski narod ivio stoljeima, sve

do 19. stoljea: veina stanovnitva u hrvatskim pokrajinama ivi na selu (preko 95%), u uvjetima zaostale po-
ljoprivrede, u vrlo loim uvjetima preivljavanja i stanovanja; to je stanovnitvo masovno nepismeno (preko
95%, a ponegdje i do 98%), ivi u malim seoskim zajednicama, podijeljeno je na uske regije i pokrajine i vie
upravnih jedinica, podijeljeno je u tri narjeja i u kulturni, meusobno se razlikuje u obiajima i ivotu, sa
zaostalom tehnologijom itd. Tek e primjena modernosti sve to izmijeniti, ali vrlo sporo. Tradicionalni ivot

38
izgradnje moderne hrvatske nacije koja, kao i druge europske nacije, prema
europskom modelu modernosti i moderne nacije, nastaje na vrhuncu procesa
etnikog konstituiranja ljudske zajednice, ali i proces njezine transformacije u
nacionalnu dravu i/ili naciju-dravu; d) proces konstrukcije novih mnogostrukih
identiteta na hrvatskome prostoru; e) proces konstruiranja mnogih nacionalnih
ideja, ideologija, nacionalizama, stereotipa itd.60
Sve te procese izgradnje novoga svijeta modernog drutva i moderne nacije
i proces transformacije (tradicionalnog ivota stanovnitva) na hrvatskome
prostoru moemo pratiti tijekom tri moderna graanska pokreta koja se, prema
europskome modelu i pod utjecajem promjena koje nastaju u Monarhiji, u
Hrvatskoj javljaju od kraja 18. stoljea dalje, a na mnogim se podrujima ivota
ostvaruju u 19. i 20. stoljeu. To su sljedei graanski pokreti tijekom kojih
nastaje moderno drutvo i moderna nacija:
a) Privredni pokret: moderni graanski privredni pokret, tijekom kojeg
nastaju privredne i radne ustanove te organizacija i meusobna povezanost
kapitalistikog poduzetnitva i proizvodnje, u Hrvatskoj je, u procesu
dugoga trajanja, poticao i omoguio razvoj kapitalistike privrede, zanatstva,
obrta, trgovine, utemeljio je novarske ustanove, banke, industrijalizaciju i
primijenio industrijsku tehnologiju u cjelokupnoj proizvodnji, potakao je
modernizaciju i razvoj poljoprivrede, potakao primjenu novih tehnologija
u obradi zemljita i uzgoja novih kultura u poljoprivredi, pokrenuo razvoj/
napredak sela i ukljuio ga u modernizaciju itd. Na hrvatskome prostoru, u
svakoj pokrajini drugaije, taj privredni pokret moemo pratiti od kraja 18.
stoljea dalje i zatim kontinuirano u 19. i 20. stoljeu. Privredni je pokret i ta
nova privreda u cjelini izvrila najdublju transformaciju ivota hrvatskoga
naroda.61
b) Kulturni pokret: moderni graanski kulturni pokret, kao i kod drugih
naroda u Monarhiji, utemeljio je i razvio, u procesu dugoga trajanja, u
Hrvatskoj modernu visoku graansku kulturu. Taj graanski kulturni
pokret u Hrvatskoj poinje s hrvatskim narodnim preporodom (tzv. ilirskim
pokretom) od 1835. do 1848./49. godine, nastavlja se zatim, u posebnim
uvjetima, za neoapsolutizma od 1850. do 1860. godine, a onda se vrlo
intenzivno razvija od 1860./61. godine do poetka 20. stoljea i dalje kada
su uglavnom izgraene sve osnovice moderne graanske nacionalne kulture.
Objasnimo ukratko sadraj i funkcionalnost te moderne kulture. Da bi uspio
moderni privredni pokret u Hrvatskoj (u gradu i na selu), kao i bilo gdje

veine naroda (masovna nepismenost na selu, loi uvjeti ivota i stanovanja, slaba ishrana itd.) ostaje, u mnogim
sluajevima, gotovo do sredine 20. stoljea. Usp. o tome nae tabele na kraju knjige o pismenosti i stanovanju
stanovnitva; usp. Biani 1936; Leek 2003.
60 O konstrukciji razliitih tipova drutvenih identiteta (etnikih, nacionalnih, kulturnih, politikih itd.) i

ujedno razliitih ideologija u Hrvatskoj u 19. stoljeu raspravljamo u treem dijelu ove knjige.
61 Usp. o tome: Karaman 1972; Karaman 1989; Karaman 1991; idak i drugi 1988.

39
 na prostoru europske periferije i poluperiferije, da bi hrvatski narod, kao i
drugi narodi u Habsburkoj monarhiji, mogao izgraditi modernu privredu
(i primijeniti nove tehnologije u industrijalizaciji zemlje i poljoprivredi),
nuno je bilo opismeniti narod i/ili utemeljiti visoku graansku kulturu:
provesti standardizaciju knjievnog jezika i zapoeti s njegovom primjenom
u javnom ivotu (u knjievnosti, znanosti, kolstvu, novinstvu, sudstvu,
upravi itd.), izgraditi vlastitu knjievnost, znanost i umjetnost, osnovati i
organizirati sve oblike modernog kolstva (od osnovnog, preko srednjeg
do modernog sveuilita), potai ope obrazovanje stanovnitva, osnovati
moderne graanske kulturne institucije, pokrenuti brojne novine i asopise
itd. To su mnoge generacije elita u Hrvatskoj posve uspjele ve u tijeku 19.
stoljea.62
c) Politiki pokret: moderni graanski politiki pokret, koji su, prema
europskom modelu modernosti, razvili i drugi narodi u Monarhiji, utemeljio
je u Hrvatskoj, u procesu vrlo dugoga trajanja, moderni politiki sustav
koji je (a) postao nosilac modernog nacionalnog programa i nacionalnog
suvereniteta, (b) utemeljio je nove nacionalne institucije i (c) ostvario kljune
nacionalne projekte (kulturne, privredne, politike, kolske i obrazovne itd.)
na kojima je izrasla moderna hrvatska nacija i moderno drutvo. Ve su
hrvatski preporoditelji, od 1842. do 1848. godine, osnovali prve politike
stranke u Hrvatskoj i donijeli prve graanske nacionalne programe. No, prvi
moderni graanski politiki pokret u Hrvatskoj nastao je za revolucije 1848.
49. godine koji se odlikuje: graanskim slobodama, viestranajem, prvim
slobodnim izborima, prvim parlamentarizmom i formiranjem trodiobe vlasti
itd. Taj e se politiki pokret napose razviti od 1860. godine dalje.63 Tijekom
tog politikog pokreta u hrvatskim su pokrajinama, o tome nema spora,
mnoge generacije ljudi prihvatili sveopi nacionalni projekt (privredni,
kulturni, obrazovni, politiki, drutveni, socijalni itd.) prema kojem su,
do poetka 20. stoljea, izgradili sve kljune osnove (privredne, kulturne,
politike, drutvene, institucionalne itd.) na kojima se, istaknimo to, osniva
moderno graansko drutvo i moderna nacija, koje su postupno ujedinile sve
segmente hrvatskog naroda (sve regije i pokrajine) u jednu cjelinu ili novu
zajednicu: u modernu hrvatsku naciju.
Ti su moderni graanski pokreti u Hrvatskoj (privredni, kulturni i politiki,
a na njima se osnivaju i socijalni i nacionalni i antropoloki pokreti) u potpunosti
izmijenili tradicionalni svijet ivota hrvatskoga naroda. Tijekom tih pokreta,
mnoge su generacije stanovnitva (sve njegove strukture: elite, intelektualci,
radnici, privrednici, bankari, poljoprivrednici itd.) izgradile posve nove socijalne i
drutvene osnovice i sve oblike drutvenog ivota, izgradile su moderno graansko

62 idak (ur.) Spomenica 1969; idak i drugi 1968; idak i drugi 1988; idak 1973; ii 1925.

63 Usp. o tome: idak i drugi 1968; idak i drugi 1988; Gross-Szabo 1992; Koruni 1998.

40
drutvo i modernu hrvatsku naciju. Tada, unutar tih sloenih privrednih, kulturnih,
politikih i socijalnih procesa, u tijeku modernizacije svijeta ivota, s vremenom
sve vie, nastaju mnogostruke interakcije meu ljudima na hrvatskom prostoru: i
jezine i kulturne, politike i ekonomske i socijalne, etnike i nacionalne i mnoge
druge. Ali je nastao i nov svijet etniciteta i meuetnikih odnosa, posve nov svijet
etnikih struktura stanovnitva u zemlji, unutar kojeg nastaje i razvija se hrvatska
nacija i sve druge etnike manjine. To je nov svijet multikulturalnog drutva ili
interkulturne i socijalne komunikacije meu ljudima.
Drugim rijeima, mnoge su generacije ljudi u Hrvatskoj u tijeku tog
privrednog, kulturnog i zatim politikog pokreta, u tijeku primjene modernosti,
izgraivale taj novi svijet i time mijenjale i sebe (svoj identitet) i etnike zajednice
u kojima su ivjele. Tada se mijenjaju sve etnije u Hrvatskoj: i hrvatski narod kao
dominantna/veinska etnija i sve druge subetnije i njihove supkulture. Polazei
prema tome od realnog svijeta u kojem su ivjele, radile i stvarale od hrvatskog
etnikog i politikog teritorija, hrvatske politike i dravne tradicije, povijesnih i
posve novih graanskih institucija, institucijskog i politikog poretka, zasebnog
jezika, kulture, hrvatske politike zajednice i dravnosti, hrvatskoga naroda
kao etnosa, postojanja svijeta razliitih etnija, subetnija i supkultura, razliitih
vjera i narjeja itd. koje su naslijedile iz ranijih epoha, unutar kojeg je hrvatski
narod stoljeima ivio, mnoge generacije ljudi razliitog socijalnog i etnikog
podrijetla u Hrvatskoj u 19. stoljeu, prema europskom modelu modernosti,
istodobno, korak po korak, primjenjuju modernost na mnogim podrujima i
stvaraju kljune osnovice (knjievnog jezika, visoke kulture ili visokokulturni
sustav, sustav kapitalistike privrede, moderne politike zajednice, kolstva,
pismenosti i obrazovanja, nacionalnih graanskih institucija itd.) na kojima se
konstituira i razvija i moderno graansko drutvo i moderna hrvatska nacija i
ujedno nacionalna drava.
Uvijek su sve te generacije ljudi polazili od tog svijeta realnosti (koji znai
ivot i ivotnu sredinu) i stalno ga, korak po korak i prema mogunostima,
modernizirali i razvijali na svim podrujima ivota. U isto vrijeme, kako smo
rekli, mijenja se i samoidentifikacija ljudi s tim novim svijetom u nastajanju. Lako
je za svako razdoblje tijekom tog pokreta i za svaku generaciju ljudi istraiti, na
temelju izvora dakako, koliko su pridonijele opem razvoju zemlje u kojoj su
ivjele i djelovale. Ako prema tome poemo od tog svijeta realnosti i/ili svijeta
ivota a ne prije svega od duhovnosti i ideologija, koje najee ne znai niti
tvori samu stvarnost tada je lako zamijetiti da u toj izgradnji novoga svijeta
modernog drutva i tih drutvenih sustava i moderne hrvatske nacije sudjeluju
svi oni koji su, u odreenom razdoblju, bili postupno ukljueni u taj sveopi
pokret (kulturni, politiki, privredni i socijalni), u koji se s vremenom ukljuuje
i mora ukljuiti, jer to odreuje ivot, veina stanovnitva (elita, inteligencija,
poduzetnici, privrednici, bankari, politiari, zanatlije, obrtnici, poljoprivrednici
itd.), a ne samo i ne u prvom redu samo elita, koja toboe prije svih postaje

41
svjesna nacije, koja prihvaa odreeni model ili projekt nacije i zatim
putem razvoja nacionalne svijesti kod niih slojeva ostvaruje ideju nacije.64
U izgradnji dakle modernog svijeta ivota (graanskog i industrijskog drutva,
moderne nacije, moderne privrede, moderne graanske kulture, modernog
kolstva i obrazovanja, primjene modernih tehnologija itd.), a time i u procesu
postupne transformacije tradicionalnog drutva, sudjeluju sve strukture
stanovnitva, svaka interesna grupa na svoj nain, a ne samo elite.
Zapravo, elite su u tijeku kulturnog, politikog i socijalnog pokreta u
Hrvatskoj takoer iskazivale i razne ideje, ideologije i stereotipe o jeziku, kulturi,
pravu, dravi, narodu, naciji, napretku i o drugima (identitet drugoga): o
drugom narodu, drugoj naciji, drugoj kulturi, drugom jeziku, o prijateljima i
neprijateljima itd. Bio je to svijet ideja i ideologija i identiteta drugoga, koje u
sebi sadravaju i razliite oblike svijesti ljudi koji su ih stvarali, njihove posebne
osjeaje, razne nacionalizme, stereotipe (napose o drugome), ideje solidarnosti,
o meusobnom povezivanju naroda, programe o federalizmu, o prijateljima i
neprijateljima itd. Razliite ideje i ideologije slinog sadraja, prilagoene sredini
u kojoj su nastale, moemo nai gotovo u svakom politikom pokretu, napose u
razdoblju masovnih drutava u 19. i 20. stoljeu. Te se ideje i ideologije, svijest
ljudi i njihovi osjeaji kao i razni stereotipi i identiteti o drugome (drugom
narodu i drugoj naciji) mijenjaju od generacije do generacije.
Tijekom privrednoga, kulturnoga i politikoga pokreta u Hrvatskoj u 19.
stoljeu, kada se stvaraju kljune osnovice moderne hrvatske nacije, ta su se dva
podruja ivota ljudi red/podruje zbilje (ljudskih zajednica i ljudskoga drutva)
i red/podruje ideja i ideologija i stereotipa o drugome esto razilazila. Na
primjer, poimanja mnogih generacija elite o jeziku, kulturi i narodu, pogotovo
kada su sve to pokuavali prilagodili ideji slavenske solidarnosti (ilirskoj ili
jugoslavenskoj ili austroslavistikoj ideologiji), nisu uvijek bila u skladu sa
stvarnou (s redom realnosti i zbilje: sa ivotom kod tih naroda), to je posve
razumljivo kada je rije o ideologijama koje se najee grade na fikcijama,
koje esto nisu bile usmjerene na izravno ostvarivanje i praktino djelovanje.
Moramo meutim istaknuti da su katkada tu stvarnost (izgradnju realnoga ili
novog modernog ivota u hrvatskoj sredini: knjievnog jezika, oblika suvremene
knjievnosti, visoke graanske kulture ili visokokulturnog sustava, kolstva i
obrazovanja, znanosti itd.) nastojali prilagoditi tim ideologijama o slavenskoj
solidarnosti. Pa ipak, budui da je graena na fikciji i da nije prilagoena
realnosti, ili ba zbog toga, ta ideologija slavenstva (npr. ideologija slovinstva,
ilirstva i junoslavenstva) nije ometala, niti je to mogla, nastanak modernog
svijeta u Hrvatskoj: izgradnju graanskog drutva, modernih drutvenih
sustava (knjievnog jezika, visoke kulture, moderne privrede, modernog
kolstva i obrazovanja, nacionalnih institucija, politike zajednice itd.) i time
64 Hrvatska historiografija gotovo potpuno zastupa tu jednostavnu koncepciju i zato eliti (razliitog

socijalnog i etnikog podrijetla) dodjeljuje kljunu ulogu u izgradnji moderne hrvatske nacije.

42
moderne hrvatske nacije. U tom sluaju, kao i u svakom drugom, valja ispitati
funkcionalnost tih ideja i ideologija i njihovu mogunost (esto vrlo ogranienu)
da utjeu na promjenu stvarnoga svijeta ivota. Nema dakle spora, jer je to
povijesni razvoj i kod nas i u svijetu pokazao u mnogim sluajevima, da ideje i
ideologije, koje nisu prilagoene stvarnosti i stvarnom svijetu, da sve ono to nije
ivotno i utemeljeno u zbilji, realni ivot najee ili gotovo u pravilu odbaci. To
se dogodilo i s ideologijama o slavenskoj solidarnosti hrvatskih preporoditelja
(slovinstvom, ilirizmom, junoslavenstvom i dr.).
Prema tome, pri istraivanju procesa izgradnje i razvoja moderne hrvatske
nacije, kao nove etnike/ljudske zajednice, kada nastaju i osnovice budue
hrvatske nacionalne drave i/ili nacije-drave, moramo uvijek imati na umu
sljedea stanja i procese: prvo, da u hrvatskoj sredini oduvijek, od antikih
vremena do suvremenosti, pa dakle i u 19. stoljeu kada nastaju te najvanije
moderne osnovice (privredne, kulturne, politike, drutvene, socijalne) na kojima
izrasta moderna hrvatska nacija, postoji pluralni svijet (i jezini i etniki i kulturni
i vjerski i drutveni i socijalni) i da je prema tome na tom prostoru stalno prisutan
proces konstituiranja, transformacije i razvoja etnike i kulturne razliitosti
(identiteta prvoga i drugoga); drugo, da ve od poetka 19. stoljea moemo
pratiti proces izgradnje modernog drutva u Hrvatskoj; tree, da na hrvatskome
prostoru, u tijeku primjene modernosti, nastaje proces etnikog konstituiranja
zajednice, proces izgradnje moderne hrvatske nacije; etvrto, da tada, u tijeku
izgradnje modernih osnovica, nastaje proces samoidentifikacije ljudi s novim
svijetom; etvrto, da se na tom prostoru pojavljuju mnoge ideje, ideologije,
stereotipi itd.
Sve to moemo istraivati prema modelu (A, B, C i D) koji smo naveli i
o njemu emo jo raspravljati.65 To je veoma zahtjevno podruje istraivanja.
Nuno je pritom primijeniti interdisciplinarni pristup i dobro poznavati rezultate
znanstvenih istraivanja o svemu tome u svijetu, napose o fenomenu etniciteta,
etnosa, naroda, moderne nacije, razvoja nacionalizma, etnija, subetnija i
supkultura, te meuetnikih odnosa i stanja, tj. rezultate istraivanja o svemu
tome na podruju sociologije, antropologije, politologije, socijalne lingvistike,
historiografije, povijesti knjievnosti, povijesti kulture itd. Ali sve te rezultate
istraivanja o fenomenu nacije valja kritiki i ocijeniti i prihvatiti.
Ta su istraivanja u svijetu, napose zadnjih dvadesetak godina, postigla
izvanredne rezultate. O tome svjedoe mnogi radovi sociologa, antropologa,
politologa, lingvista, etnologa, povjesniara i drugih znanstvenika koji su
razvili mnogostruka istraivanja o etnicitetu, naciji i nacionalizmu, te etnikom
i nacionalnom identitetu u Engleskoj, SAD-u, Kanadi, Francuskoj, Njemakoj
i drugim zemljama.66 Zato svaki povjesniar u Hrvatskoj, koji se eli baviti
65 Usp. naprijed tekst ovog predgovora, na uvod i zakljuno poglavlje u kojima govorimo o tome.

66 Usp. o tome: Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001. i literaturu koja je tu navedena, te radove o

tome koje navodimo na kraju nae knjige. U tim se knjigama nalazi opsena bibliografija o tome.

43
istraivanjem tih pojava u hrvatskoj sredini u njihovoj meuovisnosti (ponovimo:
procesom konstituiranja i razvoja etniciteta, etnija, subetnija i supkultura, naroda
i procesom izgradnje moderne hrvatske nacije) mora upoznati rezultate svjetske
znanosti o svemu tome i mora primijeniti taj interdisciplinarni pristup. To
meutim, kako emo pokazati, hrvatska historiografija jo uvijek nije uinila.
Istraivanja povjesniara/ki o svemu tome u hrvatskoj sredini nisu na razini
svjetskih istraivanja. Mnoge povijesne pojave i procese, vezane uz nastanak i
razvoj moderne hrvatske nacije i nacionalne drave, o kojima ovdje raspravljamo,
jo uvijek nismo ni zapoeli istraivati. Zbog toga su i rezultati istraivanja vrlo
slabi. Nije nam lako o tome pisati. Ali, ako nam je stalo do znanosti i znanstvenih
istraivanja fenomena nacije, onda je nuno iskazati kritinost i konano prihvatiti
znanstvene metode o tome te iskazati kritinost spram mita o samorazumljivosti
svih elemenata vezanih uz naciju: nacionalne svijesti, jedinstva osjeaja,
nacionalnog karaktera, duhovnosti itd.
O tome emo opirnije raspravljati u najavljenim knjigama. Najprije
odgovorimo na sljedea pitanja koja se odnose na postupak i metode hrvatskih
povjesniara. Prvo, koja su podruja istraivanja i/ili koje su povijesne pojave
(sociokulturne, politike, drutvene, socioekonomske ili ideologiju i svijet
duhovnosti) izabrali na kojima prate proces podrijetla i integracije hrvatske
nacije? Drugo, jesu li se u tom svom istraivanju koristili znanstvenim modelima?
Tree, jesu li poznavali suvremena istraivanja u svijetu o fenomenu etniciteta,
moderne nacije i nacionalizma?
Mnoge generacije hrvatskih povjesniara od F. Rakog, I. Kukuljevia
Sakcinskog, T. Smiiklasa, . urmina, Vj. Klaia, F. iia, R. Horvata, V.
Bogdanova, J. idaka sve do suvremenika, npr. M. Gross, N. Stania, P. Stria,
I. Ivelji i svih onih koji slijede njihove modele i metode iako nisu zanemarili
politike, ekonomske i drutvene pojave i procese, ipak su za istraivanje
procesa integracije hrvatske nacije izabrali uglavnom podruje raznih ideja,
ideologija, nacionalne svijesti, posebnih osjeaja i time svijeta subjektivnosti
i duhovnosti.67 Iako pritom prouavaju kulturni i politiki pokret u hrvatskoj
sredini, ipak je to bio i uglavnom ostao tradicionalni koncept, koji se s gledita
znanstvenih modela i teorija malo mijenja, jer se u pravilu oslanja na psiholoke,
subjektivne i ideoloke initelje vezane uz naciju i nacionalizam, o emu smo
ve raspravljali.68
Napose su to pokazali pri prouavanju ideologije ilirizma i junoslavenstva
koju su nalazili u hrvatskoj politici u 19. stoljeu, kada nastaju najvanije
osnovice (privredne, kulturne, politike, drutvene, socijalne) koje transformiraju

67 I autor je ove knjige, prije vie godina, istraivao podruje ideologija, ali ne s gledita izgradnje nacije,

ve s gledita pojave i razvoja hrvatskoga politikog programa, koncepcije federalizma itd.

68 Usp. o tome djela tih autora koja smo naveli u literaturi. O tome vie u najavljenim knjigama. Usp. i:

Koruni 1989: Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1998; Koruni 1999.

44
tradicionalno drutvo na hrvatskome prostoru i ujedno hrvatski narod u modernu
hrvatsku naciju. Povjesniari su u tim ideologijama, koje su iskazivali hrvatski
preporoditelji, nalazili postojanje i razvoj dviju nacionalnih svijesti i dviju
nacionalnih ideja: hrvatsku i jugoslavensku, ali i proces integracije tih dviju
nacija (hrvatske i jugoslavenske). Proces integracije i izgradnje hrvatske nacije
nalazili su na podruju nacionalne svijesti, ideologije i posebnih osjeaja.
Pritom su u iznimno sloen problem etnosa, etniciteta i meuetnikih odnosa
unijeli mnogo nejasnoa, nejasne pojmove i pretjerane ocjene i o hrvatskoj naciji
i o junoslavenstvu uope. U njihovim je radovima o tome stalno prisutan mit
o samorazumljivosti kljunih elemenata vezanih uz nastanak nacije: nacionalne
svijesti, posebnih osjeaja, duha i duhovnosti nacije, ideologije uope i napose
nacionalno-integracijske ideologije itd. Zbog toga su, kada je rije o sloenom
procesu izgradnje modernog drutva i moderne nacije, manje istraivali ta tri
moderna graanska pokreta (privredni, kulturni i politiki) i najvaniji projekt
hrvatske politike u 19. stoljeu: nacionalni program vezan uz moderno drutvo
i napose uz austroslavizam i federalizam. To je program o ustrojstvu austrijske
i/ili srednjoeuropske federacije unutar koje bi hrvatski narod postigao politiku
cjelovitost i samostalnost. Bio je to, nema sumnje, kljuni politiki projekt hrvatske
politike u 19. stoljeu, koji je bio potpuno prilagoen hrvatskomu nacionalnomu
programu i europskomu modelu modernosti. Taj je program federalizma, koji je
od 1848.49. godine trajno prisutan u hrvatskoj politici, omoguavao teritorijalnu
cjelokupnost hrvatskih zemalja i izgradnju hrvatske nacije.69
Jo su veu pomutnju hrvatski povjesniari unijeli 70-tih i 80-tih godina 20.
stoljea kada su jugoslavensku ideju/ideologiju poeli promatrati kao nacionalno-
integracijsku ideologiju, koja je, prema njihovu miljenju, bila u funkciji
nacionalne integracije: dakle, u funkciji integracije modernih nacija. Kako bi
objasnili proces integracije hrvatske nacije, koji valja promatrati unutar svijeta
etnosa i/ili ljudskih zajednica i etniciteta u Hrvatskoj, ideologija postaje sredite
njihova istraivanja. Polazei od uvjerenja da e ideologija jugoslavenstva dati
odgovor na pitanje kako nastaje proces integracije moderne hrvatske nacije,
u mnogim su radovima tvrdili da je jugoslavenska ideologija bila hrvatska
nacionalno-integracijska ideologija, da je dakle u isto vrijeme na razliite
naine povezivala hrvatstvo i jugoslavenstvo i bitno pridonosila konstituiranju
hrvatske nacije. Na temelju tih premisa, koje su se u mnogim raspravama i
knjigama stalno ponavljale, na kojima su se odgajale generacije studenata, slijedio
je zakljuak da je jugoslavenska ideja/ideologija, napose od kraja 1860. godine,
funkcionirala kao hrvatska nacionalna integracijska ideologija sa zadatkom da
mobilizira najprije hrvatsku inteligenciju na putu izgradnje moderne hrvatske
kulture i dravnosti, dakako uvijek s aspekta budueg sjedinjenja Jugoslavena.
Dokazivali su da je jugoslavenska ideologija irila nacionalnu svijest i posebne

69 Usp. o tome: Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1998.

45
osjeaje i znaila krajnji cilj hrvatske politike, iako je nacionalni program
(koji je u Hrvatskoj objedinio tri kljuna pokreta: privredni, kulturni i politiki)
i program austroslavizma i federalizma, kako smo rekli, svjedoio o trajnom
opredjeljenje hrvatske politike u 19. stoljeu (1) za izgradnju modernog drutva
i moderne nacije na hrvatskom prostoru i (2) za austrijsku i/ili srednjoeuropsku
federaciju. Pritom su hrvatski politiari smatrali, i to su jasno izrekli ve 1848./49.
godine,70 da se austrijska vlada preko Hrvatske angaira na Balkanu, kako bi se
narodi na prostoru jugoistone Europe s vremenom pridruili srednjoeuropskoj
federaciji kao u svemu naprednijem podruju.71
Komparativno dakle istraivanje jugoslavenske ideologije i politikog
programa federalizma i austroslavizma pokazalo je, prvo, da ta ideologija
ne sadrava neke nacionalno-integracijske elemente, jer modernizacijske
i integracijske procese tj. primjenu modernosti i ujedno procese integracije
i transformacije valja traiti unutar modernosti i modernog graanskog
drutva i drutvenih sustava (graanske kulture, moderne privrede, kolstva i
obrazovanja, modernog politikog sustava itd.) u razvoju i, drugo, da je hrvatski
nacionalni program bio vezan uz projekt austrijskog federalizma, a time i uz
srednjoeuropski dravni prostor, a preko njega uz europski model modernosti
i modernoga graanskoga drutva.72 A upravo ostvarenje te modernosti potie
drutvene promjene (kulturne i obrazovne i politike i ekonomske itd.) i bri
proces konstituiranja nove etnike zajednice: moderne nacije. Zato istraivanje
fenomena etnosa i etniciteta, te modernizacije i integracije vezane uz fenomen
moderne nacije i nacije-drave valja traiti izvan svijeta duhovnosti i ideologije:
na podruju svijeta ivota stanovnitva.
Ako dakle poemo od kritike znanosti i znanstvenih modela imajui
pritom na umu rezultate istraivanja u svijetu o etnosu, etnicitetu i napose o
procesu konstituiranja i transformacije etnike/ljudske zajednice, a na vrhuncu
tog procesa (u tijeku primjene modernosti i izgradnje modernoga graanskoga
drutva) nastaje moderna nacija tada je lako zamijetiti da je to bio pogrean izbor
podruja istraivanja: podruja razliitih ideja, ideologija, nacionalne svijesti,
posebnih osjeaja, svijeta duha i duhovnosti. Na tom tradicionalnom konceptu,
koji slijedi neobuzdani romantizam iz 19. stoljea, koji se oslanja na psiholoke,
ideoloke i subjektivne initelje, koji se uz to nekritiki generaliziraju i u idealno-
patriotskom obliku (jer je po njima nacionalna svijest uvijek idealna, racionalna
i pozitivna) prenose s generacije na generaciju ljudi, ne moemo upoznati proces
izgradnje i razvoja modernog drutva u Hrvatskoj i ujedno moderne hrvatske
nacije i nacije-drave, koja, kako je reeno, nastaje tek na vrhuncu procesa
konstituiranja etnike/ljudske zajednice u svijetu modernosti i modernoga

70 Usp. o tome: Koruni 1982; Koruni 1986; Koruni 1998.

71 O tim stavovima hrvatskih povjesniara: Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993.

72 Koruni 1986; Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1998.

46
graanskoga drutva. Jo manje moemo istraivati fenomen nacionalizma,
etniciteta, subetnija i supkultura te meuetnikih odnosa i stanja u Hrvatskoj.
Taj izbor i metode kojima su se sluili nije donio niti moe donijeti pomak u
istraivanju procesa izgradnje i razvoja moderne hrvatske nacije i napose njezina
odnosa spram drugih naroda, nacija i kultura u iroj regiji. Proces konstituiranja
etnike zajednice i time sustava etnosa u Hrvatskoj (ponovimo: to je fenomen
izgradnje/razvoja moderne nacije, nacionalne drave, pojave nacionalizama,
etniciteta, etnija, subetnija i supkultura, te meuetnikih odnosa i stanja) moramo
prije svega istraivati na podruju tog svijeta realnosti i zbilje (unutar drutva
i drutvenih sustava u razvoju) jer je podruje duhovnosti i psihikih sustava
(ljudske svijesti, posebnih osjeaja i ideologije) samo jedan segment (dakako
takoer vaan) tih stanja i procesa. Napose je pogreno procese integracije,
modernizacije i stalne transformacije, vezane uz izgradnju hrvatske nacije i
nacionalne drave, umjesto na podruju modernog drutva i drutvenih sustava,
traiti u raznim ideologijama i u svakoj ideologiji nalaziti nacionalno-integracijske
procese. A to je postala redovita pojava. Jo uvijek se tako pie i raspravlja. Jo
uvijek nae studente preko ispitne literature i na predavanjima uvjeravaju da je
jugoslavenska ideja/ideologija ujedno bila i hrvatska nacionalno-integracijska
ideologija.73 Zato i nismo mogli pratiti rezultate kritikog istraivanja fenomena
etniciteta u svijetu i to primijeniti kod nas.
Isto je tako, kada raspravljamo o rezultatima istraivanja historiografije (1) o
primjeni modernosti i/ili izgradnji modernoga graanskoga drutva u Hrvatskoj
i (2) o procesu transformacije tradicionalnog drutva hrvatskoga naroda i (3)
o izgradnji moderne hrvatske nacije, vano odgovoriti na pitanje jesu li se
povjesniari/ke koristili znanstvenim modelima? Sve do 70-tih godina 20. stoljea
povjesniari/ke se u tom istraivanju nisu koristili znanstvenim modelima niti su
svoja istraivanja utemeljili na teorijama o naciji i nacionalizmu. U svojim su
radovima ponavljali fragmente raznih ideja i stereotipa koje su nalazili u izvorima,
uglavnom u novinama, a to su, kako emo pokazati, drugorazredni povijesni
izvori. Ali ni o tome nije bilo sustavnog istraivanja. Tek je M. Gross uinila
pomak u tom istraivanju. Najprije je, s vie radova u povijesnim asopisima,
poela izvjetavati o radovima i metodama istraivanja modernih nacija u svijetu.
Zatim je, poetkom 80-tih godina 20. stoljea, prihvatila znanstveni model M.
Hrocha i prema njemu pokuala dati teorijske osnove za istraivanje integracije
hrvatske nacije.74 Bio je to u svakom sluaju poticaj da se hrvatski povjesniari
ponu zanimati za te rezultate istraivanja u svijetu. Iako u svom radu o procesu
integracije hrvatske nacije nije izabrala primjeren znanstveni model za istraivanje
fenomena etnosa (stanovnitva), etniciteta i moderne nacije u Hrvatskoj, ipak su

73 Gross 1981; Gross 1985; Gross i Szabo 1992.

74 Gross 1981; usp. i druge radove: Gross 1985; Gross i Szabo 1992.

47
od tada gotovo svi hrvatski povjesniari, ali i neki etnolozi,75 slijedili njezino
objanjenje nastanka i/ili integracije hrvatske nacije. Objasnimo taj paradoks.
M. Gross je za istraivanje integracije hrvatske nacije takoer izabrala
subjektivne initelje i time podruje duhovnosti: raanje i dinamini razvoj
nacionalne svijesti. I ona polazi od nacionalne svijesti, ali ne statine, ne one
koja se iscrpljuje samo u prirodnom osjeaju pripadnosti naciji, kao to je to u
etnikoj zajednici. Ovdje ve na poetku valja primijetiti da je nacija takoer
etnika zajednica, tj. zajednica ljudi/etnosa ili ljudska zajednica, da moderna
nacija nastaje, kako smo rekli, na vrhuncu procesa konstituiranja i transformacije
etnike/ljudske zajednice ili na vrhuncu procesa etnikog konstituiranja zajednice
i ujedno na vrhuncu procesa izgradnje modernoga graanskoga drutva. Iako
naime predlae da se odbaci psiholoka interpretacija nacije, tj. uvjerenje da naciju
zapravo konstituira samo svijest njezinih pripadnika, ipak proces integracije
hrvatske nacije trai i nalazi na podruju subjektivnih i psiholokih osnovica i
tzv. duhovnosti: na podruju ljudske svijesti i osjeaja vezanih uz naciju, odnosno
na podruju dinamine nacionalne svijesti. Umjesto statine svijesti, uvjerena
je da objanjenju integracije nacija vie pridonose one teorije koje polaze
od dinaminog, razvojnog karaktera nacionalne svijesti. Prihvaajui to tzv.
genetiko gledite o dinaminom i razvojnom karakteru nacionalne svijesti,
Gross je pokuala uiniti prve korake u prouavanju procesa preobrazbe
etnike zajednice, tj. hrvatskoga srednjovjekovnoga naroda u modernu hrvatsku
naciju. Taj je proces/model nazvala nacionalnom integracijom koju objanjava
pomou modela M. Hrocha.76
To je prvi pokuaj hrvatske historiografije da se s gledita znanstvenog
modela nastoji prouiti proces integracije hrvatske nacije. No, iako je uoila
neke nove pojave (proces prevladavanja lokalizama i regionalizama, te izgradnju
politike, ekonomske i kulturne nacionalne zajednice itd.) koje su vane za
integraciju nacije, ipak, gledajui u cjelini, M. Gross je integraciju hrvatske nacije
i dalje zasnivala na tradicionalnom konceptu: na pojavi i dinaminom razvoju
nacionalne svijesti i osjeaja (jaanju osjeaja identiteta) i na konceptu o
duhovnosti nacije. Nosilac nacionalne svijesti, ali sada dinaminog i razvojnog
karaktera, najprije su pojedinci koji nesustavno iznose ideje koje tek
postepeno dobivaju mobilizatorsku ulogu u procesu nacionalne integracije (faza
A). Zatim nastupa druga ili sredinja i odluna faza (B) u kojoj grupa rodoljuba
putem raznih institucija sustavno i organizirano obavlja nacionalnu propagandu
koja najprije obuhvaa samo ui krug, zatim se iri na vie klase, a kasnije i na
ire slojeve nacije koja nastaje. Trea faza (C) nastupa kada se moe smatrati
da je proces nacionalne integracije uglavnom dovren jer je veina pripadnika
nacije postala nacionalno svjesna te je sposobna da sudjeluje u masovnom

75 Usp. Rihtman Augutin 2001, 109-111.

76 Gross 1981.

48
nacionalnom pokretu i zato jer se pretena veina nacije moe mobilizirati
u borbi za gospodarske, drutvene, politike i kulturne oblike ivota, potrebne
afirmaciji neke nacije.
Polazei od tog modela M. Hrocha i prilagoavajui ga hrvatskoj sredini,
M. Gross je zakljuila da se na tadanjem stupnju znanstvenoga istraivanja
moe sa sigurnou rei da je u procesu integracije hrvatske nacije u 19. stoljeu
najvie napredovala i uvrstila se nacionalna svijest, da su nastale nacionalne
ideologije koje su imale znatnu mobilizatorsku snagu najprije u obuhvaanju
graanstva i da su se zatim postepeno demokratizirale i obuhvatile i ire slojeve
drutva.77
Kako vidimo, proces nacionalne integracije i/ili proces integracije hrvatske
nacije je dovren kada nacionalna svijest postigne najvii stupanj razvoja i kada
dinamina i razvojna nacionalna svijest postupno obuhvati ire drutvene
slojeve. A tu svijest prenose i ire ideje, ideologije, odnosno nacionalno-
integracijske ideologije, masovni nacionalni pokreti i nacionalna propaganda.
Tim putem i tek tada veina pripadnika nacije postane nacionalno svjesna i
sposobna da sudjeluje u masovnom pokretu itd.
Prema uvjerenju M. Gross, u procesu dinaminog razvoja nacionalne
svijesti i time u procesu integracije hrvatske nacije najvaniju je ulogu imala
jugoslavenska ideologija. Smatrala je, kako smo rekli, da je jugoslavenska
ideologija bila hrvatska nacionalno-integracijska ideologija i da je na razliite
naine povezivala hrvatstvo i jugoslavenstvo i bitno pridonosila konstituiranju
hrvatske nacije. Taj nam pristup i te metode, ako ostanemo pri svemu tome,
ne omoguavaju da utemeljimo znanstvena istraivanja procesa konstituiranja i
reprodukcije i transformacije etnikih zajednica, da prouimo fenomen etniciteta,
nacije, subetnija i supkultura te meuetnikih odnosa u Hrvatskoj. Ukoliko
kanimo istraiti fenomen etnosa u Hrvatskoj, moramo potraiti druge znanstvene
modele. Pritom je, kada govorimo o razvoju tzv. nacionalne svijesti, nuno imati
na umu postojanje i vrlo sporu promjenu tradicionalnog svijeta hrvatskoga
naroda: vidjeli smo da stanovnitvo u Hrvatskoj u 19. stoljeu masovno ivi na
selu, u malim seoskim zajednicama, da postoji velika nepismenost, da vlada opa
zaostalost privrede, loi uvjeti stanovanja i ishrane itd. Moramo stoga najprije
odgovoriti na pitanje: je li ta tzv. zaboravljena veina stanovnitva, koja je
masovno i u velikom postotku nepismena, koja ivi u opoj zaostalosti, koja je
veoma siromana i stoga stalno izloena gladi i bolestima i velikoj smrtnosti, dok
je sustav komunikacija (na podruju gdje ivi ta veina) vrlo slabo razvijen, mogla
prihvatiti i razumjeti i slijediti tu tzv. dinaminu i razvojnu nacionalnu svijest?
Ipak je i to istraivanje, kako vidimo, utemeljeno na mitu o samorazumljivosti
nacionalne svijesti i nacije.

77 Gross 1981, 175-187.

49
 Taj je model i tu koncepciju, napose o jugoslavenskoj ideologiji kao
hrvatskoj nacionalno-integracijskoj ideologiji koja je toboe imala kljunu
ulogu u dinaminom razvoju nacionalne svijesti i u integraciji hrvatske nacije,
potpuno slijedio i N. Stani.78 tovie, iako je u svojoj knjizi Hrvatska nacija i
nacionalizam u 19. i 20. stoljeu napustio koncepciju o jugoslavenskoj nacionalno-
integracijskoj ideologiji i o njezinoj ulozi u procesu integracije hrvatske nacije,
ipak je ostao pri tom tradicionalnom konceptu o stvaranju nacije.79 Zapravo,
on je u toj knjizi taj tradicionalni koncept radikalizirao. A to je koncept/model,
koji i sada dosljedno slijedi, prema kojem se u istraivanju procesa izgradnje
moderne hrvatske nacije oslanja: (1) na psiholoke initelje (na ljudsku svijest
i posebne osjeaje), (2) na ideoloke osnovice (ideje, ideologije, naela), (3)
na subjektivne doivljaje identiteta ili osjeaje pripadnosti zajednici, (4)
na praenje politikih ideja i ideologija istaknutih linosti i elite i (5) na mit o
samorazumljivosti nacije i nacionalizma i tih posebnih osjeaja.
Na tom konceptu moemo graditi patriotsku i ideoloko-racionalnu
koncepciju nacije, u kojoj je nacionalna svijest uvijek dana u racionalnom,
idealnom i plemenitom obliku. Na toj meutim koncepciji i prema tom
romantiarskom shvaanju nacije ne moemo utemeljiti kritika znanstvena
istraivanja: (1) fenomena etnosa i etniciteta te izgradnje moderne nacije i
nacije-drave, a napose meuetnikih odnosa i stanja u Hrvatskoj; (2) procesa
konstituiranja i reprodukcije i transformacije etnikih/ljudskih zajednica, a
rekli smo da tek na vrhuncu tog procesa nastaje moderna nacija i nacija-drava;
(3) kljunih ivotnih struktura stanovnitva (i etnikih i kulturnih i vjerskih i
socijalnih) i ujedno procesa transformacije tradicionalnog svijeta i svih oblika
ivota naroda u modernu naciju; (4) procesa izgradnje modernoga graanskoga
drutva itd.
O tom smo patriotsko-ideolokom konceptu istraivanja fenomena etniciteta
i moderne nacije ve kritiki raspravljali. Sve se to odnosi i na ovu knjigu. I tu
bismo mogli zavriti nau raspravu o njoj. Meutim, kako smo ve rekli, fenomen
etniciteta i moderne nacije veoma je ozbiljna i zahtjevna tema, pa joj moramo i
pristupiti ozbiljno. A kako je ovdje rije o hrvatskoj historiografiji koja je, kao
humanistika znanost, duna da napokon utemelji znanstvena istraivanja o
fenomenu etniciteta i moderne nacije, te meuetnikih odnosa i stanja u Hrvatskoj,
to nas obavezuje da tu temu otvorimo i utemeljimo iskljuivo na znanstvenim
osnovama. Uz to, kako je kod mnogih (u iroj javnosti uope i napose kod
mnogih znanstvenika i intelektualaca) veoma prisutna predodba o duhovnoj
i subjektivnoj osnovi nacije, u kojoj su nacionalna svijest i nacionalni osjeaji
ljudi najvaniji elementi njezine pojave i razvoja, ali i njezina opstanka, a u toj
je knjizi ta koncepcija dovedena do krajnosti, nuno je neto vie rei o tome. To

78 Stani 1980; Stani 1981; Stani 1984; Stani 1985; Stani 1989; usp. i Koruni 1993.

79 Stani 2002.

50
je uostalom poruka i autora knjige. On nas u predgovoru uvjerava da je nastojao
pisati potujui prije svega znanstvenu metodu i zahtjeve povijesne struke.
Oekuje ipak koliko slaganje, toliko i neslaganje s njezinim rezultatima. Ako
bude neslaganja, eli da mogua rasprava bude na primjerenoj znanstvenoj
razini.
I u ovom dakle sluaju moemo poi s gledita kritike znanosti. A to je
nuno, kako je reeno vie puta, ako nas zanima nain i mogunost (teorijska
i metodoloka) znanstvenog istraivanja izgradnje moderne hrvatske nacije i
nacije-drave. Poetno nam je prema tome polazite zajedniko: pri istraivanju
integracije hrvatske nacije moramo prije svega potivati znanstvenu metodu
i zahtjeve povijesne struke. Meutim, im uzmemo tu knjigu u ruke odmah
nailazimo na problem koji, s gledita znanosti i znanstvene metode, nije lako
shvatiti, a jo manje opravdati. Naime, itajui tu knjigu nije teko zamijetiti da
Stani postojanje i razvoj tih kljunih psiholokih i ideolokih osnovica (pojavu i
razvoj nacionalne svijesti ljudi i njihovih posebnih osjeaja vezanih uz hrvatsku
naciju) i ujedno fenomen identiteta u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeu o kojima
stalno raspravlja, koje navodi gotovo u svakoj reenici, koji su temelj njegove
cjelokupne rasprave i na kojima napokon temelji svoju koncepciju o integraciji
hrvatske nacije ne osniva na povijesnim izvorima, ve da pojedinane sluajeve
nekritino prihvaa i pretjerano ih uopava. U cjelini se moe zakljuiti da je to
odlika itave njegove knjige. Taj meutim postupak (nekritinost i generalizacija
kada je rije o ljudskoj svijesti i osjeajima identiteta ljudi vezanih uz naciju)
moemo donekle razumjeti kod tekstova koji su pisani s gledita patriotizma i
ideologije, ali ne moemo ih opravdati kada je rije o znanosti i znanstvenom
tekstu.
Osim toga, drei se svog koncepta konstrukcije hrvatske nacije, koji je
inae izloio nepregledno i nesustavno u nekoliko meusobno neusklaenih
eseja, autor ne prati, niti to moe svojom koncepcijom, proces konstituiranja i
transformacije etnike zajednice, na vrhuncu kojeg (procesa) nastaje moderna
nacija i zatim nacija-drava, koja se, kako je reeno, izgrauje postupno tek unutar
svijeta primjene modernosti, u tijeku formiranja i razvoja modernog drutva i
modernih drutvenih sustava u odreenoj sredini. Uzrok tomu je to, ime smo
napose iznenaeni, to njemu ni taj kljuni pojam etnike zajednice nije jasan. A
to je zajednica ljudi/etnosa ili ljudska zajednica na nekom prostoru, na kojoj se
strukturira etnicitet uope. Bez jasne spoznaje to je to etnika zajednica (etnija:
ljudska zajednica na razliitim razinama razvoja) i kako nastaje proces njezina
konstituiranja i reprodukcije i transformacije, ne moemo uope raspravljati o
etnosu i etnicitetu, a jo manje o izgradnji moderne nacije. On meutim etniku
zajednicu, i u tome je jedinstven u svijetu znanosti, poistovjeuje sa selom (sa
stanovnitvom na selu) i nalazi je iskljuivo unutar seljakog drutva. Tvrdi,
i na tome osniva smjele teze, da je etnika zajednica isto to i stanovnitvo na
selu, tj. da je ta etnika zajednica seljako drutvo. A to je s graanstvom

51
ili gradskim zajednicama i drugim slojevima drutva koji se nalaze izvan sela?
Zar neruralno stanovnitvo (koje je izvan sela i seljakog drutva) ili gradsko
stanovnitvo u hrvatskim gradovima, te feudalci, sveenstvo itd. ne pripadaju
etnosu? Imajui na umu sve ono to je u svijetu napisano o etnijama ili etnikim
zajednicama, o njihovim granicama i meuetnikim odnosima i stanjima, te o
procesima etnikog konstituiranja zajednice, postavlja se pitanje kako razumjeti
to njegovo shvaanje etnike zajednice.80 Moemo li nakon toga ozbiljno
raspravljati o fenomenu nacije i nacionalizma? Moemo li uope temeljiti
znanstvena istraivanja o izgradnji moderne hrvatske nacije na toj osnovi? Pritom
moramo istaknuti da je to sadanje stanje (i teorijsko i metodoloko i istraivako)
hrvatske historiografije, iji je N. Stani ugledni predstavnik.
Prema tom tradicionalnom konceptu, koji je Stani u knjizi o kojoj je ovdje
rije doveo do krajnosti i radikalizirao ga, nacija nastaje i integrira se u pravilu
ili gotovo iskljuivo na podruju psiholokih, ideolokih i subjektivnih initelja,
na podruju ljudske svijesti i posebnih osjeaja: u tijeku pojave i realizacije
nacionalne svijesti, nacionalnih osjeaja, ideje nacije, naela nacije
i/ili nacionalnog naela, nacionalne ideje i ideje o naciji, nacionalne
ideologije, ideologije nacionalizma, ideolokog modela nacije, jezika
kao bitnog obiljeja nacije, jezinog naela nacije, jezinog modela nacije,
kulturnog modela nacije, jezika kao glavnog identifikacijskog i razlikovnog
sredstva nacije, jezine i kulturne standardizacije, integracijske jezgre
nacije, svrhovite ideoloke konstrukcije nacije, posebnog shvaanja nacije,
osjeaja nacionalnog identiteta, osjeaja pripadnosti naciji, pri emu nastaje
i poseban toplinski efekt, jer nema sumnje da pripadanje naciji, istie Stani,
izaziva openiti osjeaj topline ili topli osjeaj itd., itd.81
Polazei od svih tih veoma neodreenih ideolokih i psiholokih initelja
i ujedno od subjektivnih osjeaja pripadnosti nacionalnom identitetu, koje nije
pokuao dokazati na povijesnim izvorima, a da je to uinio tada bi njegovo
istraivanje za znanost bilo daleko korisnije, on je u toj knjizi u kojoj je zapravo
objavio zbirku eseja napisanih u patriotskom zanosu, u duhu koji vie odgovara
19. stoljeu kada se trebalo boriti za naciju, a ne 21. stoljeu kada valja utemeljiti
znanstvena istraivanja o fenomenu nacije i etniciteta u Hrvatskoj relativno lako
doao do svoje teorije o stvaranju nacije uope i napose o integraciji hrvatske
nacije. Pritom se, kako smo ve pokazali na primjeru etnike zajednice, esto

80 Napose iznenauje njegovo shvaanje hrvatske etnike zajednice kao etnikog kontinuuma koji,

na temelju udne prie jednog studenta i nevjerojatne konstrukcije, pokazuje kao niz preklopljenih krugova
osobnih i grupnih iskustava. Stani, 2002, 8485. Jasno je da ne smijemo vie na taj nain raspravljati o
etnikim zajednicama i skupinama i o njihovim granicama nakon silnih studija o tome u svijetu, napose nakon
studija o etnikim granicama i meuetnikim odnosima koje je objavio F. Barth (1969).
81 Stani 2002, 67: Ako naciju shvatimo i kao alijeniranu ovjekovu sferu, ne moe se porei da

pripadanje naciji izaziva openiti osjeaj topline pripadnosti zajednici i da takav osjeaj moe potaknuti
plemenita nastojanja. No taj topli osjeaj moe biti i zloupotrijebljen u druge svrhe itd.

52
koristi nejasnim pojmovima, koje je pogreno i izabrao i tumaio, i na pogrenom
mjestu upotrijebio. Napose je veoma nekritian kada raspravlja o nacionalnoj
svijesti i nacionalnim osjeajima. A u toj knjizi on ta ljudska stanja (svijesti,
osjeaja i identiteta vezanih uz naciju) u pravilu pretjerano generalizira.
Prema njegovu uvjerenju, u srednjoj Europi razvio se poseban model
kulturne nacije, ija je jezino-kulturno-etnika sastavnica dala obiljeje
srednjoeuropskom pojmu nacije. To je tzv. srednjoeuropski projekt nacije
(kulturnog obiljeja) koji sam po sebi jest nacija. Budui da taj projekt nacije
postoji, dovoljno je samo da se pojavi odreena grupa ljudi (elita, plemstvo,
graanstvo) i da prihvati taj projekt. Tada, u tom trenutku kada elita prihvati taj
projekt, nacija ve postoji: elite su u tom povijesnom trenutku bile nacija, tj.
elite tada ine naciju ili tonije elite u trenutku prihvaanja tog projekta tvore
poetnu integracijsku jezgru nacije. Zatim, u daljnjem povijesnom razvoju,
ta nacionalna integracijska jezgra (elita) oblikuje i razvija osjeaj vlastitog
identiteta i iri naciju, odnosno u naciju postupno integrira druge dinamine
drutvene slojeve, najee prema svom izboru. I nacija poinje svoj ivot. Vrlo
jednostavno.
Pogledajmo primjer u kojem on izlae tu svoju konstrukciju nastanka nacije
ili tonije povijesnu realizaciju nacije: Nacije su u srednjoj Europi u svojoj
poetnoj oblikovnoj etapi bile projekt uskih dinaminih drutvenih, politikih
i intelektualnih elita razliitog znaaja, bilo honoratskog, tj. plemikog i
graanskog, ili samo graanskog. One (elite; P. K.) su u tom povijesnom trenutku
bile nacija. U daljnjem povijesnom razvoju nacija (sada dakako nacija elite; P.
K.) se irila u socijalnu dubinu integrirajui u naciju nove dinamine drutvene
slojeve. Nacionalni integracijski procesi, oblikujui skupine s osjeajem
vlastitoga identiteta, imali su znaaj drutvenih procesa, a obuhvaajui
pojedince, drutvene skupine i slojeve oni su ukljuivali ljudski supstrat na
odreenom prostoru. No, dinamini slojevi koji su se integrirali u naciju nisu
bili ujednaeno disperzirani u prostoru, a postojala su i geografska podruja s
jaim aglomeracijama dinaminih slojeva koje su djelovale kao integracijske
jezgre. One su se smjestile na podrujima na kojima se koncentrirala gospodarska
djelatnost i na kojima su nastajale aglomeracije socijalno dinaminih slojeva.
Zbog toga nisu sluajno u Habsburkoj monarhiji uz glavni grad Be upravo
Prag i Ljubljana u zapadnom dijelu Monarhije, te Budim-Peta, Bratislava, Novi
Sad i Zagreb u njezinu istonom dijelu postali nacionalna sredita. Oni su bili
smjeteni na gospodarski aktivnim podrujima prometnih raskrija na kojima
su nastajale nakupine dinaminih drutvenih slojeva, zbog ega su ona postala
sjecita u kojima su se sabirale integracijske silnice podrunih drutvenih elita
koje su teile afirmaciji vlastitih identiteta.82

82 Stani 2002, 43.

53
 To je put postanka nacije. Na poetku tog puta ree stvoritelj (dinamina
elita): Neka bude nacija! I bi tako. U taj mit o samorazumljivosti nacije i svih
initelja vezanih uz nju ne treba sumnjati. U taj postanak valja samo vjerovati. Jer
kada ve jednom nacija postoji kao projekt uskih dinaminih elita tu nadohvat
ruke, naciju je posve lako umreiti83 u bilo kojoj sredini, pa dakako i na
hrvatskome prostoru: treba samo da se pojave nove dinamine elite84 (u ulozi
stvoritelja nacije), da uzmu u svoje ruke taj projekt (srednjoeuropske kulturne
nacije) i nacija je stvorena. Zapravo, u tom povijesnom trenutku dinamine
elite ve tvore i jesu i ine naciju: jer elite su integracijska jezgra nacije i
zato one daju obiljeja naciji, elite ujedno djeluju integracijski i ideologijom
oblikuju nacionalni identitet itd. Nakon toga, lako je dokazati stvaranje i proces
integracije hrvatske nacije, ali i svake druge. Potrebno je samo pronai dinaminu
elitu na nekom prostoru i nacija zapoinje svoj ivot.
I doista, tako Stani tumai nastanak i integraciju hrvatske nacije. Prema
njegovu miljenju, ve u 18. stoljeu dinamizirao se u sjevernoj Hrvatskoj
prostor oko magistralnih i podrunih pravaca, a na njihovu kriitu oblikovalo
se ire zagrebako integracijsko sredite na prostoru izmeu Siska, Karlovca
i Varadina sa sreditem u Zagrebu. Upravo se na tom prostoru pojavljuje
dinamina skupina, tj. dinamina elita koja uzima u ruke srednjoeuropski
projekt nacije i stvara hrvatsku naciju. Na vie mjesta u svojoj knjizi on izlae
tu svoju konstrukciju nastanka hrvatske nacije. Meu njima izabrali smo ovaj
primjer: Osmanske provale unitile su sredite hrvatske srednjovjekovne
drave, a u vrijeme dok je Hrvatsko kraljevstvo turskim i mletakim otkidanjima
bilo svedeno na reliquiae reliquiarum, njegovo se sredite slino istodobnoj
ugarskoj situaciji pomaknulo na sjeverozapad, na podruje tadanje Slavonije
(u kojoj je bio smjeten i Zagreb) prenijevi na njezin zapadni dio, koji nije
doao pod osmansku vlast, ime Hrvatske. Nakon potiskivanja Osmanskoga
carstva dinamizirao se i u sjevernoj Hrvatskoj (Hrvatskoj i Slavoniji) prostor
oko magistralnih i podrunih komunikacijskih pravaca, a na njihovu kriitu
oblikovalo se ire zagrebako integracijsko sredite na prostoru izmeu Siska,
Karlovca i Varadina sa sreditem u Zagrebu. Odmah je slijedio vaan zakljuak:
Dinamina interesna plemika i graanska honoratska skupina (rije je o pojavi
dinamine elite; P. K.) oblikovala je na tom podruju hrvatsko nacionalno
integracijsko sredite, jezgru koja je zraila (!?) integracijski na okolne prostore
i prikupljala njihove integracijske tenje (!?), oblikujui novu, nacionalnu
individualnost s osloncem na elemente starog identiteta.

83 Stani 2002, 48: Poetne nacionalne integracijske jezgre (tj. elite; P. K.) provodile su horizontalnu

integraciju umreujui pojedince i skupine, oblikujui tako drutveni i geografski nacionalni prostor.
84 Pojam dinamina elita isto je to i kod M. Gross dinamini razvoj nacionalne svijesti. Jer, je ta

dinamina elita ujedno i poetna integracijska jezgra nacije, provodi nacionalno-integracijske procese,
iri dinaminu nacionalnu svijest i umreuje naciju na druge dinamine drutvene slojeve.

54
 Nakon to je na hrvatskome prostoru pronaao dinaminu elitu koja znai
integracijsku jezgru hrvatske nacije, koja je dakako oblikovala hrvatsko
nacionalno integracijsko sredite, trebalo je prikazati integracijske procese i/ili
proces integracije hrvatske nacije. Najprije je taj proces vertikalne integracije
prikazao ovako: Poetne novovjekovne integracijske jezgre djelovale su
integrirajue vertikalno, globalizirajui se, obuhvaajui postupno socijalnu
dubinu, od plemstva i razliitih graanskih slojeva, kako su se oni u procesu
drutvene stratifikacije oblikovali i politiki dinamizirali, do seljakih slojeva.
Integracijske jezgre su u poetnoj etapi davale obiljeje naciji, zapravo su s
razliitom dozom kreativnosti oblikovale predodbu o nacionalnom identitetu
kroz nacionalnu ideologiju kao usustavljeni vid drutvene svijesti. One su
svoju ideologiju i nacionalni identitet oblikovale kao novu strukturu s novim
vrijednostima, ali su takoer u tu strukturu i u taj identitet ukljuivale i elemente
identiteta prednacionalnih zajednica. Plemstvo se rastakanjem svoje staleke
nacije ve u toj poetnoj etapi integriralo u naciju u suvremenom smislu rijei,
a nacionalna ideologija je u predodbu o naciji unosila uporabljive elemente
plemike tradicije, kulturno i politiko (dravnopravno) nasljee staleke nacije.
S druge strane, u toj etapi narod (etnika zajednica) nije ni znao koliko se na
njega poziva drutvena elita koja je tada inila naciju i koja je kao integracijska
jezgra oblikovala svoju nacionalnu ideologiju i nacionalni identitet pozivajui
se na njegov genij ili duh koji bi se imao ogledati prije svega u jeziku. Sama
realna etnika zajednica (koju autor smjeta na selo ili unutar seljakog drutva;
P. K.) u poetnoj integracijskoj etapi nije bila ukljuena u naciju koja je nastajala
na dinaminoj drutvenoj razini. Ustvari, etnika zajednica je bila resurs iz
kojega su elementi njezina identiteta, prije svega jezik, preuzimani, preraivani
i prenamjenjivani u procesu standardizacije i stavljeni u novu funkciju, te kroz
nacionalnu ideologiju ukljuivani u predodbu o nacionalnom identitetu. Itd.85
Upoznajmo sada i njegovo shvaanje procesa horizontalne integracije
hrvatske nacije: Poetne nacionalne integracijske jezgre provodile su
horizontalnu integraciju umreujui pojedince i skupine, oblikujui tako drutveni
i geografski nacionalni prostor. One su obuhvaale pripadnike drutvenih elita u
prostoru, odnosno markirale su vlastiti nacionalni prostor konstatirajui odakle
sve iz redova drutvenih elita dolaze odzivi na njihove integracijske intencije,
kao to su npr. na intencije hrvatske integracijske jezgre odzivi dolazili iz Boke
kotorske gdje se katoliko, gotovo iskljuivo gradsko stanovnitvo integriralo
u hrvatsku naciju za razliku od veinskog pravoslavnog stanovnitva. S druge
strane su integracijske jezgre obuhvat vlastite nacije procjenjivale na osnovi
vlastitih ideolokih premisa, podupiranih rezultatima znanstvenih i diletantskih
etnografskih, povijesnih i jezinih istraivanja ili pseudoznanstvenih razmatranja,
i u tom pravcu su usmjeravale svoju djelatnost. Itd.86
85 Stani 2002, 4647.

86 Stani 2002, 4849.

55
 Tu moramo stati. Previe bi nam vremena i prostora uzelo kada bismo
naveli samo najosnovnije njegove propuste u pristupu znanstvenog istraivanja
izgradnje moderne hrvatske nacije i nacije-drave. Teko je taj tekst pratiti i
razumjeti. Jo tee je prihvatiti njegovo tumaenje tih sloenih povijesnih pojava.
Ne zbog svoje teine, ve zato jer to nije znanstvena rasprava, ve rad napisan u
patriotskom zanosu. A o takvom je tekstu (patriotskog sadraja) teko govoriti.
I vrlo nam je neugodno to to moramo. U toj je knjizi gotovo sve konstruirano
i vrlo je malo toga dokazano i utemeljeno na izvorima. A izvora o tome ima u
obilju. Ako meutim ostanemo na toj razini (ne)poznavanja suvremene teorije
o etnicitetu i modernoj naciji i (ne)primjenjivosti znanstvenih modela koji su
nastali u drutvenim znanostima u svijetu onda nije teko zakljuiti da naa
historiografija nije dorasla znanstvenom istraivanju fenomena etiniciteta i
izgradnje moderne hrvatske nacije i nacije-drave, a napose meuetnikih odnosa
u Hrvatskoj. U svakom sluaju, moramo biti svjesni da je to zapravo stanje
hrvatske historiografije o toj temi. Jer je rije o povjesniaru koji je u svojim
radovima iz hrvatske povijesti pokazao da zna istraivati na izvorima i da zna
pisati.87 Ali kada pie o hrvatskoj naciji to nije uinio. Zato smo iznenaeni da
u tu svoju knjigu unosi mnoge nedokazane injenice, da pretjerano generalizira
pojedinane sluajeve, da je neoprezan u zakljuivanju i da svoje teze i svoja
cjelokupna istraivanja o hrvatskoj naciji nije utemeljio na izvorima. tovie,
on najvanije povijesne izvore, na primjer dokumente o samoidentifikaciji
stanovnitva u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeu, i ne spominje, a to su: brojni
popisi stanovnitva, brojni kolski izvjetaji, upisi uenika u kole i studenata
na sveuilitu u Zagrebu i na drugim sveuilitima izvan zemlje, sudski spisi,
knjige roenih itd. U tim se brojnim dokumentima nalaze izvanredni podaci
o samoidentifikaciji i identitetima pojedinaca i cjelokupnog stanovnitva u
hrvatskim pokrajinama. Umjesto istraivanja tih dokumenata, koji pruaju
izvanredne mogunosti o tome, Staniu je dovoljan jedan jedini iskaz o
hrvatskom identitetu (osjeaj hrvatske etnike svijesti stanovnika iz Orebia)
i da zakljui da se tako osjealo sve stanovnitvo u Dalmaciji.88
Teko je i gotovo nemogue pomou te teorije (koja se iscrpljuje u
prouavanju psiholokih, ideolokih i subjektivnih initelja) i tog znanstvenog
modela (u kojem dominira patriotizam) istraivati i upoznati fenomen etniciteta
u Hrvatskoj: izgradnju moderne hrvatske nacije, pojavu i razvoj nacionalizama,
postojanje i razvoj mnogih subetnija i supkultura, te meuetnikih odnosa i stanja
na hrvatskome prostoru.
Nakon svega toga, kljuno je ovdje pitanje: Je li mogua znanstvena rasprava
o izgradnji moderne hrvatske nacije, nacije-drave i nacionalizma? Nije ako
87 Autora te knjige cijenimo, ali vie cijenimo znanost i znanstveni pristup toj temi. Ako smo bili prestrogi,

to radimo zato da bismo potaknuli znanstveno istraivanje fenomena etniciteta u Hrvatskoj. O toj smo temi
pokrenuli znanstveni projekt, pa smo duni tomu pristupiti s gledita kritike znanosti.
88 Stani 2002, 8283.

56
imamo na umu rezultate nae dosadanje historiografije, ali i rezultate drugih
drutvenih znanosti koje su se bavile ili ba zato to se nisu bavile time. Jest
ako smo toga svjesni i ako poemo od kritine znanosti, znanstvenih modela i
rezultata koje su postigle drutvene znanosti o tome u svijetu. To emo pokuati
pokazati na stranicama ove knjige. Ali uz dvije vane napomene: (1) u ovoj
knjizi neemo ponuditi konani cilj naeg istraivanja (to emo dati u knjigama
koje smo najavili) ve samo program istraivanja i (2) uvjereni smo da znanost
napreduje i diskusijom, pa sve nae primjedbe, kolikogod one bile otre, valja
shvatiti kao prilog diskusiji, a nipoto kao polemiku i razraunavanje.
Na kraju valja spomenuti knjigu D. kiljana: Govor nacije. Jezik, nacija,
Hrvati (Zagreb 2002). Ta je knjiga za temu o kojoj je ovdje rije veoma
dragocjena. tovie, mogli bismo kazati da je to najozbiljniji rad koji je nastao
izvan historiografije, od koje povjesniari mogu vrlo mnogo nauiti o uzajamnoj
ovisnosti u procesu razvoja jezika, jezine zajednice, kulture, etniciteta, naroda
i moderne nacije. kiljan raspravlja s gledita sociolingvistike o jeziku i jezinoj
zajednici spram etniciteta i obrnuto. Pritom je pokazao da veoma dobro poznaje
kljune teorije o etnicitetu, etniji i naciji. Uz druge njegove knjige u kojima
raspravlja o jeziku i kulturi, ta je knjiga primjer kako istraivati fenomen jezika i
jezine zajednice i njihovu ulogu u procesu etnikog konstituiranja zajednice, na
vrhuncu kojeg nastaje moderna nacija i nacija-drava.
Pa ipak, kada raspravlja o ideologiji ilirizma i jugoslavizma, i ujedno o
izgradnji moderne hrvatske nacije, ni kiljan ne razlikuje razne oblike ideologija
i stereotipa, na jednoj strani, i svijet etnosa i etniciteta (etnija i subetnija i
supkultura) i time realni svijet tradicionalnog ivota stanovnitva na drugoj strani.
Kada govori o tome, ni on ne uzima relevantne povijesne izvore, niti primjenjuje
kritinost kada raspravlja o utjecaju svijeta ideologija i ljudske svijesti na
transformaciju tog tradicionalnog drutva.
Zbog toga ni on u toj knjizi ne prati, niti to moe, izgradnju modernog
drutva i moderne nacije i nacije-drave. Jer, osim svijeta ideja i ideologija, (1)
nije upoznao drugo podruje istraivanja (svijet realnoga ivota stanovnitva)
i relevantne povijesne izvore; (2) zbog toga nije istraio niti pratio proces
konstituiranja i reprodukcije i transformacije etnikih/ljudskih zajednica u zemlji;
(3) nije istraio ni upoznao kljune tradicionalne ivotne strukture stanovnitva
(i etnike i kulturne i jezine i vjerske i obrazovne i ekonomske i socijalne i
druge) i dugi proces njihove modernizacije i transformacije; (4) ne prati primjenu
modernosti na svim podrujima ivota ljudi, a time ni proces modernizacije i
transformacije tog tradicionalnog drutva niti proces izgradnje modernog gra-
anskog i industrijskog drutva i moderne nacije (koju ini dominantna etnija/
nacija u zemlji) i ujedno nacije-drave (koju ini cjelokupno stanovnitvo: i ta
dominantna etnija/nacija i sve etnike skupine i njihove supkulture).

57
58
 PRVI DIO

FENOMEN NACIJE I NACIONALIZMA

Osnovne teme rasprave:

A)
Prolegomena
Raspravi o naciji, naciji-dravi i nacionalizmu koja e moi nastupiti
kao znanost i slijediti osnove kritike teorije

B)
Teorijske pretpostavke
Znanstveni problemi istraivanja izgradnje i razvoja
moderne hrvatske nacije

C)
Studija o modernosti
Studija o osnovicama i procesima modernizacije
i integracije i transformacije
(tradicionalnog ivota stanovnitva)

59
 Uz intelektualni skepticizam ide moralna osuda. (...) Ideja nacije, prenesena
irom planeta iz svog sredita na Zapadu, nosi sa sobom zbrku, nestabilnost,
razdor i teror, posebno u regijama mjeovitog etnikog i vjerskog obiljeja.
Nacionalizam, doktrina koja naciju vidi kao cilj svakog politikog nastojanja,
a nacionalni identitet vidi kao mjeru svake ljudske vrijednosti, od Francuske
revolucije dalje dovodi u pitanje cjelokupnu ideju o jedinstvu ovjeanstva, o
svjetskoj zajednici i njezinu moralnom jedinstvu. Umjesto nje, nacionalizam nudi
uski, sukobom bremenit identitet za politiku zajednicu, (...)
A. D. Smith, National Identity, London 1991

U antropolokoj literaturi, pojam etnika grupa obino se koristi da bi

se oznailo stanovnitvo koje: 1) u velikoj mjeri bioloki se odrava; 2) ima
zajednike osnovne kulturne vrijednosti koje se u javnosti ostvaruju jedinstvenim
kulturnim formama; 3) predstavlja prostor komunikacije i interakcije; 4) ini
skup lanova koji se identificiraju, ali i u oima drugih bivaju identificirani, kao
kategorija koja se moe razlikovati od ostalih kategorija istoga reda.
F. Barth, ur. Ethnic Groups and Boundaries:
The Social Organization of Culture Difeerence, Bergen/Oslo 1969

U Barthovu modelu, etnicitet, granice etnikih grupa, pa otuda i njihov

ontoloki status kao kolektiviteta, ne treba tretirati kao vrste ili nekritiki
prihvatiti kao fiksirani aspekt drutvene realnosti. Barth je uporno traio da
etniki identitet, kao i njegovu konstrukciju i reprodukciju u rutinskoj drutvenoj
interakciji, tretiramo kao problematine osobine drutvene realnosti, kao
osobine svakodnevnog ivota koje su uvijek u procesu nastajanja. Etnolog mora
uvijek ispitati praksu i procese kojima se etnicitet i etnike granice drutveno
konstituiraju.
R. Jenkins, Rethinking Ethnicity, London 1997

60
 UVOD

PROCESI MODERNIZACIJE I INTEGRACIJE

- na podruju:

A)
Drutvenih i socijalnih sustava
Drutvo drutveni sustavi
okolina89

B)
Etnikih sustava
Etnos sustavi etnija i subetnija
okolina90

1. Zaokret u istraivanju etnosa i etniciteta

Nema sumnje da je fenomen etnosa i etniciteta i u isto vrijeme istraivanje
procesa konstituiranja i reprodukcije i transformacije etnikih zajednica (etnija),
tj. izgradnje i razvoja svih etapa i razina etnije: od roda i plemena, preko saveza
plemena i naroda do nacije, ali i subetnija (tzv. nacionalnih manjina) i njihovih
supkultura te meuetnikih odnosa i stanja u odreenim sredinama, a napose
procesa konstrukcije kulturnih i etnikih identiteta, identiteta prvoga i
drugoga itd. u drutvenim znanostima u svijetu doivio veliki interes zadnjih
tridesetak godina, napose potkraj 20. i na poetku 21. stoljea. Ti su pojmovi
(etnosa i etniciteta sa svim svojim izvedenicama) i entiteti (sve razine etnike i/ili
ljudske zajednice: od roda i plemena, preko subetnija do naroda i nacije) doivjeli
nevjerojatnu popularnost i uli u uporabu u svim humanistikim znanostima.91
Pritom je vano uoiti da je upravo u tom razdoblju, zbog obrata k etnosu i
etnicitetu, nastao potpun zaokret u znanstvenim istraivanjima tih fenomena
najprije u sociologiji, a zatim u politologiji, antropologiji, etnologiji, lingvistici,

89 Znak: odgovara znaenju implikacije: postaje; pretvori se u to; posljedica slijeda dogaaja.

Znak:
odgovara znaenju valencije: postaje i vraa se na bive; sposobnost jednog entiteta da na
sebe vee druge entitete u novu strukturu; svojstvo jednog (entiteta) da se vee s drugim i obrnuto.
90 Vidi poglavlja u ovoj knjizi: Kritika osnovnih pojmova i Temeljni pojmovi vezani uz etnos i drutvo.

91 Usp: Glazer i Moynihan 1963; Novack 1971; Smith 1979; Smith 1987; Poutignat i Streiff-Fenart 1995;

Brubaker 1996; Giddens 1991; Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001. i literaturu u tim knjigama.

61
historiografiji i drugim drutvenim znanostima, napose u SAD-u, Engleskoj,
Kanadi i Francuskoj i u drugim zemljama. Poduzeta su velika istraivanja o
pluralnim drutvima u mnogim zemljama i pokrenute mnogobrojne teme vezane
uz etnos, etnicitet, modernu naciju, nacionalnu dravu, naciju-dravu te kulturni
i etniki identitet.
S vremenom su ti pojmovi i entiteti, s mnogim njihovim srodnim pojmovima,
dobili iroku primjenu u sklopu drutvenih znanosti u gotovo svjetskim
razmjerima. Mogli bismo tovie zakljuiti da nema ni jedne drutvene znanosti
u sklopu koje se, s gledita razliitih teorija i modela, ne istrauju neka podruja
vezana uz etnos i etnicitet. Pojavile su se, kako smo rekli, brojne teorije i mnogi
znanstveni modeli o svemu tome. Popularnost tema vezanih uz etnos i etnicitet
je, nema sumnje, veoma prisutna. Danas je diskurs o etnikom i etnicitetu doivio
popularnost i u znanosti i u javnome ivotu.
Taj je zaokret nastao zbog vie razloga. Razliita su i tumaenja te
popularnosti diskursa o etnosu i etnicitetu. Najblie su istini oni koji smatraju
da je taj zaokret nastao zbog ope krize suvremenog modernog drutva, u kojem
dominiraju socijalni i etniki sukobi, sukobi kultura i identiteta, a istodobno i
kriza utopije moderniteta. Da je dakle taj zaokret k fenomenu etnosa i etniciteta
nastao da bi se objasnio nastanak i razvoj pluralnog svijeta, da bi se rijeila kriza
moderniteta i identiteta.92
Ta popularnost ima meutim i svoje nalije. Vezana je uz nekritinost, dok
su ti pojmovi postali rastegljivi i po potrebi se neoprezno koriste. Zato je nuno,
u svakoj prigodi i na svakom primjeru napose, iskazati kritinost i u podrobnoj
analizi dokazati objektivnost i vjerodostojnost i tih pojmova i metoda istraivanja.
To je ve uoeno u drutvenim znanostima, u kojima se govori o krizi popularnosti
diskursa o etnikom i etnicitetu, o krizi drutva i identiteta uope, ali i o krizi
istraivanja tih fenomena.
U svakom sluaju, taj zaokret u istraivanju fenomena etnosa i etniciteta
u svim drutvenim znanostima nije sporan. O tome u svijetu postoji golema
literatura. Sporno je meutim kako se sve to prouava, koje se teorije i
znanstveni modeli primjenjuju, sporni su mnogi pojmovi koji su vezani uz etnos
i etnicitet uope, a napose uz narod, naciju, nacionalnu dravu ili naciju-dravu,
nacionalizam te kulturni i etniki identitet. Upitno je napokon koliko su i taj
obrat k etnosu i etnicitetu u svijetu i sve te teorije i svi ti silni rezultati istraivanja
potaknuli prouavanje tih fenomena kod nas u Hrvatskoj?
Kako smo vidjeli, taj obrat u drutvenim znanostima i sva istraivanja
o etnosu i etnicitetu, o modernoj naciji, nacionalizmu i etnikom identitetu u
svijetu (o emu svjedoi golema literatura, brojne teorije i znanstveni modeli)

92 Habermas 1998; Smith 1979; Smith 1987; Smith 2003; Touraine 1992; Poutignat i Streiff-Fenart
1995.

62
nisu ostavila previe traga kod nas. Naime, iako mnogi nai znanstvenici prate
ta istraivanja u svijetu, ipak taj obrat, o kojem je rije, jo uvijek nije potaknuo
sustavna istraivanja fenomena etnosa i etniciteta na hrvatskome prostoru
uope: istraivanja izgradnje moderne hrvatske nacije i nacije-drave, a napose
istraivanje tog pluralnog svijeta, formiranje i razvoja subetnija i supkultura, te
meuetnikih odnosa i stanja u Hrvatskoj u svim razdobljima, sve od doseljenja
Hrvata na prostor rimske Dalmacije do suvremenosti.
Moramo napokon i kod nas pokrenuti sva ta istraivanja. Nakon mnogobrojnih
istraivanja o tome u svijetu, ne smijemo sada zanemariti to podruje kod nas. U
ta bi se istraivanja morale ukljuiti sve drutvene znanosti. Meutim, svi oni koji
bi se htjeli ukljuiti u njih, unutar svih drutvenih znanosti, a napose povjesniari,
moraju biti svjesni da taj obrat k etnosu i etnicitetu u svijetu drutvenih znanosti
ima mnogo toga spornog i da je stoga prije svakog istraivanja nuna podrobna
analiza i kritika.
Ako dakle elimo pokrenuti istraivanja fenomena etnosa i etniciteta u
Hrvatskoj, moramo najprije u sklopu svih drutvenih znanosti, a napose unutar
historiografije, o kojoj je ovdje poglavito rije, provesti ove razine podrobne
analize i kritike:
a) analizu i kritiku svih dosadanjih istraivanja o tome kod nas;
b) analizu i kritiku tradicionalnih koncepcija, teorija i znanstvenih modela;
c) analizu i kritiku novijih istraivanja i u svijetu i kod nas u Hrvatskoj;
d) analizu i kritiku pojmova, teorija i znanstvenih modela vezanih uz etnos,
etnicitet, etninost, naciju, naciju-dravu, nacionalizam, etniki i nacionalni
identitet itd.
No, ovdje istiemo jo jedan oblik zaokreta u istraivanju fenomena etniciteta
i time moderne hrvatske nacije i/ili nacije-drave. Budui da tradicionalni koncept
u kojem se prouavaju podruja ljudske svijesti i duhovnosti (nacionalna
svijest, posebni osjeaji, naela, ideje, ideologije itd.) nije dao dobre rezultate u
istraivanju izgradnje moderne hrvatske nacije i subetnija i njihovih supkultura,
kao i njihovih meusobnih odnosa, a jo bi manje mogao dati u istraivanju
fenomena etnosa i etniciteta u Hrvatskoj uope, nuno je uiniti obrat i u tom
istraivanju. Fenomen etnosa i etniciteta u Hrvatskoj, te izgradnju modernog
drutva i moderne nacije, bolje emo upoznati ako: prvo, istraimo primjenu
modernosti, na mnogim podrujima ivota stanovnitva, koju postupno ostvaruju
spomenuta tri graanska pokreta u Hrvatskoj, tj. privredni i kulturni i politiki
pokret, te tako upoznamo razvoj hrvatskih pokrajina i njihovu transformaciju;
drugo, na taj nain istraimo proces postupne izgradnje modernoga
graanskoga drutva i modernih drutvenih sustava (knjievnog jezika, jezika
kao komunikacijskog sustava, sustava visoke graanske kulture, politikog i
dravnog sustava, modernog privrednog sustava, sustava industrijalizacije itd.);
tree, ujedno tako istraimo proces promjene tradicionalnog svijeta hrvatskog

63
naroda i njegovu transformaciju u modernu naciju; etvrto, istraimo odnos
hrvatskog naroda, kao dominantne etnije, spram subetnija i njihovih supkultura
na hrvatskom prostoru u prolosti; peto, istraimo fenomen identifikacije i
izgradnje razliitih identiteta (jezinih, kulturnih, etnikih, nacionalnih, vjerskih
itd.). To je dakako svijet zbilje i stvarnog ivota ljudi/stanovnitva, koji odreuje
drutvo i drutveni sustavi i ljudske zajednice i time oblici drutvenog ivota.
Jer, nema spora da na podruju drutva i drutvenih sustava i unutar ljudskih
zajednica a ne na podruju ideologija, svijesti, osjeaja i duhovnosti nastaju
procesi modernizacije i integracije i transformacije, koji utjeu na proces etnikog
konstituiranja zajednice, a na vrhuncu tog procesa nastaje moderna nacija i
nacionalna drava i nacija-drava. Ako meutim i dalje ostanemo na podruju
duhovnosti i ljudske svijesti, teko emo moi uiniti daljnji korak u istraivanju
moderne hrvatske nacije i fenomena etniciteta u Hrvatskoj.
O tim smo istraivanjima u drutvenim znanostima i u historiografiji
govorili u predgovoru, a i kritiki smo se osvrnuli na te radove i modele. O tome
raspravljamo i na stranicama ove knjige. Upustimo se sada ukratko u analizu
osnovnih pojmova.
2. Kritika osnovnih pojmova
U drutvenim su znanostima odavno prisutni problemi definiranja pojmova i
termina vezanih uz etnicitet, etnije i etnike zajednice uope te uz narod, narodnu
zajednicu, naciju, nacionalnu zajednicu i naciju-dravu, a napose onih koji
nastaju uz pojam drutva i drutvenih sustava. Taj problem odreenja pojmova ili
iskazivanje (ne)jasnih pojmova i njihovih (ne)razumijevanja, u znanosti nije od
juer. Sve je to ve dugo prisutno u znanostima i u iroj javnosti: u svakodnevnom
govoru, u javnosti uope, u novinstvu, asopisima i knjievnosti, a napose u
znanstvenim raspravama. To je stanje nehajnog govora. To stanje (uestalo
nepostojanje jasnih pojmova) toliko je prisutno da (1) i ne primjeujemo u
kolikoj je mjeri i do koje razine to izraeno, (2) da se zbog toga zapravo esto ne
razumijemo i (3) da zbog toga ne moemo ni iskazivati niti razvijati znanstvene
modele, a jo manje drugima prenijeti znanstvene rezultate istraivanja.
Jasnoa pojmova prvi je korak u stvaranju znanstvenih modela i razvoju
znanosti. Jasne pojmove moemo iskazati tek onda kada nam je dobro poznat
svijet entiteta na koje se odnose, tj. kada nam je dobro poznata tema o kojoj
raspravljamo. Ali i kada dobro poznamo teorije koje se tiu predmeta istraivanja.
U tome valja iskazati kritinost. O tome nema spora. To je u znanosti odavna
jasno. No, kako to postii?
U hrvatskoj historiografiji, ali i u drugim drutvenim znanostima, mnogi
kljuni pojmovi nisu posve jasni. Ne rabimo ih na jednak nain i esto pod
istim pojmom razumijevamo razliite pojave i stanja. Nije uvijek rije samo o
finesama u njihovu razumijevanju. Uvjereni smo da je zbog toga katkada tekst
razumljiv samo autoru, ako je uope i njemu. Jo je tee kad prijeemo s pojmova

64
na shvaanje svijeta entiteta i realnoga ivota. Ti su pojmovi i/ili entiteti: etnos,
etnicitet, etnija, etnika zajednica, etnika grupa, etnika skupina, etnikum,93
etninost, narodnost, narod, narodna zajednica, nacija, moderna nacija, nacionalna
zajednica, nacija-drava, nacionalnost, nacionalizam, nacionalno pitanje,
nacionalna svijest, drutvo, drutveni sustavi, pluralistiko drutvo, moderno
drutvo, drutveni prostor, seljako drutvo, zajednica, drutvena zajednica,
socijetalna zajednica, strukture, etnogeneza, identitet, drutveni identitet, etniki
i nacionalni identitet, procesi modernizacije, procesi integracije, politiki sustav,
pravo i pravni poredak, civilizacija, kultura, demokracija, politiki i drutveni
pokret, ideologija, doktrine, liberalizam, demokracija itd.
Kako pod istim pojmom esto mislimo na razliite povijesne pojave i
procese i razliita stanja, u mnogim se sluajevima ne razumijemo. Mogli
bismo to ilustrirati na vie naina. U povijesnim raspravama o tome ima mnogo
primjera. Ovdje smo izabrali ovaj primjer. Vie generacija studenata povijesti
pitali smo za objanjenje tih pojmova i pojava. Najee smo na ta pitanja dobili
vrlo slabe odgovore. Bolje odgovore nisu dali ni studenti na poslijediplomskom
studiju povijesti, politikih znanosti i sociologije gdje smo predavali. Kljuno
je naravno ovdje pitanje (1) imaju li studenti valjane prirunike u kojima bi
o tome nali osnovne informacije i (2) usmjeravamo li ih da kritiki usvajaju
sve te pojmove i znanstvene osnove o svemu tome. Na prvo pitanje moemo
odgovoriti potvrdno jer danas i kod nas postoje mnogi prirunici i rjenici. Ali na
drugo pitanje nije lako odgovoriti. Meutim, taj je problem daleko osjetljiviji kod
drutvenih znanosti, koje bi morale provesti podrobnu analizu svih upitnih strana
nehajnog govora i koristiti se jasnim pojmovima. Pritom je suvino raspravljati
o miljenju da svaki znanstvenim moe stvarati svoj tzv. kategorijalni aparat.
Jer, kako smo rekli, iza jasnih pojmova stoji znanje i informiranost ili ire
interdisciplinirano obrazovanja o temi o kojoj raspravljamo, napose kada je rije
o fenomenu etnosa i etniciteta, a tada i o etnikoj zajednici, naciji, naciji-dravi,
nacionalizmu, identitetu itd. U predgovoru smo naveli primjer takva nehajnog
govora u historiografiji kada je rije o etnikoj zajednici. U tom sluaju ostaje
nejasna razlika izmeu zajednice i drutva (ljudske zajednice i ljudskog drutva),
seoske zajednice i etnosa, napose izmeu procesa konstituiranja i transformacije
etnike/ljudske zajednice na nekom prostoru i procesa konstituiranja subetnija
(etnikih grupa unutar ire ili dominantne etnije) i njihovih supkultura. Posrijedi
je tada upitno shvaanje fenomena nacije i etnosa i drutva uope.

93 Etnikum: ta je rije sastavljena od dva prefiksa: etno- (kao prvi dio rijei oznaava ono to je u vezi s

narodnom i narodnou; gr. thnos: narod) i kum = lat. cum: sa-, su-; pojam etnikum ne postoji; ne moemo ga
nai ni u jednom rjeniku i ni u jednoj enciklopediji; pojam etnikum ne sadri ak ni Encyclopaedia Britannica;
ne znai nita; ne znamo na to se odnosi. Pojam etnikum stvara nepotrebnu zbrku s izrazom etnik, a etnik
esto, ne uvijek, znai isto to i etnonim: oznauje stanovnika mjesta, pokrajine ili drave, npr. Zagrepanin,
Dalmatinac, Hrvat itd. Uza sve to mnogi se autori koriste tim nejasnim pojmom (etnikum) u svojim raspravama;
usp. npr. Stani 1999. i 2002; anjek 1999.

65
 Taj problem nehajnog govora, tj. upotreba nejasnih pojmova u znanosti,
posebno se susree kad se etniko i/ili nacionalno (npr. etnika i nacionalna
svijest, nacionalni osjeaji, osjeaji nacionalnog identiteta, etniki i nacionalni
identitet, buenje nacionalne svijesti, nacionalna volja, nacionalni karakter
itd.) nastoji po svaku cijenu i nekritiki svesti na zajednitvo i kolektivno
(nacionalno jedinstvo) ili na nacionalnu zajednicu i naciju u cjelini. Tada
nastaje nekritinost i pretjerana generalizacija. U tom je sluaju teko, ako ne
i nemogue, iz patriotskog teksta prijei u znanstvenu raspravu, napose kada je
rije o naciji i nacionalizmu. Takvih primjera ima veoma mnogo. To je problem
koji nije lako rijeiti. O tome raspravljamo ovdje i u najavljenim knjigama.
3. Temeljni pojmovi vezani uz etnos i drutvo
Ovdje donosimo samo neke temeljne pojmove kojima se koristimo u
ovoj knjizi. Vezani su prije svega uz pojam etnosa, etniciteta, naroda, nacije,
zajednice i drutva. Pokuat emo ih definirati. Ali uz napomenu da te pojmove
ne promatramo samo kroz njihovu definiciju, ve i kroz entitet. Na primjer, naciju
ne promatramo samo kao pojam (genezu pojma natio i njegovo znaenje) ve i
kao zajednicu ljudi/etnosa u zbilji, tj. naciju kao entitet: kao nacionalnu zajednicu
ili naciju-dravu koja (sa svojim stanovnitvom i njegovom organizacijom
cjelokupnog ivota na nekom prostoru) postoji u realnom ivotu, a ne samo na
razini samoidentifikacije i ljudske svijesti. Drugim rijeima, polazei od zbilje
ili realnoga ivota u zemlji, a time i od kljunih ivotnih struktura stanovnitva,
tada naciju ini dominantna etnija/nacija, a naciju-dravu ta dominantna etnija/
nacija i sve etnike skupine ili subetnije. Isto tako promatramo drutvo: i kao
pojam i kao sustav i kao entitet (kao ljudsko drutvo). Polazimo dakle od
uvjerenja da nije dovoljno npr. znati samo pojam nacije. Jer, moemo nabrojiti
mnoge njezine definicije, a da ne znamo to je to nacija i kako nastaje. Nuno je
upoznati proces njezine izgradnje u zbilji: proces konstituiranja i reprodukcije i
transformacije ljudskih ili etnikih zajednica, na vrhuncu kojeg (dugoga procesa)
nastaje moderna nacija. A da bismo mogli pratiti taj proces, nuno je upoznati
ivotne strukture stanovnitva u zemlji: i etnike i nacionalne i kulturne i jezine
i obrazovne i ekonomske i socijalne i vjerske. O tome znatno vie raspravljamo
u najavljenim knjigama. U njima donosimo podrobnu analizu mnogih pojmova
vezanih za temu o kojoj je ovdje rije.
Etnos i etnicitet: pojam i entitet.94 Da bismo odgovorili na pitanje to
je narod, nuno je upoznati genezu tog pojma, ali i pojma rod95 i pleme.96
To je podruje etnosa i/ili sustava etnosa (kao entiteta) na nekom podruju u
njegovoj cjelokupnosti. Odreivanje pojma etnos (gr. thnos: narod, narodnost,
94 Entitet (lat. entitas, ens: bie i esse: biti): koji jest, bt, bie ili cjelina neega to postoji.

95 Rod ira obitelj i obiteljska loza; rodbina, krvni srodnici po ocu i majci.

96 Pleme zajednica ljudi u prvobitnim drutvima povezana rodovskim vezama, zajednikim jezikom,

obiajima, kultom predaka, odreenim teritorijem itd. Pleme nastaje udruenjem vie srodnih rodova.

66
stanovnitvo, mnotvo, pleme, puk) i njegova entiteta prilino je problematino.
Za sada se neemo upustiti u diskusiju o tome.97 Mi emo ovdje etnos odrediti kao
narod uope, tj. kao konkretnu zajednicu ljudi/etnosa ili kao ljudsku zajednicu
(dakle kao stanovnitvo) na odreenom prostoru, koja nastaje i razvija se tijekom
povijesti pod utjecajem mnogih povijesnih initelja, ali naravno na svakom
prostoru drugaije. U tijeku povijesti dugoga trajanja, u tijeku organizacije i
razvoja drutva, od antikog preko srednjovjekovnog do modernog drutva, ta se
zajednica ljudi/etnosa na nekom prostoru postupno konstituira: (1) kao ljudstvo
ili stanovnitvo ili kao demografska populacija i (2) ujedno putem zajednitva
kao etnija ili etnika zajednica u odreenom drutvu. A tada je na tom prostoru
ili unutar svake zemlje i drutva napose nuno pratiti proces konstituiranja i
transformacije etnike/ljudske zajednice: od roda i plemena do naroda i nacije
ili nacije-drave.
Etnicitet (engl. ethnicity, frnc. ethnicit) je ukupnost sadraja u vezi
s etnosom, sve ono to se vezuje uz narod i narodnost.98 Etnicitet je isto to
i etninost u hrvatskome jeziku, a izraava ope svojstvo etnosa i pripadnost
etnijama. Taj pojam moemo zamijeniti hrvatskim pojmom narodnost, koji
nalazimo u dokumentima.
Etnija ili etnika zajednica: pojam i entitet. Pojam etnosa i naroda vezan je,
kako vidimo, uz pojam/entitet etnije ili etnike zajednice, tj. zajednice ljudi/etnosa
na nekom prostoru. Etnika zajednica (etnija) kao entitet konstituira se i mijenja
u povijesti kroz zajednitvo i promjene u drutvu. Tijekom povijesti mijenja se i
to drutvo (kao entitet: kao ljudsko drutvo) i to zajednitvo, i ta zajednica (kao
entitet: kao ljudska zajednica) i njezin identitet i svijest ljudi unutar etnije. Nuno
je dakle, u svim razdobljima i na svakom prostoru napose, tj. unutar svake zemlje,
pratiti proces konstituiranja i reprodukcije i razvoja i transformacije etnike
zajednice (etnije) kao entiteta: od roda i plemena i saveza plemena preko naroda
do nacije. Na vrhuncu tog procesa konstituiranja i reprodukcije i transformacije
etnike/ljudske zajednice nastaje moderna nacija. O tome postoji suglasnost u
drutvenim znanostima. Etnije ili etnike zajednice imaju etniki identitet, tzv.
etniku svijest ljudi/aktera i ime pod kojim se prepoznaju (etnonim). U sklopu
neke mega-etnije (dominantnog naroda ili nacije) esto se nalazi vie subetnija
sa svojim supkulturama. Na primjer, unutar hrvatskoga politikoga teritorija i
hrvatske nacije (kao dominantnog naroda ili tzv. makroetnije) u 19. i 20. stoljeu
nalaze se i mnoge subetnije i njihove supkulture: Talijani, Srbi, esi, Slovenci,
Maari, Slovaci, Rusini, Nijemci itd. Kada je prema tome rije o etniji ili etnikoj
zajednici, valja razlikovati (1) pojam etnije i (2) etniju kao konkretnu zajednicu

97 Ovdje se neemo upustiti ni u diskusiju o istraivanjima genetikog podrijetla stanovnitva i naroda u

Europi; to emo temeljito uraditi na drugom mjestu. Usp. o tome: Sykes 2002; Semino i suradnici 2000; Semino
i suradnici 2004; Cavalli-Sforza 1996; Cavalli-Sforza 2003; Juri 2005.
98 Usp. o etnicitetu: Poutignat i Streiff-Fenart 1995; Putinja i Stref-Fenar 1997; Jenkins 1997.

67
ljudi/etnosa ili kao entitet (kao stanovnitvo) od roda i plemena do naroda i
nacije.
Strukturu svake etnije u povijesti, sve njezine razine, u svakoj zemlji
napose, upoznat emo ako pratimo proces konstituiranja i reprodukcije i razvoja
i transformacije etnikih/ljudskih zajednica: od jednostavne (etnike grupe,
roda i plemena i saveza plemena) preko sloene (naroda i narodne zajednice)
do najsloenije (nacije, nacionalne zajednice, nacionalne drave ili nacije-
drave). Istodobno dakako valja pratiti proces identifikacije ili konstrukcije
individualnog, grupnog i kolektivnog identiteta, ali i konstrukciju identiteta
prvoga i drugoga itd.
Model istraivanja etnosa i etnija uope. Postavlja se pitanje kako istraivati
fenomen etnosa i etniciteta na odreenom prostoru. O tome smo ve raspravljali
i to je predmet istraivanja u ovoj knjizi. Mi smo ovdje prihvatili znanstveni
model: Etnos sustav etnosa (sve razine etnije: od roda i plemena do naroda i
nacije)
okolina (svijet drugim etnija, drugih naroda i nacija i kultura i drugih
identiteta).
Narod: pojam i entitet. Narod (lat. populus, tal. popolo, frnc. peuple,
engl. people) u smislu mnogo ljudi; svi ljudi u nekoj etniji ili u nekoj zemlji;
ukupno stanovnitvo; narod u smislu ukupnosti ljudi/stanovnitva u zajednici
(etniji) unutar koje ive zajedno i povezani su zajednitvom u povijesti, tradiciji,
obiajima, jezika, kulture, politike zajednice itd. Da bismo upoznali kako i
kada nastaje narod i narodna zajednica na nekom prostoru, unutar neke zemlje
i nekog drutva, valja za svako povijesno razdoblje pratiti proces konstituiranja
i reprodukcije i transformacije etnike/ljudske zajednice. A vidjeli smo da
narod (kao konkretna etnija sa svojom unutranjom organizacijom cjelokupnog
svijeta ivota u nekoj zemlji) nastaje nakon plemena ili saveza plemena, nastaje
ujedinjenjem vie plemena u jednu/narodnu cjelinu, a prije nastanka moderne
nacije ili nacije-drave. Narod prema tome prethodi modernoj naciji jer nacija
nastaje na vrhuncu tog procesa. Ali narod (kao ukupno stanovnitvo u nekoj zemlji
i dravi) i dalje postoji u naciji-dravi. Meutim, kada govorimo o ukupnom
stanovnitvu u nekoj zemlji, tada uvijek valja imati u vidu cjelinu sustava
etnosa jer u svakoj zemlji postoji pluralni kulturni, jezini, vjerski, drutveni i
etniki svijet: najee postoji dominantna etnija (ili dominantni narod po broju
stanovnitva, npr. hrvatski narod u Hrvatskoj) i ujedno vie subetnija ili etnikih
skupina i njihovih supkultura (npr. esi, Slovenci, Srbi, Talijani, Maari, Slovaci,
Rusini, idovi itd. u Hrvatskoj). Svi oni, i dominantni narod (Hrvati) i sve te
subetnije tvore cjelinu stanovnitva/naroda u toj zemlji.99
Model istraivanja naroda i narodne zajednice. Taj sloeni svijet etnosa u
nekoj zemlji, to pluralno etniko i kulturno drutvo, moemo istraivati prema
99 Usp. nae priloge na kraju knjige: (1) Modele suvremenih drava i nacija u svijetu i (2) Stanovnitvo

Hrvatske u 19. i 20. stoljeu.

68
modelu: Narod (sustav etnosa: dominantni narod i sve subetnije u zemlji)

okolina (svijet drugih etnija i subetnija, drugih naroda i nacija i kultura).
Nacija: pojam i entitet. Za nau je temu veoma vano odgovoriti na pitanje
to je nacija i nacija-drava i kako nastaje. Fenomen nacije i nacionalne drave
kljuna je tema ove knjige. Da bismo odgovorili na pitanje to je moderna nacija i
kako ili kada nastaje, vano je razlikovati (1) genezu pojma nacije od (2) nastanka
ili izgradnje moderne nacije, nacionalne drave ili nacije-drave kao entiteta.
Danas, na temelju povijesnih izvora, lako moemo pratiti, od grkih polisa dalje,
genezu pojma naroda-etnosa i naroda-demosa te genezu pojma demos, populus,
gens, gentes itd., o emu postoji mnotvo literature. Isto tako lako moemo pratiti
i genezu pojma nacija.
Za razliku od rijei gens i populus (populus Romanus) u starom Rimu,
latinska je rije natio u poetku imala drugaiji smisao: pojmom natio oznaavale
su se grupe stranaca koji dolaze iz odreenih podruja izvan Rima s niskom
razinom kulture. Na primjer: kod Cicerona Syrorum natio servituti nata, kod
Hijeronima innumerabiles et ferocissimae nationes, u Justinijanovu kodeksu
multa milia extranearum nationum, a Marko Terencije Varon iz Reate govori
o naciji govedara.100 Drugim rijeima, Rimljani su rijeju natio imenovali
uroenike bez kulture, odnosno natio je stanovnitvo koje ne pripada rimskoj
kulturi.
Tacit u djelu Germanija upotrebljava taj pojam tako da se u odnosu na
pojam gens, koji oznaava veu cjelinu (narod) natio odnosi na manju cjelinu
(na pleme). S vremenom meutim u tekstovima dolazi do promjene u odnosima
izmeu pojma gens i natio: ta dva pojma upotrebljavaju se kao sinonimi. Tako
da je pojam natio postupno izgubio znaenje koje se odnosilo na stanovnitvo
primitivne kulture, ali i na znaenje malog plemena. tovie, pojam natio je
postao apstraktniji od pojma gens. Tako da se s vremenom, ali postupno, pojam
natio poeo primjenjivati i na vee etnike cjeline.
Za genezu pojmova gens, populus i natio veliko su znaenje imali prijevodi
Biblija kod svih naroda. To je dolo do izraaja ve potkraj Rimskog Carstva.
U prijevodu Biblije na latinski jezik, Hijeronim iz Stridona (umro 420. godine)
pojam populus upotrebljava samo za izabrani narod: za idove. Nasuprot
od Boga izabranom narodu (izraelitskom narodu) prema Hijeronimu stajali
su barbari: gentes i nationes. Od tada, tijekom srednjeg vijeka, sve se manje
upotrebljavaju rijei populus i tribus u antikom znaenju, dok se pojmovi gens
i natio koriste kao sinonimi, ali se ipak pojam natio poinje ee upotrebljavati
od rijei gens.
Pa ipak, ve u srednjem vijeku, u tijeku drutvenih promjena uope, mi-
jenjaju se i znaenja latinskih rijei: populus, gens i natio. Na primjer, u ranom

100 Hertz 1927; Molnar 1997; Gschnitzler 1992.

69
srednjem vijeku pojam populus oznaavao je izabrani narod, ali i plemstvo. No,
takva je upotreba s vremenom posve nestala. Pojam populus prelazi u europske
jezike (engl. people, franc. peuple, njem. Volk) i dobiva posve drugo znaenje:
populus poinje oznaavati proste, obine ili zle ljude (engl. populace,
franc. poble, njem. Pbel).
U srednjem vijeku pojam natio dobiva dva znaenja: prvo, naroda kao
etnosa, tj. u znaenju neke grupe ljudi ne iskljuivo istog etnikog podrijetla i,
drugo, u znaenju politikog entiteta, na primjer u nazivu plemstva (plemstva kao
nacije) organiziranog u stalee, ali i u naslovu vladara, na primjer, njemaki su
carevi vladali mnogim narodima i vladar se poima kao Imperator plurimarum
nationem ili kao Imperator multorum populorom. U srednjem se vijeku dakle
plemstvo organizira u stalee (npr. englesko, njemako, ugarsko, hrvatsko itd.)
koje je u etnikom pogledu bilo uglavnom heterogeno, ali se najee imenuje
pojmom natio. To je tzv. plemika nacija, koja dakako nema nikakve veze s
modernom nacijom i etnikom zajednicom. Vano je ipak istaknuti da u srednjem
vijeku upotreba pojma natio za plemstvo organizirano u stalee, tj. natio u smislu
politikog entiteta, dobiva primat u odnosu na upotrebu tog pojma (natio) za
etniku grupu, jer se u srednjem vijeku etniko podrijetlo imenuje razliitim
pojmovima. No, tijekom srednjeg vijeka u europskim se dravama pojmovi gens
i natio koriste za oznaavanje lokalnih zajednica (plemena, sela), ali i veih,
neodreenih skupina. Uz to, pojam natio upotrebljava se i u znaenju grupa,
lanova korporacija, koncila i studenata na sveuilitima. Mogli bismo dakle
zakljuiti, i o tome postoje temeljita istraivanja, da sve do novoga vijeka ta
razliita shvaanja pojma nacije, tj. pojma natio koji se odnosio na plemiku
naciju ili staleku naciju ili monarhijsku naciju itd., nema nikakve veze
s etnikom osnovom nacije. Da se dakle pojam natio ne odnosi na proces
konstituiranja i transformacije etnike zajednice. Sve do Francuske revolucije
pojam natio obuhvaao je u najboljem sluaju samo neke lanove graanskog
drutva, organizirane po staleima ili u razliitim korporacijama, dok je velika
veina puanstva ostala izvan nacije. Tako je kompaktna etika zajednica (tj.
konkretna etnija na odreenom prostoru) ostala izvan pojma i znaenja natio.
U strunoj raspravi o naciji, nacionalnoj dravi, naciji-dravi i nacionalizmu
vlada suglasnost o tome da su ti pojmovi i ono to oznaavaju (njihovi entiteti)
pojavni oblici epohe moderne, tj. da su nastali (i nacija i nacionalna drava i
nacija-drava) u tijeku izgradnje modernoga graanskog drutva, od kraja 18.
do kraja 20. stoljea. Drugim rijeima, da se ranija upotreba pojma nacija,
kako u srednjem vijeku tako i u ranom novom vijeku, odnosila na neto posve
drugo, da je pojam natio oznaavao male lokalne svrhovite zaviajne ili lokalne
udruge, ekipe, grupe ili podskupine unutar veih i nepreglednih skupina. Tek
se u 19. stoljeu pojam nacije odnosi na kompaktne etnike zajednice. Prema
europskom modelu modernosti, tek u 19. i 20. stoljeu nacija i nacionalna
zajednica (kao pojam i kompaktna zajednica) i nacionalna drava i zatim nacija-

70
drava, i s njima povezni masovni nacionalni pokreti i nacionalizam, postaju
sredinje pojave integracije: i etnike i kulturne, i politike i ekonomske i druge.
Da bismo upoznali izgradnju neke moderne nacije, u bilo kojoj sredini i na bilo
kojem prostoru/okoliu, valja ne samo upoznati pojam nacije i poznavati njezine
razne definicije, nego prije svega istraiti proces konstituiranja i reprodukcije i
razvoja i transformacije etnike/ljudske zajednice. A rekli smo, i o tome u strunoj
literaturi vlada suglasnost, da moderna nacija (kao relativno kompaktna etnika i/
ili nacionalna zajednica) i zatim suvremena nacija-drava nastaje na vrhuncu tog
procesa, unutar modernosti i modernoga graanskoga drutva, tzv. industrijskog
drutva u razvoju.
Model istraivanja moderne nacije i nacije-drave. Taj sloeni svijet etnosa
u nekoj zemlji, to pluralno etniko i kulturno drutvo, moemo istraivati prema
modelu: Nacija (sustav etnosa: dominantni narod/nacija i sve subetnije
u zemlji)
okolina (svijet drugih etnija, subetnija, drugih naroda i nacija i
kultura).
Drutvo: pojam i entitet. to je drutvo? Je li nam taj pojam jasan? Ni
jedan pojam nije toliko mutan i ni jedan se ne koristi toliko nehajno kao pojam
drutvo.
Drutvo (lat. societas, engl. society, njem. Gesellschaft, franc. socit)
uope ili u najopenitijem smislu pokazuje na oblik povezanosti meu ljudima
u nekoj sredini; kazuje da na nekom prostoru postoji ljudsko drutvo i zajednica
ljudi/stanovnitva. Pojam drutva je meutim vieznaan. Izveden je iz pojma
drug (lat. socius). A drugovi su izvorno suputnici ili ljudi koji su dobrovoljno
povezani zajednikim ciljevima: u ljudskom drutvu ili zajednici ljudi. Jezino
podrijetlo tog pojma upuuje na veze ili interakcije meu ljudima (jezine,
kulturne, ekonomske, politike, vjerske itd.) koje se zasnivaju na dobrovoljnosti
i prijateljstvu (drugarstvu) i na zajednikim interesima i ciljevima. Pojam
drutva (njem. Gesellschaft) suprotan je pojmu i entitetu zajednice (njem.
Gemeinschaft), jer ona (zajednica ljudi ili ljudska zajednica) izvorno oznaava
ivotnu povezanost. Zajednica (gr. koinonia, lat. communitas, engl. community,
njem. Gemeinschaft, franc. communaut) jest temeljni okvir ivota ljudi, koju
su sami stvorili. Zajednica znai da vei broj ljudi svjesno djeluje na istom
prostoru, u isto vrijeme, s istim ciljevima i interesima. U tom smislu govorimo
o ekonomskoj, politikoj, jezinoj, kulturnoj, vjerskoj ... zajednici. Drutvo je
pak racionalna tvorevina ljudi. Osnova suvremenog znaenja pojma drutva
obuhvaa: 1) apstraktnu cjelinu (drutvo kao normativni sustav); 2) povijesno
specifian oblik organizacije ljudskog djelovanja na odreenom prostoru (drutvo
kao institucionalni poredak); 3) poseban tip svrhovitog udruivanja pojedinaca
(drutvo kao interaktivni poredak meu ljudima). Za nau je temu najvanije
kasnofeudalno drutvo i moderno graansko drutvo. A rekli smo da moderna
nacija i nacija-drava nastaje unutar modernoga graanskog drutva. Pojam
graansko/civilno drutvo potjee od societas civilis, a to je latinski prijevod

71
grkog pojma koinonia politik. Taj pojam izvorno znai udruivanje, opinu
ili zajednicu graana kao politiku zajednicu, tj. kao najvii oblik udruivanja
slobodnih graana radi zajednikog odluivanja u poslovima. U tom smislu
graansko je drutvo izjednaeno s politikom zajednicom, iako se razlikuje i od
politike zajednice i od drave.
U tom smislu ovdje donosimo poimanje i tumaenje drutva koje slijedimo
u ovoj knjizi. Drutvo (i kao pojam i kao entitet i kao drutveni sustav i kao
poredak) moemo promatrati preko sljedea tri reda drutva ili drutvenih
odnosa i stanja, koji zajedno tvore cjelinu drutva, drutvenih sustava i socijalnih
odnosa:
a) Drutvo kao normativni sustav i/ili kao globalni drutveni poredak:
Taj red drutva znai apstraktni normativni sustav i/ili globalni svjetski
poredak (pravni, meunarodno-pravni, institucionalni, politiki,
meudravni, kulturni, privredni i komunikacijski) i globalni svijet u
cjelini i/ili globalizaciju svjetskog i ujedno ljudskog drutva. Utemeljen je
na apstraktnom normativno-pravnom sustavu, na apstraktnom globalnom
pravu. Njegovi su dijelovi: sustav prava ili normativni sustav uope, globalni
pravni poredak; globalni sociosustavi; globalni svjetski drutveni sustavi;
globalne drutvene strukture, vrijednosti i institucije, globalni/svjetski
normativni poredak i globalna socijetalna zajednica.
b) Drutvo kao institucionalni poredak ili kao stvarni drutveni svijet:
Taj red drutva znai realni svijet ivota u konkretnoj sredini; nastaje dakle
unutar odreenog pravnog, politikog, dravnog i institucionalnog poretka, a
tvore ga: konkretni drutveni sustavi (kulturni sustav, politiki i dravni sustav,
upravni sustav, ekonomski sustav, obrazovni sustav, komunikacijski sustav
itd.); konkretni sociosustavi (sociokulturni, sociopolitiki, socioekonomski
itd.); drutvene strukture (vrijednosti i institucije), konkretni normativni
poredak i socijetalna zajednica u odreenom drutvu, u odreenoj sredini i
u odreenoj zemlji.
To je stvarni drutveni svijet: svijet ivota nekog naroda u nekoj zemlji.
U zbilji se ostvaruje putem institucija i institucionalnog poretka i cjelovite
organizacije jednog naroda koji na odreenom teritoriju u svojim rukama
ima unutranju upravu, svoju politiku zajednicu i dravu. To je zasebno
drutvo (stvarni svijet ivota) koje se izgrauje na institucijama i zasebnim
vrijednostima i socijalnim odnosima.
c) Drutvo kao interaktivni poredak, kao svijet pravnih, kulturnih,
ekonomskih, drutvenih i socijalnih interakcija izmeu pojedinaca i svih
drutvenih grupa ili cjelokupnog stanovnitva u odreenoj sredini, unutar
neke zemlje i nekog naroda.
Sva tri reda drutva, u meusobnoj povezanosti, tvore cjelinu drutva. Prema
tome, strukturu drutva u nekoj sredini (svijet drutva) moemo upoznati

72
 preko sva tri spomenuta reda drutva. Tada govorimo o konkretnom ili
zasebnom drutvu u nekoj zemlji, na primjer: hrvatsko drutvo (koje se u
odreenom vremenu ili razdoblju izgradilo u Hrvatskoj ili na hrvatskome
prostoru), slovensko drutvo (koje je u Sloveniji) itd. O tome vie
raspravljamo na stranicama ove knjige.
Drutveni sustavi. U ovoj smo knjizi prihvatili pojam/entitet: drutveni
sustavi, a time i odreeni znanstveni model: model sistemsko-teorijske analize.
Prije izlaganja o osnovi tog modela, pogledajmo kako se drutvo poima
u hrvatskoj historiografiji. Sve do 80-tih godina 20. stoljea u hrvatskoj se
historiografiji nije posebno definirao pojam drutva, iako se o njemu stalno pisalo
i iako se stalno spominjao. Tek je knjiga Drutveni razvoj u Hrvatskoj od 16. do
poetka 20. stoljea (Zagreb 1981.), koju je uredila M. Gross, otvorila problem
definiranja drutva i ujedno prihvaanje znanstvenog modela istraivanja drutva
i drutvenih struktura. U toj je knjizi deset hrvatskih povjesniara raspravljalo o
hrvatskoj povijesti novoga vijeka. Neki su pisali s gledita historije drutva i
drutvenih struktura. Ali, prvo, pojam drutva nisu posebno definirali i, drugo,
svaki je od njih posve razliito shvatio i drutvo i drutvene strukture i drutvene
odnose u drutvu i znanstveni model istraivanja historije drutva. Jedino je
urednica te knjige M. Gross, pod utjecajem socijalne historije i historije drutva
i rasprava o tome u svijetu, donekle jasnije odredila pojam drutva kao cjelinu ili
totalitet drutvenih odnosa. Nakon toga, u njezinim knjigama i raspravama drutvo
je postalo kljuni pojam, koji je promatrala u procesu njegove modernizacije i
integracije, napose kada je rije o izgradnji graanskog drutva.101 Meutim,
kada je rije o samom pojmu drutva, ali i modelu njegova istraivanja, prihvatila
je zapravo tradicionalni pojam drutva i njegov tradicionalni znanstveni model.
Osnova tog tradicionalnog modela jest da se drutvo promatra kao cjelinu
(drutvenu cjelinu, cjeloviti drutveni ivot, totalitet drutvenih odnosa itd.)
koja se sastoji od dijelova (sastavnih dijelova drutva, drutvenih podruja, brojnih
podruja drutvenog ivota itd.) koji su meusobno povezani. To je tradicionalni
koncept, preuzet iz antike, koji je od 18. stoljea do danas prisutan u drutvenim
znanostima, a uvijek govori, kada je rije o drutvu, o cjelini (o drutvenoj
cjelini) koja se sastoji od dijelova (ili razliitih meusobno povezanih podruja
drutva). To je dakle shema: cjelina dio. Problem te tradicije i tog znanstvenog
modela je u tome to se cjelina drutva morala dva puta pomisliti: kao jedinstvo
(totalitet) i kao ukupnost dijelova. Drugim rijeima, moglo se pretpostaviti da
je cjelina ukupnost dijelova ili da je ona vie od pukog zbroja dijelova. Cjelina
se mogla promatrati kao uvjet egzistencije dijelova itd. Odnos cjeline i dijelova
esto se idealiziralo. Trailo se, i esto se tako promatralo, da dijelovi drutva
moraju biti homogeni u odnosu na cjelinu (drutvenu cjelinu). tovie, pojedini
dijelovi drutva (npr. ekonomski, politiki, obrazovni, upravni itd.) mogli su se

101 Gross 1981; Gross 1985; Gross i Szabo 1992.

73
prouavati odvojeno jedan od drugog: npr. kulturni od politikog, pravni od
kulturnog i ekonomskog, ekonomski od kulturnog i pravnog itd.102
Model sistemsko-teorijske analize. Umjesto tog tradicionalnog koncepta
drutva i tradicionalnog razlikovanja cjeline dijela (i dijelova), mi u ovoj
knjizi prihvaamo ovaj model: drutveni sustavi
okolina. To znai da se u
nekim aspektima, ne dakle u svemu, drimo ope teorije drutvenih sustava
koju su utemeljili T. Parsons i N. Luhmann.103 Prihvaamo teoriju o postojanju
drutvenih sustava, napose kada je rije o modernom graanskom drutvu, na
primjer: sustava modernog knjievnog jezika, sustava visoke graanske kulture,
sustava moderne privrede, modernog politikog sustava, sustava moderne drave,
sustava uprave, sudstva, sustava modernog kolstva i obrazovanja itd. Unutar tih
drutvenih sustava postoje podsustavi. Ono to se zamiljalo kao meuovisnost
cjeline dijela, sada je preformulirano u teoriju drutvenih sustava i time u
novi znanstveni model: drutveni sustav
okolina. To je potpuni obrat u
istraivanju drutva i drutvenih sustava. Tako se ni sustav ni drutvo u cjelini
vie ne sastoje od odreenog broja dijelova i odnosa meu dijelovima. Svaki je
drutveni sustav otvoren u odnosu na okolinu. Sada je sustav (npr. sustav kulture
ili privrede) povezan s okolinom (sa svim drugim drutvenim sustavima). Ta
je dakako okolina, u odnosu na pojedini drutveni sustav, bezgranina i daleko
kompleksnija od svakog pojedinanog sustava. Pojedinani drutveni sustav
(npr. kulture, privrede, obrazovanja itd.) bez njegove okoline (svijeta drugih
drutvenih sustava u nekoj sredini ili zemlji) ne moemo shvatiti, napose s
gledita promatraa i istraivaa. Nuno je meutim istaknuti da se pojam okoline
ne smije pogreno shvatiti kao neka vrsta kategorije ostataka. Naprotiv, okolina
(tj. svijet svih drugih drutvenih sustava) je kljuni i aktivni initelj u izgradnji
svakog pojedinanog drutvenog sustava. Ta je okolina vana za odravanje i
razvoj svakog pojedinanog sustava. Okolina je tovie pretpostavka identiteta
sustava jer je svaki pojedinani drutveni sustav mogu samo u odnosu na svoju
okolinu. Sve to se dogaa (zbiva, razvija, stvara) u nekoj sredini uvijek istodobno
pripada i nekom sustavu (ili veem broju drutvenih sustava) i okolini ili svijetu
svih drugih drutvenih sustava.
Socijalna i drutvena integracija: Na tim podrujima (drutvenih sustava:
knjievnoga jezika, jezika pismenosti i obrazovanja, graanske kulture, kolstva,
privrede, uprave, sudstva, politikog i dravnog sustava, sustava nacionalnih
institucija, komunikacijskog sustava itd.) nastaje i moe nastati primjena
modernosti u zemlji: samo tu moemo pratiti procese modernizacije i integracije
na svim podrujima ivota stanovnitva. Tu lako moemo upoznati i pratiti
proces konstituiranja i razvoja i transformacije etnikih zajednica, a time i pojavu
moderne nacije i njezinu transformaciju u naciju-dravu. Drugim rijeima, ti su

102 Usp. o tome: Ritschl 1906; Losano 1968; Luhmann 1998; Luhmann 2001.

103 Parsons 1991; Luhmann 1968; Luhmann 1998; Luhmann 1999; Luhmann 2001.

74
drutveni sustavi nositelji procesa modernizacije i transformacije tradicionalnog
drutva i tradicionalnih ljudskih zajednica, tj. procesa modernizacije i
transformacije tradicionalnog ivota svih struktura stanovnitva u nekoj zemlji.
Samo na tim podrujima (drutvenih sustava) i na relevantnim povijesnim
izvorima, o kojima je rije na stanicama ove knjige, moemo istraivati kljune
ivotne strukture stanovnitva u zemlji (i etnike i jezine i kulturne i obrazovne
i vjerske i ekonomske i socijalne), a time i proces modernizacije i transformacije
tradicionalnog drutva i tradicionalnih ljudskih/etnikih zajednica i proces
izgradnje/integracije moderne nacije.
Model istraivanja drutva i drutvenih sustava. Sloeni svijet drutva i
drutvenih sustava moemo istraivati prema modelu: drutveni sustavi (sustav
jezika, kulture, privrede, politiki i dravni sustav, sudstva, uprave, kolstva i
obrazovanja itd.) (drutvo: pojedinano drutvo u nekoj sredini ili u nekoj
zemlji)
okolina (svijet svih drugim drutvenih sustava).
Socijetalna zajednica. Socijetalna zajednica se formira unutar drutva
i drutvenih sustava: a) kao ukupnost normi, pravila, statusa i dunosti; b)
kao ukupnost prava ili normativnog poretka i sustava; c) kao cjelina drutva i
drutvenih odnosa u njegovu kolektivnom aspektu; d) kao podsustav integracije
(drutvene, socijalne, kulturne, pravne, politike, ekonomske); e) kao sloeni
mozaik kolektiva. Socijetalna zajednica, osobito unutar modernoga graanskog
drutva, ima vrlo sloen pluralizam uloga i stoga vrlo jaku integracijsku funkciju.
Socijetalna je zajednica najvea i najcjelovitija zajednica (ivota ljudi: u kojoj
ljudi ive zajedno) u nekoj nacionalnoj dravi i/ili naciji-dravi, jer obuhvaa
cjelokupno stanovnitvo, sve etnike grupe i sve skupine i veinski ili dominantni
narod (naciju) u toj dravi, dok nacionalnu zajednicu (naciju) predstavlja samo
veinski ili dominantni narod u nacionalnoj dravi (naciji-dravi).
Sustav: pojam i entitet. Iako u drugim naim radovima rabimo pojam sistem
(npr. drutveni sistem ili sistemsko-teorijska analiza) ovdje smo prihvatili sugestiju
da koristimo pojam sustav; sustav je isto to i sistem: ukupnost naela ili stvari
ili dijelova usklaenih tako da ine cjelinu. Tako se npr. svaki drutveni sustav/
sistem (privredni, kulturni, politiki, dravni, upravni, kolski i obrazovni itd.)
sastoji od vie dijelova ili podsustava koji svi zajedno ine cjelinu (sustava).

75
 IZGRADNJA MODERNE NACIJE

1. Moderne nacije nastaju u epohi moderne

(od kraja 18. do kraja 20. stoljea)104

Nakon to smo u uvodu objasnili pojam naroda (naroda kao etnos, kao
stanovnitvo ili demografska populacija na odreenom prostoru ili unutar neke
zemlje) i nacionalne zajednice, upoznajmo ovdje pojam i entitet moderne nacije
i/ili nacije-drave, ali ne samo bt i znaenje pojma nacije nego i naciju-dravu
kao entitet: kao novu etniku zajednicu i modernu integracijsku zajednicu. Tu
integracijsku funkciju postie kao nacionalna zajednica (u procesu konstituiranja
i transformacije sustava etnosa) i ujedno kao socijetalna zajednica (u procesu
modernizacije i integracije drutvenih sustava). A to znai da moderna nacija
nastaje u procesu izgradnje modernog drutva i modernih drutvenih sustava i
novih ljudskih zajednica: unutar svijeta ivota, na vrhuncu procesa konstituiranja
i transformacije etnike zajednice. No, u tom sluaju, kada polazimo od nacije
kao moderne zajednice, moramo zapoeti s mnogim pitanjima.
Znamo li danas, nakon pojave mnogih teorija o naciji, nakon to su se
nacionalne zajednice izgradile kao nove integracijske zajednice i u novom vijeku
pojavile kao posebni entiteti, kao nacije-drave, o emu nema spora, to je nacija?
Kada nastaje? Kako se i u sklopu kojeg drutva i drutvenih sustava formirala?
to utjee na njezin proces integracije kao nacionalne zajednice? Oblikuju li
naciju i na koji nain: nacionalna zajednica, koja nastaje unutar zasebnog etnosa
(dominantnog naroda) i posebne kulture i ujedno drutvena i/ili socijetalna
zajednica, koja nastaje u modernom graanskom drutvu, ili zajednica svijesti i
posebnih osjeaja? Transformira li se u suvremenom svijetu? Kakav je odnos
nacije spram modernog drutva, modernosti i racionalnosti svijeta? Kakav je
odnos nacije spram moderne kulture i civilizacije te demokracije i moderne
komunikacije? Potie li nacija ili koi taj razvoj? Jesu li nacije i/ili nacije-drave,
kao zajednice modernoga tipa, sposobne da se suoe s globalnim problemima
suvremenog svijeta, kao to su: ratovi, etniki sukobi, bijeda, glad, ekoloka
politika, odnos ovjeka prema ekosustavu te prirodi i Zemlji uope, nejednakost
razvoja, opa zaostalost, porast svjetskog stanovnitva, organizirani kriminal i
terorizam itd.? Jesu li nacije danas okrenute prolosti (mitu, vlastitoj veliini
ili izmiljenoj tradiciji) ili budunosti: postmodernom uravnoteenom, umnom i
moralnom svijetu? Je li se razvila kritina znanost o naciji?
104 Kraa verzija ovog dijela knjige objavljena je u: Koruni 1999; Koruni 2000. Ovdje su meutim

unesene znatne izmjene i dopune teksta. Ovaj tekst je dio jo vee cjeline o naciji i nacionalizmu.

76
 O svemu tome, kako je poznato, postoji toliko razliitih miljenja koliko ima
razliitih teorija o naciji i nacionalizmu. Teko je u svemu tome nai jedinstvo
miljenja i stavova, a to nije ni potrebno. Ali je zato opravdano postaviti pitanje:
Moe li kritiki um (ne samo na razini znanosti i znanstvenih modela) danas
razumjeti fenomen nacije i nacije-drave i moe li pritom nadvladati nacionalne
sentimente, tj. emocionalna i/ili iracionalna stanja (ne-svijesti) koja gotovo
u pravilu idu uz naciju i nacionalni identitet, a u iroj javnosti se iskazuju u
razliitim oblicima i sadrajima fenomena nacionalizma i nacionalne svijesti?
Moe li kritika znanost, koju moramo slijediti, napokon odgovoriti na sva ta i
mnoga druga sloena istraivaka pitanja?
Na to moramo pokuati odgovoriti zbog vie razloga. Prije svega, potrebo
je kritiki analizirati razvoj suvremenoga globalnoga drutva, koje se izgradilo u
dugoj epohi moderne i modernosti u 19. i 20. stoljeu. Drutva, koje ni u kojem
sluaju nije idealno, jer je u njemu i nastala kriza utopije modernosti. No, ovjek
u tom drutvu i drutvenim sustavima ivi i djeluje, pa je izgradnju i strukturu
modernog drutva nuno upoznati kako unutar mnogostrukih povijesnih
promjena i socijalnih suprotnosti tako i unutar sloenih procesa modernizacije i
integracije i transformacije.105 U isto vrijeme moramo istraiti i objasniti fenomen
nacije: njezino podrijetlo, procese modernizacije i integracije, razvojne etape i
proces njezine transformacije. Ali i odnos nacije spram drugih etnija, subetnija,
supkultura, naroda, nacija i kultura.106
To je nuno zato jer su i moderno drutvo i moderni drutveni sustavi
(koje je utemeljio graanski, civilni, kapitalistiki, industrijski i postindustrijski
drutveni, pravni, politiki i privredni poredak) i moderna nacija (njezina
politika zajednica i nacionalna drava i/ili nacija-drava) kljune povijesne
pojave u suvremenom svijetu na kojima poiva razvoj svih naroda i nacija. Ali
je pritom, polazei od krize modernosti i moderne i modernog drutva, o emu
nema sumnje, potrebno da upoznamo i osnovice na kojima suvremene nacije i
nacionalne drave i nacije-drave ali sada kao drutvene graanske zajednice,
u procesu njihovih transformacija, ako je to uope mogue, i ako je nacija uope
u procesu transformacije pokuavaju izgraditi bolju i drugaiju postmodernu
i postnacionalnu budunost ovjeanstva: budunost bez etnikih i nacionalnih
sukoba, bez socijalnih napetosti, u kojoj najavljuju drugaiji odnos ovjeka spram
ovjeka i spram ekosustava u cjelini. No, je li ta vizija o postmoderni, o kojoj se
mnogo pie, u to nas mnogi uvjeravaju, samo nova utopija? Istraimo to.

105 O epohi moderne i modernosti dalje u tekstu: Usp. o tome: Kemper 1993; Kalanj 1994; Vattimo 1991;

Supek 1996; Habermas 1988; Domenach 1986; Gross 1985.

106 Usp. o tome: Alter 1985; Altermatt 1997; Anderson 1990; Berlin 1990; Deutsch 1966; Encyclopedia of

Nationalism, vol. 1-2, 2001; Gellner 1991; Gellner 1998; Hayes 1931; Hobsbawm 1993; Janji 1987; Kamenka
1976; Kohn 1956; Leroti 1984; Minogue 1967; Plessner 1997; Seton-Watson 1980; Smith 1979; Smith 1983;
Smith 1998; Smith 2003; Schulz 1994; Winkler 1985;

77
 Da bismo uspjeli u tom istraivanju, koje emo pokuati ostvariti u sklopu
opsenog projekta na interdisciplinarnim osnovama, valja najprije upoznati
izgradnju i razvoj i strukturu modernog drutva (unutar graanskog i civilnog i
kapitalistikog i industrijskog i postindustrijskog drutvenog ivota i socijalnih
odnosa) napose u odnosu spram modernih drutvenih sustava i ekosustava uope
u kojima moderna nacija i/ili nacija-drava, u posebnim okolnostima, kod svakog
naroda napose, nastaje i formira se kao zajednica posve novoga integracijskog
tipa (i nacionalnog i drutvenog i kulturnog i socijalnog) ali se u isto vrijeme, o
tome nema spora, stalno mijenja i transformira zajedno s tim modernim drutvom
i modernim drutvenim sustavima.107
Ve se na poetku ove rasprave lako moglo zamijetiti da naciju kao posve
novu ljudsku integracijsku zajednicu (nacionalnu i drutvenu i kulturnu)
promatramo kako u sklopu suvremenog svijeta (unutar modernoga drutva) tako,
kada je rije o njezinoj izgradnji, i kroz njezinu prolost, a time i kroz povijest
svakog naroda i svake nacije napose. Uz to, i uza sve razliite teorije o naciji, koje
se esto meusobno iskljuuju, ovdje iznosimo teorem, koji emo potkrijepiti
izvoenjem dokaza, u kojem tvrdimo da se moderna nacija izgradila, u procesu
dugoga trajanja, unutar dviju meusobno povezanih graanskih zajednica:
nacionalne zajednice (koju tvori poseban etnos i/ili dominantni narod, njezino
etniko i kulturno podrijetlo) i ujedno moderne socijetalne zajednice108 koja
obuhvaa cjelokupno stanovnitvo u nekoj zemlji i koju tvori njezino drutveno
i moderno graansko podrijetlo. Pritom polazimo od kljune spoznaje, koju smo
naveli u predgovoru, da moderna nacija nastaje na vrhuncu procesa konstituiranja i
transformacije etnike/ljudske zajednice, u posebnim drutvenim okolnostima.
Drugim rijeima, u ovoj raspravi polazimo od uvjerenja da su uz etniko
podrijetlo svakog naroda (njegov etnos i etnicitet) i socijalni odnosi i svi oblici
drutvenog ivota i suvremeno moderno drutvo109 (i graansko i civilno i
kapitalistiko i industrijsko i postindustrijsko, koji oblikuju posve nove drutvene
sustave i sustav drutvenih i/ili socijalnih odnosa i bitno nove vrijednosti i posve
drugaiju/modernu organizaciju ivota ljudi na svim podrujima) imali kljunu
ulogu u pojavi i integraciji nacije kao moderne nacionalne zajednice i/ili nacije-
drave. Takvu nacionalnu zajednicu (cjelovitu naciju i samostalnu naciju-dravu)
utemeljenu unutar modernih drutvenih sustava (modernog knjievnog jezika,
pismenosti i obrazovanja, sustava visoke graanske kulture, sustava moderne
privrede, modernog politikog i dravnog sustava, sustava moderne komunikacije
itd.) ne nalazimo ni u jednom razdoblju do epohe moderne. Ali i jo neto vanije:
tu modernu naciju i zatim naciju-dravu moemo upoznati iskljuivo opisivanjem
107 Breuilly 1993; Deutsch 1953; Grillo 1981; Janji 1987; Kamenka 1976; Kohn 1929; Koruni 1997;

Koruni 1998; Koruni 1999; Leroti 1984; Maritain 1992; Seton-Watson 1980; Smith 1983.
108 O socijetalnoj zajednici vidi u uvodu ove knjige.

109 Usp. o tome u drugom dijelu ove rasprave, u poglavlju: Drutvo i drutveni odnosi.

78
i upoznavanjem tih modernih drutvenih sustava. Dakako, moderno drutvo i
moderni drutveni sustavi tu su ulogu imali i u izgradnji moderne hrvatske nacije.
Ako prema tome imamo na umu golem utjecaj modernog drutva i moderne
nacije kako na razvoj ovjeanstva uope tako i na razvoj svakog naroda napose,
lako je zamijetiti da je njihova suvremenost i modernost (i nacije i drutva) i
budunost u postmodernom svijetu povezana s prolou, napose kada je rije o
nastanku nacije (na razini zasebnih viestrukih nacionalnih identiteta) i o odnosu
njezinih aktera (ljudi) spram vlastite prolosti. U svakoj sredini posebno.
Taj stav moramo objasniti. Kada je rije o formiranju moderne nacije kao
zajednice koja je utemeljena na posebnom etnosu i ujedno kao nacije-drave,
koja je utemeljena u svijetu realnoga ivota drutvenih sustava nuno je istraiti
njezino podrijetlo i razvoj kao nacionalne zajednice (njezin etnos i etnicitet), a
ujedno i njezinu izgradnju unutar drutvene i/ili socijetalne zajednice, a time i
unutar modernih drutvenih sustava i svih oblika drutvenog ivota, te njezin
odnos spram drugih sustava etnosa: spram drugih etnikih skupina, subetnija
i njihovih supkultura, drugih naroda i nacija i kultura. A to znai da je nuno
istraiti je li se moderna nacija i nacija-drava izgradila kao demokratska ili kao
nedemokratska zajednica: unutar kulturnog i etnikog pluralnog svijeta. Bez toga,
ako ne upoznamo njezin nastanak i transformaciju, njezinu unutranju organizaciju
i njezin odnos spram drugih etnija i subetnija, ne moemo odgovoriti na pitanje
kako se nacija izgradila unutar drutvenog i etnikog pluralizma i to je stoga
nacija kao moderna zajednica ivota ljudi u nekoj zemlji.110
Ali pritom, i ba zbog toga, ne smijemo njezinu prolost kako to ine
teoretiari primordijalnosti i mnogi nacionalisti kada istiu njezin izvorni i
nepromjenjivi etniki i kulturni identitet idealizirati i mistificirati, a zatim tu
njezinu idealiziranu prolost, esto uz to izmiljajui njezinu tradiciju i razvijajui
mitove i stereotipe, u svakom primjeru napose, projektirati u sadanjost i
vjenost. Jer se tada gotovo u pravilu na prenaglaenom historizmu (na njezinoj
idealiziranoj prolosti i mitu) nastoji graditi njezina idealizirana suvremenost i
budunost, ali i odnos spram drugih sustava etnosa.111 Prema uvjerenju mnogih,
s gledita kritike znanosti o naciji i drutvu, to je uvijek bio i jest pogrean
put istraivanja fenomena nacije i nacionalizma. Jer tada naciju promatramo
i doivljavamo kroz razne oblike nacionalizma i prenaglaene ili idealizirane
oblike nacionalne svijesti i nacionalnih osjeaja, a ne kao modernu zajednicu
(i nacionalnu i socijetalnu) koja nastaje u epohi moderne, koja je bila i jest
odgovorna kako za prolost tako i za sadanjost i budunost svijeta. To su dva
posve razliita pogleda na nastanak moderne nacije i stoga razliita pristupa
istraivanju.

110 Barth 1969; Poutignat 1997; Jenkins 1997; Smith 1981; Smith 1986; Smith 1991; Smith 2003.

111 Adam 1972; Alter 1989; Anderson1990; Barth 1966; Barth1969; Gellner 1998; Hobsbawm 1993.

79
 U ovoj je raspravi prema tome rije o posve drugaijem pristupu istraivanju
fenomena etnosa i nacije i nacionalizma, a time i etnikih struktura stanovnitva
u nekoj zemlji. O pokuaju da kritiki istraimo i bolje razumijemo kljune
povijesne pojave u njihovoj uzajamnoj ovisnosti: i modernu naciju i moderno
drutvo i moderne drutvene sustave (a to je povijesni, socioloki i politoloki
model), napose u odnosu ovjeka spram ovjeka, etnije spram etnije i etnikog
identiteta (to je antropoloki i etnoloki i humanistiki model) i odnosa ovjeka
i drutva i nacije spram ekosustava (ujedno antropoloki i ekoloki model).
Taj je pristup (interdisciplinarni i kritiki s primjenom znanstvenih modela i
teorija) nuan zato jer se unutar tih povijesnih pojava i procesa na osnovicama
i modernoga graanskog drutva i modernih drutvenih sustava i moderne
nacionalne zajednice/nacije ostvaruje projekt moderne i oblikuje suvremena
povijest ovjeanstva: u isto vrijeme stvara se svijet relativnog napretka, ali
nastaju i mnoge socijalne napetosti i mnogostruki sukobi u svijetu. Na tim
povijesnim pojavama, u tijeku transformacije nacije i graanskog drutva,
suvremeni svijet nastoji izgraditi bolju budunost svih naroda. Moe li ovjek,
nakon to je upoznao krizu modernosti, krizu suvremenog drutva i moderne
nacije i nacije-drave, to postii?112
U svakom sluaju, da bismo mogli razumjeti suvremeni svijet svijet
dakako napretka i modernosti, ali i svijet u kojem nastaje kriza modernosti,
koji je proet etnikim i kulturnim sukobima i nasiljem, u kojem dominiraju
opreni interesi, razne ideologije i totalitarizmi i da bismo zatim na trajnim i/
ili globalnim osnovicama epohe moderne i modernog drutva, a nema sumnje da
takve vrijednosti postoje, mogli izgraditi bolju budunost (pluralni, racionalni
i umni svijet postmoderne), ako je to mogue, moramo temeljito i kritiki
upoznati prolost: izgradnju i moderne nacije i nacije-drave, i modernog drutva
i modernih drutvenih sustava, ali i uzroke krize racionalizma. Tada je lako uoiti
suprotnosti, krize i mnoge napetosti (i socijalne i etnike, i nacionalne i politike,
i kulturne i drutvene) koje su nastale u procesu izgradnje suvremenog svijeta:
modernost i krizu modernosti, nastanak modernog drutva i krizu tog drutva,
nastanak moderne/visoke kulture i krizu kulture, nastanak moderne nacije i
krizu nacije-drave, nastanak suvremenih/novih identiteta i krizu identiteta itd.
Zato moramo kritiki istraivati fenomen moderne nacije i nacionalizma, te
upoznati njezinu prolost i suvremenost. To emo upoznati ako odgovorimo na
pitanja: Kakva je veza izmeu epohe moderne, postmoderne i nacije? Kakva je
veza izmeu moderne nacije, nacionalne drave i/ili nacije-drave i modernog
drutva?113

112 Domenach 1986; Habermas 1988; Kalanj 1994; Lyotard 1988; Supek 1996; Vattimo 1987.

113Usp. o tome: Berger 1977; Domenach 1986; Gross 1985; Habermas 1988; Held 1990; Kalanj 1994;
Lyotard 1979; Lyotard 1982; Lyotard 1985; Kemper 1993; Klotz 1984; Koruni 1999; Koslowski 1986; Vattimo
1985; Vattimo 1991; Welsch 1987. Usp. i tekst u drugom dijelu ove rasprave.

80
 Moderna (modernost, modernizam i napredak) i kao pojam i kao model
i kao projekt i kao proces i kao epoha u kojoj nastaje i razvija se novi (ali ne i
idealni) moderni i/ili suvremeni svijet pojavljuje se i oblikuje na svim podrujima
javnoga ivota u suvremenoj povijesti. Izgrauje se tijekom procesa dugoga
trajanja u novom vijeku, od kraja 18. do kraja 20. stoljea. U epohi moderne
postupno se u pojedinim sredinama, najprije u zapadnoj Europi odakle se iri na
njezinu/europsku periferiju i zatim u ostale dijelove svijeta, ostvaruje napredak
ili modernizacija na svim podrujima organizacije djelatnosti, rada i cjelokupnog
ivota ljudi. Izgrauje se moderno drutvo i moderni drutveni sustavi i nove
ljudske zajednice, koje je ovjek utemeljio unutar modernoga graanskog,
kapitalistikog i industrijskog drutvenog svijeta. Tada nastaje tzv. industrijsko
drutvo i sljedee povijesne pojave koje su, od kraja 18. do kraja 20. stoljea,
svugdje i u svakoj sredini i u svakoj zemlji gdje se primjenjuje modernost, izvrile
najdublju transformaciju ljudskog drutva u cjelokupnoj njegovoj povijesti:
1. Industrijska revolucija i industrijalizacija:
a) pojava industrijskih tehnologija, tvornica i masovne proizvodnje,
b) izgradnja tvornica, pojava industrijske proizvodnje, izgradnja eljeznica
itd.
2. Industrijsko-kapitalistiki sustav:
a) pojava masovne industrijske proizvodnje i industrijskog kapitala,
b) nastanak modernih novarskih zavoda, banaka, nacionalnog trita itd.
3. Urbanizacija:
a) nastanak velikih gradova i urbano-industrijskog drutva,
b) pojava masovnog graanstva na raun malih seoskih zajednica itd.
4. Liberalna demokracija:
a) nastanak viestranaja, slobodnih izbora, parlamentarizma, trodiobe vla-
sti,
b) graanske slobode, slobode javnosti i javnog okupljanja itd.
U tijeku izgradnje tog modernoga graanskog drutva, industrijskog drutva
i industrijske civilizacije, i na globalnoj/svjetskoj razini i svugdje tamo gdje se
ostvaruje, nastaje modernizacija/napredak, ali nastaje i izrazita kriza na svim
podrujima ivota i/ili unutar svih oblika drutvenog ivota. To bismo ukratko
mogli iskazati ovako:
1. Moderno graansko drutvo u 19. i 20. stoljeu napredak i kriza:
a) nastaje relativni napredak na mnogim podrujima ivota, napose teh-
nikom,
b) ali nastaje i izrazita kriza tog drutva: socijalna, meunacionalna, eko-
loka itd.

81
2. Postmoderno i postindustrijsko drutvo od kraja 20. stoljea dalje:
a) od kraja 20. stoljea nastaje novi postmoderni i postindustrijski svijet;
b) pojava novih tehnologija, te novih socijalnih odnosa i stanja u drutvu;
c) ali se i dalje nastavlja kriza na svim podrujima ivota ljudi u svijetu.
U tijeku izgradnje modernog industrijskog drutva i drutvenih sustava,
u tijeku formiranja nove industrijske civilizacije kada nastaje najdublja
transformacija ljudskog drutva u povijesti uope tijekom procesa industrijalizacije

kapitalizma
masovne urbanizacije
liberalne demokracije unutar
dakako posve novoga svijeta privrede, kulture, obrazovanja, politikog i pravnog
poretka, izgrauju se i nove etnike/ljudske zajednice: moderne nacije i zatim
nacije-drave. To pojedini narodi postiu, prema europskom modelu modernosti,
u tijeku transformacije tradicionalnog drutva u kojem ive, u tijeku izgradnje
cjelovite nacionalne zajednice koja okuplja, putem etnikog jedinstva, novi i
cjeloviti etnos (dominantni narod na nekom prostoru) unutar njegova nacionalnog
kolektiviteta i, ujedno, preko izgradnje moderne socijetalne zajednice u kojoj svi
ljudi/akteri, bez obzira na njihovo etniko podrijetlo, iskazuju socijalnu i pravnu
solidarnost i lojalnost toj zajednici toj zemlji i tom drutvu i sredini u kojoj ive i
djeluju.114 I obrnuto, unutar tog modernog drutva i modernih drutvenih sustava
(modernoga graanskog, civilnog, kapitalistikog i industrijskog drutvenog
ivota) i moderne cjelovite nacionalne zajednice (nacije i nacije-drave) pojedini
narodi svaki narod u posebnim okolnostima, unutar svoje zemlje te zasebnih
kulturnih, drutvenih i privrednih osnovica na mnogim podrujima ivota
ostvaruju tekovine modernosti koje donosi epoha moderne, izgrauju i razvijaju
nove moderne drutvene sustave: privredni, politiki, kulturni, obrazovni, pravni,
sudski, institucionalni i/ili sustava nacionalnih institucija itd. Na tim drutvenim
sustavima i viestrukim novim vrijednostima, na novom institucionalnom i
pravnom i politikom poretku, organiziraju cjelokupnu djelatnost i ivot ljudi,
izgrauju i organiziraju moderne oblike socijalnog i/ili drutvenog ivota i posve
nove ljudske zajednice.
Meutim, prema uvjerenju mnogih autora, danas se nalazimo u procesu
izgradnje posve novoga svijeta: epohe postmoderne koja se zasniva, ve u prvom
pristupu tim problemima, na kritici utopije modernosti115 te na novoj viziji,
obeanjima i pokuaju izgradnje novoga racionalnog, umnoga i moralnoga svijeta.
Ta se nova epoha, koja postupno nastaje unutar globalnog postmodernoga drutva
i na globalnim drutvenim sustavima, iskazuje u pokuaju da se stvori humani
i pluralni svijet sutranjice. Nakon kritike postojeeg drutva i svih promaaja
(utopije modernosti) i sveopeg naruavanja ekosustava, koje je ovjek uinio
u dugoj epohi moderne, ini se da je nuno izgradi drugaiji/budui svijet, ako

114 Usp. Parsons 1991; Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni 1999.

115 Usp. studije i literaturu u knjigama: Kemper 1993; Kalanj 1994; Supek 1996; Vattimo 1991.

82
je to uope mogue. Drugog izlaska iz krize modernosti (i modernog drutva
i moderne nacije i nacije-drave) nema.
Ovdje, kako vidimo, polazimo od kritike analize povijesnih pojava
na kojima je nastala i izgraena moderna povijest ovjeanstva: kritike ideje
napretka/modernosti i modernog drutva, i moderne nacije i nacionalne zajednice,
i modernih drutvenih sustava i epohe moderne i postmoderne. Jer se sve te
povijesne pojave, pod utjecajem ideje napretka i utopije modernosti, oblikuju
i razvijaju u meusobnoj ovisnosti. Sve one snano i sveobuhvatno, drugaije
negoli ikada prije, o tome nema spora, utjeu na povijesne dogaaje/procese i
promjene/transformacije na svim podrujima ljudskog ivota. Sve te povijesne
pojave zajedno, u meusobnoj interakciji, pokreu stvaranje i izgradnju tog
novog modernog svijeta koji se stalno mijenja: tijekom procesa modernizacije,
integracije i transformacije svih oblika drutvenog ivota. Tijekom tih procesa
koji u isto vrijeme stvaraju moderni svijet na svim podrujima ivota, drugaiji
negoli ikada prije, nastaju goleme i socijalne i etnike i kulturne napetosti, i
sukobi irokih razmjera u tom modernom svijetu. Epoha moderne prema tome
donosi, prvo, i relativni napredak (modernost) na mnogim podrujima ivota
ljudi; drugo, ali ujedno i otvorenu krizu utopije modernosti i, tree, naruavanje
ekosustava i prirode u cjelini. Kritiki um mora na tome, na toj spoznaji, graditi
istraivanje prologa svijeta, cjelokupne epohe moderne, modernog graanskog
i/ili industrijskog drutva.
Ako prihvatimo ta polazita (i epohu moderne i njezine vrijednosti i sustave,
a ujedno i spoznaju o krizi modernosti) kao osnove u koje nema razloga sumnjati,
jer o tome u drutvenim znanostima, uza sve razliite ocjene, gotovo da nema
spora, razumije se da moramo najprije upoznati najvanije povijesne i drutvene
pojave, promjene i dugotrajne procese na kojima se zasniva taj moderni i
postmoderni svijet, taj beskrajno sloeni svijet, koji je ljudskom umu u cjelini
nedokuiv. To emo bar jednim dijelom upoznati ako u prvom redu odgovorimo
na pitanja:
a) to je moderna i kada poinje njezina epoha dugoga trajanja?
b) Kako je i na koji nain epoha moderne utjecala na oblikovanje novog svijeta
ljudskog drutva: modernog drutva i drutvenih sustava (pravni, politiki,
dravni, kulturni, privredni, obrazovni, tehnoloki itd.) i novih ljudskih
zajednica (svih razina etnija), a nastaju unutar i graanskog i civilnog, i
kapitalistikog i industrijskog i postindustrijskog svijeta, a time i svestrane
ljudske djelatnosti, rada i interakcija?
c) Kako su i na koji nain epoha moderne i moderno drutvo i drutveni sustavi
utjecali na izgradnju i razvoj moderne nacije, a time i posve nove nacije-
drave?
d) Kada prestaje epoha moderne, a kada poinje epoha postmoderne?

83
e) Kako i na koji nain postmoderna utjee na transformaciju modernog drutva
(napose: graanskog, kapitalistikog i postindustrijskog) i moderne nacije?
f) Otvara li epoha postmoderne u kojoj novi svijet ivota ljudi, koji bi se
morao izgraditi na racionalnosti, umnosti i moralu, moe nastati samo ako
ovjek nadvlada krizu utopije modernosti cjelokupnom ovjeanstvu
nadu u njegovu bolju budunost i moe li rijeiti probleme (agresivnih
nacionalizama, etnikih sukoba, mnogih ratova, gladi i siromatva,
nejednakog razvoja naroda, ekoloke katastrofe i unitavanja prirode i
Zemlje, naruavanja ekosustava u cjelini, oneienosti vode i zraka, porasta
stanovnitva na Zemlji, pojave mnogih totalitarizama, jednoumlja, diktatura,
faizama, radikalnih socijalnih napetosti, lanih ideologija i obeanja,
opasnog naoruanja, pojave terorizma u svijetu itd.) koji su se pojavili u epohi
moderne, ali ih ovjek nije mogao ili nije znao ni kontrolirati niti rijeiti?116
Kako je reeno, i epoha predmoderne i epoha moderne nastaje u novom
vijeku. U zbilji se iskazuju kao proces dugoga trajanja tijekom kojeg, u odnosu na
ranije epohe srednjega vijeka, nastaje relativni napredak (modernost) na mnogim
podrujima javnoga ivota. Epoha moderne postupno se ostvaruje tijekom
zadnja dva stoljea, u 19. i 20. stoljeu. Ali, u isto vrijeme, o tome nema spora,
s vremenom nastaju sve radikalniji i etniki i nacionalni, i kulturni i vjerski,
i drutveni i socijalni sukobi, te radikalnije naruavanje ekosustava. Istodobno
se dakle ostvaruje taj napredak/modernost, ali racionalna organizacija i svijeta
i napretka postaje sve upitnija, jer ovjeanstvo (zbog opasnog naoruanja,
naruavanja ekosustava, nerijeenih ivotnih problema svih) ide prema svojoj
propasti. A to je zapravo ujedno i poetak krize racionalnosti i utopije modernosti.
U toj epohi nadalje nastaju mnogostruki etniki i nacionalni identiteti, drugaiji
negoli ikada prije, ali je to istodobno i poetak krize identiteta.117
Poetke modernih vizija i novih/naprednijih ostvarenja u kulturi (na
podruju knjievnoga jezika, knjievnosti, slikarstva, kiparstva, sustava
obrazovanja, filozofije, teorije sustava prava, arhitekture, urbanizma itd.), te
promjene i ostvarenja/napredak u privredi i u gospodarstvu uope (na podruju
ranog i kasnijeg kapitalizma, nove trine privrede, trgovine, zanatstva, obrta,
organizacije novih trgovakih udruga i cehova, kapitala, financija, poljoprivrede
itd.), kao i ideje o izgradnji pravednog (ne-feudalnog) drutva, ali i povijesne
promjene, koje postupno ostvaruju pomak i napredak u zapadno-europskim
sredinama, moemo pratiti od poetka 15. do kraja 18. stoljea.
Sve te promjene/procese (tj. pojavu i razvoj modernosti ili napredak
na podruju: ope kulture, razvoja agrarne i ne-agrarne privrede, obrazovanja,
116 Domenach 1986; Duvignaud 1986; Fromm 1976; Gadamer 1972; Gehlen 1974; Habermas 1988;

Horkheimer 1974; Hove 1967; Jaspers 1923; Kalanj 1994; Supek 1996; Vattimo 1987.
117 Bobio 1990; Brubaker 1996; Connor 1995; Gellner 1986; Gellner 1992; Giddes 1987; Glazer 1963;

Golubovi 1999; Greenfeld 1995; Habermas 1988; Habermas 1998; Held 1997; Mur 2000; Novack 1971; Smith
1979; Smith 1987; Todorov 1994.

84
teorije prava, politikih i dravnih sustava, drutva i drutvenih sustava,
socijalnih odnosa, politikih interesa, izgradnje posebnih etnikih i kulturnih
identiteta, urbanizma itd.), koje nastaju u Europi, moemo pratiti tijekom epoha
od humanizma i renesanse preko reformacije i klasicizma do prosvjetiteljstva
i romantizma. To su promjene i procesi koji nastaju u dugom razdoblju od
feudalnog drutva srednjega vijeka do kasnofeudalnog drutva, preko epoha
ranoga i razvijenog novoga vijeka do drutva prosvijeenog apsolutizma u drugoj
polovici 18. stoljeu.118
Pa ipak, nema sumnje da epoha moderne poinje od kraja 18. stoljea
pojavom prosvjetiteljstva, industrijske i tehnoloke i poljoprivredne/agrarne
revolucije, preko ope industrijalizacije i modernizacije privrede, kapitalistike
revolucije, te pojavom buroaskih revolucija, koje konano rue dugu epohu
feudalizma i feudalnog drutva. Epoha moderne, u odnosu na ranije epohe i
stoljea koja su joj prethodila, potpuno mijenja svijet (i privredu i kulturnu i
drutvo, i politike i dravne sustave, i sustav obrazovanja i kolstva, i sustav
komunikacija i institucija ili institucionalni sustav, i ljudske zajednice i ivot u
njima itd.) i ovjeanstvo postupno vodi prema relativnom napretku i modernosti,
ali i prema sve radikalnijim kulturnim, etnikim i socijalnim sukobima. Vodi
ga prema izgradnji modernih drutvenih sustava i modernih ljudskih zajednica,
ije ostvarenje ne ide glatko, niti sve smijemo gledati samo kroz industrijski,
kapitalistiki i tehniki napredak koji je u tom razdoblju neosporno ostvaren,
osobito kada u isto vrijeme moramo voditi rauna i o odnosu ovjeka spram
ovjeka, etnosa spram drugog etnosa uope, naroda spram drugoga naroda,
nacije spram druge nacije i napokon ovjeka prema (ne)ouvanju ekosustava i
prirode nae Zemlje u cjelini.119
Nasuprot feudalnom stalekom drutvu napose zapadnoeuropskog tipa,
koje je osnovano na privilegijama i opoj nejednakosti/hijerarhiji meu ljudima,
nasuprot drutvenim sustavima koji su nastali unutar tog srednjovjekovnog
predmodernog i tradicionalnog drutva, ali i nasuprot tradicionalnim zajednicama
i tog svijeta ivota ljudi u njima narodi u zapadnoj Europi (odakle se taj projekt
iri dalje Europom i izvan nje) tijekom epohe moderne i modernog drutva,
od kraja 18. do kraja 20. stoljea, postupno izgrauju nove povijesne pojave:
moderne drutvene sustave, nastaju nove drutvene strukture i drugaiji socijalni
odnosi u drutvu i time ujedno stvaraju posve nove vrijednosti i nove oblike
ili organizacije ljudskih zajednica (nacionalne, politike, kulturne, privredne,
obrazovne) i sustav modernih komunikacija:120
118 Braudel 1992, I-III; Habermas 1969; Habermas 1988; Kalanj 1994; Supek 1996; Wallerstein 1986.

119 Berger 1977; Domenach 1986; Habermas 1969; Habermas 1988; Kalanj 1994; Smith 1986; Smith

1991; Supek 1996; Vattimo 1991; Weber 1976; Koruni 1999: Koruni 2000.
120 O feudalnom drutvu u Habsburkoj monarhiji, a time i u Hrvatskoj, i pojavi graanskog drutva:

idak i drugi 1968; idak i drugi 1988; idak 1973; idak 1979; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Koruni 1989;
Koruni 1999a; Stani 1999; Berger 1977; Kann 1950; Marcartney 1950.

85
a) Na podruju drutva i modernih drutvenih sustava:121
ovjek izgrauje suvremeno moderno drutvo i moderne drutvene sustave
koje je utemeljio unutar novoga/modernog svijeta ivota: graanskog i
civilnog, i kapitalistikog i industrijskog, i postindustrijskog drutvenog
svijeta i novih socijalnih stanja. Na njima gradi nove i mnogostruke
socijalne interakcije meu ljudima. Od kraja 18. stoljea dalje stvara posve
nov svijet: izgrauje moderno drutvo unutar novog pravnog, politikog,
dravnog, privrednog, kulturnog i institucionalnog poretka. Na taj nain i u
tom procesu postupno nastaju posve novi drutveni sustavi kao najvanije
povijesne pojave u novom vijeku, sustavi koji jesu i koji znae novi svijet
realnoga ivota. Ali istodobno nastaje i posve novi fenomen: masovni/mega
gradovi, masovna drutva, masovni pokreti i ovjek-mase.
b) Na podruju sustava moderne kulture:
Kao posljedica sveope kulturne djelatnosti, koju je ovjek epohe moderne
razvio, ali i posve novih potreba koje se pojavljuju s razvojem modernosti,
nastaje obrazovna i kulturna revolucija. Iskazuje se kao proces tijekom kojeg
pojedini narodi, unutar svojih sredina, da bi u svojoj zemlji mogli primijeniti
moderni svijet privrede, industrije i tehnologije, izgrauju visoku graansku
kulturu i posve nove kulture vrijednosti: standardiziraju i razvijaju knjievni
jezik, utemeljuju modernu knjievnost i znanost, nacionalne kulturne
organizacije i institucije, te posve nove nacionalne kulturne sadraje,
organiziraju moderni obrazovni sustav, od osnovnog i srednjeg kolstva do
sveuilita i akademija znanosti i umjetnosti. Ali ujedno, u procesu stvaranja
zasebne nacionalne kulture, izgrauju i ope globalne kulturne vrijednosti, a
time i posve novu globalnu ili svjetsku kulturu i civilizaciju.122
c) Na podruju sustava moderne kapitalistike privrede:
Industrijska revolucija potie razvoj ope industrijalizacije i kapitalistikog
sustava, omoguuje razvoj nacionalnog trita, razvoj roba i kapitala, te
ubrzani razvoj urbanih sredina, tehnologije i znanosti.123 Ali taj radikalni
ekonomski razvitak, opa industrijalizacija i kapitalistika/industrijska
masovna proizvodnja donosi kako nejednakost u razvoju svijeta tako i sve
posljedice takvog razvoja: glad mnogih ljudi, a napose oneienost vode
i zraka i zemlje. Te su vrijednosti (i pitka voda i isti zrak i planeta Zemlja)
zajednike svim narodima svijeta. Bez njih nema ivota: nema zasebnog

121 O drutvu i drutvenim sustavima: Berger 1977; Habermas 1969; Habermas 1988; Luhmann 1998;

Luhmann 2001; Parsons 1967; Parsons 1969; Parsons 1991; Weber 1976.
122 U epohi moderne, o tome nema spora, nastaje posve nov sustav visoke graanske kulture i posve

nove kulturne vrijednosti, napose na podruju kolstva i obrazovanja i izgradnje nacionalnih kultura: modernog
knjievnog jezika, moderne knjievnosti, ope umjetnosti, znanosti, urbanizma itd.
123 Usp. o tome: Berger 1995; Wallerstein 1986; Weber 1976 i literaturu u tim knjigama.

86
 razvoja ni nacija niti njihovih identiteta. Tu poinju i globalni procesi i
odgovornost svih za (ne)racionalnost razvitka.
d) Na podruju modernih politikih sustava:
U procesu izgradnje modernog drutva i drutvenih sustava, ovjek epohe
moderne u pojedinim sredinama, ne bez rizika i tekoa kod veine naroda
i u Europi i u svijetu uope, formira suvremene demokracije, ostvaruje
graanske slobode, organizira viestranaki i relativno demokratski sustav,
slobodne izbore, sustav parlamentarizma i nove predstavnike vlasti,
organizira trodiobu vlasti (zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast), formira i
organizira najvanije nacionalne institucije, ostvaruje nacionalni suverenitet,
u javni ivot uvodi naela jednakosti i slobode, formira moderne nacije i
nezavisne nacionalne drave itd.124
e) Na podruju sustava modernih nacija i nacionalnih drava:
Tijekom ostvarenja svih tih modernih osnovica (i kulturnih i privrednih, i
drutvenih i politikih i obrazovnih) postupno se formiraju, u svakoj sredini
napose, prema mogunosti razvoja svakog naroda unutar njegove zemlje,
unutar novog meunarodnog poretka, posve nove suvremene/moderne
nacije i nacionalne drave, koje ostvaruju nacionalni suverenitet i unutranju
samostalnost. Ali se ujedno, kako vidimo, izgrauju i meunarodne institucije
i meunarodno-pravni svijet. I tu je zasebni nacionalni identitet svake nacije
vezan uz globalni svijet.125
Moderna je sve to zajedno: ovjek u toj dugoj epohi, prije svega u zapadnoj
Europi gdje valja traiti poetke tih procesa, postupno izgrauje nov svijet
napretka i modernosti na svim podrujima ivota. U odnosu na stoljea koja
su joj prethodila do kraja 18. stoljea, epoha moderne potpuno je izmijenila
(modernizirala) svijet. Ali je neosporno i to da taj napredak nije posve uspio.126
Jer, kako je reeno, ni tijekom epohe moderne ovjeanstvo nije rijeilo probleme
mnogobrojnih etnikih sukoba, socijalnih napetosti, tragedija, nepravde i
nejednakosti s kojima se neprekidno susreu svi narodi u svijetu i svaki narod u
svojoj sredini napose. Nije rijeilo probleme oneienosti voda i zraka, niti je
izgradilo uravnoteeniji, umniji i moralniji svijet. U svemu tome, i u pozitivnom
i u negativnom smislu, i moderno drutvo i moderna nacija imaju kljunu ulogu.
Ba zbog toga, danas je nuna radikalna kritika utopije modernosti.
Uz to, kada je rije o moderni i modernosti, koja je nastala u zapadnoj Europi
i zatim se postupno irila na europsku periferiju, moramo imati na umu jednu
vanu pojavu koju esto zaboravljamo; i u tim je razvijenim zemljama (npr. u
Engleskoj, Francuskoj, Njemakoj itd.) najbrojnije stanovnitvo a to su seljaci
124 Berger 1973; Berger 1979; Berger 1995; Bobio 1985; Cohen 1983; Held 1990; Held 1997.

125 Usp. o pojavi tih vrijednosti u Hrvatskoj: idak i drugi 1988; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Koruni

1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1998a i b; Koruni 1999a; Stani 1999.
126 Habermas 1988; Kemper 1993; Kalanj 1994; Supek 1996; Vattimo 1991.

87
u najveem broju i radnici u industrijskim gradovima sve do druge polovice i
ak do kraja 19. stoljea ivjelo u vrlo loim uvjetima preivljavanja i stanovanja
i ishrane. Jasno je da su se uvjeti ivota stanovnitva, u odnosu na dugi srednji
vijek i ranije epohe, u 19. i 20. stoljeu relativno u kratkom vremenu promijenili,
ali u toj ocjeni moramo biti oprezni. Za najbrojnije stanovnitvo (zemljoradnike
na selu i brojne radnike u industrijskim gradovima) u Zapadnoj i Srednjoj
Europi ivotni su uvjeti vrlo sporo napredovali. Loi uvjeti stanovanja (na selu
u malim i nezdravim potleuama, s otvorenim ognjitem, esto bez prozora, u
kojima spavaju na zemlji, esto zajedno sa ivinom, a u gradovima radnici u
bijednim barakama i tijesnim sobama) i sveopa glad i este zarazne bolesti bile
su opa pojava. Smrtnost je kod tog najbrojnijeg dijela stanovnitva bila velika, a
oekivani ivotni vijek oko trideset godina. U tom pogledu, modernost nije posve
uspjela, jer najveem broju stanovnitva dugo nije donijela promjene ivota.127
Pa ipak, bez obzira na kritinost, koju valja iskazati ako elimo shvatiti i
tu modernost i (i)racionalnost svijeta u cjelini i ujedno utopiju modernosti,
nema sumnje da je epoha moderne imala veliku ulogu u izgradnji modernoga
graanskog drutva i moderne nacije. A moderna nacija, tijekom procesa dugoga
trajanja, u toj epohi nastaje: i kao nova cjelovita ili homogena nacionalna
zajednica (postizanjem nacionalnog jedinstva) i stoga kao zajednica novoga
integracijskog tipa i kao dominantna zajednica (tj. kao veinski narod i
dominantni kolektivitet) na odreenom prostoru u ijim se rukama nalazi mo
(politika, vojna i ekonomska) te unutranja uprava i institucionalni poredak
(drutveni, pravni, politiki i dravni) unutar kojeg narod/nacija ostvaruje svoj
nacionalni suverenitet. Svi ti procesi (modernizacije i integracije i transformacije)
nastaju: unutar njezine nacionalne zajednice (nacije kao dominantnog naroda/
etnosa i kolektiviteta u odnosu spram drugih subetnija na njezinu prostoru)
i ujedno unutar socijetalne zajednice graanskog drutva. Zato je vano sve to
temeljiti istraiti.
Na pojavu i izgradnju novih povijesnih pojava (i modernog drutva i
moderne nacije) utjecali su dijelom drutvo prosvijeenog apsolutizma, a
zatim prosvjetiteljstvo, industrijska revolucija i opa industrijalizacija, razvoj
nove kapitalistike privrede, te novog trinog i industrijskog kapitala, napose
buroaske revolucije, koje su sruile feudalno drutvo i utemeljile graansko
drutvo, koje snano utjee na integracijske procese, te kulturne revolucije:
iskazuju se u razvoju pismenosti, sustava opeg obrazovanja, razvoju znanosti,
u formiranju novih nacionalnih kulturnih vrijednosti i institucija, novog
komunikacijskog sustava, oblikovanju nacionalne kulture od knjievnog jezika,
knjievnosti, znanosti, lijepe umjetnosti, do urbanih sredina itd.
Tek dakle u epohi moderne, ne prije, ovjek razvija posve nove tehnologije
(ne samo na podruju industrije) i stvara uvjete za pojavu modernizacijskih i

127 O tome: Histoire de la vie prive IV. De la Rvolution la Grande Guerre 1999; Hearder 1988.

88
integracijskih osnovica koje nastaju u procesu primjene modernosti. Tek tada, u
svakoj sredini napose, izgrauje moderno drutvo utemeljeno na graanskim i
civilnim, i kapitalistikim i industrijskim osnovicama i, unutar novih drutvenih
sustava, oblikuje socijetalnu zajednicu i/ili novu drutvenu zajednica, zajednicu
koja je nastala unutar graanskog drutva i graanstva i ima veliku integracijsku
ulogu u stvaranju svake nacije i nacionalne drave (nacije-drave). U tom je
smislu, promatrajui s gledita nastanka i izgradnje posve novih drutvenih
sustava i temeljnih vrijednosti (kulturnih, privrednih, obrazovnih i drutvenih),
epoha moderne ujedno i epoha nastanka modernih nacija i nacionalnih drava
(nacija-drava) i nastanka radikalnijih meusobnih sukoba kultura i identiteta,
svih oblika nacionalizma, od patriotizma do agresivnih nacionalizama. Ali tada, i
dakako zbog toga, moramo pratiti ne samo izgradnju modernosti, nego i nastanak
i socijalnih i kulturnih, i etnikih i nacionalnih sukoba, a time i otvorenu krizu
modernosti. U tim sloenim procesima razvoja, tijekom duge epohe moderne,
nastaju posebni procesi identifikacije i razliiti identiteti, ali i kriza identiteta.128
Drugim rijeima, mogli bismo zakljuiti da sada ovjek svojom svestranom
djelatnou, na mnogim podrujima ivota, u tijeku epohe moderne, unutar neke
dominantne etnije/narodne zajednice, stvara uvjete za pojavu i razvoj moderne
nacije, drugaije zajednice (nacije) negoli ikada prije, uvjete za integraciju
i modernizaciju nacionalne zajednice i omoguuje pojavu svih sentimenata
(procesa identifikacije) vezanih uz naciju i nacionalni identitet, tj. svih emotivnih
initelja, kao to su nacionalna svijest, nacionalna volja, nacionalizam itd.129
Na drugoj strani, isto tako moemo zamijetiti da ovjeanstvo tijekom epohe
moderna nije utemeljilo modele samokontrole ni drutva ni nacije ni nacije-drave
niti agresivnih nacionalizama.130 Te modele ili nove institucije samokontrole,
na razini svijeta i svakog naroda napose, u procesu ope globalizacije drutva i
svijeta u cjelini, uvjeravaju nas mnogi autori, moda ipak moe razviti ovjek
epohe postmoderne. Moemo li, nakon silne iracionalnosti i socijalnih napetosti
u 20. stoljeu, i smijemo li u to vjerovati?

2. Postmoderna je postnacionalna epoha u nastajanju

Da bi izgradio postmodernu epohu i posve drugaiji svijet, drugaije ljudsko
drutvo i ljudske zajednice, mora li ovjek poi od kritike samo nekih promaaja
epohe moderne (kao to su etniki i kulturni sukobi, socijalne napetosti, ratovi,
glad, oneienost vode i zraka, naruavanje ekosustava itd.) ili od radikale
128 Connor 1995; Ferrarotti 1993; Gellner 1986; Gellner 1992; Giddens 1987; Golubovi 1999; Greenfeld

1995; Habermas 1998; Kalanj 1994; Smith 1979; Smith 1987; Supek 1996; Vattimo 1987.
129 Usp. o naciji: Anderson 1990; Armstrong 1982; iak-Chand 1998; Deutsch 1953; Gellner 1998;

Hobsbawm 1993; Janji 1987; Kohn 1956; Koruni 1993; Koruni 1997; Koruni 1998a i b; Koruni 1999a i
b; Leroti 1984; Maritain 1992; Seton-Watson 1980; Smith 1983; Smith 1986; Smith 1991.
130 Kemper 1993; Kalanj 1994; Supek 1996; Vattimo 1991.

89
kritike modernosti? Uza svu razinu kritinosti, koju svakako mora iskazati, ili ba
zbog toga, nema sumnje da se danas ovjek nalazi u procesu izgradnje novoga
svijeta: epohe postmoderne. A to je ujedno i postnacionalna epoha u nastajanju,
epoha pluralnog i viestrukog svijeta sutranjice. Ako kani opstati i ouvati ovaj
svijet i planet Zemlju, ovjeanstvo mora izgraditi, na razini globalnih drutvenih
sustava, uravnoteeni svijet, u kojem bi ostvario opu slobodu i ravnopravnost
svih ljudi i svih naroda, nov svijet koji bi utemeljio na naelima racionalnosti,
umnosti i morala. Je li je to nova utopija?
Kada nastaje moderna, ve smo doznali. No u kakvu odnosu stoji epoha
moderne, ali time i moderno graansko i/ili industrijsko drutvo, kao posve novo
ljudsko drutvo, i moderna nacija i nacionalna drava i/ili nacija-drava, spram
epohe postmoderne i ujedno spram postmodernoga svijeta i obrnuto? Kada zatim
i kako prestaje prvo (epoha moderne) a kada poinje drugo (epoha postmoderne)?
Prema svemu sudei, nije lako odrediti kada zavrava epoha moderne, a kada
poinje epoha postmoderne. Pa ipak, promatrajui s gledita (ne)uspjeha napretka/
modernosti i racionalne organizacije svijeta u cjelini, moemo rei, prvo, da
proces postmoderne zapoinje radikalnom kritikom utopije modernosti i, drugo,
da je u postmoderni donekle sadrana moderna: njezine temeljne vrijednosti, ako
to jesu. Sadrano je u prvom redu sve ono (od temeljnih kulturnih i drutvenih
vrijednosti moderne) to jest i to vodi pluralizmu i koegzistenciji heterogenog,
to omoguuje otklon od totalitarizma i jednoumlja, te otklon od jedinstva,
jednog i cjeline, napose otklon od socijalnih i etnikih i nacionalnih sukoba,
to omoguuje ouvanje cjelokupnog ekosustava i planeta Zemlje.131
Meutim, te vrijednosti moramo traiti u kritici modernosti, u kritici koju
je cijelo to razdoblje iskazivao kritiki um. Moderna je naime, kada je rije o
modernoj naciji i/ili naciji-dravi, omoguila stvaranje i razvoj nacionalnog
jedinstva ili nacionalnih cjelina i to na svim razinama unutar nacionalne
zajednice i nacije-drave, u procesu njezine homogenizacije, bez obzira na
postojanje i razvoj i etnikog i subetnikog i kulturnog i drutvenog pluralizma
unutar njezina politikog i dravnog prostora. Potaknula je formiranje homogene
nacionalne jedinstvene ili dominantne nacionalne kulture, zatim homogene
i cjelovite nacionalno-politike zajednice i nacionalne drave, homogene
nacionalne ekonomske zajednice, zatim oblikuje cjelovitost i jedinstvo svih
nacionalnih institucija: kulturnih, politikih, dravnih, ekonomskih, obrazovnih
itd. Takva jedinstvena nacionalna zajednica (nacija-drava), utemeljena
na nacionalnom suverenitetu, u praksi (u 19. i 20. stoljeu) malo vodi rauna
o ravnopravnosti subetnija i njihovih supkultura, tj. o etnikoj i kulturnoj
raznolikosti na svom prostoru. Za sve to moemo navesti mnogo primjera,
a napose takvih primjera nalazimo u zemljama gdje su vladali razni oblici
agresivnog nacionalizma, totalitarizma, faizma, jednoumlja. Kada govorimo
131 Usp. o tome literaturu u: Kemper 1993; Kalanj 1994; Supek 1996.

90
o moderni i primjeni modernosti i modernizaciji svijeta, a time i o nastanku
moderne nacije i nacije-drave, sve to moramo imati na umu.
Prema tome, cjelokupni sustav moderne i modernog graanskog drutva
razvija mnotvo novih sustava (drutvenih, politikih, dravnih, privrednih,
kulturnih, kolskih, obrazovnih, komunikacijskih itd.) na kojima se u isto vrijeme,
pod utjecajem drutvenih sustava u transformaciji, unutar nacija-drava razvijaju
(u odnosu spram drugih) nacionalni monizmi, tj. nacionalno jedinstvo i
nacionalne strukture jednog: jednog sustava, jednog etnosa, jedne dominantne
kulture, jednog teritorija, jednog voe, jednog ideolokog sadraja itd. Na tim
se zatim monizmima i nacionalizmima, u mnogim sluajevima, pojavljuje
iskljuivost (spram drugih etnija i subetnikih skupina) koja se iskazuje
tijekom novih masovnih nacionalnih pokreta, nacionalne homogenizacije,
putem agresivnih nacionalizama, svijeta jedne dimenzije, ideoloke iskljuivosti,
masovnih drutava. O tome u povijesti, naalost, imamo mnogo primjera.
Prema tome, kao i u drugim primjerima kada je rije o naciji i naciji-dravi,
tako ni u sluaju tih monizama (u odnosu na nacionalno jedinstvo, a napose u
odnosu spram drugog), ovjek epohe moderne nije razvio modele i institucije
samokontrole, institucije koje bi i priznavale postojanje etnike i kulturne
raznolikosti i ujedno omoguile razvitak pluralnih stanja i odnosa: etnikih,
nacionalnih, kulturnih i drutvenih.132
Nasuprot tomu, ili ba zbog tog stanja, uvjeravaju nas mnogi autori, polazei
svjesno od kritike utopije modernosti, ali i od krize identiteta, ovjeanstvo
okrenuto epohi postmoderne pokuava nai nove izlaze iz tog kriznog i
konfliktnog stanja, iz te krize ponaanja i stanja: etnikih i kulturnih sukoba i
socijalnih napetosti, a napose iz krize odnosa spram ekosustava o kojem ovisi
opstanak i svih nacija i nacija-drava i ovjeka uope. U tom smislu, na razini
novoga globalnog projekta, postmoderna nudi daljnje ostvarenje razvojnih
procesa, ali nuno uz prihvaanje modela i/ili institucija samokontrole: i drutva
i nacije, ali i nov odnos spram ouvanja planeta Zemlje koja je zajednika i
koja daje ivot svim ljudima i svim nacijama. Meutim, i ta je vizija donekle
utemeljena na utopijskim osnovicama modernog drutva, jer i taj projekt poiva
na ideji apsolutnog napretka i ope modernosti po svaku cijenu.
Upoznajmo stoga osnovice tog projekta. Projekt postmoderne koji u osnovi,
na globalnoj razini, mora biti i socijalni i antropoloki i ekoloki projekt, ali i vizija
o novom drutvu i novim pluralnim i demokratskim vieetnikim zajednicama,
a onda i projekt o novim identitetima polazi (a) od radikalnog i principijelnog
pluralizma, viestrukosti, konkurencije i koegzistencije heterogenog i (b) od
nove demokracije i politikog sustava civilnog drutva, koji bi bio izgraen

132 O nacionalizmu i naciji: Armstrong 1982; Baron 1960; Breuilly 1993; Deutsch 1969; Gellner 1998;

Hayes 1931; Hobsbawm 1993; Hroch 1985; Kamenka 1976; Kedourie 1966; Kohn 1929; Kohn 1945; Kohn
1962; Koruni 1997; Koruni 1998a; Koruni 1999a; Leroti 1984; Smith 1983; Smith 1991.

91
na racionalnim, umnim i moralnim naelima i (c) od nunosti obrazovanja (ne
odgoja!) za taj posve novi svijet demokracije, znanosti, tehnologije i pluralizma
i (d) od nunosti novog pristupa ekolokim problemima, te ouvanja i prirode i
Zemlje i cjeline ekosustava.
Taj postmoderni globalni projekt, kako vidimo, polazi od racionalnosti,
a time nuno i od kritike modernosti: napretka po svaku cijenu. Iz toga je
lako uoiti da postmoderni svijet u zbilji moe nastati tamo (1) gdje poinje
radikalna kritika utopije modernosti, (2) gdje zavravaju nacionalni monizmi ili
nacionalna jedinstva koja su neprijateljski okrenuta spram drugih i ujedno
(3) gdje poinje nov odnos ovjeka spram ovjeka i odnos ovjeanstva spram
ekosustava. To je proces dugoga trajanja, ako se ostvari, raanja epohe ope
globalizacije i racionalizacije svijeta. Tijekom tog procesa, uvjeravaju nas mnogi,
na globalnoj se razini stvara posve nova civilizacija utemeljena na strukturalnoj
promjeni javnosti. Ta se promjena oblikuje na pluralnoj osnovi i obrazovanju za
novi postindustrijski, demokratski, racionalni, umni i moralni svijet. Jer, prema toj
viziji, postmoderni svijet postupno nastaje na svim razinama: na razini globalnog
drutva, novih politikih sustava, sustava vieetnikih demokratskih drava, nacija
i nacionalnih drava, nove demokracije, privrede, ouvanja prirodnog okolia i
planeta Zemlje, na razini novih tehnologija, institucija, nastaje u knjievnosti,
umjetnosti, arhitekturi, sociologiji, filozofiji, ekologiji, povijesti itd.133
Ako sve to imamo na umu, i ako prihvatimo tu viziju, ne bez skepse,
nuno je istraiti na kojim zajednikim osnovama nastaje postmoderna.
Smatra se da se postmoderna oblikuje na vanim tekovinama moderne, na ideji
napretka/modernizacije, a napose na njezinim univerzalnim vrijednostima, ali
ih sada zasniva na principijelnom pluralizmu. Drugim rijeima, postmoderna
vizija preuzima temeljne vrijednosti epohe moderne, u prvom redu one koje
zadovoljavaju pluralizam i projekt sveopeg napretka. I u tome je, kako vidimo,
ipak sadrana kritika epohe moderne, kritika totalitarizma cjelokupne javnosti,
osobito kritika nacionalne zajednice. To je nastojanje da se, putem kritike
utopije modernosti, otkrije smisao u novim vrijednostima viestrukosti pojave
postmoderne. Ali u tom sluaju, o tome nema spora, nastaju promjene i etnikih i
nacionalnih identiteta. Nastaje li time i nova postmoderna kriza identiteta?
Za sada se vratimo problemu racionalnosti i kritici modernosti. U tom smislu
nuna je, u prvom redu, kritika apsolutnog napretka/modernizacije po svaku
cijenu. No, ako ovjek poe od kritike utopije modernosti i prihvati odreene
trajne vrijednosti, mogli bismo zakljuiti da postmoderna nije ni nakon moderne
niti je protiv nje, nego da izvire iz moderne jer je u osnovi bila u njoj, ali prikriveno.
Nije li taj stav suprotan radikalnoj kritici modernosti? Moderna je stvorila
suvremeni svijet, te dala osnovice, ako ih prihvatimo, za pojavu novog pluralnog
svijeta: epohe postmoderne. U svemu tome, u kritici modernosti, iskazuje se nae
133 Habermas 1988; Kemper 1993; Kalanj 1994; Supek 1996; Vattimo 1991.

92
traganje za viestrukosti pojava i ivotnih ciljeva, za viestrukosti i razliitosti
projekata, u traganju za novim ostvarenjem principijelnog pluralizama, novog
umnog, moralnog i uravnoteenog svijeta. To je prema tome dosljedna borba
protiv nacionalnih monizama (jedinstva, cjelina i jednog) koji esto
stvaraju agresivne nacionalizme, etnike sukobe, jednoumlje i iskljuivost, ali i
protiv masovnih drutava. Iz svega toga slijedi da postmoderna (kao principijelni
pluralizam) ukljuuje modernu i njezine vrijednosti, ali i da se iskazuje u kritici
moderne i modernog drutva, te da istrauje nove vidike i putove razvoja drutva
i nacije i ouvanja prirode i cjelokupne Zemlje.134 I opet smo na tragu utopije.
U tom smislu, osobito kada je rije o pojavama vezanim uz nacionalnu
zajednicu, postmoderna bi bila korektura i/ili dopuna moderne. Iskazivala bi se
prema tome uvijek u kritici tradicije moderne koja tei monizmu, iskljuivosti,
masovnim pokretima i masovnom drutvu. Valja dakle imati na umu da
principijelni pluralizam postmoderne (etniki, nacionalni, kulturni, vjerski,
politiki, socijalni itd.), koji se zauzima za socijalnu jednakost svih ljudi, za
racionalni razvoj sveope globalizacije svijeta i razvoj suvremenih tehnologija,
koje je sada nuno kontrolirati, nije protiv moderne, da u postmoderni nije
sadrana antimodernost, ve da, u traenju tog novoga svijeta (umnog, racionalnog
i moralnog), nastoji kritiki preispitati sve aspekte moderne, da od moderne
uzima temeljne vrijednosti i da trai nove putove razvoja i ouvanja prirode. U
tom smislu moemo zakljuiti da je postmoderna: a) protiv monizma uope, a
napose nacionalnog; b) protiv svih unifikacija i iskljuivosti, napose nacionalne,
i c) protiv svih oblika totalitarizma. Da prema tome naputa despotizme, utopije,
lane ideologije i dogmatizam. Je li ovjek danas sposoban to prihvatiti i
ostvariti?
Postmoderna se, vjeruju mnogi, okree viestrukosti, pluralizmu,
konkurenciji i koegzistenciji heterogenog i pluralnog. Lako je zamijetiti da se
ta novoliberalna vizija pluralizma postmoderne pokazuje kao kritika teorija
modernog drutva (i graanskog i kapitalistikog i industrijskog) i kao kritika
teorija nacije-drave i svih oblika agresivnog nacionalizma. Ako prihvatimo
sve te osnovice, i ako takvi procesi nastaju, onda je neosporno da s pojavom
epohe postmoderne, u kojoj se izgrauje nov svijet, (post)moderna nacija ulazi
u novo razdoblje transformacije: to je postnacionalna epoha u nastajanju. To je
nova epoha u kojoj e se pokazati je li ovjeanstvo, nakon traginih iskustava
moderne, nakon etnikih i nacionalnih sukoba i tragedija golemih razmjera, nakon
silnih ratova i golemih ljudskih gubitaka, nakon unitenja prirode i ekosustava,
sposobno stvoriti novi postmoderni i postnacionalni svijet, ili e slijediti sve
zablude i promaaje moderne i nastaviti unitavati sve oko sebe.135

134 Kemper 1993; Kalanj 1994; Supek 1996.

135 Habermas 1988; Kemper 1993; Vattimo 1991; Adorno 1979; Berger 1977; Domenach 1986; Held

1990; Kalanj 1994; Kant 1976; Lijphart 1992; Neumann 1974; Sartori 1965.

93
 Ako prema tome eli utjecati na transformaciju suvremenog drutva i
nacije-drave, jasno je da ovjek postmoderne mora polaziti od principijelnog
pluralizma i viestrukosti drutvenih pojava, od sveope globalizacije dananjega
svijeta. A to je onda i odnos ovjeka spram i drutva i nacije i prirode i ekosustava
u cjelini. Mora prema tome polaziti od projekta da je nuno prestrukturirati
javnost, tj. da je nuno ovjeka osposobiti (ne preodgojiti!) kako za (1)
demokratski pluralni svijet budunosti tako i za novu (2) suvremenu tehnologiju
i ujedno za nov nain (3) odnosa spram prirode i ekosustava. To je potrebno
zato jer je danas posve jasno da i jedno (demokratski pluralni svijet koji jo nije
ostvaren) i drugo (suvremene tehnologije prilagoene prirodi i ouvanju planeta
Zemlje) idu korak ispred ovjeka, ispred njegovih sposobnosti da im se brzo
prilagodi, da lako prihvati njihove vrijednosti i vjetine, te da lako i brzo stvori
novi i humaniji i napredniji i racionalniji i moralniji svijet sutranjice. A sve to
ovjek mora uskladiti sa cjelinom: ekosustavom.
Jer projekt postmoderne, projekt koji, kako nas uvjeravaju na globalnoj
razini, iz dana u dan postaje novom vizijom razvoja i budunosti ovjeanstva,
jer drugog izbora nema, ve danas utjee na strukturalne promjene svijeta i
pokree povijesne i drutvene procese dugoga trajanja, tj. promjene svih oblika
drutvenog ivota:
a) Unutar svijeta drutvenih sustava:
Unutar drutvenih sustava te, s tim u vezi, na razini drutvenih promjena
i procesa pojavljuje se pluralizam i viestrukost globalnog/svjetskog
drutva.
Globalizacija je i kao model i kao proces zahvatila sva podruja suvremenog
svijeta; to je proces u kojem se zasebna nacionalna drutva, koja se oblikuju
unutar svake nacionalne zajednice (nacije-drave ili nacionalne drave)
napose, globaliziraju i time postaju sastavnim dijelom opega globalnoga
demokratskoga graanskoga i civilnoga drutva kao svjetskog drutvenog
sustava koji ima ili treba da ima jedinstvene standarde za sve narode, nacije
i nacije-drave.136
b) Na podruju sustava kulture:
Na razini kulture iskazuje se pluralizam kultura, kulturnih odnosa, programa i
ciljeva; to je proces u kojem se iskazuje otklon od totalitarizacije i monizama
na podruju nacionalne kulture; globalizacija kulture nastaje unutar procesa
ope globalizacije masovnih medija i informacija; sve to utjee na irenje
univerzalnih kulturnih vrijednosti, univerzalnih i korisnih za sve narode,
sve nacije i sve etnike skupine svijeta; globalizacija na podruju kulture ne
dira u identitet i individualnost zasebnih nacionalnih kultura, niti u zasebne
supkulture etnikih skupina i regija, ve ih tovie oplemenjuje i stavlja u

136 Gabriel-Lang 1995; Gay 1996; Lash 1964; Kemper 1993; Supek 1996; Lyotard 1988.

94
 iri kontekst razvoja ope svjetske kulture i posve nove civilizacije i novog
drutva epohe postmoderne.137
c) Unutar svijeta politikih sustava:
Na razini politikih sustava pojavljuje se pluralizam i viestrukost politikih
demokratskih ureenja i organizacija unutar civilnog drutva, pluralizam
unutar politikih zajednica, stavova i ciljeva. Na proces globalizacije utjeu
svjetski sveopi demokratski standardi. Tijekom tog procesa dugoga trajanja,
procesa u kojem sve to ne dolazi samo po sebi nego velikim zalaganjem
cjelokupnog ovjeanstva uope i svakoga naroda napose, zasebne
nacionalno-politike zajednice se prestrukturiraju u posve nove socijetalne
pluralne zajednice unutar demokratskoga graanskog drutva. To je proces u
kojem nacionalni monizmi i time nacija slabe na raun socijetalne zajednice
posve novoga tipa: pluralne, vieetnike, demokratske, racionalne i humane
postmoderne. Na toj razini, unutar politikih sustava, nuna je racionalizacija
svijeta u cjelini.138
d) Na podruju dravnih sustava:
Na razini dravnih sustava, unutar svjetskog poretka, globalizacija utjee na
pojavu socijalne, pravne i radikalno pluralne demokratske drave, koje se
napokon udruuju u meunarodni demokratski poredak. To je proces u kojem
se donekle iskazuje slabljenje nacionalne drave. Nacionalni suverenitet
time se ne mijenja: globalizacija ne ugroava, niti to moe, mo unutarnjeg
nacionalnog suvereniteta, ali sada vie nije nacionalno iskljuiv spram
drugih, jer se mora uskladiti sa meunarodnom pravnom i demokratskom
regulativom.139
e) Na podruju sustava tehnologija:
Na razini novih tehnologija svijet se sve vie povezuje u globalni infor-
macijski i tehnoloki sustav koji je ovladao svim dijelovima svijeta, svim
zemljama i svim narodima. Na tom podruju svijet postaje jedan i cjelovit.
f) Na podruju sustava komunikacije:
Na razini sustava suvremene ope komunikacije i stalne izmjena informacija
(tehnolokih, kulturnih, znanstvenih, privrednih, politikih, dravnih itd.)
svijet je uzajamno isprepleten i povezan vie negoli ikada prije. I iz dana u
dan sve je vie povezan. Svi dijelovi svijeta i svi ti sustavi (i komunikacije i
informacije) meusobno su ovisni. Izolacija je danas nemogua. Jer sustav
komunikacija i sustav informacija danas izgrauju novi postmoderni svijet.
g) Na razini sustava kapitalistike privrede:

137 Kemper 1993; Croteau-Hoynes 1997.

138 Kalanj 1993; Lijphart 1992; Held 1990; Supek 1996; Giner 1976; Lach 1991.

139 Held 1990; Lijphart 1992; Schumpeter 1981;Tunander 1997. i literaturu u tim knjigama.

95
 Na razini ekonomije i kapitala globalizacija se iskazuje u masovnoj
proizvodnji, preko multinacionalnog biznisa, nove politike ekonomije,
masovne potronje itd. Na toj je razini racionalizacija (proizvodnje i
potronje, vezane uz problem ouvanja i prirode i Zemlje i ekosustava)
nuna vie negoli igdje.140
h) Unutar svijeta ekosustava:
U odnosu na prijanje razdoblje, na epohu moderne i modernizacije, sada
je nuna racionalizacija postmodernoga svijeta: proizvodnje, ekonomije,
politikih sustava, organizacije nacija i nacija-drava, meunarodnog poretka
itd. Sve to valja uskladiti s globalnim/svjetskim problemima ouvanja prirode
i planeta Zemlje u cjelini i uspostaviti ravnoteu s cjelovitim ekosustavom.
Ako kani opstati, ovjeanstvo nema drugog izbora: ni druge prirode ni
drugog planeta.
i) Na razini odnosa sustava etnosa (napose nacije) spram ekosustava:
Nacije i nacionalne drave imaju veliku odgovornost kako spram sebe tako
i prema ovjeanstvu i njegovoj budunosti. Ako racionalizacija svijeta
postane stvarnost, a ne samo nova utopija, nacije i nacije-drave nuno se i
s toga aspekta, ili najvie zbog toga, moraju mijenjati i svoj razvoj uskladiti
sa svjetskim globalnim procesima i problemima. U tom sluaju, ako se taj
proces (globalizacije) u zbilji ostvari, nastupa izgradnja postmodernoga
(racionalnog, umnog i moralnog) svijeta koji je ujedno i postnacionalni
svijet: viestruki i radikalno pluralni (i etniki i kulturni i drutveni) jer je on
takav uvijek i bio.141
Sve su to dakako idejno-tipski drutveni sustavi i procesi. Uz to, taj je projekt
(postmoderne) nuno vezan uz radikalnu racionalizaciju svijeta, to do sada to
nije bio sluaj, jer u epohi moderne racionalizacija svijeta nije uspjela. Pa ipak,
ako imamo na umu sve te promjene, koje se izgrauju tijekom procesa dugoga
trajanja, ne odjednom, i za sada ih, ma kolikogod bili kritini, u zbilji na mnogim
podrujima moemo zamijetiti, onda nema sumnje da se nalazimo na prijelazu iz
epohe moderne u novu epohu postmoderne, na pragu nastanka nove civilizacije,
novih povijesnih i drutvenih pojava na svim podrujima. To moemo nazvati
modelom postmoderne. A to je i postnacionalni model. No rije je prije svega
o procesu postmoderne: o procesu najave i nastajanja nekog novog svijeta:
racionalnog i pluralnog. To nee biti lako postii.
Sve te promjene, u njihovoj meusobnoj interakciji, najjasnije se oituju:
prvo, tijekom postupne transformacije graanskog drutva (procesi globalizacije,
ostvarenje dosljedne demokracije, pluralizma i viestrukosti pojava, te izgradnja
civilnog drutva) i, drugo, u procesu transformacije nacije i/ili nacije-drave u

140 Croteau-Hoynes 1997; Lach 1991; Berger 1977; Berger 1995; upanov 1998.

141 Milardovi 2001 (ur.) usp. opsenu bibliografiju o globalizaciji.

96
pluralnu, demokratsku i socijetalnu zajednicu novoga humanog tipa. Mijenjaju
se prema tome, iako vrlo sporo, najvanije povijesne pojave koje su nastale u
epohi moderne: graansko drutvo i nacija i nacija-drava i kultura i civilizacija i
tehnologije i privreda i odnos ovjeka spram ekosustava i prirode. Ako taj proces
nastaje, i ukoliko to nije samo nov neostvarljiv san, onda nita vie nije kao prije.
U svakom sluaju, bilo bi pogreno zakljuiti da e se sve to brzo i lako mijenjati,
da e sve to omoguiti brzo i lako ostvarenje i racionalnosti i ideje napretka i
blagostanja u cijelome svijetu, da e se ovjek brzo i lako promijeniti kako u
odnosu spram drugoga (ovjeka) tako i prema ekosustavu uope.142
Epoha postmoderne, uza sve to, na razini i modela i procesa postupnog
nastajanja postmodernoga globalnoga svijeta, ovjeanstvu nudi nove mogunosti,
napose kada je rije o drugaijoj organizaciji nacionalne zajednice, i nove uvjete
da izgradi bolju sutranjicu: racionalni, umni i moralni svijet. Oni koji zagovaraju
taj svijet, uvjeravaju nas da drugog izbora nema! Taj se cilj dakako ne moe
postii preko noi. Bit e to dug i trnovit put stvaranja novih vrijednosti i napose
novih (ne-konfliktnih) socijalnih, kulturnih i etnikih odnosa meu ljudima. Na
tom dugom putovanju ovjeanstvo mora konano prevladati, ako to uope moe,
sve negativne i iracionalne pojave moderne (sve agresivne nacionalizme, etnike
i nacionalne sukobe, ratove, masovna drutva, siromatvo, nepravde, faizme,
totalitarizme, jednoumlja, lane ideologije, naruavanje ekosustava itd.), te na
univerzalnim osnovicama, ako takvih osnovica ima, izgradi svijet postmoderne
u kojoj ovjek mora voditi rauna ne samo o svom svijetu ivota (i ljudskom
drutvu i naciji kao ljudskoj zajednici) ve i o cjelini planeta Zemlje.
To je izazov i jedina mogunost njegova opstanka: ideju racionalnog,
humanog, umnog i moralnog svijeta, koju nije ostvarila moderna, osim relativnog
opeg napretka, od kojeg je stvorila mit, kao to je stvoren mit i o naciji, sada
preuzima i nastoji ostvariti postmoderna. ovjeanstvu nije ponuena druga
mogunost izbora. Jer, nakon kriza svih vrsta, napose onih koje nastaju tijekom
19. i 20. stoljea unutar razvoja graanskog drutva i nacija, ovjeanstvu ne
preostaje drugo nego da, polazei od tih ideja, izgradi posve novu civilizaciju
postmoderne utemeljenu na postnacionalnom (pluralnom i viestrukom) projektu.
Ta se nova civilizacija u nastanku danas iskazuje kao proces u kojem se nastoji
utemeljiti institucije i modeli samokontrole drutva i nacija i nacionalnih drava.
Na dananjoj razini te su institucije i ti modeli (globalizacije svijeta u cjelini)
jedino jamstvo da se projekt postmoderne moe i mora ostvariti.
Uvjeravaju nas da se na tim novim modelima i institucijama postupno
raa novi svijet. Zato svaka nacija i nacija-drava, ako joj je stalo do razvoja i
blagostanja naroda, napose razvoja tehnologija i demokracije, mora slijediti te
procese. Sve drugo je vraanje na stanja i odnose epohe predmoderne i moderne,
na agresivne nacionalizme, etnike i nacionalne sukobe, natranjatvo i na
142 Kemper 1993; Lijphart 1992; Croteau-Hoynes 1997. i literaturu u tim knjigama.

97
iracionalnu organizaciju svijeta. Sve to moe izgledati pretjerano kritino. No,
taj pristup, nakon iskustva kroz koje je ovjeanstvo prolo u 19. i 20. stoljeu,
moramo iskazati kada raspravljamo o fenomenu i nacije i nacionalizma i
nacionalne drave i (i)racionalizacije modernog drutva.143

3. Nacija i nacija-drava kao znanstveni problem

A) Znanstveni modeli
Oito je dakle da podrijetlo i izgradnju nacije, kao ljudske zajednice, i svih
pojava vezanih uz nacionalnu zajednicu i naciju-dravu, moramo promatrati
unutar procesa modernizacije i integracije i transformacije realnoga svijeta
(ljudskog drutva i ljudskih zajednica), kroz objektivne pokazatelje, a to je
stvarno povijesno zbivanje u prolosti, koji se ostvaruju tijekom epohe moderne
i na poetku epohe postmoderne.144 Ako meutim prihvatimo epohu moderne i
postmoderne kao procese dugoga trajanja tijekom kojih u novom vijeku u tijeku
primjene modernih osnovica prema europskom modelu: u industriji i industrijskoj
tehnologiji i u privredi uope, na podruju visoke graanske kulture, kolstva i
obrazovanja, modernih komunikacija, uprave itd. u zbilji i ivotu ljudi nastaje
sve to se odnosi na procese modernizacije i integracije i transformacije, napose
ono to nas ovdje najvie zanima, a to su i moderna nacija, kao nova ljudska
zajednica koja nastaje na vrhuncu tog procesa, i nacija-drava, kao nacionalna
drava dominantnog naroda na nekom podruju, i moderno graansko drutvo,
kao ljudsko drutvo novoga tipa i novih socijalnih stanja i odnosa, onda je jasno
da nam postojei znanstveni modeli i teorije o modernoj naciji, koje se bave
istraivanjem njezinih subjektivnih i duhovnih osnovica, ne pruaju jamstvo
za uspjeno prouavanje sloenih problema izgradnje ljudskih zajednica i
svih vrsta etnija i ljudskog drutva. Moramo stoga nastaviti tragati za novim
znanstvenim modelima koji bi nam omoguili da dublje zaronimo u fenomene i
nacije i nacionalizama i drutva. No, u tom sluaju moramo pristupiti kritiki na
vie razina. Ali najprije moramo odgovoriti na pitanje: Je li se pojavila posebna
nauka o naciji? Je li znanost rijeila problem podrijetla i integracije nacije? Jesu li
napokon u drutvenim znanostima postavljene relativno vrste osnove, i teorije i
modeli, koje omoguuju razumijevanje fenomena nacije i nacionalizma? O tome
raspravljamo na drugom mjestu, zato ovdje donosimo samo osnovne teze.145
Budui da je fenomen moderne nacije i nacije-drave (koje, kao ljudske
zajednice ili stanovnitvo na odreenom prostoru, ine objektivni svijet) i

143 Kemper 1993; Kalanj 1994; Supek 1996; Koruni 1998; Koruni 1999.

144O tome: Anderson 1990; Breuilly 1993; Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001; Gellner 1994;
Gellner 1998; Hayes 1931; Hobsbawm 1993; Hroch 1985; Janji 1987; Kohn 1945; Leclerq 1979; Seton-
Watson 1980; Smith 1979; Smith 1983; Smith 1991; Smith 1998; Smith 2003.
145 Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni 1999; vie o tome u posebnoj knjizi o fenomenu nacije.

98
fenomen nacionalizama (koji ini promjenljive ljudske subjektivne initelje)
ve dugo u sreditu znanstvenih istraivanja, napose na podruju drutvenih/
povijesnih znanosti, mogli smo oekivati pojavu zasebne znanosti o etnosu uope
i o modernoj naciji napose, koja bi bila osnovana na interdisciplinarnosti te na
relativno utemeljenim znanstvenim modelima i teorijama o tim fenomenima. Ali
to se, kako je poznato, ipak nije dogodilo. Zato? Navedimo osnovne razloge.
Nastale su mnoge teorije o etnosu i etnijama i naciji i nacionalizmu.146 One su
poznate i o njima se mnogo raspravlja. Paradoks je meutim u tome to veina tih
teorija (1) za podruje svojih istraivanja na prvom mjestu uzimaju subjektivne
ljudske osnovice, tj. podruje ljudske svijesti, duhovnosti, kulta predaka, mita,
ideologija itd. koje nastaje uz doivljaje nacije i nacionalizma i (2) to najee
ne slijede valjane rezultate iz prethodnih relevantnih istraivanja o naciji i svih
pojava vezanih uz fenomen nacije kao ljudske zajednice. To se zbiva zato jer
znanstvenici iz prethodnih istraivanja uzimaju uglavnom samo ono to odgovara
njihovim predodbama o naciji. Znai li to da mnogi, ako ne svi, posve razliito
doivljavaju i istrauju i interpretiraju fenomen nacije i nacionalizma?147
Sve to upuuje na jo nekoliko zakljuaka. Prvo, kada je rije o istraivanju
tih sloenih fenomena etnosa i etniciteta uope: i nacije i nacije-drave i nacio-
nalizma, i subetnija i njihovih supkultura, a tada je uvijek rije o postojanju etniki
razliitog stanovnitva na nekom prostoru/okoliu, o njegovu preivljavanju
i reprodukciji i transformaciji tijekom dugoga vremena drutvene znanosti
jo uvijek lutaju u traganju kako za valjanim znanstvenim modelima tako i za
relativno valjanom teorijom (a ne samo definicijom) o naciji i nacionalizmu
i etnicitetu. Drugo, mnogi autori poseu ili za objanjenjem pojma nacije i/ili
ujedno i za njezinom definicijom. A pomou pojma i definicije (nacije), iako su
nam katkada korisni, mi ne moemo upoznati fenomen ni etnosa ni etniciteta ni
etnija ni subetnija. Tree, iako fenomen etnosa i nacije i nacionalizma prouavaju
mnoge drutvene/povijesne znanosti (sociologija, politologija, etnologija, antro-
pologija, historiografija, lingvistika i druge), ipak se nije pojavila zasebna
interdisciplinarna znanost o naciji. A nije se pojavila zato jer svaki znanstvenik
fenomen etnosa, nacije, nacije-drave i nacionalizma esto istrauje sa svoga
uskog gledita i interesa unutar ueg podruja znanosti. Njihov izlet na druga
podruja esto je samo simbolian.148 etvrto, u svemu tome prisutan je dodatni
inilac koji utjee na rezultate istraivanja: svaki je naime znanstvenik sudionik u
odreenoj nacionalnoj ili etnikoj zajednici u kojoj ivi i djeluje, te je emotivno,
na razliitim razinama, vezan uz problem identifikacije. ini se da je teko, a
u odreenim sredinama i razdobljima i nemogue, zauzeti neutralni i isto
146 Usp. o tome: Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001; Smith 1991; Smith 2003; Katunari 2003.;

usp. izvore na Internetu: Questia, Google, Ebsko, Amazon itd.

147 Usp. literaturu na kraju knjige, a napose: Deutsch 1966; Rustow 1967; Smith 1971; Smith 1983; Smith

1991; Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001; Koruni 1997; Koruni 1998.
148 Tipian primjer: Cipek 2001. i napose Stani 2002.

99
znanstveni stav i pristup pri prouavanju nacije i nacionalizma. U tome se krije
problem koji nije lako rijeiti. To moramo imati na umu i kada ocjenjujemo
rezultate istraivanja i kada pristupamo istraivanju tih fenomena. Nema sumnje
da mnogi znanstvenici, kada pristupaju istraivanju nacije i nacionalizma, ne
mogu ostati indiferentni prema tom fenomenu, bez obzira na to koliko se trudili
da naciju to objektivnije razumiju i objasne. Jer ni oni, po svemu sudei, ne
mogu ostati neutralni (i posve lieni od emotivnog, ideolokog, politikog, vjer-
skog, civilizacijskog ili nekog drugog naboja) kako spram vlastite nacije tako ni
spram drugih nacija, nacionalizama, naroda, kultura i civilizacija. Suvremeni je
ovjek, u 19. i 20. stoljeu, sudbinski bio vezan uz fenomen nacije i nacionalizma,
bez obzira na to pristupa li tim fenomenima kritino ili se s njima identificira.149
Mogli bismo dakle zakljuiti da drutvene znanosti, uza sav doprinos
istraivanju fenomena nacije i nacionalizma, jo uvijek nisu ostvarile napredak
i/ili konsenzus:
a) Na podruju znanstvenih modela:
Jo uvijek nije utemeljen relativno valjan i svima ili bar veini znanstvenika i
time drutvenim znanostima prihvatljiv znanstveni model, koji bi omoguio,
na svim prostorima, u svim zemljama i u svim razdobljima, prouavanje
podrijetla i konstituiranja i reprodukcije i transformacije fenomena etnosa,
etniciteta, etnija i subetnija i njihovih supkultura, te moderne nacije i nacije-
drave i nacionalizama i to na dva podruja: prvo, na podruju zbilje i/ili
svijeta ivota svih struktura stanovnitva (a ne samo elite) na nekom prostoru
i svih oblika njegova socijalnog ili drutvenog ivota, tj. na podruju ljudskih/
etnikih zajednica i ljudskog drutva i, drugo, ujedno na podruju ljudske
subjektivnosti i duhovnosti, tj. ljudske svijesti, osjeaja, ideja i ideologija,
mita, kulta predaka itd.
Dokaz za to nalazimo u tome to stalno nastaju novi znanstveni modeli, koji
su prije svega namijenjeni istraivanju podruja svijesti i osjeaja vezanih
uz naciju, a mnogi vie-manje slijede svoj model, koji je uglavnom drugima
neprihvatljiv.
b) Na podruju teorije o naciji i naciji-dravi i nacionalizmu i etnosu uope:
Zbog toga jo uvijek nije utemeljena znanstvena teorija o naciji i naciji-
dravi i nacionalizmu, kao ni o etnosu i etnicitetu uope, koju bi prihvatili
ako ne svi onda bar veina znanstvenika. Nove se teorije esto ne oslanjaju
na prethodne. U tim su teorijama i modelima i istraivanjima stalno prisutni:
(1) mit o samorazumljivosti svih stanja vezanih uz ljudski duhovni i
subjektivni doivljaj nacije nacionalne svijesti i posebnih osjeaja itd. i
(2) generalizacija tih subjektivnih initelja.

149 Gledita (tj. i znanstveni modeli i teorije) o naciji i nacionalizmu, a onda i rezultati istraivanja,
ukoliko ih ima, posve su razliita kod povjesniara, sociologa, etnologa, politologa, antropologa i knjievnih
povjesniara. Da bismo se uvjerili u to dovoljno je usporediti njihove radove o tome.

100
 Kljuno je meutim ovdje pitanje je li uope mogue utemeljiti znanstvenu
teoriju o naciji i naciji-dravi i nacionalizmu i primijeniti znanstvene modele,
a onda kritiki i objektivno prouavati fenomen etnosa i etniciteta i nacije, ako
za podruje njihova istraivanja izaberemo stanje/predmet koje je kod ovjeka,
napose kada je rije o dalekoj prolosti, neuhvatljivo i promjenljivo i krajnje
heterogeno i stoga pretjerano uopeno: podruje nacionalne svijesti, posebnih
osjeaja, duhovnosti, mita, esto izmiljene tradicije, razliitih ideologija, kulta
predaka itd.?
U svemu tome razne definicije i/ili ideje i/ili pojmovi o naciji i naciji-dravi i
nacionalizmu, iako ih katkada moramo prihvatiti i s njima se sluiti, ne mogu nam
mnogo pomoi u istraivanju i razumijevanju svih tih sloenih povijesnih pojava
i procesa, procesa konstituiranja i reprodukcije i transformacije etnike/ljudske
zajednice i ljudskog drutva. Napose kada je rije o dugom procesu primjene
modernosti i transformacije tradicionalnog svijeta ivota stanovnitva. Definicije
nam ne mogu otkriti sloeni proces transformacije naroda u modernu naciju.
Kljuni razvojni procesi konstituiranja150
reprodukcije151
integracije152

transformacije153 (1) etnikim/ljudskih zajednica, tj. svih razina etnija i
subetnija i (2) ljudskog drutva, tj. svih oblika drutvenog ivota, zbivaju se u
zbilji i realnome ivotu i stoga izvan ljudske svijesti i subjektivnosti. Te izuzetno
sloene razvojne procese, koji su najvaniji za ivot i odravanje i preivljavanje
svakog naroda (kao stanovnitva u nekoj zemlji) i svake nacije i nacije-drave,
ne moemo traiti ni pratiti na podruju ljudske duhovnosti i subjektivnosti. to
ne znai dakako da taj svijet ljudske svijesti i duhovnosti i identiteta nije vaan
za ljudske zajednice.
Korisne su nam one znanstvene teorije i modeli o fenomenu etnosa i etniciteta
i time nacije i nacije-drave i nacionalizma koji u istraivanju tog fenomena u
prvom redu polaze od zbilje (od svijeta ljudskih zajednica i ljudskog drutva
i od kljunih ivotnih struktura stanovnitva: i etnikih i kulturnih i jezinih i
obrazovnih i vjerskih i socijalnih) i tek zatim od svijeta ljudske subjektivnosti i
duhovnosti i procesa identifikacije ljudi. Prema naem dakle gleditu, nuno je
iskazati kritinost prema modelima i teorijama koje prije svega polaze od ljudske
subjektivnosti i duhovnosti, koje ta stanja mistificiraju i pretjerano uopavaju, i
u kojima je stalno prisutan mit o samorazumljivosti svih stanja vezanih uz naciju
i nacionalizam.
150 Konstituiranje etnosa: na proces konstituiranja svih razina etnija i subetnija, na podrijetlo i razvoj i

strukturu stanovnitva, utjeu mnoge pojave: okoli, priroda, kultura, privreda, tehnologije, ljudski rad, ljudske
zajednice i ljudsko drutvo itd. Stoga mnoge drutvene znanosti mogu istraivati taj proces.
151 Reprodukcija etnosa: na proces reprodukcije etnija utjee okoli, priroda, prehrana, odravanje i

reprodukcija ljudi/stanovnitva. Bez toga nema ni stanovnitva ni etnija ni naroda ni nacije. Osim svih drutvenih
znanosti, to podruje prouava biologija, socio-biologija, ekologija, demografija itd.
152 Integracija etnosa: proces integracije valja istraivati na podruju ljudskih zajednica (razvoja i

strukture stanovnitva) i ljudskog drutva, a ne na podruju ljudske subjektivnosti i duhovnosti.

153 Transformacija etnosa: proces transformacije tradicionalnog svijeta naroda, napose u 19. stoljeu.

101
c) Na podruju interdisciplinarnosti:
Zbog svega toga, jo uvijek nismo izradili interdisciplinarni kritiki pristup,
u ovom sluaju putem konsenzusa o teoriji i modelima i podrujima
istraivanja nacije i nacionalizma i fenomena etnosa uope, a to je osnovno
polazite. Budui da je fenomen nacije i nacionalizma vezan uz mnoge
povijesne/drutvene pojave, da se razvija unutar mnogim drutvenih sustava
i na mnogim podrujima, nije mogue pristupiti tom istraivanju samo s
jedne strane, samo unutar jedne discipline.
d) U pogledu odreenje podruja/predmeta istraivanja:
Ovdje, kako vidimo, kao i u drugim sluajevima, valja najprije odrediti
podruje i predmet i temu istraivanja. Tek zatim moemo izabrati znanstvene
modele i teorije. Kljuno je dakle pitanje, jer o tome ovisi naa spoznaja,
na kojem emo podruju ivota ljudskih zajednica (stanovnitva) i unutar
kojih oblika drutvenog ivota (ljudskoga drutva) istraivati fenomen
etnosa i etniciteta i etnija i subetnija i njihovih meuodnosa: konstituiranja i
transformacije tog fenomena?
Kako smo rekli, za istraivanja fenomena etnosa, etniciteta, etnija i subetnija
i njihovih meusobnih odnosa, a napose fenomena nacije i nacionalizma,
uglavnom se uzima podruju ljudske subjektivnosti i duhovnosti: podruje
ljudske svijesti, posebnih osjeaja, kulta predaka, mitova i ideologija vezanih
uz naciju. Prema tome, naciju se trai i nalazi iskljuivo na podruju svijesti
i osjeaja. A to su teorije iz 19. stoljea utemeljene na romantizmu i mitu o
samorazumljivosti nacije.
Ako se i uzima svijet zbilje (podruje ljudskih zajednica i ljudskog drutva
koje se nalazi izvan ljudske svijesti i subjektivnosti) najee se taj svijet
samo nabraja putem definicija. Meutim, kako smo vidjeli, na podruju
ljudske subjektivnosti i duhovnosti ne moemo pratiti kljune razvojne
procese (podrijetla i reprodukcije i transformacije stanovnitva) koji su
vani za konstituiranje etnosa i etniciteta, ne moemo pratiti primjenu
modernosti niti istraivati/pratiti procese modernizacije i transformacije
kljunih ivotnih struktura stanovnitva: ni etnikih ni kulturnih ni jezinih
ni vjerskih ni obrazovnih ni ekonomskih ni socijalnih.
e) Na razini osnovnih znanja o naciji i/ili naciji-dravi:
Zbog svega toga, kao posljedica takvog stanja u znanosti, jo uvijek nismo
sloni u osnovnim polazitima: to je nacija, kada nastaje kao zajednica ljudi,
u sklopu kojeg drutva se formira kao posve nova integracijska nacionalna
zajednica i/ili nacija-drava, koje vrijednosti i koji procesi utjeu na njezinu
integraciju, kakav je njezin odnos spram drutva, kulture i civilizacije i kakva
joj je budunost.154
154 Anderson 1990; Armstrong 1982; Breuilly 1993; iak-Chand 1998; Deutsch 1969; Encyclopedia

of Nationalism, vol. 1-2, 2001; Gellner 1986; Gellner 1992; Gellner 1994; Hobsbawm 1993; Janji 1987;
Kamenka 1976; Kedourie 1966; Kohn 1945; Leroti 1984; Smith 1983; Smith 1987; Smith 2003.

102
f) Na podruju kritike znanosti o naciji, naciji-dravi i nacionalizmu:
Imajui sve to u vidu, i uza sve to je postignuto na tom podruju u svijetu,
ije rezultate (sociologije, antropologije, politologije, etnologije, arheologije,
kulturne historije, lingvistike, historiografije itd.) valja vrlo oprezno
prihvatiti, jo uvijek se nije razvila kritika znanost o fenomenu etnosa i
etniciteta uope i napose o naciji i nacionalizmu niti kritiki pristup. Napose
je ta nekritinost (ne samo u pristupu) izraena kada je rije o istraivanju
hrvatske nacije i njezina odnosa kako spram drugih etnija i etnikih skupina
unutar Hrvatske tako i spram drugih naroda i nacija na prostoru srednje i
jugoistone Europe. Nuna je o tome temeljita rasprava.155

B) Etniki sentimenti i/ili subjektivni doivljaji nacije

Oito je dakle da postoje dva osnovna znanstvena modela koja se mogu
koristiti pri istraivanju nacije i nacionalizma. Prvi model: za podruje istraivanja
uzima objektivne pojave ljudskih zajednica i ljudskog drutva koje je izgradilo
stanovnitvo u nekoj zemlji te, u skladu s tim, izgradnju nacije i nacije-drave, ali i
proces konstituiranja i reprodukcije i transformacije etnosa uope, promatra unutar
primjene modernosti u nekoj sredini i stoga procesa modernizacije i integracije
koji nastaju, na mnogim podrujima ivota, u epohi moderne, modernog drutva
i modernih drutvenih sustava, a formiraju se unutar graanskog i kapitalistikog
i industrijskog svijeta sveobuhvatne ljudske djelatnosti, interakcija i rada. Prema
tome, podruje istraivanja je ovdje ivot stanovnitva (ljudsko drutvo i ljudske
zajednice) u zemlji i njegove kljune ivotne strukture (etnike, kulturne, vjerske,
obrazovne, ekonomske i socijalne). Drugi model: za podruje istraivanja uzima
ljudske subjektivne i duhovne pojave; zbog toga, iako posve ne zanemaruje svijet
stvarnosti, ipak nastanak nacije i nacionalizma promatra unutar apstraktnih
pojmova i sentimenata, na razini pojma o naciji ili ideje o naciji ili nastanka i
irenja ljudske svijesti i zasebnih osjeaja pripadnosti i lojalnosti naciji itd. Taj
se drugi model, koji se oslanja na psihike sustave (svijesti i posebnih osjeaja),
moe primijeniti na sve etnike skupine i etnije (od roda i plemena do naroda
i nacije) koje iskazuju pojam ili ideju o nekoj zajednici i iskazuju lojalnost
spram nje, razvijaju mit o njezinu podrijetlu, te iskazuju kult predaka i neku
ideologiju itd. Taj drugi model moemo primijeniti na sva razdoblja od antikog
svijeta do suvremenosti.
Upravo zato, imajui sve to na umu, veliki nedostatak u prouavanju podrijetla
i razvoja moderne nacije, koju jedan narod izgrauje u dugoj epohi moderne, u
tijeku postupne modernizacije zemlje i time transformacije tradicionalnog ivota
stanovnitva, vidimo u tome to mnogi znanstvenici, a onda i ira javnost, osobito
nakon Drugoga svjetskoga rata, a danas sve vie, najee polaze od tog drugog
modela: od subjektivnih ili emotivnih doivljaja nacije. to polaze najprije

155 O tome vie u nastavku teksta. Usp. Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1999; Stani 2002.

103
od svijesti i nacionalnih osjeaja i fenomena nacionalizma, koje nekritino
generaliziraju, i tek zatim, preko poblie neodreene razine i sadraja nacionalne
svijesti, istrauju i samu bt nacije: njezinu pojavu, integraciju, razvoj i njezin
odnos spram drugih etnija, naroda, nacija i kultura. to u tom sluaju naciju
vezuju uz svijet psiholokih sustava (svijesti i osjeaja) a ne uz svijet realnoga
ivota stanovnitva: ne uz realni svijet ljudskog drutva i drutvenih sustava i
ljudskih zajednica, gdje valja traiti izgradnju novih zajednica i identiteta. No taj
je problem jo sloeniji. Jer, svi oni koji nacionalni identitet i/ili podrijetlo nacije
trae prema tom drugome modelu, budui da je to svijet svijesti i duhovnosti
i psihikih sustava, moraju istodobno promatrati: (1) i sentimente ili posebne
osjeaje koje stvara svijest i (2) emotivne initelje koje stvara ne-svijest
(agresiju, mrnju, prezir).
A tada se moraju suoiti s iracionalnim podrujem (psihikih sustava ne-
svijesti) i posve novim fenomenom koji nastaje u masovnim drutvenima i
masovnim pokretima, koje u novom vijeku agresivnim nacionalizmima, prezirom
spram stranaca, mrnjom i predrasudama spram drugih etnija, naroda, nacija,
kultura itd. iskazuju mase i ovjek-mase. Sve je to (svjesno i ne-svjesno) prisutno
u subjektivnim doivljajima i nacije i nacionalne zajednice i nacionalnog
identiteta i svih oblika i sadraja nacionalizma.156 To je golemo podruje
istraivanja. To moramo s interdisciplinarnoga gledita istraiti veoma kritino i
temeljito. Dosadanja istraivanja o tome, prema tom drugom modelu, nekritina
su i uglavnom nisu donijela niti mogu donijeti valjane rezultate. Zato?
Znanost i ira javnost, u veini sluajeva, polaze od gledita da se i fenomen
nacionalizma i ideje i/ili osjeaji o naciji poglavito temelje na nacionalnoj
svijesti, dakle na psiholokim initeljima (na sentimentima ili osjeajima
vezanim uz naciju) i time najprije na individualnom, a tek zatim na grupnom ili
kolektivnom doivljaju nacije. A budui da nacionalizam (preko pojma i/ili ideje
o naciji i osjeaja spram nacije) utjee na pojavu i razvoj svake nacije, onda
se i nacija temelji na razvoju nacionalne svijesti, na nacionalnim sentimentima
(osjeajima). Prema tom gleditu, lako je zamijetiti da nacionalna svijest,
preko pojma i ideje o naciji i posebnih osjeaja spram nacije, postaje osnova/
temelj na kojoj izrasta ili izranja iz povijesti i nacija i nacionalizam. tovie,
tu nacionalnu svijest, koja zapravo sadrava poblie neodreeni subjektivni
doivljaj ili osjeaj nacije, mnoge teorije o fenomenu nacije uzimaju
kao realnu ili apsolutnu i esto mistinu vrijednost, u kojoj je utkan mit o
samorazumljivosti nacije, na temelju koje prouavaju nastanak i razvoj ne samo
nacije i nacionalizma, nego ujedno i kao osnovicu na kojoj nastaju svi psiholoki
initelji ili stanja (svi sentimenti) vezani uz naciju: nacionalna volja, nacionalni
156Usp. o tome: Altermatt 1997; Anderson 1990; Armstrong 1982; Breuilly 1993; Deutsch 1969;
Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Kamenka 1976; Kedouire 1966;
Kohn 1945; Kohn 1956; Kohn 1962; Leroti 1984; Minogue 1967; Seton-Watson 1980; Smith 1983; Smith
1991; Smith 2003; Moskovisi 1997.

104
duh i karakter, nacionalni osjeaj, ideja o naciji, kao i svi oblici nacionalizma, od
patriotizma do agresivnog nacionalizma, nacionalnosti, nacionaliteta, etniciteta,
etninosti itd. Drugim rijeima, nacionalna je svijest i posebni osjeaji spram
nacije osnovica na kojoj izrastaju sve pojave vezane uz naciju: pripadnost naciji,
patriotizam, nacionalizam, nacionalni pokreti, nacionalne vrijednosti, nacionalna
volja, nacionalni duh itd.157
Nema dakako spora o tome da navedene vrijednosti koje se kod pojedinih
ljudi i drutvenih grupa iskazuju kao sentimenti (na razini psiholokih i
emocionalnih stanja) vezani uz vlastitu naciju, uz njezinu pojavu i razvoj mogu
u odreenoj mjeri utjecati na mobilizaciju ljudi u svakoj narodnoj ili nacionalnoj
zajednici, da su u povijesti utjecale na organizaciju nacionalnih pokreta, na
oblikovanje javnoga mnijenja itd. Sporna je meutim naa mogunost spoznaje
svih tih sentimenata i vrijednosti samih za sebe. Naime, s gledita kritine znanosti
i o drutvu i o modernoj naciji ako znamo da ni pojmovi ni naela ni ideje niti
osjeaji, sami za sebe, jo ne stvaraju i ne ine realni svijet ivota stanovnitva
(ni ljudsko drutvo ni ljudske zajednice) u novom vijeku, svijet koji nastaje u
dugom procesu modernizacije i transformacije tradicionalnog ivota stanovnitva
u konkretnoj sredini/zemlji, a time i integracije nacionalne zajednice i/ili moderne
nacije i nacije-drave moemo zamijetiti da sve te osjeaje ili sentimente (vezane
uz nacionalnu svijest, nacionalizam, nacionalni duh, nacionalni karakter itd.) nije
lako znanstveno i kritiki istraivati. Zato? Zato jer je njihov sadraj, kada je
rije o dalekoj prolosti, izvan dosega naih znanstvenih spoznaja i objektivnosti.
U prvom redu zato jer je to podruje emotivnog stanja (svijesti i ne-svijesti) i
ponaanja ljudi: ta se njihova subjektivna i duhovna stanja, svi sentimenti vezani
uz doivljaj (osjeaj) vlastite nacije, u vremenu i prostoru neprekidno mijenjaju,
ieznu i ponovno se pojave u drugom sadraju i obliku. Ne mogu se kontrolirati
jer nemaju razvijene ni modele niti institucije samokontrole, pa ih nije lako ni
istraivati. ovjek ivi u zajednici i putem svestrane djelatnosti stupa u razliite
interakcije s drugim ljudima, koji zajedno, u epohi modernizacije vie nego ikada
prije, stvaraju mnoge vrijednosti (kulturne, privredne, politike, obrazovne itd.)
na kojima se, u posebnim okolnostima, izgrauje i moderna nacija. Pritom je vrlo
teko, ako ne i nemogue, pratiti promjenljive ljudske osjeaje i sentimente. Zato
jer su to pretpostavke koje se tiu svijesti i nesvijesti i osjeaja i uma i ideja i
stoga subjektivnosti. To je u znanosti poznato.158
Prvo, kako smo pokazali, psiholoka stanja i/ili sentimenti (osjeaji) vezani
uz nacionalni identitet i naciju nisu postojani, pa ni nacionalna svijest sama za
sebe kao njihova zajednika osnova. A nisu postojani zato jer se njihov sadraj i
157 Anderson 1990; Armstrong 1982; Altermatt 1997; Deutsch 1953; Deutsch 1969; Fromkin 1981;

Gellner 1994; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Hroch 1985; Janji 1987; Kedouire 1966; Kohn 1945; Kohn
1962; Koruni 1989; Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni 1999; Leclerq 1979; Leroti 1984; Maritain 1992;
Minogue 1967; Smith 1983, Smith 1991; Encyclopedia of Nationalism 2001.
158 Koruni 1997; Koruni 1998a i b; Koruni 1999a i b; Smith 1983; Smith 1991.

105
intenzitet ili naboj i rasprostranjenost neprekidno mijenjaju: i kod pojedinih ljudi
(tijekom njihova ivota esto vie puta) i kod svih drutvenih grupa, skupina,
elite, politikih stranaka i naroda u cjelini, dakle i na razini individualnog i
kolektivnog identiteta kao trajnih odrednica. Osim toga, ovdje nailazimo na
znanstveni i metodoloki problem, koji nije lako rijeiti. Taj je problem sadran
u tome to u povijesti osobito kada je rije o 19. stoljeu, kada se formiraju
nacije, nacionalne svijesti i nacionalizmi razliitih sadraja i razina nisu ostala
panje vrijedna svjedoanstva o vrednovanju ili o znanstvenom istraivanju tih
sadraja i intenziteta (naboja) etnikih ili nacionalnih sentimenata (osjeaja),
vrednovanja o etnikom i nacionalnom identitetu na toj razini (pojave i razvoja
posebnih etnikih i nacionalnih osjeaja), iji su nositelji bili i pojedinci i razne
elite i razne drutvene skupine i narod u cjelini. Ta je stanja napose teko, ako ne i
nemogue, istraivati kada je rije o masovnim drutvima, masovnim pokretima
i o ponaanju masa i/ili ovjeka-mase u kritinim razdobljima.
Ako dakle svemu tome pristupimo kritino, ako smo oprezni pri stvaranju
zakljuaka i ako se klonimo pretjerane generalizacije, a drugi pristup ne smijemo
izabrati kada je rije o znanosti, kako je onda mogue govoriti o sadraju,
intenzitetu (naboju) i rasprostranjenosti nacionalne svijesti (ideje o naciji i
posebnih osjeaja spram nje) kod cjelokupnog jednog naroda? A ipak se to
u znanosti i iroj javnosti neprestano ini, napose kada se stvara tzv. kolektivni
identitet nekog naroda ili neke nacije.159 Uz to, nuno je imati na umu da su se
sva ta psiholoka stanja i svi sentimenti i osjeaji vezani uz naciju, u razdoblju
modernih komunikacija, s razvojem pismenosti i obrazovanja, pod utjecajem
raznih ideologija, esto modelirala, da su se tijekom vremena mijenjali njihovi
sadraji. Teko je stoga i nemogue prouavati sve te sentimente u prolosti i na
njima graditi vrste zakljuke o etnikom identitetu.160
Sve to moramo dopuniti tezom da nacionalni sentimenti (osjeaji o
naciji i na njima utemeljen nacionalni identitet) o kojima je ovdje rije, pa ni
nacionalna svijest kao njihova zajednika osnovica, ne odreuju samu bt nacije
kao ljudske zajednice i zatim kao nacije-drave posve novog tipa zajednice ljudi/
etnosa u modernom drutvu. Jer je rije o nastajanju nove ljudske zajednice i
novog ljudskog drutva: o formiranju homogene nacionalne zajednice i/ili nacije-
drave putem modernosti u epohi moderne i modernog drutva, kojoj prethodi
povijest jednog naroda, jer naciji prema tome prethodi narod iji se svi oblici
tradicionalnog drutva transformiraju u modernu naciju.161
U skladu s tim, druga naa teza glasi da moderna nacija (kao entitet: kao
ljudska zajednica) nije, niti moe biti, samo zajednica nestalnih i promjenljivih
nacionalnih sentimenata ili psiholokih stanja: posebnih osjeaja o naciji. Na

159 Usp. o tome: idak 1973; idak 1979; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Cipek 2001; Stani 2002.

160 O istraivanju etnikog i nacionalnog identiteta u naoj prolosti vidi poglavlje u ovoj studiji.

161 Usp. o tome: Koruni 1997. i posebno poglavlje u ovoj studiji.

106
izgradnju moderne nacije na proces konstituiranja i reprodukcije i integracije
nacije kao zasebnog etnosa, zasebne ivotne ljudske zajednice, i kao drutvene
zajednice, kao socijetalne zajednice unutar modernog graanskog drutva utjeu
druge vrijednosti: primjena modernosti (na podruju moderne privrede, kulture,
politikog sustava, kolstva itd.), a time i svijet realnoga ivota i sveobuhvatne
djelatnosti ljudi u konkretnim sredinama.
Ako, prema tome, na jednoj strani, elimo upoznati bt te duhovne
zajednice esto promjenljivih sentimenata, vezanih uz doivljaj (osjeaj) nacije,
lako je zamijetiti da na pojavu psihikih sustava (svijesti i ne-svijesti) vezanih
uz naciju prije svega utjeu razne ideologije, koje same nemaju vrsti oslonac u
zbilji, iji se sadraji i uvjerenja neprekidno mijenjaju, esto iz dana u dan. One
mobiliziraju pojedine ljude i grupe u cilju ostvarenja nekih nacionalnih ciljeva,
od kojih se mnogi nikada ne ostvare, jer ideologije esto ne polaze od istine i
realnosti. A najee modeliraju te osjeaje.162
Zato se na toj razini na razini psihikih sustava i subjektivnosti i duhovnosti
vezanih uz naciju, iji se sadraji i rasprostranjenost u prolosti esto ne mogu
egzaktno istraivati i tu postii objektivnost, jer nam nedostaju izvori takve vrste
teko moe govoriti o razvojnim procesima unutar kojih se u epohi moderne
i modernog drutva izgrauju kljune povijesne pojave koje nalazimo u zbilji:
o procesima modernizacije i transformacije tradicionalnog svijeta ivota
stanovnitva, svih tradicionalnih ljudskih zajednica i tradicionalnog ljudskog
drutva, ali i o procesima interakcija meu ljudima. Jer je ovdje rije o nastajanju
novoga realnoga svijeta: modernog drutva i moderne nacije, koja nastaje unutar
sustava etnosa i ujedno unutar novih drutvenih sustava.
Imajui dakle na umu izgradnju modernog svijeta unutar kojeg nastaje
moderna nacija i nacija-drava, unutar kojih nastaju vrlo sloeni odnosi spram
subetnija i njihovih supkultura, moemo zakljuiti da nacionalni sentimenti
stanovnitva, sami za sebe, u tim povijesnim procesima dugoga trajanja
(modernizacije i reprodukcije i integracije i transformacije ljudskih zajednica i
ljudskog drutva) ne mogu imati niti su ikada imali kljunu ulogu. Mogu imati
i imali su samo sporednu/popratnu, ali samo ako utjeu na procese organizacije
ljudske djelatnosti, te modernizacije i integracije tog svijeta. Ovdje ponovo
istiemo da time ne umanjujemo znaenje tih ljudskih subjektivnih stanja
(svijesti, osjeaja, duhovnosti, mita, ideologije itd.) vezanih uz naciju. Ali je
pritom nuno imati na umu rezultate istraivanja mnogih antropologa i etnologa,
koji su postojanje tih stanja (ljudske svijesti o svojoj zajednici, osjeaja spram
nje, solidarnosti s drugim lanovima zajednice, njegovanja kulta predaka,
postojanje vrlo razliitih identifikacija itd.) uoili i kod rodova i plemena ili kod
tzv. primitivnih naroda. Prema tome, ta stanja (svijesti i osjeaja i duhovnosti)

162O ideologiji: Goati 1979; Colletti 1982; Manheim 1968; Ansart 1974; Bell 1960; Gouldner 1968;
Hech 1956; Clerque 1968; Gabel 1974; Meynard 1961; Sargent 1969; Rejali 1971; Apter 1965.

107
postoje na svim razinama ljudskih zajednica, od roda i plemena preko saveza
plemena do naroda i moderne nacije. tovie, zajednice ljudi/etnosa na razini
roda i plemena posjeduju daleko veu solidarnost i homogenost, jer se inae ne bi
odrale, nego to to pokazuju moderne nacije i moderna drutva koja su izrazito
heterogena, napose u kulturnom i socijalnom pogledu.
Ako prema tome polazimo od zbilje u kojoj nastaje moderni svijet
(industrijske privrede i tehnologije, visoke graanske kulture, graanskog drutva,
modernog kolstva itd.) ne nuno i racionalni svijet, i ako naciju promatramo kao
entitet, kao posve novu ljudsku/etniku zajednicu, koju ini stanovnitvo u zemlji,
i kao naciju-dravu ili novu nacionalnu dravu u toj zbilji, onda nema sumnje da
na postupnu izgradnju i razvoj nacije, kao nacionalne zajednice i nove zajednice
ljudi/etnosa, ali i kao socijetalne zajednice u novom ljudskom drutvu u epohi
moderne, prije svega utjeu procesi modernizacije i integracije i transformacije
na podruju svijeta ivota stanovnitva: prvo, procesi modernizacije i integracije
modernog drutva (svi oblici graanskog i kapitalistikog i industrijskog
drutvenog ili socijalnog ivota) i procesi modernizacije drutvenih sustava, koji
nastaju kao najvaniji integracijski initelji, napose sustav moderne privrede
(industrijske i poljoprivredne), visoke graanske kulture, politiki i dravni
sustav, sustav uprave, prava, sudstva, modernog kolstva i obrazovanja, sustav
moderne komunikacije itd.; drugo, procesi modernizacije i transformacije svih
zajednica koje stvara ovjek, a nastaju unutar moderne nacionalne zajednice,
napose zajednice novoga knjievnog jezika, kulturne zajednice, ekonomske
zajednice, politike i dravne zajednice, zajednice kolstva i obrazovanja itd.163
Mogli bismo zakljuiti da taj zapadnoeuropski model novoga svijeta nastaje
u epohi moderne, od kraja 18. do kraja 20. stoljea, u tijeku izgradnje modernog
drutva i modernizacije cjelokupnog ivota stanovnitva, svih njegovih dijelova
i ivotnih struktura, a napose modernizacije tradicionalnog svijeta (ponovimo,
to su loi uvjeti stanovanja i ishrane, zaostala privreda, velika nepismenost
stanovnitva itd.) koji se najdue odrao na selu, gdje je primjena modernosti vrlo
sporo napredovala. Taj posve novi/moderni svijet ljudskog drutva i ljudskih
zajednica koje izgrauje nova/moderna privreda, industrijska tehnologija,
kultura, novi socijalni i politiki i dravni sustavi i svi oblici drutvenog ivota,
prema kojima su pojedini narodi, kao dominantne etnije na svom politikom i

163 Na jednoj strani, unutar modernog drutva unutar svih oblika graanskog, kapitalistikog,

industrijskog i postindustrijskog drutvenog ivota nastaju moderni drutveni sustavi: visoke kulture, privrede,
politiki i dravni sustav, sustav prava, modernog obrazovanja itd. Imaju veliku ulogu u modernizaciji i integraciji
cjelokupnog ivota kod svakog naroda, napose u izgradnji i organizaciji moderne nacionalne zajednice i nacije-
drave. Na drugoj strani, unutar te cjelovite nacionalne zajednice kao nove zajednice ljudi/stanovnitva nastaju
moderne zajednice (jezina, kulturna, politika, dravna, ekonomska, obrazovna itd.) koje se postupno integriraju
i transformiraju u tu iru zajednicu: naciju. I modernizacijski i integracijski i transformacijski procesi nastaju
unutar tih irih cjelina: modernog drutva, drutvenih sustava i nacionalne zajednice. Na njima izrasta moderna
nacija i nacija-drava.

108
etnikom prostoru, izgradili zasebna moderna drutva i moderne nacije i zatim
nacije-drave, dakako prema tom europskom modelu nastaje:
a) Na osnovicama drutvenih sustava: u tijeku izgradnje sustava moderne
privrede (koju stvaraju dvije privredne revolucije: industrijska i poljo-
privredna), sustava visoke graanske kulture, sustava moderne pismenosti i
obrazovanja, financija i kapitala, moderne komunikacije, novog politikog
i dravnog sustava, moderne uprave, sudstva, kolstva itd. A ti su moderni
sustavi svijet realnoga drutvenog ivota, nositelji ivota i institucija u svim
sredinama i u svim razdobljima.
b) Na osnovicama i vrijednostima i strukturama koje su izgradile moderne
graanske revolucije: industrijska, tehnoloka, kulturna, obrazovna,
kapitalistika, urbana itd. Sve su te revolucije, u svojim izvoritima, nastale
u zapadnoj Europi.
c) Na osnovicama cjelovitih modernih zajednica, u tijeku modernizacije svih
tih novih zajednica i cjelokupne javnosti unutar dominantne nacionalne
zajednice: zajednice knjievnog jezika, kulturne zajednice, ekonomske
zajednice, politike i dravne zajednice, obrazovne zajednice, zajednice
interesa itd.
d) Sve bismo te moderne osnovice mogli iskazati kroz sljedee povijesne
pojave koje su, tamo gdje su se primijenile, u potpunosti transformirale
tradicionalna drutva i tradicionalne ljudske zajednice. To su, kako smo ve
upoznali, sljedee pojave: industrijalizacija
kapitalizam
urbanizacija

liberalna demokracija.
e) U tijeku ostvarenja/izgradnje tih modernih povijesnih pojava, na bilo
kojem prostoru, nastaju slijedei procesi: konstituiranja
reprodukcije

transformacije svih oblika drutvenog ivota, ljudskog drutva i ljudskih
zajednica.
Uz to, svi procesi modernizacije
integracije
transformacije (cjelo-
kupnog ivota u epohi moderne kada nastaje moderna nacija) dogaaju se na
dvije meusobno povezane razine: prvo, na razini modernizacije i integracije
modernog drutva, pri emu najvaniju integracijsku i modernizacijsku ulogu
imaju drutveni sustavi (koji nastaju unutar graanskog, kapitalistikog i
industrijskog drutvenog svijeta ljudske djelatnosti) i nova socijetalna zajednica u
tom drutvu i, drugo, na razini izgradnje i oblikovanja novih integracijskih nacio-
nalnih osnovica: svijeta novih nacionalnih vrijednosti i izgradnje novih zajednica
koje nastaju u tijeku primjene modernosti i modernizacije i/ili u tijeku postupne
transformacije tradicionalnog svijeta ivota stanovnitva. Pritom sve to valja
promatrati, kako smo upoznali, na razini suodnosa: drutva
drutvenih sustava

okoline i, ujedno, moderne nacije
sustava etnosa/stanovnitva
okoline.
Ako ne pristupimo tako, ne moemo upoznati izgradnju novog/modernog
svijeta (ljudskog drutva i ljudskih zajednica), njegovu sloenost i kompletnost

109
u meusobnoj povezanosti svih tih dijelova u nekoj sredini i nekom vremenu.
Sve te modernizacijske i integracijske osnovice koje su postupno, korak po
korak, na razliitim podrujima, meusobno udruivale segmente jednoga
naroda (vertikalno i/ili socijalno i horizontalno i/ili prostorno), sve njegove
regije i pokrajine u cjelovitu nacionalnu zajednicu (napose kulturnu, politiku i
ekonomsku) koja postaje osnova za pojavu moderne nacije i zatim nacije-drave
nastaju tijekom mnogostruke djelatnosti ljudi i ostvarenja relativnog napretka
u konkretnim sredinama, unutar njihovih narodnih zajednica. Nastaju u procesu
razvoja/modernizacije na ovim podrujima:164 a) izgradnje moderne nacionalne
kulture, tijekom procesa u kojem se oblikovao suvremeni knjievni jezik, jezik
pismenosti i obrazovanja, suvremena knjievnost, moderna znanost, umjetnost,
moderno kolstvo, arhitektura, nove urbane sredine itd.; b) izgradnje moderne
privrede, industrijalizacije zemlje i modernizacije poljoprivrede; c) razvoja
nove kapitalistike privrede, razvoja kapitala, osnivanja novarskih zavoda i
izgradnje nacionalnog trita; d) formiranja nove moderne cjelovite politike
zajednice; e) organizacije modernog politikog i dravnog sustava; f) promjene
i/ili modernizacije tradicionalnog ivota na selu itd. Nositelji tih posve novih
integracijskih nacionalne osnovica, koji ih dalje razvijaju, nove su moderne
graanske i nacionalne organizacije, institucije i zajednice (kulturne, privredne,
politike i druge) koje nastaju unutar nacionalne zajednice.
Drugo, kako je reeno, osnova svih psihikih sustava (i posebnih osjeaja)
vezanih uz naciju, uz nastanak nacionalnog identiteta, jest nacionalna svijest.
Pritom se prati nastanak i razvoj individualne pojedinane/ljudske i kolektivne
nacionalne svijesti, nastanak individualnog i/ili kolektivnog nacionalnog
identiteta i, ujedno, nacionalnog kolektiviteta. Osnova svemu tome prema tom
modelu, koji je teko ako ne i nemogue utemeljiti na znanstvenim osnovama
jest nacionalna svijest ili posebni osjeaji vezani uz naciju. Ali se esto
i ta svijest i ti osjeaji o naciji, koji su promjenljivi, pretjerano i nekritiki
generaliziraju, bez temeljitih istraivanja.165
Meutim, s gledita kritike znanosti, teko je i gotovo nemogue prouavati
psihike sustave koji se tiu tzv. nacionalne svijesti (i ne-svijesti i osjeaja
i ideja, dakle subjektivnosti) njezin sadraj i intenzitet (naboj) kod pojedinih
ljudi, posebno kada je rije o dalekoj prolosti, jer nam za sve to nedostaju
vjerodostojni izvori i zato jer te osjeaje ne moemo oivjeti. A o tzv. kolektivnoj
nacionalnoj svijesti, o svijesti jednog naroda vezane uz naciju, koja se stalno
spominje, nemogue je uope raspravljati. Jer, to je ta (nacionalna) svijest? to
su ti osjeaji? Kako nastaju? Kako ih definirati? Kakav je njihov sadraj i
intenzitet? Mijenjaju li se u vremenu i prostoru? Nastaju li kao zbroj individualnih
nacionalnih svijesti i osjeaja? A ako tako nastaju, zar su sve individualne

164 Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni 1999.

165 Kao primjer: idak 1973; Gross 1985; Cipek 2001; i posebno Stani 2002.

110
nacionalne svijesti (svijesti o naciji i doivljaji ili osjeaji o pripadnosti naciji)
u svemu jednake? Zar svi ljudi jednako misle, isto osjeaju i imaju jednaka znanja
ili informacije o naciji? Nije li to podruje mita i ideologije?
Na primjer: prema naem istraivanju, koje smo u Hrvatskoj provodili vie
godina i u vie navrata, veina ispitanika (razliite dobi, razliitog obrazovanja
i iz ranih dijelova zemlje) ima slabe ili nikakve predodbe o tome to je nacija
uope, napose kada se trai ire znanje o podrijetlu i razvoju hrvatske nacije i o
drutvu u kojem nastaje, ali imaju i posve razliite osjeaje o vlastitoj naciji,
napose o njezinu odnosu spram drugih nacija, naroda i etnikih grupa. O
svemu tome dakako mogu raspravljati razne ideologije, koje donose i ire mitove,
nacionalne monizme, ire i nameu posebne odnose spram drugih nacija,
stvaraju jednoumlja i zakljuke koje im odgovaraju. Ideologije esto modeliraju
tu svijest i te osjeaje i uspjeno ire mitove.166
Ali to je podruje ideologija i mitova, a ne kritike znanosti koja o tome ne
moe donijeti valjane zakljuke, jer nedostaju vrsta uporita na koja se u svom
istraivanju moe osloniti. Poemo li prema tome od subjektivnih doivljaja
nacije, od nacionalnih sentimenata ili psihikih sustava vezanih uz naciju, od
nacionalne svijesti kao njihove osnove, od posebnih nacionalnih osjeaja,
stvorenih jednom za sva vremena i jednake za sve ljude, a sve je to utemeljeno
na mitu o samorazumljivosti nacije, nai emo se u bezizlaznom poloaju i vrlo
emo teko pronai valjana znanstvena i objektivna rjeenja pojave i integracije
moderne nacije kao ljudske zajednice/entiteta u zbilji koju ini ivot cijeloga
stanovnitva (i u gradu i na selu, njegova drutvena i socijalna stanja), a ne
samo ili prije svega idealizirana svijest odabrane elite. Prvo, zato jer se etniki i
nacionalni sentimenti na razini svijesti, osjeaja i pojma o naciji, a to je podruje
psihikih sustava koji se stalno mijenjaju, koji su nastali u dalekoj prolosti
vie ne mogu oivjeti i putem eksperimenta istraivati. Drugo, zato jer se na te
sentimente (na svijest i osjeaje ljudi), u bilo kojem vremenu i prostoru, esto
ne mogu utjecati racionalno. A svakako ne u sluaju smirivanja ili samokontrole
nacije (na razini psihikih sustava: svijesti i ne-svijesti i osjeaja) kada se pojave
agresivni nacionalizmi, koje razne ideologije i mitovi modeliraju, napose u
razdoblju masovnih komunikacija. Tree, zato jer je sve to, kako nam je povijest
pokazala na primjeru masovnih drutava, sila koja esto sadrava vrlo negativan,
ruilaki i iracionalni nagon, na primjer: agresivni nacionalizam, ovinizam,
faizam, jednoumlje, diktature itd. etvrto, zato jer je to odmak od demokratskih
naela i racionalnosti svijeta. A elemente tog iracionalnog stanja, koje se u 19.
i 20. stoljeu pojavilo u mnogim primjerima kod masa, nemogue je danas
racionalno i stoga znanstveno i objektivno istraivati ako tada, kada su nastala,
nisu provedena temeljita istraivanja i ostavljeni dokumenti o tome.167
166 Koruni 1997; Koruni 1998.

167 Koruni 1997: Koruni 1998; Altermatt 1997; Armstrong 1982; Deutsch 1969; Gelner 1998;

Hobsbawm 1993; Kedourie 1966; Kohn 1962; Leclerq 1979; Minogue 1967; Smith 1983; Smith 1991.

111
 Tree, iako se, prema svemu tome to je reeno, ne moe egzaktno istraivati
sadraj, intenzitet/naboj i rasprostranjenost ni individualne niti kolektivne
nacionalne svijesti koja je nastala u dalekoj prolosti, niti stoga nacionalni
sentimenti (ni svijest ni osjeaje ljudi o naciji) pa se u strogo znanstvenom
smislu ne mogu ni definirati, a kamoli uzimati kao opa i trajna vrijednost u
prouavanju nacije, jer nam nedostaju izvori za sve to ipak je neosporno da uz
nuan oprez donekle moemo prouavati odreene podsustave tzv. nacionalne
svijesti, tj. svijesti i osjeaje koje su ljudi/akteri iskazivali u procesu ostvarivanja
nacionalnih ciljeva i projekata.168
Rije je, prvo, o svjesnoj djelatnosti pojedinaca i/ili grupe ljudi, koju ostvaruju
na mnogim podrujima ivota jedne narodne i/ili nacionalne zajednice i, drugo,
o njihovu odnosu spram te zajednice u kojoj ive, koji nastaje kao rezultat te
svjesne djelatnosti. To je dakako svjesna (racionalna) i sveobuhvatna djelatnost
ljudi putem koje oni u epohi moderne i modernog drutva, kada se ostvaruje
relativni napredak unutar svih oblika graanskog, kapitalistikog i industrijskog
drutvenog ivota stvaraju nove vrijednosti unutar kojih nastaju integracijske
nacionalne osnovice na podruju novog knjievnog jezika, knjievnosti, kulture
uope, privrede, industrije, modernog politikog i dravnog sustava, sustava
pismenosti i obrazovanja, sustava modernog kolstva, izgradnje graanskih
nacionalnih organizacija i institucija itd. A na njima se, tijekom procesa dugoga
trajanja, izgrauje i formira moderna nacija: posve nova ljudska/etnika zajednica
i novo ljudsko drutvo. Tom racionalnom djelatnou oni iskazuju svoj svjesni
odnos (svoju svijest i osjeaje) spram te zajednice i o toj zajednici. Sadraj i
oblik te svijesti, koja se iskazuje svjesnom i racionalnom djelatnou ljudi, dakle
kao podsustave nacionalne svijesti koja nastaje tijekom stvaranja mnogih
modernih podruja iz svijeta ivota, moemo u odreenoj mjeri i s velikim
oprezom donekle otkriti i prouavati preko sadraja razliitih djela i vrijednosti i
stanja u konkretnim sredinama.
Analizom sadraja razliitih djela i vrijednosti, koja nastaju tijekom
nacionalnog pokreta u 19. i 20. stoljeu, moemo pratiti neke podsustave
nacionalne svijesti koji se pojavljuju kao produkt svjesne i racionalne djelatnosti
ljudi pri emu moramo imati u vidu sve strukture stanovnitva jedne zemlje, sve
interesne grupe, koje dakako ne djeluju sve na isti nain niti s istom angairanou
u cilju transformacije tradicionalnog svijeta i izgradnje modernog drutva
i formiranja moderne nacije, a to su: a) svjesne predodbe o razvoju zemlje;
b) odanost vrijednostima: kulturnim, pravnim, politikim, povijesnim itd.; c)
razliite nakane, htijenja, uvjerenja itd.; d) razliiti planovi, programi, ciljevi itd.
U tom smislu mi ipak pratimo svjesnu/racionalnu djelatnost ljudi/aktera u tom
procesu, u procesu izgradnje modernog drutva, dok nam sadraj njihove svijesti
i osjeaja (o naciji) ostaje vrlo blijed i u tanine nedokuiv. O tome moemo

168 O razvoju svijesti: Gierer 1981; Gierer 1985; Dietrich 1970; Koestler 1967; Pusi 1989.

112
samo nagaati. A to upravo mnogi rade: nagaaju o razini i sadraju te svijesti i
tih osjeaja.169
Radi se o procesu koji unutar jedne narodne zajednice na planu drutvenih
ili socijalnih odnosa ljudi u toj zajednici, na poticaj mnogih initelja u epohi
moderne i modernog drutva stvara odreene interakcije (i djelatne i emotivne)
pojedinaca i nacije. Pritom se ta interakcija razvija u smjeru sve vee uloge (u
procesu racionalne djelatnosti) i pojedinaca i interesnih grupa u modernom
drutvu i u toj nacionalnoj zajednici. U tom se procesu (rada i djelatnosti, napose s
pojavom vee pismenosti i obrazovanja i masovnih javnih komunikacija) iskazuje
razvoj i sazrijevanje pojedinane svijesti (identiteta) o ulozi pojedinaca i grupa u
drutvu i/ili zajednici, svijest o sebi kao svjesnom i voljnom biu, kao biu koje
svjesno/racionalno stvara i odluuje. Ali se sva ta stanja i svi ti osjeaji stalno
mijenjaju. U tom pogledu nita nije statino. Drugim rijeima, stalno se mijenja
i ta zajednica i taj cjelokupni svijet ivota ljudi, a s tim promjenama mijenja se i
proces samoidentifikacije, ali i identiteti kod svih ljudi.
U tom smislu, ako pristupimo vrlo kritino i oprezno, moemo zakljuiti
da svi ti (pod)sustavi svijesti, koji se iskazuju unutar svjesne djelatnosti ljudi u
konkretnim situacijama, unutar odreenih sredina, razliito u vremenu i prostoru,
utjeu na jaanje interakcije meu ljudima, da oni svjesno i racionalno stupaju
u meusobne interakcije, pa otuda nastaju: a) akcije pojedinaca i grupa; b)
drutvena mobilizacija ire grupe ljudi; c) promjene u ponaanju i djelatnosti
pojedinaca, raznih grupa, elite, politikih stranaka i naroda u cjelini. No u tom su
pogledu, za svaku prigodu i svaku sredinu napose, nuna temeljita istraivanja.
Istraivanja i akcije ljudi i drutvene promjene i svijet ivota i odnos ljudi spram
tih promjena. Nuno je otkloniti mitove. A to se esto ne radi.170
Pod utjecajem tih aktivnosti ljudi, kao izraz njihove svjesne djelatnosti,
nastaju povijesne i drutvene promjene na razliitim razinama i na razliitim
podrujima javnoga ivota i uope svijeta ivota jednog naroda. Samo u tom
smislu pratei sve ove pojave, kao to je svjesna djelatnost ljudi, njihova
aktivnost, te sadraj i oblik njihovih djela i sve drutvene promjene koje
nastaju pod utjecajem njihove organizacije i rada, napose organizacije njihove
nacionalne zajednice, te izgradnje novog modernog drutva i moderne ljudske
zajednice/nacije moemo istraivati povijest raznih ideja, ideologija, misli,
stavova, ciljeva, planova, programa, akcija, organizacija i drutvenu mobilizaciju
pojedinih ljudi, raznih drutvenih grupa, elite i politikih stranaka uope. Ali i
sve to vrlo kritino. Za to su potrebna, u svakoj konkretnoj sredini napose i za
sva razdoblja, temeljita i kritika istraivanja, na razini suvremene znanosti i

169 Koruni 1989; Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni 1999; Gross 1985; Stani 2002.

170 Gierer 1985; Dietrich 1970; Pusi 1989; i primjere: Koruni 1989; Koruni 1998; Gross 1985; napose

primjer nekritinosti i generalizacije: Stani 1998; Stani 2002; Cipek 2001.

113
znanstvenih modela. Napose valja istraiti ne samo ideju napretka i racionalnost
te djelatnosti nego i neuspjeh napretka i modernosti i racionalnosti svijeta.
Prema tome, tek kada uoimo njihov stvarni utjecaj na povijesne i drutvene
promjene u konkretnim sredinama, tek tada emo moi istraiti koliko je i kako
ta njihova svjesna (racionalna) djelatnost i organizacija potaknula razvoj i
modernizaciju jednog naroda i stoga razinu njihove organizacije na podruju
privrede, napose kapitalistike, industrije i industrijalizacije i poljoprivrede,
modernog politikog i dravnog sustava, modernog obrazovanja, moderne
kulture, uprave, sudstva, drutvenih sustava itd. A upravo to, jedino dakle
konkretna djelatnost, nove vrijednosti i organizacija jednoga naroda, stvara
integracijske nacionalne osnovice na mnogim podrujima ivota: moderni jezik,
knjievnost, modernu kulturu, pismenost i obrazovanje, modernu privredu,
industriju, graanske organizacije i institucije itd.
To su osnovice (1) koje postupno ujedinjuju sve segmente i sve regije i
sve pokrajine jednoga naroda u nove nacionalne cjeline, a ne iskljuivo ideje
i pojmovi (o naciji) sami za sebe, i (2) koje mogu utjecati i utjeu na povijesne
i drutvene promjene unutar neke narodne zajednice koje vode, unutar novog/
modernog drutva, prema njezinoj preobrazbi u cjelovitu nacionalnu zajednicu
i naciju-dravu. A upravo sve te promjene, taj novi svijet koji se stvara u tijeku
modernizacije ivota zemlje, utjee na proces identifikacije i stoga na neprekidno
stvaranje mnogostrukih identiteta.171
Pritom je nuno imati na umu: prvo, potrebno je istraivati povijest i
sadraj ideja, ideologija, planova, ciljeva, programa i akcija ljudi, ali moramo
utvrditi koliko i kako su sve te nove vrijednosti utjecale na povijesne i drutvene
promjene i koje su procese (razvoja i modernizacije) pokrenule u konkretnim
sredinama, kako i na koji nain utjeu na izgradnju novog ljudskog drutva i
novih ljudskih zajednica; drugo, u isto vrijeme moramo istraiti tko zastupa sve
te odreene ideje, ideologije, planove itd. (da li pojedinci, razne interesne grupe
ili stranke ili parlamenti) i kakvu ima drutvenu i politiku i ekonomsku mo da
ih provede u ivot; tree, koliko je tih ideja i planova ostvareno i jesu li potaknuli
proces modernizacije i transformacije drutvenog ivota. Ako mislimo na sve
to, i ako primijenimo znanstvene kriterije i stoga objektivnost u prouavanju
fenomena moderne nacije, ako primijenimo strogu znanost a ne ideologiju i mit
o samorazumljivosti nacije i stoga angairanu historiografiju, moemo uoiti
da na povijesne i drutvene promjene koje nastaju u procesu razvoja i/ili
modernizacije, mnogostruke promjene koje nastaju u epohi moderne i modernog
drutva, unutar modernih drutvenih sustava koje stvaraju svi oblici graanskog
i kapitalistikog i industrijskog drutvenog ivota vode postupno, korak po
korak, do izgradnje moderne nacije i nacije-drave. Na sve to prije svega utjee

171 Usp. o tome: Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni

1999; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Stani 1985; Stani 1998; Encyclopedia of Nationalism 2001.

114
svjesna ljudska djelatnost i nastanak novih integracijskih nacionalnih osnovica
(novih vrijednosti, organizacija, institucija, sustava, zajednica) kao rezultat te
svestrane djelatnosti i organizacije ljudi u konkretnim sredinama i stoga primjene
modernosti na mnogim podrujima ivota ljudi. Ali je, rekli smo, i ovdje nuno
iskazati kritinost spram nacije i tzv. napretka. Ne smijemo, kada je rije o
znanosti, razvijati mit (nekritinost) ni o naciji ni o tom napretku.
Kada sve to imamo na umu jasno je da neemo sve ideje, svaku ideologiju,
svaki pojam ili svaki novinski lanak (same za sebe, bez njihova vidljivog
utjecaja na povijesne i drutvene promjene) mistificirati i proglaavati bitnim u
procesu izgradnje moderne nacije i modernog drutva, u procesu njihovih pojava
i razvoja. Nastanak, izgradnja i budunost nacije, kao i njezin odnos spram drugih
nacija i naroda, sloen je proces. Nuno je sve to prouavati struno i kritiki.
Potrebna su ozbiljna istraivanja o tome u svakoj sredini i u svim razdobljima
napose. Moramo pritom primijeniti kritiku znanost i o drutvu i o naciji. Mnoge
teorije i modele o naciji i drutvu, koje su esto na razini mita i pod utjecajem
razliitih ideologija, valja uzimati krajnje kritiki. Ako se time bavimo, nuno je
primijeniti i interdisciplinarni pristup i radikalnu kritiku.172
C) Teorije o narodu i naciji: modeli nastanka nacije
Kako je poznato, postoje mnoge teorije i mnogi modeli o naciji, o njezinu
podrijetlu i razvoju. Nuno je meutim iskazati kritiku tih teorija. Zato?
Istraivanje izgradnje moderne nacije i nacije-drave koja na svom
etnikom i politikom prostoru ima stanovnitvo (etnos: dominantni narod i vie
subetnija) i ivot tih ljudi, a ne samo njihovu svijest i posebne osjeaje, koja
se u procesu konstituiranja i reprodukcije i integracije i transformacije, o emu
postoji konsenzus, formirala tek u epohi moderne, unutar modernog drutva i
modernih drutvenih sustava, unutar posve novog graanskog i kapitalistikog
i industrijskog svijeta, koju je izgradio dominantni etnos/narod u odnosu na
druge subetnije i subetnike skupine na tom prostoru prema europskom modelu
modernosti, u tijeku ostvarenja modernizacije cjelokupnog ivota zemlje i
postizanja vie-manje jednakih uvjeta (ekonomskih, socijalnih, obrazovnih itd.)
za cjelokupno stanovnitvo jedne zemlje moramo utemeljiti kao znanstveni
problem. Jer samo kritika znanost moe doi do racionalne spoznaje o toj i
takvoj naciji.
Ako tako postupimo, ako primijenimo stroge znanstvene metode uz uvjet
da se rijeimo mita o samorazumljivosti nacije i svih elemenata vezanih uz nju,
da se rijeimo pretjerane generalizacije, da potraimo relevantne izvore, napose
kada prouavamo fenomen samoidentifikacije, a tih izvora za 19. i 20. stoljee
172 Nacija i moderna nacija-drava i moderno drutvo i drutveni sustavi zahvaaju sva podruja ivota

ljudi/stanovnitva na nekom prostoru. Potrebno je veliko znanje da bismo mogli prouavati te sloene povijesne
pojave: njihovo podrijetlo, razvojne etape i mnogostruke utjecaje na povijesne procese u konkretnim sredinama.
Nuna su o tomu velika istraivanja. Taj nas zadatak jo uvijek oekuje.

115
ima dosta (brojni popisi stanovnitva, kolski izvjetaji, knjige roenih, vjenanih
i umrlih itd.) i da zaponemo sustavna istraivanja fenomena etnosa i etniciteta
na odreenom prostoru, tj. sustavna istraivanja kljunih ivotnih struktura
stanovnitva: i etnikih i kulturnih i jezinih i obrazovnih (strukturu pismenosti
i obrazovanja u zemlji) i vjerskih i ekonomskih i socijalnih a to je nuno ako
kanimo bar malo napredovati u spoznaji tog fenomena, u tim emo teorijama
uoiti mnoge proturjenosti. To je lako dokazati komparativnom analizom. Sve
to, kao i to da te teorije poivaju na prouavanju nacionalnih sentimenata i/ili
osjeaja vezanih uz naciju i nacionalizam, a to je podruje psihikih sustava
(i svijesti i ne-svijesti), o emu smo raspravljali, navodi nas da prihvatimo
historijsku i racionalnu i objektivnu metodu: da u prouavanju nacije prihvatimo
podruje zbilje/ivota, drutva i drutvenih sustava, a to je svijet drutvenog ivota
cjelokupnog stanovnitva u zemlji. Prije svega zato jer je moderna nacija i nacija-
drava realna ljudska zajednica (zajednica ljudi/stanovnitva na nekom prostoru)
i ujedno nova socijetalna zajednica. Tu nacionalnu zajednicu (naciju i naciju-
dravu) tvore trajne vrijednosti utemeljene u zbilji: narod, njegovo podrijetlo,
teritorij i ivot na tom prostoru, knjievni jezik i njegova tradicija, nacionalna
kultura uope, urbane sredine, tradicionalne vrijednosti, moderan politiki
sustav i drava, nacionalne organizacije i institucije itd. Pojedini ovjek, elite i
sve interesne skupine identificiraju se s tom konkretnom zajednicom, s njezinim
dijelovima i vrijednostima, koje zajedno ine cjelinu: tzv. nacionalno jedinstvo.
A tada je uvijek rije o konkretnim, realnim i trajnim vrijednostima utemeljenim
u dugom razdoblju. Naprotiv, etniki i nacionalni sentimenti (tj. psihiki sustavi
svijesti i ne-svijesti) nemaju trajni karakter: oni se stalno mijenjaju u vremenu, od
generacije do generacije. Na taj emo nain iskazati kritiki odnos kako prema
svim tim teorijama o naciji, koje emo dijelom navesti, tako i prema osnovnim
pojmovima o svemu tome. Na taj emo nain uiniti i osobni odmak od nacije, te
naciju-dravu i drutvo promatrati kritiki, onako kako smo to pokazali kada je
bilo rijei o radikalnoj kritici moderne i modernosti.173
Pa ipak, s gledita spoznaje, problem nije tako jednostavan. Naime,
pokazali smo da su mnoge teorije o naciji i nacionalizmu, koje su nekritiki
prihvaene, nastale u elji da se prije svega proui podrijetlo i razvoj sentimenata
ili psiholokih sustava vezanih uz naciju: nacionalne svijesti, osjeaja,
nacionalizma, duha i duhovnosti, ideologija, tradicije, kulta predaka itd., dok
im je svijet ivota svih struktura stanovnitva, napose tzv. zaboravljene veine
(a to su u 19. stoljeu u svim europskim zemljama, kao i u hrvatskim, najmanje
2/3 stanovnitva: poljoprivrednici i tvorniki radnici), a time i kljune ivotne
strukture tog stanovnitva (i etnike i jezine i kulturne i obrazovne i ekonomske i
socijalne) kao i procesi modernizacije i transformacije tih tradicionalnih struktura,
uglavnom ostali izvan sfere njihova interesa. Zbog toga, ako ostanemo preteno

173 Usp. o tome: Delannoi 1991; Poutignat 1997; Smith 1983; Kohn 1955; Leroti 1984; Weber 1986.

116
na tim sentimentima i posebnim osjeajima vezanim uz naciju i nacionalizam i
na taj nain na subjektivnom i emotivnom doivljaju nacije, a na tome poiva
i mit o samorazumljivosti nacije i pritom izgubimo iz vida da se moderna
nacija tijekom epohe moderne, unutar procesa modernizacije i transformacije
tradicionalnog ivota stanovnitva, u prvom redu formira kao konkretna etnika/
ljudska zajednica (koju ini dominantni narod) i zatim kao nacija-drava (koju
ini cjelokupno stanovnitvo: i dominantni narod i sve etnike grupe u zemlji)
unutar modernog graanskog drutva, ponovimo ovdje, u tijeku transformacije
tog tradicionalnog drutva jednog naroda u nacionalnu zajednicu onda se
moramo suoiti s tim da smo u susretu s fenomenom nacije i etnosa i etniciteta
najprije poli od subjektivnosti i od psiholokih sustava, od svijesti i nesvijesti,
od emotivnog i iracionalnog podruja, tj. od posebnih osjeaja o naciji, a ne od
realnosti i svijeta ivota: ne od kljunih ivotnih struktura stanovnitva u zemlji.
Uz to, ta su stanja (subjektivnosti) nestalni u vremenu i prostoru kod svih ljudi,
mijenjaju se tijekom njihova ivota vie puta, od generacije do generacije.
Tada smo uinili pogreku, i metodiku i teorijsku, ve na prvom koraku. Jer
ti nacionalni sentimenti, koji nastaju u kompleksnom procesu interakcije ovjeka
i nacije, iji se sadraji i intenziteti/naboji stalno mijenjaju, nisu podruja iste
racionalnosti, jer se sastoje od svijesti i nesvijesti, niti se u zbilji, u konkretnim
okolnostima, iskazuju u svojoj potpunosti. Ne nastaju uvijek, ili esto samo
kao popratna pojava, u tijeku racionalne i svjesne djelatnosti ljudi, djelatnosti
koja stvara moderan svijet, a time i moderne integracijske osnovice: drutvene
i nacionalne. A samo to (djelatnost i rad svih dijelova stanovnitva te primjenu
modernosti i proces modernizacije i integracije i transformacije nastanak
novoga svijeta ljudskog drutva i ljudskih zajednica) znanost moe egzaktno
i relativno objektivno prouavati. Naprotiv, ljudsku svijest i posebne osjeaje,
napose kada se radi o dalekoj prolosti, ne moemo egzaktno prouavati.
To je razlog zato ne moemo preko nacionalnih sentimenata i subjektivnosti
(apstraktne svijesti i promjenljivih osjeaja vezanih uz naciju koji tvore mit
o samorazumljivosti nacije) upoznati izgradnju moderne nacije, jer oni zapravo
i ne ine bt suvremene nacije-drave: ne tvore njezine trajne vrijednosti, po
emu nacija jest nacionalna/ljudska zajednica utemeljena u zbilji, koju ini ivot
stanovnitva u zemlji. Nacionalni su sentimenti i stoga procesi samo-identifikacije
ljudi/aktera popratne i stalno promjenljive pojave: u tijeku promjene zbilje, u
procesu primjene modernosti, a time i transformacije tradicionalnog drutva i
tradicionalnih ljudskih zajednica, mijenja se i sama organizacija moderne nacije
i etnosa uope. Ti se sentimenti (i svijest i nesvijest i osjeaji i mitovi i ideologije
i stereotipi o naciji) pojave i stalno mijenjaju, nestaju i ponovno se pojavljuju u
drugom sadraju, kod druge generacije u drugaijem naboju. Na njihovu promjenu
utjee razvoj modernog drutva i transformacija tog svijeta, s kojim se ovjek
identificira, kao i mnoge nacionalne ideologije i sustav modernog obrazovanja,
napose razvoj ope pismenosti. Dok, naprotiv, sam taj narod i njegove vrijednosti

117
(jezik, kultura, institucije, unutarnja organizacija, privreda, teritorij itd.) koje su
stvorile mnoge generacije ljudi ostaju trajne nacionalne vrijednosti.174
Drugim rijeima, ako poemo od nacionalnih sentimenata ili psihikih
sustava (dakle: od svijesti i osjeaja o etnikoj zajednici ili o naciji i od
pojma nacije) i pritom od svih popratnih elemenata koje se navode (iskazivanja
lojalnosti i odanosti toj zajednici, od njezine tradicije, mitova, ideologija itd.), tada
nema sumnje da tu i takvu naciju (na razini pojma, ideje, naela ili osjeaja
o naciji) moemo traiti i nai u svim vremenima i na svim prostorima, kod
svih skupina, stalea i stranaka. Takvu naciju i na toj razini (psihikih sustava:
svijesti i ne-svijesti) lako moemo nai u srednjem vijeku, ali i u antikom
svijetu, napose ako smo nekritini u pronalaenju i isticanju te svijesti i tih
osjeaja, a njih uvijek, na razini nekritikog uopavanja, lako mogu pronai
i pronalaze mnogi znanstvenici,175 osobito ideolozi i politiari, koji kod masa,
unutar masovnog drutva i ovjeka-mase, lako modeliraju tu svijest i sve te
osjeaje. Ako meutim nastanak moderne nacije i nacije-drave (koju tvori
ivot stanovnitva i njegove razliite strukture: etnike, kulturne, socijalne itd.)
promatramo u procesu primjene modernosti i ujedno, u tijeku formiranja njezine
cjelovitosti i/ili nacionalnog jedinstva, u procesu izgradnje modernog drutva
i novih modernih drutvenih sustava, koji nastaju (i nacija i drutvo i drutveni
sustavi) unutar novoga svijeta koji se raa i nastaje unutar svih oblika novoga
modernoga graanskog i kapitalistikog i industrijskog drutvenog ivota
i mnogostruke ljudske djelatnosti i sloenih ljudskih interakcija onda emo
relativno lako istraiti podrijetlo i izgradnju moderne nacije, ali i njezin odnos
spram drugih naroda, nacija i kultura.
To su dva sasvim drugaija pristupa i sasvim drugaija znanstvena modela.
Prvi pristup naciju i sve to je vezano uz nju (ideju nacije, pojam nacije, nacionalnu
svijest, nacionalnu volju, posebne osjeaje o naciji, nacionalizam, nacionalni
karakter, kult predaka, tradiciju, fenomen solidarnosti itd.) esto mistificira i
generalizira. To je esto nekritiki i romantiarski i mitski pristup u istraivanju
podrijetla i izgradnje nacije. Drugi pristup nastoji primijeniti radikalnu kritiku
i moderne i modernog drutva i moderne nacije i nacije-drave te pronai
znanstvene metode u svemu tome. U prvom pristupu podruja istraivanja su
subjektivni pokazatelji (psihiki sustavi, svijest, ne-svijest, osjeaji, volja,
ideje, karakter, duhovnost, ideologije itd. vezani uz naciju) koji se, ponovimo,
nekritiki i pretjerano generaliziraju, dok su u drugom pristupu/modelu podruja
istraivanja objektivni pokazatelji: svijet realnoga ivota ljudskih zajednica
i ljudskog drutva, napose ivot i spomenute ivotne strukture stanovnitva
jedne zemlje, tj. sva podruja drutva i drutvenih sustava i drutvenog ivota,

174 Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni 1999.

175 Usp. takav pristup: Stani 2002.

118
nacije i nacije-drave, politikog i institucionalnog poretka, privrede i kulture i
obrazovanja itd.
Ako prema tome sve to promatramo s gledita kritike spoznaje s
gledita radikalne kritike i tog stanja i tih odnosa, ali i (ne)uspjeha i moderne
i modernizacije i racionalizacije svijeta tada moramo najprije odgovoriti na
pitanje: postoje li, uza sve to, uza svu nau kritinost i oprez, odreene racionalne
spoznaje o naciji i naciji-dravi, o nacionalnoj zajednici i nacionalizmu? Takve
spoznaje koje ne bismo mogli dovesti u sumnju, koje se znanstveno uvijek mogu
dokazati, jer je to podruje zbilje i realnoga svijeta ivota stanovnitva, na temelju
kojih zatim moemo dalje prouavati te sloene povijesne procese. Uz nuan
oprez, do nekih se spoznaja moe doi.
Kritika znanost o naciji i drutvu, koju moramo stalno razvijati, danas ipak
moe prihvatiti odreene aksiome o naciji (kao zajednici ljudi/stanovnitva) koje
moemo uvijek lako dokazati. Prvi aksiom, kao temeljno naelo, jest spoznaja da
moderna nacija (koju, u procesu modernizacije i transformacije tradicionalnoga
ivota stanovnitva, izgrauje dominantna etnija/narod na odreenom prostoru,
napose u odnosu spram drugih subetnikih grupa i njihovih supkultura: unutar
pravnog, drutvenog, politikog, dravnog i institucionalnog poretka) nastaju u
povijesnim procesima dugoga trajanja u 19. i 20. stoljeu i da taj proces jo uvijek
nije zavren. Drugi aksiom glasi da se moderna nacija tijekom tog procesa formira
kao cjelovita ljudska/etnika zajednica, koju ini dominantni narod u zemlji, u
tijeku izgradnje nacionalnog jedinstva (tj. okupljanja svih dijelova, segmenata,
regija i pokrajina u vee kolektivitete) na mnogim podrujima ivota, napose na
podruju modernoga knjievnoga jezika, moderne graanske kulture, kolstva i
obrazovanja, moderne industrijske i kapitalistike privrede, nacionalnog trita,
politike zajednice itd. Da se moderna nacija izgrauje u procesu primjene
modernosti i u tijeku transformacije tradicionalnog ivota naroda u novu ljudsku/
nacionalnu zajednicu. A to znai da moemo prihvatiti aksiom da narod, iji je
ivot utemeljen na tradicionalnom drutvu (feudalnom i agrarnom, masovnom
ivotu na selu, masovnoj nepismenosti stanovnitva, zaostaloj privredi itd.) koji
se stoljeima odrava, u svemu prethodi modernoj naciji koja nastaje u modernom
graanskom i kapitalistiko-industrijskom drutvu. Iz toga slijedi zakljuak
(aksiom) da je nacija zajednica (ljudska zajednica ili zajednica stanovnitva),
a ne drutvo, tj. da moderna nacija i nacija-drava nastaje i izgrauje se
unutar modernog drutva i modernih drutvenih sustava.176 I obratno, u tijeku
modernizacije i izgradnje modernog drutva i modernih drutvenih sustava
nastaje i izgrauje se i moderna nacija i nacija-drava.

176 Pojam zajednice (communitas, community, Gemeinschaft) kao opreka pojmu drutvo (societas,

society, Gesellschaft) i ujedno pojam nacionalne zajednice (nacije i nacije-drave) kao opreka pojmu
graansko drutvo, u drutvenim je znanostima ve odavno poznat. Usp. o tome: Parsons 1969; Leroti 1984;
Maritain 1992; Koruni 1997; Rodin 1986. i literaturu o tome u tim radovima.

119
 A budui da su u svemu tome, u nastajanju tog novoga svijeta, prisutni
procesi modernizacije i reprodukcije i integracije i transformacije, u kojima se
ostvaruju i socijalni i antropoloki aspekti tog relativnog napretka, koje donose
moderna i moderno drutvo ako s gledita antropologije i ekologije, napose tzv.
dubinske ekologije, uope moemo govoriti o napretku, napose kada je rije o
odnosu ovjeka spram ovjeka, nacije spram druge nacije i naroda i kultura i
njihovih odnosa spram ekosustava, a znamo da na tom podruju projekt moderne
nije uspio tada nije teko zakljuiti da nacija i nacija-drava nastaje i razvija
se na razini etnosa i etniciteta (preko dominantne etnije) i na razini drutvene
zajednice, preko socijetalne zajednice.
Moderna dakle nacija i nacija-drava nastaje (1) unutar nacionalne zajednice
(svijeta etnikih interakcija prema modelu: sustav etnosa
nacija
okolina)
i ujedno (2) u tijeku izgradnje moderne socijetalne zajednice (unutar svijeta
socijalnih stanja i interakcija prema modelu: drutveni sustavi
nacija-drava

okolina). Tada nacija i nacija-drava nastaje kao nova modernizacijska

integracijska zajednica koju je neki narod (kao dominantna etnija) izgradio prema
europskome modelu u epohi moderne i modernog drutva: tek na vrhuncu procesa
konstituiranja ljudske/etnike zajednice.
Iz svega toga slijedi aksiom koji glasi da toj modernoj naciji i naciji-dravi
uvijek prethodi narod i dugo trajanje u povijesti narodne zajednice. Iz toga
moemo zakljuiti da se narod i njegov tradicionalni ivot i njegova narodna/
ljudska zajednica, tijekom epohe moderne, postupno modernizira i transformira
u nacionalnu zajednicu. Na sve te procese viestruko utjeu (1) procesi moder-
nizacije (cjelokupnog ivota stanovnitva jedne zemlje, napose: kulture, privrede,
uprave, tehnologije, kolstva, obrazovanja, sustava komunikacija itd.) i (2) procesi
integracije (sustava i zajednica: na podruju modernog jezika, knjievnosti,
znanosti, umjetnosti, kulture, privrede, modernog politikog i dravnog sustava,
politike zajednice itd.). Zato naciju i naciju-dravu, u svakom pogledu i na
svim razinama, moramo promatrati kao etniku/ljudsku zajednicu novog tipa
(modernizacije i integracije i komunikacije i interakcije) koja nastaje unutar
modernog drutva, modernih drutvenih sustava i epohe moderne. Tada nastaje
i nov proces identifikacije ljudi, napose pod utjecajem moderne uprave, nastaju
posve novi identiteti: i kulturni i politiki i etniki i nacionalni i mnogi drugi.
Napokon, iz svega toga slijedi zakljuak da na izgradnju i integraciju
moderne nacije i zatim nacije-drave na njezinu pojavu i razvoj kao nove ljudske
zajednice, na odreenoj razini njezine modernosti, koja dakle nastaje tek u epohi
moderne utjeu mnogobrojne vrijednosti u procesu njihove modernizacije i
transformacije (na podruju knjievnog jezika, znanosti, umjetnosti, obrazovanja,
kulture, drutva, privrede itd.) i mnogi moderni drutveni sustavi (kulturni,
politiki, privredni, upravni, socijalni, obrazovni, sustav moderne komunikacije
itd.) u njihovoj meusobnoj interakciji i u odnosu (tih sustava) spram njihove
kompleksne okoline. Ali uz uvjet da ti procesi (modernizacije i integracije)

120
zahvate i transformiraju ivot cjelokupnog stanovnitva zemlje, ne samo usku
elitu, nego i grad i selo: dakle i najbrojniju populaciju.
Na izgradnju dakle moderne nacije i ujedno nacije-drave ne utjee samo
jedna vrijednost: samo jedna moderna zajednica ivota ljudi (zajednica jezika
ili kulturna zajednica ili politika zajednica ili bilo koja druga) ili samo jedan
drutveni sustav (sustav visoke kulture ili politiki sustav ili privredni sustav
ili pravni ili bilo koji drugi). Zato moderna nacija i nacija-drava ne nastaje,
niti to moe, najprije i/ili iskljuivo kao kulturna nacija ili kao politika ili
kao staleka nacija.177 Jer kroz tu jednu vrijednost ili jedan sustav (jezika ili
kulture ili politike ili privrede itd.) ni jedan narod ne moe postii nacionalno
jedinstvo: cjelovitu nacionalnu zajednicu i naciju-dravu, tj. ni jedna ta vrijednost
sama za sebe ili samo jedan sustav ne moe pokrenuti proces modernizacije i
transformacije jednog naroda (njegova tradicionalnog svijeta) u modernu naciju.
Tek dakle epoha moderne i modernog drutva potiu, kod svakoga naroda napose,
proces modernizacije transformacije svih segmenata tradicionalnog drutva
i na taj nain pokreu izgradnju novoga svijeta (mnogostrukog i kompleksnog)
u kojem nastaje moderna nacija, koja posjeduje nacionalni suverenitet i mo
da izgradi samostalnu nacionalnu dravu: naciju-dravu.178 To postie, prema
europskom modelu nastanka modernih nacija, samo dominantna etnija (veinski
narod) na odreenom prostoru, i samo onaj (veinski) narod na tom prostoru koji
se razvija u tom smjeru modernizacije i razvoja i koji u svojim rukama posjeduje,
kako je reeno, unutranju upravu i odreenu razinu samostalnosti, ali i mo
da cjelokupnom stanovnitvu nametne razinu razvitka: izgradnju tog modernog
drutva i svih modernih drutvenih sustava.
Pogledajmo meutim kako na sve to gledaju mnoge teorije o naciji.179 Ovdje
ih dakako navodimo u najkraim crtama, s gledita njihova izbora podruja/
predmeta istraivanja nacije i nacionalizma. Sve su one nastojale odgovoriti na
pitanje to je nacija, kako se razvija i organizira. Mnoge te teorije polaze: od
ideje i/ili pojma i/ili posebnih osjeaja i/ili modela o naciji. Podruje njihova
istraivanja nastanka nacije najee su subjektivne i duhovne pojave. Evo
nekoliko vanijih teorija o naciji koje smo naveli prema kljunim osnovicama
koje, prema njima, ine samu bt nacije:
a) Teorija o naciji kao jezinoj zajednici(jezina nacija):
Prema toj teoriji, bitnu ulogu u formiranju nacije ima jezik, a time i zajednica
jezika jednog naroda. Ali se istie postojanje i drugih vrijednosti. No jezik
je ipak esto prenaglaen kao initelj u oblikovanju nacije. Jezik je esto
shvaen, u duhu romantizma i teorija iz 19. stoljea, kao duh ili dua

177 A ipak tu teoriju neki i dalje zastupaju. Usp. Stani 1998; Cipek 2001; Stani 2002.

178 Kemper 1993; Kalanj 1994; Supek 1996; Vattimo 1991; Lyotard 1988; Parsons 1969; Koruni 1997;

Koruni 1998; Koruni 1999; Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001.

179 Pregled teorija o naciji: Encyclopedia of Nationalism, vol 1-2, 2001; Katunari 2003; Smith 2003.

121
 jednog naroda na kojem se temelji njegov identitet. Ta je predodba do danas
prisutna kod mnogih.
Pritom se taj novi jezik ne promatra sa ireg aspekta modernizacije: u procesu
izgradnje i razvitka novoga modernog knjievnog jezika: jezika knjievnosti,
znanosti, pismenosti i obrazovanja i kao komunikacijski sustav. A to je
njegova posve nova i kulturna i drutvena i nacionalna uloga. Jer se tim
putem izgrauju visoka graanska kultura ili vii/moderni oblici i sadraji
kulture, koja postupno prevladava tradicionalne oblike kulture (pojedinih
regija i pokrajina) i ujedno time njezinu segmentiranost, te korak po korak
udruuje sve te segmente (sve regije i pokrajine) jednog naroda u novu/
modernu homogenu kulturnu zajednicu: viim oblicima kulture ili, bolje
reeno, izgradnjom visokokulturnog sustava.
U tom smislu, i u vezi s izgradnjom moderne nacije, i moderni knjievni je-
zik (kao sustav moderne pismenosti i komunikacije) i taj sustav moderne/
suvremene kulture valja promatrati u odnosu na druge drutvene sustave
(privrede, prava, vjere, politiki i dravni sustav itd.) i u odnosu spram ire
okoline.180
b) Teorija o naciji kao kulturna zajednica (kulturna nacija):
Ta teorija najvaniju ulogu u procesu nastanka i formiranja nacije pridaje
kulturi uope. Tako na nekim podrujima najprije nastaju kulturne
nacije.181 U toj teoriji pojam kulture ni na razini sustava (kulture) ni na
razini neke kulturne zajednice, niti na razini procesa nije jasno definiran.
Uz to, taj pojam kulture ne prati proces modernizacije kulture niti proces
u kojem moderna visoka graanska kultura (novi knjievni jezik, jezik
pismenosti i obrazovanja, moderna knjievnost, znanost, umjetnost, sustav
kolstva i obrazovanja, kulturne institucije, urbane sredine itd.) postupno
prevladava sve oblike tradicionalne kulture (puki govorni jezik, obiaje,
nain svakodnevnoga ivota, kulturu stanovanja, razliite vjerske obrede,
veliku nepismenost stanovnitva, tradicionalne zajednice itd.) koja je
postojala u svim regijama i pokrajinama jednoga naroda, npr. hrvatskoga
naroda u 19. stoljeu, ali i do sredine 20. stoljea. U tom smislu, visoka
graanska kultura ima sasvim drugu ulogu u razvoju svakog naroda. Ali tada
sustav moderne kulture valja promatrati u odnosu spram drugih drutvenih
sustava, prema modelu: kultura
sustav kulture
okolina tj. drugi
sustavi: privredni, politiki, pravni, institucionalni itd.
Prema toj teoriji, ak ako i nedostaju druge vrijednosti, kao to je samostalna
drava ili nezavisna politika zajednica, kultura moe imati kljunu ulogu
u konstituiranju zasebne kulturne nacije. Iako je odavno osporena, prema
toj teoriji, koju i dandanas neki zastupaju, nastale su mnoge kulturne

180 Kautsky 1887; Redi 1963; Leroti 1984; Stani 1985; Stani 1989; Stani 1998.

181 Tu koncepciju kod nas zastupaju: Stani 1989; Cipek 2001; Stani 2002.

122
 nacije, napose na prostoru srednje i jugoistone Europe. tovie, na
tom srednjoeuropskom prostoru kulturne nacije prethode i politikim
nacijama i graanskim nacijama i svim drugim oblicima moderne nacije
itd. Nuno je prema tim teorijama o kulturnim nacijama zauzeti kritiki
stav, jer ih mnogi nekritiki prihvaaju i dalje slijede. Te su teorije uglavnom
utemeljene na psihikim sustavima (svijesti i ne-svijesti) i duhovnosti i na
mitu o samorazumljivosti nacije i svih initelja vezanih uz nju.182
c) Teorija o naciji kao kulturno-etnikoj zajednici:
Kultura uope, a time i kulturna zajednica, te podrijetlo i razvoj naroda (etno-
sa) imaju, prema toj teoriji, kljunu ulogu u formiranju i integraciji nacije.
Ni ta teorija ne vodi rauna o tradicionalnoj kulturi, na jednoj strani, te o
nastanku i izgradnji moderne ili suvremene kulture, na drugoj strani, koja
nastaje kao sustav (moderne graanske kulture: kao visoko-kulturni sustav)
u suodnosu s drugim sustavima u epohi moderne. A tek ta moderna kultura
(moderni knjievni jezik, jezik pismenosti i obrazovanja, moderno kolstvo,
knjievnost, znanost, umjetnost, arhitektura, urbane sredine itd.) nadvladava
tradicionalnu kulturnu segmentiranost i regionalnu podijeljenost. Dakle, tek
taj sustav moderne graanske kulture stvara uvjete za daljnji razvoj i pojavu
nacionalne kulture. To je bilo izraeno i u povijesti hrvatskoga naroda. No,
kulturi i kulturnoj zajednici ne smije se pridavati pretjerano znaenje u
odnosu na druge vrijednosti i druge drutvene sustave.
d) Teorija o naciji kao politikom narodu:
U toj se teoriji dravi i politikoj zajednici jednoga naroda, te formiranju
politikoga naroda, pridaje veliku vanost u formiranju i razvoju nacije.
Ali mnogi znanstvenici politiki narod u feudalizmu trae samo kod jedne
drutvene grupe (kod feudalaca) a u graanskom drutvu kod veinskog
naroda, tj. kod dominantne etnije na odreenom prostoru ili unutar neke
politike zajednice.
U tom su smislu nastale tzv. dravne nacije, osobito u zapadnoj Europi,
koje su i naprednije i stabilnije u odnosu na druge tzv. kulturne nacije
ili etnike nacije. Te su dravne nacije ujedno i graanske nacije i
najstarije nacije (engleska, francuska, nizozemska, panjolska, njemaka,
talijanska).183
e) Teorija o naciji kao politikoj zajednici:
Formiranje i razvoj politike zajednice jednoga naroda ima, prema toj teoriji,
vano mjesto u formiranju zasebne nacije. U tom se sluaju i politika
zajednica i drava izjednauju s nacijom i nacionalnom zajednicom.184

182 Rokkan 1970; Eisenstadt 1973; Tilly 1975; Bauer 1907; Renner 1899; Renner 1964; Deutsch 1953;
Wiart 1972; Leroti 1984; Stani 1985; Stani 1989; Stani 1998; Stani 2002; Cipek 2001.
183 Usp. o tome: Davis 1967; Vranicki 1970; Leroti 1984; Encyclopedia of Nationalism 2001.

184 Usp. o tome: Davis 1967; Vranicki 1970; Leroti 1984; Koruni 1989; Koruni 1998; Smith 1983.

123
f) Teorija o naciji kao povijesnoj zajednici:
Povijest, povijesna zajednica, tradicija i dugo trajanje u povijesti
jednoga naroda, napose njegova politika i dravna tradicija i postojanje
srednjovjekovne drave, prema toj teoriji, ima vanu ulogu u formiranju
zasebne nacije. U tom smislu, prema toj teoriji, postoje tzv. stare i
najstarije povijesne nacije.185
g) Teorija o naciji na relaciji stara nacija mlada nacija:
Prema toj teoriji, nacije se dijele na stare nacije (ili dravne nacije ili
graanske nacije), koje u zapadnoj Europi nastaju od 15. stoljea dalje,
kada nastaje i proces izgradnje moderne drave, dok se mlade nacije (ili
kulturne nacije ili etnike nacije) formiraju relativno kasno, tek u 19.
i 20. stoljeu izvan tog zapadnoeuropskog kruga, u srednjoj i jugoistonoj
Europi.
Prve dakle nacije, prema toj teoriji, esto nazivaju dravnim nacijama i/
ili graanskim nacijama, a druge kulturnim nacijama i/ili etnikim
nacijama. Prve su nastale i izgradile se u dalekoj prolosti, a druge u novije
vrijeme. Prve imaju veu tradiciju i u svemu su u prednosti pred drugima.
Iako je sve to teko slijediti napose ako nastanak novoga svijeta (modernog
drutva i modernih drutvenih sustava) promatramo s gledita modernizacije,
i stoga nastanka i izgradnje modernih nacija tu teoriju ipak mnogi slijede.
Prvo, tu je rije o dihotomiji na relaciji dvaju oprenih svjetova: stara
nacija mlada nacija; dravna nacija kulturna nacija; graanska
nacija etnika nacija; zapadne nacije nezapadne nacije itd. koja
je utemeljena na dijeljenju svijeta prema obrascima, stereotipima i ideologiji
na relaciji: Zapad Istok, graanski svijet ne-graanski svijet, napredno
ne-napredno itd. Drugo, tu je teoriju teko braniti sa znanstvenoga gledita,
a jo manje s gledita izgradnje modernoga drutva i modernih drutvenih
sustava i modernih ljudskih zajednica. Nema stoga posebnih ni starih ni
mladih ni dravnih ni kulturnih ni etnikih nacija. Ali ima razlike
u vremenu, ritmu i nainu njihove izgradnje.
Moderne nacije nastaju, kako smo pokazali, tek u epohi moderne i modernog
drutva, a time i unutar modernih drutvenih sustava u meuovisnosti
njihova razvoja. Moderne nacije ne nastaju prije, a svakako ne u razdoblju
feudalizma i feudalnog stalekog i hijerarhijskog poretka. Jer tek epoha
moderne i modernog drutva (svi novi oblici modernoga graanskog i
kapitalistikog i industrijskog drutvenog ivota i stoga svijeta ljudske
djelatnost i mnogostrukih interakcija) stvara uvjete za svestrani razvoj i
modernizaciju i transformaciju tradicionalnog drutva, koje postoji jo
dugo u 19. stoljeu i u najnaprednijim zemljama Europe, npr. u Engleskoj,
Francuskoj, Njemakoj. Tek u 19. i 20. stoljeu nastaju moderne osnovice
185 Smith 1983; Smith 1991; Robertson 1979; Seton-Watson 1980; Leroti 1984; Koruni 1998.

124
 i novi drutveni sustavi (jezika, graanske kulture, privrede, obrazovanja,
komunikacije, politiki i dravni sustav itd.) na kojima izrasta moderna
nacija kao cjelovita etnika/ljudska zajednica, nacionalno dominantna na
odreenom prostoru. Tek tada, na tim novim osnovicama, nastaje proces
modernizacije tradicionalnih drutvenih struktura: tradicionalnih zajednica,
podijeljenost na regije i pokrajine, tradicionalne kulture i tradicionalnog
ivota veine stanovnitva na selu itd.
U tom procesu modernizacije
integracije
transformacije (tradicionalnog
drutva) nastaje moderna nacija kao zajednica ljudi/stanovnitva novog
tipa koja postupno, korak po korak, izgrauje nacionalno jedinstvo ili
cjelovitost (politiku, kulturnu, ekonomsku itd.) te relativnu pravnu i
socijalnu jednakost (jednakost uvjeta ivota ljudi, ako to uope postie) za
sve dijelove i strukture stanovnitva, koje u feudalnome drutvu ne postoji.
Prije epohe moderne i modernizacije ivota jednoga naroda unutar njegove
politike zajednice i drave, na primjer u epohi feudalizma, ne nalazimo
takvih osnovica: ni moderno drutvo ni moderne drutvene sustava ni takve
nove ljudske zajednice ni takvu razinu modernizacije i transformacije ivota
cjelokupnoga stanovnitva, svih njegovih struktura, u gradu i na selu.186
h) Teorija o naciji kao skupu vrijednosti:
Smatra se da je nacija proizvod povijesti i da na njezino formiranje utjeu
mnoge vrijednosti, kao to su povijest, ideja nacije, nacionalno naelo, jezik,
kultura, etnicitet, drutvo, politika zajednica i drava, privreda itd. Ali se
ni u toj teoriji ne prati nastanak i izgradnja: modernog drutva i modernih
drutvenih sustava (koji nastaju na modernom graanskom i kapitalistikom
i industrijskom svijetu sveope ljudske djelatnosti i interakcije meu ljudima
unutar tih sustava) i novih ljudskih zajednica unutar kojih nastaju procesi
modernizacije i integracije i transformacije i stoga povijesni uvjeti epohe
moderne u kojima nastaje nacija.187
i) Teorija o naciji kao socijetalnoj zajednici:
Prema toj teoriji, kljunu ulogu u integraciji nacije ima moderna socijetalna
zajednica, graansko drutvo, normativni prirodno-pravni sustav, norme,
pravila, statusi i zakoni u modernom drutvu, pravni i politiki poredak u
tom drutvu, te odanost tim vrijednostima, solidarnost i lojalnost, a napose
moderni politiki i dravni sustav, dobrovoljno udruivanje itd.188
Moderna socijetalna zajednica (sustav pravnih normi, statusa, pravila,
zakoni, te normativni i politiki poredak jedne zemlje itd.) moe biti osnovom

186 Seton-Watson 1980; Gellner 1994; Gellner 1998; Anderson 1990; Hobsbawm 1993. i drugi.

187 Usp. o tome: Smith 1983; Smith 1991; Weber 1976; Leclerq 1979; Kedourie 1966; Leroti 1984;

Breuilly 1993; Deutsch 1969; Gellner 1994; Hobsbawm 1993; Kohn 1962. i drugi.
188 Smith 1983; Smith 1991; Kohn 1929; Weber 1976; Parsons 1969; Gellner 1998; Deutsch 1969;
Leroti 1984; Tilly 1975; Rokkan 1970.

125
 za nastanak nove moderne politike ili dravne zajednice pa, u njihovu
sklopu, i za nastanak nadetnike ili nadnacionalne moderne zajednice ljudi/
stanovnitva koja je utemeljena na pluralnom svijetu: na etnikoj, kulturnoj
i vjerskoj razliitosti.
To je ameriki model nacije. U njoj ne postoji dominantna etnija (ili
veinski narod u odnosu na sve druge subetnije) iz koje i unutar koje
nastaje nacija, ve su u tim dravama (SAD-u, Kanadi, Australiji) sve etnije,
sve etnike zajednice i etnike skupine posve jednake unutar demokratske
drave i graanskoga drutva.189 Ali i prema tome modelu nacije valja
iskazati kritinost. Jer su u toj naciji bijelci postali veinsko stanovnitvo
u odnosu na sve druge etnije (domorodako stanovnitvo) koje su na
kontinentu zatekli ili ih poslije doveli kao roblje.190
j) Teorija o tzv. graanskoj naciji ili zapadni europski model nacije:
Iako smo ve upoznali taj model nacije, nuno je rei neto vie o njemu, i
to zato to tu teoriju i taj model mnogi nekritiki slijede i u svijetu i u nas.
Ve je F. Meinecke 1908. godine unio razliku izmeu tzv. kulturne nacije
(Kulturnation) kao preteno pasivne kulturne zajednice jednog naroda, na
jednoj strani, i dravne nacije (Staatsnation) kao aktivne politike/dravne
zajednice koja ima pravo i mo na samoopredjeljenje, na drugoj strani.
Od tada se ta teorija u detaljima mijenja, ali uvijek je prisutna u znanosti,
iako su izraene sumnje u njezinu znanstvenu utemeljenost, objektivnost i
opravdanost.191
Iako u nekom pogledu polaze od te koncepcije, ipak na Zapadu kod mnogih,
napose u francuskoj tradiciji, nastaje odreen odmak od nje. Pojavilo se
uvjerenje da politika zajednica i/ili drava,192 na kojima su osnivali
nacionalni identitet, mora posjedovati svim njezinim ljudima i stoga
cjelokupnom stanovnitvu zajednike institucije, jedinstven pravni sustav
(kodeks) i jednake dunosti i obveze za sve pripadnike politike zajednice
ili drave, te jasno odreen teritorij i granice unutar kojih ive i s kojima se
identificiraju.
Prema toj koncepciji nastao je tzv. zapadni ili graanski model nacije.
Nacije, prema tom gleditu, moraju posjedovati kompaktan i politiki jasno
odreen teritorij. To je politiki i/ili dravni teritorij (ili drava) jednog
naroda s kojim se stanovnitvo identificira. Ljudi/akteri, koji ive na tom
prostoru, i taj dravni teritorij moraju pripadati jedno drugomu. To je njihova
historijska zemlja, domovina i kolijevka. To je nacionalni i politiki
teritorij jednoga naroda. Unutar tog prostora (graanske drave) na Zapadu

189 Tocqueville 1981; Tocqueville 1995.

190 Usp. nae priloge na kraju knjige: Modeli suvremenih drava i nacija u svijetu, tabelu br. 6.

191 O tome: Kemilainen 1964; Finley 1986; Smith 1971; Smith 1981; Smith 1991; Leroti 1984.

192 Usp o tome: Guibernau 1996; Smith 1983; Smith 2003; Weber 1976.

126
se razvija pravni i graanski sustav, osjeaji pravne i politike jednakosti,
solidarnost i graanski sustav vrijednosti. To su stoga stabilne i graanski
ili demokratski ureene drave. To je zapadni ili graanski model nacije,
sasvim drugaiji od nezapadnog etnikog modela nacije, pa stoga i
negraanskog i nedemokratskog sustava. To su dva modela nastanka nacija,
ali i prema njima posve dva razliita svijeta.193
Posve je dakako jasno da je rije o pretjeranom shematizmu. Teko je braniti
tu teoriju nacije, a jo manje smijemo taj model primijeniti u istraivanju
podrijetla, izgradnje i razvoja: moderne i modernog drutva i modernih
drutvenih sustava i novih ljudskih zajednica i svih modernih osnovica na
kojima izrasta, u procesu dugoga trajanja, moderna nacija i nacija-drava
kao nova zajednica ljudi/etnosa i njihova ivota. Ako dakle polazimo od
modernizacije svijeta ivota stanovnitva jednoga naroda i transformacije
njegova tradicionalnog drutva i tradicionalne kulture, ta je teorija posve
neprihvatljiva. To istraivanje trai druge znanstvene modele, koje valja
utemeljiti na kritikoj znanosti i interdisciplinarnom pristupu.
Osim toga, ta teorija o zapadnom/graanskom modelu nacije nije utemeljena
na znanstvenim osnovama, niti je tako nastala, iz jo jednog razloga koji
emo ovdje ukratko navesti. Ako polazimo od svijeta realnosti u kojem
nacija i nacija-drava, kao zajednica ljudi/etnosa, ini ukupno stanovnitvo
neke zemlje, onda je teko braniti taj zapadni ili graanski model nacije.
Zato? Ponovimo: prema toj teoriji, na Zapadu se razvio pravni i graanski
sustav, osjeaj pravne i politike jednakosti i solidarnosti i graanski
sustav vrijednosti. Zbog toga je, u odnosu na nezapadni i negraanski
model etnike i stoga nestabilne nacije, u Zapadnoj Europi nastala
moderna nacija, tvrde pristae te teorije, kao u svemu stabilna i graanski ili
demokratski ureena nacionalna drava i zatim nacija-drava.
Je li to odgovara stvarnosti? Jest ako slijedimo mit o samorazumljivosti
nacije, ako smo nekritini i polazimo od gledita da naciju stvaraju grupe/
elite putem duhovnih i subjektivnih osnovica (svijesti, osjeaja, duhovnosti
itd.) i da veina tzv. nesvjesnog stanovnitva u tome (u stvaranju nacije)
ne igra bitnu ulogu. Nije ako polazimo od gledita da naciju i naciju-
dravu, kao novu etniku/ljudsku zajednicu, koja nastaje na vrhuncu procesa
modernizacije i transformacije tradicionalnoga drutva, ini cjelokupno
stanovnitvo zemlje. I tu nastaje problem. Jer, kada u vidu imamo ivot
cjelokupnog stanovnitva, a napose ivot najbrojnije populacije, tada je teko
braniti tezu da su u prvoj polovici 19. stoljea te europske nacije-drave u
svemu bile moderne i demokratske i da su stoga te nacije graanske i
napredne i pravedne i solidarne zajednice. Zato? Najbrojniju populaciju,
koja tvori preko dvije treine od ukupnog stanovnitva, a u nekim sredinama

193 Smith 1981; Smith 1991; Almond i Pye 1965; Gellner 1998; Altermatt 1997.

127
 i vie, u tim dravama (npr. u Engleskoj, Francuskoj, Irskoj, Njemakoj,
Italiji i drugim) u 19. stoljeu ine: (1) zemljoradnici, uglavnom stanovnitvo
na selu te (2) radnici u industrijskim gradovima i (3) kuna posluga. ivotni
uvjeti preivljavanja i stanovanja i ishrane te najbrojnije populacije (seljaka i
radnika u tvornicama) bili su izuzetno loi. O tome postoje brojni dokumenti.
Na alost, na to se esto zaboravlja. Ukratko, brojna svjedoanstva govore
da je u prvoj polovici 19. stoljea, pa ak i do kraja tog stoljea, u mnogim
dijelovima Francuske ivot seljaka bio jadan: njihove su kue male i tijesne
potleue, nainjene su od prua i zemlje, pokrivene su trskom, nemaju poda
ni prozora, unutra je otvoreno ognjite, ljudi spavaju na zemlji i u prljavtini,
esto i sa ivinom i posve nezdravo, hrane se loe itd. Slabo su odjeveni
i esto gladni. Glad je opa i esta pojava. Zbog prljavtine i nehigijene
vladaju mnoge bolesti i velika smrtnost. Oekivani ivotni vijek ljudi ne
prelazi trideset godina. Nita bolje ne ive ni seljaci u Engleskoj i Irskoj
i Njemakoj i Italiji ili u zemljama srednje Europe. Na primjer, u Irskoj
1845.1847. godine zbog sue nije rodio krumpir i zavladala je velika glad
koja je usmrtila gotovo polovicu stanovnitva. Ti su se ivotni uvjeti seljaka
(njihov svakodnevni tradicionalni ivot, stanovanje, ishrana, obiaji itd.) i
u tim razvijenim dravama Europe vrlo sporo mijenjali. Meutim, radnici
u tvornicama, napose u Engleskoj i Njemakoj, ive u jo gorim uvjetima
stanovanja i ishrane itd. Ti su radnici radili do 15 i vie sati dnevno; u tim
tvornicama rade i djeca od pet godina nadalje. Te radnike u tvornicama, ni
odrasle ni djecu, sve do druge polovice 19. stoljea, sve do relativnih uspjeha
radnikih pokreta, tzv. demokratske ili graanske drave dugo nisu uzele
u zatitu i putem dravne regulative obranile: njihovo prava na zatitu i rad,
na skraeno radno vrijeme, njihov zahtjev da se zabrani rad djece ispod deset
godina ivota, pravo na ivotno osiguranje, prava na stan i lijeniku skrb
itd. Na drugoj je strani u obilju i luksuzu ivjela manjina: bogati tvorniari,
trgovci, politiari itd. Ta se manjina (imuna interesna grupa) malo brinula
o ivotnim uvjetima te veine.194
Ako sve to imamo na umu, a dokumenata o tome ima dovoljno, smijemo li
tvrditi da je u tim zapadnoeuropskim dravama u kojima u 19. stoljeu, kada
nastaju moderne nacije, u tim i takvim uvjetima (siromatva, stalne gladi,
nesigurnosti, izrabljivanja odraslih i djece itd.) ivi najbrojnija populacija
(seljaci i radnici), u kojima vlada stvarna/ivotna nejednakost stanovnitva
razvijen pravni i graanski sustav, da su razvijeni osjeaji pravne i politike
jednakosti, solidarnosti i graanski sustav vrijednosti? Ako sve to znamo,
smijemo li tvrditi da je to bio demokratski i graanski model nacije? Moe
li se, nakon svega, braniti gledite da je ta i takva europska nacija i nacija-
drava demokratska i solidarna zajednica? Gdje je u tom sluaju solidarnost
(djelovanje s razumijevanjem da se pomogne drugome)?
194 Usp. o tome: Histoire de la vie prive IV 1999; Istorija privatnog ivota, knj. 4, 2003; Hearder 1988.

128
 Sve dok drava ne omogui, putem pravne regulative, cijelome stanovnitvu
bar donekle jednake uvjete ivota (napose socijalne i ekonomske) i jednake
mogunosti (rada, zapoljavanja, kolovanja, osobne sigurnosti itd.) i razvije
graanske slobode, sve dok ne promijeni taj tradicionalni svijet ivota na selu
i dok su radnici (i odrasli i djeca) u industrijskim gradovima u Europi ivjeli
u tim uvjetima, ne moemo govoriti o istinski demokratskoj i graanskoj
naciji ili naciji-dravi.
k) Teorija o tzv. etnikoj naciji ili nezapadni model nacije:
Ta je teorija utemeljena na pretpostavci o nastanku i stoga postojanja dvaju
razliitih europskih svjetova: (1) civilizacije zapadne Europe (tj. dravnih
ili graanskih nacija i demokratskih nacionalnih drava u zapadnoj Europi),
na jednoj strani, te (2) drugaijeg svijeta srednje, istone i jugoistone Europe
i njihovih nezapadnih etnikih nacija i nedemokratskih nacionalnih drava
na drugoj strani. U svakom sluaju, i uza sve razlike u poimanju tog modela,
ta teorija tzv. nezapadni model nacije naziva etnikim shvaanjem
nacije.195
Pritom se u prvom sluaju, u graanskom modelu nacije, dravi i politikoj
zajednici, pravu i pravnoj regulativi, te pravnom i institucionalnom poretku,
tj. institucijama tog poretka, pridaju kljuni initelji u nastanku nacije. Na
drugi meutim model, na nastanak etnike nacije, prije svega utjee
mit, ideologija, vjera, tradicija, posebni osjeaji, nacionalna svijest itd. Te
su druge (etnike) nacije stoga nestabilne zajednice i posve razliite od
graanskih nacija.
Ta teorija o nastanku dvaju razliitih modela nacije (i graanski i etniki
model) ne poiva na znanosti i znanstvenome modelu. Ne moemo je
slijediti, kako je reeno, ako promatramo nastanak i izgradnju moderne nacije
unutar procesa modernizacije i transformacije (tradicionalnoga drutva), te
prihvatimo da, u to nema razloga sumnjati, moderna nacija nastaje u tijeku
izgradnje modernoga drutva i modernih drutvenih sustava, unutar posve
novoga svijeta ivota.
Naveli smo vanije teorije o naciji.196 Ovdje neemo ulaziti u njihovu analizu.
Za sada to nije potrebno. To emo temeljito uiniti na drugome mjestu. Kako smo
naveli, mnoge su te teorije neprihvatljive, posebno kada se u poimanju moderne
nacije koja se izgrauje u dugome procesu modernizacije/transformacije ivota
stanovnitva i svih drutvenih sustava (koji su nositelji dvaju najvanijih procesa
integracije: i sistemske integracije i socijalne integracije), a time i modernizacije
cjelokupne zemlje jednoga naroda ili svih oblika drutvenog ivota stanovnitva
oslanjaju preteno na jednu vrijednost (najee na jezik, kulturu, politiku
zajednicu ili dravu) ili na jedan sustav, kada naglaavaju samo jednu njezinu

195 Usp. o tome: Smith 1981; Smith 1991; Altermatt 1997; Gellner 1998. i literaturu u tim knjigama.

196 Usp. o tome: Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001; Katunari 2003; Smith 2003.

129
osnovicu i u svemu tome prenaglaavaju razne ideje i naela (ideju o naciji,
nacionalno naelo, ideologiju, tradiciju, povijest itd.) i kada pretjerano istiu i
generaliziraju sentimente i razne oblike svijesti (nacionalnu svijest i posebne
osjeaje o naciji, nacionalizam, nacionalni duh i karakter itd.) vezane uz pojavu
ili integraciju ili razvoj nacije, ili kada izgradnju modernog europskog tzv.
racionalnoga svijeta dijele na Zapad i Istok, na napredni i nenapredni svijet,
graanski i negraanski ili kada nabrajaju vrijednosti same za sebe ili navode
definicije o naciji i nacionalizmu. Uz to, u drutvenim znanostima nalazimo: prvo,
esto nejasne pojmove o tim pojavama; drugo, jo uvijek nije jasno uoeno, kada
je rije o izgradnji modernoga drutva i moderne nacije, na kojim podrujima
nastaju procesi modernizacije i transformacije, a time i integracije; tree, esto
mit o samorazumijevanju nacije i nacionalizma.197
U tom smislu, nuno je odgovoriti na pitanja uz uvjet dakako da je rije
o znanstvenom i kritikom pristupu istraivanju izgradnje moderne nacije,
koja nastaje unutar modernog drutva, koju nalazimo i moemo promatrati na
razini modernizacije i transformacije ivota naroda/stanovnitva zato ne
moemo prihvatiti: (1) ni isticanje samo jedne vrijednosti i strukture (jezika
ili kulture ili povijesti ili tradicije ili politike zajednice ili drave ili bilo koje
druge vrijednosti); (2) ni navoenje samo jedne njezine (nacionalne) osnovice;
(3) ni nekritino prenaglaavanje idejne strane nacije (ideje o naciji, naela o
naciji, pojma o naciji, mita, tradicije itd.); kao (4) ni posebnu ulogu nacionalnih
sentimenata i svijesti ili posebnih osjeaja o naciji, ali (5) ni model o nastanku
tzv. graanske nacije na jednoj i etnike nacije na drugoj strani?
Uz uvjet dakle da prihvatimo strogo znanstvene modele, na ta pitanja nije
teko odgovoriti. Za poetak je dovoljno to slijedi. Prije svega neosporno je, i
o tome uglavnom nema spora u drutvenim znanostima, da je u Europi (u epohi
moderne) funkcionirao europski model nastanka i izgradnje: i modernog drutva
i modernih drutvenih sustava i moderne nacije i nacije-drave. Neki drugi model
modernizacije svih oblika drutvenog ivota nije postojao. U nastanku tog novog
svijeta ivota u 19. i 20. stoljeu kljunu ulogu imali su procesi modernizacije i
integracije i transformacije kljunih sustava (napose: privrede, kulture, kolstva i
obrazovanja, politiki i dravni sustav, socijalni i komunikacijski sustav itd.) koji
su nastajali u tijeku izgradnje i tog modernog drutva i tih modernih drutvenih
sustava i nacije-drave. To je europski model. Iako nije idealan, taj je zapadni
model modernizacije, putem kolonijalizma i kolonijalne politike, proiren i izvan
europskog svijeta na druge kontinente.
Prema tom europskome modelu, prema kojem nastaje izgradnja modernog
drutva i moderne nacije, ni jedan narod (kao dominantna etnija ili veinski narod
u odnosu na druge subetnike skupine i supkulture na odreenom prostoru,

197 O tome: Kedourie 1960; Kemilainen 1964; Kohn 1955; Kohn 1957; Gellner 1983; Gellner 1998;

Smith 1976; Smith 1981; Smith 1983; Smith 2003; Seton-Watson 1977. i literaturu u tim knjigama.

130
unutar svog etnikog i politikog teritorija) ne moe izgraditi niti je igdje u Europi
izgradio modernu naciju, kao novu nacionalnu zajednicu u modernom drutvu,
unutar samo jedne vrijednosti (kulturne ili politike ili dravne ili bilo koje
druge) ili unutar samo jednoga drutvenog sustava, ma kolikogod ta vrijednost
ili taj sustav bili vani. Ne moe postii, niti je to igdje postigao, modernizaciju i
transformaciju cjelokupnog svijeta ivota vlastite zemlje i time njezinu integraciju
i ujedno integraciju cjelovite nacionalne zajednice samo preko kulture (kulturne
nacije) ili samo preko jezika (jezine nacije) itd.
U svakom sluaju, na pojavu i izgradnju moderne nacije i zatim nacije-
drave, kao nove ljudske zajednice koja se izgrauju u zbilji, kao nove nacionalne
i integracijske zajednice koja, u vrlo dugom procesu ostvarenja razvoja i
modernizacije cjelokupnog ivota zemlje, postupno transformira tradicionalni
ivot jednoga naroda i time integrira (ali iskljuivo modernizacijom i time
integracijom: svih drutvenih sustava i svih vrijednosti i zajednica) sve segmente
i dijelove, sve regije i pokrajine, sve organizacije, sve institucije, sve sustave i sve
vrijednosti jednoga naroda ne moe utjecati preteno jedna vrijednost ili samo
jedan drutveni sustav ili samo jedna zajednica.
Jer ni jedan drutveni sustav (kulturni ili privredni ili politiki ili bilo koji
drugi) odvojen od drugih sustava i oblika drutvenog ivota i od svoje okoline
(prema modelu: drutveni sustav
okolina, tj. drugi drutveni sustavi), kao to
ni jedna zajednica (zajednica kulture ili zajednica jezika ili politika zajednica ili
privredna zajednica ili zajednica obrazovanja ili bilo koja druga) odvojena i od
drugih zajednica i od drugih sustava, dakle sami za sebe i po sebi, odvojeni od
svoje okoline s kojom su povezani, ne mogu potpuno preuzeti integracijsku ulogu
cjeline, te preko i/ili unutar jednog (samo jednog sustava ili jedne zajednice)
modernizirati cjelokupnu zemlju i na taj nain ujediniti (u nacionalno jedinstvo)
sve segmente i sve regije i sve pokrajine jednog naroda. Tu ulogu modernizacije/
transformacije i integracije i stvaranja novoga svijeta nacije i nacionalne drave
ne mogu preuzeti ni psihiki sustavi (svijest i posebni osjeaji vezani uz naciju)
sami za sebe, ako nisu povezani sa svijetom ivota i stoga sa svjesnom djelatnou
ljudi na podruju drutvenih sustava (kulture, privrede, politikog sustava itd.).
To je bar jasno. A ako to nije jasno, onda bolje da dalje ne pratimo i ne istraujemo
tu ionako sloenu i osjetljivu temu, koja se ve dva stoljea ne moe otrgnuti od
utjecaja politike, raznih ideologija i posebnih interesa, te od mitova, stereotipa,
predrasuda i nekritinosti svih vrsta. To je prisutno i kod nas.198
Ako meutim prihvatimo kritiku znanost i radikalnu kritiku moderne, a
time i radikalnu kritiku i modernog drutva i moderne nacije i nacije-drave,
a drugi put i ne smijemo izabrati, i prihvatimo osnovnu spoznaju da je nacija
zajednica, a ne drutvo, da se moderna nacija izgrauje tek u modernom drutvu
i unutar modernih drutvenih sustava, unutar svih oblika drutvenog ivota, u
198 Usp. napose: Cipek 2001; Stani 2002.

131
tijeku njegove modernizacije i ujedno transformacije, o emu nema spora, onda
nam se otvaraju vrata daljnjih spoznaja. Ali prvo valja odgovoriti na pitanje: to
je potaknulo i omoguilo izgradnju nacije, kakva je to zajednica i u sklopu kojeg
se drutva i kojih drutvenih sustava formira?
Kako je reeno, moderna nacija nastaje ostvarenjem projekta moderne, jer
tek epoha moderne stvara uvjete za pojavu procesa modernizacije i integracije i
ujedno transformacije na svim podrujima ivota ljudi, u sklopu svih drutvenih
sustava, koje valja promatrati u odnosu na njihovu okolinu: drutvo
drutveni
sustavi
okolina (= svijet drugih sustava: drutvenih i psihikih, i organskih
i neorganskih, i ekosustava itd.). U tom smislu, kako smo pokazali, nacija je
zajednica novoga integracijskog, interakcijskog i mobilizacijskog tipa, koja je
nastala i razvila se unutar moderne i modernog drutva, unutar tih modernih
drutvenih sustava i svih oblika graanskog i kapitalistikog i industrijskog
drutvenog ivota i ujedno svijeta modernih revolucija (graanske, kapitalistike,
industrijske, tehnoloke, poljoprivredne, kulturne, obrazovne, urbane itd.) kada
nastaje svestrana ljudska djelatnost i poduzetnitvo, a time i proces postupne
transformacije tradicionalnog drutva i cjelokupnog ivota jednoga naroda. Tada
nastaje moderna nacija koja postie nacionalno jedinstvo: i etniko i socijalno
i politiko i kulturno i privredno i teritorijalno novog integracijskog tipa koja
sve to postie prije svega modernizacijom/transformacijom i integracijom
svih podruja ivota jedne zemlje. U svakom sluaju, procesi modernizacije i
reprodukcije i integracije i transformacije nastaju i mogu nastati na podrujima
ivota zemlje jednog naroda, na podruju privrede, kulture, politikog i dravnog
sustava zemlje itd., a ne na podruju svijeta subjektivnosti ili sentimenata ili
duhovnosti ili mita ili ideja i ideologija.
Jer moderna nacija, kako je reeno, putem modernih drutvenih sustava
i novih nacionalnih integracijskih osnovica (koje nastaju iskljuivo u tijeku
modernizacije: knjievnog jezika, visoke graanske kulture ili visokokulturnog
sustava, politikih i dravnih sustava, uprave, sudstva, privrede, prava,
obrazovanja, sustava komunikacije itd.) postupno, korak po korak, i transformira
i integrira sve dijelove i sve segmente jednoga naroda (kao dominantnog etnosa i/
ili dominantne etnije na odreenom prostoru) u posve novu cjelovitu nacionalnu
zajednicu, drugaiju od prijanjih ljudskih zajednica, jer je sada rije o razvoju
i modernosti (ne nuno i racionalnosti) i nastanku modernog svijeta, ne nuno
ili uope ne: pravednog, racionalnog, umnog, moralnog i idealnog svijeta. Jer
europski model nacije-drave, u kojoj kljunu ulogu ima ira/dominantna etnija
u odnosu na sve druge subetnije i supkulture, teko da to moe ispuniti.
U svemu tome, kako vidimo, kljunu i najvaniju ulogu imaju procesi
razvoja i modernizacije i integracije i transformacije, i to na svim podrujima
(ili unutar svih vrijednosti i svih zajednica i svih drutvenih sustava) neke zemlje
ili unutar odreene politike zajednice ili drave. Dakle, ne samo ili prije svega
unutar jedne vrijednosti (na primjer: zajednice jezika ili kulturne zajednice ili

132
drave ili zajednice osjeaja itd.) ili samo jednog drutvenog sustava. Jer unutar
samo jedne vrijednosti i/ili zajednice ili samo jednog drutvenog sustava, ma
koliko bili vani, bez obzira na druge sustave i vrijednosti i odvojene od ostalih
ili svoje okoline, ne mogu nastati, kako smo pokazali, niti su igdje na svijetu
nastali, procesi modernizacije i integracije i transformacije, tj. ne moe samo
jedna vrijednost ili samo jedan sustav (dakle: samo dio neke cjeline) biti glavni
i iskljuivi nositelj modernizacije cjeline, jer nacionalna zajednica i/ili moderna
nacija-drava jest cjelina: ona je cjeloviti nacionalni kolektivitet, ali shvaena
takoer u odnosu spram svoje okoline (nacionalna zajednica
okolina, tj. drugi
narodi i druge etnije i nacije i kulture). A jo manje samo jedna vrijednost, koja ima
zaseban identitet, moe biti nositelj nacionalnog identiteta uope. Jer, kako smo
rekli, i sve vrijednosti i sve moderne zajednice i sve moderne drutvene sustave
(moderne sustave i zajednice: jezika, visoke kulture, kolstva i obrazovanja,
privrede, politiki sustav, te politiku i dravnu zajednicu, sustav komunikacije,
uprave, sudstva, vjere itd.) valja promatrati: u procesu njihove postupne izgradnje
i modernizacije i transformacije unutar modernog drutva i, ujedno, tu njihovu
izgradnju (i drutvenih sustava i modernih zajednica i vrijednosti) uvijek u
odnosu meusobne povezanosti s njihovom okolinom. A ta je njihova okolina
(svijet drugih sustava, drugih zajednica i vrijednosti) neizmjerno sloena i stoga
neobino vana. Ako tako promatramo, lako je istraiti podrijetlo i modernizaciju
i integracije svake moderne nacije i zatim nacije-drave.199
D) Modeli nastanka i izgradnje moderne nacije
Kako smo vidjeli, u epohi moderne i modernog drutva, od kraja 18. do kraja
20. stoljea, nastaju novi/moderni drutveni sustavi: sustav modernog knjievnog
jezika, sustav javnoga jezika, sustav visoke graanske kulture, moderni politiki
i dravni sustavi, moderni privredni sustav, pravni sustav, sustav moderne uprave
i sudstva, sustavi modernog obrazovanja i kolstva, moderni komunikacijski
sustav itd. To moderno drutvo i sve te nove drutvene sustave stvara moderni
graanski, civilni, kapitalistiki, industrijski i postindustrijski svijet ivota ljudi:
svi ti oblici posve novog drutvenog ivota, u svakoj sredini napose, nastaje
u tijeku mnogostruke djelatnosti ljudi (na podruju jezika, kulture, privrede,
politike, uprave, obrazovanja itd.) i stoga u tijeku mnogostrukih kulturnih i
socijalnih interakcija i komunikacija meu njima.
U tijeku izgradnje tog svijeta modernog drutva i modernih drutvenih
sustava, gotovo svi narodi u Europi, ali i mnogi narodi izvan tog kontinenta
kolonijalnom politikom, a time i pod utjecajem europskog modela ako i kada
prihvate i u svojoj sredini izgrade taj moderni svijet ivota istodobno prihvaaju
jedan od dvaju zapadnih modela nacije (europski ili ameriki model nacije) i
prema njemu izgrauju modernu naciju i/ili naciju-dravu u svojoj zemlji.
Meutim, unutar tih modela nastanka i razvoja moderne nacije nalazimo jo tri
199 Koruni 1997; Koruni 1998a; Koruni 1998b; Koruni 1999.

133
podmodela nacije: (a) vicarski model nacije, (b) model nacija koje nastaju
unutar vienacionalnih i viekulturnih zajednica i (c) model nacije koje nastaju
u europskim kolonijama u svijetu. Uz to, valja upoznati nastanak nacija i u drugim
dijelovima svijeta, a to su: Amerika, Australija, Azija i Afrika.200
Upoznajmo te modele izgradnje modernih nacija i/ili nacija-drava:
a) Europski model nastanka i izgradnje nacije prema veinskom narodu:
Taj smo europski model izgradnje moderne nacije i nacije-drave ve
upoznali. Prema njemu, moderne nacije i nacije-drave u Europi nastaju u
epohi moderne i modernog drutva, u tijeku izgradnje modernog graanskog
drutva i drutvenih sustava: nastaju u tijeku modernizacije i transformacije
svih oblika tradicionalnog drutvenog ivota neke zemlje i drave, u tijeku
integracije svih njezinih dijelova, regija i svih podruja ivota. Tada, na
vrhuncu procesa modernizacije, procesa koji u Europi moemo pratiti od
15. do kraja 18. stoljea (doba predmodernosti) i u 19. i 20. stoljeu (doba
modernosti), nastaje: novo ljudsko drutvo (moderno graansko drutvo) i
posve nova ljudska zajednica (moderna nacija i nacija-drava).
Drugim rijeima, kada neki narod prihvati modernost i u svojoj zemlji,
u kojoj ini veinsku/dominantnu etniju, izgradi moderno drutvo (sve
oblike graanskog i kapitalistikog i industrijskog drutvenog ivota) i
moderne drutvene sustave (sustav javnoga jezika, sustav visoke kulture,
sustav moderne privrede, modernog opeg i visokog obrazovanja, moderni
politiki i dravni sustav itd.) i cjelokupnu tu javnu djelatnost utemelji na
nacionalnom suverenitetu, nuno dolazi do izgradnje tog tipa moderne nacije
i nacije-drave. Prema tom modelu, izgradnja moderne nacije pretpostavlja
dva procesa (1) transformaciju tradicionalnog svijeta naroda i (2) postupni
nastanak i organizaciju nacije-drave. Tada, s izgradnjom modernog drutva
i moderne nacije, dolazi takoer do stvaranja novog fenomena: masovnih
kolektiviteta, masovnih drutava i masa, do masovnih nacionalnih pokreta
i nacionalizama i do civilizacije u kojoj gomilama i/ili masi pripada vana
uloga. Ta masa i/ili novi kolektiv ljudi okupljena oko svojih voa, napose
u kriznim razdobljima kada se ta masa ljudi strukturalno oblikuje esto
postaje nosilac iracionalnih agresivnih nacionalizama, mrnji i neprijateljstva
spram drugih ljudi i naroda, nosilac sukoba i napetosti. Sve je to u traginim
razmjerima pokazalo 20. stoljee, napose tijekom svjetskih ratova. Nuno
je imati na umu ta stanja.201
Kljunu aktivnu i mobilizacijsku ulogu u tom procesu modernizacije (i ulogu
u izgradnji: modernog drutva, modernih drutvenih sustava, moderne nacije
i nacije-drave) ima dakle veinski narod ili dominantna etnija u odnosu na
200 Usp. priloge na kraju knjige: Modeli suvremenih drava i nacija i svijetu, tabele br. 1-15.

201 O tome: Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001; Katunari 2003; Smith 1983; Smith 2003.

134
sve druge subetnike skupine i supkulture na odreenom prostoru, unutar
neke politike zajednice ili drave ili nekog poretka (pravnog, politikog,
drutvenog, dravnog). To dakako ne znai da se pojedinci i grupe, koji
pripadaju drugim subetnijama, ne ukljuuju u taj svijet razvoja zemlje, koji
sve do masovnog nacionalnog pokreta usmjerava elita veinske etnije. Na
temelju dakle nacionalnog suvereniteta, koji donosi i zastupa moderni svijet,
taj veinski narod ili ta dominantna etnija stvara i proglaava slubenim/
vanim za cijelu iru zajednicu i za cjelokupno stanovnitvo zemlje, bez
obzira na njihovo podrijetlo: moderni knjievni jezik, koji postaje jezik
pismenosti, obrazovanja i javne komunikacije, modernu knjievnost, kulturu,
sustav kolstva i obrazovanja, modernu privredu, nacionalno trite, moderni
politiki i dravni sustav u kojem, kao veinski narod, ima glavnu rije,
u ijim je rukama taj cjelokupni politiki sustav i institucionalni poredak,
uprava, sudstvo itd.
Drugim rijeima, onaj narod (kao veinska etnija) koji u svojim rukama
ima taj nacionalni suverenitet, a napose politiki i institucionalni poredak,
a to znai i cjelokupan svijet ivota zemlje, iz svoje sredine i svoje tradicije
uzima temeljne vrijednosti (jezik, kulturu, umjetnost, kolstvo, znanost,
privredu, institucije itd.) te ih modernizira i uvodi u javnost kao slubene
i time namee svim drugim subetnijama. Sve te druge etnije i njihove
supkulture ako ne posjeduju svoju individualnost i ne razvijaju svoj
identitet, ako se ne organiziraju unutar te ire zajednice ivota i tog poretka
postupno integriraju ti moderni drutveni sustavi (napose pravni, politiki,
privredni, obrazovni, komunikacijski i sustav javnoga jezika) i postupno
asimilira moderna socijetalna zajednica (pravnim sustavom i normativnim
poretkom, sustavom normi, statusima, dunostima i obavezama za sve ljude
te zemlje, bez obzira na njihovo podrijetlo). Zbog toga se na tom prostoru
samo veinski narod (dominantna etnija) postupno transformira u modernu
naciju i organizira naciju-dravu, dok sve druge etnike skupine postaju
subetnije, a njihova kultura supkultura. Prema tome, samo taj dominantni
narod postaje moderna nacija i postie nacionalnu dravu: svjetski poredak
(meunarodno pravo i meunarodna zajednica), samo taj svijet nacije-drave
priznaje modernim nacijama.
Taj su europski model moderne nacije i nacije-drave (i ujedno moderno
drutvo i moderne drutvene sustave i svijet modernosti i nacionalni
suverenitet) prihvatili, u razliitim razdobljima u 19. stoljeu, gotovo svi
europski narodi. Prihvatili su ga i prema njemu izgradili moderno drutvo i
modernu naciju i naciju-dravu:202
(1) oni narodi koji su od ranije imali svoju slobodnu i samostalnu dravu, na
primjer: Englezi, Francuzi, panjolci, Portugalci, veani, Danci i drugi;
202 Usp. priloge na kraju knjige: Modeli suvremenih drava i nacija u svijetu, tabele br. 1-5.

135
 (2) oni narodi koji su u 19. stoljeu, u tijeku izgradnje modernog drutva
i moderne nacije, u tijeku svestrano organiziranog nacionalno-politikog
pokreta za ujedinjenje svih dijelova i svih pokrajina svoje zemlje, istodobno
stvarali i novu ili cjelovitu modernu nacionalnu dravu, na primjer: Talijani
i Nijemci;
(3) ali i oni narodi koji su ivjeli unutar vienacionalnih drava i ustancima,
a zatim i plebiscitom izborili svoju politiku slobodu i time nacionalnu i
dravnu samostalnost, na primjer: Grci, Srbi, Bugari, Rumunji i drugi;
(4) i oni narodi koji su ivjeli unutar viejezine i viekulturne, a time i
vienacionalne Habsburke monarhije i postupno do raspada te drave
(do 1918. godine) u svojim sredinama, prema tom europskome modelu
modernosti, u tijeku narodnih preporoda i zatim nacionalno-politikih
pokreta izgradili moderno drutvo i moderne nacije, npr.: esi, Slovaci,
Austrijanci, Slovenci, Hrvati i Maari.203
U isto vrijeme, kako smo mogli zamijetiti, moderna europska nacija stvara
osnove za pojavu nacionalne drave. Ili, bolje reeno, nakon to je taj veinski
narod (ili dominantna etnija u odnosu na sve druge subetnije i supkulture)
u svojoj sredini izgradio moderno drutvo i modernu naciju ujedno je, prema
nacionalnom suverenitetu, stvarao osnove za izgradnju i nacionalne drave i
zatim nacije-drave. Zato, jer je prema tome modelu nacije, i u toj naciji koju
je postupno izgradio, taj veinski narod standardizirao svoj jezik i nametnuo
ga svima (unutar nacionalne i politike zajednice) kao slubeni i javni jezik,
kao komunikacijski jezik, a svoju kulturu kao visoku kulturu, jer u toj
modernoj naciji postupno stjee apsolutnu mo (i politiku i ekonomsku
i policijsku i vojnu itd.) i nacionalni suverenitet koji mu daje legitimitet za
sve to. Zato, prema tom europskom modelu modernosti (svih oblika ivota
zemlje) i moderne nacije, ta nova nacionalna drava i/ili nacija-drava u
pravilu nosi naziv dominantne etnije ili veinskog naroda: prema njegovoj
tradiciji i prema povijesti i prema nacionalnom suverenitetu.
Kada imamo na umu te europske nacionalne drave, svagdje je dakako rije
o postojanju kulturne i etnike razliitosti: o pluralnom kulturnom i etnikom
svijetu. Ali uz napomenu: s iznimkom vicarske konfederacije, u europskim
nacionalnim dravama svu premo ima veinski narod koji je sebe izgradio
kao modernu naciju, koji posjeduje tu naciju, dok su sve druge etnije
subetnike skupine koje svoj identitet temelje na supkulturi. Tu vlast i
203 Mnogi znanstvenici te procese ne vide jer nastanak i izgradnju moderne nacije trae prije svega na

podruju psihikih sustava: na podruju nacionalne svijesti i raznih nacionalizama. Nema meutim sumnje
da na razvoj nacionalne svijesti i svih nacionalizama, a time i na proces nacionalne identifikacije, snanije
utjee tek moderni sustav obrazovanja, sustav moderne komunikacije i suvremene ideologije. Teko je traiti
nacionalnu svijest kod veine nepismenog stanovnitva u predmodernoj epohi. O tom utjecaju na razvoj ljudske
svijesti i time na proces etnike i nacionalne identifikacije, napose u 19. i 20. stoljeu u tijeku izgradnje
modernog drutva i moderne nacije valja u svakoj sredini napose provesti temeljita istraivanja. Kada je rije
o hrvatskoj prolosti, to jo uvijek nismo uinili.

136
 nacionalni suverenitet veinski narod (nacija) na svom podruju, unutar
svoje politike zajednice i nacionalne drave, ne dijeli ni s kojom drugom
etnijom. A ako taj suverenitet dijeli, onda nuno dolazi ili do konfederalnog
ureenja zemlje ili do plebiscita, a time i do raspada te drave i do stvaranja
novih nacionalnih drava ili nacija-drava.
Moderna je hrvatska nacija, kao i veina modernih nacija u Europi, nastala u
19. stoljeu i dalje se razvijala u 20. stoljeu, prema tom europskom modelu
modernosti i modernog drutva i moderne nacije. To je hrvatskome narodu
omoguio svijet ivota (u 19. stoljeu) unutar Habsburke monarhije. Zato i
ovdje istiemo da ne postoji neki srednjoeuropski model nacije: model tzv.
kulturne nacije prema kojem je nastala i izgradila se i moderna hrvatska
nacija.204 Jer i na tom podruju srednje Europe, napose unutar Habsburke
monarhije u kojoj je ivio i hrvatski narod, sve moderne nacije i zatim nacije-
drave nastaju prema tom europskom modelu modernosti, u tijeku primjene
modernosti na svim podrujima ivota zemlje, tom modelu moderne nacije
i modernog drutva.
Ali je i ovdje nuno iznijeti kritiku primjedbu. Taj europski model moderne
nacije i nacije-drave (koju izgrauje veinski narod unutar svoje zemlje na
osnovicama: modernog drutva i modernih drutvenih sustava i modernosti
ivota u cjelini i nacionalnog suvereniteta) od samog poetka nosi u sebi
radikalne napetosti (socijalne, etnike, kulturne, vjerske) i opasnost od
sukoba irokih razmjera izmeu suprotstavljenih nacija i njihovih drava.
Sve je to pokazalo 20. stoljee tijekom kojeg nastaju svjetski ratovi golemih
tragedija i mnogi etniki sukobi do danas, te gomilanje naoruanja koje
ugroava cjelokupno ovjeanstvo. Kada raspravljao o fenomenu etnosa i
etniciteta i moderne nacije moramo sve to imati na umu.
Oito je da na tom europskome modelu modernosti (modernog drutva i
moderne nacije) nije mogue u potpunosti izgraditi demokratski pluralni i
u svemu racionalni svijet, napose u odnosu spram cjeline svijeta, prirode i
ekosustava. Kritika znanost to mora imati u vidu kada prouava moderno
drutvo i moderni svijet. Znanost mora ii od radikalne kritike moderne i
modernog drutva. Ako to ne uini, onda idealizira i to drutvo i tu naciju i
taj demokratski svijet.
b) Europski model izgradnje nacije unutar konfederalne zajednice:
Taj model moderne nacije-drave (dravne zajednice: vieetnike,
viekulturne i viejezine) nastao je i izgradio se u vicarskoj, koji je
ve 1848. godine, prema konfederalnom ustavnom i politikom modelu
organizacije zemlje/drave, preuzet iz amerikog modela nacije, a ipak
se u mnogoemu drugaije razvio.

204 O tome: Stani 1998; Cipek 2001; Stani 2002. Ti stavovi nisu znanstveno utemeljeni.

137
 Taj se model nacije (prema kojem je i viejezini i vieetniki i vievjerski
i viekulturni i drutveni pluralni svijet u svemu ravnopravan i sve etnije,
bez obzira na njihovu veliinu i brojnost stanovnitva, jednako dijele pravni
i dravni i svaki drugi suverenitet) bitno razlikuje od europskoga modela
moderne nacije koji smo upoznali i prema kojem su nastale gotovo sve druge
europske nacije: prema modelu veinskog naroda u zemlji i nacionalnom
suverenitetu.
Na taj model utjee pravno, politiko i drave ureenje vicarske: moderna
organizacija vicarske konfederalne dravne zajednice. Prema ustavu iz
1874. godine, s nekim promjenama i dopunama koje su poslije nastale,
vicarska je konfederalna demokratska republika s 22 kantona. U njoj ivi
vie etnija (meu kojima su najvanije: njemaka, francuska i talijanska),
dok stanovnitvo govori njemaki, francuski, talijanski i retoromanski jezik,
ali se svi zajedno smatraju vicarcima: svi oni pripadaju vicarskoj dravi
s kojom se identificiraju. Svi oni jednako i ravnopravno dijele pravni ili
dravni suverenitet (vicarske drave).
Prema tome, taj model nacije poiva na utemeljenju i postojanju
pluralnoga svijeta (i kulturnog i jezinog i etnikog i vjerskog i drutvenog)
i na priznavanju potpune jednakosti i ravnopravnosti triju glavnih etnija
(njemake, francuske i talijanske) unutar modernog drutva i stoga novog
modernog poretka: pravnog, kulturnog, politikog, dravnog, drutvenog,
obrazovnog, privrednog itd. Taj model nacije (koji je u svakom pogledu
izgraen unutar modernog drutva i modernih drutvenih sustava i ujedno
unutar modernog konfederalnog svijeta ivota zemlje), ni u Europi ni izvan
nje, nije prihvatila i ostvarila ni jedna druga zemlja. Taj model organizacije
pluralnoga svijeta (i etnikog i jezinog i vjerskog i kulturnog i socijalnog)
pokuava danas meunarodna zajednica uvesti u Bosni i Hercegovini, ali s
velikom neizvjesnou uspjeha takvog projekta u cjelini.
c) Europski model izgradnje nacije unutar vienacionalnih zajednica:
U 19. stoljeu na europskom kontinentu postoje dvije apsolutne monarhije
koje uvjetno moemo nazvati vieetnikim i vienacionalnim dravama. To
je (1) Habsburka monarhija u srednjoj Europi i (2) Osmanlijsko carstvo
koje jednim dijelom (sve do Berlinskog kongresa 1878. godine) zauzima
vei dio prostora jugoistone Europe. Unutar tih dviju monarhija postoje
razliiti narodi i pluralni svijet: jezini, kulturni, vjerski, etniki, nacionalni
i drutveni. Na tom prostoru, unutar tih dviju vieetnikih i viekulturnih
drava, u 19. stoljeu nastaju moderne nacije, ali su putovi njihove izgradnje
i razvoja posve razliiti.
Na prostoru Balkana, unutar Osmanlijskog carstva, poetkom 19. stoljea
pojedini narodi diu ustanke (Srbi, Grci, Rumunji i Bugari) tijekom kojih
e postii slobodu i nezavisnost, a zatim (do 1878. godine) i samostalne
nacionalne drave. Ve poetkom 19. stoljea Srbi diu ustanak i postupno,

138
unutar tog carstva, izgrauju svoju autonomiju i samostalnost. No, na tom
prostoru, s gledita nastanka nacionalnih drava, najvaniji je ustanak
grkog naroda koji je trajao od 1821. do 1829. godine. Taj je ustanak Grka
zavrio priznavanjem njihove samostalne drave: Grke. Grci su taj model
nacionalne drave i stoga izgradnje moderne nacije preuzeli iz Europe:
nakon osloboenja od Turaka, nova je grka drava, iju su samostalnost i
nezavisnost jamile europske drave, na taj nain postala nacionalna drava
grkog naroda ili nove moderne grke nacije. Taj su model (izgradnje
moderne nacije i modernog drutva prema europskome modelu: u kojem
kljunu ulogu ima veinski narod) zatim slijedili svi narodi i sve nacije
na Balkanu. Polazei od tog povijesnog razvoja, tj. od rezultata koji su
balkanski narodi ostvarili u tijeku ustanaka i nacionalno-politikih pokreta,
tijekom kojih su postupno, korak po korak, izgradili osnove modernih nacija,
napokon su velike europske sile na Berlinskom kongresu 1878. godine
priznale samostalnost i nezavisnost novih nacionalnih drava: Srbije, Crne
Gore, Bugarske i Rumunjske. To su nacionalne drave pojedinih veinskih
naroda (nacija) na tom prostoru. U unutranjem ureenju i modernizaciji
i razvoju svojih drava slijedili su modele (modernosti, reformi, ustava)
europskih drava.
Drugaiji je bio nastanak modernih nacija na prostoru srednje Europe:
unutar Habsburke monarhije. U njoj su postupno, od kraja 18. stoljea do
njezina raspada (1918. godine) pojedini veinski narodi i/ili veinske
etnije na svom prostoru (esi, Slovaci, Austrijanci, Slovenci, Maari i
Hrvati) izgradili moderne nacije prema europskome modelu: na osnovicama
modernosti/razvoja, modernog drutva i modernih drutvenih sustava, te
na nacionalnom suverenitetu. Ti su narodi (kao veinske etnije na svom
povijesnom, etnikom i politikom teritoriju) do raspada Monarhije, do
1918. godine, izgradili moderne sustave i institucije (privredne, kulturne,
politike, obrazovne itd.) i stoga zasebne osnovice nacionalnog identiteta:
moderni knjievni jezik, visoku graansku kulturu, modernu znanost,
suvremeno moderno obrazovanje, organizirali opu pismenost, izgradili
modernu privredu, razvili moderni komunikacijski sustav, organizirali mnoge
nacionalne institucije, organizirali nacionalno-politiki pokret itd. Time je,
uza sav kasniji razvoj u 20. stoljeu, zavrio najvaniji proces izgradnje
temeljnih modernih osnovica, izgradnje modernog graanskog drutva
i modernih nacija u svojim sredinama. Njihovu individualnost nita vie
nije moglo ugroziti. Kada se Habsburka monarhija 1918. godine raspala,
nastale su slobodne nacionalne drave (eka, Austrija i Maarska), dok su
Slovenci i Hrvati (i ujedno slovenska nacija i hrvatska nacija) uli u novu
dravu i novi poredak na prostoru jugoistone Europe (unutar Jugoslavije
od 1918. do 1991. godine) ali su i dalje, uza sav taj novi nedemokratski
poredak, slovenska i hrvatska nacija u potpunosti ouvale svoju nacionalnu

139
 individualnost. Raspadom Jugoslavije 1991. godine, Slovenija i Hrvatska
su postale samostalne nacionalne drave: nacije-drave. Taj je proces lako
objasniti izgradnjom tih nacija (hrvatske i slovenske) u 19. stoljeu prema
europskome modelu koji smo upoznali.205
d) Ameriki model izgradnje nacije unutar socijetalne zajednice i drave:
U Sjedinjenim Amerikim Dravama (u SAD-u), koje su neovisnost izborile
oruanim ustankom protiv Britanaca 1776. godine, nastao je poseban model
nacije. Tu naciju ije se stanovnitvo identificira s dravom, te pravnim
i dravnim suverenitetom izgradili su bijelci (bijela rasa) doseljenici
iz europskih drava. U toj britanskoj koloniji Sjeverne Amerike, do
proglaenja neovisnosti, bijelci su uglavnom postali veinsko stanovnitvo
naseljavanjem, a zatim potiskivanjem i porobljavanjem domorodaca i svih
drugih nebijelih etnikih skupina. To je postao model u mnogim drugim
kolonijama diljem svijeta.
Ta se nacija (= vieetnika drava) bitno razlikuje od europskog modela
nacije i/ili nacije-drave. Ameriki model nacije (koja se poistovjeuje
s dravom, politikim poretkom i socijetalnom zajednicom u toj dravi)
poiva na pluralnom svijetu: i kulturnom i etnikom i vjerskom. Ali je u toj
naciji taj pluralni svijet (s gledita jednakosti, ravnopravnosti, moi, vlasti
i posjeda) dugo predstavljalo samo bijelo stanovnitvo ili samo bijela rasa:
bijelci doseljenici iz Europe.
Unutar te amerike drave u 19. stoljeu, kada se formira ta nacija-drava, u
pravnom pogledu meu bijelim stanovnitvom ne postoji dominantna etnija
u odnosu na druge subetnije (bijelaca) i njihove supkulture koje bi bile u
nekom podreenom poloaju. Meutim, u SAD-u ta dominantna skupina
ljudi (koja cjelokupnom stanovnitvu odreuje javni jezik i viu kulturu, koja
u svojim rukama ima svu mo u dravi, te politiki i dravni i institucionalni
poredak) postaju europski doseljenici bijelci (uglavnom Englezi) u odnosu
na sve drugo nebijelo stanovnitvo: bijela rasa u odnosu na sve druge rase
i druge ljude.
Prema tome, tu su naciju do ukidanja ropstva 1863. godine i priznavanja
pravne jednakosti drugim etnijama i etnikim skupinama (dakako prema
rasnoj podjeli) u drugoj polovici 20. stoljea predstavljali samo bijelci
doseljenici iz europskih drava. Do druge dakle polovice 20. stoljea samo
su njihove etnike skupine (samo bijelci i bijelo stanovnitvo) i njihove
kulture u pravnom i stvarnom pogledu bile jednake i u svemu ravnopravne
u odnosu spram drugih rasa.
To se danas promijenilo: u pravnom pogledu sve su etnije i etnike skupine,
njihove kulture i vjere ravnopravne. Ali uz napomenu da tom dravom

205 Kako smo spomenuli, o podrijetlu i integracije moderne hrvatske nacije objavit emo opsenu knjigu

u kojoj smo temeljito istraili njezinu pojavu i razvoj, ali i odnos spram drugih etnija i nacija.

140
(SAD-a) i tom nacijom vladaju mone elite, koje u svojim rukama imaju
svu mo (politiku, ekonomsku, vojnu itd.), a to su i dalje uglavnom bijelci,
iako u toj raspodjeli moi sudjeluju i predstavnici drugih rasa i etnikih
skupina. A to je i dalje izvor stalnih napetosti: socijalnih, etnikih, rasnih,
vjerskih i kulturnih.
Moemo dakle rei da je danas ta drava (SAD) vieetnika, viekulturna i
vievjerska zajednica. Ali uvijek uz napomenu da je u tijeku modernizacije
tog drutva ve u 19. stoljeu, unutar politiko-administrativnog sustava,
uglavnom bijelo stanovnitvo izgradilo i nametnulo cjelokupnom
stanovnitvu i kulturnu i socijalnu integraciju preko: engleskog jezika, jezika
pismenosti i obrazovanja, visoke kulture, obrazovanja, moderne privrede,
institucionalnog poretka itd. A sve su to utjecaji iz Europe koji su doseljenici
bijelci svjesno slijedili.
Ako imamo na umu taj pluralni svijet u SAD-u u cjelini (svijet mnogih
jezika, kultura, tradicija, religija, etnija i rasa), onda nema sumnje da je taj
model nacije dugo bio prilagoen bijelcima (ipak ponajvie Englezima)
koji su se doselili iz europskih drava. U toj dravi europski doseljenici
bijelci (samo bijela rasa) postaju dominantnom skupinom u odnosu na sve
druge etnike skupine domorodaca (Indijanaca) i doseljenika Crnaca i
drugih: u odnosu na sve druge rase. Stoga nema sumnje ni u to da taj
model nacije nije posve demokratski, da je izgraen na temeljima
formalne jednakosti i ravnopravnosti (samo u odnosu na stanovnitvo bijele
rase) unutar te demokratske drave. Pa ipak, ta je socijetalna zajednica i ta
drava imala kljunu ulogu u izgradnji te nadnacionalne zajednice (amerike
nacije), u kojoj se njezino stanovnitvo identificira s tom dravom.
Danas je nositelj pravnog ili politikog/dravnog suvereniteta u toj dravi
(SAD-u) cjelokupno stanovnitvo: sve etnije i sve etnike skupine, bez obzira
na njihovo razliito etniko i rasno podrijetlo te na brojnost stanovnitva
pojedine etnije. U svemu su dakle jednake i ravnopravne i ravnopravno
dijele taj suverenitet. Ali kada govorimo o toj naciji, ili je usporeujemo s
europskim nacijama, nuno je uvijek imati na umu da u poetku nastanka
amerike nacije ne postoji neka dominantna etnija u odnosu na sve druge,
ali zato bijela rasa (bijelci doseljenici iz Europe) postaje dominantna u
odnosu na druge rase. U tom je sluaju ulogu dominantne etnije (koja
je nosilac izgradnje nacije prema europskome modelu) u SAD-u preuzelo
veinsko bijelo stanovnitvo, doseljenici iz mnogih europskih zemalja koji
su u novu domovinu donijeli taj europski svijet modernosti, tu kulturu i taj
svijet institucija. Zapravo su slijedili europski model: modernosti i modernog
drutva i svijet institucija i modernu naciju, koju su modificirali.
Pa ipak, uza sve slinosti i utjecaje iz Europe, nema sumnje da je europski
model nacije sasvim drugaiji od amerikog modela nacije: da su drugaije
i nastale i integrirale se i organizirale. To su dva razliita modela nastanka i

141
 izgradnje modernih nacija i nacija-drava. Razvile su u mnogoemu posve
drugaije sustave, napose visokokulturne sustave, te politike i dravne
sustave i drugaije su se razvijale. To dakako ne znai da nemaju zajednikih
osnovica. To ne znai da je ameriki model nacije idealan, jer taj svijet,
zbog rasnih podjela i odnosa spram drugih nebijelih rasa, dugo nije bio ni
demokratski. Uz to, ni unutar te drave nije uspjela izgradnja racionalnog,
umnog i moralnog svijeta i zatite ekosustava.206
e) Izgradnja nacija europskom kolonijalnom politikom:
Europski kolonijalizam uspostavio je, do kraja 18. stoljea, svjetski trgovaki
i kapitalistiki i ekonomski sustav. Zapadnoeuropske drave su preko te
dominacije svjetskom trgovinom i kolonijalne politike, osnivanjem kolonija
i irenjem trita, a time i preko europskih institucija na druge kontinente i u
mnoge zemlje prenosile: modernost, moderno drutvo, moderne drutvene
sustave, modernu privredu i osnove moderne nacije. Europske su drave u
svojim kolonijama, u mnogim zemljama na drugim kontinentima, tim putem
irile utjecaj europske politike, njezina pravnog, drutvenog i institucionalnog
poretka. Napose su irile utjecaj europske kulture, europskih jezika, sustava
obrazovanja i komunikacija itd.
Nema dakle sumnje da je europski kolonijalizam, napose u 19. stoljeu,
pridonio prenoenju europskih politikih, pravnih i drutvenih institucija u
druge dijelove svijeta i na druge kontinente. U mnoge su te zemlje prenijele
institucije modernog drutva, modernosti i posebni model nacije i nacije-
drave.
Europski model modernog drutva i modernih nacija i nacionalnih drava bio
je, kako smo vidjeli, poseban. Ali su europske drave taj model (i modernog
drutva i modernizacije i moderne nacije i suvereniteta) u druge dijelove
svijeta prenosile, svaka drava na svoj nain, posredovanjem svoje vizije
kolonijalizma i dakako svoje kolonijalne politike na odreenom prostoru
drugih kontinenata.
Rezultat te europske kolonijalne politike posebno je vidljiv u Africi, u kojoj
su nacije i suverene drave nastale kao rezultat bivih kolonija, uglavnom
britanskih i francuskih, ali i njemakih, portugalskih, belgijskih, panjolskih
i talijanskih. To naslijee, a time i formiranje afrikih nacija i suverenih
drava, jasno vidimo i danas, jer zemljovid moderne Afrike posve podsjea
na onaj stvoren europskim kolonijalizmom. To naslijee ne vidimo samo u
prijenosu pravnog, politikog i institucionalnog pretka, nego i u prijenosu
kulture. Tako svi kolovani Afrikanci govore, osim svog plemenskog jezika,
i neki europski jezik i dobro poznaju europsku kulturnu prolost, a napose taj
politiki sustav. tovie, antikolonijalni pokreti i pokreti za neovisnost su se, u

206 Takve nacije-drave, prema amerikom modelu, nastale su u jo Kanadi, Australiji, Argentini itd. Usp.

o tome prilog na kraju knjige: Modeli suvremenih drava i nacija u svijetu, tabele br. 1-15.

142
promicanju svojih posebnih nacionalnih ciljeva, ne samo esto pozivali na
te europske institucije (modernog drutva, drutvenih sustava, suvereniteta,
drave-nacije itd.) nego su se i nakon proglaenja neovisnosti, esto steene
dugim i krvavim borbama, zapravo pobrinuli da zadre i ouvaju europske
utjecaje: slijedili su model izgradnje i odravanja nacije-drave, koje su
zapravo esto drave razliitih plemena. Pritom valja imati u vidu da je
u bivim kolonijama bilo malo mogunosti (uglavnom ekonomskih) za
dosljednu izgradnju modernosti i modernog drutva i modernih drutvenih
sustava.207
Sline posljedice europske kolonijalne politike, a time i nastanka nacija-
drava nalazimo diljem Azije, Oceanije i u obje Amerike. Ali kada o tome
raspravljamo, vano je uoiti da je europski model izgradnje moderne nacije
i suverene drave ipak bio kvalitetno razliit: europski je model moderne
nacije i nacionalne drave izgradio veinski narod (dominantna etnija) u
tijeku izgradnje modernog drutva i modernih drutvenih sustava. Uz to,
europski su narodi imali veliku ekonomsku osnovicu koja im je omoguila
da izgrade taj moderni svijet: i moderno drutvo i modernu dravu, i modernu
kulturu i modernu privredu itd. Iako dakle europska kolonijalna politika u
novi svijet prenosi europski institucionalni i pravni i politiki poredak, ipak
je u mnogim kolonijama i zemljama nastao drugaiji model nacije, slian
onomu koji smo upoznali na primjeru amerike nacije.208
U tijeku kolonijalne politike i osvajanja svijeta, Europljani su se u znatnom
broju iselili u prekomorske zemlje. Ali su te njihove nove naseobine, koje
su nastajale u drugim dijelovima svijeta, s vremenom sve vie imitirale
organizacije europskih zemalja. U britanskim kolonijama u Sjevernoj
Americi, Australiji i Novom Zelandu, te u nekim panjolskim i portugalskim
kolonijama u Junoj Americi, bijelci doseljenici iz Europe postali su
veinsko stanovnitvo, ali negdje i manjima. Kako smo vidjeli na primjeru
SAD-a, to su uinili naseljavanjem, a zatim potiskivanjem domorodaca i
porobljavanjem drugih rasa. Bijelci su dugo odrali prevlast u tim zemljama,
iako su u nekim zemljama bili manjina. Uza sve to, nema sumnje da su
oni (bijelci i bijela rasa) na te nove prostore i na druge kontinente prenijeli
model europske nacije, institucionalnog poretka, suverene drave, modernog
drutva, suverenitet, jezik, kulturu i obrazovni sustav.209
Na primjer, stanovnitvo June Amerike bilo je veoma mjeovito. Bio je to
pluralni svijet i mnotvo: jezika, kultura, vjera, tradicija, rasa itd. inili su
ga domorodci tzv. Indijanci, te potomci bijelih doseljenika iz razliitih
europskih drava i zemalja, koji su pokorili i potisnuli domorodce, ali i

207 Usp. priloge na kraju knjige: Modeli suvremenih drava i nacija u svijetu, tabele br. 14 i 15.

208 Usp. priloge na kraju knjige: Modeli suvremenih drava i nacija u svijetu, tabele br. 6-13.

209 Isto, tabele br. 6-9.

143
 potomci crnih robova koji su dopremljeni iz Afrike da rade na plantaama
kolonizatora. Danas meutim Brazilci govore portugalski (to je jezik
pismenosti i obrazovanja) jer je to bio jezik europskih kolonizatora koji su
i osnovali dravu Brazil, dok se u drugim dijelovima tog kontinenta zbog
istog razloga govori panjolskim jezikom.
f) Nastanak nacija u starim carstvima u Rusiji, Kini i Japanu:
Zemlje o kojima je ovdje rije (Rusija, Kina, Japan) nisu podlegle europskom
kolonijalizmu. One su bile prevelike i suvie snane da bi ih europske
drave mogle kolonizirati. Meutim, i one su, posebno u 18. i 19. stoljeu,
potpale pod utjecaj europske kulture i gospodarstva i politike. Nakon to
su europske zemlje izgradile dominantan ekonomski sustav, ta su carstva
bila primorana trgovati s Europom. Na taj su nain postupno padala pod
utjecaj toga gospodarskog sustava i njegove organizacije, ali i postupne
modernizacije. Poetkom 20. stoljea taj je europski utjecaj bio toliko snaan
da su ta carstva postala ovisna o monom europskom sustavu. Postupno su
prihvaala europske utjecaje i modele: modernog drutva, modernizacije,
institucionalni poredak, moderni politiki i dravni poredak, sustav moderne
komunikacije, masovne proizvodnje, moderni obrazovni sustav, ali i model
izgradnje moderne nacije i nacionalne drave (nacije-drave).
Nakon Prvoga i Drugoga svjetskog rata, promijenio se svijet nacija i
nacionalnih drava: stvarale su se nove nacionalne drave prema europskome
modelu. Slijedei taj europski model (izgradnje nezavisne i suverene nacije-
drave) nove su drave i nacije priznavane u meunarodnoj zajednici. Tako
su, pri svom utemeljenju 1945. godine, Ujedinjeni narodi (ije su lanice
mogle biti iskljuivo nacije-drave) imali 51 zemlju/lanicu, a danas ih je
vie od 190 drava.
Jo se vie taj svijet promijenio 1989. godine kada se Sovjetski Savez
iznenada raspao na mnoge nacionalne drave prema europskome modelu:
nacije-drave. Raspadom Jugoslavije 1991./92. godine to se isto zbilo i na
prostoru koji je ta drava zauzimala: i tu su se pojavile nove nacionalne
drave (nacije-drave) takoer prema europskome modelu modernosti,
modernog graanskog drutva i moderne nacije i nacije-drave. Tada je
svijet u cjelini uao u nestabilno razdoblje u kojem se jo uvijek nalazi.
Postmoderna vizija izgradnje pluralnoga svijeta imat e velike tekoe u
rjeavanju tog problema. No o tome vie na drugome mjestu.
E) Definicije o narodu i naciji
Postoje mnoge definicije o naciji i naciji-dravi i nacionalizmu te o etnosu
i etnicitetu. Jesu li one vie-manje tone i jasne? O tome bismo mogli dosta
raspravljati. No ovdje je problem druge vrste. Valja naime odgovoriti na pitanje:
Daju li nam te definicije, uz uvjet da su jasne i neproturjene, tone odgovore
na pitanje to je nacija, kada i kako nastaje, to utjee na njezinu integraciju i,

144
napokon, u okviru kojeg drutva nastaje? Ne, definicije o naciji, same po sebi,
napose kada se bave definicijama pojma ili ideje o naciji i nacionalizmu, na sve
nas to ne upuuju. Te su nam definicije koje nastaju na razliitim podrujima
i nalazimo ih u rjenicima, enciklopedijama i prirunicima dakako potrebne,
njima se katkada moramo sluiti, napose kada je rije o genezi tih pojmova (o
etnosu, narodu, naciji i nacionalizmu).210
Ali nam definicije same po sebi nikada nee pruiti jasan uvid u sloene
povijesne i drutvene procese i stoga dati odgovore na pitanje kako moderna
nacija nastaje i kako se izgradila kao nacija-drava u epohi moderne i modernog
graanskog drutva, te transformira li se u epohi postmoderne: kao etnika i
nacionalna zajednica (kao zaseban etnos i ujedno kao dominantna/veinska etnija
na nekom prostoru), i kao integracijska zajednica (koja izgrauje i mobilizira
nacionalno jedinstvo) i kao drutvena i/ili socijetalna zajednica (u odreenom
drutvu). A upravo su nam ti povijesni i drutveni procesi, osobito oni koji nastaju
u epohi moderne i modernog drutva, kljuni za istraivanje fenomena nacije i
nacionalizma. U tom smislu, definicije o naciji esto zamagljuju bt problema,
kako na razini spoznaje tako i na razini povijesnih i drutvenih procesa. Zato
moramo biti veoma oprezni kada se sluimo definicijama o naciji. S gledita
kritike znanosti, te nam definicije ne pomau mnogo.211

4. Nacija i nacionalizam kao znanstveni problem

to je nacionalizam? Kako nastaje? Kako i na kojim se osnovicama razvija?
Kakav mu je sadraj? Kakva je uzajamna ovisnost nacije i nacionalizma? Kako
i na koji nain centri moi (vlast, drava, mediji) utjeu na njegov razvoj ili na
njegovu transformaciju u suvremenom svijetu? Koji oblici nacionalizma postoje?
Na ta i druga istraivaka pitanja nuno je odgovoriti prije svake rasprave o naciji
i nacionalizmu. 212
Nacionalizam (nationalism, nationalisme, nationalismus) moemo definirati:
a) kao svjesno djelovanje ljudi (na razliitim podrujima javnoga ivota) u duhu
neke nacije, u cilju njezina razvoja i odravanja; b) kao svjetonazor (ili sustav
nacionalne ideologije) koji zasebne nacionalne vrijednosti nadreuje svim ostalim
graanskim vrijednostima; c) kao prekomjerno isticanje prava, tenji i vrijednosti

210 Usp. o tome: Anderson1990; Armstrong 1976; Baron 1960; Barth 1969; Connor 1990; Deutsch 1966;

Encyclopedia of Nationalism 2001; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Katunari 2003; Kemilainen 1964; Kohn
1955; Kohn 1957; Leroti 1984; Smith 1971; Smith 1979; Smith 1983; Smith 1991; Smith 2003.
211 Usp. o tome: Smith 1983; Smith 1991; Smith 1998; Poutignat 1997; Anderson 1990; Hobsbawm

1993; Janji 1987; Kamenka 1976; Kohn 1962; Leroti 1984; Seton-Watson 1980.
212 Usp: Anderson 1990; Altermatt 1997; Armstrong 1982; Baron 1960; Bell 1974; Breuilly 1993;

Delannoi 1991; Deutsch 1953; Deutsch 1969; Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001; Gellner 1998;
Hobsbawm 1993; Rustow 1967; Kamenka 1976; Katunari 2003; Kohn 1945; Kohn 1962; Leroti 1984;
Minogue 1967; Poutignat 1997; Smith 1983; Smith 1986; Smith 1998; Smith 2003; Tilly 1975.

145
vlastite nacije, esto na raun drugih etnikih skupina, etnikih zajednica, drugih
naroda i nacija; d) dakle kao agresivni nacionalizam; e) ali i kao patriotizam,
shvaen kao pozitivni oblik nacionalizma; f) kao nacionalno-politiko naelo; g)
kao nacionalnu svijest i posebne individualne ili grupne ili kolektivne osjeaje
spram nacije; h) kao politiki pokret potaknut tim osjeajima; i) kao nacionalnu
ideologiju itd.213
Mogli bismo nizati jo mnoge definicije o nacionalizmu i analizirati njihove
vrijednosti i opravdanost. Time meutim ne bismo mnogo doznali o podrijetlu i
integraciji nacije kao nove ljudske zajednice u modernom drutvu. Za sada je bolje
odgovoriti na pitanja: prvo, prethodi li nacionalizam naciji, kako tvrde mnogi
autori u svojim raspravama, ili obrnuto; drugo, je li prema tome nacionalizam
stvorio naciju; tree, iskazuje li nacionalizam bt nacije i odrava li je na ivotu,
tj. moe li nacija egzistirati bez nacionalizma; etvrto, moemo li stoga putem
nacionalizma upoznati fenomen nacije, njezino podrijetlo, integraciju i razvoj?
Da bismo odgovorili na sve to, da bismo razvili kritiku znanost o naciji,
nuno je uvijek i u svakoj sredini istraiti sadraj nacionalizma, njegov intenzitet
(naboj) i rasprostranjenost. Uz to, svaki nacionalizam sadrava barem: a)
nacionalnu svijest (i individualnu i kolektivnu) i posebne osjeaje spram nacije;
b) nacionalnu volju te dragovoljno pristajanje i poistovjeivanje ljudi/aktera
s nacijom kojoj pripadaju; c) selektivnu solidarnost; d) odanost vrijednostima
(izbor i odabir meu tim nacionalnim vrijednostima); e) nacionalnu ideologiju,
iji se sadraj prilagoava odreenim ciljevima interesnih skupina; f) organizirani
pokret (politiki, kulturni, ekonomski itd.); g) poseban odnos spram stranaca
ili spram drugih ljudi i naroda i nacija i kultura i etnikih skupina i supkultura
itd.214 Ali, ako bolje pogledamo, sve je to svijet dvaju psihikih sustava: prvo,
svijesti i svjesnog dijela (a to je podruje svjesne ili racionalne ljudske djelatnosti)
i, drugo, nesvjesnog dijela, a to je svijet iracionalnog ponaanja masa i ovjeka-
mase, svijet mnogih agresivnih nacionalizama, mrnje i prezira spram drugih
i spram stranaca napose. A jedno i drugo (svjesno i nesvjesno) idu uz naciju i
nacionalizam. Zato je nuno o tome iskazati kritinost.
U svakom sluaju, s pojmom nacionalizma i nacionalnih osjeaja moramo
biti veoma oprezni. To se esto zaboravlja. Zato velike pogreke ine oni autori
koji, raspravljajui o naciji, na samom poetku svojih rasprava najprije navode

213 Ne postoje temeljita istraivanja nacionalizma, dakako svih njegovih oblika i sadraja, te etnikog i

nacionalnog identiteta i nacionalnih sentimenata u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeu. Postojea naime istraivanja
nisu na teorijskoj i metodolokoj svjetskoj razini. Tomu svakako valja posvetiti veliku panju. Literatura o tome:
idak 1973; idak 1979; Stani 1980; Stani 1989; Stani 2002; Banac 1988; Koruni 1989; Jelavich 1992;
Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Behschnitt 1980; Cipek 2001.
214 Altermatt 1997; Anderson 1990; Armstrong 1982; Bell 1974; Breuilly 1993; Delannoi 1991; Deutsch

1969; Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Kamenka 1976; Kohn
1945; Kohn 1962; Minogue 1967; Seton-Watson 1980; Smith 1983; Smith 1991; Smith 1998.

146
definicije o nacionalizmu i naciji.215 Definicije stvorene jednom za sva vremena
i sve prostore, definicije koje generaliziraju i zbog toga onemoguavaju razvitak
kritike znanosti o tome. Na taj nain, tim definicijama, oni stvaraju pretjerano
uopene sheme kojima pokuavaju raspravljati o fenomenu etnosa i nacije. Dalje
je sve vie-manje proizvoljno. Meutim, ako podrijetlo i integraciju moderne
nacije i modernog drutva i fenomena etnosa ponemo kritiki istraivati, tada
valja iskazati barem slijedee stavove.
Prvo, glavna osnovica nacionalizma, bez obzira na to kako emo ga definirati,
jest osjeaj i/ili nacionalna svijest (svijest o naciji) koju iskazuju pojedini ljudi,
odreene skupine, elita, politike stranke ili jedan narod u cjelini. Nacionalizam
prema tome ide u red nacionalnih sentimenata i posebnih osjeaja, u red tzv.
psihikih ili emotivnih stanja vezanih uz naciju: u red psihikih sustava (svijesti,
osjeaja, volje, karaktera, duhovnosti, ideologije, mita itd.). I tu, kako je ve
reeno, nastaju veliki problemi. S gledita kritike spoznaje, kako smo pokazali,
teko je ako ne i nemogue istraiti sadraj, intenzitet (naboj) i rasprostranjenost
(u nekoj sredini) nacionalne svijesti i posebnih nacionalnih osjeaja, a time
i svakog nacionalizma. Zato jer se i nacionalna svijest i nacionalizam (od
patriotizma do agresivnog nacionalizma), njihovi sadraji i intenziteti, stalno i
neprekidno mijenjaju, i kod pojedinaca i kod svih drutvenih grupa.216 Kada
prema tome govorimo o nacionalizmu, morali bismo uvijek, ako je to uope
mogue, tono istraiti i njegov sadraj i njegovu rasprostranjenost. Jer se
istraivanje tih promjena (sadraja i naboja nacionalnih sentimenata: i nacionalne
svijesti i nacionalizama) sudara s mnogim tekoama. Prva tekoa proizlazi iz
toga to su ti oblici nacionalnih sentimenata, a napose tzv. nacionalna svijest (tj.
znanje o vlastitoj naciji i osjeaji spram nje) i na njoj utemeljeni nacionalizmi,
meusobno veoma razliiti, da se razlikuju od ovjeka do ovjeka, od grupe do
grupe, a napose da su razliiti od vremena do vremena. Ti se sentimenti nikada
ne pojavljuju u istom obliku, naboju i sadraju. Ljudi ih razliito iskazuju,
doivljavaju i imaju razliite osjeaje spram vlastite nacije, razliito su
obrazovani, imaju razliite informacije i obavijesti i na sve njih razliito utjeu
nacionalne ideologije. A sigurno je da se ljudska svijest, kao sposobnost miljenja
i rasuivanja o objektivnom svijetu u sveukupnom doivljavanju, koju nalazimo
kod jednog ovjeka, ne moe prenijeti na drugu svijest (na drugoga ovjeka). Uz to
se sve to, svi ti osjeaji i sve vrijednosti stalno mijenjaju. Na njih (na osjeaje
i njihove promjene) utjee propaganda mnogih ideologija, masovni pokreti,
masovna drutva, suvremena uprava i administracija, brojni popisi stanovnitva,
osobni dokumenti, masovne komunikacije itd. Druga tekoa odnosi se na to
da se u znanosti, ali i u iroj javnosti, nacionalni sentimenti najee pretjerano
generaliziraju. Iz toga proizlazi njihova nedovoljna odreenost. A njihovu

215 Usp. na primjer: Gellner 1998; Altermatt 1997; Anderson 1990; Smith 1983. i drugi.

216 Smith 1983; Smith 1991; Armstrong 1982; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Goati 1979.

147
sadrajnu nestalnost i stoga neuvjerljivost jo vie potiu razne nacionalne
ideologije i centri moi. Oprez u istraivanju je dakle vie nego potreban. A to se
esto zaboravlja.217
Drugo, ako modernu naciju promatramo i kao naciju-dravu, koja nastaje i
razvija se unutar epohe moderne, unutar modernog drutva i modernih drutvenih
sustava, jer su tek te povijesne/drutvene pojave, kako smo pokazali, omoguile
modernizacijske i integracijske i transformacijske procese, onda ostaje ovaj
zakljuak: nacionalizam (kao masovni pokret, kao masovni izraz kolektiviteta
ili kao izraz masovnih drutava i stanja ovjeka-mase) ne prethodi naciji, kao
to ni ideja nacije (ideja o naciji) ni nacionalno naelo nisu izgradili naciju.218
Svijet ivota (tj. sve oblike i strukture drutvenog i/ili socijalnog ivota jedne
zemlje i stanovnitva u njoj) ne moe se modernizirati tim sentimentima ili
psihikim sustavima vezanim uz naciju. U poetnim etapama izgradnje nacije,
s poetnim ostvarenjem projekta moderne i modernog drutva unutar kojeg
nastaje proces modernizacije i transformacije tradicionalnog drutva, kada
poinje djelatnost pojedinaca i skupina u cilju izgradnje modernog svijeta, kada
poinje stvaranje integracijskih nacionalnih osnovica, koje postupno ujedinjuju
tradicionalnu narodnu zajednicu podijeljenu u regije i pokrajine moemo
govoriti o razliitim oblicima patriotizma i lojalnosti. Veini je stanovnitva, koje
ivi u tradicionalnom svijetu (ponovimo: koje masovno ivi na selu, podijeljeno
je meusobno malim seoskim zajednicama, uskim regijama i pokrajinama, i
obiajima i tradicionalnom kulturom, masovno je nepismeno, ivi u vrlo loim
uvjetima preivljavanja, stanovanja i ishrane itd.), taj nacionalizam u 19. stoljeu
bio stran: veina ga stanovnitva nije razumjela niti je to mogla. U svakom
sluaju, nacionalizam se (u formi pretjeranog isticanja vlastitih nacionalnih vri-
jednosti ili u obliku agresivnog nacionalizma) pojavljuje poslije, tek s pojavom
masovnih organizacija: pismenosti, obrazovanja, novinstva, sustava moderne
komunikacije, masovnog politikog pokreta, politikog djelovanja i irih
masovnih nacionalnih pokreta, organizacije izbora i novog izbornog sustava,
preko organizacije viestranakog sustava, sustava parlamentarizma i pod
utjecajem raznih nacionalnih ideologija i mitova. Tada se nacionalizam, od
jedne generacije do druge generacije, od ovjeka do ovjeka stalno mijenja, ali
i modelira.219
Tree, i ono to je najvanije, preko nacionalnih osjeaja i nacionalizma
(tj. preko psihikih sustava: svijesti, ne-svijesti, osjeaja i volje) mi ne moemo
upoznati fenomen nacije, njezino podrijetlo, integraciju i razvoj kao nove/

217 To se odnosi i na istraivanje hrvatskog nacionalizma: Stani 1980; Stani 2002; Cipek 2001.

218Usp. o tome: Altermatt 1997; Anderson 1990; Bell 1974; Delannoi 1991; Deutsch 1983; Deutsch
1969; Gellner 1994; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Kamenka 1976; Kohn 1945; Leroti 1984; Minogue
1967; Seton-Watson 1980; Smith 1983.
219 Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Katunari 2003; Seton-

Watson 1980; Smith 1983; Smith 1991; Smith 1998; Smith 2003.

148
moderne ljudske zajednice i zatim kao nacije-drave, kao zajednice novoga
integracijskog tipa koju su izgradili i organizirali njezini akteri (veinski narod
na odreenom teritoriju) u epohi moderne: unutar modernog graanskog drutva i
modernih drutvenih sustava, unutar svijeta realnoga i stvarnog ivota. Svi oblici
i sadraji nacionalizama, koji se uglavnom pretjerano generaliziraju, koji se ne
temelje na sustavnom istraivanju, samo su popratna (esto i modelirana) pojava,
koju svjesno njeguju nacionalne i nacionalistike stranke, grupe i pojedinci.
Pritom njegov pozitivni oblik (patriotizam) moe biti koristan, te poticati na
djelatnost u cilju sveopeg razvoja zemlje, dok agresivni nacionalizam u pravilu
teti razvoju svake nacije i drave. No o svemu tome, za sva vremena i prostore,
unutar svakog naroda napose, moramo uvijek provesti temeljita i konkretna
istraivanja i moramo posegnuti za relevantnim povijesnim izvorima. Takvih
kritikih istraivanja, kada je rije o hrvatskoj prolosti, jo uvijek nemamo.
Osnovni je dakle zakljuak da su razni nacionalizmi i posebni nacionalni
osjeaji (i kod pojedinaca i kod raznih skupina i elita) promjenjive vrijednosti i
da im se neprekidno mijenjaju: njihovi sadraji i intenziteti i rasprostranjenost.
Kada prema tome upotrijebimo na primjer pojam hrvatski nacionalizam, nuno
je uvijek ispitati sve to: njegovu promjenjivost kod svih drutvenih skupina, elite
i politikih stranaka, za svako doba i za svako vrijeme napose.220 Za uspjeno
istraivanje svih tih problema, pojave i razvoja nacionalizma, nuno je poznavati
interdisciplinarni pristup, teorije i primijeniti znanstvene modele, ali i koristiti
relevantne dokumente. Nasuprot tomu, ako u tom istraivanju na nas utjeu razne
ideologije ili ako ne uinimo odmak od osobnog odnosa spram fenomena nacije
i/ili posebnih osjeaja spram nacije, tada lako moemo uiniti i odmak od
kritike znanosti i objektivnosti i uvjerljivosti.
To se, na alost, dogaa i znanstvenicima kada prouavaju prolost naroda i
nacije kojima oni pripadaju i prema kojima gaje posebne emotivne odnose, napose
spram drugih naroda, nacija i njihovih kultura. Sve je to, dakako, razumljivo
i prirodno. Ali u tom sluaju, ako kao znanstvenici ne uinimo odmak od tih
emotivnih naboja, lako moemo upasti u njihovu zamku i subjektivnost. Tada je
lako mogue da napustimo i podruje kritike znanosti o naciji i objektivnost.
Tada lako prihvatimo stereotipe i mitove o vlastitoj naciji i o drugim narodima
i nacijama.221

5. Podrijetlo nacije kao znanstveni problem

Podrijetlo i fenomen nacije, i kao znanstveni problem i kao proces izgradnje
moderne nacije i nacije-drave i stoga kao ivotnu zajednicu stanovnitva,
moramo vezati uz podrijetlo naroda koji joj prethodi, uz kljune ivotne strukture
220 Knjiga N. Stania (2002) moe posluiti kao primjer kako ne treba istraivati nacionalizam.

221 Koruni 1996; Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni 1999; Stani 1980; Stani 2002.

149
tog stanovnitva: i etnike i kulturne i jezine i vjerske i ekonomske i socijalne.222
Jer modernoj naciji uvijek prethodi narod (koji ini dominantnu etniju u nekoj
zemlji) i njegova narodna zajednica (koja obuhvaa dominantnu etniju/narod
i sve druge subetnije i njihove supkulture) u kojoj je organizirao ivot tog
stanovnitva na mnogim podrujima unutar tradicionalnog feudalnog i agrarnog
drutva. Drugim rijeima, modernoj naciji i nacionalnom jedinstvu (koje jedan
narod, u tijeku modernizacije zemlje, postie postupnim okupljanjem svojih
nehomogenih segmenata, regija i pokrajina) prethodi narod i njegovo vie-manje
dugo trajanje u povijesti. To je prednacionalno stanje i proces dugoga trajanja u
povijesti u kojem jedan narod, u posebnim drutvenim i povijesnim i kulturnim
i privrednim okolnostima, u svakom primjeru napose, izgrauje svoju narodnu
zajednicu, koja je, tijekom duge povijesti, okupila razliite rodove, plemena
i etnike grupe. Ta je zajednica, na nekom prostoru/okoliu, utemeljena na
odreenom zajednitvu: etnosa, etniciteta, jezika, povijesti, politikog teritorija,
vjere, tradicije, tradicionalne kulture, institucija, privrede itd. Ali je podijeljena
na uske regije i pokrajine i na tradicionalnu segmentiranost tog svijeta i oblika
njegova drutvenog ivota. Taj narod, u epohi predmoderne, u svojim rukama ima
unutranju upravu, dominantnu kulturu, okupljen je oko zajednikih institucija
i pravnih normi.
Ali ipak, budui da se taj narod, pa dakako i hrvatski narod, nalazi unutar tog
tradicionalnog svijeta tradicionalnog drutva i drutvenih sustava, tradicionalne
kulture i privrede, tradicionalnih zajednica unutar regija i pokrajina sve do
poetka izgradnje modernog graanskog drutva, do primjene modernosti i
modernizacije svoje zemlje (na podruju privrede, kulture, kolstva i obrazovanja
itd.), nije mogao postii, niti je to bilo mogue, viu razinu cjelovitosti, integracije
i modernosti: ni jezinu ni kulturnu, ni politiku ni teritorijalnu, ni socijalnu ni
privrednu niti bilo koju drugu. Zato nije mogao postii ni nacionalno jedinstvo
na podruju svijeta ivota. Jer to nacionalno jedinstvo (okupljanje regija i
pokrajina i ujedinjavanje svih tih segmenata) izgrauje, u procesu modernizacije
i transformacije (njegove tradicionalnosti) dugoga trajanja, korak po korak, tek
unutar modernog drutva i modernih drutvenih sustava. Uz to, moderno drutvo
i moderne drutvene sustave, kako smo rekli, a to znai i modernu organizaciju
neke zemlje u cjelini, stvara i izgrauje moderni graanski i civilni i kapitalistiki
i industrijski i postindustrijski drutveni svijet sveobuhvatne ljudske djelatnosti,
te posve nove socijalne i kulturne interakcije meu ljudima: socijalne i sistemske
integracije.

222 Nuno je, prvo, razlikovati pojam naroda od pojma nacije i, drugo, razlikovati narodnu zajednicu

(u kojoj se narod organizira na mnogim podrujima ivota, ali ivi u tradicionalnom drutvu, podijeljen je na
regije i pokrajine, sa zaostalom privredom, masovno je nepismeno itd. i jo nije ostvarena transformacija tog
tradicionalnog svijeta i na taj nain izgraena nacionalna cjelovitost) od nacionalne zajednice, koja nacionalno
jedinstvo ili cjelovitost i time vee/masovne kolektivitete postie u epohi moderne i modernog drutva, tijekom
procesa modernizacije i integracije i transformacije narodne zajednice/naroda u modernu naciju. Ako sve to ne
razlikujemo, teko emo shvatiti fenomen nacije i sve pojave vezane uz nju.

150
 Kljuno je dakle ovdje pitanje: kada i kako nastaje preobrazba ili
transformacija naroda i narodne zajednice (njezinih tradicionalnih segmenata
i tradicionalnog ivota stanovnitva, tj. transformacija tradicionalnih ivotnih
struktura tog stanovnitva) u cjelovitu modernu naciju i zatim u naciju-dravu?
Naravno da nam u svemu tome nee mnogo pomoi ni razne definicije o naciji, ni
analiza ili geneza pojma nacije, ni otkrie pojave i razvoja posebnih osjeaja
spram nacije, jer ti osjeaji nisu trajni, ni isticanje postojanja nacionalne
svijesti, ali ni otkrie da su pojedini ljudi (u raznim razdobljima) iskazivali
tzv. nacionalnu volju time to su se svjesno opredijelili za svoju domovinu
(pokrajinu, zemlju ili dravu). To ne znai da sve to (svijest i osjeaj o naciji) nije
vano. Ali i ovdje istiemo da je nuno okrenuti red dogaaja i zbivanja i procesa
koji su u zbilji nastajali: nuno je ii od realnog svijeta ivota stanovnitva u
nekoj zemlji od ljudskog drutva i ljudskih zajednica i ivotnih struktura
stanovnitva: etnikih, jezinih, kulturnih, vjerskih, ekonomskih i socijalnih ija
modernizacija i transformacija (tog tradicionalnog drutva i ivota ljudi uope)
utjee i na promjenu te svijesti i identiteta, na promjene psihikih sustava.223
Zato? Zato jer podrijetlo nacije, kao moderne zajednice ljudi/etnosa koja
postie nacionalno jedinstvo i homogenost, valja najprije traiti u nastajanju
i razvoju novoga svijeta ivota stanovnitva: u modernizaciji i integraciji i
transformaciji tog svijeta ivota u cjelini. Ti uvjeti (za pojavu i razvoj modernosti
i modernizacije tradicionalnog ivota) nastaju tek u novom vijeku, tijekom
povijesnih i drutvenih promjena i procesa u kojima nastaju nove modernizacijske
i integracijske osnovice na podruju modernoga knjievnog jezika, jezika
pismenosti i obrazovanja, graanske kulture, nove privrede i tehnologije
(na podruju industrije i poljoprivrede), kapitalistikog sustava, politikog i
dravnog sustava, prava, sustava komunikacije itd. Tada nastaje i izgrauje se
moderno graansko drutvo unutar kojeg se izgrauje moderna nacija i nacija-
drava. Ne ranije. Ne u epohi feudalizma, iako i tada moemo nai neke oblike
modernizacije, ali ne na onoj razini sveobuhvatnosti koja nastaje u epohi moderne
i modernog drutva.224
Meutim, kada je rije o podrijetlu naroda i nacije, o njihovu formiranju i
razvoju, moramo svakako razlikovati razna miljenja koja o tome postoje u iroj
javnosti i u koncepcijama na razini prividne znanosti i nejasnih predodaba, na
jednoj strani, od znanstveno utemeljenih pokuaja da se kritiki i cjelovito istrae
sloeni povijesni i drutveni procesi vezani uz fenomen nacije, na drugoj strani.
Jer na oblikovanje mnogih uvjerenja ili osjeaja o naciji u iroj javnosti esto

223 Ako naciju promatramo kroz subjektivne initelje (etniki i nacionalni identitet, svjesno opredjeljenje za

neku etniju, pokrajinu ili zemlju) teko emo shvatiti njezinu pojavu i procese integracije. Ako, meutim, naciju
promatramo kao konkretnu etniku/ljudsku zajednicu, ako dakle krenemo od zbilje te naciju i naciju-dravu i
njezino stanovnitvo, a time i vrlo sloene drutvene odnose i stanja, promatramo preko procesa transformacija
vrijednosti i struktura koje nastaju primjenom modernosti, lake emo moi pristupiti istraivanju fenomena
nastanka i izgradnje moderne nacije, ali i kritikog odnosa spram nje.
224 Usp. o tome: Koruni 1997; Koruni 1998a; Koruni 1998b; Koruni 1999a; Koruni 1999b.

151
vie utjeu razne nacionalne ideologije, stavovi politiara ideologa i centri moi,
a time i razni ideologemi,225 negoli povijesna istina iza koje stoji kritika znanost
i znanstveni modeli.226
Zato svaka teorija o podrijetlu nacije najprije mora odgovoriti na pitanje:
Kako je i kada nastala nacija kao novi etnitet, kao etnos/stanovnitvo i kao nacija-
drava, a ne samo na razini osjeaja ili svijesti? Kako se i kada izgradila kao
nacionalna zajednica posve novoga integracijskog tipa? Kako i kada nastaje
modernizacija i transformacija tradicionalnog ivota stanovnitva na tom
politikom prostoru? Koji povijesni procesi i koje osnovice (modernizacijske
i integracijske) iz tog realnog svijeta ivota (knjievni jezik, jezik pismenosti
i obrazovanja, moderna kultura, moderno kolstvo, novi kapitalistiki sustav,
privredni i industrijski svijet, moderni politiki i dravni sustav, moderna uprava,
urbanizacija zemlje, pravni sustav itd.) a ne samo ili prije svega iz svijeta
psihikih sustava vezanih uz naciju: posebnih osjeaja, svijesti, naela, ideje
itd. potiu njezinu izgradnju i razvoj? Napokon, kakva je uzajamna ovisnost
moderne nacionalne zajednice (koju tvori dominantni narod na odreenom
prostoru) i fenomena etnosa uope i modernog drutva i drutvenih sustava i
kakva joj je sudbina?227
S gledita kritike znanosti, na ta je pitanja lako odgovoriti: moderna nacija
i nacija-drava (kao entitet) nastaje i moe nastati prije svega na podruju
tog realnoga ivota stanovnitva, a to je svijet modernog drutva i modernih
drutvenih sustava, a time i svijet spomenutih kljunih ivotnih struktura
stanovnitva u nekoj zemlji, a ne na tom podruju psihikih sustava (svijesti,
ne-svijesti i posebnih osjeaja vezanih uz naciju, identifikacije, naela, ideja,
ideologija, volje i stoga subjektivnosti) koji esto nastaju i kao konstrukcija
promatraa, raznih ideologija i masovnih medija.
Iako, na prvi pogled, postoje mnoge teorije o narodu i naciji, ipak se u biti
sve one svode na jednu: na teoriju o etnogenezi.228 Teorija o etnogenezi prouava
proces nastanka i razvoja zasebnog etnosa ili etnija: etnikih zajednica, naroda
i nacije i proces identifikacije ljudi/aktera s tim zajednicama. Ne i fenomen
etnosa i etniciteta (svijet ljudskih zajednica) koji nastaje i razvija se unutar
ljudskog drutva i svih struktura drutvenog ivota stanovnitva. Jedino tako,
ako sustavno istraimo pojavu i razvoj ljudskih zajednica i ivotne strukture
225 Ideologem je, prvo, rije ili novo znaenje ili jedinica jezika nastala u sklopu neke ideologije i, drugo,

fraza koja u odreenoj ideologiji dobiva simbolinu vrijednost pripadanja i prepoznavanja u pisanju tekstova i
nainu izraavanja, ali i u nainu miljenja.
226 Encyclopedia of Nationalism 2001; Smith 1991; Smith 1998; Poutignat 1997; Tilly 1975; Bell 1974;

Delannoi 1991; Deutsch 1953; Deutsch 1969; Janji 1987; Goati 1979; Koruni 1997; Koruni 1998.
227 Usp. o tome: Anderson 1990; Hobsbawm 1993; Hroch 1985; Katunari 2003; Kohn 1945; Gellner

1998; Smith 1983; Smith 1991; Tilly 1975; Poutignat 1997; Delannoi 1991; Janji 1987; Leroti 1984.
228 Etnogeneza: etno (ethnos narod, stanovnitvo, sve ono to se odnosi na narod i narodnu batinu) +

geneza (nastanak, postanak, postojanje) = podrijetlo, postanak i razvoj naroda.

152
stanovnitva u zemlji (i etnike i kulturne i vjerske i jezine i ekonomske i
socijalne) u konkretnom ljudskom drutvu, moemo pratiti proces konstituiranja
i reprodukcije i transformacije etnikih/ljudskih zajednice. A upoznali smo da na
vrhuncu tog dugog procesa nastaje moderna nacija i nacija-drava. Taj meutim
proces (konstituiranja i reprodukcije i transformacije etnosa/stanovnitva i tog
tradicionalnog ivota, njegovu preobrazbu u novu ljudsku zajednicu) ne prouava
teorija etnogeneze. Uz to, teorija etnogeneze nije idealna, ima mnogo nedostataka
i nije odgovorila na mnoga pitanja vezana uz fenomen etnosa i etniciteta. Ovdje
je problem izbora: i podruja istraivanja i relevantnih povijesnih izvora i
znanstvenih modela.
Najvei nedostatak u toj teoriji nalazimo u tome to ne prouava sustavno
(na relevantnim povijesnim izvorima) etniki i kulturni i socijalni pluralni svijet,
napose spomenute ivotne strukture stanovnitva u zemlji, spram sustava etnosa
i etniciteta te drutva i drutvenih sustava, to ne prouava proces modernizacije i
transformacije tradicionalnog drutva i tradicionalne kulture stanovnitva (naroda)
zemlje o kojoj je rije, a time i preobrazbu tog naroda u modernu naciju i zatim
naciju-dravu. Nasuprot tomu, teorija etnogeneze prouava prve uzroke i prirodu/
pitanje prvobitnosti. Oslanja se uglavnom na istraivanje: subjektivnih doivljaja
etnija, etnikog podrijetla, etnikog i nacionalnog identiteta, rodoslovnih
struktura, pojave i razvoja nacionalnih sentimenata i psihikih sustava vezanih uz
narod i naciju (svijesti i osjeaja) i raznih nacionalnih ideologija. esto zbilju
(drutvo i drutvene sustave i socijalni ivot stanovnitva) podreuje tim stanjima
duha i duhovnosti i osjeaja koje uglavnom apsolutizira i generalizira.229
A u svemu je tome lako otkriti nedostatak prouavanja drutvenih sustava i
drutvene uvjetovanosti pojave i razvoja naroda i nacije kao entiteta. Jer, istini
za volju, iako etnogeneza ne isputa potpuno iz vida drutvenu uvjetovanost
razvoja etnosa, ipak se u istraivanju etnikog identiteta (podrijetla i razvoja
etnija: etnikih zajednica i naroda) preteno oslanja na promjenljive subjektivne
doivljaje etnija: na psihike i subjektivne sustave. Zato putem etnogeneze,
ponovimo, ne moemo upoznati spomenute ivotne strukture stanovnitva, kao
ni proces njihove modernizacije i transformacije, a time ni izgradnju moderne
nacije i nacije-drave.230
Nasuprot teoriji o etnogenezi a tada je rije o podrijetlu i razvoju naroda,
ali ne kao narodne zajednice koju ini stanovnitvo u nekoj zemlji, ije se ivotne
strukture i organizacija mijenja u razliitim drutvima i drutvenim sustavima
u svakom je pogledu naprednija ona teorija koja polazi od sociogeneze
229 Smith 1983; Smith 1991; Smith 1998; Bell 1974; Delannoi 1991; Poutignat 1997; Janji 1987; Leroti

1984; Anderson 1990; Kohn 1945; Hobsbawm 1993.

230 Usp: Altermatt 1997; Anderson 1990; Bauer 1983; Hayes 1931; Kohn 1945; Smith 1983; Smith 1991;

Smith 1998; Banac 1988; Behschnitt 1980; Budak (ur.) 1995; Budak 1999; Gross 1981; Gross 1985; Stani
1998; Stani 1999; Koruni 1997; Koruni 1998a; Koruni 1998b; Koruni 1999.

153
naroda i nacije.231 Ta teorija prouava fenomen etnosa i etnija i etniciteta
(svijet ljudskih zajednica i ivotnih struktura stanovnitva u nekoj zemlji) u
neprekidnom razvoju unutar fenomena ljudskog drutva i drutvenih sustava i
svih oblika drutvenog ivota; napose, kada je rije o izgradnji moderne nacije,
prouava drutvene sustave i njihove strukturalne promjene na prijelazu iz epohe
feudalizma i tradicionalnog drutva u epohu moderne i modernog graanskog
drutva. Prouava dakle drutvenu uvjetovanost podrijetla i razvoja naroda i
nacije: procese konstituiranja i reprodukcije i integracije i transformacije ljudskih
zajednica i ljudskog drutva. Prema tome, znanstveni model sociogeneze naroda/
nacije (i izbor podruja istraivanja: konstituiranje i razvoj ivotnih struktura
stanovnitva u zemlji) omoguava da pratimo strukturalne promjene, promjene
spomenutih ivotnih struktura stanovnitva, koje nastaju u tijeku izgradnje
modernoga graanskog drutva, a time i dugoga procesa modernizacije i
transformacije tradicionalnog ivota stanovnitva neke zemlje. Ta nam teorija
stoga daje mogunost da znanstveno i kritiki istraimo podrijetlo i izgradnju
nacije i nacije-drave. Napose kada znamo da je to razdoblje nastanka novih i
sveobuhvatnih ljudskih interakcija (i etnikih i nacionalnih i kulturnih i politikih
i socijalnih) koje se javljaju u procesu rada i djelatnosti unutar modernoga
graanskog i kapitalistikog i industrijskog drutvenog svijeta. Kako smo vidjeli,
tek tada nastaju procesi postupne modernizacije i transformacije cjelokupnog
tradicionalnog ivota jednoga naroda, u posebnim uvjetima postupne pojave i
primjene modernosti. Tek tada, tijekom izgradnje modernog drutva, postupno
nastaje nov svijet, ne nuno i idealan, na kojem se izgrauje i formira moderna
nacija i nacija-drava.232
Pritom su tri razine razvoja sustava etnosa (razvoja etnikih/ljudskih
zajednica i stanovnitva i etniciteta) vane za prouavanje podrijetla i integracije
moderne nacije. Najprije moramo upoznati cjelinu, proces u kojem se ogleda
razvoj cjelokupnog sustava etnosa: od pojave etnikih grupa i skupina, preko
rodova i plemena do pojave naroda i nacije i organizacije cjelokupne meunarodne
zajednice. Jer ni jedan segment, ni jedan dio etnosa izdvojen sam za sebe, ne
moemo potpuno razumjeti u njegovu razvoju ako ne sagledamo njegovu cjelinu
unutar povijesne i drutvene uvjetovanosti. A to prouava sociogeneza sustava
etnosa. Osim to moramo uvijek imati pred sobom cjelinu (sustav etnosa) to nas
ujedno obvezuje da svugdje, u svakoj sredini i u svim razdobljima, promatramo
pluralni svijet: i etniki i kulturni i vjerski i drutveni i socijalni. Da svaki dio,
svaki taj podsustav (svaku etniju: etniku skupinu ili narod ili naciju) promatramo
u odnosu spram sustava etnosa, spram pluralnog svijeta i spram okoline uope.
To je ovaj model: Sustav etnosa
etnije
okolina, ili drugaije:
231 Sociogeneza naroda i nacije: socio- (prvi dio rijei koji oznaava ono to se odnosi na zajednicu

i drutvo) + geneza (nastanak, postanak, postojanje) = podrijetlo i razvoj i naroda (i narodne zajednice i
stanovnitva) i moderne nacije (nacionalne zajednice) unutar odreenog drutva i drutvenih sustava.

154
 Sustav etnosa
etnije (pluralni svijet: i etniki i nacionalni i kulturni)

drutveni sustavi (pluralni svijet ivota: etniki i drutveni i socijalni)
okolina
(bezgranini i kompleksni pluralni svijet: drugi sustavi).
Drugo, nuno je dobro poznavati ono to je prethodilo pojavi moderne nacije,
a to je organizacija i razvoj konkretnog naroda, unutar njegova tradicionalnog
svijeta ivota, u konkretnim uvjetima i prostora/okolia, unutar kojeg je taj
narod u svojim rukama imao unutranju upravu i mogunost da se razvija na
mnogim podrujima ivota. Zatim je nuno, u svakoj zemlji napose, istraiti
primjenu modernosti, izgradnju modernog drutva i time proces transformacije
tradicionalnog drutva naroda i njegove preobrazbe u modernu naciju. To je
spoznaja koja nas ui da modernoj naciji uvijek prethodi konkretni narod (kao
dominantna etnija u zemlji) i njegova narodna zajednica (koju ini: taj dominantni
narod i sve druge etnike grupe) unutar koje taj narod organizira cjelokupni ivot.
Na tom dakle prostoru postoje i druge subetnije i njihove supkulture. Zbog toga
valja temeljito prouiti te etape, dobro upoznati povijest naroda koji prethodi
naciji, njegovu organizaciju na svim podrujima ivota, razvoj njegove narodne
zajednice, tj. njezin cjelokupni realni ivot i njezinu transformaciju:
a) kljune ivotne strukture stanovnitva u zemlji jednog naroda
i etnike i kulturne i jezine i obrazovne i vjerske i ekonomske i socijalne
i drutvene;
taj tradicionalni svijet i njegovu postupnu transformaciju;
b) sve organizacije, udruge i institucije i njihovu funkcionalnost
iz svijeta svakodnevnog ivota, rada i djelatnosti ljudi;
taj tradicionalni svijet i njegovu postupnu transformaciju;
c) sve normativne strukture, norme, statuse, pravila, vrijednosti i institucije;
a to je svijet pravnog, drutvenog i politikog institucionalnog poretka;
iz svijeta tradicionalnog drutva i njegovu transformaciju u moderno
drutvo;
d) sve zasebne zajednice (kulturnu, jezinu, ekonomsku, politiku itd.) unutar
ire narodne zajednice;
a to je svijet mnogostrukih interakcija meu ljudima;
napose one koje nastaju u tijeku izgradnje modernog graanskog i
industrijskog drutva;
e) drutvene sustave (napose: kulturni, politiki, privredni, komunikacijski),
sve dakle iz svijeta ivota stanovnitva uope, napose u odnosu spram
okoline,
tj. sveopi kulturni, politiki, dravni, privredni i drutveni razvitak na-
roda.

155
 Nuno je, u svakoj prilici, najprije upoznati taj svijet ivota jednoga naroda,
naroda koji prethodi naciji, naroda kao dominantne etnije (etnosa) na nekom
prostoru, naroda (kao ljudske zajednice) koji se izgradio i razvijao unutar
tradicionalnog drutva, ali i odnos tog dominantnog naroda spram drugih etnikih
grupa u zemlji.233 Ako sve to ne upoznamo, ne moemo objasniti proces primjene
modernosti kod tog naroda i time proces transformacije njegova tradicionalnog
svijeta (ljudskih zajednica i tog ljudskog drutva) i preobrazbe u modernu naciju
i/ili njegovu izgradnju moderne nacije i nacije-drave. Taj razvoj, kao proces
u kojem se formira narod i organizira njegova narodna zajednica, prouava
sociogeneza naroda i narodne zajednice.
Tree, tek zatim, nakon to smo upoznali podrijetlo i razvoj odreenog
naroda i njegov tradicionalni svijet, moemo pristupiti (1) prouavanju njegove
transformacije, koja nastaje u procesu primjene modernosti i modernizacije, i
(2) istraivanju podrijetla, integracije i razvoja moderne nacije, koja nastaje tek
unutar modernog drutva i izgradnje svih oblika modernog drutvenog ivota. Ne
prije. A to je model koji prouava sociogeneza moderne nacije i nacije-drave.
Sve to dakako vrijedi i kada prouavamo nastanak i razvoj hrvatskoga naroda
i izgradnju moderne hrvatske nacije, koja se, kako smo upoznali, i formira i
izgrauje prema tom europskome modelu.234
Taj model poiva, kako smo mogli zakljuiti, na zahtjevu da moramo, kada je
rije o fenomenu etnosa i etniciteta, a napose o fenomenu naroda i nacije i nacije-
drave,235 pratiti proces konstituiranja i reprodukcije i transformacije etnikih/
ljudskih zajednica (stanovnitva), svih njezinih razina, od roda i plemena i saveza
plemena preko naroda do nacije i nacije-drave. A rekli smo da na vrhuncu tog
procesa nastaje nacija.
Teorija o izgradnji/integraciji moderne nacije, koja slijedi kritiku teoriju o
socio-genezi naroda i nacije uz uvjet da sve te razine sustava etnosa prouava
unutar drutva i drutvenih sustava mora polaziti od spoznaja: a) da je pojava i
razvoj naroda i izgradnja moderne nacije i nacije-drave dugotrajan proces koji
jo uvijek nije zavren; b) da na oblikovanje identiteta naroda i nacije i nacije-
drave, na njihovu pojavu i razvoj utjeu brojne osnovice i/ili sustavi (iz podruja:
jezika, kulture, tradicije, obrazovanja, vjere, prava, politikog i dravnog sustava,
privrede, kapitalizma, industrije itd.) u uzajamnoj ovisnosti i meusobnim
interakcijama; c) da su nositelji tih osnovica organizacije, institucije, zajednice
i drutveni sustavi; d) da drutvo i drutveni sustavi i sustav drutvenih i/ili
232 Deutsch 1963; Hayes 1931; Kohn 1929; Kohn 1946; Leroti 1984; Leroti 1985; Lijphart 1992;

Maritain 1992; Sui 1995; Koruni 1997; Koruni 1998a; Koruni 1998b; Koruni 1999.
233 Napomena: narod ini dominantna etnija, dok narodna zajednica okuplja cjelokupno stanovnitvo

u zemlji: (1) i tu dominantnu etniju/narod i (2) sve druge subetnije ili etnike grupe i njihove supkulture.
234 Usp: Koruni 1997; Koruni 1998a; Koruni 1998b; Koruni 1999. Usp. sljedeu biljeku.

235 Napomena: naciju ini dominantna etnija, dok nacija-drava na svom prostoru okuplja cjelokupno

stanovnitvo (1) i tu dominantnu etniju/naciju i (2) sve subetnije i etnike grupe i njihove supkulture.

156
socijalnih odnosa utjeu na formiranje naroda i moderne nacije kao entiteta; e) da
je moderna nacija nastala i razvila se (kao ljudska zajednica novoga integracijskog
tipa) tek u razdoblju moderne, tek unutar modernog graanskog drutva, tijekom
procesa modernizacije i integracije i transformacije tog modernog svijeta,
kada nastaje proces preobrazbe narodne zajednice (preobrazbe tradicionalnog
svijeta njezina stanovnitva, svih njegovih struktura) u homogenu i cjelovitu
nacionalnu zajednicu. U takvu nacionalnu zajednicu (cjelovitu, homogenu,
modernu, izgraenu na nacionalnom suverenitetu) kakvu ne nalazimo ni u jednoj
dotadanjoj epohi.236
Da bismo prema tome mogli raspravljati o izgradnji moderne hrvatske
nacije, ili bilo koje druge nacije, moramo znati to je nacija, kada nastaje i kako
se razvila. Drugim rijeima, moramo istraiti kakva je meusobna ovisnost
modernog graanskog drutva i moderne nacije, te koju i kakvu ulogu u tome
imaju procesi modernizacije i transformacije: modernizacije tradicionalnog
ivota stanovnitva.237
Nacija postie cjelovitost u procesu transformacije tradicionalnog drutva i
putem izgradnje masovnih nacionalnih kolektiviteta i stoga je ona i nacionalna i
drutvena i zajednica: moderna nacija i nacija-drava koja nacionalno jedinstvo
postie pomou nacionalnog suvereniteta, koja se izgradila tijekom dugih procesa
modernizacije i integracije i transformacije u epohi moderne i modernog drutva,
unutar modernizacije kljunih osnovica svih oblika modernog graanskog i
kapitalistikog i industrijskog drutvenog ivota. Ako prihvatimo da je nacija
i nacija-drava entitet (koji ini realni svijet ivota stanovnitva: njegove
spomenute ivotne strukture) i da se u zbilji izgradila kao konkretna ivotna/
ljudska zajednica, da je nastala unutar modernog graanskog drutva i to putem
primjene modernosti i modernizacije tog svijeta realnog ivota (na podruju
knjievnog jezika, visoke graanske kulture, sustava kolstva i obrazovanja,
sustava privrede, industrije, modernog politikog i dravnog sustava, prava,
sustava uprave, sudstva, komunikacijskog sustava itd.), a na tome upravo poiva
europski model nastanka i modernog drutva i moderne nacije i nacije-drave,
tada je lako istraiti nastanak i razvoj svake nacije, pa dakako i moderne hrvatske
nacije.
Ali proces razvoja moderne nacije, pa ni hrvatske nacije, nije zavren, kao
to nije prestala izgradnja tog postmodernoga drutva. No nacija, kako je reeno,
nije drutvo: nacija je zajednica u tome modernom drutvu. U tom modernom
graanskom drutvu, tijekom epohe moderne, moderna se nacija, kao ljudska
zajednica, pojavljuje u dva oblika ili kroz dvije meusobno povezane, a ipak
razliite ljudske zajednice:

236 Koruni 1997; Koruni 1998a; Koruni 1998b Koruni 1999a; Koruni 1999b.

237 To nije uradio N. Stani u knjizi o hrvatskoj naciji: Stani 2002.

157
a) kao nacionalna zajednica koju, prema europskom modelu modernosti i
moderne nacije, u odreenoj sredini predstavlja dominantna etnija/nacija i
ujedno
b) kroz socijetalnu zajednicu koja se izgrauje unutar nacije-drave i tog
modernog graanskog drutva i/ili unutar pluralnog svijeta: koju ini
cjelokupno stanovnitvo i dominantna etnija/nacija i sve druge subetnije
ili etnike skupine u toj dravi.
Iako se meusobno razlikuju, jer imaju drugaiju strukturu i organizaciju,
ipak te dvije moderne zajednice (i nacionalna i socijetalna) dakle, i na jednoj
i na drugoj razini, i u jednom i u drugom obliku imaju snanu i svestranu
integracijsku ulogu: one su integracijske zajednice novoga tipa u modernom
graanskom drutvu. Bez tih dviju zajednica (i nacionalne i socijetalne) ne bi
mogla nastati nacija-drava. Pritom je lako zamijetiti da socijetalna zajednica ima
veu integracijsku ulogu u ljudskom drutvu, jer (putem normi, statusa, pravila,
zakona, zakonskih akata i normativnog poretka uope) integrira cjelokupno
stanovnitvo u nekoj zemlji ili dravi.
Prema tome, moderna nacija integracijsku ulogu stjee u procesu
modernizacije kljunih podruja svijeta ivota: drutvenih sustava (kulture,
privrede, politikog i dravnog sustava, kolstva itd.) i svijeta ivota socijetalne
zajednice s kojom je povezana. A s tim promjenama, na koje utjee modernizacija
i transformacija tog svijeta, mijenja se i svijet mnogih identiteta: svijet psihikih
sustava (svijesti i osjeaja vezanih uz naciju). Drugim rijeima, modernost i
ostvarenje projekta modernog svijeta (preko modernog drutva i modernizacije
tradicionalnog svijeta ivota) omoguava integraciju nacije: ujedinjenje svih
segmenata i dijelova i regija i svih tradicionalnih zajednica i cjelokupnog
tradicionalnog drutva naroda u nacionalno jedinstvo.
To je bila drutvena uloga moderne nacije i nacije-drave u 19. i 20. stoljeu,
ali i razina njezina razvoja. U postmodernom i postindustrijskom svijetu, nacija
bi imala drugaiju ulogu: postnacionalnu, a to je, prema mnogim autorima,
posve drugaija vizija izgradnje ljudske zajednice. Ni jedna druga zajednica (ni
zajednica jezika ni kulturna zajednica ni politika ni vjerska, niti bilo koja druga)
osim nacionalne i socijetalne zajednice u modernom drutvu nemaju tu funkciju:
integracijsku. Nuno je dakle izgradnju moderne nacije promatrati unutar
procesa modernizacije integracije transformacije: i nacionalne zajednice i
socijetalne zajednice i drutvenih sustava.
Drimo meutim: prvo, da je u epohi moderne i modernog drutva, prema
tom europskom modelu modernosti, s gledita moi (politike, institucionalne,
ekonomske, vojne itd.) nacionalna zajednica ili moderna nacija prevladavala
nad socijetalnom zajednicom i, drugo, da bi u epohi postmoderne, unutar
procesa ope globalizacije, u tijeku prihvaanja pluralnog svijeta kakav on
jest, socijetalna zajednica (i time pluralni svijet: i kulturni i etniki i drutveni

158
i socijalni) morala prevladati nad nacionalnom zajednicom. Zato jer socijetalna
zajednica predstavlja pluralni (i kulturni i etniki, i vjerski i drutveni i socijalni)
svijet i cjelokupno stanovnitvo zemlje, dok nacionalnu zajednicu (naciju) tvori
dominantni narod unutar svoje politike zajednice i nacionalne drave, gdje druge
etnike skupine egzistiraju kao subetnije, a njihova kultura kao supkultura. U tom
smislu, promatrajui s gledita procesa dugoga trajanja nastajanja novoga svijeta,
postmoderna je ujedno i postnacionalna epoha, epoha pluralnog svijeta.238 Nema
meutim sumnje da se sve to (taj postmoderni svijet: racionalni, umni i moralni
svijet, koji vodi rauna i ekosustavu u cjelini) nee postii tako lako.

6. Integracija nacije kao znanstveni problem

Najprije moramo odgovoriti na pitanje to je integracija, a to proces
nacionalne integracije. Nastaje li nacionalna integracija i/ili integracija nacije u
zbilji (u tijeku modernizacije i transformacije tradicionalnoga ivota stanovnitva,
modernizacije drutvenih sustava, zajednica, regija, pokrajina u zemlji) ili, kako
mnogi tvrde, prije svega na podruju svijesti, osjeaja, duhovnosti, ideja ili
naela, a time i psihikih sustava vezanih uz naciju? Je li taj proces vezan uz
pojam nacije (lat. natio)?
Integracija je pretvaranje, spajanje ili ujedinjavanje dijelova (segmenata)
u veu cjelinu, njihovo sjedinjavanje. Proces je zakonomjerni slijed stanja,
faza ili pojava ili tok razvitka neega. Proces integracije jest zakonomjerni tok
ili slijed pretvaranja dijelova u vee cjeline. Ako je rije o etnosu/etnicitetu i
drutvu, vee su cjeline (vee od roda i plemena i etnikih grupa) sloene ljudske
zajednice (narod i nacija) i razvijeno ljudsko drutvo, napose moderno graansko
i industrijsko drutvo. Prema tome, proces nacionalne integracije (tj. proces
izgradnje moderne nacije i nacije-drave), koji potie i razvija kulturnu i socijalnu
integraciju, jest zakonomjerni tok ili slijed pretvaranja i transformacije koji
nastaje u tijeku izgradnje modernog drutva, ali iskljuivo putem modernizacije
i integracije dijelova jednoga naroda (svih njegovih tradicionalnih ivotnih
struktura, tradicionalnih ljudskih zajednica i tradicionalnog drutva, segmenta,
regija, pokrajina, sustava i institucija), a time i njegove heterogene narodne
zajednice u jednu cjelovitiju i homogenu nacionalnu zajednicu: modernu
naciju.
Kljuno je sada pitanje to utjee (koje vrijednosti i strukture) na
transformaciju te narodne zajednice i njezina tradicionalnog heterogenog drutva
u cjelovitu nacionalnu zajednicu (naciju) i zatim u veu cjelinu: u naciju-dravu?
Nema sumnje da u odgovoru na to pitanje, a tu lei i odgovor na pitanja kako
nastaje moderna nacija, ali i odgovor na pitanje kada nastaju procesi modernizacije
238 Encyclopedia of Nationalism 2001; Koruni 1998; Koruni 1999; Stani 1998; Smith 1983; Smith

1991; Smith 1998; Jenkins 2001; Poutignat i Streiff-Fenart 1997; Gellner 1994; Hobsbawm 1993.

159
i transformacije tradicionalnog drutva, moramo najprije i na prvom mjestu ii
od svijeta realnoga ivota stanovnitva u zemlji, od ljudskog drutva i drutvenih
sustava i ljudskih zajednica, od spomenutih ivotnih struktura stanovnitva, a ne
od svijeta osjeaja i subjektivnosti, ne od psihikih sustava: svijesti i nesvijesti.
Zato? Zato jer (1) nacija nastaje, o tome nema spora, u procesu modernizacije

transformacije tradicionalnog ivota stanovnitva, (2) a to je podruje zbilje i
ljudskog drutva. A tek promjena svijeta ivota (modernizacija zemlje, napose:
privrede, kulture, kolstva, pismenosti i obrazovanja itd.) utjee i na promjenu
posebnih osjeaja/sentimenata vezanih uz naciju koja nastaje. Ne obrnuto!
Ta dakle nova cjelovitost (integracija nacije i nacije-drave) nastaje u tijeku
(1) primjene modernosti i modernizacije tradicionalnoga ivota zemlje ili realnoga
svijeta i (2) modernizacije socijetalne zajednice (unutar pravne regulative i
institucionalnoga poretka), dok se (3) nacionalna integracija osjeajima
te nacionalnim identitetom i kolektivitetom postie odanou, lojalnou i
pripadnou toj modernoj naciji u nastajanju. S tim da se nacionalni identiteti
i posebni osjeaji spram nacije, koji nastaju u procesu samoidentifikacije,
neprekidno mijenjaju zajedno s modernizacijom i transformacijom i integracijom
tog sloenog svijeta ivota. Ali ovdje istiemo: proces samoidentifikacije
stanovnitva u zemlji, pa tako i u Hrvatskoj, vezan je uz nastanak novih identiteta,
uz izgradnju nacionalne zajednice/nacije i nacije-drave, nastaje tek s uvoenjem
modernih popisa stanovnitva, uvoenjem moderne uprave, izdavanjem osobnih
dokumenata, nastaje u tijeku upisa u kole i na fakultete itd.239 Prema tome,
najsnaniji procesi modernizacije i integracije i transformacije (tradicionalnog
drutva) nastaju na podruju tog svijeta ivota: modernih drutvenih sustava,
modernih zajednica i novih normativnih struktura, vrijednosti i institucija.
Upoznajmo stoga ta podruja unutar kojih nastaje, u tijeku ostvarenja projekta
epohe moderne i modernoga drutva, procesi modernizacije
transformacije
integracije. To su:
a) drutveni sustavi koji nastaju u tijeku izgradnje modernog graanskog
drutva:
sustav prava ili sustav pravne regulative, na kojem poivaju svi drutveni
sustavi; politiki sustav, koji je nadreen svim drugim sustavima; dravni
sustav i politiko-administrativni sustav; institucionalni sustav i/ili
sustav nacionalnih institucija; sustav kulture i/ili sociokulturni sustav i/
ili visokokulturni sustav; ekonomski sustav, napose sustav moderne
kapitalistike i industrijske privrede i poljoprivrede; sustav javnoga jezika,
na kojem nastaje posve novi/javni komunikacijski sustav ili komunikacijski
kolektiv; sustav moderne komunikacije itd.
b) zajednice i/ili kolektiviteti a nastaju unutar ire moderne nacionalne
zajednice:
239 Usp. o tome u treem dijelu knjige: Tipovi drutvenih i nacionalnih identiteta u Hrvatskoj.

160
 politika zajednica, koja nastaje unutar modernog politikog sustava i novoga
modernoga graanskoga drutva; zajednica modernoga knjievnoga jezika,
jezika knjievnosti, znanosti, pismenosti i obrazovanja; zajednica moderne
kulture i modernog obrazovanja; ekonomska zajednica, napose zajednica
nove moderne kapitalistike i industrijske privrede; zajednica teritorija
i druge zajednice (iz svijeta ivota) koje je jedan narod (kao dominantna
etnija ili veinski narod na svom prostoru, unutar svoje politike zajednice
ili nacionalne drave), u tijeku modernizacije i izgradnje modernog drutva,
organizirao unutar svoje sredine;
c) organizacije i institucije i ustanove iz svijeta institucionalnog poretka:
kulturne, politike, dravne, privredne, znanstvene, obrazovne itd.
d) ivotne strukture stanovnitva u nekoj zemlji ili dravi: i etnike i kulturne
i jezine i obrazovne i vjerske i ekonomske i socijalne i drutvene itd.
e) sve pokrajine, regije, tradicionalne zajednice i nacionalne vrijednosti
itd.
Na svim tim podrujima, unutar svih drutvenih sustava, zajednica,
struktura, organizacija, unutar ljudskog drutva i ljudskih zajednica,
unutar normativnih struktura i vrijednosti i institucija i na svim podrujima
realnoga ivota, u razliitim ritmovima, nastaju procesi: modernizacije

transformacije integracije. Na svim tim podrujima jedan narod, u
tijeku izgradnje modernoga drutva, ako i kada prihvati taj europski model
moderne i modernog drutva i moderne nacije, provodi modernizaciju i tu,
unutar tih podruja ivota zemlje, nastaje proces izgradnje moderne nacije
(kao nacionalne zajednice novoga integracijskoga tipa: nacije-drave),
proces vrlo sloen, dugotrajan i neravnomjeran i na mnogim podrujima i
segmentima jo uvijek nezavren.
U tom pogledu, moemo zakljuiti da svaki narod, bez obzira na svoju
veliinu ili brojnost stanovnitva, bez obzira na veliinu svoje zemlje, bez
obzira dakle na svoje podrijetlo i teritorijalno prostranstvo, ali samo ako je
dominantna etnija (dominantan narod/etnos u odnosu na druge subetnike
skupine, subetnije i njihove supkulture) na svom teritoriju, ako u svojim
rukama ima unutranju upravu, ako posjeduje mo (politiku, upravnu, vojnu
i ekonomsku), ako formira svoj javni jezik (kao jezik pismenosti, obrazovanja
i javne komunikacije) unutar svoje politike zajednice i drave, uz uvjet da
prihvati europski model (moderno drutvo, nacionalni suverenitet i modernu
naciju) izgradit e modernu naciju i naciju-dravu. Lako je prema tome
sve to (modernizaciju svijeta ivota i integracijske procese) istraiti u svim
regijama i na svim prostorima, u svakoj zemlji. A sve se to moglo postii,
kako smo pokazali, tek u epohi moderne i tog modernog drutva, u tijeku
izgradnje svih oblika modernoga graanskog i kapitalistikog i industrijskog
drutvenog ivota. Uz uvjet dakako da sve to (i moderno drutvo i naciju)
promatramo kritiki i da znamo da modernizacija svijeta ne znai i ostvarenje

161
 racionalnosti, umnosti i morala. Jer masovna drutva i ono to su uinila u
20. stoljeu (mase, nasilje, faizam, totalitarizam itd.) zacijelo nije ideal.240
Prema naim dakle istraivanjima, moderna nacija i nacija-drava nije,
kako se misli, zbroj odreenih vrijednosti i cjelina. Jer taj zbroj (vrijednosti,
cjelina, podruja, svih dijelova i regija itd.) sam po sebi jo uvijek ne znai nita.
Modernu je naciju i zatim naciju-dravu (koja nastaje u procesu modernizacije
i integracije i transformacije svih dijelova i segmenata tradicionalnog ivota
stanovnitva, tj. u procesu modernizacije tradicionalnih ljudskih zajednica,
institucija, regija, pokrajina i kultura) jedan narod izgradio u tijeku ostvarenja
projekta moderne, modernog drutva i modernih drutvenih sustava. Moderna
dakle nacija ili cjelovita nacionalna zajednica i nacija-drava nastaje u tijeku
modernizacije i transformacije tradicionalnog ivota zemlje i/ili tradicionalnih
ivotnih struktura stanovnitva. Prema tome, ako sve to promatramo s gledita
procesa modernizacije
transformacije integracije svijeta ivota (ljudskog
drutva i ljudskih zajednica), a drukije ne bismo ni smjeli, onda nije tona ni
tvrdnja, koja je iskazana u historiografiji, da na integraciju nacije prije svega utjeu
nacionalno-integracijske ideologije.241 Jer je na podruju ideja i ideologija,
koje pripadaju svijetu psihikih sustava, teko traiti procese modernizacije i
integracije i transformacije tradicionalnog ivota stanovnitva: ljudskih zajednica
i ljudskog drutva. U svakom sluaju, ideologije i ideje, koje zastupa malobrojna
elita, ne ine svijet realnoga ivota. Drugim rijeima, svi procesi modernizacije
i transformacije i integracije nastaju na tom podruju: unutar svijeta realnoga
ivota svih struktura stanovnitva, a to je podruje drutva i drutvenih sustava
i zajednica ivota ljudi. tovie, cjelokupni taj svijet ivota (drutvo, drutvene
sustave, zajednice ljudi/stanovnitva, sve institucije i ustanove, kao i moderni
politiki poredak, suverenitet itd.) ideologije esto iskrivljuju i predstavljaju u
drugaijem svijetlu nego to on to jest. Dakako, ideje i ideologije su sastavni
dio tog modernog svijeta, takav kakav jest, ali putem svih tih ideje i ideologija
mi ne moemo upoznati taj svijet modernosti, modernizacije i transformacije
tradicionalnog drutva: ni izgradnju modernog drutva niti izgradnju moderne
nacije i nacije-drave. Jer ideologije, vezane uz naciju i nacionalizam, pripadaju
svijetu psihikih sustava (svijesti i osjeaja). A te je psihike sustave teko
istraivati, jer nam za sve to nedostaju povijesni izvori.
Kako smo pokazali, nita nam vie na sva ta pitanja (izgradnje modernog
drutva, modernih drutvenih sustava, kako i kada nastaju procesi modernizacije
i transformacije tradicionalnog ivota stanovnitva u zemlji, a time i izgradnje
moderne nacije) ne moe odgovoriti ni tvrdnja veine znanstvenika da su na

240Usp: Altermatt 1997; Anderson 1979; Armstrong 1982; Bell 1974; Delannoi 1991; Deutsch 1953;
Deutsch 1969; Hobsbawm 1993; Janji 1987; Kohn 1929; Kohn 1945; Leroti 1984; Maritain 1992; Seton-
Watson 1980; Smith 1983; Smith 1991; Smith 1998; Tilly 1975.
241 Usp: Gross 1981; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Stani 1985; Stani 1989; Stani 2002; Koruni

1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1998; Koruni 1999.

162
proces formiranja nacije ponajvie utjecali: ideje i naela o naciji, nacionalna
svijest i nacionalni osjeaji i nacionalizam, tj. svijest o vlastitoj naciji i svjesno
opredjeljenje za otadbinu (domovinu, zemlju, pokrajinu). To su posebna
emotivna stanja i sentimenti ili psihiki sustavi vezani uz naciju.242 U tom bi
sluaju sva ta stanja (svijesti i posebnih osjeaja) prethodila neemu (modernoj
naciji) to jo nije nastalo, to jo ne postoji. Kako to objasniti?
Zamislimo pritom okolnosti u Hrvatskoj (u hrvatskim pokrajinama) sredinom
19. stoljea, u kojoj djeluju hrvatski preporoditelji (malobrojna elita) i stvaraju
mnoge kulturne vrijednosti, ali postoji i golema nepismenost ljudi, kada veina tog
stanovnitva (oko 95%) ivi na selu u svom tradicionalnom svijetu, i odgovorimo
na pitanje: Kako je taj nepismeni narod (preko 95% nepismenih) mogao shvatiti
taj apstraktni svijet nacije i nacionalizma? Moe li se sve to i teorijski i znanstveno
dokazati? Mnogi nadalje navode pojedine vrijednosti koje su, prema njihovu
shvaanju, imale kljunu ulogu u formiranju nacija i dale im osnovna obiljeja.
Tako se, prema njihovu istraivanju, na primjer pojavila jezina nacija (jezik
kao osnova nacije); politika nacija (politika i politiki sustav kao osnova
nacije); povijesna nacija (povijest, tradicija i trajanje u povijesti kao osnova
nacije); kulturna nacija (kultura uope kao osnova izgradnje nacije); religija
kao imbenik u formiranju i nacionalne svijesti i nacije itd.243
Nije teko dokazati da su sve te tvrdnje i sve te teorije neodrive.244 Moderna
nacija se formira, kako je reeno, u epohi moderne i modernoga graanskoga
drutva: tijekom dugoga procesa modernizacije i integracije cjelokupne narodne
zajednice i ujedno transformacije tradicionalnoga svijeta ivota u njoj. Nacija
prema tome nastaje u procesu modernizacije i preobrazbe narodne zajednice
(u kojoj jedan narod, kao dominantna etnija, organizira cjelokupan javni ivot)
u cjelovitu nacionalnu zajednicu: u modernu naciju i zatim naciju-dravu. Da
bismo prema tome mogli upoznati taj proces nastanka i izgradnje posve nove
nacionalne zajednice, nuno je istraiti: prvo, koje su povijesne i drutvene
pojave omoguile nastanak nacije i, drugo, koji procesi i kako utjeu na izgradnju
nacije i nacije-drave (kao entiteta) u odnosu spram dviju modernih zajednica:
nacionalne i socijetalne. U svemu tome, o tome nema sumnje, najvaniju ulogu
imaju epoha moderne i modernog drutva, procesi modernizacije i integracije
tog drutvenog svijeta: graanskog, civilnog, kapitalistikog i industrijskog. A
to su procesi dugoga trajanja nastajanja posve novoga svijeta ivota i/ili svih
oblika drutvenog ivota stanovnitva neke zemlje. Ne nuno, kako smo rekli,
racionalnog i pravednog svijeta, ve svijeta radikalnih napetosti i sukoba: i
etnikih i nacionalnih i kulturnih i vjerskih i socijalnih. Ali samo u tom svijetu
nastaju: i moderno drutvo i moderne nacije i nacionalne drave (nacije-drave).

242 Budak 1999; Gross 1985; Stani 1989; Koruni 1997; Koruni 1998; Stani 2002.

243 Usp. na primjer: Dugandija 1983; iak-Chand 1998, 121-141; Baron 1960; Stani 2002.

244 Teorije o naciji: Encyclopedia of Nationalism 1-2, 2001; Katunari 2003; Smith 2003.

163
U ranijim razdobljima, u antikom svijetu ili u predmodernim epohama, prije
dakle pojave epohe moderne i izgradnje modernog graanskog drutva, nalazimo:
drutva i drave i narodne zajednice i svijet ivota uope, ali ne na toj razini
organizacije, normativnih struktura, politikih sustava, tehnologija i modernosti
uope kakve nalazimo od kraja 18. do kraja 20. stoljea.
To miljenje slijedi veina autora. Jer, iako postoje razliita miljenja
o mnogim kljunim problemima vezanim za nau temu, ipak u drutvenim
znanostima prevladava teza da moderne nacije i nacije-drave i suvremeni
nacionalizmi nastaju u epohi moderne i modernog drutva od kraja 18. do kraja
20. stoljea: u procesu modernizacije svih oblika modernoga graanskog i
kapitalistikog i industrijskog drutvenog ivota. Drugim rijeima, ako prihvatimo
modernost (europski model primjene modernosti kada nastaju moderne nacije i
nacije-drave) kao vanog initelja u stvaranju novoga doba, onda je neosporno
da je epoha moderne ujedno i epoha modernih nacija.
Meutim, ako polazimo s gledita radikalne kritike moderne, a to je u svakom
sluaju nuno, lako je dokazati da taj europski model modernosti (prema formuli:
modernizacija transformacija tradicionalnog drutva integracija = izgradnja
moderne nacije i nacije-drave i modernog drutva) nije posve uspio; zato je i
doivio otre kritike. Pa ipak, oni koji polaze s gledita postmoderne uvjeravaju
nas da, ako je ovjek danas svjestan negativnih posljedica koje su nastale u
epohi moderne (a to su: naruavanje ekosustava, oneienje zraka i vode i
zemlje, etniki sukobi i ratovi, agresivni terorizam, produbljivanje socijalnih i
politikih kriza, siromatvo mnogih i glad u svijetu itd.) i ako je sposoban uiniti
odmak od toga, onda postoji i mogunost da izgradi novi svijet: pluralne ljudske
zajednice i novo ljudsko drutvo, da zatiti prirodu i ekosustav u cjelini, da koristi
nove tehnologije, rijei arita svjetskih kriza, sukoba, gladi, bolesti itd. Ako
to imamo na umu, a nekih pomaka u tom smjeru ima, onda je neosporno da
postupno nastaje postmoderna epoha, a to je, po svemu sudei, ujedno nastajanje
i postnacionalne epohe. Prema tim vizijama, tada bi se nacije i nacije-drave,
unutar postmodernih i postindustrijskih procesa i procesa globalizacije svijeta,
pri emu je najvaniji globalni problem ouvanja ekosustava i ivota na Zemlji,
transformirala u radikalno pluralnu demokratsku socijetalnu zajednicu: i etniku
i kulturnu i vjersku i drutvenu. To je proces dugoga trajanja nastajanja novoga
postmodernoga svijeta. U svemu tome bi i dalje kljunu ulogu imali procesi
razvoja, prije svega novih tehnologija, ali na sasvim drugim razinama, unutar
sasvim drugih vrijednosti. Sve to moda moe nastati, ako uope o tome smijemo
govoriti, uz ove uvjete: jedino ako uspije projekt ostvarenja racionalnosti, umnosti
i morala tog postmodernoga svijeta, jedino ako ovjek uspije uspostaviti drugaiji
odnos spram prirode, ekosustava i Zemlje uope.245 Je li ovjek danas sposoban
da to uini? Nije li u svemu tome ve zakasnio?

245 Usp: Kemper 1993; Kalanj 1994; Supek 1996; Vattimo 1991; Koruni 1998; Koruni 1999.

164
 Vratimo se naem podruju istraivanja: procesa primjene modernosti i
izgradnje modernog drutva i moderne nacije. Kada je rije o drutvu (i kao
pravnom i kao institucionalnom i kao interakcijskom poretku) na kojem poiva
modernost u cjelini, o drutvu i drutvenim sustavima koji su omoguili procese
modernizacije i integracije, a ujedno i izgradnju moderne nacije i nacionalne
drave o drutvu koje jednom narodu i cjelokupnom stanovnitvu u toj zajednici
prua uvjete za njegovu organizaciju na svim podrujima ivota, ime narod
(kao dominantna etnija) postie cjelovitost i homogenost nacionalne zajednice
kao nikada ranije onda je neosporno da moderna nacija i zatim nacija-drava
nastaje i moe nastati samo unutar modernog drutva, da se integrira i razvija
zajedno s razvojem tog suvremenog drutva: unutar svih oblika graanskoga i
kapitalistikog i industrijskog drutvenog ivota. Ne prije, ne u ranijim drutvima:
ne u antikom svijetu, ne ni u feudalnom drutvu, jer se tada nije mogla postii
takva razina ni modernosti ni integracije niti transformacije (tradicionalnoga
drutva).246
Kako vidimo, pojava integracija i razvojne etape moderne nacije i nacije-
drave ovise o ostvarenju projekta moderne i modernog drutva. Ali isto tako i
razvitak modernog drutva (liberalne demokracije), a napose ouvanje ekosustava
i prirode i planeta Zemlje u cjelini, ovisi o daljnjem razvoju demokratske
nacionalne zajednice: o njezinoj transformaciji u pluralnu socijetalnu demokratsku
zajednicu. Jer promjena strukture ili poremeaj na jednoj strani (unutar nacija i
nacionalnih drava europskog tipa) izaziva promjene i poremeaj na drugoj strani
(u razvoju modernog drutva i demokracije i pluralnog svijeta). To su vrlo sloene
i najcjelovitije povijesne tvorevine (moderno drutvo, moderna nacija i nacija-
drava) o kojima ne samo prije, u 19. i 20. stoljeu, nego i danas, u 21. stoljeu,
ovisi opstanak i razvoj svijeta u cjelini.247
Nema dakle sumnje da se nova ljudska zajednica (moderna nacija i nacija-
drava) i novo ljudsko drutvo (moderno graansko drutvo) izgrauju tek
u epohi moderne, u tijeku sloenih procesa modernizacije
reprodukcije

razvoja
transformacije. Na njihov tijek pojava i stanja i organizacije i
integracije, u svakoj sredini i svakoj zemlji napose, utjee primjena vrijednosti
koje su postigle europske graanske revolucije: industrijska i tehnoloka
i poljoprivredna, i kulturna i urbana, i obrazovna i prosvjetna i znanstvena, i
ekonomska i kapitalistika i komunikacijska. Samo je tu, u tim procesima
modernizacije i transformacije (tradicionalnoga drutva), u tijeku postupnog
nastanka novog modernog drutvenog ivota, mogue prouavati fenomen
nacije: izgradnju moderne nacije i nacije-drave i ujedno procese identifikacije
ljudi/aktera s tim novim svijetom u nastajanju. Jer se samo u sklopu tih novih
povijesnih i drutvenih procesa pojavljuju i izgrauju moderne vrijednosti
246 Usp. na primjer: Anderson 1990; Hobsbawm 1993; Seton-Watson 1980; Budak 1999.

247 Berger 1979; Berger-Luckmann 1973; Kalanj 1994; Kemper 1993; Maritain 1992; Supek 1996;

Vattimo 1991; Encyclopedia of Nationalism 2001. i opsena literatura u tim knjigama.

165
(kao integracijske nacionalne osnovice) i nove normativne strukture (moderne
institucije, ustanove, organizacije, sustavi) na kojima, u njihovoj uzajamnoj
ovisnosti, nastaje moderna nacija i nacija-drava koja je izgraena na tim novim
modernim vrijednostima i strukturama, koja nastaje na vrhuncu dugoga procesa
konstituiranja posve nove etnike/ljudske zajednice.
Istodobno, kako je reeno, u tijeku izgradnje nacionalnih vrijednosti i
toga novoga svijeta uope, koji nastaje u tijeku modernizacije i transformacije
tradicionalnog ivota stanovnitva u zemlji u tijeku modernizacije drave,
uprave i sudstva, organizacije kolstva, u tijeku upisa u osnovne i srednje kole
i na sveuilite, u godinjim izvjetajima tih kola, u tijeku modernih popisa
stanovnitva, u osobnim dokumentima itd. nastaju novi identiteti i novi
procesi vrlo sloene identifikacije (pojedinih ljudi, grupa, elite i kolektiva) s tim
nacionalnim vrijednostima i s tom novom nacionalnom zajednicom i nacijom-
dravom, i to vrlo postupno s razvojem pismenosti i obrazovanja stanovnitva
i pojavom modernih komunikacija. Meutim, svi se ti identiteti (etniki i
nacionalni, kulturni i politiki, dravni i drutveni uope), kao i nacionalna
svijest i posebni osjeaji vezani uz naciju i novi svijet u izgradnji, neprekidno
mijenjaju kod ljudi/aktera u tim zbivanjima: mijenjaju se od generacije do
generacije, jer se mijenja i taj svijet (cjelokupan ivot i organizacija njihovih
zajednica) koji stvaraju.
Kljunu dakle ulogu u tome ima primjena modernosti u zemlji, a time i
proces modernizacije i transformacije tradicionalnog drutva. Zato je vano, kada
istraujemo podrijetlo moderne nacije i nacije-drave, da uvijek i kod svakog
naroda, upoznamo izgradnju (1) novih nacionalnih vrijednosti, (2) modernih
drutvenih sustava, (3) novih ljudskih zajednica, (4) modernih nacionalnih
institucija i (5) normativnih struktura i institucionalnog poretka. Jer se taj novi
svijet, u tijeku njegove postupne izgradnje, modernizacije i razvoja, ujedno
pojavljuje kao nove strukture i kao nove integracijske nacionalne osnovice i stoga
kao nove ljudske zajednice i novo ljudsko drutvo.248
Sve to jedan narod (kao dominantna etnija u odnosu spram drugih subetnija
i njihovih supkultura, unutar svoje zemlje i na svom politikom prostoru, na kojem
je izgradio dominantnu visoku kulturu i dominantne vrijednosti, koji u svojim
rukama ima unutranju upravu, te politiki i institucionalni poredak) postupno,
korak po korak, stvara u dugoj epohi moderne, tijekom izgradnje modernog
graanskog drutva i modernih drutvenih sustava od kraja 18. stoljea, napose
u 19. i 20. stoljeu.
Stvara, organizira i razvija unutar modernosti i toga modernoga drutva
slijedee nove drutvene sustave, nove zajednice, nove institucije i posve nove
kolektivitete:
248 Usp. o tome: Koruni 1997; Koruni 1998a; Koruni 1998b; Koruni 1999.

166
a) Zajednicu jezika i/ili jezinu zajednicu i/ili sustav modernog jezika:
Tu zajednicu jezika i taj sustav (modernog jezika) tvori moderni knjievni
jezik, sve njegove standardne osnovice, naune gramatike tog jezika,
filoloke studije i moderni rjenici. To je dakako jezik moderne nacionalne
knjievnosti i znanosti, jezik kolstva i pismenosti i modernog obrazovanja.
Na tom se modernom jeziku, koji je utemeljio i razvio jedan narod, na
odreenom prostoru formira moderni komunikacijski sustav, ali ujedno i
njegov komunikacijski (jezini) kolektiv.
Ta se jezina zajednica sastoji i iz tradicije tog jezika: govorne, knjievne i
znanstvene. Na toj se jezinoj zajednici ili zajednici jezika, na tom jezinom
i komunikacijskom sustavu i tom kolektivitetu formira dominantna kultura
jednog naroda (njegov jezini i komunikacijski identitet) napose u odnosu
spram drugih subetnikih skupina i subetnija i supkultura na tom prostoru.
To je vrlo dugi proces izgradnje i razvoja tih vrijednosti, zajednica, sustava,
stanja i odnosa.249
b) Kulturnu zajednicu i/ili sustav moderne nacionalne kulture:
Kulturna zajednica i sustav moderne visoke graanske nacionalne kulture,
novi sociokulturni sustav, utemeljeni su na viim i suvremenim oblicima
ili sadrajima kulturnih vrijednosti na razini europske i svjetske kulture.
Tu novu kulturnu zajednicu i taj sociokulturni sustav tvori novi standardni
knjievni jezik, moderna knjievnost, suvremena znanost, lijepe umjetnosti,
moderne nove urbane sredine, obrazovne institucije (sve kole i sveuilita),
sve znanstvene institucije, kulturna drutva, kazalita, knjievni i znanstveni
asopisi, sva knjievna i znanstvena produkcija, ali i cjelokupno kulturno
naslijee. Taj sustav moderne kulture, koju postupno stvaraju mnoge
generacije ljudi kod nekog naroda, kao i razvoj te kulture, valja promatrati
u odnosu spram drugih drutvenih sustava: jezika, sustava kolstva i
obrazovanja, novog politikog sustava itd. Pogotovo zato jer sociokulturni
sustav ovisi o ekonomskom i politikom sustavu. Taj je sustav moderne
kulture vezan uz izgradnju modernih privrednih sustava (na podruju
industrije i poljoprivrede).250
Ta moderna kulturna zajednica ili sustav moderne kulture, ako promatramo
s gledita funkcionalnosti, pojavljuje se na dvije razine: prvo, na razini
249 To prouava sociolingvistika, povijest jezika i knjievnosti. Usp.: Habermas 1969; kiljan 2000;

Anderson 1990; Brozovi 1970; Bugarski 1986; Edwars 1985; Gellner 1998; Gumperz 1982; Gurvitch 1966;
Holmes 1997; Preston 1997; Pupovac 1990; Radovanovi 1986. i literaturu u tim radovima.
250 Ni jedan drutveni sustav (na primjer: sustav jezika, kulture, obrazovanja, privrede ili bilo koji drugi)

ne moemo analizirati ako ga ne promatramo u odnosu spram drugih sustava, prema modelu: drutveni sustavi

okolina. A ta je okolina (svijet drugih sustava) daleko kompleksnija od tog pojedinanog sustava. Jer jedan
sustav, sam za sebe i po sebi, niti tvori cjelinu niti se moe shvatiti bez te cjeline, niti se igdje pojavljuje
izdvojen i bez okoline. Uvijek i u svim sredinama postoji: sustav + okolina. Zato je nemogue govoriti o tzv.
kulturnoj naciji, o naciji ija bi osnova bila prije svega kultura. Takva kulturna nacija ne postoji (Cipek
2001; Stani 2002), ali postoji nacionalna kultura.

167
 izgradnje moderne nacionalne kulture koja postupno prevladava sve oblike
tradicionalnih i ujedno regionalnih kultura, dakle na razini homogene
nacionalne kulture koja na tom podruju (moderne graanske kulture)
ujedinjuje sve segmente tog naroda i, drugo, ta moderna ili nacionalna
kultura, svi njezini sadraji, koju je izgradio jedan narod kao dominantna
etnija (na svom etnikom, politikom ili dravnom prostoru), postaje
dominantnom/javnom kulturom u odnosu spram drugih subetnija i njihovih
supkultura na tom prostoru, unutar odreene politike zajednice.
c) Obrazovnu zajednicu i/ili sustav modernog suvremenog obrazovanja:
Da bi jedan narod u epohi moderne i modernog drutva, napose na europskoj
periferiji, a to je i podruje Habsburke monarhije u kojoj ivi i hrvatski
narod, mogao u svojoj sredini primijeniti sve tekovine tog drutva i
modernizacije, da bi se uope mogao razvijati u tom smjeru, u svojoj zemlji
mora organizirati moderni sustav obrazovanja: moderne osnovne i srednje
kole, moderno sveuilite, institute i akademiju znanosti i umjetnosti.
Osnivanjem tog sustava modernog obrazovanja, ukljuuje se u svijet
industrije i novih tehnologija, u svijet znanosti i obrazovanja. Bez te razine
obrazovanja, ni jedan narod nije mogao slijediti taj moderni svijet.
Uz to, s pojavom pismenosti kod veeg broja stanovnitva, napose u odnosu
na ranije razdoblje kada je prevladavala opa nepismenost, i organizacijom
vieg stupnja kolstva i obrazovanja, pojavljuju se i stalno mijenjaju
mnogostruki i posve novi identiteti kod svakog naroda: i kulturni i etniki i
nacionalni i individualni i grupni i kolektivni itd. Obrazovanje i pismenost
a time i izgradnja obrazovne (nacionalne) zajednice, izgradnja i stalni razvoj
posve novog sustava modernog nacionalnog obrazovanja, sustava modernog
kolstva od osnovnog do modernog sveuilita vezani su i uz izgradnju
moderne nacije. Naravno da na sve to utjee model kolstva, nastavni
programi koji se u kolama realiziraju i napose ideoloke osnovice koje su
sadrane u udbenicima. Sve su to, kao i na drugim podrujima modernizacije
i transformacije tradicionalnog drutva, procesi dugoga trajanja.
d) Zajednicu teritorija i/ili moderni ivotni prostor:
Svaki narod posjeduje etniki, politiki i/ili dravni teritorij. Unutar svog
politikog ili dravnog teritorija i ujedno unutar politike zajednice i
nacionalne drave, taj narod (kao veinska ili dominantna etnija) organizira
cjelokupan ivot, na njemu on ivi, stvara i djeluje. To je njegov ivotni
prostor: okoli. Tijekom razvoja modernog drutva i izgradnje drutvenih
sustava na tom prostoru, formira se sve kompaktnija zajednica tog teritorija:
jezina, kulturna, politika i politiko-administrativna, dravna, ekonomska
ili tzv. nacionalnog trita itd.
e) Politiku zajednicu i/ili moderni politiki sustav:
Politika zajednica nastaje ujedinjenjem segmenata jednoga naroda i
njegovih pokrajina i regija u jednu novu politiku cjelinu, u modernu

168
 politiku zajednicu koja ima samostalni moderni i demokratski politiki
sustav: moderni parlament, vladu, ministarstvo, moderno sudstvo i modernu
upravu, izbore i demokratsku javnost, moderne politike stranke, politika
drutva, novine itd. U toj politikoj zajednici i unutar tog modernog politikog
sustava, na odreenom politikom prostoru, taj narod ostvaruje najvanije
tekovine modernosti i novog modernog drutva, postie modernizaciju,
nacionalnu samostalnost, ostvaruje nacionalni suverenitet itd.
Tako organizirana moderna politika zajednica i moderni politiki sustav, u
odnosu spram drugih zajednica u modernom drutvu, zauzimaju nadreeno
mjesto, napose u odnosu spram sociokulturnog i ekonomskog sustava. Zato
je vano da narod (u svojoj zemlji) prihvati sve te moderne osnovice i da
izgradi cjelovitu politiku zajednicu i moderni politiki sustav. Ako to ne
ostvari, nee moi postii svoju neovisnost i izgraditi modernu naciju i zatim
naciju-dravu.
f) Modernu dravnu zajednicu i/ili moderni dravni sustav:
Organizacija samostalne nacionalne drave i/ili nacije-drave jednog naroda
vezana je uz postojanje i organizaciju njegove politike zajednice. Kada
je rije o modernoj dravi, koja se izgrauje u modernom drutvu i unutar
modernog politikog sustava, tada mislimo na organizaciju pravne drave u
kojoj sva prava vrijede jednako za sve i u istim uvjetima. To je demokratska
drava u modernoj verziji. Dug je proces nastanka takve drave: liberalno-
demokratske.
Kada je rije o nastanku hrvatske drave, tada valja pratiti hrvatsku dravnu
i dravnopravnu tradiciju i izgradnju hrvatske dravnosti. Nosilac te tradicije
je Trojedna kraljevina (Hrvatska, Slavonija i Dalmacija) i njezine institucije:
hrvatski sabor, banska ast, upanijski sustav, unutranja uprava itd. U tom
smislu, odravanje i daljnju izgradnju hrvatske dravnosti moemo pratiti i u
novom vijeku, u epohi moderne i modernog drutva, sve do stvaranja posve
samostalne i meunarodno priznate hrvatske drave 1991./92. godine.
g) Ekonomsku zajednicu i/ili sustav moderne privrede ili ekonomski sustav:
Tu zajednicu i taj sustav moderne privrede (kapitalistike i industrijske)
tvori: postojanje i reprodukcija kapitala, kapitalistika proizvodnja,
industrijalizacija privrede, modernizacija poljoprivrede, organizacija i razvoj
nacionalnog trita, trini mehanizam, regulacija cjelokupne privrede,
uope moderna proizvodnja, ekonomija, bankarstvo i novarske institucije,
postojanje javnoga sektora itd.
Da bi taj moderni ekonomski sustav uspio, da bi se proizvodnja konstituirala
i odrala, da bi se mogla transformirati tradicionalna privreda i napose uvesti
nove tehnologije i kulture u poljoprivredu, mora (1) postojati kapital i dravna
regulacija tog sustava i (2) razvijeni moderni kolski i obrazovni sustav, koji
potie pismenost i obrazovanje stanovnitva i tako ga osposobljava za tu
modernu proizvodnju.

169
h) Moderne institucije i/ili sustav nacionalnih institucija:
Sve su te zajednice i svi ti sustavi (kulture, obrazovanja, privrede, politiki i
dravni itd.) utemeljeni na modernim graanskim ili nacionalnim udrugama,
organizacijama i institucijama: na institucionalnom poretku i sustavu
interakcija meu ljudima u modernom drutvu. Stvaranjem i organizacijom
tih modernih udruga i institucija u svojoj sredini, koje postaju nosilac
cjelokupne ljudske djelatnosti, pojedini narod (preko njegovih interesnih
skupina, elite i pojedinaca) stupa na podruje modernosti, a time i izgradnje
svih oblika modernoga graanskog i kapitalistikog i industrijskog
drutvenog ivota zemlje.
i) Nacionalno jedinstvo ili sustav/zajednica nacionalnog jedinstva:
Sve to, sve te osnovice, u tijeku njihove izgradnje i modernizacije, utjeu
na postupnu transformaciju tradicionalnog drutva naroda i na izgradnju
nacionalnog jedinstva, tj. na meusobno udruivanje ili ujedinjavanje svih
segmenata jednoga naroda u vee/homogene nacionalne cjeline: kolektivitete.
Sve se to dakako postie korak po korak, u procesu postupne modernizacije
i transformacije i integracije. To udruivanje ili ujedinjavanje svih
segmenata i pokrajina i regija jednog naroda (u novi nacionalni kolektivitet
ili u nacionalno jedinstvo) postie se: 1) jedinstvenim standardnim
knjievnim jezikom, jezikom pismenosti i obrazovanja; 2) nakon to taj
jezik prihvate sve elite i sve pokrajine i svi segmenti tog naroda i uvedu ga
u javnu upotrebu, a napose u jedinstveni obrazovni sustav; 3) prihvaanjem
viih oblika jedinstvene nacionalne kulture; 4) uvoenjem jedinstvenog
obrazovnog sustava; 5) politikim ujedinjenjem svih pokrajina tog naroda
u jednu politiku zajednicu; 6) stvaranjem i organizacijom homogene ili
cjelovite ekonomske zajednice, napose izgradnjom nacionalnog trita; 7)
razvojem dravnosti i izgradnjom samostalne i neovisne nacionalne drave;
8) u tijeku organizacije i razvoja nacionalnog i politikog pokreta; 9) pod
utjecajem raznih nacionalnih ideologija i nacionalizama; 10) u tijeku tog
opeg razvoja, a napose s razvojem pismenosti kod veine stanovnitva i
vieg stupnja obrazovanja, nastaje proces identifikacije kod tog stanovnitva
i pojave mnogih identiteta: i individualni i grupni i kolektivni, ali i mnogi
kolektiviteti (jezini, kulturni, politiki, etniki, nacionalni, vjerski itd.); u
tom procesu, napose pod utjecajem medija, izgrauje se posebna nacionalna
svijest i posebni osjeaji vezani uz naciju i nacionalnu dravu. Dakako,
sve se to neprekidno mijenja od generacije do generacije ljudi.
Podrijetlo i izgradnju moderne nacije i nacije-drave valja, kako vidimo,
traiti na tom podruju zbilje i svijeta ivota stanovnitva i konkretnih zbivanja.
Jer ta nova etnika/ljudska zajednica (i moderna nacija i nacija-drava) nastaje,
u dugoj epohi modernosti, u uzajamnoj ovisnosti svih tih vrijednosti, zajednica
i sustava, u procesu dakle njihove modernizacije i integracije (prvo, na razini
samih tih zajednica i sustava i, drugo, na razini njihovih povezivanja u vee i

170
nacionalne cjeline, u modernu naciju i zatim naciju-dravu) u tijeku izgradnje
modernog drutva: novoga modernoga graanskog i civilnog i kapitalistikog i
industrijskog svijeta drutvenog ivota.
Da bi se prema tome ta moderna nacija koja, na europskom kontinentu,
pa i u hrvatskoj sredini, nastaje prema europskome modelu: moderno drutvo
moderni drutveni sustavi nacionalni suverenitet veinskog naroda moderna
nacija nacionalna drava nacija-drava mogla u povijesti pojaviti, i u
sloenim procesima modernizacije i transformacije i integracije dalje razvijati,
mora joj prethoditi, kako je reeno, odreeni narod i njegova narodna zajednica u
kojoj se on (kao dominantna etnija) organizirao na mnogim podrujima: pravnog
i institucionalnog poretka, tj. institucija, uprave, sudstva, politikog sustava,
privrede, obrazovanja, vjere itd.
Modernoj naciji prema tome uvijek, i u svim europskim sredinama gdje
nastaje, prethodi odreeni narod kao dominantna etnija na njegovu etnikom
i politikom prostoru. Taj narod ima svoju povijest tijekom koje se oblikovao
i izgradio svoj identitet na mnogim podrujima javnoga ivota, sve dakako do
pojave moderne i modernog drutva kada postupno poinju modernizacijski i
transformacijski i integracijski procesi i izgradnja novoga svijeta: koji, nuno
je ponoviti, stvara moderni graanski, civilni, kapitalistiki i industrijski svijet
sveobuhvatne ljudske djelatnosti i interakcija.
Do tada, do epohe moderne i modernog drutva, a to znai i do moder-
nizacije cjelokupnoga ivota zemlje, taj se narod razvijao unutar feudalnog i
kasnofeudalnog stalekog ili hijerarhijskog drutva i, kada je rije o narodima
unutar Habsburke monarhije, u kojoj se tada razvijao i hrvatski narod, unutar
drutva prosvijeenog apsolutizma: od sredine 18. stoljea do 1848. godine.
Jer tada, za revolucije 1848. godine, u Habsburkoj monarhiji nastaje posve
nova epoha: to je kraj duge epohe feudalizma i poetak nove epohe: izgradnje
modernoga graanskoga drutva.251
Prema svemu to je reeno, moemo zakljuiti da je tek projekt moderne
(prema europskome modelu: ideje i vrijednosti prosvjetiteljstva i romantizma,
sve ono to je tada stvoreno, zatim moderne buroaske ili graanske revolucije,
posebno industrijska i tehnoloka revolucija, te kulturna i obrazovna revolucija,
a napose osnovice modernog drutva i modernih drutvenih sustava, kao i
osnove demokracije i opi napredak itd.) omoguio neto posve novo: primjenu
modernosti i procese modernizacije i integracije (vertikalne i horizontalne)252

251 Koruni 1998a; Koruni 1998b; Markus 2000; Markus 2001; Gross 1995.

252 A) Vertikalna ili socijalna integracija nastaje u procesu ostvarenje opih graanskih sloboda,

napose ostvarenjem naela jednakosti i ravnopravnosti u demokratskim sustavima, ukidanjem svih privilegija
i nejednakosti meu ljudima, nakon ukidanja hijerarhijskog stalekog feudalnog drutva; B) horizontalna ili
prostorna/teritorijalna integracija nastaje ujedinjenjem svih segmenata, svih pokrajina i svih regija jednoga
naroda u novu i cjelovitu politiku zajednicu. I jedan i drugi proces integracije ostvaruje se unutar modernoga
graanskoga drutva. Ne prije, ne u feudalizmu.

171
i transformacije tradicionalnog ivota stanovnitva, napose transformacije
spomenutih kljunih tradicionalnih ivotnih struktura tog stanovnitva, te proces
homogenizacije narodne zajednice, to je vodilo do njezina prestrukturiranja
u modernu naciju i zatim u homogenu nacionalnu zajednicu. Tek dakle pod
utjecajem razvoja moderne, a time i modernog drutva zapoinje proces izgradnje
moderne nacije, dugi proces njezine modernizacije i integracije. Sredinje mjesto
modernizacije i integracije i transformacije su drutveni sustavi i zajednice ivota
stanovnitva.
Ali, kako je reeno, proces daljnjeg razvoja moderne nacije (europskog
tipa: gdje veinski narod/etnos postaje dominantna etnija i izgrauje naciju)
nije zavren, kao to nije zavren ni proces (pre)strukturiranja moderne i tog
modernog drutva: i graanskog i civilnog, i kapitalistikog i industrijskog.
Te bi nacije-drave, koje su odgovorne kako za dosadanji razvoj svijeta tako
i za njegovu budunost, morale krenuti prema izgradnji postindustrijskog,
globalnog, radikalno racionalnog i umnog, moralnog i pluralnog svijeta. Njihova
se transformacija (i moderne i modernog drutva i modernih drutvenih sustava i
moderne nacije i nacije-drave) mora u svakom pogledu nastaviti. Na tu postupnu
transformaciju, na nekim podrujima, ne svim, ini se da ve danas ipak utjee
postmoderna: procesi globalizacije i globalni problemi ovoga svijeta.253
Prema tome, kljuno granino razdoblje u kojem se jedan narod i njegova
narodna zajednica, koju predstavlja dominantna etnija, jae integrira i kada
poinje njegova preobrazba u modernu naciju, prema europskome modelu
modernosti, ujedno je i poetak ostvarenja projekta moderne, tj. izgradnje
modernog drutva i modernih drutvenih sustava, nakon industrijske i buroaske
revolucije, na kojima poiva pojava drugih graanskih revolucija, bez kojih nema
ni modernizacije ni transformacije (tog tradicionalnog drutva) niti izgradnje
moderne nacije kao nove/cjelovite nacionalne zajednice i nacije-drave. A to
je ujedno i poetak oblikovanja osnovica modernoga graanskoga drutva,
izgradnje temeljnih sustava tog drutva. To su: graanske slobode, parlamentarni
sustav, sustav parlamentarne demokracije, sustav predstavnike vlasti, slobodni
izbori, viestranaki sustav, novi politiki sustav, organizacija zakonodavne te
izvrne i sudske vlasti, kapitalistika privreda, industrijalizacija zemlje, slobodno
trite, organizacija novih graanskih kulturnih, politikih, dravnih, privrednih,
upravnih, obrazovnih, drutvenih i drugih nacionalnih institucija, opredjeljenje
za modernizaciju zemlje, te opredjeljenje za pluralizam ideja, stavova i ciljeva
itd. Tijek tog razvoja (modernizacije
transformacije tradicionalnog drutva) i
tih ostvarenja u svakoj je sredini, unutar svake europske zemlje, drugaiji kao i
njihovi sadraji i rezultati.254

253 Kemper 1993; Kalanj 1994; Supek 1996; Vattimo 1991; Koruni 1998; Koruni 1999.

254 O pojavi tih osnovica u Hrvatskoj, usp: Koruni 1998; Koruni 1999; Stani 1998.

172
 Prema tome, projekt moderne i proces izgradnje novoga modernog
drutva i modernih drutvenih sustava proces u kojem se, prema europskom
uzoru, izgrauje moderni svijet, u kojem se oblikuje sustav novih drutvenih
odnosa i struktura, u kojem se izgrauju posve novi politiki, dravni, upravni,
obrazovni, kulturni, ekonomski i drugi sustavi ujedno je i poetak procesa jae
integracije moderne nacije. Rije je dakako o procesu dugoga trajanja. Pojedini
segmenti, i pojedine zajednice i pojedini drutveni sustavi, kao nositelji novih
integracijskih nacionalnih osnovica, u tijeku tih vrlo sloenih procesa razliito
se razvijaju, organiziraju i homogeniziraju. Ta se modernizacija
integracija

homogenizacija (zajednica i drutvenih sustava: kulture, obrazovanja, privrede,
prava, politike itd.) provodi unutar vrlo razliitih ritmova.
Tako, na primjer, kulturna zajednica (i kulturna homogenizacija i/ili izgradnja
visoke kulture) kod nekog naroda i ujedno drutveni sustav kulture (a time i
proces sociokulturne integracije) moe u organizaciji i modernizaciji i ujedno
integraciji prethoditi politikoj ili ekonomskoj modernizaciji i integraciji. Ali je
neosporno da kod svakoga naroda mora postojati, jer u suvremenosti taj narod
ne bi mogao egzistirati, vie podruja tog svijeta ivota: (1) mnoge zajednice
i/ili kolektiviteti (osobito: jezina, knjievna, kulturna, politika, ekonomska,
obrazovna, vjerska itd.); (2) najvaniji moderni drutveni sustavi (napose sustav
moderne kulture, politiki i dravni sustav, sustav uprave i sudstva, sustav
moderne privrede, prirodnog prava, sustava modernog kolstva i obrazovanja,
sustav moderne komunikacije itd.) i (3) kljune nacionalne institucije (kulturne,
politike, dravne, obrazovne, ekonomske itd.).
Sve su te organizacije i ustanove, kod svakog europskog naroda, bile nositelji
i modernizacije i integracijskih nacionalnih osnovica koje, kako smo pokazali,
nastaju na podruju: knjievnoga jezika, knjievnosti, znanosti, obrazovanja,
nacionalne kulture, politikoga sustava, privrede, kapitala, industrijalizacije itd.
Na svemu tome i unutar tih modernih pojava, u njihovoj uzajamnoj ovisnosti
i interakciji, izgrauje se i formira moderna nacija kao nacionalna zajednica
novoga integracijskog tipa (kao nova ljudska zajednica: nacija-drava) unutar
moderne i modernoga graanskoga drutva.255
Mogli bismo zakljuiti da se moderna nacija i nacija-drava moe pojaviti
samo u onoj zemlji u kojoj se jedan narod izborio kao dominantna etnija i u kojoj
je organiziran u homogenu narodnu zajednicu. Ako se taj narod u predmodernoj
epohi organizirao na razliitim razinama: unutar predmodernog drutva,
unutar njegove etnike, jezine, kulturne, teritorijalne, ekonomske, politike i
vjerske zajednice i tih drutvenih sustava, ako je organizirao svoje institucije i
ako u svojim rukama posjeduje osnovne oblike vlasti i uprave unutar pravnog
i politikog poretka. To je dakako epoha feudalnoga drutva ili predmoderna i
predindustrijska kapitalistika epohe.256
255 Koruni 1998a; Koruni 1998b; Koruni 1999; Kemper 1993; Kalanj 1994; Supek 1996.

256 Berger 1986; Berger 1995; Wallerstein 1986; Berend-Rnki 1996. i literatura u tim knjigama.

173
 Meutim, nakon pojave modernosti i izgradnje modernoga drutva i
izgradnje modernih drutvenih sustava kod nekog naroda te s pojavom tih novih
integracijskih initelja, taj se narod, tijekom dugoga procesa modernizacije i
integracije, postupno transformira u modernu naciju preko koje postie naciju-
dravu. Ne prije, jer ni jedna druga pojava osim modernosti i ni jedno drugo
drutvo, osim tog modernog drutva, nisu omoguili takve sveobuhvatne procese
modernizacije i transformacije i integracije. Ni jedno dakle drugo drutvo, osim
modernoga graanskoga drutva koje donosi epoha moderne, nije zapoelo
ostvarivati slobodu i jednakost svih graana, ope graanske slobode te stvarati
moderne osnovice na kojima nastaju posve nove etnike/ljudske zajednice:
moderna nacija i nacija-drava. S njezinom meutim pojavom, s pojavom
moderne nacije i nacije-drave tog europskog tipa, u kojoj vlada dominantna
etnija i/ili veinski narod, zapoinju, o tome nema sumnje, mnoge napetosti i
radikalni sukobi: etniki i nacionalni, i kulturni i socijalni, meunarodni i mnogi
drugi.
U svakom sluaju, taj europski tip moderne nacije i nacionalne drave
(nacije-drave) nastaje i razvija se u vrlo sloenim procesima modernizacije
i transformacije i integracije: meusobnim povezivanjem, ujedinjavanjem
ili udruivanjem svih dijelova i svih segmenata jednoga naroda u posve novu
cjelovitu nacionalnu zajednicu. Ta nova nacionalna zajednica potpuno slama
tradicionalne ljudske zajednice i tradicionalnu kulturu u regijama i pokrajinama.
Neke osnove tih zajednica i sustava (jezika, kulture, politike, privrede, prava,
komunikacije itd.) poeli su se razvijati, na razliitim razinama u prednacionalnom
razdoblju, dakle prije pojave moderne i modernog drutva.
Ali e se sve te zajednice i institucije i svi ti drutveni sustavi tek u epohi
moderne i modernoga drutva postupno modernizirati, integrirati i pojaviti u no-
vom obliku. A to znai da e horizontalno (postupnom integracijom) obuhvatiti
cjelokupan etniki i politiki prostor jednoga naroda, a vertikalno sve njegove
drutvene strukture: dakle, cjelokupno njegovo stanovnitvo. Prema tome, proces
modernizacije i transformacije i integracije poinje tek primjenom modernosti:
tek tada poinje, u pojedinim sredinama, nova organizacija tih modernih zajednica
i drutvenih sustava.257
Osim toga, epoha moderne i moderno drutvo utemeljili su i razvili posve
novi model politikog poretka i donose novi drutveni i pravni sustav, posve nove
poretke (pravni, politiki, dravni, institucionalni, socijalni, privredni itd.) koje su
izgradili na prirodno-pravnoj teoriji, iako se mnogi narodni nisu odrekli posebne
pravne tradicije svoje zemlje. Zato je to moderno graansko drutvo ujedno i
politiko drutvo. A u europskoj se sredini ostvaruje u obliku novog sustava:
sociopolitikog, sociokulturnog, socioekonomskog i sociopravnog, u vladavini

257 Berger 1986; Berger 1995; Wallerstein 1986; Berend-Rnki 1996; Habermas 1969; Habermas 1988;

Vattimo 1991; Luhmann 1968; Luhmann 1999; Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni 1999.

174
prava, pravne drave, parlamentarizma, zakonodavne vlasti i nacionalnog
suvereniteta, napose tijekom izgradnje nacionalne drave europskoga tipa u kojoj
se sve to pojavljuje. Prema tom europskome modelu izgradile su se sve moderne
nacije u Europi, pa dakako i moderna hrvatska nacija.
Nuno je dakle razlikovati integracijske osnovice, koje donosi epoha
moderne, od integracijskih procesa, koji nastaju ostvarenjem projekta moderne
i modernoga drutva. A najsnanije integracijske procese, koji nastaju u tijeku
primjene modernosti, a time i modernizacije i transformacije zemlje, europski
narodi ostvaruju unutar ovih podruja:
a) Politike integracije i/ili integracije modernoga politikoga sustava:
Nositelj politike integracije je moderni politiki sustav modernog drutva,
a napose politiko-administrativni i institucionalni sustav. Tu politiku
integraciju pojedini narodi ostvaruju u tijeku modernizacije cjelokupnoga
politikoga sustava koji donosi moderno graansko drutvo, njegovom
homogenizacijom, modernizacijom i postupnim okupljanjem svih politikih
organizacija i institucija, modernizacijom i organizacijom politike
zajednice, putem nove trodiobe vlasti, politikih stranaka, modernog
izbornog sustava, sustavom parlamentarizma i politike demokratske
javnosti, putem nacionalnog suvereniteta itd. To je europski model modernog
politikog sustava, koji je kompatibilan tom modernom drutvu: modernomu
graanskom, civilnom, kapitalistikom i industrijskom drutvenom svijetu
ivota, koji od kraja 18. stoljea potpuno mijenja i transformira cijelu
Europu.
Taj je europski model (politiki sustav modernoga graanskog drutva i
politike integracije) prihvaen i u Hrvatskoj ve za revolucije 1848.49.
godine i na njemu se od 1860./61. godine dalje razvijao politiki pokret i
moderna hrvatska nacija.
Ta se politika integracija postie, u svakoj sredini napose, i putem
ostvarenja nacionalnih politikih programa, ciljeva i ideja, modernizacijom
tog sustava.
Posebno se ta politika integracija postie horizontalnom integracijom:
politikim i teritorijalnim ujedinjenjem svih pokrajina i svih regija, a
time i modernom organizacijom cjelovite politike zajednice i nacionalne
drave.258
b) Ekonomske integracije ili integracije modernoga privrednoga sustava, a
nastaje:
Razvojem kapitalistike privrede i robno-novanih odnosa.
Stvaranjem slobodnoga jedinstvenoga nacionalnoga trita.
Razvojem i modernizacijom privrede, kapitala, novarskih zavoda i ba-
naka.
258 O Hrvatskoj: Koruni 1998; Koruni 1999; Stani 1998; Gross 1985; Gross-Szabo 1992.

175
 Industrijalizacijom i tehnikim razvojem zemlje.
Modernizacijom i ekonomskom homogenizacijom zemlje.259
c) Kulturne integracije i/ili integracije sustava moderne kulture, a nastaje:
Razvojem i modernizacijom kolstva, opeg obrazovanja i pismenosti;
unutar sociokulturnog sustava, izgradnjom tog visokokulturnog sustava.
Razvojem novog/modernog knjievnog jezika, jezika knjievnosti, znanosti,
pismenosti i obrazovanja, napose utemeljenjem i organizacijom nove/
suvremene znanosti i umjetnosti i izgradnjom visoke graanske kulture
uope.
Organizacijom nacionalnih kulturnih, znanstvenih i obrazovnih institucija.
Stvaranjem novih kulturnih vrijednosti prema europskim standardima.
Utemeljenjem posve novih integracijskih kulturnih nacionalnih osnovica.
d) Drutvene integracije ili integracije sustava modernoga drutva, a
nastaje:
Opim graanskim slobodama i demokracijom.
U svakoj sredini napose, opim slobodama, jednakou i ravnopravnou
svih ljudi = vertikalna i/ili socijalna integracija.
Razliitim razinama (unutar jednog poretka) unutranje integracije:
unutranjom povezanou, solidarnou i integracijom, koja se na najveoj
razini postie tek u socijetalnoj zajednici modernoga graanskoga
drutva.260
Taj posve novi integracijski drutveni svijet ivota stvara moderno drutvo:
moderni politiki sustav, nacionalni suverenitet, modernu industrijalizaciju, a time
i industrijsku privredu u cjelini, kapitalistiko poduzetnitvo i novi industrijski
kapital, organizaciju nacionalnog trita, modernu poljoprivredu, modernu visoku
graansku kulturu i obrazovni sustav, komunikacijski sustav itd. Taj novi/moderni
svijet nije doputao postojanje meusobno odvojene tradicionalne zajednice,
regije i pokrajine: da bi taj projekt uspio, bilo je nuno postii sveopu integraciju
na razini moderne i cjelovite nacionalne zajednice. Posve je dakle jasno da takvi
sveobuhvatni procesi modernizacije
transformacije
integracije nastaju
tek postupnim ostvarenjem projekta moderne, tek unutar modernog drutva i
modernih drutvenih sustava.
Svi ti procesi modernizacije i transformacije i integracije procesi
izgradnje novoga svijeta, kada neki narod utemeljuje nove socijalne i sistemske
integracijske osnovice, a to su ujedno i nacionalne integracijske osnovice, koje
postupno okupljaju sve segmente jednog naroda u nacionalne cjeline nuno
utjeu na izgradnju moderne nacije i nacije-drave kao nove etnike/ljudske
zajednice. Nema dakle spora da se tek tada, u razdoblju moderne i modernoga
259 O Hrvatskoj: Gross 1985; Gross-Szabo 1992. i literaturu u tim knjigama o privrednom razvoju.

260 Usp. o tome: Koruni 1997; Koruni 1998; Berger 1995; Parsons 1991; Luhmann 1999.

176
drutva, nacija formira kao nacionalna zajednica i nacionalna drava ili nacija-
drava. A to je, kako smo upoznali, europski model: modernosti i modernog
drutva i moderne nacije.
U tijeku tog razvoja prisutna je jo jedna razina integracije: na podruju
izgradnje posve novih/veih zajednica. U procesu formiranja moderne nacije
kao nove ljudske zajednice, kako je reeno, kljunu ulogu ima modernizacija
tog svijeta ivota u nastajanju i njegova integracija kao proces dugoga trajanja.
Sveobuhvatna integracija (modernizacijom) nastaje u procesu u kojem se svi
dijelovi, sve regije i pokrajine i svi segmenti jednoga naroda udruuju u nove
homogene nacionalne cjeline i/ili nacionalne kolektivitete: ujedinjuje se, i me-
usobno povezuje u nove kolektivitete, ono to je unutar jednog etnosa/naroda
bilo stoljeima razjedinjeno. Ali sada unutar posve novih zajednica i sustava
i kolektiviteta. Prema tome, kada je rije o naciji koja nastaje u epohi mo-
dernoga graanskoga drutva, jasno je da je proces modernizacije i integracije
i transformacije cjelokupnog (tradicionalnog svijeta) ivota jednog naroda
potakao:
a) Proces izgradnje novih integracijskih nacionalnih osnovica
Na podruju knjievnoga jezika, graanske kulturne, kapitalistike privrede,
kapitala, novoga politikoga sustava, institucija itd., koje su okupile i
integrirale sve segmente jednoga naroda, sve njegove regije i pokrajine,
unutar tih integracijskih nacionalnih osnovica, te njihovo povezivanje u
posve nove cjeline, unutar cjelovite nacionalne zajednice; tada kod ljudi/
aktera tih zbivanja nastaju novi identiteti.
b) Proces integracije i homogenizacije mnogih zajednica
Integracije posve novih ljudskih zajednica u nastajanju i razvoju: zajednice
novoga knjievnoga jezika, kulture, znanosti i obrazovanja, politike
i dravne zajednice, ekonomske zajednice itd. i njihovo meusobno
povezivanje ili integracije unutar ire nacionalne zajednice i moderne nacije
i socijetalne zajednice.
c) Proces integracije modernih drutvenih sustava
Integracije sustava moderne kulture, sustava moderne privrede, modernog
politikog i dravnog sustava, sustava obrazovanja, prava, vjere itd. u
homogenu ili cjelovitu nacionalnu zajednicu, unutar modernoga graanskoga
drutva.261
Prema tome, istodobno su postojale dvije razine integracije (koje nastaju u
epohi modernosti i u tijeku modernizacije) zajednica i drutvenih sustava: prvo,
unutarnja integracija tih zajednica i drutvenih sustava (njihova modernizacija

integracija na podruju knjievnog jezika, kulture, politike, drave, privrede,

261 Procesi integracije u modernom drutvu nastaju na dvije razine: unutar modernih drutvenih sustava

i unutar modernih zajednica (jezika, kulture, privrede, politike, komunikacije itd.). Nositelji i socijalnih i
sustavskih integracija, a time i svih ostalih, su drutveni sustavi i zajednice ivota ljudi.

177
obrazovanja itd., ali i moderne socijetalne zajednice) koji su unutar sebe, unutar
tih zajednica i sustava, integrirali mnoge nacionalne vrijednosti, organizacije,
institucije, regije, pokrajine i tradicionalne zajednice i, drugo, integracija i/ili
meusobno ujedinjenje tih zajednica i drutvenih sustava unutar nove homogene
nacionalne zajednice, unutar moderne nacije i nacije-drave. Nacija i socijetalna
zajednica ovdje se pojavljuju kao kompleksni sustavi i/ili kao ira okolina koja
obuhvaa druge drutvene sustave i zajednice u njoj.262
Zato sve te zajednice npr. jezine, kulturne, obrazovne, politike, ekonomske,
vjerske, etnike, subetnike, supkulturne itd. napose njihovu izgradnju i razvoj
u epohi modernosti, valja promatrati: (1) unutar ire narodne ili nacionalne
zajednice u nastajanju; (2) unutar socijetalne zajednice modernoga graanskoga
drutva i (3) unutar modernih drutvenih sustava, dakle sustava jezika, kulture,
politike, privrede, prava, kolstva i obrazovanja itd. A to znai, kako smo do sa-
da mogli vidjeti, da su sve te zajednice i svi drutveni sustavi i kolektiviteti me-
usobno povezani, da se u modernom drutvu i u tijeku modernizacije novog
svijeta drutvenog ivota meusobno uvjetuju i dopunjuju. S tim da unutar nekog
sustava (na primjer sustava moderne privrede ili sustava moderne kulture, ili
modernoga politikoga i dravnoga sustava itd.) moe biti vie tih zajednica koje
znae i jesu temeljni okvir drutvenog ivota ljudi.
To prema tome znai da i drutvo i drutvene sustave valja promatrati u paru
s tim novim zajednicama i kolektivitetima (u modernom drutvu) u kojima ljudi
ive zajedno i dijele neke vrijednosti, interese, osjeaje itd. Taj bismo europski
model mogli izraziti shemom: moderno drutvo
drutveni sustavi
ljudske
zajednice
kolektiviteti
okolina. Na tom modelu nastaje moderna nacija i
nacija-drava.
Za svaku su meutim tu modernu zajednicu i te kolektivitete ivota
ljudi vani procesi koji nastaju u tijeku modernizacije transformacije
integracije, ali uz uvjet da sve te zajednice i kolektivitete promatramo u paru s
nekim drutvenim sustavom unutar modernog drutva koje donosi taj cjelokupni
moderni svijet, napose unutar moderne nacionalne zajednice (moderne nacije) i
moderne socijetalne zajednice:
a) Procesi horizontalne ili prostorne/teritorijalne integracije i homogeni-
zacije:
Taj se model modernizacije
transformacije
integracije ostvaruje
(na primjer: kulturne zajednice i sustava moderne kulture te pismenosti
i obrazovanja, ili politike zajednice i modernog politikog sustava, ili
ekonomske zajednice i sustava moderne privrede itd.) irenjem iz centra i iz
urbanih sredina na periferiju i u pojedine pokrajine, ali i na ruralna podruja,
i postupnim ukljuivanjem u tu zajednicu i taj sustav (npr. moderne ili
suvremene kulture) cjelokupnoga etnikog i politikog prostora jednoga
262 Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni 1999.

178
 naroda, svih njegovih dijelova i segmenata, stvarajui tako postupno i
nacionalno jedinstvo i novu/cjelovitu nacionalnu zajednicu.
b) Proces vertikalne i/ili socijalne integracije i homogenizacije:
Ostvaruje se kada se u tu zajednicu i u taj kolektivitet i taj sustav (na primjer:
kulturnu ili politiku ili ekonomsku zajednicu i/ili sustav moderne kulture
ili moderni politiki i privredni sustav itd.) postupno ukljue sve drutvene
strukture jednoga naroda, tj. cjelokupno stanovnitvo na njegovu teritoriju
bez obzira na njihovo podrijetlo. A to se postie tek u demokratskom
i modernom graanskom drutvu, osnovanom na naelima jednakosti
i ravnopravnosti svih ljudi. Dok se to ne ostvari, ne moe se na primjer
izgraditi moderni politiki i demokratski sustav, a onda ni moderna drava
ni moderno drutvo, ni moderna nacija itd.
Vano je pritom imati na umu da ni jedna ta moderna zajednica ivota ljudi
(ni jezina ni kulturna, ni vjerska ni ekonomska, ni politika ni etnika niti bilo
koja druga) koja se formira unutar ire narodne i/ili nacionalne zajednice, i ni
jedan taj moderni kolektivitet i ni jedan drutveni sustav (ni kulturni ni privredni,
ni politiki niti bilo koji drugi) koji nastaje unutar modernog drutva, ne mogu
izdvojeno i sami za sebe i po sebi ni ta zajednica ivota ljudi/stanovnitva, u
kojoj ljudi ive i djeluju zajedno, ni taj drutveni sustav ni kolektivitet preuzeti
cjelovitu modernizacijsku i integracijsku ulogu, te transformirati (tradicionalni
ivot stanovnitva) i ujediniti u nove/vee cjeline i kolektivitete koju u tome
modernom svijetu imaju: moderna nacija i nova socijetalna zajednica. Modernoj
naciji i naciji-dravi tu novu modernizacijsku i integracijsku ulogu omoguava
europski model (moderno drutvo, modernost, nacionalni suverenitet), a
socijetalnoj zajednici to omoguava sustav pravnih normi modernog drutva.
U svakom sluaju, samo su te moderne zajednice (nacionalna i socijetalna) u
epohi moderne ujedinjavale i integrirale sve dijelove i segmente (jezine, etnike,
kulturne, politike, teritorijalne, tradicionalne itd.) jednoga naroda u homogenu
cjelinu, unutar moderne nacije ili u cjelovitu modernu politiku zajednicu i
modernu dravu. Zato nije mogue, ak ni teorijski, zamisliti nastanak samo tzv.
kulturne nacije ili jezine nacije, ili bilo koje druge na jednoj vrijednosti,
unutar samo jedne posebne zajednice (npr. kulturne ili politike). Uostalom, te
tvrdnje nisu znanstveno utemeljene.263
Tu dakle modernizacijsku
integracijsku
transformacijsku ulogu, kada
se ostvaruje integracija i ujedinjenje nekog naroda u nacionalnu zajednicu, moe
imati: prvo, moderna nacija (to je europski model nacije koju je izgradio veinski
narod unutar modernog drutva i modernih drutvenih sustava) i, drugo, moderna
socijetalna zajednica, a to je ameriki model nacije + demokratska drava koja

263 Usp. o tome: Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1997; Koruni

1998; Koruni 1999; Stani 1985; Stani 1989; Stani 1998; Gross 1981; Gross 1985; Budak 1999; Stani
2002; Cipek 2001. Nuno je o tome razviti kritiku znanost i temeljita istraivanja.

179
se formira kao pluralni svijet: i etniki i kulturni i vjerski, svijet koji predstavlja
mnotvo u svemu jednakih etnija, etnikih zajednica, etnikih skupina, razliitih
vjera i crkava itd.
Mogli bismo dakle zakljuiti da postupnom primjenom modernosti i
ostvarenjem projekta moderne nastaje (1) proces izgradnje modernog drutva
i modernih drutvenih sustava (unutar novoga graanskog i kapitalistikog i
industrijskog drutvenog ivota) i ujedno (2) proces izgradnje i integracije mo-
derne nacije i nacije-drave. To su prema tome dva kompatibilna povijesna i
drutvena procesa. Pritom u modernom drutvu i modernim drutvenim
sustavima, tijekom razvoja moderne, nalazimo dvije meusobno povezane razine
modernizacije i integracije cjelokupnog ivota neke zemlje:
a) proces modernizacije
integracije
unutar svih modernih drutvenih sustava i kolektiviteta (na podruju kulture,
politike, privrede, prava, obrazovanja itd.) i unutar svih pojedinanih
zajednica (kulturne, jezine, politike, dravne, ekonomske, obrazovne,
socijetalne itd.) i
b) proces modernizacije
integracije
transformacije
postupnom i trajnom modernizacijom i integracijom nastaje preobrazba i/
ili transformacija: svih nacionalnih vrijednosti, svih zajednica, drutvenih
sustava, struktura, svih oblika svijesti i posebnih osjeaja, a onda i svih
identiteta itd.
Ve se dakle u samoj moderni, kako je reeno, nalaze elementi koji upuuju
na pojavu/procese modernizacije i integracije i transformacije modernog drutva
i moderne nacije. Meutim, u moderni se nalaze, kako smo vidjeli, i elementi iz
kojih nastaje i postmoderni svijet. A rekli smo da je epoha postmoderne ujedno
i postnacionalna epoha u nastajanju. Znai li to da se moderna nacija i nacija-
drava (europskog tipa) nalazi na putu nestanka? To je mogue samo ako u vidu
imamo dosadanje oblike nacije-drave u kojoj su prevladavali: dominantni
narod i njegova dominantna kultura, njegov dominantni poloaj u toj nacionalnoj
zajednici, svi nacionalni monizmi, nacionalne strukture jednog (jedan
nacionalni voa, jedan ideoloki sustav, jedno miljenje itd.), mnogi agresivni
nacionalizmi, totalitarizmi, jednoumlje itd., takva nacija-drava u kojoj su sve
druge etnije (subetnike zajednice, subetnike skupine i njihove supkulture)
uvijek, u odnosu na dominantni narod i njegovu naciju, na drugome mjestu
i uvijek imaju drugi identitet. To je stanje (u naciji-dravi) u kojem nastaju
napetosti i sukobi: etniki i kulturni i socijalni. U tom stanju nastaje trajna kriza
identiteta. Europski narodi teko e prevladati to stanje moderne. Bit e to dug
put nastajanja novog postmodernoga svijeta: radikalno pluralnog, racionalnog,
umnog i moralnog.
Pa ipak, postoji uvjerenje da se svijet danas nalazi u procesu nastajanja epohe
postmoderne, u kojoj bi postupno prevladala opa globalizacija (drutva, politikog

180
sustava, kulture, novih tehnologija, multinacionalnog biznisa, komunikacije,
sustava informacije itd.) te pluralizam kultura, tradicija, vjera, etnosa, etnikih
skupina, napose koegzistencija raznorodnog, vieetnikog, viekulturnog itd., ali
i posebna briga za ovjeka uope, za probleme gladi i siromatva, za suzbijanje
etnikih sukoba i nasilja, za ouvanje prirode i ekosustava i planeta Zemlje itd.
Moe li to ovjek ostvariti?
Taj projekt postmoderne, kao model i kao proces u kojem postupno nastaje
novi postmoderni drutveni svijet, potie i proces prestrukturiranja modernog
drutva, napose industrijskog te nacije i nacije-drave. Moderno bi graansko
drutvo preraslo u globalno, pluralno demokratsko drutvo postmoderne. U tom
bi novom svijetu, umjesto moderne nacije europskog tipa (u kojoj prevladava
dominantni etnos/narod) i njezine nacionalne drave (nacije-drave), sve veu
i kljunu ulogu imala postmoderna socijetalna zajednica u kojoj bi postupno
prevladavali: kulturni i etniki pluralizam, koegzistencija raznorodnog,
demokracija, globalizacija (napose: kulturna, obrazovna, tehnoloka, ekonomska
i demokratska) na svjetskoj razini, sustav normi i statusa i normativni sustav
uope utemeljen na prirodnom pravu i novoj/racionalnoj organizaciji globalnog
svijeta u cjelini. Moe li sve to ovjeanstvo danas, nakon krize racionalizma i
ujedno modernog drutva uope, ostvariti? Nije li to samo nova ideologija?
Uvjeravaju nas meutim da se moe uoiti jo jedan vaan proces: u
socijetalnoj zajednici postmoderne, identifikacija ljudi/aktera (u nekoj dravi) bila
bi na razini posebnog etnosa (etniki identitet), a ujedno i nadetnosna (politiki
i drutveni identitet). Stanovnici neke drave polazili bi od kulturne i etnike
posebnosti, od etnikog i kulturnog identiteta, ali bi se identificirali i sa svijetom
koji ih okruuje i unutar kojeg ive i rade: s politikom zajednicom, sustavom
moderne demokracije, kulturnim i etnikim pluralizmom, demokratskim
pluralnim drutvom, globalnim ili svjetskim drutvom, univerzalnim humanim
naelima (prema naelu: svi ljudi dijele jedan isti planet Zemlju), opim razvojem,
ouvanjem ekosustava i prirode u cjelini itd. ovjeku danas, ini se, postaje jasno
da se samo na tim univerzalnim sustavima moe izgraditi ivot u nekoj zajednici
koju valja uskladiti s cjelinom svijeta.
Nakon radikalne kritike epohe moderne i modernog drutva, a onda i
moderne nacije, ako ovjek uope moe prihvatiti takvu kritiku i izgraditi
posve novi svijet, onda nacija-drava europskog tipa nema drugog izbora:
prerastanje suvremene nacije-drave u pluralnu socijetalnu zajednicu, uz razvoj
globalnih sustava (novog demokratskog drutva, racionalizacije svijeta, moderne
tehnologije, pluralnog svijeta, internacionalnog povezivanja, ouvanja prirode
i posebne brige za cjelinu ekosustava i planeta Zemlje itd.) put je s kojeg se ne
moe skrenuti, bez obzira na zastoje. Taj je put meutim proces dugoga trajanja.
Sve se to nee postii ni lako ni brzo, ako nije ve prekasno.
Meutim, ponavljamo, bez radikalne kritike i epohe moderne i modernog
drutva i modernih drutvenih sustava, napose kritike nacije i nacije-drave

181
europskog tipa i svih oblika neracionalnosti ovoga svijeta i naruavanja
ekosustava, ne moe se krenuti dalje u izgradnju boljeg svijeta: umnog,
racionalnog, moralnog, pravednog, slobodnog. U tom sluaju, o tome nema spora,
ako ovjeanstvo kani prihvatiti te promjene, ako je danas sposobno da prihvati
tu radikalnu kritiku i da se udrui oko rjeavanja globalnih i/ili ope svjetskih
problema svoga opstanka na ovom planetu (koji je ugrozio oneienjem zraka
i vode i prirode, i naruavanjem ekosustava), onda se moraju mijenjati i sam
ovjek i taj tip nacije-drave i nacionalni identiteti i identiteti uope.264

7. Etniki i nacionalni identitet kao znanstveni problem

U drugom i treem dijelu ove knjige bavimo se (1) teorijskim problemom
identiteta i (2) istraivanjem razliitih tipova drutvenih identiteta u Hrvatskoj
u 19. stoljeu, u stoljeu kada nastaju: moderne osnovice, osnovice modernog
drutva i moderne nacije. Iako u tom dijelu knjige temeljito raspravljamo
o procesu identifikacije i nastanku razliitih identiteta, ipak valja i ovdje,
uz problem izgradnje moderne hrvatske nacije, iznijeti osnovne probleme
znanstvenog istraivanja etnikog i nacionalnog identiteta, a time dakako i
probleme istraivanja etnikih struktura stanovnitva u nekoj zemlji, odnosno
probleme istraivanja spomenutih kljunih ivotnih struktura tog stanovnitva.
Kako smo ve pokazali, u drutvenim se znanostima istraivanja o podrijetlu,
integraciji i izgradnji moderne nacije i nacije-drave, a time i o etnikim i
nacionalnim identitetima, uglavnom temelje na dva znanstvena modela:
a) Prvo, na modelu u kojem se naglaavaju subjektivni doivljaji nacije:
Prema tom modelu, nastanak nacije najue se vee uz tzv. nacionalnu
svijest i nacionalizam, njihovu pojavu, razvoj i djelovanje. U tom smislu,
istie se i prouava: nacionalna svijest (individualna, grupna i kolektivna),
nacionalni sentimenti, tj. psiholoka stanja (osjeaji i proivljavanje)
vezana uz naciju, posebne psihike konstitucije i/ili sustavi (nacionalna
volja, nacionalni karakter i nacionalni duh itd.) te kolektivno nacionalno ime,
mit o zajednikim precima, zajednika povijesna sjeanja, a napose etniki,
nacionalni i kulturni identitet, nacionalnost te ideje i naela o naciji itd. U
tome je pristupu, kako smo rekli, stalno prisutan mit o samorazumljivosti
nacije i nacionalizma i nacionalnog identiteta.
Sve je to podruje psihikih sustava: pojava i razvoj individualne, grupne
i kolektivne svijesti i nesvijesti vezane uz naciju. Meutim, s gledita
podruja istraivanja, nuno je pritom razlikovati: (1) organizaciju i
samoodravanje tih psihikih sustava, koji poivaju na ljudskoj svijesti i
nesvijesti i (2) organizaciju i samoodravanje drutvenih sustava i novih
264 Usp. o tome: Kemper 1993; Kalanj 1994; Koruni 1998; Koruni 1999; Supek 1996.

182
 kolektiviteta, koji znae svijet ivota stanovnitva u zemlji. Drugim rijeima,
kada prouavamo izgradnju moderne nacije i identiteta, valja razlikovati
strukturu psihikih sustava (unutar kojih se nalazi ljudska svijest, a onda i
etnika i nacionalna ili bilo koja druga, koja se konstituira na osnovi svijesti,
a ne svijeta ivota) od strukture i organizacije drutvenih sustava koji tvore
svijet realnosti. A modernu naciju i naciju-dravu izgrauje taj svijet ivota
stanovnitva i realnost: sustav moderne kulture, politiki i dravni sustav,
moderni ekonomski sustav, sustav prava, komunikacijski sustav itd.265
Na toj razini (psihikih sustava: svijesti, osjeaja i subjektivnih doivljaja
nacije) nastaju razliiti nacionalni identiteti: individualni, grupni i kolektivni.
Ti se identiteti, kada je rije o dalekoj prolosti, esto u drutvenim znanostima
pretjerano generaliziraju. U tom je pogledu iskazana velika nekritinost. Ali
ne postoje ni temeljita istraivanja o tome. To jednako vrijedi, kako emo
vidjeti, i za istraivanje mnogostrukih drutvenih identiteta u hrvatskoj
prolosti.
Potrebno je ovdje napomenuti da znanstvenici, koji slijede ovaj model, nisu
jasno odredili ni predmet/podruje istraivanja niti su potraili relevantne
povijesne izvore na kojima bi temeljili svoje teze. No o tome vie kasnije.
b) Drugo, na modelu u kojem se imaju u vidu nacionalni sentimenti i/ili psihiki
sustavi, ali se poglavito prouavaju objektivni initelji (svijet realnoga
ivota: ljudskih zajednica i ljudskog drutva i ivotnih struktura stanovnitva
u nekoj zemlji), a time i proces konstituiranja i integracije i transformacije
i naroda i moderne nacije i nacije-drave. Tada dakako nastaju i posve
drugaiji procesi samoidentifikacije ljudi i drugaiji identiteti. U tom sluaju,
istraivanje podrijetla i strukture i razvoja jednoga (moderne nacije i nacije-
drave) i drugoga (etnikih i nacionalnih identiteta) lako moemo provjeriti
na dokumentima.
Prema tom modelu, pojava i razvoj naroda, kao i organizacija njegove
narodne zajednice, te transformacija njegova tradicionalnog drutva i ivota
stanovnitva uope, a time i izgradnja moderne nacije i nacije-drave i
etnikih i nacionalnih identiteta unutar modernog drutva dugotrajan je
proces koji jo nije zavren.
Modernoj naciji i naciji-dravi, kako smo vidjeli, uvijek prethodi odreeni
narod i njegov dugotrajni razvoj u povijesti. To znai da se taj narod na svom
prostoru organizirao na mnogim podrujima ivota unutar narodne zajednice,
koja se zatim pod utjecajem objektivnih initelja (modernizacije svijeta
ivota unutar modernog drutva), a to su konkretne povijesne i drutvene
promjene polako mijenja i transformira u posve novu nacionalnu zajednicu,
265 Nacionalna svijest, o kojoj govore mnogi znanstvenici koji prouavaju proces etnike i nacionalne

identifikacije, dio je psihikih sustava koji imaju dva dijela: svijest i nesvijest. Taj drugi dio (nesvijest: a to je
stanje koje iskazuju mase i razni agresivni nacionalizmi spram drugih i spram nepripadnika istom narodu)
uglavnom se ne prouava. To je veliki nedostatak u prouavanju tih sloenih problema.

183
 u modernu naciju. Mijenjaju se i transformiraju istodobno i etniki i kulturni
i mnogi drugi identiteti.
Na izgradnju moderne nacije i nacije-drave, a time i na izgradnju nacionalne
i socijetalne zajednice u modernom drutvu, kao i na izgradnju etnikih i
nacionalnih identiteta, utjeu mnoge vrijednosti u njihovoj meusobnoj
interakciji, a pojavljuju se kao nove strukture (unutar novih drutvenih
sustava i ljudskih zajednica) i nove integracijske nacionalne osnovice na
podruju knjievnoga jezika, nove graanske kulture, modernog politikog
i dravnog sustava, moderne privrede, kapitalizma, modernog kolstva i
obrazovanja, prava, sudstva, uprave, tradicije itd.
Nositelji tih novih vrijednosti, koje nastaju tijekom izgradnje modernog
drutva, a time i u procesu modernizacije
transformacije tradicionalnog
drutva, mnoge su nacionalne institucije i ivotne zajednice ljudi (unutar ire
nacionalne zajednice) i moderni drutveni sustavi: kulture, privrede, drave,
uprave, sudstva itd.
Prema tome modelu, moderno drutvo i moderni drutveni sustavi, a napose
procesi modernizacije i transformacije i integracije svijeta ivota (drutvenih
sustava, ljudskih zajednica, institucija i organizacija) omoguili su izgradnju
moderne nacije i nacije-drave, ali i svih identiteta i osjeaja vezanih uz
nju. Drugim rijeima, moderno drutvo i moderni drutveni sustavi (napose
politiki, kulturni, privredni, sustav obrazovanja i komunikacije itd.)
mijenjaju i izgrauju svijet toga modernog ivota i stvaraju modernu naciju
i naciju-dravu i utjeu na proces identifikacije ljudi/aktera s tim novim
svijetom. To su trajni procesi promjena.
Nacija je dakle nastala i razvila se (kao posve nova ljudska/etnika zajednica)
u epohi moderne i modernog drutva i na osnovama modernih drutvenih
sustava, u tijeku dugotrajnih procesa modernizacije i transformacije i
integracije, kada nastaje preobrazba narodne zajednice u cjelovitu nacionalnu
zajednicu i zatim u naciju-dravu. A to je, kako smo vidjeli, europski model
nastanka moderne nacije. Ali tada valja pratiti i nastanak posve novih i
mnogostrukih identiteta.
Prema tome modelu nastala je i moderna hrvatska nacija. A to znai da je
to moderno drutvo, i sve to je vezano uz njegovu izgradnju u hrvatskoj
sredini, utjecalo (1) na izgradnju posve nove ljudske zajednice (hrvatske
nacije) i (2) na proces samoidentifikacije, na stvaranje mnogih identiteta u
tom razdoblju. Tada nastaju i neprekidno se mijenjaju mnogostruki identiteti,
drugaiji negoli ikada prije, jer nastaje i posve novi svijet ivota stanovnitva
unutar modernog drutva.
To su, na prvi pogled, dva posve razliita znanstvena modela u prouavanju
fenomena nacije i etniciteta i etnosa uope i fenomena identiteta napose. No, imaju
li oni ipak dodirnih elemenata? Imaju, svakako. Ne smijemo zanemariti ni jedan ni

184
drugi model. Oba modela valja imati u vidu i moramo ih primijeniti u istraivanju
sloenih problema podrijetla i razvoja naroda i moderne nacije i nacije-drave
(a to je podruje ljudskih zajednica i ljudskog drutva u nekoj zemlji) i ujedno
fenomena identiteta i samoidentifikacije (a to je podruje psihikih sustava). Ali
samo ako nam je jasno to elimo istraivati i na kojim dokumentima: fenomen
nacionalizma i posebne osjeaje vezane uz tu naciju ili izgradnju moderne
nacije i nacije-drave (njezino podrijetlo i procese modernizacije i transformacije
i integracije) preko njezinih objektivnih initelja, ne zaboravljajui dakako da
naciju prate i nacionalni sentimenti i posebni osjeaji. Sve to dakako utjee i
na istraivanje etnikih i nacionalnih identiteta. tovie, oni moraju biti u sreditu
svih tih istraivanja: i drutva i naroda i nacije i nacije-drave. Nuno je meutim
uiniti kopernikanski obrat u tom istraivanju: i s gledita izbora podruja/
predmeta istraivanja i kritinosti i znanstvenih modela i teorija.
Postoji dakle jedno podruje istraivanja koje je najue vezano uz razvoj
etnosa i etniciteta uope, napose uz pojavu i razvoj naroda i nacije, uz formiranje
narodne zajednice i uz njezinu transformaciju u nacionalnu zajednicu, ali i uz
pojavu i razvoj nacionalnih sentimenata koje nikako ne smijemo zanemariti,
pri emu moramo primijeniti oba znanstvena modela, a to je: oblikovanje i razvoj
i transformacija etnikih i nacionalnih identiteta, ali i svih drugih drutvenih
identiteta.
Drugim rijeima, postoji jedno podruje vezano uz proces izgradnje
moderne nacije i nacije-drave, koje meusobno povezuje (1) psihike sustave,
ija je osnova svijest i nesvijest i (2) svijet realnoga ivota stanovnitva,
svijet ljudskih zajednica i ljudskog drutva a to je proces samoidentifikacije
(individualne i grupne i kolektivne) tog stanovnitva, a time i proces formiranja
identiteta: kulturnog, jezinog, politikog, dravnog, vjerskog, etnikog,
nacionalnog, drutvenog itd.
Meutim, za sve je to, za istraivanje tih mnogostrukih drutvenih identiteta
kod nekog naroda, pa i kod hrvatskoga naroda, nuno potraiti relevantne
povijesne izvore, a ne slijediti mit o samorazumljivosti nacionalnih identiteta
i pretjerano ih uopavati. U tom sluaju moramo (1) odrediti podruje/predmet
istraivanja, a to su prije svega ivotne strukture stanovnitva etnike i kulturne,
jezine i obrazovne, ekonomske i socijalne i (2) potraiti relevantne povijesne
izvore o kojima govorimo u ovoj knjizi.
No, to je etniki i nacionalni identitet? Je li to podruje istraivanja pri-
sutno u naoj povijesnoj znanosti i, napokon, kako ga prouavati? Ubrajaju li se
etniki i nacionalni identiteti (individualni i grupni i kolektivni) u red nacionalnih
sentimenata, tj. u red subjektivnih doivljaja nacije i nacionalizma, a to su psihiki
sustavi, ili u red objektivnih pokazatelja identiteta naroda, nacije i nacionalne
zajednice, nacije-drave i njezine kulture, jezika, vjere itd.? O tome vie u drugom
dijelu knjige. Ovdje ukratko.

185
 Prvo, o identitetu uope: identitet (identitas, identit, identity, Identitt) je
istovjetnost, ono to je potpuno isto, a to je, prvo, odnos po kojemu je, u razliitim
okolnostima i razdobljima, neto jednako sa samim sobom i, drugo, kad je rije o
etnosu i etnicitetu uope, ukupnost injenica i pojava koje slue da se jedna osoba
i/ili jedan ovjek razlikuje od bilo koje druge osobe ili drugoga ovjeka (osobni
opis, prezime, ime, vjerovanja, ideje itd.) ili da se etnika skupina ili zajednica
(narodna, nacionalna, kulturna, politika itd.) razlikuje od bilo koje druge skupine
ili zajednice itd.
Drugo, o etnikom i nacionalnom identitetu: prema toj opoj definiciji,
etniki i/ili nacionalni identiteti bili bi, prvo, odnos po kojemu je (u razliitim
okolnostima i razdobljima) jedna osoba, neka skupina, etnika i nacionalna
zajednica jednaka sa samom sobom i, drugo, ukupnost injenica i pojava koje
slue da se jedna osoba, neka etnika skupina i/ili nacionalna zajednica ili nacija
razlikuje od bilo koje druge.
Prema tome, jasno je da je to iznimno vano podruje istraivanja, a obuhvaa
sva razdoblja, od prvih poetaka ovjekove povijesti do suvremenosti. Taj je
problem (istraivanja identiteta stanovnitva: osoba, drutvenih grupa, etnikih
zajednica, naroda i nacija, ali i njihovih jezika, kultura, zajednica, drutava,
politikih sustava, regija, teritorija, identiteta prvoga i identiteta drugoga itd.),
istraivanja dakle podrijetla i razvoja naroda i modernih nacija i nacija-drava,
raznih nacionalizama i nacionalnih identiteta, i svih pojava vezanih uz taj novi
svijet u nastajanju i promjenama, dugo prisutan u drutvenim znanostima u svijetu
i o tome postoji golema literatura.266
Na alost, u hrvatskoj historiografiji, ali i u drugim drutvenim znanostima,
jo uvijek tomu nismo posvetili dovoljnu pozornost. To je golemo podruje
istraivanja i neobino je vano za povijest hrvatskoga naroda. Postoje meutim
velike tekoe u istraivanju etnikog i nacionalnog identiteta u naoj prolosti.
O tome raspravljamo u drugom dijelu ove knjige. Ovdje uzimamo primjer iz 19.
stoljea.
Oblikovanje etnikog i nacionalnog identiteta (i individualnog i grupnog
i kolektivnog) u 19. stoljeu u Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i
Dalmaciji) bilo je iznimno sloeno, ali je jo sloenije njihovo istraivanje. Kako
emo vidjeti, o tome ne postoje temeljita istraivanja. To je velikim dijelom
zanemareno. Ovdje donosimo samo osnovne znanstvene probleme o tome,
vezane uz pojavu hrvatske nacije.
Prije svega, uz oblikovanje etnikog i nacionalnog identiteta moramo
uvijek promatrati i formiranje/transformaciju etnikih zajednica: od naroda
do moderne nacije i nacije-drave. Meutim, oblikovanje etnikih zajednica,
napose naroda i moderne nacije, i etnikog i nacionalnog identiteta bilo je u
266 Usp. o tome: Smith 1991; Smith 1998; Baron 1960; Barth 1969; Delanoi 1991; Bell 1974; Poutignat

1997; Tilly 1975; Encyclopedia of Nationalism, vol, 1-2, 2001. i opsenu literaturu u tim knjigama.

186
Hrvatskoj vrlo sloen i dugotrajan proces. Prvo, u njoj se oblikovalo vie etnija:
to je stoga bila pluralna etnika i kulturna zajednica i pluralno drutvo. Drugo,
nuno je stoga istraiti koncentrine krugove tih etnija i etnikih identiteta, te
na taj nain odrediti najvaniji krug ili elni/dominantni poloaj etnije koja
ima najvei broj stanovnitva, koja u svojim rukama ima unutranju upravu,
koja stjee i posjeduje nacionalni suverenitet te mo (politiku, ekonomsku,
administrativnu itd.), koja je nametnula svoj jezik kao javni i komunikacijski
jezik, koja je nametnula svoj sadraj visoke graanske kulture u odnosu spram
drugih subetnikih skupina i supkultura. A na hrvatskom etnikom i politikom
prostoru u 19. stoljeu, kada se izgrauje moderna hrvatska nacija, ta dominantna
etnija bio je hrvatski narod. Zahvaljujui tom poloaju i modernosti, hrvatski se
narod tada transformira, prema europskome modelu moderne nacije, u modernu
hrvatsku naciju. Upoznajmo, s gledita znanstvenog problema, najvanije tipove
etnikih i drutvenih identiteta koji u 19. stoljeu nastaju u Trojednoj kraljevini
(Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji).267
Moramo najprije odgovoriti na pitanje: prvo, kada stanovnitvo u Hrvatskoj
(u hrvatskim pokrajinama) u 19. stoljeu poinje javno iskazivati mnogostruke
identitete (etnike, vjerske, jezine, regionalne, pokrajinske, profesionalne,
socijalne itd.); drugo, jesu li ta iskazivanja identiteta vezana uz modernost i
modernu upravu; tree, postoje li o svemu tome relevantni dokumenti; etvrto,
jesu li znanstvenici u svom istraivanju nacionalnih identiteta u hrvatskoj prolosti
koristili te povijesne dokumente.
S gledita kritike znanosti, teko je ako ne i nemogue raspravljati o
etnikom identitetu ljudi/stanovnitva u dalekoj prolosti, ako za to nemamo
relevantnih povijesnih dokumenata. Kakav su identitet (etniki, vjerski, politiki,
kulturni ili bilo koji drugi) iskazivali ljudi u dalekoj prolosti, u antikom svijetu
ili u srednjem vijeku, o tome moemo zakljuiti samo na temelju vanjskih/
materijalnih initelja: moemo na primjer utvrditi da su ljudi (pojedinci ili grupe
ili elite ili stalei itd.) pripadali odreenoj vjeri ili kulturi ili pokrajini ili dravi
itd., ali ne moemo znati kakve su osjeaje pritom imali, niti upoznati njihovu
unutranju/emotivnu samoidentifikaciju s tom vjerom ili kulturom ili dravom,
jer o tome nemamo relevantnih dokumenata. I tu nastaje problem koji nije lako
rijeiti. Kada je rije o razliitim identitetima ljudi u dalekoj prolosti, moramo
se dakle drati tih vanjskih/materijalnih initelja. Tako da, kada govorimo na
primjer o hrvatskom identitetu u prolosti, u srednjem ili u ranom novom vijeku,
onda je rije o tom vanjskom/materijalnom identitetu: moemo samo utvrditi da
neki ovjek ili neka grupa ljudi pripadaju nekom gradu ili nekoj vjeri ili kulturi
ili regiji u Hrvatskoj.
Meutim, u 19. i 20. stoljeu, u tijeku izgradnje modernog drutva i moderne
drave (uprave, sudstva, poreznog sustava itd.) i dravne regulative, nastaju
267 Ovdje donosimo samo osnovne tipove identiteta vezane uz problem prouavanja izgradnje moderne

hrvatske nacije. Opsenije o tome, kako smo napomenuli, u drugom i treem dijelu ove knjige.

187
brojni oblici javne samoidentifikacije stanovnitva: nastaju dakle jezini, vjerski,
etniki, socijalni, regionalni i drugi identiteti. Svjedoanstva o tome sadre: popisi
stanovnitva, sudski spisi, osobni dokumenti ljudi, dokumenti o upisu uenika
u osnovne i srednje kole, dokumenti o upisu studenata na sveuilita, matine
knjige itd.
Prvi popisi stanovnitva, koji nisu obuhvatili sve stalee i sve relevantne
podatke o tom stanovnitvu, pa stoga nije bio ni moderan niti sveobuhvatan,
provode se u nekim dijelovima Habsburke monarhije 1754. i uz neke korekture
1771. godine, a zatim se nastavljaju do poetka 19. stoljea. Prvi moderni slubeni
popisi stanovnitva u hrvatskim pokrajinama, a time i poetak javnog iskazivanja
samoidentifikacije svih ljudi, provode se tek poetkom druge polovice 19. sto-
ljea: 1851. i 1857. godine.268
Nakon toga, provode se vie-manje redoviti popisi stanovnitva. U tim
popisima, uz druge dragocjene podatke, nalaze se razliiti oblici samoidentifikacije
stanovnitva. Meutim, ovdje nas dakako prije svega zanimaju njihovi etniki i
nacionalni identiteti. O tome raspravljamo u treem dijelu knjige. Zato za sada
o tome ukratko.
U popisnim obrascima iz 1850./51. godine nije se pitalo, kao u drugim
popisima nakon toga, za materinski jezik stanovnika, nego za njihovu
narodnost. I to je izazvalo silne probleme. Zemaljski pregled puanstva
u popisu iz 1851. godine ima rubriku za glavne narodnosti u hrvatskim
pokrajinama: Hervate, Slavonce i Serbe. Nema sumnje da su se narodnosti
odreivale prema pokrajinskoj pripadnosti. Hervati su stanovnici kajkavske
Hrvatske, Slavonci stanovnici Slavonije, dok je samo mali broj Srba iskazan pod
srpskim narodnim imenom. Zatim u tom popisu slijede manje narodnosti
(kao etnike grupe) u hrvatskim pokrajinama: Nijemci, Maari, Slovenci, idovi,
esi, Cigani, Slovaci, Talijani, Rusini, Poljaci, Dalmatinci, Moravci itd.269
To je prvo javno/masovno iskazivanje etnikih identiteta (o pripadnosti
pojedinim narodnostima) u Hrvatskoj. Meutim, kada je rije o tom prvom
slubenom popisu stanovnitva u Hrvatskoj i Slavoniji iz 1850./51. godine,
kljuno je pitanje (1) tko je u tijeku popisa stanovnitva, tj. na terenu, davao
podatke o tim narodnostima i (2), s tim u vezi, jesu li ta iskazivanja etnikih
identiteta autentina, a time i vjerodostojna.
Prema Naputku za popis stanovnitva, koji je objavljen 10. rujna 1850.
godine, u rubriku narodnost trebalo je upisati iskaz punoljetnih osoba, na
primjer: Hervat, Slavonac, Nijemac, Maar itd. Meutim, popisnici se na terenu
tih uputa nisu drali, a nisu ni mogli. Prvo, oito je da upute za narodnost
nisu bile jasne, a jo su manje bile jasne stanovnicima tih pokrajina. Drugo, jo
268 Usp. o tome: Gross 1985., 27-59; Greoss i Szabo 1992., 21-76.

269 Usp. o tome: Gross 1985; Gross i Szabo 1992; Gelo 1987; Matkovi 1873; Zorii 1896; Vrbani

1899; Koreni 1979; usp. nae priloge na kraju knjige: Stanovnitvo Hrvatske u 19. i 20. stoljeu.

188
uvijek je prisutna tradicija, koja je izraena i u stoljetnoj administrativnoj praksi
i kod hrvatskih preporoditelja iliraca, a time i kod stanovnika, o regionalnoj
pripadnosti: Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji itd. Tree, oito je da kod stanovnika
Hrvatske, koji u veini ive na selu i masovno su nepismeni, jo uvijek nije
prisutna nacionalna identifikacija, ve regionalna, vjerska i jezina.
Zato u popisu stanovnitva 1857. godine nema vie rubrike za narodnost.
Iz bekog je sredita slubeno objavljeno da se to uinilo zato jer su podaci o tome
iz 1851. godine neupotrebljivi zato to ispitanici na terenu nisu znali odgovoriti
na to pitanje. Moemo biti kritini prema toj izjavi, ali ini se da to nije daleko
od istine. Ako znamo da je tada stanovnitvo bilo masovno nepismeno, to nas ne
treba uditi.
Od 1857. godine provode se vie-manje redoviti popisi stanovnitva, uglav-
nom svakim deset godina (1870., 1880., 1990., 1900., 1910. itd.). Od 1857. godine,
svi popisi stanovnitva Hrvatske i Slavonije sadre ove rubrike o pripadnosti
(razvrstbi) iteljstva prema (po): 1. materinskom jeziku (Muttersprache);
2. vjeroizpoviesti (Konfession); 3. upanijama, upravnim kotarevima i
gradovima; 4. obiteljskom staleu; 5. socijalnom poloaju, zanimanjima i
zvanjima; 6. po rodnosti: muke i enske; 7. pismenosti i obrazovanju; 8. po
rodnom kraju, tj. razlikuju stanovnike koji su roeni (po rodnim zonama) u
Hrvatskoj i doljake itd.
Za etniku identifikaciju stanovnitva Hrvatske, koju nalazimo u tim po-
pisima, o emu je ovdje rije, najvaniji su podaci o pripadnosti vjeri (vjero-
ispovijesti) i materinskom jeziku. To su zapravo jedini podaci o etnikom
identitetu. Budui da nema rubrike za narodnost, historiari su u odreenju
nacionalne pripadnosti stanovnika Hrvatske uzimali: jezik u kombinaciji s
vjerom, a u odreenju na primjer nacionalne pripadnosti Srba, budui da nije
bilo rubrike za srpski jezik, uzimali su samo vjersku pripadnost (pravoslavlje:
grko-iztona vjeroizpoviest). No, kako emo vidjeti, to nije tako jednostavno,
jer pripadnost grko-iztonoj vjeroizpoviesti izjavljuju i grupe ljudi iz drugih
etnikih skupina (npr. neki Maari, Rusini i Nijemci) u Hrvatskoj, koje su u
velikoj veini pripadale drugoj vjeroispovijesti (katolianstvu, protestantizmu
itd.). Prema tome, u odreenju etnike/nacionalne pripadnosti tog stanovnitva, a
time i etnike samoidentifikacije ljudi, moramo biti vrlo oprezni. Ne smijemo tim
podacima dati ono znaenje koje nemaju, i u to unositi dananje shvaanje nacije i
nacionalnog identiteta. To je proces dugoga trajanja: izgradnje modernog drutva
i moderne nacije, pa tako i hrvatske nacije i nacije-drave, a time i nacionalnog
identiteta.270
U tim se popisima materinski jezik u Hrvatskoj naziva: najee hrvatski
ili srbski i ponekad samo hrvatski. No, u originalu popisa stanovnitva 1890.
godine, koji se nalazi u Arhivu Hrvatske, za materinski se jezik uvodi rubrika:
270 Usp. o tome prilog na kraju knjige: Stanovnitvo Hrvatske u 19. i 20. stoljeu, tebele 16-36.

189
hrvatski jezik i srbski jezik, dakako uz druge materinske jezike kojim
govore stanovnici etnikih manjima u Hrvatskoj (slovenski, eki, slovaki,
rusinski, maarski, njemaki, talijanski i drugi). Meutim, u objavljenom
slubenom popisu stanovnitva (Statistiki godinjak I, 1913.) toga nema:
isputena je posebna rubrika za hrvatski i posebna za srpski jezik, te se navodi
uglavnom hrvatski ili srbski jezik i ponekad hrvatski jezik. Taj je zapravo
podatak iz popisa stanovnitva 1890. godina veoma znaajan za istraivanje
etnikog i nacionalnog identiteta u Hrvatskoj. U popisu iz 1890. godine, na
primjer, manja skupina pravoslavaca Srba u Hrvatskoj, a za to imamo podatke
za svako mjesto, izjavljuje da im je materinski jezik hrvatski, i obrnuto, postoji
manja skupina katolika Hrvata koji izjavljuju da im je materinski jezik srpski.
Iako sve to valja temeljito istraiti, jasno je da taj proces etnike identifikacije
stanovnitva nije bio jednostavan. To je vrlo zahtjevna i ozbiljna tema. Zato smo i
poduzeli ovo istraivanje. O etnikom i nacionalnom identitetu u Hrvatskoj u 19.
i 20. stoljeu slijedi naa temeljita rasprava. A sada upoznajmo osnovne tipove
drutvenih identiteta u Hrvatskoj u 19. stoljeu.
U Hrvatskoj su preporoditelji, vie generacija elita, razne interesne grupe,
javni djelatnici i veina stanovnitva (u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Istri) u 19.
stoljeu, u raznim prigodama popisima stanovnitva, u osobnim dokumentima,
svjedodbama, u dokumentima o upisu u kole ili na sveuilite, sudskim spisima
i tubama, u molbama i zahtjevima, u slubenim spisima, saborskim spisima,
javnim glasilima, brojnim novinama i asopisima, brourama itd. iskazivali
ove oblike identiteta:
1. Hrvatski identitet koji je, u mnogobrojnim primjerima, odredila nji-
hova:
a) odanost hrvatskoj tradiciji: politikoj, dravnoj, dravnopravnoj i kul-
turnoj;
b) odanost hrvatskoj dravnoj ideji, stoljetnoj hrvatskoj dravnosti i
hrvatskoj dravnoj tradiciji: Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i
Dalmaciji) kao samostalnoj i cjelovitoj hrvatskoj dravi u prolosti;
c) odanost i lojalnost hrvatskim politikim i dravnim institucijama: Hrvat-
skom saboru, banskoj asti, hrvatskoj vladi, upravi, sudstvu, kolstvu,
upanijama itd.
d) odanost i lojalnost hrvatskoj politikoj i dravnoj zajednici: teritorijalno i
politiki cjelovitoj Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji)
i kao zasebnoj politikoj zajednici i kao (ideji o) samostalnoj hrvatskoj
dravi;
e) odanost i lojalnost programu o samostalnoj hrvatskoj dravi: programu
o samostalnoj i teritorijalno cjelovitoj Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj,
Slavoniji i Dalmaciji) sa svim njezinim politikim i dravnim ins-

190
 titucijama; samostalnoj hrvatskoj dravi unutar (kon)federativno ureene
Habsburke monarhije;271
f) odanost i lojalnost hrvatskom politikom i dravnom teritoriju: koji
obuhvaa sve hrvatske pokrajine, iji je nosilac hrvatska dravna
tradicija;
g) odanost i lojalnost kulturnim vrijednostima: tradiciji i novim vrijed-
nostima, koji je stvarao i stvara hrvatski narod na svom povijesnom
teritoriju;
h) odanost i lojalnost sredini u kojoj ive, unutar tog hrvatskog politikog
i dravnog teritorija: upravi, institucionalnom poretku, institucijama,
organizaciji rada, djelatnosti i poduzetnitva, izvravanju obveza
i dunosti, te organizaciji cjelokupnog svijeta ivota u hrvatskoj
sredini.272
Zakljuak: taj je identitet zbog svoje izrazito ivotne orijentacije ljudi,
koja je suvremenike poticala na organizaciju ivota, rada i djelatnosti u
konkretnoj sredini unutar hrvatskoga prostora i hrvatskih pokrajina
oblikovao (1) kljune osnovice na kojima nastaje organizacija hrvatske
nacionalne zajednice (nacije) i njezin identitet, (2) hrvatski nacionalni
identitet i (3) socijetalnu zajednicu.273
2. Ope slavenski identitet koji su u 19. stoljeu pojedinci iskazivali:
a) zanimanjem za zajedniko slavensko podrijetlo svih slavenskih naroda te,
s tim u vezi, isticanjem zajednikih slavenskih rodoslovnih struktura;
b) uvjerenjem o brojnosti Slavena i naglaavanjem njihove rasprostra-
njenosti;
c) idejom o solidarnosti slavenskih naroda uope;
d) idejom i ideologijom o slavenstvu i slavenskoj solidarnosti.
Zakljuak: pritom hrvatski preporoditelji, elite i mnoge generacije javnih
djelatnika nisu mogli iskazati odanost i lojalnost ni jednoj konkretnoj
zajednikoj ivotnoj vrijednosti, koja bi obuhvatila sve Slavene ili sve
slavenske narode jer su bili svjesni da Slaveni uope nisu imali, i da
je to nemogue postii, jednu zajedniku dravu, svima njima jednu

271 Taj je moderni hrvatski program (o izgradnji modernog drutva, moderne hrvatske politike zajednice

i cjelovite hrvatske drave u sklopu demokratske federativne Habsburke monarhije) u hrvatskoj javnosti
prihvaen ve za revolucije 1848.49. godine. Taj su temeljni nacionalni program, uz vrlo male razlike,
prihvatile sve hrvatske politike stranke u Hrvatskoj u 19. stoljeu. Usp. o tome: Koruni 1989; Koruni 1991;
Koruni 1992; Koruni 1998; Koruni 1999; Markus 2001.
272 O svemu tome ima obilje izvora, od ilirskog pokreta do poetka 20. stoljea: programi iliraca, saborski

spisi, broure, leci, brojne novine i asopisi, popisi stanovnitva itd. O tome vie dalje u tekstu.
273 Usp. o tome: Koruni 1986; Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni

1997; Koruni 1998a i b; Koruni 1999a i b; idak i drugi 1988; idak i drugi 1968; idak 1973; idak 1979;
Gross 1981; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Stani 1980; Stani 1985; Stani 1998.

191
 cjelovitu i samostalnu politiku zajednicu, jedinstveni knjievni jezik
za sve slavenske narode, jedinstvenu suvremenu kulturu, jednu vjeru
itd. Nisu se dakle mogli identificirati sa svijetom realnoga ivota. Taj je
identitet bio i ostao na razini ideje i fikcije i ogranien na pojedine elite i
grupe.274
3. Junoslavenski identitet koji su u 19. stoljeu iskazivali u obliku:
a) ideja o solidarnosti i kulturnoj suradnji svih junoslavenskih naroda;
b) uvjerenja o postojanju zajednikih slavenskih i junoslavenskih rodo-
slovnih struktura i stoga (tog neodreenog) slavenskog zajednitva;
c) ideja o stvaranju novih zajednikih kulturnih osnovica (na podruju jezika
i knjievnosti) oko kojih bi se u budunosti udruili svi junoslavenski
narodi;
d) programa o udruivanju junoslavenskih naroda, a prvi takav program
nastao je 1848. godine (o udruivanju ujedinjene Hrvatske s ujedinjenom
Slovenijom i srpskom Vojvodinom, unutar Habsburke monarhije).
Zakljuak: hrvatski preporoditelji nisu mogli iskazati odanost ili lojalnost
ni jednoj toj (junoslavenskoj) konkretnoj ivotnoj vrijednosti, jer te
vrijednosti u zbilji nisu postojale; njih su morali stvarati svi junoslavenski
narodi, a na tom podruju (stvaranja svima njima zajednike kulture,
politikog sustava, privrede, zajednikih institucija ili novina i asopisa
itd.) nisu uinili nita konkretno, niti su to ni mogli. Zato se u zbilji ili
svijetu realnoga ivota nije mogla pojaviti ni cjelovita junoslavenska
etnija (kao nova etnika/ljudska zajednica) niti se mogao izgraditi
junoslavenski etniki identitet, a jo manje nacionalni identitet: on je
tada bio i ostao fikcija, takoer ograniena na pojedince, pojedine elite i
grupe.275
4. Ilirski i slovinski identitet koji su u 19. stoljeu iskazivali u obliku:
a) ideje o solidarnosti i suradnji junoslavenskih naroda;
b) uvjerenja da svi junoslavenski narodi potjeu i od starih/antikih Ilira;
c) svih onih osnova (o kulturnoj suradnji, o okupljanju oko jednoga knji-
evnoga jezika i knjievnosti itd.) koje su navodili i za junoslavenski
identitet.
Zakljuak: kao i u sluaju junoslavenskog identiteta, ni sada se u zbilji
nije pojavila ni homogena ilirska i/ili slovinska etnija niti se mogao

274 Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1998; Koruni 1999; idak i drugi 1988; idak

1973; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Stani 1980; Stani 1985; Stani 1998.
275 idak i drugi 1988; idak 1973; idak 1979; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Stani 1980; Stani

1985; Stani 1989; Koruni 1986; Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1998.

192
 odrati ilirski identitet, koji ini svijet realnoga ivota. I taj je identitet
tada bio fikcija. A ostao je fikcija zato jer, kako smo naveli, nita u tom
pogledu nisu uradili.276
5. Patriotski identitet koji su u 19. stoljeu iskazivali na tri razine:
a) identiteta s Trojednom kraljevinom (Hrvatskom, Slavonijom i Dal-
macijom) kao hrvatskom politikom zajednicom i kao hrvatskom
dravom;
b) identiteta s ugarskom krunom kao zajednikim kraljevstvom;
c) identiteta s Habsburkom monarhijom kao zajednikom dravom.
Zakljuak: taj patriotski identitet, koji su u hrvatskoj javnosti iskazivali
u mnogim dokumentima u 19. stoljeu, bio je vezan (iskazan) uz
organizaciju odreene politike i dravne zajednice, uz odreeni
institucionalni, politiki, dravni i pravni poredak. Zato takav (patriotski)
identitet ne moemo nai ni na razini ilirske ni junoslavenske, niti ope
slavenske ideje ili ideologije.277
6. Regionalni identitet koji su mnogi u 19. stoljeu iskazivali:
a) pripadnou (koju su stekli roenjem ili boravkom) pojedinim hrvatskim
pokrajinama: Hrvatskoj ili Slavoniji, ili Dalmaciji ili Istri;
b) pripadnou pojedinim regijama unutar hrvatskoga prostora;
c) pripadnou pojedinim hrvatskim naseljima, selima, opinama, grado-
vima, kotarevima i upanijama itd.278
Zakljuak: ni jedan taj regionalni identitet, kao ni cjelokupni svijet ivo-
ta u regiji ili pojedinoj hrvatskoj pokrajini, nije mogao preuzeti ulogu
okupljanja ili integracije cjelokupnog hrvatskog naroda, svih dakle
njegovih segmenata i regija u novu modernu nacionalnu zajednicu
(naciju). Tu je ulogu mogao imati i imao je samo hrvatski identitet i time
svijet ivota cjelovite Trojedne kraljevine.
7. Socijalni identitet koji je odredila njihova pripadnost:
a) odreenom drutvu, drutvenim sustavima i svijetu drutvenog ivota i
b) odreenoj profesiji ili drutvenoj ili interesnoj grupi (u kulturi, obrazo-
vanju, znanosti, politikoj sferi, ekonomskoj djelatnosti, bankarstvu,
poduzetnitvu itd.).

276 idak i drugi 1988; idak 1973; idak 1979; Stani 1980; Stani 1989; Stani 1985; Stani 1998;

Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1998a i b.
277 idak i drugi 1988; idak 1973; Koruni 1989; Koruni 1992; Koruni 1998; Stani 2002.

278 Kako emo vidjeti u drugom i treem dijelu ove knjige, te oblike identiteta u hrvatskoj prolosti, kao ni

druge, nismo istraili. Neobino su vani za hrvatsku povijest i valja ih sustavno prouavati. Donekle su ti oblici
regionalnih identiteta istraeni za Dalmaciju u 19. stoljeu, usp. Vrandei 2002.

193
 Zakljuak: taj je socijalni identitet (u razliitim oblicima) veoma vaan
jer je izgraen unutar svijeta realnoga ivota: drutvenog, socijalnog,
institucionalnog, pravnog, politikog i dravnog poretka. Napose su
moderno drutvo i moderni drutveni sustavi u izgradnji i taj poredak
(politiki, pravni i drutveni) utjecali i na socijalni status pojedinaca, grupa,
elite i veine stanovnitva i na formiranje njihova posve novog socijalnog
identiteta, kao i na socijalnu integraciju tog stanovnitva, ali i na integraciju
tog sustava (socijalnog i drutvenog) u cjelini. Zato je taj socijalni identitet
veoma vaan kada prouavamo podrijetlo i izgradnju moderne nacije. Ako
dakle ne istraimo sve te oblike i sadraje socijalnih identiteta stanovnitva
jednoga naroda, teko moemo upoznati izgradnju modernog drutva
i nacije. A o tome ima obilje obavijesti, napose u spomenutim popisima
stanovnitva.279
8. Drutveni identitet koji je odredila njihova pripadnost:
a) odreenom drutvu ili drutvenom sustavu u kojem su ivjeli i
b) odreenim drutvenim sustavima kao svijetu ivota, napose: sustavu
prava, sustavu visoke kulture, sustavu modernoga knjievnoga jezika,
jezika pismenosti i obrazovanja, sustavu moderne komunikacije,
politikom i dravnom sustavu, sustavu moderne (industrijske i
kapitalistike) privrede, sustavu etnosa itd.280
9. Vjerski identitet koji je odredila njihova pripadnost:
a) odreenoj vjeri (na primjer: kranstvu, katolianstvu itd.) i
b) odreenoj vjerskoj zajednici i crkvi.
Zakljuak: moramo biti oprezni kada prouavamo vjerski identitet. On
je bio vrlo ivotan u prolosti. Pa ipak, na tom identitetu ne moemo
osnivati zasebne etnike i nacionalne identitete, iako su s njima veoma
povezani. Vrlo je sloen odnos izmeu vjernog i etnikog i/ili nacionalnog
identiteta.
10. Kulturni identitet koji je odredila njihova pripadnost:
a) odreenoj kulturi (opeeuropskoj, katolikoj, svjetskoj itd.);
b) nacionalnoj kulturi, kulturnim institucijama i kulturnoj tradiciji;
c) novim sadrajima i oblicima kulture koju su sami stvarali i
d) novoj/modernoj kulturnoj zajednici (novom knjievnom jeziku, knji-
evnosti, znanosti, obrazovnom sustavu, sveuilitu, akademiji znanosti
279 Na alost, ni socijalni identiteti, koje su u 19. i 20. stoljeu iskazivali svi slojevi hrvatskoga naroda,

jo uvijek nisu ni na kojoj razini istraeni, iako o tome postoje odreene predradnje.
280 Drutveni identiteti nastaju na dvije razine: prvo, na razini ljudske (pojedinane ili grupne) identifikacije

s odreenim drutvom i drutvenim sustavima i, drugo, na razini identiteta drutva. A to znai identiteta cjeline
ivota. Naravno da bez toga ne moemo upoznati izgradnju moderne nacije. Zato je vano da i te oblike
mnogostrukih identiteta u hrvatskoj prolosti zaponemo istraivati.

194
 i umjetnosti itd.) koju su u hrvatskoj sredini izgradili ve u tijeku 19. i na
poetku 20. stoljea;
e) napose njihova pripadnost kulturnom pluralizmu, pripadnost europskoj
kulturnoj i etnikoj razliitosti, to su oni vrlo dobro znali i isticali.281
Zakljuak: Taj je (kulturni) identitet veoma vaan kada je rije o podrijetlu
i integraciji hrvatske nacije. Ali uz uvjet da budemo kritini prema svemu
tome. Prvo je nuno odrediti to je to kultura. Uz to, moramo imati na
umu da tada, u 19. stoljeu kada u Hrvatskoj zapoinje izgradnja novih/
modernih kulturnih sadraja, postoje dvije razine kulture i dvije razine
kulturnog identiteta: prvo, u svim hrvatskim regijama (u Slavoniji,
Hrvatskom zagorju, Hrvatskom primorju, Istri, Dalmaciji, Vojnoj krajini
itd.) postoji stoljetna razliita tzv. tradicionalna kultura (predmoderna
kultura: regionalna, pokrajinska, neknjievni govorni jezik, razliiti
obiaji, razliiti naini svakodnevnog ivota, stanovanja, prehrane,
stanovnitvo u velikoj veini ivi na selu i masovno je nepismeno
itd.) na kojoj su utemeljene i tradicionalne ljudske zajednice i, drugo,
postupno nastaje i izgrauje se suvremena moderna graanska kultura i
visokokulturni sustav, koji su poeli stvarati hrvatski preporoditelji ve
za vrijeme Hrvatskoga narodnoga preporoda prema europskome modelu.
Taj visokokulturni sustav ili modernu graansku kulturu suvremenici
su izgraivali postupno: moderni knjievni jezik, jezik pismenosti i
obrazovanja, modernu knjievnost, novi obrazovni sustav, moderne
osnovne i srednje kole i moderno sveuilite, akademiju znanosti
i umjetnosti, kulturne i znanstvene institucije i kulturne nacionalne
vrijednosti itd. Izgradnju visoke graanske kulture u Hrvatskoj, koja je
bila uvjet za izgradnju moderne privrede, lako moemo pratiti. Poznate
su nam sve etape tog razvoja. Ta je druga razina moderna kultura i/
ili visokokulturni sustav prevladala i tu tradicionalnu kulturu i sve
tradicionalne (regionalne i pokrajinske) zajednice. Ta je moderna kultura
imala veliku ulogu u izgradnji moderne hrvatske nacije. Pa ipak, kako
smo vidjeli, kultura i kulturna zajednica i/ili visokokulturni sustav uope
ne moe preuzeti ulogu modernizacije
transformacije (tradicionalnog
drutva) integracije cjelokupnog naroda i izgraditi modernu naciju kao
cjelovitu nacionalnu zajednicu ili naciju-dravu u modernom drutvu.
Zato i ovdje ponovo istiemo da ne postoji tzv. kulturna nacija, a jo je
manje postojao takav posebni srednjoeuropski model kulturne nacije.
Svemu tome moramo konano pristupiti s gledita kritine znanosti. Jer
je u protivnom nemogue istraiti podrijetlo i izgradnju moderne hrvatske
nacije.282

281 Usp. idak i drugi 1988; idak 1973; Gross 1985; Gross-Szabo 1992. i literaturu u tim knjigama.

282 Tu koncepciju (o tzv. kulturnoj naciji) zastupaju: Cipek 2001. i Stani 2002.

195
 S tim dakako nismo iscrpili sve sadraje i sve oblike odreenja etnikog i
nacionalnog identiteta. To smo opsenije uradili, kako smo rekli, u treem dije-
lu ove knjige. Ovdje smo to istraili s gledita izgradnje moderne hrvatske naci-
je. Da bismo upoznali formiranje odreenih identiteta, moramo prouiti, kako
vidimo, njihove sadraje ili osnovice na kojima su utemeljeni. No, i to je samo dio
posla. Istodobno moramo istraiti izgradnju i razvoj odreene etnike zajednice,
narodne ili nacionalne zajednice, moderne nacije i odreenog drutva i svijeta
ivota unutar kojih je neko stanovnitvo ivjelo, s kojima se pojedinci (kada je
rije o individualnom identitetu) ili razne grupe i elite ili jedan narod u cjelini
(kada je rije o kolektivnom identitetu ili o identitetu mnogih kolektiviteta)
poistovjeuju. Unutar kojih ljudi ive i stvaraju, koje organiziraju i razvijaju: unu-
tar zajednica ivota, drutava i drutvenih sustava. Tada je lako otkriti koja je od
svih tih zajednica (npr. etnika, nacionalna, kulturna, politika, dravna, vjerska,
zajednica institucija, socijetalna zajednica itd.) bila ivotna i stvarna, a koja
neivotna i nestvarna (na razini ideja i ideologija i fikcije). A fikcije i stoga razne
ideologije, i razna naela sami po sebi ako ostanu samo na ideolokoj i fiktivnoj
razini, ako iza njih ne stoje konkretni ivotni uvjeti da ih ljudi mogu realizirati,
te ako na taj nain ostanu samo prazno slovo na papiru ne stvaraju niti mogu
stvoriti konkretne ivotne identitete i konkretni svijet ivota ljudi. Ne smije se
ideologijama i fikcijama dati vea vanost nego to su je u povijesti imale. A
upravo se to dogodilo: previe smo vanosti dali raznim idejama i ideologijama.
Drugim rijeima, samo su konkretni i stoga ivotni identiteti (kulturni,
politiki, drutveni, teritorijalni itd.) bili u funkciji izgradnje realnog svijeta ivota
(knjievnoga jezika, visoke kulture, obrazovanja, politikog i dravnog sustava,
ekonomskog sustava itd.) unutar kojeg se izgradila i mogla izgraditi moderna
nacija, pa dakako i moderna hrvatska nacija. Meutim, ako to imamo na umu,
teko moemo prihvatiti kao istinite mnoge tvrdnje prema kojima je svijet ideja,
ideologija i posebnih osjeaja, a time i svijet svih tih fiktivnih identiteta (koji se
osnivaju na psihikim sustavima svijesti) stvorio modernu naciju, a to su: ideja o
naciji, jugoslavenska ideologija, nacionalno naelo i posebni osjeaji vezani uz
naciju itd. Jer bi u tom sluaju kada je rije o hrvatskoj prolosti u 19. stoljeu, u
kojem su suvremenici, uz hrvatstvo, zagovarali mnoge ideje i posebne osjeaje
o slovinstvu, ilirstvu, slavenstvu, junoslavenstvu, austroslavizmu itd. i dakako
na tome izgraene posebne razliite identitete istodobno u hrvatskoj sredini
i unutar Trojedne kraljevine nastajale i razvijale se mnoge nacije: i hrvatska i
slovinska, i ilirska i junoslavenska i austro-slavistika itd.
Na alost, kako smo vidjeli, to se u naoj historiografiji pokualo dokazati
tezom da su u isto vrijeme u Hrvatskoj postojale dvije ideje nacije (hrvatska
i jugoslavenska), da je istodobno u hrvatskoj javnosti u 19. stoljeu nastajao
proces dviju nacionalno-integracijskih ideologija i stoga proces integracije
dviju nacija (i hrvatske i jugoslavenske).283 Ako krenemo od svijeta realnoga
283 idak 1973; Gross 1981; Gross 1985; Gross i Szabo 1992; Stani 1980; Stani 1985.

196
ivota, onda nema sumnje da je hrvatski narod u 19. stoljeu, o emu svjedoi
povijest, unutar granica Trojedne kraljevine, tj. na svom etnikom i politikom
prostoru, izgradio samo jednu naciju: modernu hrvatsku naciju. elimo li prema
tome istraivati izgradnju modernog drutva i moderne nacije, pa dakako i
moderne hrvatske nacije, nuno je izii iz svijeta ideja i ideologija (i ujedno iz
svijeta psihikih sustava i fikcije) i upoznati svijet realnosti i/ili svijet drutvenog
ivota stanovnitva, a to su i drutvo i drutveni sustavi.
To jasno pokazuje da je teko ako ne i nemogue rijeiti mnoge probleme
vezane uz nastanak moderne nacije kada njezinu izgradnju traimo na razini
ideja, naela, posebnih osjeaja ili tzv. kulturne nacije, unutar svijeta
subjektivnosti i psihikih sustava umjesto svijeta realnoga ivota stanovnitva:
drutva, drutvenih sustava, tj. ljudskih zajednica i ljudskog drutva u konkretnoj
sredini. Jer, na primjer, hrvatski su ilirci zagovarali okupljanje junoslavenskih
naroda oko jednoga novoga knjievnoga jezika i knjievnosti, zagovarali su ideju
o stvaranju junoslavenske kulturne zajednice. A to je, prema tome modelu, ideja
o izgradnji kulturne nacije: zagovarali su izgradnju zasebne junoslavenske
kulturne nacije ili, prema tom shvaanju, stvarali junoslavensku naciju prema
modelu kulturne nacije. tovie, osnove te nacije (junoslavenske) poloene
su u 19. stoljeu. A znamo da to nije tako. Naime, ako sve to promatramo s
gledita realnoga svijeta ivota, moramo zakljuiti da takve osnovice (ni kulturne
ni jezine ni politike niti bilo koje druge) ni tada ni poslije nisu nastale. Posve
je dakle jasno da na razini tih psihikih sustava (ija je osnova svijest i nesvijest
vezane uz naciju) i dakako unutar tog svijeta ideja, naela, duhovnosti, mita,
posebnih osjeaja i identiteta, nacionalnih ideja i ideologija, a napose ovdje
nacionalno-integracijskih ideologija, taj se problem ne moe rijeiti.284
Mogli bismo dakle zakljuiti da je istraivanje pojave, oblikovanja i razvoja
etnikih i nacionalnih identiteta, ali i drugih mnogostrukih drutvenih identiteta
uope, neobino vano i za cjelokupnu hrvatsku povijest. Na taj bismo nain
mogli temeljitije istraiti: pojavu i razvoj hrvatskoga naroda tijekom njegove
duge povijesti, od srednjeg vijeka sve do suvremenosti, organizaciju ivota
stanovnitva unutar njegove narodne zajednice te podrijetlo, izgradnju, integraciju
i razvoj moderne hrvatske nacije, ali i odnos hrvatskog naroda i hrvatske nacije
spram drugih ljudi i etnija i subetnija i naroda i nacija na prostoru u iroj regiji.
To moemo postii jedino na temeljima kritike znanosti i sustavnog istraivanja.
A to do sada jo uvijek nismo uradili. To je golemo podruje istraivanja. No, o
svemu tome vie u drugom i treem dijelu ove knjige.

284 Usp. o tome: Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1997; Koruni

1998; Koruni 1999; Stani 1980; Stani 1985; Stani 2002; Cipek 2001; Gross 1985.

197
 8. Integracija hrvatske nacije kao znanstveni problem
Sve to je reeno o modernoj naciji, o njezinoj izgradnji prema tom europ-
skome modelu o kojem je ovdje rije, odnosi se i na formiranje (na izgradnju, in-
tegraciju i razvoj) moderne hrvatske nacije, koju je hrvatski narod kao veinski
narod/etnos na svom etnikom i politikom prostoru, unutar kojeg je formirao
standardni javni jezik, jezik javne komunikacije i izgradio dominantnu modernu
kulturu, koji u svojim rukama ima moderni nacionalni suverenitet, moderni
obrazovni sustav, unutranju upravu, moderno sudstvo, moderno kolstvo, te
institucionalni i politiki poredak i mo (ekonomsku, politiku, sudsku) takoer
izgradio prema tom europskome modelu: unutar svijeta modernosti, modernog
drutva i tih drutvenih sustava. Uz uvjet da modernu naciju, njezinu izgradnju
i razvoj unutar modernosti i modernog drutva, promatramo kao entitet (kao
modernu ljudsku zajednicu u zbilji) o tome ne bi trebalo biti spora.
Meutim, kako smo rekli, podrijetlo i izgradnju moderne hrvatske nacije,
koja od svog poetka razvoja polae osnove za izgradnju i moderne nacije-
drave, teko je prouavati na temelju teorija i znanstvenih modela iskazanih
u onim drutvenim znanostima koje se bave istraivanjima ljudske povijesti: u
historiografiji, povijesti knjievnosti, lingvistici, etnologiji, sociologiji, politologiji
itd. Argumenti i rezultati istraivanja znanstvenika o naciji i nacionalizmu iju
osnovu uglavnom nalaze u nacionalnoj svijesti i posebno se koncentriraju na
psihike sustava, umjesto na drutvo i drutvene sustave, a time i na drutveni
ivot stanovnitva samo su djelomino toni.
Ili, gledajui u cjelini problem prouavanja izgradnje moderne nacije i zatim
nacije-drave, njihovi su argumenti zbog lako shvatljivih razloga pogreni. A
pogreni su zato jer je rezultate njihovih istraivanja ne samo teko dokazati
i provjeriti, napose kada je rije o psihikim sustavima koje vezuju uz naciju
(uz sustav ljudske svijesti, osjeaja, duhovnosti, volje, karaktera, nacionalnosti
itd.), nego i zato to pritom gotovo u pravilu iskazuju pretjeranu nekritinost
i uopavanje. Uz to, kako smo vidjeli, oni prate samo jednu stranu psihikih
sustava, samo podruje ljudske svijesti, preko njezine pretjerano idealizirane
racionalnosti, a time i pozitivnih vrijednosti vezanu uz naciju, a ne i drugu stranu
tog sustava: ne i podruje ljudske nesvijesti (koja se esto iskazuje agresivnim
nacionalizmom, mrnjom spram drugih, predrasudama itd.), a napose se pojavljuje
u masovnim drutvima, masovnim pokretima, agitacijama, masovnim medijima,
koja dakle nastaje (nesvijest) u epohi izgradnje moderne nacije i vezana je uz nju.
Kako emo vidjeti u drugom dijelu ove knjige, ti su psiholoki sustavi (svijest
i nesvijest) neobino vani u procesu samoidentifikacija: u izgradnji identiteta
prvoga i drugoga. Zato je vano istraiti i taj drugi dio psihikog sustava:
ljudsku nesvijest.
Jo vei meutim nedostatak vidimo u tome to mnogi znanstvenici, i kod
nas i u inozemstvu, u veini sluajeva te psihike sustave i to samo racionalnu

198
i idealiziranu ljudsku svijest: nacionalnu svijest, nacionalni karakter i duh, na-
cionalno naelo, ideju nacije itd. nalaze u istom obliku nacionalne svijesti
prije pojave nacije. Drugim rijeima, prema njihovu miljenju, ti psiholoki
sustavi (samosvjesna nacionalna svijest, pozitivni nacionalizam i ideja o naciji)
prethode modernoj naciji kao posve novoj ljudskoj zajednici. Dakle, ta svijest
(svijest o naciji i svjesno opredjeljenje ljudi za tu istu nacionalnu zajednicu) pret-
hodi buduem svijetu ivota: modernoj naciji. A to znai da je ta ljudska svijest,
sama po sebi, svemogua i da zna to e se zbiti u budunosti i da je u tu bu-
dunost projektirala naciju itd. No sve je to, ak i uz blagu kritinost, ipak previe.
U tom je sluaju prevladala nekritinost i romantini pogled na naciju i njezinu
ulogu u svijetu. To je poetak mita o naciji, koji jo uvijek traje i nastavlja se.
Naravno da kritika znanost to ne moe i ne smije prihvatiti. I to ne samo
zbog te izrazite nekritinosti i postojanja mita o samorazumljivosti nacije, nego i
zato jer je red zbivanja sasvim obrnut: pojedini narod i/ili stanovnitvo na nekom
prostoru, u epohi moderne, od kraja 18. stoljea dalje, unutar svijeta modernosti,
postupno transformira tradicionalni ivot i izgrauje novi svijet realnoga ivota
(moderno drutvo i moderne zajednice ivota ljudi/etnosa: ljudske zajednice i
ljudsko drutvo), izgrauje posve novi svijet unutar kojeg nastaje moderna nacija
i zatim nacija-drava. U tijeku izgradnje tog svijeta (moderne privrede, graanske
kulture, modernog kolstva i obrazovanja, javne komunikacije, politikih
stranaka i pod utjecajem raznih ideologija i masovnih medija) nastaje proces
individualne i kolektivne identifikacije s novim svijetom u nastajanju: i drutvom
i kulturom i nacijom i nacijom-dravom. Nuno je, dakle, kada prouavamo
fenomen nacije i etnosa uope, uiniti kopernikanski ili korjenit obrat: na prvom
mjestu, u svakoj zemlji napose, valja najprije upoznati ivot i ivotne strukture
stanovnitva, tj. strukturu tog ljudskog drutva i tih ljudskih zajednica, napose
procese modernizacije i transformacije tog tradicionalnog drutva, pri emu
psihiki sustavi (svijest i posebni osjeaji ljudi itd.) tvore tek popratni i manje
vani dio tog sloenog ivota.
Prema tome, potrebno je iskazati radikalnu kritinost na mnogim podrujima
i razinama i provesti drugaija istraivanja, za podruje istraivanja izabrati
svijet zbilje, ivot stanovnitva, procese modernizacije i transformacije tog tra-
dicionalnog drutva, tj. procese o kojima ovisi ivot stanovnitva (preivljavanja,
reprodukcije, razvoja itd.), napustiti mitove o samorazumijevanju nacije i nacio-
nalizma i etnosa uope i primijeniti druge znanstvene modele. Pritom je dakako
nuno istraiti modernost i moderno graansko drutvo i taj novi/moderni svijet,
ali i njegovu drugu stranu: neuspjeh modernosti i racionalizacije svijeta ivota,
dakle i tu njegovu tamniju stranu.
Upoznajmo ovdje ukratko najvanije znanstvene teorije i modele na
kojima su mnogi znanstvenici, i kod nas i u inozemstvu, istraivali podrijetlo
i razvoj nacije uope i napose razvoj hrvatskoga naroda i formiranje moderne
hrvatske nacije:

199
 Prvo, teorija i model o etnogenezi:
Kako smo vidjeli, Etnogneza (etno- + genesis = podrijetlo, postanak i razvoj
naroda, narodnosti i etnije uope) uglavnom prouava podrijetlo i razvoj naroda i
nacije. No taj razvoj (nekog naroda ili neke nacije) ne promatra u odnosu spram
sustava etnosa: u odnosu spram drugih etnija i etnikih skupina koje zajedno, s
tim narodom ili s tom nacijom, ive na istom prostoru, unutar istog politikog i
institucionalnog poretka. Uz to, iako je veoma prisutna u drutvenim znanostima,
ta je teorija ipak u velikoj mjeri nejasna i neodreena. Ne postoji ni neki valjani
model koji bi znanstvenici slijedili.
Oni koji polaze od teorije etnogeneze naroda i od tog modela esto, na
raun prouavanja vie-manje istog etnikog podrijetla naroda, zanemaruju
istraivanje povijesne i drutvene uvjetovanosti formiranja i razvoja naroda i
preobrazbe njegove narodne zajednice u modernu naciju: ne prate proces
konstituiranja
reprodukcije naroda i etnosa/stanovnitva niti proces
modernizacije
transformacije tradicionalnog drutva naroda i tu njegovu
preobrazbu u modernu naciju. Iako posve ne zanemaruju drutvo i drutvene
strukture, ipak u toj teoriji drutvo i drutveni sustavi, tj. ljudsko drutvo i ljudske
zajednice, a time i ivot stanovnitva, nisu primarni u istraivanjima. Drugim
rijeima, pojavu i razvoj nekog naroda ili nacije (ponovimo: kao konkretne
ljudske zajednice na nekom prostoru), koje valja promatrati u suodnosu spram
sustava etnosa uope, ta teorije ne promatra ni u odnosu spram drutvenih
sustava. Uz to, esta je pojava da se, prouavajui nastanak i razvoj jednoga
naroda i stavljajui uglavnom teite iskljuivo na njega samog na prouavanje
njegovih osobina: nasljea, jezika, kulture, religije itd. zanemari istraivanje
sloenih i mnogostrukih odnosa tog naroda spram sustava etnosa/stanovnitva:
spram drugih etnija, subetnija, etnikih skupina i supkultura na uem prostoru
unutar njegove narodne zajednice i ujedno spram drugih naroda, nacija i njihovih
kultura unutar ireg prostora i regija koje ga okruuju.
To je veliki nedostatak u tom pristupu, jer nam nedostaje prouavanje
cjeline fenomena etnosa i etniciteta, nedostaje nam prouavanje fenomena
ljudskog drutva, napose prouavanje procesa modernizacije i transformacije
tradicionalnog drutva i tradicionalnih ljudskih zajednica i tradicionalne kulture.
Uz to, ponovimo i ovdje jer to nalazimo i u hrvatskoj historiografiji, u toj je teoriji
prisutan mit o samorazumljivosti nacije i svih elemenata vezanih uz naciju i
nacionalizam. Teoriju etnogeneze, koja se nalazi u osnovi svake druge teorije o
naciji i nacionalizmu, valja vrlo oprezno primjenjivati u istraivanjima moderne
nacije, nacije-drave i nacionalizma. Ili, bolje reeno, nju bismo morali napustiti
i zamijeniti radikalno kritikom teorijom.285

285 O etnogenezi vidi: Budak (ur.) 1995. i opsenu literaturu o tome u toj knjizi. Teorija etnogeneze i taj

model zapravo su prisutni u gotovo svim istraivanjima o podrijetlu naroda i nacije.

200
 Drugo, teorije o etnikim i nacionalnim identitetima i/ili sentimentima:
Postoje mnoge teorije o etnikim i nacionalnim identitetima koje, gotovo u
pravilu, prema klasinim modelima, znanstvenici takoer osnivaju na psihikim
sustavima: na nacionalnim sentimentima, ija je osnova uvijek nacionalna svijest
(dakako uvijek racionalna, ljudska, pozitivna, poeljna) i posebni nacionalni
osjeaji. A to je podruje subjektivnosti. Neke su te teorije veoma razraene,
napose u inozemstvu. Postoji i opsena literatura o tome. Kada je rije o istra-
ivanju izgradnje moderne nacije i razvoja nacionalizama, a ujedno i procesa iz-
gradnje etnikih i nacionalnih identiteta, ta teorija i njezini znanstveni modeli
prednost dakle daju prouavanju psihikih sustava, koji se, kako smo upoznali,
osnivaju na svijetu ljudske svijesti (na nacionalnoj svijesti), a ne na svijetu i-
vota, ne na drutvenim sustavima. Podruje tog istraivanja je subjektivnost
(subjektivni doivljaji nacije: podruje svijesti i posebnih osjeaja ljudi) a ne
podruje objektivnosti i realni ivot stanovnitva na nekom prostoru: fenomen
ljudskog drutva i ljudskih zajednica. Prema toj teoriji i tom znanstvenom modelu,
znanstvenici poglavito prouavaju pojavu i razvoj: nacionalne svijesti, posebnih
nacionalnih osjeaja, naela i ideja i ideologije vezanih uz naciju, nacionalne
volje, nacionalnog karaktera, nacionalnosti, nacionalizma, nacionalnih pokreta
itd.286
Meutim, ako svemu tome pristupimo kritiki, tada je lako zamijetiti da
je ta emotivna stanja ili tonije da je te psihike sustave (stanja ljudske svijesti
i posebnih osjeaja koja, u odreenom vremenu i prostoru, kod veine ljudi
nastaju uz naciju ili koja prethode naciji i koja stvaraju naciju, koja su dakle
nastala u dalekoj prolosti), kako smo pokazali, nemogue prouavati. Zato?
Zato, jer je rije o nestalnim i promjenljivim sentimentima i stoga o podruju
subjektivnosti. A taj sadraj i intenzitet (naboj) tih sentimenata, vezanih uz naciju,
nitko u prolosti nije sustavno prouavao i ostavio valjana svjedoanstva o tome,
pa su nam svi ti oblici nacionalnih sentimenta i/ili psihikih sustava (ija je
osnova i svijest i nesvijest) kao povijesni izvor i nedostupni i nekorisni. Napose
su nam nekorisni kada se pretjerano i nekritiki uopavaju, uz stalno prisustvo
mita o samo-razumijevanju. A to se esto radi u drutvenim znanostima: tu svijest
(gotovo u pravilu idealiziranu ljudsku i racionalnu nacionalnu svijest) mnogi
nateu i rasteu preko Prokrustove postelje kako ih je volja i kako im odgovara.
Uz to, ono to je u svemu tome najvanije, na tim se nacionalnim sentimen-
tima (svijesti i osjeajima vezanim uz naciju) mogu oblikovati i oblikuju se
nacionalne ideologije i nacionalizmi, iji se sadraj od generacije do generacije
neprekidno mijenja, ali se ne moe oblikovati bt i osnovno odreenje nacije

286 O tome: Anderson 1990; Armstrong 1982; Encyclopedia of Nationalism vol. 1-2, 2001; Gellner 1994;

Gellner 1998; Gross 1981; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Hobsbawm 1993; Hroch 1985; Janji 1987; Jenkins
1997; Kamenka 1976; Katunari 2003; Kohn 1946; Kohn 1955; Kohn 1962; Leroti 1984; Minogue 1967;
Plessner 1997; Poutignat i Streiff-Fenart 1995; Smith 1983; Smith 1991; Smit 1998; Smith 2003; Stani 2002.
i opsenu literaturu o tome u tim knjigama.

201
kao entiteta u realnom svijetu ivota: kao ljudske zajednice. Jer u tom sluaju
moderna nacija bez ijih temelja i vrijednosti iz tog svijeta realnog ivota ne
moe nastati niti je igdje nastala nacija-drava nije samo ili prije svega nije
zajednica promjenljivih nacionalnih osjeaja ija je osnova svijest, iako dakako
i ta svijest i nesvijest kod ljudi/aktera postoji i prati nastanak i razvoj moderne
nacije. Ili tonije: moderna nacija kao ivotna zajednica, kao entitet i kao nacija-
drava, nastaje i moe se izgraditi ljudskom djelatnou samo unutar tog svijeta
ivota, samo unutar svijeta drutvenih sustava (sustava modernog jezika,
sustava visoke kulture, politikog i dravnog sustava, sustava moderne privrede,
obrazovnog sustava, komunikacijskog sustava itd.), a ne unutar podruja psihikih
sustava i/ili svijeta ljudske svijesti: dakle, svijeta subjektivnosti. Nacija je, kako
smo pokazali, neto posve drugo. Jer kao etnika/ljudska zajednica, koja se s
vremenom organizira kao nacija-drava, nastaje prije svega ili, mogli bismo rei,
iskljuivo u svijetu objektivnosti: modernu naciju i novo nacionalno jedinstvo
jedan narod, kao dominantna etnija na svom prostoru, unutar svoga svijeta ivota,
izgrauje na stvarnim i stoga trajnim vrijednostima, u tijeku primjene modernosti,
unutar modernog drutva i modernih drutvenih sustava, te unutar modernih
zajednica ivota ljudi. Unutar drutva i modernih drutvenih sustava i njihove
okoline, a ta je okolina mnogostruki i kompleksni svijet drugih sustava, valja
traiti procese modernizacije i transformacije i integracije jer je to jedini svijet
ivota stanovnitva i stoga realnosti u kojem nastaje moderna nacija kao entitet.
U tom svijetu ivota, fenomena ljudskog drutva i ljudske zajednice, valja traiti
utjecaje i na oblikovanje identiteta te ljudske svijesti i nesvijesti.
S gledita dakle svijeta ivota/realnosti, mi u svakoj sredini i u svakoj
zemlji, kod svakog naroda i za svako razdoblje moemo istraiti koliko su i kako
drutveni sustavi na primjer: sustav modernoga javnoga jezika, sustav moderne
kulture, politiki i dravni sustav, privredni sustav, a napose sustav obrazovanja,
komunikacijski sustav, masovni mediji, ideje i ideologije itd. utjecali na
oblikovanje i/ili odgoj ljudske svijesti i posebnih osjeaja kod stanovnitva
spram vlastitog naroda, nacije, domovine i nacionalnih vrijednosti, ali ujedno i
na oblikovanje ljudske nesvijesti (predrasuda, agresije, mrnje, stereotipa itd.)
spram drugih etnija, naroda, nacija i kultura. To je dakako podruje pojave i
razvoja nacionalne svijesti, nacionalizma, patriotizma ili posebnih osjeaja spram
vlastite nacije i spram drugih naroda i nacija. No i u tom sluaju, kada je rije
o dalekoj prolosti, mi moemo prouavati samo sadraje njihovih programa i
projekata, ideja i ideologija, stavova i naela. Ali to je samo vanjski opis sadraja
tih projekata i ideja. Jer pritom ne moemo znati, ako ne postoje suvremena
istraivanja o tome, koliko su i kako svi ti projekti i sadraji utjecali na oblikovanje
psihikih sustava (svijesti i nesvijesti) vezanih uz naciju i nacionalizam kod
pojedinaca, elite i grupa. Uostalom, svi se ti programi, kao i sve ideje i ideologije
mijenjaju tijekom povijesti, jer je rije o drugim zbivanjima i o sasvim drugim
idejama i ideologijama, jer ih svaka generacije uvijek iznova drugaije stvara,
predstavlja i doivljava.

202
 Tree, teorija o nacionalno-integracijskoj ideologiji:
Kada je rije o pojavi, formiranju i razvoju moderne nacije, ta teorija podruje
svog istraivanja nalazi prije svega u sadraju i strukturi raznih ideja i ideologija,
napose u istraivanju pojave i razvoja tzv. nacionalno-integracijskih ideologija.
Ali, prisjetimo se, osnova tih nacionalnih ideologija takoer je nacionalna svijest
i nesvijest ili posebni osjeaji vezani uz naciju. O (ne)mogunosti istraivanja
ljudske svijesti i nesvijesti i tih osjeaja u prolosti uope, o istraivanju razvoja
nacionalne svijesti, ve smo upoznali nae kritike primjedbe. Ovdje ih neemo
ponoviti. Ali i sada valja imati na umu da ideologije prema teoriji o kojoj
je ovdje rije: nacionalne i/ili nacionalno-integracijske ideologije takoer
pripadaju podruju psihikih sustava jer je njihova osnova: svijest i posebni
osjeaji spram nacije. A podruje ljudske svijesti i nesvijesti ili osjeaja u dalekoj
prolosti, vezanu uz naciju ili uz izgradnju nacije-drave, kako smo vidjeli, teko
da moe postati predmetom kritikih znanstvenih istraivanja. Zato, jer tu svijest
i nesvijest, doivljenu i proivljenu u dalekoj prolosti, ne moemo oivjeti i
projektirati u predmet prouavanja. To mogu postati samo podruja svijeta ivota,
o kojem su nam se sauvali dokumenti i svjedoanstva, a drutvo i drutveni
sustavi to jesu: oni jesu svijet ivota unutar kojeg nastaje nacija i nacija-drava
kao ivotna ljudska, a time i nacionalna kolektivna zajednica. Prema tome, ni
ideje ni ideologije, same za sebe, ne ine svijet ivota stanovnitva, pa ga ne
tvore niti nacionalno-integracijske ideologije, jer je njihova osnova (osnova
svih ideje, ideologija vezanih uz naciju i nacionalizam) nacionalna svijest: svijet
ljudske svijesti i nesvijesti, koje ne moemo oivjeti i kritiki prouavati. Uz
to, ideje i ideologije, ako iza njih ne stoji jasno zacrtan program i konkretna
drutvena akcija ljudi/aktera koji stvaraju svijet ivota u konkretnim sredinama
i u odreenom vremenu i prostoru, imaju vrlo ogranienu ulogu u formiranju
nacije i zatim u izgradnji nacije-drave. No o tome vie u nastavku.287
etvrto, teorija ili model o tzv. kulturnoj naciji:
Prema toj teoriji, ije smo osnove ve upoznali, u srednjoj su se Europi u 19.
stoljeu pojavile tzv. kulturne nacije. A prema tome modelu (srednjoeuropske
kulturne nacije) tada se na hrvatskom etnikom i politikom prostoru formirala
i moderna hrvatska nacija: formirala se i razvila kao kulturna nacija.288 Njezina
dakle osnova (u podrijetlu i izgradnji i modernizaciji i transformaciji i integraciji)
jest kultura i svijest o kulturnoj posebnosti, tj. nacionalna svijest koju su iskazivali
mnogi hrvatski preporoditelji i javni djelatnici u tijeku 19. i 20. stoljea. To
meutim, kako smo pokazali, ne stoji. Prvo, zato to su se i srednjoeuropske
moderne nacije, o tome nema sumnje, formirale prema europskom modelu nacije,

287 O tome: Gross 1981; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Stani 1980; Stani 1985; Stani 1989;

Stani 1998; Stani 2002; Cipek 2001; Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni
1995; Koruni 1996; Koruni 1997; Koruni 1998.
288 Tu koncepciju kod nas zastupa: Stani 1998; Cipek 2001; Stani 2002.

203
koju je izgradio neki narod kao dominantna etnija na svom prostoru, unutar
novoga svijeta modernosti, modernog drutva i drutvenih sustava; drugo, jer taj
model kulturne nacije nigdje ne postoji: moderne se nacije nisu mogle izgraditi
(modernizirati i transformirati tradicionalni svijet stanovnitva) iskljuivo
ili prije svega na kulturnim vrijednostima, samo u sklopu kulturne zajednice.
Nigdje, ni u jednom drutvu, ni kod jednog naroda, kultura ili kulturna zajednica
(tzv. kulturna nacija) ne moe sama za sebe i po sebi (u ime cjeline ivota
i cjelokupne nacionalne zajednice) preuzeti ulogu modernosti, modernizacije,
integracije i izgradnje moderne nacije i zatim nacije-drave. Jer su u svemu tome,
u 19. i 20. stoljeu, tu ulogu imali (1) primjena modernosti, (2) moderno graansko
drutvo i (3) moderni drutveni sustavi u uzajamnoj ovisnosti: sustav modernoga
knjievnoga jezika, jezika pismenosti, obrazovanja i javne komunikacije, sustav
visoke kulture, sustav modernog kolstva, moderni politiki i dravni sustav,
sustav nacionalnog suvereniteta, sustav modernog prava i pravne teorije, sustav
moderne ekonomije, privrede i nacionalnog trita, sustav nacionalnih institucija
itd. Na tom cjelokupnom realnom svijetu drutvenog ivota, u tijeku izgradnje tih
novih sustava, u procesu modernizacije i transformacije tradicionalnog drutva
stanovnitva, nastaje moderno ljudsko drutvo, moderno graansko drutvo i
moderne ljudske zajednice ili zajednice ljudi/etnosa moderne nacije i nacije-
drave i unutar njih mnoge subetnije sa svojim supkulturama. Ako nam sve to nije
jasno, ako u svemu tome prednost dajemo razvoju nacionalne svijesti i svijetu
subjektivnosti, onda moramo posumnjati u mogunost da emo uiniti pomak
u istraivanju podrijetla i izgradnje moderne nacije i nacije-drave, izgradnje
moderne hrvatske nacije te meuetnikih odnosa i stanja u Hrvatskoj.
Polazei uglavnom od tih pristupa, i od znanstvenih modela koji su uteme-
ljeni na tim tezama i na tim teorijama, povijesna znanost nije mogla rijeiti
mnoge kljune probleme koji se odnose na modernizaciju i transformaciju tradi-
cionalnog svijeta hrvatskog naroda i, s tim u vezi, na podrijetlo, integraciju i
razvoj moderne hrvatske nacije i nacije-drave. To nisu uspjele ni druge srodne
drutvene znanosti.
U historiografiji je naime poznato da ni jedan problem iz nae prolosti nije
izazvao toliko neizvjesnosti kao to je odreenje identiteta i zasebnosti hrvatske
nacije, a time i njezine izgradnje u 19. i 20. stoljeu. U isto vrijeme, zbog istih
razloga, ni o jednom problemu u drutvenim znanostima, koje istrauju prolost
hrvatskoga naroda, nije iskazano toliko istraivakih lutanja kao to je to uinjeno
u prouavanju formiranja hrvatske nacije i ujedno u odreenju njezina odnosa
spram drugih etnija, subetnija i etnikih skupina, kada je rije o hrvatskome
prostoru, i drugih naroda, nacija i nacionalnih zajednica i kultura na prostoru
srednje i jugoistone Europe.
Objasnimo to. Prije svega, nije lako potpuno ukloniti pogreke kada je rije
o prouavanju podrijetla i integracije hrvatske nacije. Posebno je teko izbjei
pogreke kada pokuamo odrediti njezin identitet i individualnost ili zasebnost

204
hrvatske nacije prije svega na razini: ideje nacije, nacionalnog naela, posebnih
osjeaja vezanih uz naciju i nacionalnu zajednicu, na razini sustava nacionalnih
vrijednosti, raznih nacionalizama, nacionalnih ideologija, individualnih
i kolektivnih nacionalnih identiteta itd. Zato? Zato jer je osnova svega toga
subjektivnost: nacionalna svijest; zato jer se u tom istraivanju prednost daje
psihikim umjesto drutvenim sustavima. Uz to, ako formiranje hrvatske nacije
promatramo kako s gledita raznih ideologija (kod nas: ilirizma, slovinstva,
slavenstva, jugoslavizma, austroslavizma itd.) tako i s gledita tih nacionalnih
sentimenata (dakle iz podruja psihikih sustava: svijesti, osjeaja, volje i
karaktera vezanih uz naciju) i njihovih utjecaja na nacionalno-integracijske
procese, kako su to mnogi radili i jo uvijek rade, onda je sigurno da se nalazimo
u bezizlaznom labirintu. Na tim osnovama, koncepcijama i modelima, uz izraenu
nekritinost i romantini pristup naciji, teko da emo moi upoznati podrijetlo,
izgradnju i razvoj moderne hrvatske nacije. Nuno je prema tome potraiti druge
znanstvene modele i pristupe i drugo podruje istraivanja. O tome smo kritiki
pisali u vie radova.289
Ako elimo upoznati izgradnju i integraciju moderne hrvatske nacije unutar
svijeta ivota/realnosti, unutar modernosti i modernog drutva, jer jedino unutar
tog modernog svijeta nastaju uvjeti (privredni, tehnoloki, kulturni, politiki itd.)
za izgradnju moderne nacionalne zajednice kao posve nove ljudske zajednice,
a tada je uvijek rije o povijesnim procesima dugoga trajanja, o procesima
dugoga trajanja izgradnje i razvoja moderne nacije na ijim osnovama nastaje
nacija-drava, a nastaje prema europskome modelu modernosti (modernizacija
cjelokupnog ivota zemlje izgradnja modernog graanskog drutva procesi
transformacije i integracije izgradnja moderne nacije i nacije-drave), onda je
nuno te procese istraiti najmanje na tri razine:
Prvo, valja najprije istraiti podrijetlo Hrvata i odgovoriti na pitanja:
a) tko su Hrvati po svom etnikom podrijetlu;
b) kako je nastao taj hrvatski etnonim;
c) otkud Hrvati dolaze na prostor rimske Dalmacije;
d) kada dolaze na taj prostor, kako je i na koji nain tekla njihova seoba;
e) koliko su se Hrvati mijeali s drugim narodima, slavenskim i neslaven-
skim.
Drugo, zatim valja istraiti podrijetlo, formiranje i razvoj hrvatskoga naroda:
a) kada i kako se na tom novom prostoru formira taj narod, u kojim povijesnim
i drutvenim uvjetima, u kojim drutvima, drutvenim sustavima i
kulturama;
b) prema kojem se modelu taj narod organizirao unutar narodne zajednice;
289Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni
1999; Koruni 2000; Koruni 2003;

205
c) kakav je bio odnos hrvatskoga naroda spram drugih etnija i naroda;
d) koje sustave (kulturne, drutvene, privredne, politike itd.) prihvaa.
Tree, na kraju valja istraiti transformaciju tog naroda u hrvatsku naciju:
a) kada se na hrvatskom prostoru javlja modernost i kako primjena modernosti
(na podruju: privrede, kulture, politikog sustav, kolstva itd.) utjee na
transformaciju tradicionalnog svijeta hrvatskog naroda i njegovu preobrazbu
u modernu naciju;
b) prema tome, istraiti kako i kada je hrvatski narod izgradio modernu hrvatsku
nacionalnu zajednicu (naciju), u kojim povijesnim i drutvenim uvjetima,
unutar kojih drutava, sustava, kultura i time kljunih povijesnih i drutvenih
procesa;
c) prema kojem se modelu izgradila moderna hrvatska nacija i zatim nacija-
drava kao posve novi moderni tip etnike/ljudske zajednice;
d) napokon, kakav je bio odnos hrvatske nacije spram sustava etnosa: spram
drugih etnija, etnikih skupina, subetnija, naroda, nacija i njihovih kultura.
Nuno je istraiti sve te tri razine (konstituiranje i reprodukciju i transfor-
maciju: Hrvata i hrvatskoga naroda i hrvatske nacije i dakako cjelokupnog sta-
novnitva na hrvatskome prostoru) u svim razdobljima i ujedno ih promatrati
u odnosu prema sustavu etnosa: odnos i Hrvata i hrvatskog naroda i hrvatske
nacije prema drugim ljudima i etnijama i subetnikim skupinama i narodima i
nacijama i njihovim kulturama. A to znai da taj fenomen etnosa i etniciteta valja
promatrati unutar etnike, vjerske, kulturne i drutvene raznolikosti, uvijek dakle
unutar kulturnog i drutvenog i etnikog pluralnog svijeta.290 U svakom sluaju,
kada govorimo o podrijetlu, izgradnji i procesima integracije hrvatske nacije,
ili bilo koje druge moderne nacije i nacije-drave unutar svijeta modernosti i
modernog graanskog drutva, uvijek moramo postaviti sve tri razine problema
(razvoja etnosa
svijet okoline) i na njih pokuati dati odgovor. U isto dakle
vrijeme moramo razvoj etnosa (svijet ljudskih zajednica) u svakoj sredini,
napose izgradnju moderne nacije i nacije-drave, promatrati (1) unutar svijeta
realnoga ivota stanovnitva, a to su prije svega moderno drutvo i drutveni
sustavi, odnosno to su ljudsko drutvo i ljudske zajednice na odreenom prostoru,
i ujedno (2) unutar tog pluralnog svijeta, tj. etnike i kulturne raznolikosti na tom
prostoru.
Na sve to naravno nije lako odgovoriti. Ali taj kritiki znanstveni i objek-
tivni pristup i te modele moramo slijediti. Moramo pronai znanstvene modele
utemeljene na kritikoj znanosti. Moramo se konano osloboditi mita o
samorazumljivosti nacije i svih elemenata vezanih uz nju. Jer samo tako moemo
290 O tome posebno raspravljamo u drugom dijelu ove knjige. Kulturna i etnika raznolikost vezana je uz

problem istraivanja etnikog, nacionalnog i kulturnog identiteta. Kako emo vidjeti, fenomen tih identiteta u
naoj povijesnoj znanosti nije istraen. To tek moramo uraditi. Usp. Koruni 2002.

206
istraiti podrijetlo naroda i njegovu transformaciju u modernu naciju ili proces
integracije moderne nacije i otkriti povijesnu i drutvenu uvjetovanost njihova
razvoja, struktura i tipova njihove organizacije. Upoznajmo ovdje, s gledita
znanstvenih problema, ukratko osnovne procese podrijetla i razvoja hrvatskoga
naroda te podrijetla, izgradnje i integracije moderne hrvatske nacije. Ali i sada
uz napomenu da o podrijetlu i izgradnji moderne hrvatske nacije i zatim nacije-
drave slijedi naa posebna knjiga u kojoj o tome opirno raspravljamo.

9. Podrijetlo Hrvata kao znanstveni problem291

Svako pitanje o podrijetlu Hrvata, kao istraivako pitanje, namee najmanje
dva pristupa problemu: prvo, odgovor na pitanje otkud potjeu Hrvati i kada su
se oni iz pradomovine doselili na podruje rimske Dalmacije (u 7. ili krajem 8. ili
poetkom 9. stoljea) i, drugo, odgovor na pitanje kada je nastao hrvatski narod:
kada i kako su se Hrvati organizirali kao narod i kao narodna zajednica. Na prvo
istraivako pitanje, o seobi Hrvata iz njihove pradomovine i o njihovu dolasku
na podruje rimske Dalmacije, nije lako odgovoriti jer pisani izvori o tome ne
govore mnogo.292 Pa ipak, o tome su, unato oskudnosti izvorne grae, nastale
mnoge rasprave i brojne teorije.293
Budui da o samom doseljavanju Hrvata na prostor rimske Dalmacije
kao i o njihovoj povijesti prije toga, ali i o njihovoj povijesti neposredno nakon
doseljenja u tu novu domovinu nemamo relevantnih suvremenih vijesti
291 Ni ovdje se neemo uputati u diskusiju o genetikom podrijetlu Hrvata i hrvatskog naroda. Meutim,

kada o tome raspravljamo, valja uoiti razliku izmeu (1) istraivanja ljudskih gena i evolucije ovjeka uope,
koja su revolucionarna, jer donose posve nove spoznaje o podrijetlu i starosti i kretanju stanovnitva i (2)
istraivanja o genetikom podrijetlu pojedinih naroda, a time i hrvatskog naroda, koja, zbog malog broja uzo-
raka, jo uvijek nisu dovoljno utemeljena. Prema tim suvremenim spoznajama, Europu su hominidi (homo
neanderthalensis) naseljavali jo od vremena starijega paleolitika. Posljednji su meutim neandertalci u Europi
izumrli prije tridesetak tisua godina. Njih je zamijenila posve nova vrsta ljudi (homo sapiens) koja se u Europi
naseljava prije 4045 tisua godina, to znai da su oko 15 tisua godina neandertalci i ta nova vrsta ljudi (homo
sapiens) ivjeli zajedno. Neandertalci su nestali ne ostavivi genetskoga traga u populaciji dananjih ljudi koji ive
u Europi. Pripadnici nove vrste ljudi (homo sapiens), koji su u potpunosti zagospodarili Europom prije tridesetak
tisua godina, neposredni su preci svih suvremenih europskih naroda. Prema arheolokim, antropolokim,
lingvistikim i genetikim istraivanjima, oni su u Europu pristigli s Bliskog istoka, preko Balkana i Turske. U
Europi ih je zateklo posljednje ledeno doba koje je trajalo otprilike od 25 tisua godina do 10 tisua godina prije
Krista. Ta je vrsta ljudi (homo sapiens) u nekim dijelovima Europe, prema suvremenim istraivanjima, preivjela
to ledeno doba. ivjeli su u tzv. lovako-skupljakom drutvu; jo uvijek se dakle ne bave poljoprivredom i
stoarstvom. Povlaenjem leda prema sjeveru, Europu naseljavaju narodi neolitske civilizacije (koji se bave
proizvodnjom hrane: poljoprivredom i stoarstvom) prije 1012 tisua godina, a pristigli su takoer s Bliskog
istoka, i mijeaju se sa stanovnitvom koje su zatekli na europskom kontinentu. Svi narodi suvremene Europe
potjeu od tih dvaju predaka: starijeg homo sapiensa, koji su naseljavali Europu prije 4045 tisua godina, i
neolitskih doljaka, koji su se doselili prije oko 10 tisua godina. Kasnije seobe raznih plemena i naroda, jo vie
utjeu na mijeanje i asimilacije i simbioze stanovnitva. Nuno je to imati na umu kada raspravljamo o izgradnji
naroda i napose modernih nacija u 19. i 20. stoljeu.
292 Usp. o tome: Margeti 1977; Margeti 2001; Budak (ur.) 1995.

293 O tome: Budak 1995; Goldstein 1995; Raukar 1997; Katii 1998. i literatura u tim knjigama.

207
i povijesnih vrela, ne ostaje nam drugo nego da prednost damo drugom i za
na problem vanijem pitanju: da odgovorimo na pitanje kako je i kada nastao
hrvatski narod. To je proces dugoga trajanja u kojem pratimo nastanak, formiranje
i razvoj hrvatskoga naroda tijekom vie stoljea, sve do suvremenosti. A o tome
imamo, od 9. stoljea dalje, dovoljno povijesnih izvora. O tome govore i brojni
radovi povjesniara.294
Kada je rije o njihovoj prapovijesti, o prvim vijestima o Hrvatima u prolosti,
jedno je ipak sigurno: slavenski Hrvati nisu doli na prostor rimske Dalmacije kao
organiziran i formiran narod. Tijekom njihove seobe razvijao se proces mijeanja
i asimilacije raznih etnikih grupa i skupina: Slavena, neslavena i slavenskih
Hrvata, njihovih plemena. Tako je nastajao, koliko moemo zakljuiti prema
povijesnim vrelima, proces asimilacije i simbioze razliitih etnikih skupina
(dakle i slavenskih i neslavenskih) u novu/iru etniku zajednicu. No ve tada ta
ira etnika zajednica, koja je udruila vie etnikih skupina, rodova i plemena da
ive zajedno unutar ire etnike zajednice, nije formirana samo na rodoslovnim
strukturama, na bliskom krvnom srodstvu ili podrijetlu od jednog jedinstvenog
koljena, ve prije svega na zajednitvu svijeta ivota: bliskih i slinih obiaja,
jezika, vjere i tradicionalne kulture.295
Meutim, nakon doseljenja na prostor rimske Dalmacije, promatrajui s
gledita razvoja tog etnosa, nastaju velike promjene. Na tom prostoru (jadranskom,
dinarskom i panonskom) ta je ira etnika zajednica predvoena Hrvatima
zatekla starosjedioce. S tim su se antikim stanovnitvom, sa starosjediocima,
slavenski Hrvati i ta njihova ira etnika zajednica tijekom dugoga razdoblja
stopili, izmijeali i jednim dijelom prihvatili njihovu kulturu i djelomino jezik,
osobito nazive putova, mjesta, polja, gora itd. S njihovim dakle dolaskom u
novu domovinu, na prostor antikog svijeta, zapoeo je, promatramo li s gledita
konstituiranja i reprodukcije i razvoja i transformacije etnosa, drugi proces
asimilacije: zapoeo je susret i trajna interakcija doljaka slavenskih Hrvata i
romanskog stanovnitva i/ili antikog supstrata. Tijekom 9. i 10. stoljea te dvije
razliito strukturirane etnike zajednice, doljaci slavenski Hrvati i starosjedioci,
tj. antiko stanovnitvo, stopit e se, u tijeku sloenih procesa proimanja i
asimilacije dviju kultura i tradicija i dviju etnikih zajednica, u novu etniku/
ljudsku zajednicu: u hrvatski narod, na ijem etnikom i politikom prostoru
i dalje postoje razliite etnike skupine i grupe i razliite kulture. U toj je
novoj etnikoj zajednici prevladala ona etnija (Hrvati) koja je imala vei broj
stanovnitva, koja je postupno u svojim rukama imala unutranju upravu, vlast i
organizaciju cjelokupnog ivota zemlje.296

294 Usp. literaturu u: Katii 1998; Raukar 1997; Goldstein 1995.

295 Sui 1995; Katii 1998; Budak 1995; Goldstein 1995.

296 Budak 1995; Goldstein 1995; Sui 1995; Katii 1998; Raukar 1997.

208
 Iz tih etnikih i socijalnih procesa i interakcija nastaje hrvatski narod, ali
i sloene ivotne strukture stanovnitva (i etnike i kulturne i jezine i vjerske
i obrazovne i ekonomske i socijalne) na njegovom etnikom i politikom
prostoru, koje se trajno nalaze u procesu konstituiranja i transformacije. O tom
narodu u 9. stoljeu govore franaki i domai povijesni izvori. Tada je, unutar
feudalnih drutvenih i politikih sustava i struktura, na nekadanjem prostoru
rimske Dalmacije, ve prisutan organizirani hrvatski narod: narod Hrvata (gens
Chroatorum). Od tada moemo pratiti razvoj hrvatskoga naroda i organizaciju
njegove narodne zajednice. Jasno je meutim da su ve tada bile prevladane
etnike i socijalne strukture utemeljene na srodstvu (na zajednici bliske krvne
veze, tj. istog krvnog podrijetla, kao za rod i pleme) i na prirodnim uvjetima
rada i drutva. Ve je tada, na toj razini razvoja i konstituiranja i transformacije
etnosa/stanovnitva, jasno da novo organizirani hrvatski narod (narod Hrvata:
gens Chroatorum), kao ira narodna zajednica, kao ljudska zajednica ili zajednica
ljudi, ne potjee samo od jednog jedinstvenog srodstva, da ga vie ne vee samo
jedinstvo krvi i jezika, da sada kao ira narodna zajednica (narod) ne potjee od
jedne loze, od jednog plemena i od jednog izvornog jezika. Iz vie razliitih
etnija i etnikih grupa i rodova i plemena, nastala je nova etnika/ljudska zajednica,
tj. jedna narodna zajednica ili zajednica stanovnitva, koju, po svemu sudei, ve
tada ini: veinski narod (Hrvati) i vie subetnikih skupina i njihovih supkultura.
Nastali su novi oblici organizacije cjelokupnog drutvenog ivota unutar hrvatske
narodne zajednice: unutar ranog feudalnog drutva, feudalnih drutvenih sustava,
stanja i odnosa, politike zajednice unutar tog drutva, organizacije hrvatske
drave i dravnih institucija, organizacije vlasti, uprave, feudalne agrarne privrede,
katolianstva i time unutar nove vjerske zajednice i organizirane Crkve, vojske,
seoskih i urbanih naselja itd. Sve te nove vrijednosti, institucije i drutvene sustave
odredili su, na toj razini srednjovjekovnog feudalnog i agrarnog drutva, identitet
i individualnost hrvatskog naroda.
Prema tome, organizaciju hrvatskoga naroda (i politiku i dravnu, i kulturnu
i etniku, i privrednu i socijalnu, i vjersku itd.) i njegov tadanji identitet, ali
i identitet i ivotne uvjete cjelokupnog stanovnitva na njegovom etnikom i
politikom prostoru, valja promatrati (1) preko izgradnje njegove srednjovjekovne
hrvatske drave i posebnog feudalnog drutva u njoj i (2) preko utjecaja
europske srednjovjekovne kulture i svih oblika drutva, drutvenih sustava i
struktura na njegov cjelokupni razvoj. Dolaskom na prostor rimske Dalmacije
i nakon trajnog ostanka na tom teritoriju, hrvatski narod dolazi u bliski doticaj
s europskim svijetom: feudalnog drutva, feudalnog prava, feudalne agrarne
privrede, zanata, obrta i trgovine, tehnologija, kranstva, organizacije Katolike
crkve, svijetom kulture, pisma i tadanje razine pismenosti i obrazovanja (iji
su nositelji malobrojni pojedinci i vrlo uske grupe), knjievnosti, umjetnosti,
dravnih i politikih ideja, urbanih sredina itd. Od tada nadalje, tijekom mnogih
stoljea, hrvatski se narod neprekidno razvijao pod vrlo snanim utjecajem

209
Europe, europske kulture i civilizacije. Nuno je istraiti te mnogostruke utjecaje
(kulturne, drutvene, pravne, privredne, politike, dravne vjerske itd.), ali i
izgradnju zasebnog svijeta ivota na hrvatskome prostoru.297

10. Podrijetlo hrvatskoga naroda kao znanstveni problem

Od 9. stoljea dalje, na temelju povijesnih izvora, moemo dakle pratiti
proces daljnjeg formiranja i razvoja hrvatskoga naroda i njegove organizacije
(realnog svijeta ivota stanovnitva) unutar narodne zajednice. Razdoblje prije
toga, zbog oskudnosti izvorne grae, doba je njegove prapovijesti. Meutim,
nasuprot gleditu da je potkraj 8., a najkasnije poetkom 9. stoljea zavrio proces
etnogeneze Hrvata, da je dakle zavrio proces formiranja (proces konstituiranja
i reprodukcije i razvoja i transformacije) hrvatskoga naroda,298 nema sumnje
da formiranje i razvoj hrvatskoga naroda, kao cjelovite narodne zajednice i
unutar nje spomenutih ivotnih struktura stanovnitva, valja promatrati u dugom
razdoblju od ranog srednjeg vijeka sve do izgradnje moderne hrvatske nacije
i stvaranja samostalne hrvatske drave. To je vrlo dugo razdoblje. To je itav
njegov razvoj. Formiranje i razvoj (konstituiranje i reprodukcija i transformacija)
hrvatskoga naroda ne prestaje ni u jednom razdoblju, jer taj narod, o emu
svjedoi povijest, traje do danas. tovie, nakon to je izgradio modernu naciju,
nakon njegove transformacije u modernu naciju, hrvatski narod (kao hrvatska
etnija, kao stanovnitvo ili ljudstvo ili ljudska zajednica) i dalje postoji: sada
unutar te nacije-drave. Taj se cjeloviti razvoj, zbog ogranienog prostora, moe
shematski ovako izraziti:299

297 Usp. o tome: ii 1962; Klai 1971; Budak 1995; Goldstein 1995; Raukar 1997; Katii 1998;

ediciju: Hrvatska i Europa, sv. I-IV i literaturu u tim knjigama.

298 Sui 1995; Budak 1995; Goldstein 1995.

299 O tom razvoju hrvatskoga naroda temeljitije raspravljamo u knjizi o integraciji hrvatske nacije.

210
 11. Proces formiranja hrvatskoga naroda i hrvatske narodne
zajednice
od doseljenja na prostor rimske Dalmacije do suvremenosti
(Tabele br. 1 10)
Tabela br. 1
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
I. ETAPA
EPOHA RANOGA
FEUDALNOGA DRUTVA
(8. i 9. stoljee)
A)
Doseljenje Hrvata iz pradomovine na prostor
rimske Dalmacije i ivot prva dva stoljea u
novoj domovini:
1. Slavenski Hrvati dolaze iz pradomovine
na prostor rimske Dalmacije potkraj 8. ili
poetkom 9. stoljea.
2. Sa starosjediocima (s romanskim sta-
novnitvom) slavenski Hrvati postupno
uspostavljaju trajne bliske veze i odnose;
nastaje proces etnike asimilacije.
3. Nastaje proces stapanja dviju kultura,
civilizacija i etnija (slavenske i romanske)
i dvaju drutava.
4. To stanovnitvo prihvaa kranstvo i no-
vu vjersku zajednicu kao i novu vjersku
(crkvenu) organizaciju.
B)
DRUTVENI SUSTAVI epohe ranog feuda-
lizma:
sustav privrede; novi prostor/okoli; poljo-
privreda i poljoprivredne kulture i ivot na
selu; tehnologije u ranom srednjem vijeku;
nain stanovanja i prehrane stanovnitva;
kranska vjera, organizacija Katolike
crkve, sustav kranske kulture; latinski
jezik, latinsko pismo; pisana rije; sustav
kranskoga morala, sustav feudalnoga
prava; feudalno staleko drutvo; feudalni
politiki i institucionalni poredak; urbana
sredita i urbana kultura na tom prostoru
itd.
IZGRADNJA IDENTITETA
hrvatskoga naroda tijekom povijesti
I. ETAPA
Proces mijeanja i asimilacije slavenskih
etnikih skupina do dolaska na prostor
rimske Dalmacije.
Proces asimilacije i integracije slavenskih
Hrvata (doljaka) i antikog stanovnitva
(starosjedilaca).
Slavenski Hrvati, nakon dolaska u Dalma-
ciju, dolaze pod utjecaj romanske i europske
kulture.
Hrvati prihvaaju kranstvo i europske
sustave: kulture, civilizacije, prava, morala,
feudalnog drutva, feudalne drutvene
sustave i drutvene strukture.
Poinju osnivati svoju dravu, koju orga-
niziraju prema srednjovjekovnom euro-
pskom modelu.
Prihvaaju srednjovjekovni europski model
ranoga feudalnoga stalekoga drutva i
njegov pravni sustav.
Proces nastanka novog etnosa i njegova iden-
titeta: hrvatskoga naroda (naroda Hrvata,
gens Chroatorum).
Na taj proces identifikacije utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo, tradicionalne et-
nike/ljudske zajednice, tradicionalna pri-
vreda, novi prostor/okoli; tradicionalni
nain stanovanja i prehrane; ivot na selu i
nepismenost stanovnitva; slavenski obiaji,
obiajno pravo, slavenski govorni jezik,
svijet slavenske mitologije, svakodnevni
ivot itd.
2. Novi/steeni drutveni sustavi i nove za-
jednice; kranstvo, katolika vjerska za-
jednica, pismo i pisana rije, srednjovje-
kovni latinski jezik, rani feudalni svijet
prava, ranofeudalno drutvo i drutveni
sustavi, poeci nove politike organizacije,
srednjovjekovni feudalni svijet privrede i
tehnologije itd.
211
Tabela br. 2
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
II. ETAPA
EPOHA RAZVIJENOGA
FEUDALNOGA DRUTVA
(od 10. do poetka 12. stoljea)
A)
Hrvatski narod osniva srednjovjekovnu hrvat-
sku dravu s vlastitom narodnom dinastijom:
1. Organizira novu politiku zajednicu i neza-
visnu srednjovjekovnu hrvatsku dravu:
kraljevinu Hrvatsku.
2. U toj dravi organizira upravu i vlast s narod-
nom dinastijom na elu: knezom, kraljem;
organizira vojsku i administraciju; proiruje
politiki i dravni teritorij.
3. Uspostavlja veze s papom i Katolikom
crkvom.
4. Uspostavlja veze i odnose s franakom dra-
vom, Bizantom i drugim dravama u svom
susjedstvu.
B)
Gubitak dravne samostalnosti.
C)
Dravni savez Kraljevine Hrvatske s Kralje-
vinom Ugarskom (1102. godine).
D)
DRUTVENI SUSTAVI razvijenog feuda-
lizma:
razvoj privrede; poljoprivreda i nove poljo-
privredne kulture; ivot na selu; tehnologije
u epohi feudalizma; nain stanovanja i
prehrane stanovnitva; kranska kultu-
ra, organizacija Katolike crkve, srednjo-
vjekovni latinski jezik; novo staleko dru-
tvo; politiki i dravni sustav razvijenoga
srednjega vijeka; institucionalni i politiki
poredak feudalnoga drutva; urbana sredita
i urbana kultura; starohrvatska kultura; razni
utjecaji (europski, mediteranski i bizantski);
glagoljatvo i glagoljaka djela itd.
212
IZGRADNJA IDENTITETA
hrvatskoga naroda tijekom povijesti
II. ETAPA
Hrvatski narod se organizira unutar drut-
venih sustava, institucija i zajednica raz-
vijenoga feudalizma:
a) srednjovjekovne hrvatske drave; u njoj
nezavisne politike zajednice, te politikih
i dravnih institucija; novih oblika vlasti
s narodnom dinastijom na elu (knezom i
kraljem); nove teritorijalne uprave;
b) novoga drutvenoga poretka i drutvenih
struktura;
c) kranstva i nove europske kranske kulture
itd.
To je proces formiranja hrvatskoga naroda
na tom prostoru, unutar hrvatske drave u
srednjem vijeku, proces izgradnje identiteta
njegove narodne zajednice; na to utjee
epoha razvijenoga feudalnoga drutva te
europski feudalni drutveni, pravni, politiki,
dravni, vjerski, kulturni i civilizacijski sus-
tavi.
Na taj proces identifikacije utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo, tradicionalne etnike/
ljudske zajednice, tradicionalna privreda,
nain stanovanja i prehrane, masovni ivot
na selu, velika nepismenost; obiajno pra-
vo, slavenski obiaji, slavenski govorni
jezik, obitelj i obiteljski ivot, rodbinske
veze, svijet tradicionalne slavenske kultu-
re, slavenska mitologija; teritorijalna po-
dijeljenost, regionalnost itd.
2. Novi/steeni drutveni sustavi i nove zaje-
dnice; srednjovjekovna kultura, latinski
jezik i pisana rije; feudalno staleko pravo,
politiki i dravni sustav; katolianstvo, novi
vjerski i moralni sustav; europski utjecaji;
gradnja crkava i samostana; srednjovjekovni
gradovi, nove urbane sredine i ivot u njima,
urbana kultura, glagoljaka djela itd.
Tabela br. 3
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
III. ETAPA
EPOHA KASNOFEUDALNOGA
DRUTVA
(od poetka 12. do kraja 15. stoljea)
A)
Savez kraljevine Hrvatske s kraljevinom Ugar-
skom i razvoj hrvatskoga naroda unutar
ugarske krune:
1. Promjena dinastije hrvatsko plemstvo
prihvaa ugarske kraljeve za nasljednike
hrvatske krune.
2. Ta je promjena imala dalekosene pos-
ljedice.
3. Uvodi se novi oblik feudalnog sustava: prav-
nog, drutvenog, ekonomskog, politikog,
dravnog.
4. Novo teritorijalno ujedinjenje Hrvatske,
Slavonije, Dalmacije i Neretljanske krajine.
5. Razvoj primorskih gradova, napose Dub-
rovnika.
6. Provala Turaka na podruje Bosne 1390.
g. koju 1463. osvajaju, a zatim prodiru i na
hrvatski teritorij.
7. Ladislav Napuljski 1409. godine prodaje Ve-
neciji primorske gradove s pravom na cijelu
Dalmaciju: time poinje mletaka vlast nad
Dalmacijom, sve do 1797.
B)
To je poetak podjele i rascjepkanosti hrvat-
skog etnikog, kulturnog, politikog i dravnog
teritorija.
C)
DRUTVENI SUSTAVI kasnofeudalnog
drutva:
drutveni sustavi (privrede, kulture, je-
zika, vjere, politiki i dravni sustavi tog
drutva itd.) i sve vei utjecaji: europski, me-
diteranski, podunavski itd.; renesansa i hu-
manizam u knjievnosti i umjetnosti itd.
IZGRADNJA IDENTITETA
hrvatskoga naroda tijekom povijesti
III. ETAPA
Hrvatski narod se udruuje s ugarskom
dinastijom i krunom; hrvatsko-maarski
odnosi od 1102. do 1918.
Nova organizacija hrvatskoga naroda unu-
tar kasno-feudalnih drutvenih sustava:
pravnog, drutvenog, politikog, dravnog
, ekonomskog, kulturnog itd.
Pojava nove feudalne drutvene strukture:
poinje sve vee raslojavanje stanovnitva.
Vlast hrvatskoga bana i utjecaj povijesnih
institucija na daljnji razvoj/identifikaciju
hrvatskoga naroda.
Utjecaj Venecije u Dalmaciji: kulturni,
privredni, tehnoloki, pravni, institucionalni
itd.
Venecija osvaja dalmatinske gradove i
otoke, a od poetka 15. stoljea osvaja cijelu
Dalmaciju nad kojom je mletaka vlast
ostala do kraja 18. stoljea.
Poetak podijeljenosti i rascjepkanosti
hrvatskog etnikog, jezinog, politikog i
dravnog teritorija
Na proces identifikacije tada utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo, tradicionalne etnike/
ljudske zajednice na hrvatskome prostoru
itd.
Sve to je o tradicionalnom drutvu reeno
za II. etapu, uz neke strukturalne promjene,
vrijedi i za III. etapu. To se tradicionalno
drutvo kod najbrojnijem stanovnitva (koje
ivi na selu) vrlo sporo mijenja.
2. Novi/steeni drutveni sustavi i nove zajed-
nice; romanika kultura; nova urbana
sredita; benediktinski i franjevaki samo-
stani; gradnja crkava i katedrala; pisana
rije na hrvatskome jeziku; statuti istarskih,
primorskih i dalmatin. gradova i njihova
organizacija; djela na latinskom i hrvatskom
jeziku; razvoj trgovine, obrta i privrede;
procvat profane kulture u gradovima na
Jadranu; renesansa i humanizam u gra-
diteljstvu, novoj knjievnosti, umjetnosti,
urbanizmu itd.
213
Tabela br. 4
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
IV. ETAPA
EPOHA RANOGA NOVOGA VIJEKA
(od poetka 16. do sredine 17. stoljea)
A)
Razvoj hrvatskih zemalja i hrvatskoga naroda
u Habsburkoj monarhiji i srednjoeuropskom
svijeta:
1. Hrvatski stalei 1526. ponudili su kraljevsku
vlast u Hrvatskoj i Slavoniji Ferdinandu
Habsburkom.
2. Sabor u Cetinu 1527. bira za kralja Ferdi-
nanda I. Habsburgovca, koji obeava po-
mo, prava i slobode.
3. Hrvatski narod unutar Habsburke monarhije:
razvoj unutar novog srednjoeuropskog
svijeta ivota: novog dravnog, pravnog,
drutvenog, kulturnog itd.
4. Teritorijalna i politika rascjepkanost Hrvat-
ske.
5. Provale Turaka u hrvatske zemlje; orga-
nizacija obrane (Krajina) i poetak seoba iz
hrvatskih zemalja.
6. Venecija zauzima cijelu Dalmaciju: mno-
gostruki utjecaji na irem dalmatinskom
prostoru.
7. Samostalni razvoj Dubrovake republike.
B)
Rascjepkanost hrvatskoga naroda: terito-
rijalna, jezina, etnika, kulturna, politika i
drutvena.
C)
DRUTVENI SUSTAVI ranoga novoga
vijeka:
drutveni sustavi privrede, kulture, knji-
evnoga jezika, vjere, politiki i dravni
sustavi tog drutva itd.; sve vei utjecaji
srednjoeuropskog i europskog svijeta.
214
IZGRADNJA IDENTITETA
hrvatskoga naroda tijekom povijesti
IV. ETAPA
Politiki, drutveni i privredni ivot hrvat-
skoga naroda ogranien je na Hrvatsku i
Slavoniju.
Nakon pada Bosne (1463. g.) Turci su
se pribliili hrvatskim zemljama, koje e
dijelom i osvojiti.
Od 1527. godine dalje hrvatski narod se
razvija unutar novoga svijeta: unutar Habs-
burke monarhije, a time i jo vie pod
utjecajem europskog svijeta ivota.
Poetak centralizacije (drave, uprave,
institucija) i postupna germanizacija
hrvatskih pokrajina (unutar Habsburke
monarhije).
Razvoj hrvatskoga naroda unutar podu-
navskog, srednjoeuropskog i mediteranskog
svijeta: drutvenog, pravnog, privrednog,
politikog, kulturnog itd.
Na proces identifikacije utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo, tradicionalne etnike/
ljudske zajednice u hrvatskim pokrajinama
itd.
O tradicionalnom drutvu vidi u tabeli II.
etape.
Taj se tradicionalni svijet (ljudskog drutva
i ljudskih zajednica), napose unutar seoskih/
ruralnih sredina, i u novom vijeku ouvao i
dalje razvijao, ali je sada jo vie rascjepkan:
upravno, jezino, kulturno itd.
2. Novi/steeni drutveni sustavi i nove za-
jednice; humanizam, renesansa, manirizam
i barok u javnosti: umjetnosti, knjievnosti
i graditeljstvu; nova djela na latinskom i
hrvatskom jeziku; dubrovaka knjievnost;
otvaranje kola, gimnazija i teol. fakultet (u
Zagrebu); razvoj urbanih sredina, trgovine,
obrta i privrede; barokna arhitektura i
umjetnost; pojava gramatike hrvatskoga
jezika
Tabela br. 5
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
V. ETAPA
EPOHA RAZVIJENOGA NOVOGA
VIJEKA (od sredine 17. do sredine
18. stoljea)
A)
Hrvatski narod u protomodernom razdoblju
unutar Habsburke monarhije i mletake
drave:
1. Poetak merkantilizma: razvoj rudarstva,
trgovine, obrta i privrede, osnivanje drutava
i udruga itd.
2. Rat protiv Turaka u Dalmaciji i Slavoniji.
3. Otvaranje kola, gimnazija, kolegija i aka-
demija, a na tome osobito rade pavlini,
isusovci i franjevci.
4. Novoosloboena hrvatska podruja od
Turaka, veim se dijelom ukljuuju u Vojnu
krajinu, a time i iskljuuju iz hrvatske
vlasti.
5. Hrvatska pragmatika sankcija: u njoj je
naglaena neovisnost kraljevine Hrvatske
spram Ugarske.
6. Na zajednikom saboru u Pounu 1714.
godine priznata nenadlenost Ugarsko-
hrvatskoga sabora u unutranjim pitanjima
Hrvatske: priznanje politike i teritorijalne
samostalnosti.
7. Poetak rata Venecije i Turaka (1715. god.)
i proirenje mletakih posjeda u Dalmaciji.
B)
DRUTVENI SUSTAVI razvijeni novi
vijek:
predmoderni drutveni sustavi;
sustavi privrede, poljoprivrede, kulture,
knjievnog jezika, politiki i dravni sustavi,
uprave itd.;
utjecaji: srednjoeuropski, europski i me-
diteranski;
u Europi od 15. do 18. stoljea nastaju no-
vi sustavi: privredni, kulturni, politiki,
dravni, drutveni itd.
IZGRADNJA IDENTITETA
hrvatskoga naroda tijekom povijesti
V. ETAPA
Razvitak hrvatskoga naroda u predmodernoj
epohi unutar dviju drava: Habsburke
monarhije (Hrvatska, Slavonija, Krajina i
Istra) i Venecije (Dalmacija).
Na razvoj hrvatskoga naroda utjee Mo-
narhija i Venecija (njihova drutva i privreda
i kultura), ali se nove vrijednosti slabo
prenose zbog ope zaostalosti.
Prva sustavna povijest Hrvata: Juraj Ratkaj.
Povijest kraljevstva Dalmacije i Hrvatske
Ivana Luia izlazi u Amsterdamu 1666.
godine.
Djela P. R. Vitezovia: Obnovljena Hrvat-
ska.
Kasnorenesansna i ranobarokna umjetnost.
Nakon osloboenja od Turaka u hrvatskim
zemljama (poetkom 18. stoljea) poinje
barokna graevna, urbanistika, umjetnika
i knjievna djelatnost.
Gradnja baroknih crkava, samostana, dvo-
raca i palaa te urbanih sredina u hrvatskim
zemljama.
Izdanje brojnih knjiga, rjenika, broura,
prirunika, i raznih knjievnih djela na
kajkavskome, tokavskome i akavskome
narjeju i latinskome jeziku.
Osnivanje kola, gimnazija i akademija
Na proces identifikacije utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo, tradicionalne etnike/
ljudske zajednice u hrvatskim pokrajinama
itd.
O tradicionalnom drutvu vidi u tabeli II.
etape.
Taj tradicionalni svijet (ljudskog drutva
i ljudskih zajednica) najbrojnijeg dijela
stanovnitva, koji ive na selu, sporo se
mijenja; i dalje je to podruje zaostalo i
rascjepkano: upravno, jezino, kulturno,
privredno itd.
2. Novi/steeni drutveni sustavi i nove za-
jednice; kasnorenesansna i barokna umjet-
nost; nove barokne graevine; umjetnika
i knjievna djela; nove urbane sredine;
osnivanje kola i akademija; izdanje po-
vijesti hrvatskog naroda te rjenika i gra-
matike itd.
215
Tabela br. 6
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
VI. ETAPA
EPOHA KASNOGA NOVOGA VIJEKA
DRUTVO PROSVIJEENOG
APSOLUTIZMA
(od sredine 18. do sredine 19. stoljea)
A)
Predmoderno drutvo i hrvatski narod:
1. Reforme Marije Terezije i Josipa II.
2. Razvoj privrede, kolstva, kulture, knji-
evnosti.
3. Poetak i razvoj industrijske revolucije.
4. Utjecaji iz Europe: privredni, kulturni,
drutveni.
5. Stvaranje Ilirskih provincija (1809.-1814)
i hrvatski krajevi unutar tih provincija:
europski utjecaji.
B)
Hrvatski narodni preporod (1835.-1847. go-
dine):
1. Knjievni i kulturni pokret (ilirski pokret).
2. Stvaranje novih vrijednosti: knjievni
jezik, jezik pismenosti i obrazovanja, nova
moderna knjievnost.
3. Organizacija prvih politikih stranaka.
4. Prihvaanje hrvatske dravnopravne tra-
dicije.
5. Moderni hrvatski nacionalni i politiki pro-
gram.
6. Stvaranje novog ideolokog sustava.
C)
PREDMODERNI DRUTVENI SUSTAVI:
drutvo prosvijeenog apsolutizma;
kapitalistiki sustav (merkantilizam,
fiziokratizam, industrijska revolucija),
kulturni sustav, novi politiki i dravni
sustav, osnovice graanskog drutva itd.
216
IZGRADNJA IDENTITETA
hrvatskoga naroda tijekom povijesti
VI. ETAPA
Hrvatski narod unutar prosvijeenoga
apsolutizma.
Europski utjecaji: privredni, kulturni,
politiki itd.
Pojava narodnih preporoda (kao kulturnih
pokreta) u Habsburkoj monarhiji.
Predmoderne osnove: Poetno razdoblje
narodnoga preporoda: od sredine 18. stoljea
do 1835. god.
Hrvatski narodni preporod 1835.-1847. i
poetak izgradnje predmodernih osnovica
u Hrvatskoj:
a) formiranje jedinstvenoga knjievnoga
jezika;
b) pokretanje novina i asopisa i javna upotreba
hrvatskoga jezika (novine, asopisi, knji-
ge);
c) poetak formiranja novih zajednica ivota
ljudi: jezine, knjievne, obrazovne, poli-
tike, ekonomske;
d) razvoj novoga komunikacijskoga sustava:
knjievni jezik, novine, asopisi, knjige
kulturni pokret itd.;
e) organizacija prvih politikih stranaka te
kulturnih drutava, itaonica, privrednih
udruga i udruenja;
f) hrvatski politiki program o ujedinjenju
hrvatskih pokrajina u jedinstvenu politiku
zajednicu (Hrvatsku).
Na proces identifikacije utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo, tradicionalne etnike/
ljudske zajednice u hrvatskim pokrajinama
itd.
O tradicionalnom drutvu vidi u tabeli II.
etape.
Nastale su znatne drutvene i privredne i
kulturne promjene, ali hrvatski narod jo
uvijek ivi u svijetu tradicionalnoga ivota,
napose na selu, gdje ivi, sve do poetka 20.
stoljea, preko 90% stanovnitva.
2. Novi/steeni drutveni sustavi i nove zajed-
nice: izgradnja integracijskih nacionalnih
osnova; moderni sustavi: jezini, kulturni,
privredni, pravni, obrazovni, drutveni, poli-
tiki, komunikacijski, ideoloki itd.
Tabela br. 7
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
VII. ETAPA
KRAJ DUGE EPOHE FEUDALIZMA I
POETAK IZGRADNJE MODERNOGA
GRAANSKOGA DRUTVA
(za revolucije 1848./49. godine)
A)
Razdoblje revolucija 1848.49. godine:
1. Revolucija 1848./49. u Habsburkoj mo-
narhiji, slom feudalizma i prihvaanje
osnova graanskoga drutva:
a) hrvatski politiki pokret 1848.50. godine;
b) hrvatski narod tada prihvaa osnovice moder-
noga graanskoga drutva, viestranaje,
parlamentarizam, trodiobu vlasti, ope
graanske slobode itd.;
c) na svim razinama, od novinstva preko
stranaka do Hrvatskog sabora, zahtijeva
se ujedinjenje hrvatskih pokrajina u jednu
politiku i dravnu cjelinu: modernu
hrvatsku dravu; Sabor donosi brojne zakon-
ske osnove u kojima najavljuje izgradnju
modernoga drutva;
d) zalau se za konfederativno ureenje
Habsburke monarhije u kojoj bi ujedinjena
Hrvatska (u savezu sa Slovenijom i Vojvo-
dinom) inila federalnu jedinicu.
B)
Razdoblje neoapsolutizma 1850-1860. go-
dine:
1. Revolucija 1848./49. godine nije uspjela i
od 1850. do kraja 1860. godine zavladao je
neoapsolutizam.
2. Pokuaj modernizacije odozgo: od strane
vlasti.
3. Tada je zamro svaki politiki ivot.
C)
MODERNI DRUTVENI SUSTAVI:
politiki pokret u Hrvatskoj 1848.49;
hrvatski narod prihvaa moderne drutvene
sustave: novi politiki i dravni sustav,
moderni privredni sustav, obrazovni, kul-
turni, komunikacijski, moderni politiki
program, sustav nacionalne drave, parla-
mentarizam itd.
IZGRADNJA IDENTITETA
hrvatskoga naroda tijekom povijesti
VII. ETAPA
Revolucija je 1848./49. u Habsburkoj mo-
narhiji i Hrvatskoj oznaila kraj duge epohe
feudalnoga drutva i najavila izgradnju
modernoga graanskoga drutva.
Hrvatski je narod tada prihvatio moderni
hrvatski politiki i nacionalni program koji
je najavio:
a) izgradnju cjelovite hrvatske politike za-
jednice;
b) izgradnju cjelovite Trojedne kraljevine
(Hrvatske, Slavnije i Dalmacije) kao mo-
derne hrvatske drave;
c) hrvatska drava imala bi samostalnu hrvat-
sku vladu, ministarstvo i sudstvo te hrvatski
sabor kao parlament;
d) prema tome, taj je program najavio izgradnju
hrvatske nacionalne drave, a time dakako i
izgradnju moderne hrvatske nacije i nacije-
drave;
e) ujedinjena Hrvatska bi se, kao federalna
jedinica, udruila s drugim federalnim
jedinicama unutar nove demokratske i
konfederalne Habsburke monarhije.
Taj je politiki, nacionalni i socijalni pro-
gram tada prihvaen na svim razinama, do
Hrvatskoga sabora.
Bile su to osnove za izgradnju moderne
hrvatske nacije prema europskome modelu:
nacije-drave.
Na proces identifikacije utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo, tradicionalne etnike/
ljudske zajednice u hrvatskim pokrajinama.
Hrvatski narod ivi u tom tradicionalnom
svijetu, napose na selu, a tu ivi veina
stanovnitva, u svijetu ope nepismenosti i
zaostale poljoprivrede itd.
2. Novi/steeni drutveni sustavi i nove za-
jednice: izgradnja integracijskim nacio-
nalnih sustava; moderni sustavi: kulturni,
politiki, dravni, pravni, privredni, dru-
tveni, nacionalni, obrazovni, institucionalni
itd.
217
Tabela br. 8
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
VIII. ETAPA
EPOHA IZGRADNJE MODERNOGA
DRUTVA
I MODERNE HRVATSKE NACIJE
(od kraja 1860. do 1918. godine)
A)
Hrvatski narod od kraja 1860. do 1918. go-
dine:
1. Najvanije razdoblje u povijesti hrvatskoga
naroda u kojem je izgradio kljune osnove
moderne hrvatske nacije i poloio temelje za
izgradnju: nacije-drave.
2. Organizirao je i razvio moderne graanske
pokrete: privredni, politiki, kulturni, na-
cionalni, socijalni itd.
3. Utemeljio je i organizirao modernu pri-
vredu.
4. Utemeljio je i izgradio moderni obrazovni
sustav: moderno osnovno kolstvo, mnoge
srednje kole te moderno sveuilite u
Zagrebu i osnovao akademiju znanosti i
umjetnosti i vie kulturnih institucija.
5. Utemeljio je i organizirao sve najvanije
moderne nacionalne institucije: kulturne,
obrazovne, politike, dravne, privredne,
upravne, komunikacijske itd.
6. Postigao veu teritorijalnu cjelovitost: uje-
dinjenje Hrvatske, Slavonije i svih dijelova
Vojne Krajine.
7. Izgradio je i razvio novu nacionalnu knji-
ev nost, znanost, umjetnost, privredu,
nacionalno trite itd.
8. Utemeljio je suvremeni i moderni insti-
tucionalni poredak u Hrvatskoj: politiki,
dravni, pravi itd.
B)
MODERNI DRUTVENI SUSTAVI:
epohe moderne i modernog drutva,
visokokulturni sustav, sustav kapitalistike
privrede, industrijalizacija zemlje, nacional-
no trite, moderni politiki i dravni sustav,
obrazovni sustav, komunikacijski sustav
itd.
218
IZGRADNJA IDENTITETA
hrvatskoga naroda tijekom povijesti
VIII. ETAPA
Nakon sloma neoapsolutizma potkraj 1860.
godine i najavom ustavnog razdoblja, u
Hrvatskoj zapoinje najvanije razdoblje,
do 1918. godine: doba izgradnje modernog
drutva, novih modernih drutvenih sustava,
kljunih nacionalnih vrijednosti i moderne
hrvatske nacije i nacije-drave prema
europskome modelu.
U hrvatskoj su javnosti (sve najvanije
institucije: Hrvatski sabor ve 1848./49. i
1861. godine i dalje sve do kraja ovog raz-
doblja, te brojne politike novine, politike
stranke, upanijske skuptine) posve jasno
izloeni i prihvaeni dugoroni ciljevi:
a) hrvatski nacionalni program (o postizanju
cjelovite hrvatske drave i o izgradnji hrvat-
ske nacije) i
b) osnove svih modernih sustava: kulturni,
politiki, dravni, privredni, sustav kol-
stva i obrazovanja, znanstveni, pravni, insti-
tucionalni, socijalni itd.
Da bi u tome uspjeli, bilo je nuno organizirati
moderno obrazovanje i pripremiti narod (koji
je bio u velikoj veini nepismen) za taj novi
svijet. To su, do raspada Monarhije 1918., u
velikoj mjeri i uspjeli.
Hrvatski je narod do 1918. godine izgradio
modernu naciju: utemeljio je sve njezine
kljune osnovice na kojima se osniva svijet
zasebnosti na svim podrujima ivota. Time
su stvoreni uvjeti za ivot nove moderne
hrvatske nacije, a time i za izgradnju nacije-
drave.
Na proces identifikacije utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo i tradicionalne zajed-
nice postupno se, korak po korak, integriraju
u moderne sustave. No, taj tradicionalni
svijet se na mnogim podrujima zadrao do
sredine 20. stoljea, dok e neki dijelovi tog
svijeta (mentaliteta) ostati dulje.
2. Na sve te procese modernizacije i transfor-
macije i integracije utjeu novi/steeni
drutveni sustavi i nove zajednice ivota
ljudi: kultura, obrazovanje, politika i drava,
industrijalizam i nova kapitalistika privreda,
komunikacije, nacionalne institucije, znanost
itd.
Tabela br. 9
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
IX. ETAPA
NOVI EUROPSKI POREDAK
I IVOT U JUGOSLAVENSKOJ DRAVI
(od 1918. do 1991. godine)
A)
Raspad Habsburke monarhije 1918. godine:
1. Promjene na podruju srednje i jugoistone
Europe: politike, dravne, meunarodne,
privredne itd.
2. Novi europski i svjetski poredak: politiki,
dravni, meunarodni, meunarodne pravne
regulative itd.
3. Meunarodno priznanje novih nacija,
nacionalnih drava i/ili nacija-drava: Aus-
trije, eke itd.
B)
ivot u jugoslavenskoj dravi (od 1918. do
1991. godine):
1. Hrvatski narod se od 1918. g. razvija unu-
tar nove dravne zajednice na prostoru
jugoistone Europe: od 1918. do 1941. u
tzv. staroj Jugoslaviji; od 1941. do 1945.
u novoj tvorevini NDH; od 1945. do 1991. u
tzv. novoj ili socijalistikoj/komunistikoj
Jugoslaviji.
2. Iako je Jugoslavija bila nedemokratska
drava, ipak se u njoj dalje razvijaju one
nacije koje su vie-manje ve bile formirane,
razvijaju se na mnogim podrujima (kolstva
i obrazovanja, privrede, kulture, znanosti i
umjetnosti, urbanizacije itd.), napose od 60-
ih godina do raspada te dravne zajednice
1991. g.
C)
DRUTVENI SUSTAVI:
iako su politiki i dravni poreci bili i
totalitarni i ne-demokratski, ipak su se
pojedine nacije i dalje mogle razvijali na
podruju moderne privrede, industrije,
tehnologije, kulture, kolstva i obrazovanja,
zasebnog jezika, znanosti, sustava komu-
nikacija itd.
IZGRADNJA IDENTITETA
hrvatskoga naroda tijekom povijesti
IX. ETAPA
Raspadom Habsburke monarhije 1918.,
hrvatski narod prekida viestoljetni
zajedniki politiki, dravni i drutveni, ali i
kulturni ivot s narodima u toj dravi.
Bila je to velika promjena: izlaskom iz te
drave, iz tog srednjoeuropskog kulturnog
prostora, prekidaju se neposredne i bliske
veze s europskom civilizacijom.
Hrvatski narod se naao u posve novoj
sredini.
To je razdoblje kada se pokuava izgraditi
posve nova vienacionalna zajednica na
Balkanu.
To je razdoblje neobino vano za daljnji
razvoj individualnosti hrvatskoga naroda:
za razvoj njegove privrede, kulture,
knjievnosti, znanosti, obrazovanja, svih
vrsta kola, sveuilita, akademije znanosti,
ope umjetnosti, urbanih sredina, posebnih
institucija itd.
Politiki i drutveni poredak u Jugoslaviji
bio je nedemokratski i totalitaran, ali daljnji
razvoj hrvatske nacije nitko vie nije mogao
zaustaviti jer su osnove njezine posebne
individualnosti postignute do 1918.
Na proces identifikacije utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo i tradicionalne
zajednice ivota ljudi sve se vie integriraju
u moderne sustave.
Meutim, taj proces modernizacije i
trans formacije (tradicionalnog ivota
stanovnitva) sporo napreduje i donosi
napetosti koje utjeu na fenomen identiteta:
etnike, nacionalne, kulturne, socijalne itd.
2. Na sve te procese modernizacije i trans-
formacije i integracije, a time i identifikacije,
utjeu novi/steeni drutveni sustavi i nove
zajednice ivota ljudi: kultura, kolstvo,
obrazovanje i pismenost, moderna privreda,
nove komunikacije, nacionalne institucije,
znanost itd.
219
Tabela br. 10
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
X. ETAPA
U SAMOSTALNOJ HRVATSKOJ DRAVI
EPOHA POSTMODERNOG SVIJETA
(od 1991./92. godine dalje)
A)
Samostalna hrvatska drava: Republika
Hrvatska kao meunarodno priznata nacija-
drava:
1. Meunarodno priznanje Republike Hrvatske
vani je dogaaj u povijesti hrvatskoga
naroda: priznata je samostalnost hrvatske
nacije-drave.
2. Hrvatska nacija konano je postigla svoju
potpunu samostalnost: daljnji razvoj ovisi
o razini obrazovanja stanovnitva, o nainu
razvoja privrede i o sposobnosti hrvatske
drave da se ukljui u suvremeni svijet .
B)
Republika Hrvatska u europskoj zajednici:
1. Prvi i najvaniji korak jest ukljuenje u
europske integracijske procese: kulturne,
obrazovne, privredne i politike. Hrvatska
se postupno ukljuuje u taj svijet.
2. To bi ukljuivanje moralo poivati na ra-
cionalnim i umnim osnovama: ne napredak
po svaku cijenu. Prije toga Hrvatska mora
postii vrlo mnogo.
C)
Republika Hrvatska u postmodernom svijetu:
1. Ma koliko da smo skeptini prema tom
procesu, svijet se danas nalazi na prijelazu iz
epohe moderne u novu postmodernu epohu:
u posve nov globalni svijet.
2. Hrvatska drava se na nekim podrujima
ukljuuje u taj proces globalizacije, iako
vrlo sporo.
D)
MODERNI I POSTMODERNI SUSTAVI:
Suvremeni svijet na poetku 21. stoljea
moe poivati na modernim drutvenim
sustavima, ali uz radikalnu kritiku moder-
nosti i odnosa ovjeka kako spram drugoga
ovjeka, tako i njegov odnos spram cjeline
ekosustava i prirode. Na tome poiva ide-
ja globalnoga svijeta i time globalnih drut-
venih sustava: drutva i drutvenih sustava
postmodernoga svijeta.
220
IZGRADNJA IDENTITETA
hrvatskoga naroda tijekom povijesti
X. ETAPA
Stvaranjem samostalne hrvatske drave
ostvario se stoljetni nacionalni program,
koji je prvi put jasno iskazan ve za revo-
lucije 1848./49. godine:
a) o ujedinjenju hrvatskih pokrajina u jednu
cjelinu, u jedinstvenu politiku i dravnu
zajednicu;
b) o izgradnji Trojedne kraljevine (Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije) kao hrvatske dr-
ave;
c) izgradnji institucija modernoga politikoga
sustava u hrvatskoj dravi: Hrvatskoga
sabora kao parlamenta, hrvatske vlade,
ministarstva, moderne uprave, sudstva, upa-
nijskog sustava, kolstva itd.;
d) o izgradnji nove kapitalistike privrede;
modernoga graanskoga drutva, kolstva i
obrazovanja itd.
Bio je to program o osnivanju i organizaciji
nove moderne hrvatske nacije i nacije-
drave, i to prema europskome modelu:
novo/moderno drutvo, moderni drutveni
sustavi, moderna nacija i nacija-drava.
Taj je nacionalni program u hrvatskoj
javnosti okupio mnoge politike stranke i
javne djelatnike.
Najvanije osnovice tog projekta ostvarene
su ve do 1918. godine, jo unutar Habsbur-
ke monarhije.
Tada su utemeljene i najvanije osnove
identiteta moderne hrvatske nacije na ovim
podrujima: jezika, knjievnosti, znanosti,
obrazovanja, kolstva, privrede, razvoja
urbanih sredina, umjetnosti uope itd.
Na tim osnovama se razvijala hrvatska na-
cija sve do priznanja neovisnosti hrvatske
nacionalne drave.
Na proces identifikacije utjeu ovi SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo i tradicionalne zajed-
nice ivota ljudi integriraju se u moder-
ne sustave. Ali jo postoji tradicionalni
mentalitet, slaba obrazovanost stanovnitva,
neujednaeni razvoj regija itd.
2. Na sve te procese modernizacije i transfor-
macije i integracije sada utjeu novi/steeni
sustavi modernog i postmodernoga drut-
venog svijeta: privrede, kulture, obrazovanja,
komunikacije, tehnologija itd.
 U tim smo tablicama dali osnovne etape podrijetla i razvoja hrvatskoga
naroda unutar svijeta ivota stanovnitva: drutva, kulture, civilizacije, privrede,
prava, politike zajednice, hrvatskoga politikoga pokreta, nacionalnoga
programa, razvoja kolstva, pismenosti i obrazovanja itd. U njoj je lako pratiti
izgradnju i razvoj hrvatske narodne zajednice tijekom dugotrajne povijesti.
Na tom se prostoru pojavljuje hrvatski narod koji stoljeima u svojim rukama
(kao dominantna etnija ali preko svojih predstavnika) ima unutarnju upravu
te pravni, politiki i institucionalni poredak. A to je veoma vano ne samo za
odravanje i razvoj jednoga naroda, nego i za izgradnju moderne nacije. Jer,
kako je reeno, ako elimo istraiti podrijetlo i izgradnju moderne hrvatske
nacije, koja istodobno stvara osnovice i za pojavu zasebne nacije-drave,
prema europskome modelu (na osnovicama modernosti i modernoga drutva),
moramo najprije upoznati podrijetlo, formiranje i razvoj hrvatskoga naroda i
njegovu organizaciju unutar narodne zajednice, napose njezin pravni, politiki i
institucionalni poredak i napokon njegovu transformaciju u modernu naciju. U
svakom sluaju, moderna se nacija, o tome nema spora, ne moe pojaviti, niti je u
povijesti ikad i nastala, ako joj ne prethodi odreeni narod (kao ljudska ili etnika
zajednica, stanovnitvo), ako taj narod nije, u svom dugotrajnom povijesnom
razvoju, izgradio svoju narodnu zajednicu na mnogim podrujima ivota, ako
dakle nije izgradio sve oblike drutvenoga ivota ili sve drutvene sustave i
zajednice ivota ljudi, u kojima ljudi ive i djeluju zajedno, na podruju: jezika,
kulture, privrede, tehnologija, kolstva i obrazovanja, uprave, sudstva, politike,
komunikacija, institucija itd. Drugim rijeima, kako smo vidjeli, moramo
razlikovati narod (njegovo podrijetlo i razvoj tijekom kojeg se postupno oblikuje
cjelovita narodna zajednica, ali jo uvijek unutar tradicionalnog ili predmodernog
drutva i tradicionalnih ljudskih zajednica: lokalnih, regionalnih, pokrajinskih,
stalekih itd.) od moderne nacije i zatim nacije-drave i njezine integracijske
uloge u modernom drutvu i modernom svijetu.
U svakom sluaju, ako poemo od modernosti i novog/modernog drutva,
od modernog svijeta koji nastupa od kraja 18. stoljea, i dakako ako pritom
pratimo proces primjene modernosti u konkretnoj sredini i nastanak novoga
svijeta, ako dakle pratimo procese modernizacije (izgradnje modernog drutva i
novih ljudskih zajednica), a time i proces transformacije (tradicionalnog drutva
i tradicionalnih ljudskih zajednica) u odreenoj zemlji, onda je lako uoiti da
se moderna nacija, koja zavrava s izgradnjom nacije-drave, razlikuje od
naroda i narodne zajednice. Jer je hrvatski narod tu svoju narodnu zajednicu
izgradio u svijetu tradicionalnog ivota: tradicionalnoga feudalnoga drutva,
tradicionalnih zajednica ivota ljudi, unutar socijalnih i stalekih razlika, koje
nastaju unutar stalekog i hijerarhijskog feudalnog drutva; taj je narod ivio
u malim seoskim zajednicama, njegovo stanovnitvo stoljeima ivi na selu
(jo poetkom 19. stoljea preko 96%), sa zaostalom privredom, masovno je
nepismeno, upotrebljava vie narjeja, podijeljen je u vie upravnih jedinica,

221
regija i pokrajina, izmeu sebe se razlikuje u obiajima i ivotu itd. Dok je taj isti
narod izgradio modernu naciju, unutar svijeta modernosti i modernog drutva,
upravo ruei taj tradicionalni svijet i izgraujui posve nove/moderne vrijednosti
i moderne drutvene sustave: kulturne, privredne, politike itd. Isto je tako vano
uoiti da moderna nacija nije mogla nastati bez naroda (ovdje dakako hrvatska
nacija bez postojanja hrvatskog naroda) i njegove organizacije unutar narodne
zajednice. Modernoj naciji i naciji-dravi, njezinoj izgradnji i organizaciji unutar
modernosti i modernog drutva, uvijek dakle prethodi odreeni narod i njegova
narodna zajednica (kao etnika/ljudska zajednica) koja ini realni ili stvarni
svijet ivota stanovnitva. Meutim, sasvim je neto drugo kada govorimo o
poetku izgradnje moderne nacije, o poetku izgradnje moderne hrvatske nacije,
a time i procesima modernizacije i transformacije (tradicionalnog drutva) i o
formiranju i razvoju moderne hrvatske nacije kao posve nove ljudske zajednice
koja se i pojavila i izgradila tek u epohi moderne i modernog drutva: u 19. i 20.
stoljeu.300
Prema tome, podrijetlo moderne hrvatske nacije koja je, o tome nema
spora, postala osnovom i za formiranje zasebne hrvatske nacije-drave
moramo potraiti u povijesti hrvatskoga naroda, u njegovu podrijetlu (etnikom,
kulturnom, politikom i drutvenom) i njegovoj organizaciji na mnogim
podrujima ivota, a napose u njegovoj izgradnji modernog svijeta u 19. i 20.
stoljeu: izgradnji modernog drutva, modernih drutvenih sustava i modernih
zajednica (na podruju knjievnoga jezika, visoke kulture, moderne privrede,
modernog kolstva i obrazovanja, politikih i dravnih sustava itd.), a time i
izgradnje moderne hrvatske nacije i nacije-drave. Taj moderni svijet ivota
stanovnitva, prema europskome modelu, hrvatski je narod stvarao postupno u 19.
i 20. stoljeu. To je proces konstituiranja i transformacije i integracije hrvatskog
naroda, proces njegove preobrazbe u modernu naciju. Nuno je stoga upoznati
njegovo podrijetlo: i etniko i kulturno, i politiko i drutveno, i socijalno itd. A
hrvatski se narod u svom povijesnom razvoju napose nakon revolucije 1848./49.
godine i sloma feudalnog drutva, u tijeku izgradnje modernoga graanskog
drutva i moderne hrvatske nacije i nacije-drave u 19. stoljeu organizirao
unutar hrvatske narodne zajednice na mnogim podrujima ivota stanovnitva
koja su odredila njegove mnogostruke identitete, ali i cjelokupan daljnji razvoj
sve do poetka 21. stoljea.
Tu hrvatsku narodnu zajednicu, koju ini cjelokupni etnos/stanovnitvo
na hrvatskom etnikom i politikom prostoru, s gledita njezine cjelovitosti i
procesa izgradnje njezina jedinstva, s gledita nadalje njezina konstituiranja i
transformacije te izgradnje nacionalne zajednice, formirale su zajednice, u kojima
su ljudi ivjeli i radili zajedno, i drutveni sustavi, koji su tvorili svijet realnog

300 Koruni 1997; Koruni 1998a; Koruni 1998b; Koruni 1999; Koruni 2003.

222
ivota i kolektivitete, a time i zasebni pravni, drutveni, politiki i institucijski
poredak:
a) Zajednica teritorija i sustav teritorija: etniki, politiki i dravni teritorij
Zajednica teritorija i/ili sustav teritorija (etniki, kulturni, privredni, politiki,
dravni, povijesni, drutveni, institucijski, jezini i komunikacijski itd.)
najvaniji je ivotni prostor/okoli jednoga naroda. Ali uz uvjet da postoji
cjelovitost (upravna, politika, ekonomska, kulturna itd.) tog teritorija i da,
unutar tog prostora, veinski narod (kao dominantna etnija u odnosu na
druge subetnije) u svojim rukama ima unutranju upravu i institucionalni
poredak i odreenu samostalnost.
Meutim, od poetka 15. do druge polovice 19. stoljea hrvatski teritorij nije
cjelovit: ni politiki ni dravni ni upravno ni kulturno ni jezino ni ekonomski
ni drutveno. U stvarnom ivotu, ako promatramo s gledita cjelovitosti, taj
je hrvatski teritorij (i politiki i ekonomski, i upravno i kulturno, i jezino
i drutveno) bio podijeljen i razbijen: Hrvatska i Slavonija bile su unutar
ugarske krune ili istone polovice Habsburke monarhije, dok je Dalmacijom
od 15. do kraja 18. stoljea vladala Venecija. U 19. stoljeu Dalmacija i Istra
ulaze u zapadnu polovicu Habsburke monarhije, a Vojna krajina je, sve do
svog razvojaenja 1873. godine i ukinua 1881. i prikljuenja Hrvatskoj, bila
podinjena Vojnom vijeu u Grazu i time izuzeta od vlasti hrvatskoga bana
i Hrvatskoga sabora.
Kada je meutim rije o nastojanju da se postigne jedinstvo ili cjelovitost
tog teritorija, hrvatski su preporoditelji, a poslije i svi politiari isticali i
etniko i povijesno naelo: oni su politiko, jezino i nacionalno zajednitvo
tog ivotnog prostora hrvatskoga naroda osnivali na etnikom, jezinom i
kulturnom naelu, ali i na povijesno-politikom i na tradiciji srednjovjekovne
hrvatske drave. Na tim su osnovama (etnikim i jezinim, politikim
i povijesnim i dravnopravnim) u 19. stoljeu utemeljili zahtjev koji
su, prema novom nacionalnom suverenitetu, unijeli u hrvatski politiki
program za ujedinjenje svih hrvatskih pokrajina u cjelovitu Trojednu
kraljevinu (Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju), u ujedinjenu Hrvatsku, a time
i u hrvatsku dravu. Bio je to zahtjev za postizanje teritorijalno cjelovite
hrvatske politike zajednice i hrvatske drave, tj. cjelovite Trojednice, koja
bi okupljala sve segmente i sve dijelove hrvatskoga naroda: sve njegove
regije i pokrajine. Taj se teritorij u realnom ivotu dakako mijenjao tijekom
vremena. Ali je taj zahtjev za cjelovitou hrvatske drave (politikom,
upravnom, kulturnom, ekonomskom, institucionalnom) uvijek bio utemeljen
na etnikom, politikom, dravnom, dravnopravnom i povijesno-politikom
naelu. Vano je dakle imati na umu da je u 19. stoljeu, u razdoblju izgradnje
moderne hrvatske nacije, hrvatski teritorij u svim politikim programima
i zahtjevima uvijek obuhvaao cjelovitu Trojednu kraljevinu (Hrvatsku,
Slavoniju i Dalmaciju) i Istru.

223
 Postizanje cjelovitosti tog hrvatskog teritorija dugo je trajalo. Tek se nakon
razvojaenja Vojne Krajine 1873. godine i njezina prikljuenja Hrvatskoj i
Slavoniji poinje ostvarivati taj hrvatski nacionalni program (o cjelovitosti
hrvatskoga teritorija) sve do prikljuenja Dalmacije (1918. godine) i Istre
(1945. godine) ujedinjenoj Hrvatskoj. Na tom se hrvatskom teritoriju
izgradila cjelovita moderna hrvatska nacija i nacija-drava i Republika
Hrvatska.301
b) Jezina zajednica i sustav javne komunikacije: jezini kolektiviteti i
zajednice
Zajednica jezika i sustav hrvatskoga jezika kao jedinstveni jezik
komunikacije, kao komunikacijski kolektiv i kao jezini kolektivitet na
kojem se stvara i jezini i etniki identitet hrvatskoga naroda i hrvatske
nacije sastoji se: prvo, od tradicije govornoga i knjievnoga jezika do
pojave hrvatskoga narodnoga preporoda i, drugo, od novoga ili standardnoga
knjievnoga jezika koji je izgraivan od pojave tog preporoda. Bio je to
novi/moderni jedinstveni knjievni jezik za cjelokupan hrvatski narod, koji
su hrvatski preporoditelji irili od sredita prema periferiji putem njegove
javne upotrebe: putem brojnih novina, asopisa, broura, knjiga, letaka,
knjievnosti, preko kolstva i postupnog razvoja pismenosti i obrazovanja
itd.
Hrvatski je narod do hrvatskoga narodnoga preporoda 1835. godine imao
tri jezika (kajkavski, akavski i tokavski) koji su podjednako sudjelovali
u procesu standardizacije. A zatim su hrvatski preporoditelji, 1836.
godine, uzeli tokavski jezik, koji je bio najraireniji i koji je imao najbolju
knjievnu tradiciju kod Hrvata, i izgradili ga (putem javne upotrebe,
naunih gramatika, filologije, knjievnosti, znanosti, kolstva, obrazovanja
i pismenosti, novina i asopisa itd.) kao jezik moderne knjievnosti, kao
jezik modernog obrazovanja i pismenosti. Tako su postupno, korak po korak,
stvarali kljune jezine i kulturne osnovice koje su (uz druge zajednice i
sustave) utjecale na integraciju hrvatske nacije i zatim nacije-drave: tako je
stvaran jezini kolektivitet. Javna upotreba toga knjievnoga jezika, jezika
knjievnosti i obrazovanja, prethodila je politikom ujedinjenju hrvatskih
zemalja: formiranje tog jezinog kolektiviteta i/ili zajednice knjievnoga
jezika prethodilo je dakle politikom i ekonomskom ujedinjenju.
c) Kulturna zajednica i sustav kulture: i tradicionalna i moderna
Zajednicu kulture i/ili sustav kulture kod hrvatskoga naroda, koja se tijekom
povijesti mijenja, napose u 19. i 20. stoljeu, valja promatrati na dvije ra-
zine:

301 Usp. o tome: idak i drugi 1968; idak i drugi 1988; Gross 1985; Gross i Szabo 1992; Koruni 1986;

Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1998; Stani 1989; Stani 1985; Stani 2003.

224
Prva razina je svijet tradicionalne narodne kulture i tradicionalnih zajed-
nica na hrvatskome prostoru: narodna kultura puka i/ili niih slojeva
stanovnitva. A to je veina stanovnitva na tom prostoru koje je uglavnom
ivjelo na selu. Taj svijet tradicionalne narodne kulture s kojom se
stanovnitvo identificira, a ujedno i s tim tradicionalnim zajednicama u
svim regijama i pokrajinama tvori svakodnevni ivot tog puka ili niih
slojeva stanovnitva: njegov govorni jezik, razliiti obiaji, praznovjerje,
mitologija, vjera, vjerski obiaji, obiaji i obiajno pravo, kultura stanovanja,
vrsta odjee i obue, nain prehrane, razvoj obrta i trgovine, razina razvoja
privrede i poljoprivrede, odnos tog stanovnitva spram prirode, napose odnos
spram drugih etnija, naroda i kultura itd. Uz to, vano je napomenuti da je
veliki postotak tog stanovnitva nepismen, sredinom 19. stoljea jo uvijek
vie od 90%. Taj tradicionalni svijet (jezika, kulture, zajednica, drutva)
unutar kojeg ivi veina stanovnitva, postoji na hrvatskome prostoru prije
poetka modernosti, prije poetka izgradnje modernog drutva i moderne
hrvatske nacije. Valja dakle imati na umu da veina stanovnitva na prostoru
Trojedne kraljevine ivi na selu,302 u malim seoskim zajednicama, u svijetu
te tradicionalne narodne kulture i tradicionalnih zajednica i u velikom je
postotku nepismena.
Uz to, valja imati na umu i to da na tom hrvatskom prostoru, unutar Tro-
jedne kraljevine, i u ranijim epohama, a napose u 19. stoljeu kada nastaju
velike promjene i moderna hrvatska nacija, postoji pluralni svijet: i etniki
i jezini i kulturni i vjerski. Na tom su prostoru, uz hrvatski narod kao naj-
brojniji, postojale etnike skupine kao subetnije i njihove supkulture:
Srbi, esi, Slovaci, Nijemci, Talijani, Slovenci, Maari, idovi i drugi.
Prema religioznoj pripadnosti te su etnije bili: rimokatolici, grkokatolici,
pravoslavni, protestanti, izraeliti i drugi. Imali su razliiti jezik, razliitu
vjeru, obiaje i razliitu tradicionalnu kulturu.303
Osim toga, postojala su najmanje etiri areala tradicionalne narodne kulture
i tog svijeta tradicionalnih zajednica na hrvatskome prostoru (slavonski,
zagorski, primorski i dalmatinski areal) koji su se izmeu sebe veoma
razlikovali. Tako su neki areali bili blii kulturi susjednoga naroda (na
primjer zagorski areal kulturi slovenskoga naroda) negoli jedan drugome
(na primjer zagorski areal primorskom ili dalmatinskom arealu).304 Uz
regije, uz regionalnu i pokrajinsku podijeljenost, to je jo vie razjedinjavalo
i meusobno dijelilo hrvatski narod. Tek s izgradnjom i razvojem moderne
kulture ili visokokulturnog sustava poinje prevladavanje regija i pokrajina
i tih tradicionalnih kultura i zajednica, a to je i poetak izgradnje moderne
hrvatske nacije. U svakom sluaju, suvremenici su taj moderni svijet (pri-

302 Usp. o tome prilog na kraju knjige: Stanovnitvo Hrvatske u 19. i 20. stoljeu, tabele br. 22.

303 O tome: Gross-Szabo 1992., 2176; Usp. nae priloge: Stanovnitvo Hrvatske u 19. i 20. stoljeu.

304 Usp. o tome: Gavazzi 1978, poglavlje: Areali tradicijske kulture jugoistone Europe, 184194.

225
 vrede, industrije, drutva, prava, kulture, jezika, obrazovanja itd.) i formi-
ranje nacionalnog jedinstva, a time i jezinog i kulturnog i politikog i
ekonomskog ili bilo kojeg drugog jedinstva, mogli postii, unutar moder-
nosti i novoga modernoga drutva, samo ako uspiju modernizirati i
transformirati to tradicionalno drutvo: svijet tradicionalne narodne kulture
i tradicionalnih (regionalnih i pokrajinskih i seoskih) zajednica, napose
masovnu nepismenost. Sve su to dakle mogli postii samo ako izgrade novu
graansku kulturu i/ili visokokulturni sustav. A sve su to i postigli.
Drugu razinu tvori visoka graanska kultura ili sustav moderne visoke kulture,
tj. visokokulturni sustav. Hrvatski su preporoditelji najvanije osnovice te
visoke graanske kulture izgradili ve u 19. stoljeu: tek je ta nova/visoka
kultura stvarala jezino i kulturno jedinstvo ili kulturni kolektivitet hrvatskoga
naroda. Kako dolazi do stvaranja te nove kulture? to je potaknulo hrvatske
preporoditelje na tu djelatnost? Da bismo odgovorili na to pitanje, valja imati
na umu da je od 15. do poetka 19. stoljea u Europi postupno nastajao svijet
modernosti, modernoga graanskoga drutva i modernih sustava: privrede,
moderne kulture, obrazovanja, znanosti, politiki i dravni sustav, sustav
moderne komunikacije itd. Taj je svijet modernosti i modernog drutva
polako prodirao u zapadne dijelove Monarhije. A najrazvijeniji su bili:
graansko drutvo, kapitalistika privreda, industrijska revolucija, svijet
industrijalizacije, modernizacija poljoprivrede, standardizacija knjievnih
jezika, suvremena knjievnost, moderna znanost, tehnologija, moderno
kolstvo, obrazovanje, akademije znanosti i umjetnosti, kole i sveuilita
itd. Jedan je sustav vezan uz druge (prema modelu: sustav
okolina, tj. svi
drugi sustavi) i svi zajedno tvore modernost i moderno drutvo.
Da bi hrvatski narod pripremili za taj novi svijet ivota, da bi mogli prihvatiti
i u svojoj sredini primijeniti modernost i izgraditi moderno drutvo, koje je
postupno osvajalo europsku periferiju, ali i druge dijelove svijeta, hrvatski
su preporoditelji, a to isto rade preporoditelji i drugih naroda na prostoru
Habsburke monarhije, najprije morali izgraditi nove oblike i sadraje kulture
i tako posve promijeniti postojee stanje (i jezino i kulturno, i drutveno i
privredno, i politiko i svako drugo) na prostoru Trojedne kraljevine. Pritom
su dakako polazili od cjelokupne kulturne tradicije hrvatskoga naroda:
i jezine i knjievne i obrazovne i urbane i narodne kulture itd. Da bi se
dakle u hrvatskoj sredini moglo primijeniti taj europski model modernosti,
a drugog uzora i izbora tada nisu imali, oni su najprije morali izmijenjati
taj postojei tradicionalni svijet: morali su najprije stvarati standardne
osnovice jedinstvenoga tokavskoga ili posve novoga knjievnoga jezika,
jezika pismenosti i obrazovanja za cjelokupan hrvatski narod, odnosno za
cjelokupno stanovnitvo unutar Trojednice, zatim razviti suvremenu knji-
evnost i znanost, organizirati moderno kolstvo (ope osnovne i srednje
kole i sveuilite), potaknuti dakle i organizirati razvoj ope pismenosti i
vieg obrazovanja, te organizirati nove kulturne i znanstvene i obrazovne

226
 institucija, pokrenuti knjievne i znanstvene asopise, potaknuti izdavanje
novina i asopisa, organizirati kulturna drutva, kazalita, osnovati akademiju
znanosti i umjetnosti, moderno sveuilite itd.
Prema europskom uzoru i prema uzoru drugih naroda u Monarhiji, upravo
su sve to (modernu kulturu i/ili visokokulturni sustav u Hrvatskoj) zapoeli
stvarati i hrvatski preporoditelji 1835. godine, a to su zatim nastavile mnoge
generacije hrvatskih intelektualaca. Oni su ve u 19. stoljeu, ako ostanemo
samo na podruju moderne graanske kulture, izgradili moderni hrvatski
knjievni jezik, jezik pismenosti i obrazovanja, razvili osnove moderne
hrvatske knjievnosti i suvremene znanosti, organizirali moderno kolstvo,
od obveznih osnovnih kola i razliitih srednjih i viih kola do modernog
sveuilita i akademije znanosti i umjetnosti te vie kazalita, kulturnih
drutava, pokrenuli brojne knjievne i znanstvene asopise, novine itd.
Time su poloili najvanije temelje za daljnji razvoj, za modernizacijske i
transformacijske procese i ujedno za izgradnju moderne nacije.305
d) Politika zajednica i politiki i dravni sustav:
Politika zajednica i politiki sustav jednoga naroda veoma su vani za njegov
razvoj, napose u epohi modernog graanskog drutva: prvo, bez cjelovite
politike zajednice i samostalnoga politikoga sustava (najvaniji oblici:
graanske slobode, viestranaje, slobodni izbori, parlamentarizam, trodioba
vlasti, politike institucije itd.) unutar modernoga graanskoga drutva, ni
jedan narod ne moe organizirati svoj unutranji samostalni drutveni ivota;
drugo, ni jedan narod ne moe ostvariti svijet modernosti i kao dominantan
narod u odnosu na sve druge etnije i etnike skupine na svom prostoru
(kulturnom, politikom, ekonomskom, etnikom itd.) izgraditi modernu
naciju i zatim naciju-dravu; tree, te su politike zajednice i politiki sustavi
i politike institucije, zbog svoje ivotne vanosti, nadreeni i ekonomskim
i kulturnim i vjerskim i jezinim zajednicama i sustavima.
Kljuno je meutim pitanje kada i kako nastaje cjelovita politika zajednica,
a ujedno i jedinstveni ili samostalni politiki sustav hrvatskoga naroda?
Na to emo pitanje moi odgovoriti samo ako promatramo nastanak i razvoj
modernosti i izgradnju modernog drutva u hrvatskoj sredini. Jer nema spora
da (1) podrijetlo, izgradnju i razvoj cjelovite politike zajednice hrvatskoga
naroda i (2) izgradnju modernog politikog sustava, a jedno ide uz drugo,
valja traiti u primjeni modernosti i postupnoj izgradnji novog modernog
drutva: novoga graanskog i civilnog i kapitalistikog i industrijskog dru-
tvenog ivota.
To je dakako proces vrlo dugoga trajanja nastanka tog novog svijeta. Jer sve
te osnovice (i politike i dravne i drutvene i socijalne) vrlo sporo prodiru
u hrvatsku sredinu. Njihov prodor i razvoj na hrvatski prostor moemo
305 Usp. o tome: idak i drugi 1968; Gross 1985; Gross-Szabo 1992. i literaturu o kolstvu.

227
 pratiti, kakao je reeno, preko tri moderna graanska pokreta: prvo, preko
organizacije privrednog pokreta, iju pojavu i razvoj u hrvatskoj sredini
moemo pratiti od kraja 18. stoljea i zatim u 19. i 20. stoljeu; drugo, preko
organizacije i razvoja kulturnog pokreta koji u Hrvatskoj poinje s hrvatskim
narodnim pokretom 1835. godine i zatim se razvija u 19. i 20. stoljeu; tre-
e, preko politikog pokreta ije su osnove postavili ve preporoditelji u
tijeku hrvatskog narodnog preporoda 1842. godine, a napose za revolucije
1848./49. godine i do kraja 19. stoljee. Tada nastaje hrvatski politiki i
nacionalni program (privredni, kulturni, politiki, socijalni) koji je izraen
u ime cjelokupnog hrvatskog naroda, a prilagoen je tom modernom svijetu.
Prvi takav nacionalno-politiki program hrvatskog naroda pojavio se ve za
vrijeme hrvatskog narodnog preporoda, ali se u novom modernom sadraju
(prilagoen europskomu modelu modernosti, modernom graanskom
drutvu, modernoj naciji i naciji-dravi i nacionalnom suverenitetu) pojavio
tek za revolucije 1848./49. godine.
Kako smo vidjeli, u Hrvatskoj se za revolucije 1848./49. godine pojavio mo-
derni hrvatski socijalni, nacionalni i politiki program koji je bio prilagoen
tomu modernom drutvu u razvoju i europskomu modelu nacije i nacije
drave. Prihvaen je zatim na svim razinama, od novina i asopisa, do
politikih drutava i stranaka, preko upanija i upanijskih skuptina i
napokon u Hrvatskome saboru u ime cjelokupnog hrvatskog naroda i to
prema nacionalnom suverenitetu. Taj je hrvatski nacionalni program zatim
upuen kralju i na Slavenski kongres u Prag. Moderne sociopolitike osnove
tog programa su: prvo, politiko ujedinjenje svih hrvatskih pokrajina u jednu
politiku zajednicu, tj. cjelovitu Trojednu kraljevinu; drugo, ujedinjena
Trojedna kraljevina (Hrvatska, Slavonija i Dalmacija) bila bi samostalna
hrvatska drava, kao konfederalna jedinica u okviru konfederalne i
demokratske Habsburke monarhije; tree, ujedinjena Hrvatska imala bi
samostalni graanski parlament (Hrvatski sabor) kao zakonodavno tijelo
s ogranienim unutranjim suverenitetom i velikom samostalnou u
unutranjim poslovima zemlje; etvrto, Hrvatska bi imala samostalnu vladu
(Bansko vijee) i ministarstvo, te samostalno sudstvo, modernu unutranju
upravu, samostalne financije i moderno kolstvo. Napokon, ujedinjena bi
Hrvatska (cjelovita Trojedna kraljevina) sa sredinjom i zajednikom vladom
u Beu bila povezana samo ministarstvom vanjskih poslova i zajednikih
financija te ministarstvom trgovine i zajednike vojske.306
Taj je hrvatski sociopolitiki program, kako vidimo, bio posve prilagoen
modernomu drutvu i modernomu politikom sustavu. Bio je to, o tome
nema spora, europski model modernog drutva, moderne nacije i nacije-
drave. Napokon, u Hrvatskoj se taj nacionalni program, nakon sloma
306 Usp. o tome: Koruni 1986; Koruni 1989: Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni

1998; Markus 2000; Markus 2001; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; idak 1979.

228
 neoapsolutizma, od kraja 1860. godine do kraja 19. stoljea u svojim glavnim
osnovama ostvario. Na njemu poiva izgradnja modernosti i modernog
drutva i moderne nacije. A prva osnova cjelovite i samostalne hrvatske
politike zajednice, a to je ujedno i poetna jezgra izgradnje moderne nacije-
drave, stvorena je nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine, zatim
jo prostranija nakon razvojaenja Vojne krajine 1873. i njezina prikljuenja
Hrvatskoj i Slavoniji. Toj e se ujedinjenoj Hrvatskoj, kako smo upoznali,
tek u 20. stoljeu prikljuiti Dalmacija (1918. godine) i Istra (1945. godine).
U toj su hrvatskoj politikoj zajednici (i poetnoj jezgri hrvatske drave) u
19. stoljeu ostvarene uglavnom sve osnove modernog politikog sustava,
a time i modernog drutva na kojima poiva i izgradnja moderne hrvatske
nacije i njezine osnove za pojavu moderne hrvatske nacije-drave.
e) Sustav institucija i/ili politiki i institucijski poredak: modernog drutva
Sustav institucija i/ili politiki i institucijski poredak neobino je vaan za
svaki narod. Na njemu poiva cjelokupna organizacija ivota tog naroda.
Kada je rije o hrvatskome narodu, valja razlikovati dvije vrste nacionalnih
organizacija, ustanova i institucija. Prvo, to su povijesne institucije,
institucije dravne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije do
revolucije 1848./49. godine: stalei, plemstvo, Hrvatsko-slavonski sabor,
dravni deputati, dravna konferencija, Hrvatsko-ugarski sabor, hrvatski ban,
viceban, banski namjesnik, protonotar, upanije, veliki upani, viceupani,
upanijske skuptine i sve upanijske organizacije, samostalno sudstvo,
banski stol, slobodni kraljevski gradovi i privilegirani distrikti itd. Drugo,
moderne graanske nacionalne institucije i organizacije koje u Hrvatskoj
nastaju ve za vrijeme hrvatskoga narodnoga preporoda od 1835. do 1848.
godine, ali se potpuno javljaju za revolucije 1848./49. godine i zatim se
posve razvijaju od kraja 1860. godine do kraja 19. stoljea i dalje u 20.
stoljeu.
U Hrvatskoj se tada osnivaju moderne graanske nacionalne institucije: a)
politike institucije te su institucije vezane uz hrvatski politiki pokret,
a to su: Hrvatski sabor kao moderni graanski parlament, hrvatska vlada,
ministarstvo, moderne politike stranke i politika drutva, pokreu se
mnoge politike novine i asopisi, provode se moderni izbori i izborni
sustav, organizira se nacionalni i politiki pokret, razvijaju se moderni
hrvatski politiki programi, formuliraju se moderne politike ideologije itd.;
b) dravne institucije te kljune politike institucije bile su i poetna jezgra
institucija moderne hrvatske drave, napose Hrvatski sabor, ban i banska
ast, hrvatska vlada, ministarstva, unutranja uprava, samostalno sudstvo,
financije, samostalno gospodarstvo i razvoj privrede, moderno kolstvo itd.;
c) ekonomske institucije te institucije nastaju u tijeku privrednog pokreta
na hrvatskom prostoru, uz modernizaciju poljoprivrede, trgovine, zanatstva
i obrta, primjenu industrijske revolucije i uz industrijalizaciju zemlje,

229
 osnivanje novanih zavoda i banaka, pokretanja gospodarskih drutava i
asopisa itd.; d) kulturne institucije pojava kulturnog pokreta, pokretanje
knjievnih novina i asopisa, osnivanje kulturnih drutava, Matice ilirske i
zatim Matice hrvatske, itaonica, a napose organizacija modernog kolstva,
od osnovnih i srednjih kola do modernog sveuilita i akademije znanosti i
umjetnosti itd.307
Na tim i mnogim drugim nacionalnim institucijama (politikim, pravnim,
dravnim, privrednim, kulturnim itd.) poiva organizacija cjelokupnoga
hrvatskoga naroda i njegov poredak: institucionalni, politiki, pravi i
dravni. Taj je svijet ivota, njegove najvanije moderne osnovice, hrvatski
narod razvio u 19. stoljeu i time poloio osnove svoga identiteta i zasebne
hrvatske nacije i nacije-drave.
f) Ekonomska zajednica i sustav moderne privrede na hrvatskome prostoru
Osnove nove moderne kapitalistike privrede i industrijalizacije, ali i osnove
novih tehnologija i kultura u poljoprivredi, zbog ope zaostalosti zemlje,
vrlo sporo prodiru na hrvatski teritorij. Pa ipak, procese modernizacije i
transformacije drutva i kulture i privrede u cjelini u Habsburkoj monarhiji,
pa tako i u Hrvatskoj, moemo pratiti ve od kraja 18. stoljea na svim po-
drujima ivota zemlje, a napose od revolucije 1848./49. godine, osobito od
1861. godine dalje.
O tom razdoblju, od 1861. godine do poetka 20. stoljea kada su stvo-
rene kljune i drutvene i politike, i ekonomske i kulturne i socijalne
osnovice za itav kasniji razvoj do kraja 20. stoljea moemo govoriti
kao o procesu modernizacije privrede u hrvatskim pokrajinama: i drutva i
industrijalizacije i poljoprivrede. To je razdoblje kada se stvaraju uvjeti za
pojavu modernog nacionalnog trita, te jedinstvene i samostalne ekonomske
zajednice moderne hrvatske nacije. No, kao i u drugim sluajevima, sve su
to procesi vrlo dugoga trajanja. Napose se selo, a tu ivi, ponovimo, najvei
broj stanovnitva, zbog ope zaostalosti i nedostatka financija, vrlo sporo
modernizira i razvija. A o tome ovisi razvoj poljoprivrede.308
g) Povijesna zajednica hrvatskoga naroda: povijesna tradicija
Ta je povijesna zajednica strukturirana na povijesti hrvatskoga naroda
i na njegovoj/hrvatskoj kulturnoj i napose na politikoj i dravnoj i
dravnopravnoj tradiciji i na povijesnim institucijama. Na toj su povijesnoj
zajednici hrvatskog naroda i hrvatske dravnosti i hrvatske drave, hrvatski
preporoditelji u 19. stoljeu osnivali pravo hrvatskoga naroda: na njegovo
dugo postojanje u povijesti; postojanje hrvatske drave i dravnopravne
tradicije i stoga pravo na ponovno osnivanje hrvatske drave; pravo na

307 Usp. o tome: Beuc 1985; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; idak i drugi 1968.

308 Biani 1936; Biani 1951; Karaman 1972; Karaman 1989; Karaman 1991; Karaman 1992; idak i

drugi 1968; Gross 1985; Gross (ur.) 1981; Gross-Szabo 1992; Leek 2003; i literaturu u tim knjigama.

230
 etniki i politiki i dravni teritorij; pravo da na tom teritoriju u novom
vijeku hrvatski narod osnuje modernu naciju i dravu. Ta je politika i
dravnopravna tradicija sadrana u svim temeljnim dokumentima. Te
su povijesne osnovice tada funkcionirale u javnome ivotu Habsburke
monarhije. To je bilo legitimno pravo svakog naroda u Monarhiji koji su
posjedovali tu tradiciju.
h) Etnike zajednice i sustav etnosa na hrvatskome prostoru: etniki pluralni
svijet
Na etnikom i politikom prostoru hrvatskoga naroda, unutar dakako cjelovite
Trojedne kraljevine (Hrvatske, Slavonije i Dalmacije), kako smo ve rekli,
postoji plurali svijet: i etniki i jezini i kulturni i vjerski. Kada prouavamo
povijest hrvatskoga naroda i njegovu transformaciju u modernu naciju, a
napose u modernu naciju-dravu, nuno je istraiti mnogostruke odnose te
veinske etnije (hrvatskoga naroda kao dominantne etnije na svom prostoru)
spram drugih subetnija i njihovih supkultura. Od svih etnija na prostoru
Trojedne kraljevine (a to su: Hrvati, Srbi, Talijani, Slovenci, Nijemci, esi,
Slovaci, Maari, idovi itd.) samo je hrvatski narod, zahvaljujui svom
dominantnom poloaju, izgradio modernu naciju i stvorio uvjete za pojavu
moderne nacije-drave.309 No, s opeg drutvenog, ekonomskog, socijalnog
i kulturnog razvoja svi su bili stanovnici Hrvatske: to je etnika struktura
stanovnitva. Nuno je imati na umu njihove mnogostruke meusobne
odnose. Na alost, te njihove meusobne etnike i kulturne odnose nismo
istraili.
i) Vjerske zajednice i sustav vjere na hrvatskome prostoru: pluralni svijet
religija
Na etnikom i politikom prostoru hrvatskoga naroda postojalo je vie
religija, crkava i njihovih sljedbenika/vjernika. U 19. stoljeu to su bili:
rimokatolici, grkokatolici, pravoslavni, evangelici, izraeliti i njihove
crkve.310
j) Drutvo i drutveni sustavi: svijet realnoga ivota
Vano je upoznati svijet drutva i drutvenog ivota jednoga naroda. Kako
smo upoznali, hrvatski se narod razvijao unutar nekoliko drutava: od
ranoga feudalnoga drutva, preko razvijenoga i kasnoga feudalnoga drutva,
do drutva prosvijeenoga apsolutizma i napokon unutar modernosti i
modernoga graanskoga drutva. Ovdje je napose vano poimanje drutva
i drutvenih sustava. Kada je rije o modernom drutvu koje nastaje
unutar svih oblika graanskog i civilnog i kapitalistikog i industrijskog
i postindustrijskog drutvenog ivota vano je istraiti nastanak i
organizaciju svijeta modernih drutvenih sustava: sustav moderne privrede,
309 Usp. nae priloge na kraju knjige: Stanovnitvo Hrvatske u 19. i 20. stoljeu.

310 Usp. o tome: Gross-Szabo 1992; nae priloge: Stanovnitvo Hrvatske u 19. i 20. stoljeu.

231
 politiki i dravni sustav, moderni kulturni sustav, sustav modernog prava,
vjerski sustav, sustav modernih komunikacija itd. Drutvo i drutveni sustavi
imaju golemu ulogu u razvoju naroda i moderne nacije. Hrvatski narod je
izgradio najvanije osnovice modernog graanskog drutva i drutvenih
sustava.311
k) Sustavi identiteta: na hrvatskome prostoru
Na hrvatskome prostoru postoji svijet vrlo razliitih identiteta: individualnih,
grupnih i kolektivnih, te etnikih, nacionalnih, kulturnih, jezinih, vjerskih,
regionalnih, pokrajinskih i drugih To su mnogostruki identiteti koje moramo
upoznati. O tome temeljitije raspravljamo u drugom i treem dijelu ove
knjige.
Kako vidimo, da bismo upoznali nastanak moderne hrvatske nacije, najprije
moramo upoznati povijest hrvatskoga naroda, strukturu svih njegovih
drutava, drutvenih sustava i zajednica (jezika, kulture, privrede, politike,
vjere, obrazovanja itd.) i istraiti djelatnost pojedinaca, grupa, elite i stranaka
na svim tim podrujima ivota. To je nuno zato jer se na tim osnovnim
jezgrama (ljudskog drutva i ljudskih zajednica na hrvatskome prostoru)
formira, izgrauje i integrira moderna hrvatska nacija i nacionalna zajednica,
a zatim i nacija-drava. To su njezini temelji (povijest hrvatskoga naroda) i tu
moramo potraiti procese modernizacije i transformacije hrvatskog naroda i
njegovu postupnu izgradnju moderne hrvatske nacije i nacionalne drave.

12. Izgradnja moderne hrvatske nacije i nacije-drave i

razvoj nacionalizma kao znanstveni problem
Uza sve razliite teorije o naciji i sva lutanja u traenju odgovora na pitanje
to je nacija, u strunoj raspravi ipak vlada suglasnost, kako smo vidjeli, da je
moderna nacija nastala i razvila se u procesu modernosti, tek u epohi moderne i
modernog drutva: unutar svih oblika graanskog i kapitalistikog i industrijskog
drutvenog ivota, unutar posve novih socijalnih, sociokulturnih, sociopolitikih
i socioekonomskih stanja i interakcija, a ujedno i u tijeku novih radikalnih i
etnikih i kulturnih i socijalnih i nacionalnih napetosti. S obzirom na prijanje
epohe feudalnih drutava u odnosu na srednji i rani novi vijek u kojima su na
mnogim podrujima u Europi prevladavale male, lokalne i regionalne zaviajne
udruge i podskupine, tj. u kojima su prevladavale tradicionalne zajednice narodne
kulture izgraene na meusobno odvojenim regijama i pokrajinama tek je
moderno graansko i industrijsko drutvo stvorilo uvjete za pojavu novih ljudskih
zajednica: moderne nacije i nacije-drave i, u toj novoj nacionalnoj dravi,
moderne socijetalne zajednice. Ako polazimo od te spoznaje, koja nije osporena,
to znai da moderna nacija nastaje potkraj 18. stoljea i da se na europskom
311 idak i drugi 1968; idak i drugi 1988; Gross-Szabo 1992. i literaturu u tim knjigama.

232
kontinentu izgrauje u 19. i 20. stoljeu. Ovdje nas zanima taj europski model
modernosti i moderne nacije, jer je na tom modelu, o tome nema spora, i hrvatski
narod u 19. i 20. stoljeu izgradio i moderno drutvo i modernu naciju i naciju-
dravu.
A to je, kako smo rekli, ovaj model: prvo, primjena modernosti i izgradnja
modernog graanskog drutva i modernih drutvenih sustava u nekoj zemlji;
drugo, primjena modernosti i modernizacija svijeta realnog ivota (kapitalistike
privrede, poljoprivrede, industrije, jezika, kulture, kolstva, pismenosti, obra-
zovanja, politikih zajednica i drave itd.) koju na svom prostoru provodi veinski
narod; tree, izgradnja modernog drutva i ujedno moderne nacije u kojoj kljunu
ulogu ima taj dominantni narod u odnosu na druge subetnije i njihove supkulture
na svom prostoru; etvrto, stvaranje osnove za prerastanje moderne nacije u
nacionalnu dravu i naciju-dravu.
Prema tome, izgradnju i razvoj nacije, prema europskome modelu, prema
kojem dakle nastaje i moderna hrvatska nacija i nacija-drava, moemo upoznati
unutar uzajamno ovisnih procesa: prvo, procesa izgradnje moderne nacije koja
nastaje, u procesu modernosti (tj. u procesu modernizacije i transformacije
tradicionalnog drutva u nekoj zemlji) i nastanka modernog drutva, integracijom
svih segmenata i regija i pokrajina dominantnog naroda na njegovu etnikom i
politikom prostoru; drugo, procesa izgradnje pluralnog etnikog i kulturnog
svijeta i/ili odnosa dominantne etnije spram drugih subetnija i supkultura; tree,
procesa transformacije te iste moderne nacije, unutar meunarodno-pravnih
odnosa, u naciju-dravu ili nacionalnu dravu tog istog dominantnog naroda;
etvrto, procesa pojave razliitih sadraja nacionalizama, od patriotizma do
agresivnih nacionalizama i ovinizma i, peto, procesa organizacije masovnih
nacionalno-politikih pokreta i, uz to, pojave masovnih medija i masovnih javnih
komunikacija, a time, napose u 20. stoljeu, i pojave masovnosti i masovnog
drutva u kojem kljunu ulogu imaju mase i masovnost.312
Epoha dakle moderne i modernosti donosi ovaj model nastanka novoga
svijeta: moderno drutvo pluralni svijet moderna nacija nacionalizam
nacija-drava masovni politiki pokreti masovno drutvo radikalne
nacionalne i socijalne i kulturne napetosti kriza modernog drutva i moderna
nacije kriza identiteta.
Ako prihvatimo taj model modernosti i modernog drutva, i uz to nuno
osnove kritike znanosti o tome, i ako pritom polazimo od svijeta realnoga ivota
stanovnitva, tada emo relativno lako upoznati izgradnju moderne hrvatske nacije
i njezinu postupnu transformaciju u suvremenu naciju-dravu, tj. njezinu pojavu
kao integracijske zajednice novoga tipa i ritam njezina razvoja. Ali tada moramo,
kako smo pokazali, u prvom redu upoznati ono to je prethodilo toj naciji, tj.
312 Usp. o tome: Moskovici 1981; Moskovoci (ur.) 1984; Le Bon 1910; Le Bon 1963; Bell 1960; Gregor

1969; Schumpeter 1961; Hobsbawm 1966; Canetti 1966; Freud 1972; Broch 1979.

233
nastanak i organizaciju hrvatske narodne zajednice i sve njezine sastavne dijelove
unutar epohe feudalnog drutva: temeljne drutvene sustave (podruje zbilje
unutar feudalnog drutva), kljune ivotne tradicionalne strukture stanovnitva
(etnike i kulturne, jezine i obrazovne i vjerske, ekonomske i socijalne) u zemlji,
te tradicionalne lokalne i zaviajne zajednice (u kojima su ljudi ivjeli zajedno)
i njihove institucije na kojima poiva organizacija hrvatske narodne zajednice.
Tek tada moemo lako pratiti proces modernizacije hrvatskoga naroda (primjenu
modernosti na podrujima realnog ivota stanovnitva u zemlji) i njegovu
postupnu transformaciju u modernu naciju.
Kako smo vidjeli, ta su podruja svijeta realnoga ivota: sustav privrede,
razina poljoprivrede, politiki i dravni sustav i ujedno politika i dravna
zajednica, govorni jezik puka, jezik javne komunikacije, knjievni jezik, jezik
knjievnosti i znanosti, tradicionalna narodna kultura, sustav moderne kulture,
razina pismenosti i obrazovanja, organizacija kolstva, sustav komunikacije,
vjerske zajednice itd. Valja upoznati njihovu organizacijsku razinu i njihov
utjecaj na povijesne procese, na cjelokupnu povijest hrvatskoga naroda, ali i svijet
osnovnih organizacija i institucija (kulturnih, politikih, dravnih, privrednih,
obrazovnih itd.) i napose svijet politikog, pravnog, dravnog, drutvenog i
institucionalnog poretka.
Kada to uinimo, moi emo vidjeti koliko su segmenti hrvatskoga naroda
(svi njegovi dijelovi i sve njegove regije i pokrajine) bili ili koliko nisu bili
meusobno udrueni u cjelovitost ili jedinstvo: jezino, kulturno, politiko,
dravno, ekonomsko, teritorijalno, socijalno itd. A tada je lako doznati je li hrvatski
narod i kada prihvatio svijet modernosti i je li izgradio nacionalno jedinstvo ili
cjelovitost ili nove kolektivitete. Ne smijemo dakako pritom zaboraviti proces
identifikacije ljudi/aktera. O tome raspravljamo u drugom dijelu ove knjige. Za
sada je ipak najvanije da upoznamo proces modernizacije i izgradnje modernog
drutva na hrvatskome prostoru.
Uvjereni smo dakle da je nuno najprije poi od realnoga ivota: od
modernizacije i transformacije tradicionalnog drutva stanovnitva, a time i od
modernosti i izgradnje modernog drutva u odreenoj sredini, jer je to model koji
nas vie-manje sigurno vodi u prolost u kojoj traimo nastanak i razvoj modernog
svijeta. A tada valja pokuati upoznati: 1) kako su te etnike/ljudske zajednice
organizirane (jer je to svijet ivota u kojima, na posve razliitim razinama
povezanosti, ljudi ive zajedno) i svi drutveni sustavi strukturirani, a to je stvarni
i realni svijet ljudskog drutva; 2) na kojoj su razini razvoja modernosti; 3) kako
se i na koji nain i te zajednice i ti sustavi, koji se preko modernosti transformiraju
u cjelovitost ili jedinstvo i kolektivitete, iz centra/sredita ire na periferiju i u
pojedine hrvatske pokrajine ili iz urbanih sredina na ruralna podruja, a tada je
rije o teritorijalnoj ili horizontalnoj integraciji, i koliko i kako su unutar novih
zajednica i/ili novih drutvenih sustava (knjievnoga jezika, kulture, politike,
privrede, kolstva, obrazovanja itd.) ukljuene pojedine drutvene strukture i

234
pojedini segmenti hrvatskoga naroda, a tada je rije o vertikalnoj ili socijalnoj
integraciji.
Meutim, jo uvijek nismo odgovorili na osnovna pitanja o podrijetlu i
razvoju hrvatske nacije. Jer, i ako krenemo od tog znanstvenog modela (u kojem
promatramo meusobnu povezanost procesa u realnom svijetu: procesa izgradnje
modernosti modernog drutva moderne nacije nacije-drave) jo uvijek
valja odgovoriti na pitanja: Kada nastaje moderna hrvatska nacija? Koji su to
kljuni dogaaji/procesi obiljeili poetak i preokret u tom razvoju: poetak
izgradnje hrvatske nacije? Kada dakle moemo jasno uoiti poetak izgradnje i
formiranja moderne hrvatske nacije kao nove etnike/ljudske zajednice? Kada,
kako i na koji nain hrvatski narod stvara posve nove moderne osnovice (jezine,
kulturne, ekonomske, politike, dravne, drutvene, kolstva, pismenosti i
obrazovanja itd.) na kojima nastaje ta moderna hrvatska nacija, a ujedno i proces
njezine transformacije u naciju-dravu?
Kako smo vidjeli, tri su graanska pokreta na hrvatskome prostoru u 19.
stoljeu obiljeili preokret u tom razvoju: ti su pokreti omoguili, relativno
kontinuirano, postupnu primjenu modernosti (na podruju privrede, kulture,
politikog sustava itd.) i izgradnju najvanijih osnovica modernog drutva i
nacije u hrvatskoj sredini. To su:
1. privredni pokret kada nastaju osnovice moderne privrede;
2. kulturni pokret kada nastaju osnovice moderne graanske kulture i
3. politiki pokret kada nastaje nacionalni projekt u ime hrvatskoga
naroda.
Tijekom tih pokreta i posve novih zbivanja i procesa hrvatski je narod (tonije:
elite iz njegove sredine) poeo stvarati nove i moderne osnovice: privredne,
novoga knjievnoga jezika, visoke kulture, politike, dravne, drutvene, pravne,
socijalne i komunikacijske te posve nove graanske nacionalne institucije
(kulturne, politike, privredne, drutvene). Na tim poetnim novim ili modernim
osnovicama na kojima se postupno, korak po korak, poinju formirati nove
ljudske zajednice i moderni sustavi: jezika, visoke kulture, moderne politike,
privrede, sustav moderne komunikacije, komunikacijski kolektiv, nacionalni
kolektivitet itd. u njihovu daljnjem dugom razvoju, nastaje postupna izgradnja
moderne hrvatske nacije i nacije-drave.
Drugim rijeima, prvi put u povijesti hrvatskoga naroda, u njegovoj sredini,
organizira se relativno kompaktna elita, koja je, napose od 1835. godine dalje,
okupila uglavnom intelektualce razliitog socijalnog i etnikog podrijetla, oko
politikih novina, knjievnih asopisa, itaonica i kulturnih drutava, u politikoj
Narodnoj stranci i hrvatskom politikom pokretu, u Hrvatskome saboru,
Banskome vijeu, hrvatskoj vladi i upanijama itd. Ta je organizirana elita, u
ime hrvatskoga naroda, na temelju narodnog i novog nacionalnog suvereniteta,

235
prihvatila tek dio tog modernog svijeta i osnovica modernog graanskog drutva
ili modernog doba kojemu se, prema uvjerenju mnogih iz te sredine, i hrvatski
narod u cjelini mora prilagoditi i u svojoj sredini izgraivati njegove vrijednosti,
jer drugog izbora nema ako eli napredovati. Ta je elita i poticala taj razvoj i
sama stvarala nove moderne vrijednosti. To je posve novo u hrvatskoj sredini:
poetak organiziranog nacionalnog pokreta. Od tada dakle moemo pratiti
kontinuitet hrvatskoga narodnoga i nacionalnoga pokreta.
Ovdje je dakle vano odgovoriti na pitanje kada i kako nastaju prvi poticaji
koji su omoguili organizaciju tih triju pokreta (privredni, kulturni i politiki)
na hrvatskome prostoru? Pojavu modernosti (njezinu primjenu) na mnogim
podrujima ivota, a time dakako i poetak kontinuirane izgradnje kljunih
osnovica modernog drutva i poetak postupne ali kontinuirane izgradnje
moderne hrvatske nacije, a to je ujedno poetak i razvoj hrvatskog narodnog
preporoda i zatim nacionalnog pokreta, u hrvatskoj su sredini najavili i uspjeno
organizirali: prvo, hrvatski narodni preporod od 1835. do 1847./48. godine i,
drugo, hrvatski politiki pokret za revolucije 1848./49. godine.
Na modernim osnovicama koje su suvremenici tada utemeljili, prije svega na
modernim graanskim i ujedno nacionalnim institucijama (privrednim, kulturnim
i politikim) razvila su se ta tri pokreta u hrvatskoj sredini. Upoznajmo ta dva
vana poticaja za izgradnju modernog drutva u hrvatskoj sredini.
Prvi poticaj: Hrvatski narodni preporod od 1835. do 1847./48. godine
Poetak kontinuirane izgradnje kljunih osnovica modernog drutva u
hrvatskoj sredini, prije svega na podruju standardnoga knjievnoga jezika i
visoke graanske kulture, te na podruju privrede i stvaranja novih graanskih
nacionalnih institucija i vrijednosti, vezan je uz hrvatski narodni preporod od 1835.
do 1847./48. godine. A to je ujedno najava i poetak izgradnje kljunih osnovica
(jezinih, kulturnih, politikih, privrednih, institucionalnih itd.) na kojima, u
tijeku njihova dugoga razvoja do kraja 19. stoljea i dalje u 20. stoljeu, izrasta
moderna hrvatska nacija, a zatim suvremena nacija-drava. Ali u prvom redu
odgovorimo ukratko na pitanje: Kako nastaje taj preporod? to ima zajedniko s
drugim preporodima u Monarhiji? to ima zajednikog s Europom?
Pojam preporod kakav danas poznajemo rabiti se ve od druge polovice
19. stoljea u publicistici i povijesnim znanostima: historiografiji, povijesti
knjievnosti, povijesti jezika, etnologiji, povijesti umjetnosti. Taj se pojam samo
donekle moe rabiti na nain kako su to inili i kako su ga shvaali preporoditelji.
Oni su pod tim pojmom shvaali preporoenje ili buenje svog naroda
iz zamrlosti i vrstoga duevnog sna. Taj su preporod (preporoenje)
naroda u Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji) vidjeli kao
poetak irenja prosvjete i njegovo prosvjeenje, dok su sebe doivljavali
kao preporoditelje koji svoj narod bude iz duevnog sna i potiu ga da svoje
segmente (sve regije i pokrajine) meusobno povee, da se organizira i unaprijedi

236
svoju zaputenu zemlju.313 Smatrali su da se razvoj domovine (svih hrvatskih
pokrajina) i preporoenje naroda u njoj moe postii organizacijom i razvojem
kolstva (uiona), te pismenosti i obrazovanja (prosvjete) i ujedno razvojem
(unapreenjem) mnogih podruja ivota zemlje: poljoprivrede, trgovine,
zanatstva, obrta, industrije (fabrika), visokog kolstva, suvremene kulture,
institucija itd. U tome su za uzor uzimali razvijenije narode u Monarhiji i Europu
u svakom pogledu. Na te su se uzore stalno pozivali. Smatrali su meutim da prvi
korak koji u tom cilju, sveopeg razvoja zemlje, valja uiniti jest da razviju narodni
jezik, da ga oblikuju kao novi knjievni jezik i jezik pismenosti i obrazovanja,
i ouvaju svoju narodnost, tj. da ouvaju i razviju etniki i kulturni identitet
svoga naroda, onako kako su to, prema njihovom uvjerenju, uradili drugi narodi
u Monarhiji i izvan nje.314
Objasnimo to. Kako smo vidjeli, u Europi su od 15. do poetka 19. stoljea
nastale velike promjene na podruju kapitalistike i industrijske privrede,
novanih institucija i banaka, visoke kulture, obrazovanja, organizacije kolstva,
poljoprivrede, razvoja trita, roba i kapitala, tranzitne trgovine, komunikacija itd.
Taj razvoj i goleme promjene jo su vie potaknule nove graanske revolucije:
buroaska, industrijska, tehnoloka, kapitalistika, kulturna, obrazovna,
urbana, komunikacijska itd. Izgraeni su dakle svi moderni oblici graanskog
i kapitalistikog i industrijskog drutvenog ivota. Nastalo je moderno drutvo
i moderni drutveni sustavi, koji su znaili realni ivot, napose sustav moderne
privrede, kulturni sustav, sustav obrazovanja, politiki i dravni sustav itd.
Nastalo je novo ljudsko drutvo i nove ljudske zajednice.315 Kako smo rekli,
moderne osnove koje tada nastaju (industrijska revolucija i industrijalizacija

industrijsko-kapitalistiki sustav
masovna urbanizacija
liberalna
demokracija) izvrile su najdublju transformaciju ljudskog drutva i ljudskih
zajednica u povijesti uope. Od tada dalje, ni jedan oblik drutvenog ivota i ni
jedan oblik ljudskih zajednica vie nije kao ranije, prije nastanka industrijskog
drutva i industrijske civilizacije.
Na poetku 19. stoljea taj moderni svijet (privrede, industrije, industrijskog
kapitala, drutva, kulture, kolstva, obrazovanja, knjievnosti, filozofije,
umjetnosti itd.) ogranien je na zapadnu Europu. Druge zemlje i drave na tom
kontinentu bile su tada daleke europske poluperiferije i periferije u koje je vrlo
sporo prodirao taj opi razvoj. Ali od poetka 19. stoljea i tamo se, u svakoj
zemlji drugaije i u razliitim ritmovima, postupno ire utjecaji tog modernog
drutva iz sredita zapadne Europe. Za nau je temu vano kao primjer uzeti
izgradnju zapadnoeuropske visoke kulturu. U toj zapadno-europskoj jezgri

313 Usp. o tome: Koruni 1989; ulek 1844; Rakovac 1842; Vukotinovi 1842.

314 Koruni 1989; idak i drugi 1988; Rakovac 1942; Vukotinovi 1842.

315 O tome: Hobsbawm 1987; Hobsbawm 1989; Rosenberg & Birdzell 1993; Berend i Rnki 1996;

Berger 1995; Wallerstein 1986. i opsenu literaturu o tome u tim knjigama.

237
postoji tada visoka kultura i/ili visokokulturni sustav. Taj sustav moderne kulture
nastaje tijekom ovih epoha: humanizma, renesanse, protestantizma, klasicizma i
romantizma. U toj visokoj kulturi, uz klasine jezike, dominiraju posve izgraeni
moderni nacionalni knjievni jezici, uglavnom njemaki, engleski, francuski,
panjolski i talijanski. Na tim su modernim europskim jezicima napisana klasina
djela iz knjievnosti, filozofije, pravnih znanosti, historiografije, povijesti
umjetnosti, ekonomske znanosti, sociologije itd. Organizirano je kolstvo,
osnovne i srednje kole, a napose visoka uilita i moderna sveuilita. Ti su
nacionalni jezici uvedeni u javnu upotrebu pa je svaki od njih u svojoj zemlji
postao jezik javne komunikacije. Na njima su formirani jezini kolektiviteti i
identiteti i zajednice.
I sasvim obrnuto, na europskim poluperiferijama i periferijama na kraju
18. stoljea, gotovo ni u jednoj zemlji, nije na jeziku tih naroda izgraena ta
visoka kultura ili, bolje reeno, sve je to tek na poetku razvoja. To dakako ne
znai da ti narodi (u europskim periferijama) nisu imali svoju vrlo dugu jezinu
i kulturnu tradiciju. Meutim, kada je rije o izgradnji te moderne kulture,
vano je uoiti da kod tih naroda: ili nije zavrio ili uope nije ni zapoeo proces
standardizacije modernih knjievnih jezika, na njima jo uvijek nije napisana
moderna knjievnost, filozofija i znanost, niti su ti jezici uvedeni u moderno
kolstvo, na sveuilita itd.
Ako dakle poemo od juga Balkana, od Grka, Bugara, Rumunja i Srba, sve
do naroda u Habsburkoj monarhiji (Maara, Hrvata, Srba, Slovenaca, eha,
Slovaka, Poljaka i drugih, s iznimkom austrijskih Nijemaca) pa do pribaltikih i jo
dalje skandinavskih naroda, vidjet emo da ni jedan taj narod do kraja 18. stoljea
nije posve, prema europskim kriterijima, standardizirao svoj narodni jezik, da ga
nije formirao kao moderni knjievni jezik, jezik pismenosti, modernog kolstva
i obrazovanja, da na tom jeziku nije napisao suvremena knjievna i znanstvena
djela, da jo nije organizirao moderno kolstvo i sveuilita itd. Drugim rijeima,
da jo uvijek nije izgradio visoku graansku kulturu. Isto je stanje i na podruju
moderne kapitalistike privrede, napose vezano uz razvoj industrijske revolucije
i industrijalizacije svoje zemlje.316
Pa ipak, upravo tada, potkraj 18. i poetkom 19. stoljea, kod tih naroda
nastaju promjene. Na primjer, narodi na jugoistoku Europe u prvoj polovici 19.
stoljea diu ustanke, oslobaaju se i postiu svoju politiku samostalnost, a
do 1878. godine i samostalnost svojih nacionalnih drava: Srbi Srbiju kao
dravu srpskoga naroda, Grci Grku kao dravu grkoga naroda (ve 1830.
godine), Bugari Bugarsku kao dravu bugarskoga naroda itd. U isto vrijeme,
postupno, korak po korak, poinju izgraivati i svoj novi/moderni knjievni jezik,
organizirati moderno kolstvo i obrazovanje, razvijati privredu, unutranju upravu,
organizaciju vlasti itd. Svi oni dakako poseu za uzorima iz Europe. Najsporije se
316 Usp. I. Berend G. Rnki, Europska periferija i industrijalizacija 1780-1914., Zagreb 1996.

238
razvija moderna privreda, napose industrijalizacija zemalja. Na primjer, u Srbiji
i Bugarskoj industrijalizacija privrede poinje tek potkraj 19. stoljea. Nakon
to su stvorili osnove svoje politike i dravne samostalnosti, ili u isto vrijeme,
a katkada i prije, kao na primjer Grci i Srbi, poinju izgraivati knjievni jezik
i uvoditi ga u javnost. Nije to bilo sluajno. Mnogim je intelektualcima kod tih
naroda, koji su se uglavnom kolovali u Europi i tamo upoznali europsku visoku
kulturu, bilo jasno da njihov narod moe prihvatiti taj moderni svijet (privrede,
industrije, industrijalizacije, moderne poljoprivrede, modernog drutva, kulture,
kolstva itd.) samo ako formira ili standardizira svoj narodni jezik i ako na njemu
izgradi svoju visoku kulturu. To su pojedini preporoditelji uradili kod svih tih
naroda: Grka, Srba, Bugara i Rumunja.
Drugaije su promjene nastajale kod naroda unutar Habsburke monarhije.
Ti su narodi, napose u zapadnoj polovici Monarhije, od 16. stoljea stalno bili
pod utjecajem europskih kretanja opeg razvitka, napose privrede, zanatstva,
obrta, trgovine, ali i te visoke kulture. U tom je podruju Monarhije, napose
u austrijskim, ekim i slovenskim pokrajinama, prosvijeeni apsolutizam
svojim reformama u drugoj polovici 18. i na poetku 19. stoljea, napose
svojom privrednom politikom merkantilizma i fiziokratizma, potaknuo razvoj
privrede, trgovine, zanatstva, obrta i poljoprivrede. Tom je drutvu prosvijeenog
apsolutizma osnovni cilj bio stvoriti jaku i monu dravu: cjelovitu i nedjeljivu
Habsburku monarhiju. Zato je, pod utjecajem europskih kretanja, poticalo razvoj
neagrarne privrede i poljoprivrede. Ali mu je bilo jasno da to moe postii (razvoj
drave i zanatstva/obrta i trgovine, i industrije i poljoprivrede) samo ako iri
ope kolstvo, ako potie pismenost i obrazovanje, i ako razvije sveuilita. To
je prosvijeeni apsolutizam postigao reformom kolstva. Meutim, ta je reforma
imala jo jedan vaan uinak. Uvjetujui razvoj osnovnog kolstva kod svih
naroda u Monarhiji, nametnula je potrebu da se nastava izvodi na narodnim
jezicima tih naroda. Tada se pojavljuje potreba za standardizacijom tih narodnih
jezika.
Pod utjecajem razvoja privrede, koju su omoguile te reforme i utjecaji
iz Europe, ve su u drugoj polovici 18. stoljea nastale odreene ekonomske,
socijalne, kulturne i obrazovne promjene, napose kod austrijskih Nijemaca, eha i
Slovenaca. Pod utjecajem tih promjena, kod eha i Slovenaca potkraj 18. stoljea
pojavljuju se pretee narodnih preporoda koji se, kao kulturni pokreti, razvijaju
u prvoj polovici 19. stoljea. Ve na prijelazu tih dvaju stoljea pojavljuju se kod
njih preporodna djelatnost. Preporoditelji kod tih naroda poinju standardizirati
narodni jezik, objavljuju naune gramatike i rjenike, poinju pisati knjievna i
znanstvena djela, pokreu novine i asopise.
Taj su primjer posebno slijedili Maari. Na prijelazu stoljea izgraivali su i
standardizirali moderni maarski knjievni jezik, razvili knjievnost i organizirali
kolstvo. Najvie su na razvoj njihova (novog maarskog) knjievnog jezika
utjecali knjievnici. Od poetka 19. stoljea oni su svoj jezik postupno sve vie

239
uvodili u javnu upotrebu, uinili ga slubenim jezikom u Ugarskoj i polako preko
tog obvezatnog jezika maarizirali mnoge nemaarske etnike podskupine i
zajednice. Pokrenuli su politike novine i knjievne asopise te mnoga kulturna
drutva. Maarski su jezik nastojali nametnuti i hrvatskomu narodu kao obvezatan
jezik.
Tomu su se vrlo odluno i uspjeno suprotstavili hrvatski preporoditelji.
Oni su maarskom jeziku suprotstavili jedinstveni hrvatski knjievni jezik.
Pod utjecajem narodnih preporoda kod tih naroda (napose eha, Slovenaca i
Maara), ali i pod utjecajem europskih kretanja, i svjesni potreba hrvatskoga
naroda, oni su u Hrvatskoj pokrenuli i organizirali narodni preporod. Ve su se
1832. godine pojavila dva vana prijedloga da se u Trojednoj kraljevini prihvati
jedan slubeni jezik. Ivan Derkos je (u brouri pod naslovom: Genius patriae
super dormientibus suis filiis) predlagao da se umjesto triju narjeja (akavskog,
kajkavskog i tokavskog) u Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji)
uvede jedan jezik. Pritom je smatrao da to treba biti tokavski kojim govori i pie
vei dio hrvatskoga naroda. Iste je godine grof Janko Drakovi predlagao to isto
i na tom jeziku izdao glasovitu brouru Disertaciju.317
Meutim, tek je pojava nove mlade inteligencije, okupljene oko Ljudevita
Gaja i njegovih istomiljenika, u tom smislu zapoela neto posve novo u
Hrvatskoj. Godine 1835. ta je grupa (intelektualna elita) pokrenula politike
novine (Narodne novine) i knjievni asopis (Danicu). To je poetak hrvatskoga
narodnoga preporoda ili ilirskog pokreta i ujedno poetak izgradnje nekih
osnovica modernog graanskog drutva u hrvatskoj sredini i modernih graanskih
institucija: kulturnih, politikih i drutvenih. Iako su te novine i taj asopis
pokrenuli na kajkavskome jeziku, ve su se sljedee 1836. godine opredijelili za
tokavski jezik kao jedinstveni novi knjievni jezik. Izdali su naunu gramatiku
i stvarali njegove kljune standardne osnovice, poeli pisati knjievna djela i
prevoditi strana djela na taj jezik. Time su taj jezik uveli u javnu upotrebu (novine,
asopise, broure, letke, knjige, itaonice, drutva). Osnovali su i organizirali
nova graanska kulturna drutva, Maticu ilirsku, kazalite, itaonice itd. Bio je to
kulturni pokret s kojim zapoinje hrvatski narodni, a zatim i nacionalni pokret.
Zato su sve to radili? Bili su uvjereni da je to nuno zbog vie razloga: ako
hrvatski narod kani prihvatiti vrijednosti modernog doba, privredu, industriju i
tu visoku graansku kulturu, najprije se mora obrazovati. Jer nepismeni narod ne
moe prihvatiti i u svojoj sredini primijeniti taj moderni svijet: industrijalizaciju
i industrijsku tehnologiju i modernu poljoprivredu. Da bi se obrazovao, tom se
narodu mora izgraditi njegov narodni jezik. Zato su, kao najvaniji zadatak svoje
preporodne generacije, isticali potrebu da formiraju moderni knjievni jezik te
ouvaju i razviju narodnost. Postoje brojni dokumenti u kojima su o tome
pisali. Najsaetije je taj program izrazio Bogoslav ulek 1844. godine u brouri
317 Derkos 1832; Drakovi 1832; idak i drugi 1988; idak 1973.

240
pod naslovom ta namravaju Iliri? ovim rijeima: Medjutim su se Horvati i
Slavonci iz vrstoga duevnoga sna probudili, i za suncem prosvjete hleptiti
poeli, koje drugim narodom jur odavna svtli. Horvati i Slavonci uvidivi, da
oni posle bojevah u ratu sada na duevnom polju boj voditi moraju, ako ele
staru svoju slavu uzdrati, poeli su misliti, kako bi svoju zapuenu zemlju
obradili, trgovinu unapredili, zanate nauili, fabrike i uione podigli; nu za sve
ovo biae od potrbe, da se najprie svi stalii medjusobno razumju, to se samo
izobraenjem narodnoga jezika postii moe, zato su i oni poeli svoj vlastiti
narodni jezik izobraavati. Nasuprot maarskim zahtjevima da se i u Hrvatskoj
pone uiti maarski jezik, hrvatski su preporoditelji bili uvjereni da se hrvatski
narod moe izobraziti samo u svom narodnom jeziku.318
Hrvatski su preporoditelji, u tijeku tog kulturnog pokreta od 1835. do poetka
1848. godine, potaknuli proces standardizacije novoga modernoga hrvatskoga
knjievnoga jezika, jezika moderne knjievnosti, pismenosti i obrazovanja,
zapoeli pisati modernu suvremenu knjievnost na tom jeziku, pokrenuli
su politike novine i knjievne asopise, osnovali prvu politiku stranku,
kulturna drutva, itaonice itd. Bile su to prve civilne i/ili graanske institucije
u Hrvatskoj namijenjene cjelokupnom hrvatskom narodu. To je poetak posve
novoga procesa u Hrvatskoj, dugoga procesa izgradnje osnovica modernoga
graanskoga drutva: izgradnje novoga knjievnoga jezika, moderne graanske
kulture, modernih nacionalnih institucija, sustava moderne komunikacije (novine,
asopisi, letak, broure, knjige itd.). Time su zapoeli izgradnju novih zajednica,
zajednice novoga knjievnoga jezika, jezinoga komunikacijskoga kolektiva,
zajednice visoke kulture, koji e (i taj jezik i ta visoka kultura) u budunosti
okupiti sve segmente hrvatskoga naroda, sve segmente njegove tradicionalne
kulture. Kako vidimo, bio je to prije svega kulturni pokret, koji je nastao i razvijao
se u uvjetima kasnofeudalnog drutva. Taj je hrvatski kulturni pokret u svakom
pogledu, kako emo vidjeti, drugaiji od hrvatskoga politikoga pokreta koji je
nastao za revolucije 1848./49. godine. Ne samo da su ta dva pokreta djelovala u
razliitim drutvima (prvi unutar kasnofeudalnog, a drugi u uvjetima nastanka
novoga graanskoga drutva), nego su bili posve drugaije organizirani (prvi je
bio kulturni, a drugi izrazito liberalni i graanski i politiki pokret) i stvorili su
sasvim drugaije vrijednosti.
Posve je jasno, i o tome nema spora, da postoje velike razlike u tom
razvoju (i pojedinih zajednica i drutvenih sustava i pojedinih regija i pokrajina
na hrvatskome prostoru) na poetku 19. stoljea i nakon pojave i organizacije
hrvatskoga narodnoga preporoda. Pa ipak, iako je preporod, od 1835. do
1847./48. godine, ostvario izvanredne rezultate, lako je zamijetiti, uz uvjet da-
kako da poemo od svijeta realnoga ivota, da su te zajednice (napose nove
moderne knjievnosti, obrazovanja, ekonomska i politika zajednica) i/ili ti

318 Usp. Programske spise hrvatskoga narodnoga preporoda u: icel 1997; idak i drugi 1988.

241
drutveni sustavi (sustav knjievnoga jezika, kao jezika javne komunikacije,
sustav moderne kulture, sustav moderne kapitalistike privrede, politiki i
dravni sustav itd.) i ujedno svi ti kolektiviteti tek u poetnim stadijima njihove
moderne organizacije i integracije, da se iz centra (sredinje Hrvatske) vrlo sporo
ire u pojedine regije i pokrajine i da je njihova organizacijska drutvena i/ili
socijalna struktura da su dakle njihovi nosioci i organizatori jo uvijek uska
drutvena grupa, da je uglavnom rije o malobrojnoj eliti i da stoga, izvan te uske
elite, ostaje brojno nepismeno stanovnitvo (preko 96%) unutar tradicionalnog
i feudalnog svijeta ivota. Da je hrvatski prostor jo uvijek podijeljen na regije i
pokrajine, s vrlo zaostalom privredom i poljoprivredom. Drugim rijeima, da je
pred hrvatskim narodom stajao jo uvijek dug proces okupljanja svih njegovih
segmenata u nacionalno jedinstvo: jezino, kulturno, politiko, ekonomsko,
drutveno, socijalno, komunikacijsko itd.319 Dug je put stajao pred hrvatskim
narodom da izgradi moderno drutvo i modernu naciju.
Prijeimo na kratki zakljuak. U tom relativno kratkom razdoblju, od
1835. do kraja 1847. godine, hrvatski su preporoditelji, kada je rije o poetku
izgradnje osnovica modernog drutva i moderne hrvatske nacije, a ovdje o
tome raspravljamo, stvarali tek poetne moderne jezgre: novoga knjievnoga
jezika, knjievnosti, nove kulture, javne komunikacije, nove jezine zajednice,
jezinoga komunikacijskoga kolektiviteta, hrvatskoga politikoga programa,
novih graanskih i ujedno nacionalnih institucija, moderne ideje solidarnosti
spram drugih naroda (ideje ilirizma) itd. Ne smijemo meutim iz tog zakljuiti
da su hrvatski preporoditelji ve tada stvorili osnove hrvatske nacije ili, kako
se to esto radi,320 da je tada hrvatska nacija postala realnost i da su poloeni
njezini najvaniji temelji: hrvatski narod tada jo nije mogao izgraditi taj
moderni svijet i u njemu modernu cjelovitu naciju. Stanovnitvo na hrvatskom
etnikom i politikom prostoru jo uvijek ivi unutar kasnofeudalnog drutva,
unutar svijeta tradicionalnog drutva i tradicionalnih zajednica, podijeljen na
regije i pokrajine. Ako dakle pokuamo kritiki ocijeniti cjelokupnu djelatnost
hrvatskih preporoditelja i upoznati njihovu izgradnju osnovica modernog svijeta
(i modernog drutva i modernih drutvenih sustava i novih modernih zajednica
svijeta ivota ljudi i dakako novih nacionalnih vrijednosti) i na taj nain upoznati
koji su stupanj razvoja tog novog nacionalnog jedinstva hrvatskoga naroda
postigli, a tada prouavamo integracijske procese i procese formiranja moderne
nacije, onda ostaje da zakljuimo: a) oni su svojom izuzetnom djelatnou
izgradili tek poetne jezgre modernih osnovica i vrijednosti (jezine, knjievne,
kulturne, politike, institucionalne, privredne itd.) koje su zatim, na tim osnovama,
mnoge generacije dalje razvijale, pa su tu integracijsku funkciju (i jezinu i
kulturnu i politiku i privrednu i time nacionalnu) postigle tek poslije u tijeku
izgradnje modernoga graanskoga drutva; b) te poetne osnovice (na podruju:

319 O hrvatskome narodnom preporodu usp. idak i drugi 1988. i literaturu u toj knjizi.

320 idak 1973; Gross 1981; Stani 1984; Cipek 2001; napose Stani 2002.

242
knjievnoga jezika, kulture, politike zajednice i politikog sustava, suvremene
kapitalistike privrede, novog jezinog i/ili kulturnog kolektiva, novih institucija
itd.) nisu okupili u vee/nacionalne cjeline ni sve segmente ni sve regije ni sve
pokrajine hrvatskoga naroda ili tonije: to jo nisu ni zapoeli; c) prema tome,
hrvatski narod tada (za vrijeme hrvatskoga narodnoga preporoda) jo uvijek nije
postigao ni jedno novo nacionalno jedinstvo: ni jezino ni kulturno ni politiko
ni ekonomsko ni institucionalno ni komunikacijsko, niti bilo koje drugo.
Ako to imamo na umu, a to su neosporne injenice o kojima moramo voditi
rauna kada o tome raspravljamo, jasno je da je pretjerano pokuati dokazati
da je do revolucije 1848./49. godine, dakle i za vrijeme hrvatskoga narodnoga
preporoda od 1835. do 1847. godine, hrvatska nacija svjesnom preporodnom
akcijom stekla svoju socijalnu osnovicu i time dobila historijsku realnost. Da
hrvatska nacija dakle ve postoji i da od tada o njoj moemo govoriti kao o
historijskoj realnosti. A u isto vrijeme tvrditi da je mnotvo elemenata
utjecalo da se u tom trenutku hrvatska ideja ukljui kao sastavni dio u ilirsku
junoslavensku nacionalnu ideju.321 Jer bi to znailo da su u hrvatskoj sredini
dvije ideje nacije (i hrvatska i junoslavenska) istodobno dobile historijsku
realnost. Isto je tako pretjerano rei da je taj preporodni pokret (hrvatski
narodni preporod) poloio temelje modernoj naciji u Hrvata, odnosno da je taj
pokret obuhvatio sva podruja odluna za daljnji razvoj jedne moderne nacije.
To znai da je moderna hrvatska nacija ve tada formirana i da je samo oekuje
daljnji razvoj. Ali isti autor istie da je ilirska ideja, koju su zastupali hrvatski
preporoditelji, zasnovana kao misao o nacionalnom jedinstvu svih Junih
Slavena, od Bugara do Slovenaca. To pak znai da su ilirci istodobno zastupali
dvije nacionalne ideje, da su u Hrvatskoj zasnovali dvije nacionalne ideologije,
dvije nacionalne misli i dvije nacionalne svijesti.322
A te se naalost teze u naoj historiografiji ponavljaju ve pola stoljea. Jo su
manje prihvatljive tvrdnje, koje su nedavno iznesene u raspravama o hrvatskome
narodnome preporodu i u vie radova o revoluciji 1848./49. godine, da su hrvatski
preporoditelji zapravo hrvatski nacionalisti i da u hrvatskoj javnosti tada postoji
hrvatski nacionalizam, da je taj nacionalizam za revolucije 1848./49. godine
mobilizirao i organizirao tu hrvatsku javnost i hrvatski pokret. U svakom sluaju,
posve je neopravdano u tom razdoblju (bilo da je rije o hrvatskome narodnome
preporodu ili o revoluciji 1848./49. godine) nalaziti modernu hrvatsku naciju i
uzimati je kao historijsku realnost. Tada neosporno postoji hrvatski narod: i taj je
narod historijska realnost. Ali taj narod tada, ponovimo to i ovdje, jo nije bio
izgradio te osnovice na toj razini da bi ga mogle ujediniti (sve njegove segmente,
regije i pokrajine) u nacionalnu cjelovitost, u novu ljudsku zajednicu: modernu
naciju. Ali je neosporno da su hrvatski preporoditelji najavili i poeli izgraivati

321 Stani 1984., 696. U toj raspravi (Od naroda k naciji) postoji inae mnogo nejasnoa.

322 idak 1973; idak 1979; idak 1981; usp. Koruni 1989; Koruni 1992; Koruni 1993.

243
taj posve novi svijet koji e omoguiti izgradnju moderne hrvatske nacije. To je
njihova veliina i veliko znaenje.323
Drugi poticaj: Revolucija 1848./49. godine
Promatramo li dakle s gledita primjene modernosti i procesa izgradnje
modernog drutva u hrvatskoj sredini, s gledita razvojnih i/ili integracijskih
procesa, dakle s gledita svijeta realnoga ivota, lako je zamijetiti da se i te
nove moderne zajednice i moderni drutveni sustavi napose moderne kulture,
kapitalistike privrede, kolstva i obrazovanja, moderne politike i politikog
sustava itd., unutar kojih tek poslije, u procesu dugoga trajanja, s njihovom
izgradnjom i razvojem u Hrvatskoj, nastaje (1) proces postupne transformacije
tradicionalnog drutva i tradicionalnih zajednica i (2) proces transformacije
hrvatskoga naroda u modernu naciju kao novu etniku/ljudsku zajednicu onda
moramo zakljuiti da se sve do 1848. godine vrlo sporo razvijaju i da jo uvijek
nemaju suvremenih ili modernih uvjeta (ni kulturnih ni privrednih ni politikih ni
drutvenih niti bilo kojih drugih) da se intenzivnije razviju i proire na cjelokupan
hrvatski etniki i politiki teritorij i da obuhvate cjelokupan hrvatski narod, sve
njegove segmente, sve regije i pokrajine i sve drutvene strukture.
Moramo dakle imati na umu da je do 1848. godine hrvatski etniki i politiki
prostor i time hrvatski narod u cjelini jo uvijek podijeljen na regije i pokrajine, da
se nalazi unutar tradicionalnih zajednica, tradicionalnog drutva i tradicionalne
narodne kulture, ope privredne i kulturne zaostalosti i masovne nepismenosti.
A u takvim uvjetima, u uvjetima ope zaostalosti, podijeljenosti i nepismenosti,
dakako da ne moemo govoriti ni o razvoju nacionalne svijesti ili nacionalnih
osjeaja kod irih slojeva, a svakako ne o pojavi bilo koje razine nacionalnog
jedinstva. Svjesni tog stanja u kojem se nalazio hrvatski narod, napose u odnosu
spram Europe, hrvatski su preporoditelji zapoeli mijenjati taj svijet u kojem je
do tada ivio hrvatski narod.
U svakom sluaju, kada govorimo o podrijetlu i poetnim procesima in-
tegracije moderne hrvatske nacije, koja je mogla nastati tek unutar modernosti i
modernog drutva, kada govorimo o procesima modernizacije i transformacije,
a tada je rije o konkretnim ljudskim drutvima i ljudskim zajednicama,
uvijek moramo, kako smo upoznali, imati na umu to predmoderno stanje i
prednacionalno razdoblje: prvo, predmoderni tradicionalni kasnofeudalni svijet
i, drugo, razinu razvoja hrvatskoga naroda u feudalnom drutvu. Jer, pojavi
modernosti i modernog drutva i, unutar modernog svijeta, postupnoj izgradnji
moderne hrvatske nacije, prethodi hrvatski narod i njegova organizacija unutar
tradicionalne narodne zajednice koja je utemeljena u tom feudalnom poretku
(pravnom i politikom i drutvenom) i tom tradicionalnom svijetu stanovnitva
koji je podijeljen i rascjepkan na regije, pokrajine, stalee, razliite tradicionalne
narodne kulture, razliita narjeja, s preteno nepismenim stanovnitvom,
323 idak 1973; Stani 1984; Stani 2002; Markus 2000; Markus 2001; Koruni 1998. i 1999.

244
zaostalom poljoprivredom i trgovinom i zanatstvom i industrijom itd. Posve
je jasno, i o tome ne treba mnogo raspravljati, da unutar tog tradicionalno
podijeljenog drutvenog svijeta nije mogla nastati moderna nacija kao nova
etnika/ljudska zajednica, ni na jednoj razini njezine pojave kao nove cjelovite i
homogene moderne zajednice.
Zato je vano upoznati tu razinu organizacije hrvatske narodne zajednice,
koja je jo uvijek bila nehomogena i podijeljena na regije i pokrajine, i njezinu
postupnu transformaciju prema izgradnji veih kolektiviteta i/ili cjelovitosti, koja
e meusobno udruiti sve segmente hrvatskoga naroda: nove cjelovitosti koja je,
korak po korak, nastajala pod utjecajem primjene modernosti i novih modernih
vrijednosti (jezinih, kulturnih, politikih, privrednih, obrazovnih, socijalnih itd.) i
tih modernih drutvenih sustava i zajednica i kolektiviteta. Te su nove vrijednosti,
prije svega na podruju novoga knjievnoga jezika i visoke graanske kulture,
poeli stvarati, prema europskim uzorima, svi narodi u Monarhiji za vrijeme
narodnih preporoda. A vidjeli smo da su i u Hrvatskoj, ve za vrijeme hrvatskoga
narodnoga preporoda od 1835. do 1847. godine nastale, pod utjecajem europskog
modela modernosti i tih preporoda, neke moderne nacionalne vrijednosti: na
podruju knjievnoga jezika, visoke kulturne, politike organizacije, privrede,
moderne komunikacije, novih graanskih institucija itd.
No, uza sve te vrijednosti i njihovu modernost koju sadravaju, a one su u
svom poetku bile znatne, ipak moramo biti kritini i zakljuiti da tada u Hrvatskoj,
do revolucije 1848./49. godine, jo uvijek nisu postojali uvjeti za puni razvoj
modernosti na najvanijim podrujima ivota, a time i za izgradnju modernog
drutva, a ujedno i za izgradnju temeljnih osnovica na kojima nastaje moderna
hrvatska nacija. Jer je to, kako smo rekli, jo uvijek bio svijet tradicionalnog
stalekog i hijerarhijskog kasnofeudalnog drutva. Jer to drutvo i drutveno
stanje (i pravno i politiko, i ekonomsko i socijalno, i kulturno itd.) nije prualo
mogunosti za izgradnju i kontinuiran razvoj modernog graanskog drutva i
unutar njega moderne nacije i nacije-drave kao posve nove ljudske zajednice.
Mogle su nastati i nastale su neke kulturne i privredne i drutvene vrijednosti, ali
ne i kljune osnovice za formiranje nacije. Jer je poetak kontinuirane izgradnje
njezina nacionalnog jedinstva tj. neprekidni proces integracije svih segmenata
jednoga naroda i proces modernizacije
transformacije (tradicionalnog
drutvenog ivota) i integracije tog naroda vezan uz kontinuiranu izgradnju
svih oblika graanskog i kapitalistikog i industrijskog drutvenog ivota.
Objasnimo tu uzajamnu ovisnost moderne nacije i modernosti: meuovisnost
modernog ljudskog drutva i moderne ljudske zajednice. Prethodna je teza
osnovana na kritikoj znanosti o primjeni modernosti i izgradnji modernog
graanskog drutva i njegove mnogostruke uloge u epohi moderne: tijekom
procesa industrijalizacije
industrijskog kapitalizma
masovne urbanizacije

liberalne demokracije. Kako smo vidjeli, u strunoj raspravi vlada suglasnost
o tome da moderna nacija i nacija-drava znai pojavne oblike ili entitet epohe

245
moderne: da nastaje i razvije se (tijekom procesa modernizacije i transformacije)
u procesu izgradnje modernoga graanskoga drutva, irenjem industrijske
revolucije i industrijalizacije zemlje, u tijeku razvoja moderne kapitalistike
privrede i novoga modernoga politikoga sustava. To znai da je poetak
izgradnje moderne nacije kao nove ljudske zajednice vezan uz izgradnju i
kontinuirani razvoj toga modernoga graanskoga drutva i svih stanja i pojava
(kulturnih, politikih, privrednih, socijalnih itd.) koje tada nastaju. Tek tada dolazi
i moe doi do primjene modernosti na mnogim podrujima ivota naroda i do
poetka transformacije njegova tradicionalnog drutva. Jer, ako nema jednog
procesa (primjene modernosti) ne moe nastati ni drugi proces: ni transformacije
(tradicionalnosti) niti integracije.
Ako polazimo od te spoznaje, a o tome u strunoj kritikoj literaturi, kako
je reeno, vlada uglavnom suglasnost, onda je neosporno da poetak izgradnje
moderne hrvatske nacije i/ili poetak njezina relativno kontinuiranog razvoja
(tijekom dugoga procesa: modernizacije
transformacije tradicionalnog drutva
u kojem ivi hrvatski narod) nastaje za revolucije 1848./49. godine. Zato
tek tada? Zato jer je revolucija 1848./49. godine u Monarhiji uope i napose
u Hrvatskoj donijela preokret u daljnjem razvoju hrvatskoga naroda i poetak
preobrazbe njegova tradicionalnog svijeta ivota i stoga preobrazbe njegove
nehomogene narodne zajednice u kojoj stanovnitvo tog naroda, ponovimo,
ivi u tradicionalnom svijetu: u velikoj veini na selu, u malim seoskim
zajednicama, masovno je nepismen, podijeljen je u uske regije i pokrajine, sa
zaostalom privredom i kulturom itd. u novu homogenu i cjelovitu nacionalnu
zajednicu: modernu naciju koja istodobno, prema europskome modelu, stvara
uvjete za njezinu pojavu kao moderne nacije-drave. Dakako, ovdje govorimo
o pojavi novih drutvenih uvjeta za poetak izgradnje moderne hrvatske nacije,
o zbivanjima i procesima koji su omoguili njezinu pojavu, kontinuiran razvoj
i bru integraciju, a ujedno i postupnu izgradnju nacionalnog jedinstva i/ili
novog nacionalnog kolektiviteta, a sve to nastaje u procesu transformacije tog
tradicionalnog svijeta hrvatskoga naroda. Samo je to omoguilo njezinu pojavu
kao nacije-drave u suvremenom svijetu.
Zato je tek za revolucije 1848./49. godine nastao taj preokret? U Habsburkoj
monarhiji, unutar koje ivi i djeluje hrvatski narod, tek je za revolucije 1848.
godine sruen, i to zauvijek, feudalni poredak: i drutveni i pravni, i ekonomski
i politiki, i dravni i staleki, i hijerarhijski i institucionalni. Nasuprot tom
kasnofeudalnom i ujedno tradicionalnom predmodernom svijetu, koji su za
revolucije 1848./49. godine zauvijek odbacili svi narodi u Monarhiji, i time
obiljeili kraj duge epohe feudalnog drutva na tom prostoru, sada je prihvaen
posve novi drutveni, ekonomski, pravni i politiki svijet: prihvaene su osnovice
modernog graanskog drutva, kapitalistike privrede, novi pravni i parlamentarni
sustav, trodioba vlasti, ope graanske slobode i pluralizam drutvenih uloga,

246
ciljeva i planova. Te su drutvene promjene prihvatili svi narodi u Monarhiji. Sve
su te promjene dakako prihvaene i u Hrvatskoj.324
Kao i u svim sluajevima pojave moderne nacije i zatim njezine transformacije
u naciju-dravu, o emu smo raspravljali, tako je i u ovom sluaju vana pojava
i izgradnja modernog drutva u konkretnoj sredini: pojava i postupna izgradnja
svih oblika graanskog i kapitalistikog i industrijskog drutvenog ivota. Tek
nakon te pojave (poetka izgradnje i razvoja kljunih osnovica industrijskog i/ili
graanskog drutva) na prostoru Hrvatske, moemo pratiti proces modernizacije
i transformacije tradicionalnog ivota hrvatskoga naroda i njegovu preobrazba u
novu ljudsku zajednicu, u modernu naciju. Jer, kako smo upoznali, tek u tijeku
primjene modernosti nastaju uvjeti za izgradnju svih podruja tog modernog
drutva (moderne privrede, graanske kulture, suvremene knjievnosti, moderne
znanosti i obrazovanja i kolstva, novog politikog sustava, svih nacionalnih
institucija i ustanova i organizacija itd.), a time i moderne nacije. Upravo su
zato sve te promjene koje nastaju za revolucije 1848./49. godine ruenje tog
kasnofeudalnog poretka te prihvaanje, prema europskome modelu, svih osnovica
graanskog drutva: opih graanskih sloboda, slobodnih izbora, parlamentarnog
oblika vlasti, kapitalistike privrede, izgradnje posve novog politikog i
ekonomskog sustava, sustava visoke kulture, nacionalnih institucija i vrijednosti
itd. najavile mogunost razvojnih i integracijskih i transformacijskih procesa u
povijesti hrvatskoga naroda: poetak njegove najdublje transformacije u povijesti
i poetak izgradnje moderne hrvatske nacije. Tek su te mnogostruke drutvene
promjene otvorile mogunost rjeenja njegovih osnovnih ivotnih pitanja i
problema razvoja. A to su teritorijalno ujedinjenje svih razjedinjenih hrvatskih
pokrajina (Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Vojne krajine i Istre) u jednu cjelovitu
politiku zajednicu unutar ujedinjene Trojedne kraljevine (Hrvatske, Slavonije
i Dalmacije) kao hrvatske nacionalne drave. Nadalje, izgradnja moderne
privrede, kulture, kolstva i obrazovanja itd. Samo je taj hrvatski nacionalni
program utemeljen, prema europskome modelu, na nacionalnom suverenitetu
i modernosti, koji se u Hrvatskoj mogao realizirati i realizirao se, u svojim
najvanijim osnovama, tek u tijeku primjene modernosti i izgradnje modernog
graanskog drutva do poetka 20. stoljea omoguio hrvatskom narodu (1) da
transformira svoj tradicionalni ivot i (2) ujedno da udrui sve svoje segmente
(regije i pokrajine, regionalnu kulturu) i postigne nacionalni kolektivitet i/ili tzv.
nacionalno jedinstvo: jezino, kulturno, politiko, ekonomsko, teritorijalno,
obrazovno itd.
Jer, kako smo vidjeli, hrvatski narod svoje nacionalno jedinstvo do revolucije
1848./49. godine jo uvijek nije bio postigao ni na jednom podruju javnoga
ivota, a najmanje na podruju tzv. nacionalne svijesti. Dakako takvo nacionalno
jedinstvo koje znai i omoguuje okupljanje i svih segmenata i svih regija, i

324 O tome: idak 1979; idak 1981; Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni

1998; Koruni 1998; Markus 2000; Markus 2001; Hrvatski dravni sabor 1848, sv. 1.

247
svih pokrajina hrvatskoga naroda (njegov tradicionalni ivot) u novu homogenu
cjelinu, u posve novi kolektivitet: u nacionalni kolektivitet i nacionalno jedinstvo.
To e postii, u svom dugotrajnom povijesnom razvoju, tijekom neprekidnog
procesa modernizacije i reprodukcije i integracije i transformacije, unutar
modernoga graanskoga drutva: najvanije temelje svog nacionalnog jedinstva i/
ili cjelovitosti, nacionalnog identiteta i najvanije osnove hrvatske nacije, hrvatski
je narod ostvario do poetka 20. stoljea. No ti procesi razvoja jo uvijek traju. I
trajat e sve dok nacija i nacija-drava postoji i razvija se, dok je ne zamijeni, ako
o tome uope moemo govoriti, neka druga savrenija etnika/ljudska zajednica
i neko drugo ljudsko drutvo: postmoderna i postnacionalna epoha.325
Prema tome, kao to se moderno graansko drutvo (i njegovi temeljni
sustavi: visoke kulture, politiki, dravni, pravni, privredni, obrazovni, visokog
kolstva, sustav komunikacije itd.) nije u Hrvatskoj formiralo preko noi, ve se je
vrlo sporo, korak po korak, izgraivalo tijekom sloenih drutvenih i nacionalnih
suprotnosti u Monarhiji, uglavnom nakon sloma neoapsolutizma od kraja 1860.
godine do poetka 20. stoljea, tako se postupno izgradila i integrirala i razvijala
moderna hrvatska nacija i nacionalna cjelovitost hrvatskoga naroda: teritorijalna,
politika, ekonomska, jezina, kulturna, obrazovna itd. Lako je pratiti taj polagani
proces strukturiranja (organizacije, integracije i razvoja) pojedinih drutvenih
sustava i novih zajednica u kojima su se segmenti hrvatskoga naroda poeli
meusobno drugaije udruivati, a stanovnitvo unutar njih drugaije ivjeti
zajedno: pratiti proces njihove horizontalne integracije (teritorijalne i prostorne)
i vertikalne integracije (socijalne), te njihovu uzajamnu ovisnost i njihovo
povezivanje unutar nacionalno-politike zajednice i moderne hrvatske nacije i
novih subetnija, kao i stvaranje novih integracijskih nacionalnih osnovica i novih
vrijednosti: kulturnih, politikih, ekonomskih, obrazovnih itd.326 O tome temeljito
raspravljamo, kako smo rekli, u opsenoj knjizi o integraciji hrvatske nacije.
U svakom sluaju, ako pratimo proces primjene modernosti na podruju:
privrede, kulture, kolstva i obrazovanja, politikog sustav, uprave itd., a ujedno
i proces izgradnje modernoga drutva u Hrvatskoj, a tada nastaju, ponovimo i
ovdje, sloeni procesi modernizacije
transformacije
integracije i ljudskog
drutva i ljudskih zajednica tada emo relativno lako za svako to razdoblje u
povijesti hrvatskoga naroda od 1848./49. i napokon od 1860./61. godine dalje
moi upoznati razinu organizacije i integracije i razvoja: a) modernih drutvenih
sustava i zajednica i kolektiviteta na podruju novoga knjievnoga jezika, jezika
javne komunikacije, visoke graanske kulture, moderne privrede, modernoga
politikog i dravnog sustava, modernog kolstva i obrazovanja, komunikacije
itd.; b) pojedinih integracijskih nacionalnih osnovica, napose na podruju:
kulture, obrazovanja, privrede, politikih sustava itd.; c) svih nacionalnih

325 Koruni 1997; Koruni 1998a; Koruni 1998b; Koruni 1999.

326 Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Koruni 1989; Koruni 1998; Koruni 1999.

248
organizacija, institucija i udruga i d) novih nacionalnih vrijednosti na podruju
moderne graanske kulture, privrede, politike, nacionalnih institucija itd., koje
funkcioniraju kao kolektiviteti i stoga kao integracijski initelji, jer postupno
okupljaju segmente naroda u vee/nacionalne cjeline. Ali ono to je sigurno, sve
je te posve nove nacionalno-integracijske razvojne procese omoguila pojava
i postupna izgradnja modernog drutva u Hrvatskoj: izgradnja svih tih oblika
modernoga graanskog i civilnog i kapitalistikog i industrijskog drutvenog
ivota i, unutar tog drutva, posve novi pravni, politiki, dravni, parlamentarni
i privredni sustav.
Neosporno je, i to emo pokazati u opsenoj knjizi o podrijetlu i integraciji
hrvatske nacije koju smo najavili, da ritam organizacije, razvoja i integracije
tih modernih drutvenih sustava i modernih zajednica i time kolektiviteta
napose na podruju: knjievnoga jezika, jezika pismenosti i obrazovanja, novog
komunikacijskog jezinog kolektiva, suvremene visoke kulture, moderne
privrede, politike zajednice i/ili politikog sustava, modernog obrazovanja
itd. kao i ritam njihovih meusobnih povezivanja u neprekidnom razvoju,
modernizacije i transformacije, a to je zapravo ritam stvaranja nacionalnog
jedinstva i integracije moderne hrvatske nacije i njezine preobrazbe u naciju-
dravu prema europskome modelu, odgovara ritmu primjene modernosti te
izgradnje toga modernoga graanskoga drutva u Hrvatskoj.327
Ritam izgradnje i razvoja pojedinih modernih drutvenih sustava i pojedinih
modernih zajednica, na kojima nastaju nacionalni kolektiviteti, (na primjer:
kulturna zajednica i/ili visokokulturni sustav, sustav modernog kolstva ili
obrazovna zajednica, politika zajednica i/ili moderni politiki sustav, ekonomska
zajednica i/ili moderni privredni sustav), bez obzira na to to je u svom razvoju
jedno (svi ti sustavi i zajednice i kolektiviteti) ovisilo o drugome i okolini (prema
modelu: sustavi/zajednice + okolina), ipak je bio razliit. Pritom, kako je reeno,
moramo uvijek imati na umu da je rije o procesima dugoga trajanja. Pogledajmo
to na primjeru formiranja i razvoja hrvatske nacionalno-politike zajednice. A
rije je o formiranju jedne od najvanijih zajednica, koja je napokon na svim
razinama (programa, politikih stranaka, politike javnosti, politikih institucija
i politikog sustava) potpuno integrirala razjedinjene segmente hrvatskoga
naroda: i teritorijalne i politike, i ekonomske i kulturne i jezine. Tek je ta
cjelovita politika zajednica, i u njoj izgraeni moderni politiki drutveni sustav,
omoguila postizanje cjelovitosti moderne hrvatske nacije i nacije-drave.
Nakon ruenja kasnofeudalnog poretka, ve za revolucije 1848./49. godine,
a posebno nakon 1860./61. godine, u hrvatskoj su javnosti (putem najvanijih
institucija: Hrvatskoga sabora, upanijskih skuptina, banske konferencije,
politikih stranaka, politikih novina, asopisa itd.) posve jasno izloeni (1)
moderni hrvatski nacionalni politiki program i (2) osnove novoga politikog,

327 Usp: Koruni 1997; Koruni 1998a; Koruni 1998b; Koruni 1999; Gross-Szabo 1992.

249
socijalnog, ekonomskog, kulturnog, pravnog i parlamentarnog sustava. I jedno
i drugo prilagoeno je europskomu modelu modernosti: modernom drutvu,
modernim drutvenim sustavima i modernoj naciji i naciji-dravi. Rije je dakle
o sociopolitikom programu koji je omoguio formiranje hrvatske nacionalno-
politike zajednice: moderne nacije-drave. Gledajui ire, bio je to program,
posve slian nacionalno-politikim programima drugih naroda u Habsburkoj
monarhiji, o pretvaranju pojedinih teritorijalno i upravno i politiki razjedinjenih
naroda u cjelovite nacionalno-politike zajednice, program o formiranju
nacionalnih zajednica ili novih narodnih drava (a to je model: nacije-drave)
koje bi se zatim meusobno udruile, putem novih meunarodnih ugovora, unutar
srednjoeuropske demokratske konfederacije, dakle unutar posve preureene
Habsburke monarhije.328
Bio je to posve novi sociopolitiki program i u tom je cilju jasno izraena
drutvena mobilizacija pojedinih hrvatskih stranaka i institucija, te pojedinaca,
pojedinih interesnih grupa i elita koji je i pretpostavljao i poticao izgradnju
posve novoga modernog kulturnog, politikog i ekonomskog svijeta unutar
graanskog drutva. Sastavni dio tog socijalnog i politikog projekta, posve je
sigurno i o tome svjedoe brojni dokumenti, bio je hrvatski nacionalno-politiki
program. A taj je hrvatski nacionalni i politiki program, koji je sastavljen u
interesu cjelokupnoga hrvatskoga naroda, i u tome je njegova najvanija
vrijednost, postupnim ostvarenjem omoguio formiranje cjelovite hrvatske
nacionalne zajednice, organizacije ujedinjene Trojedne kraljevine kao cjelovite i
samostalne narodne drave, to je sve zajedno, uz mnoge druge zakonske osnove
o modernizaciji zemlje koje je donosio Hrvatski sabor, utjecalo na ubrzanje
integracije hrvatske nacije.329 Bio je to, o tome nema sumnje, europski model:
postupne primjene modernosti, izgradnje modernog drutva i, prema nacionalnom
suverenitetu, moderne nacije i nacije-drave. Taj se projekt, u svojim kljunim
osnovama, u Hrvatskoj ostvario ve do poetka 20. stoljea.
Brojni dokumenti i zbivanja svjedoe da u Hrvatskoj u 19. stoljeu ni razne
drutvene grupe (mnogi pojedinci, elite, interesne grupe, politike stranke) ni
razne institucije (novine, asopisi, politike stranke, upanijske skuptine,
Hrvatski sabor itd.) nisu u javnosti nastupale jedinstveno niti su zastupale
jedinstven ideoloki sustav vrijednosti, ak ni pojedinci unutar istih politikih
stranaka i institucija. Meutim, posve je sigurno, i o tome nema spora, jer o tome
svjedoe brojni dokumenti, da su svi, postupno u svim hrvatskim pokrajinama
i pojedinci i razne grupe i politike stranke na elu s Hrvatskim saborom, bez
obzira na razlike u nekim njegovim aspektima i sadrajima prihvatili i tijekom
vremena, uglavnom do poetka 20. stoljea, ostvarili program, utemeljen na
nacionalnom suverenitetu, prema europskome modelu, kao opi nacionalni cilj
oko kojeg se s vremenom okupio cjelokupan hrvatski narod:

328 Koruni 1998a; Koruni 1998b; Markus 2000; Markus 2001.

329 Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1998; Gross-Szabo 1992.

250
a) Moderni hrvatski nacionalno-politiki program
Najvaniji dio nacionalnog projekta, koji je u cjelini prihvatila hrvatska
javnost, jest program o formiranju homogene i teritorijalno cjelovite hrvatske
nacionalne i politike zajednice, o ujedinjenju svih hrvatskih pokrajina i
regija u posve novu jedinstvenu nacionalnu i politiku i teritorijalnu cjelinu,
u kojoj bi funkcionirao moderni nacionalni suverenitet, a to je program
o organizaciji Trojedne kraljevine (Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) kao
samostalne i u svemu nezavisne hrvatske drave, program o njezinoj
modernizaciji i organizaciji na svim podrujima javnoga ivota. Bio je to
program koji je, u tijeku njegove realizacije, posve sigurno ubrzao proces
izgradnje moderne hrvatske nacije. Taj je politiki i nacionalni projekt
hrvatskoga naroda, kao i drugih naroda u Monarhiji, bio utemeljen na
spomenutom europskom modelu modernosti koji je omoguio: primjenu
modernosti na svim podrujima ivota i izgradnju modernog drutva
nastanak i izgradnju modernih drutvenih sustava proces izgradnje i
integracije moderne hrvatske nacije nastanak nacije-drave (drave
veinskog naroda) ili nacionalne drave.
b) Moderno drutvo: novi graanski i kapitalistiki i industrijski svijet
Osnove modernog drutva (koje se u zemlji ostvaruje izgradnjom i razvojem
novoga modernoga graanskog i kapitalistikog i industrijskog drutvenog
svijeta sveobuhvatne ljudske djelatnosti i socijalnih interakcija) u Hrvatskoj
su prihvaene, kako smo vidjeli, ve za revolucije 1848./49. godine. Tada
su prihvaene ope graanske slobode, osnove demokracije, pluralizam
drutvenih odnosa i stanja, ideje modernizacije, slobodni izbori itd. Od tada, a
osobito od 1860./61. godine dalje, primjena modernosti i time modernizacija
zemlje postala je osnovni cilj svake javne djelatnosti. No, u hrvatsku sredinu,
zbog ope zaostalosti, modernizacija sporo prodire. A time, moramo imati
to stalno na umu, sporo nastaju procesi modernizacije
transformacije
tradicionalnog ljudskog drutva i ljudskih zajednica u Hrvatskoj. Pa ipak,
ve za revolucije 1848./49. godine i od 1860./61. godine dalje u Hrvatskoj
se, prema mogunostima, izgrauju kljune osnovice modernog graanskog
drutva. O tome svjedoe mnogi dokumenti, novine, asopisi i saborski
spisi. Prema tome, od 1861. godine dalje u Hrvatskoj se postupno, korak po
korak, modernizira cjelokupna javnost: industrijska i kapitalistika privreda,
poljoprivreda, selo, uprava, sudstvo, kolstvo, osnivaju se nove visoke kole
i moderno sveuilite, osniva se moderna akademija znanosti i umjetnosti,
razvija se knjievni jezik, knjievnost, znanost, umjetnost, urbane sredine
itd.
c) Moderni drutveni sustavi i moderne zajednice osnove kolektiviteta
Nema spora da je hrvatska javnost (preko novina, asopisa, letaka, broura,
Narodne stranke, politikog drutva, upanijskih skuptina i Hrvatskoga
sabora) za revolucije 1848. godine, odbacivi kasnofeudalni poredak,

251
 prihvatila osnovice modernoga graanskog drutva. Te iste osnove
graanskog drutva, nakon sloma neoapsolutizma potkraj 1860. godine,
ponovo su prihvaene u Hrvatskoj. Bez obzira na razlike koje su se pojavile
tijekom njegove izgradnje, to je graansko drutvo u Hrvatskoj do poetka
20. stoljea omoguilo izgradnju novih modernih drutvenih sustava:
moderne kapitalistike privrede, industrijalizacije, sustava novanih ustanova
i banaka, sustav visoke kulture, moderni politiki i dravni sustav, modernog
kolstva i obrazovanja, moderne uprave i sudstva, moderne komunikacije,
sustav nacionalnih kolektiva itd. Unutar istog drutva nastale su moderne
zajednice: jezika, kulture, politika, ekonomska, obrazovna itd. Na jednom
i drugom, u tijeku izgradnje tih sustava i zajednica, u tijeku procesa njihove
modernizacije i integracije, nastaju i izgrauju se nacionalni kolektiviteti.
d) Novi pravni i parlamentarni i politiki sustav
Po svojoj ivotnoj vanosti, moderni je politiki sustav, a uz to i moderna
teritorijalno cjelovita politika zajednica, jedan od vanijih drutvenih
sustava, koji je nadreen i privrednom i kulturnom sustavu. Taj se novi
moderni politiki sustav osniva na opim graanskim slobodama, liberalnoj
demokraciji, parlamentarizmu i parlamentarnom obliku vlasti, trodiobi vlasti
(na zakonodavnu, izvrnu i sudsku), na slobodnim izborima, viestranakom
sustavu, pluralizmu planova, na organizaciji slobodnog i masovnog politikog
pokreta, izgradnji novih modernih nacionalnih institucija i institucionalnog
poretka itd. Taj je moderni politiki sustav, prilagoen graanskom drutvu,
kako smo vidjeli, u hrvatskoj javnosti u potpunosti prihvaen ve za
revolucije 1848./49. godine. A hrvatska ga je javnost ponovo prihvatila 1860.
godine nakon sloma neoapsolutizma. Taj je moderni politiki sustav imao
veliku ulogu u izgradnji moderne hrvatske nacije i modernizaciji zemlje. Taj
je politiki sustav vaan za upoznavanje izgradnje moderne hrvatske nacije
te za upoznavanje izgradnje zasebnog identiteta (i kulturnog i politikog i
nacionalnog).
e) Moderne graanske i nacionalne institucije i institucionalni poredak
Izgradnja graanskih i ujedno nacionalnih institucija, ustanova i organizacija
neobino je vana za razvoj svakog naroda. U Hrvatskoj su se poele osnivati
nove graanske i ujedno nacionalne institucije ve za vrijeme hrvatskoga
narodnoga preporoda od 1835. do 1847./48. godine, napose za revolucije
1848./49. godine, a potpuno od kraja 1860. godine do poetka 20. stoljea
i dalje. U tom razdoblju osnovane su najvanije nacionalne institucije
na kojima se osnivala organizacija moderne hrvatske nacije: kulturne
institucije: moderne kole, osnovne, srednje i visoke kole, moderno
sveuilite, fakulteti, akademija znanosti i umjetnosti, instituti, brojna
kazalita, Matica hrvatska, brojna kulturna, umjetnika i knjievna drutva,
brojni muzeji, galerije, itaonice itd.; politike i dravne institucije: brojne
politike novine i asopisi, politike stranke, politika drutva, Hrvatski

252
 sabor kao novi graanski parlament, hrvatska vlada, upanijske skuptine,
opine itd.; privredne institucije: tvornice, poduzea, novane ustanove i
banke itd.
Vano je upoznati sve te institucije i organizacije. Kako smo rekli, upravo su
te moderne nacionalne institucije bile nositelji ivota, a ujedno i nacionalnog
identiteta: kulturnog, politikog, privrednog, drutvenog itd.
f) Konfederalni politiki program
Taj se hrvatski nacionalni i politiki program, koji je poticao i omoguio
stvaranje osnova za izgradnju moderne hrvatske nacije i zatim nacije-
drave, mogao ostvariti samo unutar nove konfederalne zajednice.
Takav je konfederalni program u hrvatskoj javnosti iznesen za revolucije
1848./49. godine. Bio je to program o preureenju Habsburke monarhije u
konfederalnu demokratsku dravu, u posve novu dravnu zajednicu u svemu
ravnopravnih naroda i novih nacionalnih drava, koje bi se meusobno
udruile putem meunarodnih ugovora.330 Od tada je, sve do sloma Habs-
burke monarhije, pa i poslije, u hrvatskoj politici stalno bio prisutan program
o hrvatskoj naciji-dravi i o njezinu udruenju u konfederalne zajednice. Taj
je konfederalni politiki program bio neobino vaan za izgradnju europskog
modela modernosti: modernog drutva i moderne nacije i nacije-drave.
g) Program moderne nacije i nacije-drave prema europskome modelu
Gledajui u cjelini, bio je to hrvatski nacionalni i politiki program, utemeljen
na nacionalnom suverenitetu, iji je krajnji cilj bio, prema europskome
modelu modernosti i modernog drutva, izgraditi modernu hrvatsku naciju
i naciju-dravu. Nema spora da je hrvatska javnost u 19. stoljeu, od
revolucije 1848./49. i zatim od 1860./61. godine dalje, prihvatila europski
model (modernosti i modernog drutva i moderne nacije i nacije-drave) i
da je taj model klju za upoznavanje procesa izgradnje i integracije i razvoja
moderne hrvatske nacije.
Ovdje je rije o idealno-tipskom modelu programa, koji je dakako utemeljen
na dokumentima. Najvanije osnovice tog nacionalnog programa izloene su ve
za revolucije 1848./49. godine, a poslije, od kraja 1860. godine dalje, potpuno.
O tome svjedoe mnogi dokumenti.331 Bila je to kljuna osnova modernog
nacionalnog projekta (nacionalno-politika i modernog drutva i modernih
drutvenih sustava i konfederalna osnova i moderne nacije i nacije-drave) oko
koje su se postupno, od 1860./61. godine, okupljale mnoge generacije javnih
djelatnika (graanstvo vrlo razliitih profesija) u Hrvatskoj, koju su napokon
prihvatili svi hrvatski rodoljubi u svim pokrajinama. Bio je to dakle sveopi
nacionalni program i osnovni cilj mnogih generacija, bez obzira na ideoloke
razlike koje su postojale meu njima. U tome je njegova vrijednost: kao
330 Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1998; Koruni 1999.

331 Usp. o tome: Koruni 1998a; Koruni 1998b; Koruni 1989; Markus 2000; Markus 2001.

253
nacionalnog projekta utemeljenog na europskome modelu modernosti, modernog
drutva i moderne nacije i nacije-drave.
Meutim, kako smo rekli, hrvatska politika zajednica najprije je bila
ograniena na Hrvatsku i Slavoniju. Tek nakon razvojaenja 1873. godine,
prikljuila im se Vojna krajina. Dalmacija se toj osnovnoj jezgri hrvatske politike
zajednice prikljuila tek nakon raspada Habsburke monarhije 1918. godine, a
Istra se toj nacionalnoj matici zemlje prikljuila tek nakon Drugoga svjetskoga rata
1945. godine. Napokon je hrvatski narod svoju nacionalnu dravu, tj. nezavisnu
i posve samostalnu naciju-dravu, postigao tek nakon ruenja jugoslavenske
dravne zajednice 1991./92. godine.
Bio je to, kako vidimo, dugotrajan proces formiranja i razvoja hrvatske
politike zajednice u epohi izgradnje modernosti i modernog drutva. Taj proces
formiranja i modernizacije i integracije moemo pratiti kod svih drutvenih
sustava i modernih zajednica i kolektiviteta (na podruju kulture, politike,
privrede, kolstva itd.) i njihovo meusobno povezivanje i integraciju unutar ire
nacionalne zajednice: unutar moderne hrvatske nacije i nacije-drave. Hrvatski
je narod ve do poetka 20. stoljea izgradio kljune osnovice na kojima se
formirala hrvatska nacija: osnovne jezgre modernih drutvenih sustava i modernih
zajednica i temeljne nacionalne vrijednosti na svim podrujima ivota zemlje
i temeljne nacionalne kulturne i politike institucije. Sve su te vrijednosti (svi
temeljni drutveni sustavi i sve njezine moderne zajednice i sve njezine kulturne,
znanstvene i politike institucije) trajno odredile individualnost i identitet
hrvatskog naroda i moderne hrvatske nacije.332
Tu postupnu izgradnju moderne hrvatske nacije i nacije-drave, o emu
opirnije raspravljamo u najavljenoj knjizi, za sada moemo shematski predoiti
ovako:

332 Usp. o tome: idak i drugi 1968; idak i drugi 1988; idak 1973; idak 1979; Gross 1985; Gross-Szabo

1992; Stani 1980; Stani 1989; Stani 1985; Stani 1998; Koruni 1986; Koruni 1989; Koruni 1991;
Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1997; Koruni 1998. i literaturu i tim radovima.

254
 13. Proces izgradnje moderne hrvatske nacije i nacije-drave
u epohi moderne i modernog drutva
(Tabele br. 11 15)
Tabela br. 11
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
I. ETAPA
EPOHA KASNOGA NOVOGA VIJEKA:
DRUTVO PROSVIJEENOG
APSOLUTIZMA
(od sredine 18. do sredine 19. stoljea)
A)
Nastanak novog/modernog svijeta u Europi
Od 15. do potkraj 18 st. u zapadnoj Europi
nastaje moderni svijet: privrede, tehnologija,
drutva, politike i drave, kolstva i
obrazovanja, prava itd.
Ti se moderni sustavi (na podruju:
privrede, kulture, politike, uprave, kolstva i
obrazovanja itd.) postupno ire na europsku
poluperiferiju i periferiju.
B)
Prosvijeeni apsolutizam i taj europski svijet
Taj europski svijet prodire i na prostor
Habsburke monarhije: privreda, industrija,
kultura, kolstvo itd.
Kako bi stvorili monu i jaku dravu, vladari
te Monarhije prihvaaju europske utjecaje
(privredne, kulturne, obrazovne itd.) i
provode opsene reforme.
Te su nove reforme donijele promjene
na podruju merkantilizma (trgovine,
zanatstva, obrta), industrije, fiziokratizma
(poljoprivrede), kolstva i obrazovanja,
visoke kulture, urbanih sredina, socijalnih
odnosa itd.
Unutar Habsburke monarhije ivi hrvatski
narod; te reforme postupno prodiru i na
njegov prostor.
C)
Predmoderno drutvo i predmoderne osnove
Nastaje novo predmoderno drutvo pro-
svijeenog apsolutizma, a unutar njega
predmoderne osnovice: privredne, kulturne,
politike, socijalne itd.
IZGRADNJA IDENTITETA
moderne hrvatske nacije i nacije-drave
I. ETAPA
U Europi nastaju osnove modernog drutva,
moderne privrede i kulture, moderne nacije
i nacije-drave.
U Habsburku monarhiju polako prodiru ti
utjecaji.
Hrvatski narod unutar prosvijeenog apso-
lutizma:
a) Hrvatski narod ivi u svijetu tradicionalnog
ivota i jo uvijek nije izgradio jedinstvo ili
cjelovitost ni na jednom podruju ivota:
ni jezino ni kulturno, ni politiko ni
ekonomsko, niti bilo koje drugo.
b) Promjene nastaju tek poetkom 19. stoljea,
a vezane su uz razvoj privrede, kolstva,
kulture itd.
Poetnu etapu narodnoga preporoda u Hrvat-
skoj moemo pratiti od sredine 18. stoljea
do 1835. god.
Hrvatski narodni preporod 1835.1848.
godine:
a) tada nastaju predmoderne osnovice u
Hrvatskoj: kulturne, obrazovne, privredne,
socijalne itd.;
b) nastaju i integracijske osnovice koje su na-
javile postupno povezivanje segmenata
hrvatskoga naroda;
c) pokreu se novine i asopisi, izdaju broure,
knjige;
d) formiran je novi knjievni jezik; taj jezik
uvode u javnu upotrebu: novine, asopisi,
itaonice itd.
e) nastaje novi jezini komunikacijski ko-
lektiv;
f) razvoj novoga komunikacijskog sustava:
knjievni jezik, novine, asopisi, knjige,
kulturni pokret itd.
g) organizacija prvih politikih stranaka te
kulturnih drutava, itaonica, privrednih
udruga i udruenja itd.
255
 ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
D)
Prednacionalne osnove kod naroda
Monarhije
Nastaju poetne predmoderne, ali i predna-
cionalne osnove na podruju: privrede,
jezika, kolstva, visoke kulture, novih
institucija, organizacija itd.
E)
Nastanak narodnih preporoda u Monarhiji
Poetkom 19. stoljea nastaju narodni pre-
porodi kod svih naroda u Monarhiji: to su
kulturni pokreti.
Taj se kulturni pokret pojavio i u Hrvatskoj
1835.
F)
Hrvatski narod od sredine 18. do
poetka 19. st.
Taj predmoderni svijet i te reforme polako
prodiru i u Hrvatsku potkraj 18. i poetkom
19. stoljea.
G)
Hrvatski narodni preporod 1835.1848.
Pod utjecajem promjena u Monarhiji, u
Hrvatskoj nastaje prvi graanski kulturni
pokret (ilirski pokret).
Tada nastaju nove vrijednosti: knjievni
jezik, jezik pismenosti i obrazovanja,
moderna knjievnost itd.
Nastaju politike stranke i graanske
institucije: kulturne, politike, privredne,
drutvene itd.
Nastaje moderni/graanski hrvatski na-
cionalni i politiki program, koji se oslanja
na hrvatsku tradiciju: kulturnu, politiku i
dravnopravnu.
H)
PREDMODERNI DRUTVENI SUSTAVI:
Nastaje nova kapitalistika privreda: mer-
kantilizam, fiziokratizam, poetak in-
dustrijske revolucije; neke osnove visoke
kulture; kolstva i obrazovanja itd.
Do sredine 19. stoljea nastaju osnove mo-
dernoga graanskog drutva: kulturne,
politike, privredne itd.
256
IZGRADNJA IDENTITETA
moderne hrvatske nacije i nacije-drave
h) tada nastaje hrvatski politiki program
o ujedinjenju svih hrvatskih pokrajina u
novu jedinstvenu politiku zajednicu ili u
ujedinjenu Hrvatsku;
i) stvoren je ideoloki sustav (ilirizam, slo-
vinstvo, junoslavenstvo, slavenstvo, sve-
slavenstvo);
To je poetak formiranja predmodernih
zajednica: jezine, knjievne, obrazovne,
politike, privredne, novih etnikih/ljudskih
zajednica itd.
To je poetak izgradnje predmodernih
drutvenih sustava na podruju: novoga
knjievnoga jezika, jezika pismenosti i
obrazovanja, visoke graanske kulturne,
politikog i dravnog sustava, moderne
privrede uope, kolstva i obrazovanja,
graanskih institucija itd.
Na proces identifikacije utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo i tradicionalne etnike/
ljudske zajednice: hrvatski narod jo uvijek
ivi u tom svijetu tradicionalnoga ivota,
napose na selu gdje ivi veina stanovnitva
(preko 90%) koje je masovno nepismeno;
ivi u svijetu obiteljskih i rodbinskih veza,
lokalnih zajednica, razliitih sadraja
narodne kulture i obiaja, slavenske
mitologije, tradicionalne podijeljenosti na
uske seoske zajednice te regije i pokrajine
itd.
2. Novi/steeni drutveni sustavi i nove za-
jednice:
To je poetak izgradnje predmodernih
sustava i pred- nacionalnih osnova: knji-
evnoga jezika, visoke kulture, moderne
privrede, kolstva i obrazovanja, kulturnog
i politikog prednacionalnog programa;
pojava novih graanskih institucija,
udruga i organizacija: kulturnih, politikih,
privrednih, drutvenih itd.
Tabela br. 12
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
II. ETAPA
KRAJ DUGE EPOHE FEUDALIZMA:
POETAK IZGRADNJE MODERNOGA
DRUTVA I MODERNE HRVATSKE
NACIJE
a) za revolucije 1848./49. godine i
b) za neoapsolutizma 1850.1860.
A)
Revolucija 1848./49. u Habsburkoj
monarhiji
To je kraj epohe feudalizma i poetak iz-
gradnje modernog drutva: graanskog/
civilnog drutva.
B)
Hrvatski politiki pokret 1848./49. godine
Hrvatski politiki pokret za revolucije
1848./49. g. prvi je moderni politiki i gra-
anski pokret koji se organizirao u Hrvatskoj
sve do kraja 1850. god.
Nastaje hrvatski moderni nacionalni i
politiki program, koji je tada prihvaen na
svim razinama, od novina, asopisa, broura,
upanija, politikih stranaka do Hrvatskoga
sabora kao graanskoga parlamenta:
a) taj je nacionalni program prilagoen europ-
skomu modelu modernosti: modernom
drutvu, viestranaju, izbornom sustavu,
parlamentarizmu, trodiobi vlasti, nacio-
nalnom suverenitetu, graanskim slobodama
itd.;
b) zahtijeva se ujedinjenje hrvatskih zemalja u
jednu politiku i dravnu cjelinu: modernu
hrvatsku dravu;
c) trae konfederativno ureenje Habsb. mo-
narhije.
C)
Osnovice modernog drutva i drutvenih
sustava
Hrvatski nacionalni i politiki program
utemeljen je na europskome modelu
modernosti: moderno drutvo i moderna
nacija i nacija-drava.
U tom smislu u Hrvatskoj su tada prihvaene
sve osnove modernoga graanskog drutva.
To je poetak izgradnje modernosti i
modernog drutva u Hrvatskoj.
IZGRADNJA IDENTITETA
moderne hrvatske nacije i nacije-drave
II. ETAPA
Revolucija je 1848./49. oznaila kraj feu-
dalizma i najavila poetak epohe moderne
i modernog drutva.
U Hrvatskoj se tada (1848.50.) organizira
politiki graanski pokret na modernim
europskim osnovama: slobodni izbori,
parlamentarizam, politika javnost itd.
Hrvatska graanska javnost (grupe, elita,
novine, asopisi, Narodna stranka, gradovi,
upanije i Hrvatski sabor) 1848./49. prihvaa
europske osnove modernosti i uz to osnove
modernog nacionalnog programa.
Hrvatski je sabor 1848./49. godine izra-
dio zakonske osnove tog nacionalnog pro-
grama:
a) osnovu o teritorijalnoj i politikoj cjelovitosti
Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije;
b) osnovu o formiranju hrvatske politike
zajednice koja bi imala nezavisni politiki
sustav: parlament, vladu, unutranju upravu,
sudstvo, kolstvo itd.;
c) osnovu o Hrvatskom saboru kao graan-
skom parlamentu i predstavnikom tijelu
hrvatskog naroda;
d) osnovu o organizaciji Trojedne kraljevine
kao moderne hrvatske nacionalne drave;
e) osnovu o modernom kolstvu i obrazo-
vanju;
f) osnovu o modernom graanskom drutvu;
g) osnovu o utemeljenju narodne vojske u Tro-
jednici;
h) osnovu o ureenju Habsburke monarhije
kao konfederalne i demokratske drave;
i) osnovu o udruenju ujedinjene Hrvatske,
kao federalne jedinice, s drugim federalnim
jedinicama u Monarhiji (ujedinjenom
Slovenijom i Vojvodinom).
Taj je politiki, nacionalni i socijalni pro-
gram prihvaen na svim razinama, sve do
Hrvatskog sabora.
Bile su to osnove za izgradnju moderne
hrvatske nacije prema europskome modelu:
nacije-drave.
257
 ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
D)
Poetak izgradnje moderne hrvatske nacije
Godine 1848./49. u Hrvatskoj nastaju prve
moderne integracijske osnovice (drutvene,
politike, dravne, kulturne, pravne,
institucionalne i socijalne) koje su najavile
postupno ujedinjenje svih segmenata i svih
regija i pokrajina u cjelovitu nacionalnu
zajednicu.
To je poetak izgradnje moderne hrvatske
nacije.
E)
Razdoblje neoapsolutizma 1850.1860.
Tada prestaje svaka javna i politika
djelatnost.
Nastaje modernizacija odozgo: uprave,
sudstva, kolstva, privrede, vojske, admi-
nistracije itd.
F)
MODERNI DRUTVENI SUSTAVI:
Za revolucije 1848./49. god. u Hrvatskoj
prihvaaju kljune moderne drutvene
sustave: politiki i dravni sustav, graansko
drutvo, sustav visoke kulture, nove
kapitalistike privrede, moderne uprave i
sudstva itd.
258
IZGRADNJA IDENTITETA
moderne hrvatske nacije i nacije-drave
Time se za revolucije 1848./49. god. u Hrvat-
skoj u potpunosti prihvatio europski model
modernosti: to je prvo javno opredjeljenje
za moderni svijet, koji e u Hrvatskoj
generacije izgraditi do poetka 20. stoljea.
Na tom projektu nastaje moderna hrvatska
nacija. Pa ipak, valja uoiti da hrvatski
narod jo uvijek nije izgradio nacionalno
jedinstvo: ni jezino ni kulturno ni politiko
ni ekonomsko niti bilo koje drugo.
Na proces identifikacije utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo i tradicionalne et-
nike/ljudske zajednice u hrvatskim
pokrajinama.
Hrvatski narod ivi u tom tradicionalnom
svijetu, napose na selu, a tu sredinom stoljea
ivi preko 90% stanovnitva, ivi u svijetu
ope nepismenosti, zaostale privrede i
poljoprivrede, podijeljen je na uske zaviaje,
regije, pokrajine i narodnu kulturu itd.
2. Novi/steeni drutveni sustavi i nove za-
jednice:
Za revolucije 1848./49. god. u Hrvatskoj
prihvaaju gotovo sve kljune moderne
sustave: pravni, politiki, dravni, kulturni,
kolski i obrazovni, privredni itd. Na
njima nastaje moderna nacija i nacionalni
identitet.
Tabela br. 13
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
III. ETAPA
EPOHA IZGRADNJE MODERNOG
DRUTVA I MODERNE HRVATSKE
NACIJE
(od kraja 1860. do 1918. godine)
A)
Hrvatski narod od kraja 1860. do 1918.
godine
Najvanije razdoblje u povijesti hrvatskoga
naroda u kojem je izgradio kljune osnove
moderne hrvatske nacije i poloio temelje za
izgradnju nacije-drave:
a) utemeljio je moderni nacionalni i politiki
pokret koji se proirio na sve hrvatske regije
i pokrajine;
b) izgradio je moderni obrazovni sustav:
moderne osnovne i mnoge srednje kole,
moderno sveuilite i osnovao akademiju
znanosti i umjetnosti itd.;
c) utemeljio je i organizirao sve najvanije
moderne nacionalne institucije: kulturne,
obrazovne, politike, dravne, privredne,
upravne, komunikacijske itd.;
d) postigao je teritorijalnu cjelovitost: ujedi-
njenje Hrvatske, Slavonije, Vojne krajine i
Dalmacije;
e) izgradio je i razvio novu nacionalnu knji-
evnost, znanost, umjetnost, privredu,
nacionalno trite itd.;
f) utemeljio je institucionalni i politiki po-
redak.
B)
Hrvatski sabor 1861. godine: modernost
Ve je Hrvatski sabor 1861. godine prihvatio
sve te osnove modernosti i moderni hrvatski
program.
C)
Hrvatsko-ugarska nagodba 1868. godine
Nagodba priznaje Hrvatskoj i Slavoniji
unutranju samostalnost, a Hrvatima status
politikoga naroda.
Poinje izgradnja samostalne politike za-
jednice.
IZGRADNJA IDENTITETA
moderne hrvatske nacije i nacije-drave
III. ETAPA
To je najvanije razdoblje u izgradnji
europskog modela modernosti i moderne
nacije u Hrvatskoj.
U tom su razdoblju poloeni svi kljuni
temelji moderne hrvatske nacije i nacije-
drave i njezina identiteta na svim
podrujima svijeta realnoga ivota.
Od tada tu nacionalnu zajednicu (njezin
realni svijet ivota) nije mogao nitko
zaustaviti u razvoju, niti dovesti u pitanje
njezin identitet.
Nakon sloma neoapsolutizma potkraj 1860.
godine i najavom ustavnog razdoblja, u
Hrvatskoj zapoinje kljuno razdoblje
(do 1918. g.) izgradnje: modernoga
graanskog drutva, modernih drutvenih
sustava (na podruju privrede, kulture,
kolstva i obrazovanja, novog politikog i
dravnog sustava itd.), te novih nacionalnih
vrijednosti, institucija i moderne hrvatske
nacije i nacije-drave prema europskome
modelu.
U hrvatskoj su javnosti (Hrvatski sabor
ve 1848. i zatim od 1861. god. dalje, te
brojne politike novine, politike stranke,
upanije, gradovi, grupe, elite i pojedinci)
prihvatili i do 1918. godine ostvarivali
osnove modernosti koje su zapravo bili
temeljni ciljevi tog hrvatskog nacionalnog
i politikog pokreta:
a) hrvatski nacionalni program u tijeku
postupne realizacije tog nacionalnog projekta
nastala je cjelovita hrvatska politika
zajednica, novi/samostalni politiki sustav
u toj zajednici, osnove hrvatske dravnosti,
te moderna hrvatska nacija i nacija-drava;
b) moderno drutvo novi/moderni graanski,
civilni, kapitalistiki i industrijski drutveni
svijet;
c) moderne drutvene sustave novi/moderni
politiki i dravni sustav, sustav moderne
privrede, sustav visoke kulture, moderni
kolski i obrazovni sustav itd.
259
 ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
D)
Razvojaenje Vojne krajine 1873. godine
Nakon razvojaenja 1873. godine, Vojna kra-
jina se ujedinjuje s Banskom Hrvatskom.
E)
Formiranje hrvatske politike zajednice
Time je hrvatska politika zajednica pro-
irena. To je poetak ostvarenja programa
ujedinjene Hrvatske, nacionalnog programa
koji se ostvario pridruenjem Dalmacije
(1918. god.) i Istre (1945. godine).
F)
Izgradnje modernog svijeta u Hrvatskoj
U tom su se razdoblju izgradile osnove
modernog svijeta u Hrvatskoj: na podruju
privrede, kulture, kolstva i obrazovanja,
modernih institucija itd.
G)
Modernizacijski i integracijski procesi
Moderne osnove (privrede, kulture,
obrazovanja, politike, dravne itd.) ujedno
su i integracijske osnove na kojima je izrasla
moderna hrvatska nacija.
MODERNI DRUTVENI SUSTAVI:
Epohe moderne i modernog drutva; visoko-
kulturni sustav, sustav kapitalistike privrede,
industrijalizacija zemlje, nacionalno trite,
moderni politiki i dravni sustav, obrazovni
sustav, komunikacijski sustav itd.
260
IZGRADNJA IDENTITETA
moderne hrvatske nacije i nacije-drave
Da bi u svemu tome uspjeli, prema njihovu
gleditu, bilo je nuno da utemelje moderno
kolstvo i razviju ope obrazovanje i na taj
nain pripreme narod (koji je bio u velikoj
veini nepismen) za taj novi svijet, za svijet
moderne privrede, modernog graanskog
drutva i moderne nacije. To su, do raspada
Monarhije 1918. godine, u velikoj mjeri i
uspjeli.
Hrvatski je narod do 1918. godine izgradio
modernu hrvatsku naciju: utemeljio je sve
njezine kljune osnovice na kojima se osniva
svijet zasebnosti na svim podrujima ivota.
Ujedno su stvoreni svi drutveni uvjeti za
pojavu moderne nacije-drave.
Na proces identifikacije utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo i tradicionalne za-
jednice postupno se, korak po korak, inte-
griraju u moderne sustave i zajednice (kul-
ture, politike, privrede itd.).
Pa ipak, mnogi e se segmenti tradicionalnog
svijeta zadrati sve do sredine 20. stoljea,
pa i dalje.
2. Na taj proces integracije i identifikacije
utjeu novi/steeni drutveni sustavi i nove
zajednice ivota ljudi: kulture, kolstva
i obrazovanja, politike i drave, nove ka-
pitalistike privrede, komunikacije, nacio-
nalnih institucija, znanosti, urbane sredine
itd.
Tabela br. 14
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
IV. ETAPA
NOVI EUROPSKI POREDAK I IVOT U
JUGOSLAVENSKOJ DRAVI
(od 1918. do 1991. godine)
A)
Raspad Habsburke monarhije 1918. godine
Promjene u srednjoj Europi: raspad Habs-
burke monarhije i pojava novih nacionalnih
drava.
Novi i europski i svjetski poredak: meu-
narodno priznanje novih nacionalnih drava
ili nacija-drava.
Hrvatska nacija se od 1918. do 1991. god.
razvija unutar novih drava na prostoru
jugoistone Europe.
B)
ivot u jugoslavenskoj dravi od 1918. do
1941.
Hrvatska se nacija 1918. godine pridruila
drugim junoslavenskim narodima koji su
osnovali novu tzv. staru Jugoslaviju kao
vienacionalnu zajednicu.
U toj se novoj zajednikoj junoslavenskoj
dravi (Jugoslaviji) hrvatska nacija razvijala
do poetka Drugoga svjetskoga rata 1941.
godine.
Jugoslavija se tada nije razvila kao de-
mokratska i vienacionalna zajednica. Ta
nova drava nije mogla slijediti osnove
europske modernosti niti nadomjestiti
onaj svijet (europske kulture, privrede,
civilizacije itd.) koji je do tada imala Habs-
burka monarhija.
C)
ivot u ratnim uvjetima: nova tvorevina
NDH
1941. godine, u uvjetima Drugoga svjet-
skoga rata, proglaena je tzv. Nezavisna
drava Hrvatska, koja je obuhvaala znatno
vei prostor, ali i gubi vani dio.
U ljeto 1941. HDH pristupa Trojnom pak-
tu.
To je razdoblje rata (1941.45. god.) na
prostoru NDH i u njoj stanja sveope krize,
sukoba i razaranja, te golemih nacionalnih,
vjerskih i rasnih napetosti.
IZGRADNJA IDENTITETA
moderne hrvatske nacije i nacije-drave
IV. ETAPA
Raspadom Habsburke monarhije 1918.,
hrvatska nacija prekida viestoljetni
zajedniki politiki, dravni i drutveni, ali i
kulturni ivot s narodima u toj dravi.
Bila je to velika promjena: izlaskom iz te
drave, iz tog srednjoeuropskog kulturnog
i dakako politikog i drutvenog prostora,
prekidaju se neposredne i bliske veze
s europskom civilizacijom i modernim
svijetom.
Taj je prekid dakako znaio udaljavanja od
sredita europske modernosti, modernog
drutva i kulture.
Hrvatska nacija nala se u novoj sredini koja,
kako se pokazalo, nije mogla zamijeniti
Habsburku monarhiju.
Pritom je nuno imati na umu da Habsburka
monarhija nije bila posve demokratska i da
nije pruala svim narodima i svim nacijama
jednake mogunosti i jednake uvjete
razvoja.
To je razdoblje, od 1918. do 1991. godine,
kada se na prostoru jugoistone Europe
pokuava izgraditi posve nova vievjerska,
viejezina i vienacionalna dravna
zajednica, koja u tome nije imala nikakvu
tradiciju.
To je mogla biti samo konfederacija u
svemu ravnopravnih nacija. No, tako se nije
organizirala.
Tek je nova Jugoslavija bila ureena kao
federacija u kojoj su dominantne nacije
imale svoje federalne jedinice i odreenu
samostalnost.
Pa ipak, uza sav taj novi nedemokratski
svijet, zahvaljujui onomu to je hrvatski
narod ostvario do 1918. godine, to je
razdoblje (od 1918. do 1991. god.) neobino
vano za daljnji razvoj hrvatske nacije: za
razvoj njezine privrede, kulture, knjievnosti,
znanosti, obrazovanja, osnovnih i srednjih
kola, modernog Sveuilita, brojnih zavoda
i instituta, Akademije znanosti i umjetnosti,
ope umjetnosti, urbanih sredina, posebnih
nacionalnih ustanova i institucija itd.
261
 ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
D)
ivot u jugoslavenskoj dravi od 1945. do
1991.
Nakon Drugoga svjetskoga rata, hrvatska se
nacija razvija unutar nove socijalistike
ili komunistike Jugoslavije (od 1941. do
1991. godine).
Iako je Jugoslavija bila nedemokratska
drava, u njoj se ipak dalje razvijaju pojedine
nacije, napose od 60-ih godina do raspada te
dravne zajednice 1991.g.
Jugoslavija je u ovom razdoblju bila ureena
kao federacija, a od 1974. s elementima
konfederacije.
DRUTVENI SUSTAVI:
Iako su u tom razdoblju (1918-1991.) politiki
poreci bili i totalitarni i nedemokratski, ipak
su se pojedine nacije i dalje mogle razvijati
na podruju moderne privrede, industrije,
tehnologije, kulture, kolstva i obrazovanja,
zasebnoga jezika, znanosti, urbanih sredina,
sustava komunikacije itd.
262
IZGRADNJA IDENTITETA
moderne hrvatske nacije i nacije-drave
Politiki i drutveni poredak u Jugoslaviji
bio je i nedemokratski i totalitaran, ali daljnji
razvoj hrvatske nacije nitko vie nije mogao
zaustaviti, jer su osnove njezine zasebnosti
(napose na podruju: jezika, visoke kulture,
modernog kolstva i obrazovanja, moderne
privrede, institucija itd.) postignuti do 1918.
godine.
Meutim, projekt nacije-drave mogao
se ostvariti samo izgradnjom nacionalne
drave. A to su postigle sve nacije koje su
bile unutar Jugoslavije.
Na proces identifikacije utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo i tradicionalne za-
jednice sve se vie integriraju u moderne
sustave.
Pa ipak, taj proces modernizacije i trans-
formacije (tradicionalnog ivota stano-
vnitva) sporo napreduje i donosi napetosti
koje utjeu na fenomen identiteta: etnike,
nacionalne, kulturne, socijalne itd.
2. Na sve te procese modernizacije i trans-
formacije i integracije, a time i identifikacije,
utjeu novi/steeni drutveni sustavi i nove
zajednice ivota ljudi: kultura, kolstvo,
obrazovanje i pismenost, moderna privreda,
nove komunikacije, nacionalne institucije,
znanost, razvoj i primjena tehnologija,
urbanizacije zemlje itd.
Tabela br. 15
ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
V. ETAPA
U SAMOSTALNOJ HRVATSKOJ DRAVI
I EPOHA POSTMODERNOG SVIJETA
(od 1991./92. godine dalje)
A)
Samostalna hrvatska drava: Republika
Hrvatska kao meunarodno priznata
nacija-drava
Meunarodno je priznanje Republike
Hrvatske najvaniji dogaaj u povijesti
hrvatske nacije: priznata je samostalnost
hrvatske nacije-drave.
Sada je hrvatska nacija i nacija-drava
konano postigla svoju potpunu samo-
stalnost.
Razvoj hrvatske drave ovisi o razini obra-
zovanja stanovnitva, o nainu razvoja
privrede, poljoprivrede, tehnologije, zna-
nosti i o sposobnosti hrvatske drave da se
ukljui u suvremeni svijet.
B)
Republika Hrvatska u europskoj zajednici
Prvi i najvaniji korak, za to su se opre-
dijelile i politike strukture u Hrvatskoj,
jest ukljuivanje u europske integracijske
procese: kulturne, obrazovne, privredne,
tehnoloke, civilizacijske itd.
To bi ukljuivanje moralo poivati na ra-
cionalnim i umnim osnovama: ne napredak
po svaku cijenu. Prije toga, Hrvatska bi mo-
rala postii mnogo.
C)
Republika Hrvatska u postmodernom svijetu
Ma koliko da smo skeptini prema tome pro-
cesu, svijet se danas nalazi na prijelazu iz
epohe moderne u novu postmodernu epohu:
u globalni svijet.
Hrvatska drava se danas na nekim po-
drujima ukljuuje u taj proces globalizacije,
iako vrlo sporo. To su prije svega problemi
koji se tiu svih naroda: to su ekoloki
problemi, oneienje zraka, vode, okolia
i ouvanja cjeline ekosustava i planeta
Zemlje.
IZGRADNJA IDENTITETA
moderne hrvatske nacije i nacije-drave
V. ETAPA
Stvaranjem samostalne hrvatske drave
ostvario se stoljetni nacionalni program, koji
je prvi put jasno iskazan ve za revolucije
1848./49. godine:
a) o ujedinjenju svih hrvatskih pokrajina u
jednu cjelinu, u jedinstvenu politiku za-
jednicu;
b) o organizaciji Trojedne kraljevine (Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije) kao hrvatske dr-
ave;
c) o izgradnji najvanijih institucija modernoga
politikog sustava u toj dravi: Hrvatskoga
sabora kao parlamenta, hrvatske vlade,
ministarstva, moderne uprave, sudstva,
upanijskog sustava, kolstva itd.;
d) o modernoj privredi: industrijskoj, kapita-
listikoj, razvoju poljoprivrede; stvaranju
nacionalnog trita, osnivanju novanih
zavoda, banaka itd.
e) o izgradnji modernoga graanskoga dru-
tva;
f) o izgradnji modernog kolstva i obrazovanja,
od osnovnih i srednjih kola do sveuilita
itd.
To je program o osnivanju i organizaciji
moderne hrvatske nacije i nacije-drave,
i to prema europskome modelu: moderno
drutvo, moderni drutveni sustavi, moderna
nacija i nacija-drava.
Taj je nacionalni program u hrvatskoj
javnosti okupio mnoge politike stranke i
javne djelatnike.
Najvanije osnovice tog projekta ostvarene
su ve do 1918. godine, jo unutar Habs-
burke monarhije.
Tada su utemeljene najvanije osnove
identiteta moderne hrvatske nacije na svim
podrujima: jezika, knjievnosti, znanosti,
obrazovanja, kolstva, privrede, razvoja
urbanih sredina, umjetnosti uope itd.
Kraj epohe moderne, potkraj 20. stoljea,
ujedno je poetak nastanka nove epohe:
epohe postmoderne, a time i postnacionalne
epohe.
263
 ETAPE RAZVOJA
povijesni i drutveni uvjeti razvoja
D)
DRUTVENI SUSTAVI
potkraj 20. i poetkom 21. stoljea:
Suvremeni svijet na poetku 21. stoljea
poiva i moe poivati na modernim
drutvenim sustavima, ali samo ako prihvati
radikalnu kritiku modernosti i odnosa
ovjeka kako spram drugoga ovjeka,
tako i njegova odnosa spram ekosustava i
prirode.
Na tome poiva ideja globalnog svijeta i
time globalnih drutvenih sustava: drutva i
drutvenih sustava postmodernoga svijeta.
No, na kraju se moramo upitati: da li je
danas ovjek sposoban da izgradi taj no-
vi ili postmoderni svijet, utemeljen na
racionalnosti, umnosti i moralu?
IZGRADNJA IDENTITETA
moderne hrvatske nacije i nacije-drave
Nastaju novi europski globalni i integracijski
procesi. To su dakako ujedno i svjetski/glo-
balni procesi.
Razvija se ideja o izgradnji novog pluralnog
svijeta: etnikog, kulturnog, socijalnog um-
nog i moralnog
U tom svijetu hrvatska nacija i njezina na-
cionalna drava (nacija-drava) vidi svoju
budunost.
Na proces identifikacije utjeu SUSTAVI:
1. Tradicionalno drutvo i tradicionalne zajed-
nice ivota ljudi integriraju se u moderne
sustave. Ali jo postoji tradicionalni men-
talitet, slaba obrazovanost stanovnitva,
neujednaeni razvoj regija itd.
2. Na sve te procese integracije sada utjeu
novi/steeni sustavi modernog i postmo-
dernoga drutvenog svijeta: privrede, teh-
nologije, politike, kulture, obrazovanja,
kolstva, komunikacije, masovni urbanizam,
masovno drutvo, ekologija i briga za ou-
vanje ekosustava itd.

14. Nacija i ideologije kao znanstveni problem

Na kraju moramo, iako za sada vrlo saeto, iznijeti neke probleme u vezi
s prouavanjem raznih ideologija i njihovim utjecajem na formiranje hrvatske
nacije.
Nuno je odgovoriti na dva pitanja: prvo, znae li ideologije svijet realnoga
ivota i, drugo, u kojoj mjeri utjeu na integraciju nacije. Drugim rijeima, mogu
li ideologije, a napose nacionalno-integracijske ideologije, utjecati na procese
konstituiranja
reprodukcije
modernizacije
transformacije tradicionalnog
ivota stanovnitva, a time i fenomena etnosa i etniciteta, i ljudskog drutva i
ljudskih zajednica u cjelini?
Prije svega, ideologija po svom sadraju i svojoj javnoj funkciji ne utjee,
niti to moe, na nacionalno-integracijske procese (na procese modernizacije

integracije
transformacije etnije ili etnike/ljudske zajednice) u onoj mjeri
kako je to iskazano u historiografiji.333 Prema opoj definiciji, ideologija je prije
svega sustav ideja i predodba. Ona je primijenjeno miljenje, ukupnost pojmova

333 Usp: Gross 1981; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Stani 1980; Stani 1985; Stani 1989; Stani

1998; Stani 2002.

264
i konstrukcija u razliitim oblicima drutvene svijesti (u politici, filozofiji,
knjievnosti, religiji itd.) koji su usmjereni na njihovo izravno ostvarivanje i
praktino djelovanje u odreenoj sredini.
Ako polazimo od tog i takvog njezinog odreenja ostavljajui za sada po
strani njezin odnos spram povijesne istine, kao i injenicu da ni jedna ideologija
ne odraava cjelokupnost povijesne i drutvene zbilje, ili da najee zasnivaju
jednostran pogled na svijet i drutvo ideologija moe utjecati na nacionalno-
integracijske procese (dakle, na procese modernizacije i transformacije ivota
stanovnitva) samo u ovom sluaju:
a) ako postoji konkretni program i javno djelovanje ljudi u tom smjeru:
ako neka ideologija ima jasno razraen program o konkretnom djelovanju
ljudi (politikom, kulturnom, ekonomskom, drutvenom itd.) i ako ima
jasne pojmove i predodbe o svemu tome: to i kako djelovati u odreenim
sredinama;
b) ako postoje odreene drutvene grupe i ako imaju drutvena mo:
ako tu ideologiju zastupa odreena drutvena grupa ljudi koji imaju politiku,
drutvenu i ekonomsku mo da taj program (kulturni, politiki, ekonomski,
obrazovni itd.) nametne veini stanovnitva unutar jednoga naroda ili veini
naroda u nekoj zemlji, ako je rije o ideji o nekom interesnom udruivanju ili
o udruivanja u ire meunarodne zajednice, i da taj projekt zatim ostvari;
c) ako te ideje i ideologije pokrenu zajednike akcije ljudi:
ako u skladu s tim jasno definira svoje djelovanje, ako pokrene iru akciju
vie zainteresiranih strana (ljudi) u cilju formiranja i organizacije odreenih
zajednikih institucija (kulturnih, politikih, ekonomskih, obrazovnih,
knjievnih, vjerskih itd.) i zajednikih zajednica (politike, knjievne,
ekonomske, obrazovne, vjerske itd.) i, sukladno tomu, ako se tijekom
tog razvoja formiraju nove vrijednosti (kulturne, politike, privredne
itd.) i razliiti drutveni sustavi (kulture, politike, ekonomije, prava itd.)
kao osnovni temelji za izgradnju novog ljudskog drutva i novih ljudskih
zajednica, i naroda i nacije i ire meunarodne zajednice itd.;
d) ako sve to prihvate sve zainteresirane strane:
ako prema tome i taj program i tu ideologiju i taj i takav zajedniki cilj
(o osnivanju spomenutih zajednikih institucija, zajednica i vrijednosti)
prihvate sve strane koje su zainteresirane za njihovo ostvarenje i ako sve
to trajno i dosljedno zastupaju i ostvaruju iz generacije u generaciju, ali ne
samo pojedinci, ne samo elita, nego veina stanovnitva (unutar jednoga
naroda) i/ili vie naroda (ako je rije o osnivanju ire interesne meunarodne
zajednice), da sve to prihvate i zastupaju i sprovode u ivot mnoge generacije,
sve do realizacije zadanih ciljeva.
Meutim, kada je rije o ideologijama koje su zastupali hrvatski prepo-
roditelji (o ilirizmu, slovinstvu, slavenstvu, sveslavenstvu, austroslavizmu i

265
jugoslavenstvu) o kojima su pisali u 19. stoljeu, i to upravo u tom stoljeu
u kojem su izgradili osnovne nacionalne vrijednosti, organizirali temeljne
zajednice, formirali drutvene sustavi, organizirali osnovne nacionalne institucije,
a upravo su tu (u svijetu zbilje i realnosti, a ne na podruju fikcija i ideologija)
nastali najvaniji procesi modernizacije i integracije i transformacije, procesi
koji su doveli do izgradnje moderne hrvatske nacije onda je jasno da ni jedna
od tih ideologija nije ispunila te osnovne uvjete: izgradnje konkretnog ljudskog
drutva i time ljudskih zajednica koje su zagovarali. Zato ideologije o kojima je
rije nisu bile, niti su to mogle biti, u funkciji nacionalno-integracijskih procesa:
jer one nisu stvarale, niti su stvorile, ni jednu tu ljudsku zajednicu/naciju ni
ilirsku ni slovinsku, ni slavensku ni jugoslavensku, ni bilo koju drugu. Te su
ideologije stoga bile i ostale mrtvo slovo na papiru. To je bar jasno i o tome
nema spora: u povijesti ne nalazimo formirane nacije pod tim i takvim imenima.
Ne nalazimo ih ni na jednoj razini razvoja. No naa je znanost u tome veoma
nekritina. Mnoge su generacije znanstvenika u tim idejama i ideologijama, na
primjer u ilirstvu i jugoslavenstvu, vidjele: ideju nacije, nacionalnu ideologiju,
nacionalno-integracijsku ideologiju, nacionalno-integracijske procese, nacionalno
naelo, proces nastanka ilirske i jugoslavenske nacije itd.334 Na alost, na tim i
takvim nikada dokazanim tezama koje su ule u veinu udbenika, prirunika,
enciklopedija itd. odgajale su se brojne generacije.
Meutim, u povijesti nema traga tim i takvim zbivanjima. Jer da bi se na
primjer ostvarila ilirska i/ili jugoslavenska ideologija (na razini ideje nacije,
nacionalnog naela, nacionalno-integracijskih procesa i time nastanka nacije),
morali su je potpuno prihvatiti svi junoslavenski narodi i: a) formirati zajednike
institucije: kulturne, obrazovne, knjievne, politike, ekonomske itd.; b) utemeljiti
i organizirati zajednike zajednice: kulturnu, politiku, ekonomsku, knjievnu,
znanstvenu itd.; c) utemeljiti zajednike vrijednosti: kulturne, politike, privredne
itd.; d) naravno, morali bi svi zajedno razvijati zajednicu zajednikih osjeaja
i svijesti (o njihovu zajednitvu) i na taj nain postupno poticati integraciju
budue zajednike zajednice (nacionalne ili vienacionalne). Sve to dakako
uz uvjet: primjene modernosti na svim podrujima ivota kod svih tih naroda
i izgradnje modernog graanskog drutva. Tek tada bi kod svih njih nastali
procesi modernizacije i transformacije ivota stanovnitva, a time i integracije.
Ali u tom cilju, kako je svima poznato, nita nije poduzeto niti uraeno: nije
formirana ni jedna zajednika institucija, ni jedna zajednika zajednica, ni jedna
zajednika vrijednost, ni jedan zajedniki kolektivitet. Ovdje pod zajednikim
institucijama i zajednicama i vrijednostima i kolektivitetima mislimo na to da
su svi junoslavenski narodi, ako im je bilo stalo do takvog zajednitva, morali i
sudjelovati u njihovim organizacijama i prihvatiti ih kao zajednike svima njima.
Od svega toga dakako nita nisu uradili. ak nisu sustavno razvijali, u 19. i 20.
334 Usp: idak i drugi 1968; idak i drugi 1988; idak 1973; Gross 1981; Gross 1985; Gross-Szabo 1992;

Stani 1980; Stani 1989; Stani 1998; Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993.

266
stoljeu, ni ideje solidarnosti i tolerancije meu sobom. Povijest je to dovoljno
pokazala, tragino dakako za mnoge ljude i narode.
Hrvati su, kako je poznato, osnovali najviu znanstvenu instituciju pod
jugoslavenskim imenom (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti). Ali
tu instituciju, i to je poznato, nije prihvatio ni jedan drugi junoslavenski narod
kao svoju znanstvenu instituciju. Ta je institucija, prema tome, bila i ostala
iskljuivo hrvatska znanstvena institucija. Isto tako ni druge institucije koje su
u Hrvatskoj u 19. stoljeu osnovane pod jugoslavenskim imenom (Drutvo za
jugoslavensku povjestnicu i starine, kao i novine Slavenski Jug, Sdslawische
Zeitung, Jugoslavenske Novine i druge) nisu okupile i druge junoslavenske
narode, nisu ih dakle prihvatili kao svoje institucije. Bile su to i ostale iskljuivo
hrvatske institucije, koje su djelovale u hrvatskoj sredini.
Ni jedna ta ideologija dakle nije bila u funkciji nacionalno-integracijskih
procesa, ni na jednoj razini, jer organizacijski i djelatno nije ispunila osnovne
uvjete za razvoj tih modernih procesa (primjene modernosti i modernizacije i
integracije i transformacije) tijekom kojih nastaje novo ljudsko drutvo i nove
ljudske zajednice. To nije dokazano niti je to mogue dokazati, ak ni oni koji
slijede mit o samorazumljivosti nacije.
Meutim, sadraj tih ideologija, i o tome nema spora, veoma je vaan za
nau povijest. One odraavaju bogatstvo ideja i stavova. U svakom sluaju,
one nisu bile nacionalno-integracijske ideologije zbog razloga koji smo naveli:
ni jedna ta ideologija nije potakla, niti je to mogla, procese modernizacije

integracije
transformacije na podruju drutvenog ivota stanovnitva. Kako
onda uope moemo govoriti da su te ideologije utjecale na razvoj etnosa: na
izgradnju novih etnikih/ljudskih zajednica? Da su prema tome te ideologije (npr.
ilirizma i jugoslavizma) utjecale na proces izgradnje i razvoja novoga etnosa:
na procese konstituiranja modernizacije integracije transformacije
stanovnitva na itavom tom irem ilirsko-junoslavenskom prostoru, a time i
na proces modernizacije i transformacije svih ivotnih struktura stanovnitva (i
etnikih i jezinih, i obrazovnih i vjerskih, i socijalnih i drugih). To je nemogue
tvrditi ako slijedimo znanost i znanstvene modele i objektivnost.
No, s druge strane, sve te ideologije, sasvim sigurno, nisu ni koile ni ometale
proces integracije hrvatske nacije, tonije: primjenu modernosti i modernizaciju
zemlje. Jer je na proces integracije hrvatske nacije, na njezino formiranje i razvoj,
utjecao sasvim drugi i ideoloki i povijesni i pravni i drutveni sustav vrijednosti.
Te su ideologije, o kojima je ovdje rije, i u tome je njihova i povijesna i
drutvena vrijednost, izraavale i irile ideju slavenske uzajamnosti, solidarnosti
i tolerancije. Jasno su i dosljedno zastupale ideju suradnje slavenskih ali i
neslavenskih naroda na cjelokupnom prostoru srednje i jugoistone Europe. A to
je praktino bila ideja o stalnom razvijanju solidarnosti i tolerancije u iroj regiji
i izbjegavanje sukoba irih razmjera. Brojni dokumenti, programatski tekstovi i

267
razliiti sadraji to dovoljno dokazuju. Sve te ideologije meutim treba ponovno
prouiti i vrednovati. Potreban je posve drugaiji i teorijski i metodoloki pristup
njihovu prouavaju.335

335 Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni

1999; Koruni 2000; Koruni 2003.

268
 DRUGI DIO

FENOMEN IDENTITETA
Osnovne teme rasprave:

A)
Prolegomena
Svakoj raspravi o identitetu (etnikom, nacionalnom i drutvenom)
koja e moi slijediti osnove kritike znanosti

B)
Teorijske pretpostavke
Znanstveni problemi istraivanja etnikih i nacionalnih identiteta

269
 Prema uobiajenoj formuli stav identiteta glasi: A=A. Taj stav vai kao
vrhovni zakon miljenja. Za koji trenutak ovaj emo stav pokuati promisliti. Jer
s njime bismo htjeli iskusiti to identitet jest.(...) Kao zakon miljenja stav vai
samo ako je on zakon bitka, koji glasi: svakom biu kao takvom pripada identitet,
jedinstvo sa samim sobom.
M. Heidegger, Stav identiteta, u: Kraj filozofije
i zadaa miljenja, Zagreb 1996.

270
 1. Fenomen ientiteta
Svaku raspravu o modernoj naciji i naciji-dravi, te o etniji, etnikom i na-
cionalnom identitetu, i o identitetu uope, oteavaju, kako smo vidjeli, ozbiljne
terminoloke tekoe. Zato, uputajui se u istraivanje fenomena identiteta
upoznajmo najprije dva bliska, a ipak razliita pojma i entiteta:336 prvo, etniki,337
koji stoji uz etnije, etnike skupine, etnike zajednice i etniki identitet i, drugo,
nacionalni,338 koji nastaje uz naciju, nacionalnu zajednicu, nacionalizam i
nacionalni identitet.
Za ovu je nau raspravu vano da uoimo razliku izmeu tih dvaju pojmova
i entiteta (etnikog i nacionalnog) kao i tih dviju zajednica (etnike i nacionalne)
i tih dvaju kolektiva i kolektiviteta i identiteta (etnikih i nacionalnih). Na tome
je izgraena cjelokupna povijest ovjeanstva: na etnijama (i etnikom identitetu)
i subetnijama i njihovim kulturama i nacionalnim zajednicama (i naciji-dravi i
nacionalnom identitetu). Na njima je utemeljena i kulturna i etnika, i nacionalna
i vjerska, i drutvena i svaka druga raznolikost (pluralizam) kod svakog naroda
i svake nacije, unutar svake nacionalne drave i svake politike zajednice. Ti su
pojmovi i entiteti (etnike grupe i nacionalne zajednice), ta stanja i ti odnosi (i
etniki i nacionalni) neobino vani i za povijest hrvatskog naroda, od srednjega
vijeka do suvremenosti. Na tim sloenim pluralnim stanjima i odnosima, i
na spoznaji da ti odnosi i ta stanja postoje u realnom svijetu ivota, gradimo
znanstvene modele i znanstvena istraivanja. Sve to pretpostavlja izbor drugaijih
podruja i tema/predmeta istraivanja.
Prvo, nema sumnje da su i etnike grupe339 i etnike zajednice (etnije)340
i etniki identiteti trajno vezani uz povijest ovjeanstva: uz ovjeka i odnose
meu ljudima. Nalazimo ih u svim regijama svijeta i u svim razdobljima, od
prapovijesti sve do suvremenosti. Od kada znamo za povijest ovjeanstva, o
emu svjedoe i arheoloki nalazi i materijalna kultura, i mnogi pisani dokumenti
i cjelokupni povijesni razvoj, svagdje nailazimo na kulturnu i etniku raznolikost.
Prema tome, kulturna i etnika raznolikost (pluralizam) nije danas nita novo. To

336 Entitet (lat. entitas, ens: bie i esse: biti): koji jest, bt, bie ili cjelina neega to postoji.

337 Pridjev etniki i imenica etninost i/ili etnicitet (od gr. thnos narod): sve ono to se odnosi na narod

i narodnost ili ukupnost svojstava koje ini pripadnost jednoj etnikoj grupi ili zajednici.
338 Pridjev nacionalni i imenica nacionalnost (od nacija): koji pripada naciji, koji se odnosi na naciju.

339 Etnika grupa (engl. ethnic group, hrv. etnika grupa): etnika skupina; est pojam u drutvenim

znanostima (engl. i amerikim), a oznauje skupinu ljudi koji dijele zajedniki identitet na temelju iste kulture,
tradicije, religije, povijesti, sudbine, istog jezika, etnikog podrijetla i drugih osobina.
340 Etnija (frnc. ethnie, tal. etnia, engl. ethnic group): cjelovita etnika zajednica, utemeljena na zajednitvu

etnosa, osobitim vrijednostima i na povijesnom kontinuitetu; etnije imaju osobitu etniku svijest (identitet) i ime
pod kojim se prepoznaju (etnonim); u sastavu etnije mogu se nalaziti subetnije i subetnike grupe koje dijele
temeljne vrijednosti i obiljeja etnije unutar koje se nalazi.

271
nije sudbina samo suvremenog svijeta i modernog drutva.341 Suvremeni svijet
pokuava tomu samo drugaije pristupiti i nastoji pronai, unutar postmodernoga
svijeta, nain organizacije suivota koji bi se osnivao na etnikoj i svakoj drugoj
drutvenoj raznolikosti.
To dakle stanje (etnika i kulturna raznolikost i drutveni pluralizam) postoji
u prolosti i u suvremenom svijetu. Teko je nai neku uu regiju ili nacionalnu
dravu na Zemlji koja je bila ili jest etniki posve ista i homogena. Pritom
polazimo od teorema, koji je lako dokazati, da su etnike zajednice (prvobitne
protoetnije i etnike grupe ili skupine) i time etniki identiteti po svom postanku
starije povijesne pojave od moderne nacije i nacionalnog identiteta. Jer su
moderne nacije (kao moderno organizirane nacionalne zajednice, a napose
kao nacije-drave) i nacionalni identiteti i time ujedno nacionalni kolektiviteti
moderni fenomeni koji se postupno izgrauju i transformiraju u epohi moderne
i modernog drutva. Razvoj i izgradnja jednog (moderne nacije i nacije-drave)
ovisi o izgradnji i razvitku drugoga (modernoga graanskoga drutva). tovie, i
nakon izgradnje moderne nacije i njezine transformacije u naciju-dravu u 19. i
20. stoljeu, unutar njezine cjelovite i moderno organizirane politike zajednice i
prema tome moderne nacionalne drave, unutar njezina posve novog politikog,
kulturnog i ekonomskog sustava, postoje i dalje se izgrauju i subetnije342 i
supkulture, time i etniki identiteti. Drugim rijeima, i etnije i etnike grupe i
etniki identiteti (kako na razini organizacije subzajednica tako i supkultura i
ujedno na razini osobnog i grupnog identiteta) stalno se mijenjaju i transformiraju
i u suvremenom svijetu, u epohi moderne i modernog drutva:343 u procesu
modernizacije nastaje njihova moderna organizacija i mijenja se i njihov identitet.
O tome postoji opsena graa i golema literatura.344
Tako je bilo i na etnikom i politikom prostoru hrvatskoga naroda u svim
razdobljima u prolosti, od njegova doseljenja na teritorij rimske Dalmacije do
danas.345 Na primjer, u 19. i 20. stoljeu, u razdoblju izgradnje moderne hrvatske
nacije, unutar hrvatskih pokrajina, uz hrvatski narod koji se na tom prostoru
organizirao i razvijao kao dominantna etnija,346 tj. kao homogena i cjelovita
341 Suvremeno drutvo i/ili moderno drutvo: svi oblici graanskog i kapitalistikog i industrijskog

drutvenog ivota koje se izgrauju u 19. i 20. stoljeu. Vidi o tome dalje u tekstu.
342 Subetnija: u sastavu i etnije (kao cjelovite etnike zajednice) i dominantne ili makro-etnije (ire
narodne ili nacionalne zajednice) nalaze se vie subetnija, subetnikih skupina i supkultura.
343 Modernost i razvoj na svim podrujima ivota u suvremenom svijetu ostvaruje se u epohi moderne

i modernog drutva. Ta epoha traje od kraja 18. do kraja 20. stoljea. Moderno drutvo se izgrauje u procesu
dugoga trajanja nakon sloma feudalizma. Kao globalni drutveni sustav, moderno drutvo oblikuje i graansko
i civilno i kapitalistiko i industrijsko drutvo.
344 Encyclopedia of Nationalism 2001; Anderson 1990; Gellner 1991; Gellner 1998; Hobsbawm 1993;

Janji 1987; Jenkins 1997; Leroti 1984; Smith 1979; Smith 1983; Smith 1991; Koruni 2000.
345 Budak ur. 1995; Skok 1934; Skok 1950; ii 1923; ii 1925; Grafenauer 1966; Sui 1995; Klai

1971; literatura i izvori u tim radovima.

346 Dominantna etnija: na odreenom prostoru, unutar ire regije, izgrauje se dominantna i/ili ira

makroetnija (kao narodna ili nacionalna zajednica) unutar koje postoji vie subetnija i supkultura.

272
moderna nacija, postoji vie subetnija i subetnikih grupa i njihovih supkultura:
srpska, eka, slovenska, talijanska, njemaka, austrijsko-njemaka, slovaka,
idovska, maarska, rumunjska, romska i druge. Sve zajedno (i hrvatska etnija, tj.
hrvatski narod i sve druge subetnije na tom prostoru) ine cjelokupno stanovnitvo
Trojedne kraljevine (Hrvatske, Slavonije i Dalmacije).347 Svi zajedno (i hrvatski
narod i njegova kultura i sve subetnike grupe i njihove supkulture u Hrvatskoj)
tvore kulturnu i etniku raznolikost (pluralizam) i nalaze se u vrlo sloenoj
kulturnoj i drutvenoj i socijalnoj interakciji: unutar kulturnog i drutvenog
pluralizma. Odnos izmeu hrvatskog naroda, kao dominantne etnije, i drugih
subetnikih grupa i subetnija i njihovih supkultura bio je vrlo sloen. Njihove
viestruke meusobne odnose i veze a napose kulturne, etnike, privredne,
politike i socijalne interakcije jo uvijek nismo temeljito istraili, a svakako
ne s gledita suvremenih znanstvenih modela i teorija te s interdisciplinarnog
gledita.348
Drugo, i nacije i nacionalne zajednice i nacionalni identiteti, kao suvremene
povijesne pojave, moderni su fenomeni. Nastaju i izgrauju se, tijekom stalnih
socijalnih promjena i procesa dugoga trajanja, u epohi moderne i modernog
drutva (i graanskog i civilnog i kapitalistikog i industrijskog) ne samo kao
individualni i grupni identiteti nego prije svega kao novi/moderni nacionalni
kolektiviteti, a ujedno i kao kolektivni identiteti. I jedno (moderne nacije) i drugo
(moderni i etniki i nacionalni identiteti) i tree (moderni i etniki i nacionalni
kolektiviteti) i etvrto (kolektivni identiteti) pojavljuju se u Europi potkraj 18.
stoljea, s nastupom epohe moderne i poetkom ostvarenja njezina projekta,
a izgrauju se, oblikuju i neprekidno mijenjaju tijekom 19. i 20. stoljea.349
To je razdoblje kada europski narodi, unutar modernog drutva, ostvaruju
modernizaciju i razvoj na svim podrujima ivota, bre nego li ikada do tada,
stvaraju posve nove nacionalne vrijednosti i tragaju za viestrukim drutvenim
identitetima, koji nastaju u procesu konstrukcije. To je proces stalnih drutvenih
i nacionalnih promjena, ali i socijalnih, etnikih i nacionalnih suprotnosti, koji
jo uvijek nije zavren. Taj proces primjene i ostvarenja modernosti i time
svijeta ivota: nastanak i razvoj novih drutvenih oblika i stanja, izgradnja dakle
novoga/modernog graanskog drutva i ujedno novih oblika modernih zajednica
ivota ljudi, novih ljudskih zajednica utjee na stalnu promjenu identiteta, ali
donosi i krizu identiteta. To znai da sve oblike etnikih, nacionalnih i drutvenih
identiteta (njihov nastanak i razvoj u novom vijeku) valja shvatiti kao neprekidan
proces modernizacije
promjena
transformacija. Prema tome, identitet jest

347 O tome: Gross-Szabo 1992; Suppan 1999.

348 Najtemeljitije su istraeni Slovenci (i slovenska etnija) i Srbi (i srpska etnija) u Hrvatskoj, te hrvatsko-

slovenski i hrvatsko-srpski odnosi. Nuno je nastaviti ta istraivanja.

349 O epohi moderne i modernog drutva dalje u tekstu; usp. o tome: Berger 1977; Domenach 1986;

Habermas 1988; Kalanj 1994; Lyotard 1979; Lyotard 1982; Kemper 1993; Klotz 1984; Koruni 2000;
Koslowski 1986; Lijphart 1992; Maritain 1992; Supek 1996; Vattimo 1987; Welsch 1987.

273
proces stalnih promjena. Ne smijemo ga (ni jedan oblik identiteta) shvatiti kao
nepromjenljivu pojavu.350
Prema tome, u epohi moderne i modernog graanskog drutva, od kraja 18.
do kraja 20. stoljea, nastaju i izgrauju se, razvijaju i neprekidno transformiraju:
moderno drutvo i drutveni identiteti uope, i moderna kultura i kulturni identiteti,
a napose moderna nacija (kao nova i cjelovita nacionalna zajednica organizirana
unutar novog modernog drutva i modernih drutvenih sustava i unutar posve
novih vrijednosti) i moderni nacionalni identiteti i moderni kolektiviteti i
kolektivni identiteti, ali i etnike grupe i sve etnije i etniki identiteti. U tijeku
izgradnje modernog drutva, u procesu nastanka modernog svijeta, sve se mijenja
i transformira i nita vie nije statino.
U tom smislu, etnike i nacionalne identitete, kao dio vrlo sloenih drutvenih
identiteta uope, promatramo kao istraivako podruje ali i kao znanstveni
model koji nam slui za orijentaciju u prouavanju drutvenih odnosa i stanja u
svim sredinama i u svim zemljama prolosti. Ujedno nam etniki i nacionalni i
drutveni identiteti slue za bolje upoznavanje izgradnje suvremenih etnija i svih
subetnija i subetnikih grupa, a napose za istraivanje podrijetla i izgradnje naroda
(i njegove narodne zajednice) i ujedno transformacije tog naroda u modernu
naciju i njihovih meusobnih odnosa, za istraivanje dakle fenomena etnosa i
etniciteta,351 te drutvene, kulturne i etnike raznolikosti (pluralizma) u novom
vijeku. Pritom, kako rekosmo, valja imati na umu da ta drutvena, kulturna i
etnika raznolikost, da tzv. kulturni i drutveni pluralizam, nije nita novo, da
postoji u svim razdobljima i epohama i na svim prostorima na Zemlji, ali da su u
novom vijeku i unutarnja organizacija etnija i njihovi meusobni odnosi posve
drugaiji. Sada sve etnije (i narod i nacije) i subetnije imaju drugaiju drutvenu
organizaciju (osnovanu na sustavima graanskog drutva) i posve drugaiju
ulogu u modernom drutvu i stvaraju u potpunosti drugaije vrijednosti na svim
podrujima ivota i time konstruiraju sasvim drugaije etnike i nacionalne
identitete.352

2. Znanstveni problemi istraivanja

Kada je meutim rije o hrvatskim prostorima valja kritiki odgovoriti
na pitanja: Jesu li drutvene znanosti kod nas temeljito prouile izgradnju
350 Alter 1985; Anderson 1990; Gellner 1983; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Janji 1987; Leroti 1984;

Seton-Watson 1980; Smit 1979; Smith 1991; Koruni 1997; Koruni 1999; Koruni 2000.
351 Etnicitet (gr. ethniks, thnos narod; engl. ethnicity, franc. ethnicit, hrv. etninost, narodnost) izra-

ava pripadnost narodu i etnijama uope ili ope svojstvo etnosa; etnicitet (etninost) je dakle ukupnost sadraja
i vrijednosti u vezi s etnosom, sve to se vezuje uz narod i narodnost.
352 O tome: Encyclopedia of Nacionalism, vol. 1-2, 2001; Smith 1979; Smith 1991; Smit 1998; Smith

2003; Jenkins 1997; Denkins 2001; Poutignat i Streiff-Fenart 1995; Putinja i Stref-Fenar 1997; Barth 1969;
Katunari 2003. i opsenu literaturu u tim knjigama.

274
tih modernih fenomena: i izgradnju moderne hrvatske nacije, kao cjelovite
i jedinstvene nacionalne zajednice unutar modernog graanskog drutva, i
hrvatskog nacionalnog identiteta i nastanak nacionalnog kolektiviteta? Jesmo li
na tom prostoru (etnikom, politikom i dravnom) istraili viestruke drutvene
identitete (drutveni pluralizam) u njihovoj meuovisnosti i ujedno kulturnu i
etniku raznolikost (kulturni i etniki pluralizam) u prolosti? Kako smo pokazali,
jo nismo utemeljili ta istraivanja. Jo uvijek nemamo odgovore na osnovna
pitanja vezana uz (1) razvojne procese etnosa i etniciteta, primjenu modernosti,
a time i uz proces modernizacije i transformacije etnike/ljudske zajednice i (2)
problem podrijetla, strukture i razvoja etnikih i nacionalnih identiteta. Jo uvijek
te fenomene nismo istraili na razini suvremene znanosti. I uza sve brojne radove
koji se dotiu tih problema, mi se ipak danas nalazimo na poetku znanstvenih
istraivanja o tome.353
Nema sumnje da ni jedna povijesna pojava u naoj prolosti, napose u 19. i
20. stoljeu, nije izazvala toliko ideolokih sukoba i spoznajnih neizvjesnosti kao
to je odreenje identiteta (osobnosti) hrvatske nacije. S tim u vezi, ni o jednoj
povijesnoj pojavi u drutvenim znanostima, koje prouavaju razliita podruja
iz povijesti hrvatskoga naroda, nije iskazano toliko istraivakih lutanja kao to
je to uinjeno u prouavanju podrijetla i integracije hrvatske nacije, izgradnje
njezina viestrukog drutvenog i nacionalnog identiteta, a posebno u odreenju
njezina odnosa spram drugih etnija, naroda, nacija i kultura na prostoru srednje
i jugoistone Europe.354
Sve dakako ovisi o tome kako promatramo izgradnju nacije i oblikovanje
njezina identiteta unutar kulturne i etnike raznolikosti. Kako smo pokazali u
prvom dijelu ove knjige, u veini se sluajeva polazi od gledita da ideja nacije,
te nacionalna svijest i nacionalizam prethode naciji i da ideologije (nacionalno-
integracijske ideologije) bitno utjeu na formiranje hrvatske nacije. Ali u tom
sluaju, kada je rije o 19. stoljeu, kada nastaju kljune osnovice moderne
hrvatske nacije, taj stav izaziva silne probleme u spoznaji njezina identiteta.
Jer u tom razdoblju, u 19. i poetkom 20. stoljea, kako je poznato, uz hrvatski
nacionalni program i hrvatsku nacionalnu ideju, uz hrvatstvo kao osnove
hrvatskoga politikoga pokreta, suvremenici su zastupali ideologije ilirstva,
junoslavenstva, slovinstva, austroslavizma, slavenstva, razliite pravce
pravatva, narodnjatva, liberalizma, konzervativizma, klerikalizma, unionizma,
federalizma, socijaldemokratske ideje itd. Zastupali su dakle razliite ideologije
i programe i konstruirali razliite drutvene identitete. Istodobno postoje i
izgrauju se brojni etniki identiteti u Hrvatskoj: identiteti subetnikih grupa i
subetnija i supkultura.

353 Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1999; Koruni 2000.

354 Usp. o tome: Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1994; Koruni

1997; Koruni 1998; Koruni 1999a; Koruni 1999b; Koruni 2000; Stani 1980; Stani 1985; Stani 1989;
Stani 1998; Stani 1999; Stani 2002; Gross 1981; Gross 1985; Gross Szabo 1992.

275
 Ako meutim imamo na umu rezultate povijesne znanosti, napose kada je
rije o izgradnji moderne hrvatske nacije i nacionalnog identiteta u spletu svih tih
ideologija i nacionalne svijesti, onda je sigurno da taj problem jo uvijek nismo
rijeili. A problem je jo sloeniji ako polazimo od gledita da su i nacionalna
svijest i nacija kao kolektivitet, i nacionalizmi i nacionalni identiteti trajne i
nepromjenjive povijesne pojave, stvorene jednom za sva vremena i ako slijedimo
sve te mitove.355 U tom se meutim sluaju nalazimo na podruju ideologije, ali
ne i na podruju znanstvenih istraivanja i kritike znanosti o izgradnji nacije i
nacionalnih identiteta.
Zato je nuno da damo jo preciznije odgovore na postavljena pitanja.
Prvo, jesu li u hrvatskoj historiografiji, ili u drugim drutvenim znanostima,
provedena istraivanja drutvenog, kulturnog, etnikog i nacionalnog identiteta
na hrvatskome prostoru? Drugo, postoje li temeljita istraivanja tog viestrukog
identiteta u svim razdobljima povijesti hrvatskoga naroda? Tree, jesmo li
temeljito istraili podrijetlo i izgradnju moderne hrvatske nacije kao cjelovite
nacionalne zajednice? etvrto, koliko smo i kako o tome raspravljali? Ovdje
ukratko o tome.356
Pojava fenomena etnike obnove u suvremenom svijetu kao i trajna
prisutnost etnikih i nacionalnih promjena, suprotnosti i sukoba (i socijalnih i
kulturnih i etnikih i nacionalnih) na svim prostorima u prolosti i u suvremenosti
i s tim u vezi trajna prisutnost problema istraivanja fenomena nacije i
nacionalizma, potaknulo je mnoge istraivae u drutvenim znanostima da
svestrano proue taj fenomen etnikog i nacionalnog identiteta: njegove osnove,
strukture, sadraje, elemente i funkcije. Ta je tema postala veoma aktualna i,
prema miljenju mnogih istraivaa, danas prijeko potrebna. Literatura o tome je
opsena, napose na podruju sociologije, antropologije, politologije, etnologije,
filozofije, povijesti i povijesti knjievnosti.357
U suvremenoj je hrvatskoj historiografiji meutim taj problem (istraivanja
drutvenog, etnikog i nacionalnog identiteta na hrvatskome prostoru u prolosti)
gotovo posve izostao. To najbolje pokazuje prvi kongres hrvatskih povjesniara.
Glavna tema tog kongresa, koji je odran potkraj 1999. i (u nastavku) poetkom
ljeta 2000. godine, bila je: Hrvatski nacionalni i dravni identitet i kontinuitet.
Od svih referata samo su etiri imala u naslovu rije identitet, dok je samo jedan
raspravljao o problemu identiteta, ali i to usput i simbolino. Problem istraivanja
etnikog i nacionalnog identiteta nije ni postavljen. O glavnoj temi kongresa (o
355 Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 2000; Stani 1999; Stani 2002.

356 Ovo je samo dio opsenijih istraivanja o naciji uope, o podrijetlu i integraciji hrvatske nacije, te o

drutvenom, etnikom i nacionalnom identitetu u Hrvatskoj u prolosti.

357 O tome: Alba 1990; Alter 1985; Anderson 1990; Barth 1969; Bell 1974; Brass 1991; Gellner 1998;

ur. zbornika (Nationale und kulturalle Identitt) Giesen 1991; Hobsbawm 1993; Jelavich 1992; Koruni 2000;
Leroti 1984; Plessner 1997; Smith 1983; Smith 1986; Smith 1991; Smith 1998; ur. zbornika (Zur diskursiven
Konstruktion nationaler Identitt) Wodak 1998. i literaturu u tim knjigama.

276
hrvatskome nacionalnom identitetu i ujedno o etnikom i drutvenom identitetu
na hrvatskome prostoru) nije se dakle raspravljalo. Jo gore je stanje u suvremenoj
hrvatskoj historiografiji, jer u njoj ne nalazimo, ni za jedno razdoblje iz povijesti
hrvatskoga naroda, od srednjega vijeka do suvremenosti, sustavna istraivanja
o problemu etnikog, nacionalnog i viestrukog drutvenog identiteta. Danas je
nuno, na razini svjetskih znanstvenih modela i teorija, nakon golemih istraivanja
o tome u svijetu, i kod nas utemeljiti ta istraivanja.358
Pa ipak, iako se u pogledu istraivanja drutvenog, etnikog i nacionalnog
identiteta na hrvatskome prostoru, s gledita drutvenih znanosti, nalazimo gotovo
na poetku, ipak o tome imamo dovoljno izvora i predradnji. Jer tom je problemu,
u traganju za identitetom i podrijetlom imena Hrvata i hrvatskoga naroda,
posvetila veliku panju ve prva generacija hrvatskih povjesniara: F. Raki,
I. Kukuljevi, M. Mesi, Vj. Klai, T. Smiiklas, F. ii i drugi.359 Uz to valja
imati na umu dosadanja opsena istraivanja na podruju hrvatskoga jezika,
knjievnosti, povijesti, arheologije, etnologije, povijesti umjetnosti itd. Na tim je
razliitim podrujima mnogo postignuto, ali ne i s gledita drutvenog, etnikog
i nacionalnog identiteta i time s gledita suvremenih istraivanja podrijetla,
izgradnje i razvoja: etnikih/ljudskih zajednica, naroda i narodne zajednice i
moderne hrvatske nacije.
No ipak je u zadnje vrijeme, kada je rije o drutvenim znanostima danas,
nastao odreeni pomak u istraivanju etnikog i nacionalnog identiteta, a ujedno
i u istraivanju razliitih tipova identiteta uope. Institut za migracije i narodnosti
u Zagrebu organizirao je do sada dva znanstvena skupa (11. lipnja 1997. i 20.
oujka 1999. godine) pod radnim naslovom Etniki razvitak europskih nacija:
Hrvatska Europa na kojima su izlagali mnogi istraivai iz razliitih podruja
drutvenih znanosti. Njihova su izlaganja objavljena u tri zbornika radova pod
naslovima: 1) Etninost, nacija, identitet: Hrvatska i Europa, Zagreb 1998; 2)
Kultura, etninost, identitet, Zagreb 1999; 3) Etninost i povijest, Zagreb 1999.
Uz to, pojavila su se jo tri zbornika radova koja govore o tom problemu. Prvo,
1989. godine odran je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu znanstveni skup
o etnogenezi Hrvata. Radovi s tog znanstvenog skupa objavljeni su zatim u
zborniku pod naslovom: Etnogeneza Hrvata, Zagreb 1995. Drugo, hrvatski i
slovenski znanstvenici, s razliitih podruja drutvenih znanosti, odrali su
1993. godine u Ljubljani znanstveni skup o Slovencima u Hrvatskoj u prolosti i
suvremenosti. Rasprave s tog znanstvenog skupa objavljene su u zborniku radova
pod naslovom: Slovenci v Hrvaki, Ljubljana 1995. Tree, mnogi hrvatski i
slovenski znanstvenici, s razliitih podruja drutvenih znanosti, odrali su 1996.
godine u Zagrebu znanstveni skup o Hrvatima u Sloveniji. Rasprave s tog skupa
objavljene su u opsenom zborniku radova pod naslovom: Hrvati u Sloveniji,
Zagreb 1997.
358 Temelje za istraivanje etnikih identiteta poloio je ve B. Grafenauer 1966.

359 Usp. o tome: Raki 1861; Raki 1877; Klai 1873; Klai 1899; Smiiklas 1882.

277
 U tim su zbornicima radova objavljene rasprave autora iz razliitih
podruja drutvenih znanosti, s razliitim i pristupima i znanstvenim modelima
i obavijestima. U njima su pokuali aktualizirati suvremeni znanstveni pristup
istraivanju: etnikih grupa i manjina, nacionalizama, etnikih sukoba i
suprotnosti, podrijetla i razvoja nacije, te pitanje etnikog i nacionalnog identiteta.
Bez obzira na njihov razliiti pristup tom sloenom problemu, razliite poglede
i razliite rezultate istraivanja, kao i razliitu primjenu znanstvenih teorija i
modela, za nau je sredinu to znatan pomak. Ta je iroka tema u tim radovima
otvorena i aktualizirana. Uz to, u tim se zbornicima radova nalazi opsena
literatura za svaki daljnji rad na tom podruju. Valja nastaviti daljnja istraivanja,
jer se na tom podruju, uza sve to, nalazimo gotovo na poetku. Nuno je
utemeljiti znanstveni projekt unutar kojeg bi se zapoeli, s interdisciplinarnog
gledita, sustavno istraivati ti problemi. Nadalje, bilo bi korisno da pokrenemo
i znanstveni asopis namijenjen istraivanju etnikih i nacionalnih identiteta na
hrvatskome prostoru u prolosti i suvremenosti. U tom su cilju poduzeti neki
koraci.
U meuvremenu je E. Kale objavio dvije knjige manjeg opsega pod
naslovom: The Cultural Identity of Croatia (Zagreb, 1992. godine) i Hrvatski
kulturni i politiki identitet (Zagreb, 1999. godine). Iako imaju odreenih
vrijednosti, ipak te knjige ne donose pomak u prouavanju fenomena nacionalnog
kolektivnog identiteta, koji nastaje i razvija se u 19. i 20. stoljeu zajedno s iz-
gradnjom moderne nacije.

3. Teorijske i metodoloke osnovice

Etnike i nacionalne identitete i time kulturne, politike, vjerske, re-
gionalne ili bilo koje druge koje nalazimo unutar drutvenih identiteta kada
ih promatramo i kao individualne identitete (kada su nositelji pojedinci/
osobe) i kao grupne identitete (kada su nositelji razne grupe i skupine) i kao
moderne kolektivne identitete (kada su nositelji razni kolektivi) ili kao moderne
kolektivitete (kao nacionalni kolektivitet), a tada je, kako vidimo, uvijek rije o
viestrukim sadrajima i oblicima tih identiteta, koje nalazimo na nekom irem
prostoru unutar etnike i kulturne raznolikosti, valja istraivati najmanje na tri
meusobno povezane razine:
1. Na razini etnija, subetnija, nacionalne kulture i supkultura
a) etnija koje su se organizirale i razvile kao etnike/ljudske zajednice;
b) dominantne ili veinske etnije koja se, unutar odreene politike za-
jednice ili nacionalne drave, organizirala kao narodna ili nacionalna
zajednica;
c) subetnija subetnikih grupa unutar ire dominantne etnije;
d) na razini dominantne nacionale kulture i etnikih supkultura;

278
 e) dakle na razini i kulturne i etnike i nacionalne raznolikosti (plura-
lizma).
2. Na razini drutvenih odnosa i stanja u drutvu
a) unutar globalnog drutvenog sustava, napose unutar graanskog
drutva;
b) na razini i unutar nekog odreenog drutva, kao zasebnog nacionalnog
drutva,
c) unutar viestrukih drutvenih odnosa i stanja;
d) dakle na razini drutvenih struktura i drutvenog pluralizma.
3. Na razini meusobnih odnosa ljudi i socijalnih interakcija
a) na razini meusobnih odnosa ljudi unutar neke etnike/ljudske zajed-
nice;
b) odnosa koji se razvijaju u procesu rada i svestrane ljudske djelatnosti;
c) na razini ljudske svijesti, osjeaja i znanja (individualnih i grupnih);
d) na razini svestranih ili mnogostrukih socijalnih interakcija.
Prema tome modelu, kada etnos i etnicitet i etniki identitet promatramo
kao proces, mnogostruki se drutveni i etniki i nacionalni identiteti izgrauju,
neprekidno razvijaju i transformiraju (1) unutar organiziranih etnija (etnikih
ili narodnih ili nacionalnih zajednica) i subetnija i subetnikih skupina; (2) na
razini stalnih socijalnih promjena, unutar drutvenih odnosa i stanja, unutar
drutva kao entiteta i drutvenih struktura i (3) na razini meusobnih odnosa
ljudi u procesu socijalnih interakcija. Na svim tim razinama, u meuovisnosti i
meudjelovanju, unutar kulturne i etnike raznolikosti, ali i socijalnih interakcija,
nastaje niz posebnih okolnosti u kojima se izgrauju razliiti kolektiviteti ljudskih
bia (ljudi) koji zajedno ive i rade, djeluju i organiziraju se u etnike i narodne
zajednice i moderne nacije.360
Tijekom tih stalnih promjena u epohi moderne, pod utjecajem sveobuhvatnih
procesa modernizacije i integracije modernog drutva na svim podrujima
ivota, nastaju nove pojave: uz individualni i grupni identitet, sada se (u
organizacijskom i socijalnom pogledu unutar graanskog drutva) izgrauju
cjeloviti kolektiviteti i kolektivni identiteti: kulturni, politiki, ekonomski, etniki,
nacionalni itd. Sada se ti kolektiviteti, osobito etniki i nacionalni, konstruiraju
kao cjeloviti entiteti, drugaiji i homogeniji negoli ikada do tada. Taj se nacionalni
kolektivitet sada organizira i izgrauje unutar posve novog politikog,
dravnog, komunikacijskog, kulturnog, obrazovnog, ekonomskog i socijalnog
sustava kao homogena cjelina i u modernom se drutvu, putem nacionalnog
suvereniteta, postupno pojavljuje kao nacionalno jedinstveni entitet: preko tog
kolektiviteta narod ostvaruje nacionalno jedinstvo. Tada i nacionalni kolektivitet i
360 Anderson 1990; Brass 1991; Deutsch 1969; Gellner 1998; Smith 1991; Jenkins 1997.

279
kolektivni identitet valja shvatiti kao proces stalnih socijalnih promjena i procesa
modernizacije i transformacije u modernom graanskom drutvu. A graansko
se drutvo organizira drugaije od svih drugih drutava.
Prema tome, u suvremenom svijetu, u epohi moderne i modernog drutva,
i drutveni i etniki i nacionalni identiteti koji se tijekom dugoga vremena
izgrauju kako unutar viestrukih meusobnih odnosa etnija, tj. unutar i subetnija
i etnija i dominantne etnije (unutar neke narodne ili nacionalne zajednice), tako
i na razini drutvenih odnosa i ljudske svijesti nastaju i razvijaju se i kao
individualna i kao posve nova kolektivna pojava. Do tada, do razdoblja moderne i
izgradnje modernog drutva (graanskog, civilnog, kapitalistikog, industrijskog
i postindustrijskog), ne nalazimo nacionalne kolektivitete kao homogene i
jedinstvene pojave: ni jezino ni kulturno, ni obrazovno ni komunikacijsko, ni
politiko ni dravno, ni ekonomsko niti bilo koje drugo nacionalno jedinstvo,
tj. kao jedinstveni nacionalni kolektivitet. A to znai da se sada, unutar epohe
moderne i modernog graanskog drutva, etniki i nacionalni identiteti i ujedno
njihovi posve novi kolektiviteti (i etniki i nacionalni i drutveni) i izgrauju i
oblikuju i organiziraju (na svim podrujima javnoga ivota) posve drugaije i na
drugim osnovicama, drugaije negoli ikada prije.
Drugim rijeima, unutar odreene zajednice (etnike, kulturne, ekonomske,
politike, obrazovne, vjerske itd.), kada sve te razliite identitete promatramo
unutar organizirane narodne ili nacionalne zajednice, sada su nosioci identiteta i
pojedinci osobe i etnike skupine i elite i razni kolektivi, ali i cjeloviti nacionalni
kolektivitet.361 Pritom su sada, unutar graanskog drutva, sve te razine drugaije:
drugaije su formirani moderni drutveni sustavi (privrede, kulture, politike,
obrazovanja, komunikacije i drugi), drugaija je organizacija svih tih zajednica,
drugaiji su odnosi ljudi unutar njih, drugaija je razina proizvodnje, kulture i
komunikacije unutar dominantne zajednice (veinskog naroda) koja se razvila na
osnovicama modernog drutva, pa su drugaiji i socijalni i etniki odnosi i stoga
etniki i/ili nacionalni identiteti. Nastaju dakle posve novi meusobni odnosi
ljudi i njihove viestruke interakcije: socijalne, obrazovne, kulturne, politike,
privredne, komunikacijske itd.
361 Kolektiv i kolektivitet: 1) kolektiv grupa ljudi okupljena na nekom zajednikom poslu, projektu;

ljudi koji ine neku radnu organizaciju; skup ljudi, ujedinjenih s istim ciljem, ili skup ljudi udruenih radi stalnog
zajednikog rada i djelatnosti (npr. kolektiv kazalita, kolektiv radnika, kolektiv nekog poduzea itd.); kolektiv
je dakle udruga ili drutvo ljudi koji ine organizaciju ili ustanovu (npr. drutvo knjievnika, sportsko drutvo,
planinarsko drutvo itd.); 2) kolektivitet osnova je lat. imenica collecticius = sabrano, skupljeno mnotvo;
collectio = sabiranje, skupljanje; lat. gl. colligo (ligre i lgre) svezati, ujediniti, zdruiti, sabrati, skupiti,
sastaviti; odatle franc. collectivit (kolektiv, drutvo, udruga), engl. coollective (kolektiv, ukupnost, cjelina).
Prema tome, to su dva slina pojma; pa ipak, kolektivitet se u drutvenim znanostima koristi kao iri pojam
od kolektiva (= radna jedinica, udruga), pogotovo kada se primjenjuje uz narod ili naciju; u tom smislu pojam
nacionalni kolektivitet ima dva znaenja: prvo, to je nacionalna zajednica (na odreenom stupnju postignutog
nacionalnog kolektiviteta ili tzv. nacionalnog jedinstva) i, drugo, to je proces izgradnje i razvoja nacionalnog
kolektiviteta, tj. proces izgradnje nacionalnog jedinstva; tada je dakle nacionalni kolektivitet (i kao zajednica i
kao proces) u funkciji nacionalne integracije.

280
 Isto tako i na razini drutva, kada identitet promatramo na razini sloenih
drutvenih odnosa i stanja, unutar nekog zasebnog drutva, identitet nastaje
kao individualna, ali sada, u modernom graanskom drutvu, i kao posve nova
kolektivna pojava: unutar drutvenih odnosa i socijalnih interakcija, nosilac
identiteta su i pojedinci osobe i grupe, i skupine i elite, ali i posve novi kolektivi i
kolektiviteti. Takve sloene etnike i nacionalne kolektivitete, a time i meuetnike
odnose, koji nastaju unutar graanskoga drutva, ne nalazimo u ranijim epohama.
Ne na takvoj razini organizacije i postignutih razina socijalnih i kulturnih
interakcija meu ljudima. Napose je to vano uoiti za nastanak i razvoj novog
nacionalnog kolektiviteta. Nacionalni kolektivitet (kao homogena kulturna,
obrazovna, politika, ekonomska, komunikacijska, socijalna i drutvena cjelina
utemeljena na modernom nacionalnom suverenitetu, unutar novog politikog,
dravnog i drutvenog sustava) nastaje i izgrauje se tek u epohi moderne i
modernog drutva, tek u 19. i 20. stoljeu. Tek tada nastaju nove osnovice na
kojima se formira taj novi kolektivitet. S tim da u razliite tipove mnogostrukih
drutvenih identiteta, kako emo vidjeti, ulaze i etniki i nacionalni identiteti, koji
se izgrauju unutar pluralnih odnosa i stanja: i kulturnih i etnikih, i nacionalnih
i drutvenih.
U epohi feudalnog drutva, unutar tog stalekog i hijerarhijskog politikog i
pravnog poretka sve do pojave graanskog drutva, kada procesi modernizacije
i transformacije zahvaaju sve dijelove i sva podruja ljudskog drutva, kada
poinje proces promjena koje vode prema izgradnji modernih kolektivnih pojava,
do pojave masovnih drutava ni kolektiviteti niti kolektivni identiteti (etniki,
nacionalni, politiki, teritorijalni, kulturni, privredni, pravni itd.) jo uvijek nisu
bili postigli cjelovitost i jedinstvo visoke organizacijske i funkcionalne razine. U
feudalnom globalnom drutvu, preteno agrarnom, jo uvijek nije bila izgraena
ljudska zajednica utemeljena na cjelovitom nacionalnom kolektivitetu. Tek u
epohi moderne i modernog drutva, u procesu izgradnje moderne nacije, kao
cjelovite nacionalne zajednice, i moderne nacionalne drave i nacije-drave,
nacionalni se identitet potpuno mijenja. Tek tada nacionalni identitet nastaje i
razvija se kao kolektivna pojava jer ga iskazuje masovniji nacionalni kolektivitet,
tj. cjelokupna populacija koja se ukljuuje u javni ivot, a konstruira se unutar
cjelovite politike zajednice i modernog politikog sustava, napose unutar moderne
socijetalne zajednice,362 putem moderne dravne uprave, administrativnih mjera i
propisa, preko izdavanja osobnih dokumenata, opih izbora, popisa stanovnitva,
modernog sustava obrazovanja, napose modernog osnovnog kolstva, obvezne
vojne obuke, suvremene ideologije, masovne komunikacije, iskazivanja lojalnosti
i odanosti, interesnih skupina itd.
362 Socijetalna zajednica kako smo pokazali, formira se unutar drutvenih sustava: a) kao ukupnost

pravnih normi, pravila, statusa i dunosti; b) kao ukupnost normativnog poretka i sustava; c) kao cjelina drutva
i drutvenih odnosa u njegovom kolektivnom aspektu; d) kao podsustav integracije (drutvene, kulturne, pravne,
politike i ekonomske); e) kao sloeni mozaik kolektiva. Socijetalna zajednica, osobito unutar modernog drutva
(graanskog, civilnog, kapitalistikog i industrijskog), ima vrlo sloeni pluralizam uloga i vrlo jaku integracijsku
ulogu kod svakog naroda i svake nacije.

281
 Te nacionalne kolektivitete i kolektivne identitete, kao i etnicitet uope,
valja promatrati kao procese koji se neprekidno mijenjaju s integracijom nacije
i razvojem ili organizacijom njezine visoke nacionalne kulture, formiranjem
politike zajednice i nacionalne drave ili nacije-drave. Istodobno se unutar tih
sloenih i viestrukih drutvenih odnosa i organizacija, koji nastaju u modernom
graanskom drutvu, konstruiraju razliiti oblici drutvenih identiteta.363
Prema tome, od tada nadalje, u dugoj epohi moderne, od kraja 18. do kraja
20. stoljea, tijekom izgradnje modernog drutva (svih oblika graanskog i
kapitalistikog i industrijskog drutvenog ivota) i moderne nacije unutar tog
drutva, nastaju sveobuhvatni i snani modernizacijski i integracijski procesi
(na podruju moderne kulture ili visokokulturnog sustava, sustava modernog
kolstva i obrazovanja, moderne kapitalistike privrede, industrijske revolucije
i industrijalizacije, tehnologije, novog politikog sustava itd.) koji viestruko
mijenjaju i drutvo i nacionalnu zajednicu, a ujedno i sadraje i sve oblike
drutvenih i nacionalnih identiteta. Identitet sada valja promatrati: prvo, na
razini izgradnje moderne nacije i, drugo, na razini modernog drutva i sloenih
drutvenih i etnikih odnosa. A jedno (etniki i nacionalni identiteti) i drugo
(viestruki drutveni identiteti) mijenjaju se i transformiraju pod utjecajem stalnih
procesa i modernizacije i integracije i interakcije.364
Za nau je meutim temu o identitetu i ovdje kljuno pitanje: prvo, kada i
u kojim uvjetima u Habsburkoj monarhiji poinje epoha moderne, tj. kada i u
toj europskoj regiji, u kojoj se nalazi i razvija i hrvatski narod, nastaje moderno
razdoblje novoga vijeka i zapoinju procesi modernizacije i transformacije i
integracije na mnogim podrujima ivota koji su u Europi, od kraja 18. stoljea
dalje, doveli do velikih i vanih promjena i ujedno do pojave kolektivnih
nacionalnih identiteta i izgradnje modernih nacija i, drugo, jesu li suvremenici
osjetili to moderno doba koje je tada nastupilo i u tom dijelu Europe? Jesu li za
te razliite promjene znali u Hrvatskoj? Jesi li suvremenici svjesno prihvaali nove
vrijednosti i izgraivali ih u svojoj sredini? Jesu li se te mnogostruke promjene
pojavile u hrvatskim pokrajinama? Kako je tekla modernizacija i transformacija
na svim podrujima ivota u hrvatskim pokrajinama?365
Prvo, kako smo upoznali u prvom dijelu ove knjige, kada govorimo o novom
vijeku i pojavi moderne, o novom dobu koje je, u odnosu na prethodne epohe,
na svim podrujima ivota promijenilo svijet, nema spora da epoha moderne
i modernog drutva u Europi traje od kraja 18. do kraja 20. stoljea. U tom
razdoblju, na sveope promjene (drutvene, ekonomske, industrijske, tehnoloke,
kapitalistike, politike, etnike i kulturne), ali i na pojaane socijalne suprotnosti

363 Smith 1991; Smit 1998; Poutignat 1995; Jenkins 1997; Barth 1959; Barth 1966.

364 O tome vie u poglavlju: Nacionalni identitet, moderna i moderno drutvo.

365 O tome: Haselsteiner 1997. i literaturu u toj knjizi; GrossSzabo 1992; Kann 1974; Kann 1950;

Karaman 1972; Karaman 1989; Karaman 1991; Karaman 1992.

282
i silne etnike sukobe, utjee postupno ostvarenje projekta moderne: primjena
modernosti u konkretnoj sredini. U tijeku ostvarenja tog projekta najvaniji su:
proces ostvarenja ideja prosvjetiteljstva, razvitak kritikog uma i djelomine
kritinosti na mnogim podrujima ivota ljudi, nastanak industrijske revolucije
i industrijalizacije, pojava buroaskih revolucija koje su sruile feudalizam kao
drutveni sustav, nakon ega nastaje dugotrajni proces izgradnje modernog
drutva: i graanskog i civilnog, i kapitalistikog i industrijskog sustava. To
je razdoblje kada se u pojedinim sredinama, iz sredita zapadne Europe prema
europskoj poluperiferiji i periferiji, nastoji postupno ostvariti, u silnim socijalnim
i etnikim suprotnostima, napetostima i sukobima, daljnji razvoj i primijeniti
nove moderne vrijednosti graanskih revolucija: buroaske, industrijske,
tehnoloke, kapitalistike, obrazovne, kulturne, komunikacijske, urbane,
politike i nacionalne. Ali u svakoj sredini i kod svakog naroda sve to nastaje
posve drugaije.366
Drugo, ostvarenje projekta moderne, kao i procesi modernizacije koji
pritom nastaju, postupno se iz zapadne Europe ire prema unutranjosti i prema
Habsburkoj monarhiji. Moderni europski globalni sustavi napose sustav
kapitalistike privrede, industrijske revolucije i industrijalizacije, prosvjetiteljstva,
romantizma, moderni komunikacijski sustav, moderno obrazovanje, kolstvo i
sudstvo, moderna uprava, prirodnopravne teorije o dravi, drutvu i politikom
sustavu itd. svakako prodiru do sredine 19. stoljea u Monarhiju, prije svega
u njezinu zapadnu polovicu. Pod utjecajem tih europskih modernih globalnih
sustava, ali i socijalnih promjena u Monarhiji, nastaju i narodni preporodi. Pa
ipak, te promjene nisu onolike i na onoj razini kao u Europi jer njihovo ostvarenje
u Monarhiji koi feudalni drutveni sustav i opa zaostalost. Napose te promjene
sporo prodiru u hrvatske pokrajine.367 A svi narodi u Monarhiji, pa i hrvatski
narod, oni koji su se nalazili na europskoj periferiji, ostvarivali su vidan napredak
tek nakon to su u svojoj sredini prihvatili vrijednosti europskih globalnih
sustava: kulturnih, privrednih, obrazovnih i politikih. I dakako nakon to su na
tim osnovama izgradili zasebne nacionalne vrijednosti.
Tree, kako smo vidjeli, u Habsburkoj monarhiji, i ujedno kod hrvatskoga
naroda, najvanije promjene nastaju za revolucije 1848./49. godine kada je srueno
feudalno drutvo: feudalni staleki, drutveni, pravni i politiki sustav. Tada je, i
u tom dijelu Europe, konano zavrila duga epoha tradicionalnog hijerarhijskog
feudalnog drutva. Svi su narodi u Monarhiji za revolucije 1848./49. odbacili
feudalizam kao staleko drutvo, njegov pravni i politiki poredak, i prihvatili
kljune osnovice novoga modernoga drutva: sve oblike graanskog i civilnog,
i kapitalistikog i industrijskog sustava. Oni su te temeljne osnovice modernog
drutva za revolucije 1848./49. godine unijeli u nacionalne programe i uveli u
366 Berger 1979; Berger 1995; Domenach 1986; Kalanj 1994; Klotz 1984; Vattimo 1991.

367 Usp. o tome: Gross 1985; Gross-Szabo 1992; idak i drugi 1988; Kann 1950; Kann 1957; Kann 1974;

Macartney 1971. i literaturu u tim knjigama.

283
ivot i na njima, u svojim sredinama, organizirali politiki i drutveni i graanski
pokret. To je stoga, na ovim prostorima, i unutar Hrvatske, poetak duge epohe
izgradnje modernosti i modernoga graanskoga drutva, epohe koja, uz odreene
prekide, traje do danas. O tome smo ve raspravljali. Ovdje je to vano spomenuti
jer sada nastaju posve novi i mnogostruki identiteti.368
Bile su to kljune promjene koje su potaknule stvaranje, izgradnju i razvoj
posve novih osnovica (politikih, privrednih, kulturnih, drutvenih, socijalnih i
nacionalnih) na kojima postupno izrasta posve novo doba, koje su potaknule: (1)
proces modernizacije i transformacije tradicionalnog drutva i ivota stanovnitva
na mnogim podrujima i (2) proces formiranja i organizacije novih etnikih/
ljudskih zajednica i novog ljudskog drutva, a time i formiranje modernih nacija i
subetnija te novih etnikih i nacionalnih identiteta. Najvanije osnovice su: prvo,
nacionalni programi, koje su napose donijeli svi narodi u Monarhiji; drugo, u
tim nacionalnim programima koji su prihvaeni na svim razinama, od novinstva
preko politikih stranaka i drutava do modernih graanskih parlamenata, trai
se da svaki narod postigne neovisnost (jezinu, kulturnu, politiku i ekonomsku)
unutar zasebne i samostalne politike zajednice, koje su postale jezgra buduih
samostalnih nacionalnih drava ili nacija-drava prema europskome modelu
modernosti; tree, da bi sve to postigli, slavenski su narodi traili preureenje
Monarhije u konfederativnu demokratsku zajednicu u svemu ravnopravnih
naroda. Bile su to osnovice na kojima su u drugoj polovici 19. i u 20. stoljeu
nastajali nacionalni kolektiviteti, cjelovite nacije i kolektivni identiteti. Od tada
nastaju i neprekidno se izgrauju posve novi mnogostruki identiteti, ali nastaje i
kriza identiteta.369
Tada su, za revolucije 1848./49. godine, i u Hrvatskoj nastale sve te promjene.
Pod utjecajem svih tih promjena, koje su se pojavile u Monarhiji, u Hrvatskoj
nastaje vrlo jaki graansko-liberalni politiki pokret i posve drugaija organizacija
Trojedne kraljevine, koju su suvremenici nastojali formirati i organizirati
kao cjelovitu i samostalnu nacionalnu zajednicu, na naelima nacionalnog
suvereniteta. Nastojali su je organizirati na naelima i institucijama koje su
prilagodili novom/modernom drutvu (i graanskom i civilnom, i industrijskom
i kapitalistikom razvoju): na nacionalnom suverenitetu, graanskim slobodama,
graanskoj javnosti, slobodnom okupljanju i javnom djelovanju, pokrenuli su
politike novine i organizirali moderne politike stranke i institucije, raspisali i
odrali prvi put u povijesti slobodne izbore za novi Hrvatski sabor (parlament) kao
predstavnikom tijelu hrvatskoga naroda i organizirali sustav parlamentarizma i
trodiobe vlasti, nastojali izgraditi posve novu politiku vlast i politiku zajednicu
itd. To su osnovice na kojima nastaje novo/moderno doba, koje omoguuje

368 Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1998a; Koruni 1998b; Koruni 1999-2000; Kann 1950; Markus

2000; Markus 2001. i literaturu u tim radovima.

369 Koruni 1998., 9-39; Koruni 1999-2000; Markus 2000; literaturu i izvore u tim radovima.

284
primjenu modernosti i modernizaciju
transformaciju (tradicionalnog svijeta
ivota stanovnitva) i sveopi razvoj svakog naroda. To je poetak viestrukih
promjena drutvenih i etnikih identiteta na svim razinama. Od tada nadalje,
etnike i nacionalne identitete valja promatrati u procesu stalnih promjena na koje
utjee izgradnja modernog drutva i modernih drutvenih sustava.370
Upravo su tada, pod utjecajem tog hrvatskoga liberalnoga politikoga pokreta,
nastale mnoge nacionalne vrijednosti, koje su iskazane u hrvatskom nacionalnom
programu. Na hrvatskome prostoru nastaju i novi identiteti. Taj je nacionalni
program, ije su osnove nastale, u uvjetima feudalnog drutva, ve tijekom
hrvatskoga narodnoga preporoda od 1835. do 1848. godine, za revolucije 1848./49.
godine iznesen u hrvatskoj javnosti, u uvjetima prilagoenim graanskom drutvu
u svojim poecima, putem politikih novina, asopisa i broura, preko novih
graanskih/civilnih i politikih institucija, zastupa ga Narodna stranka i politiko
drutvo Slavenska Lipa na Slavenskom Jugu i napokon je prihvaen u Hrvatskome
saboru, ali sada kao predstavnikom tijelu u ime cjelokupnog hrvatskog naroda.
Od tada dakle taj nacionalni program ima legalitet nacionalnog suvereniteta i
prirodnog prava. A, kako smo vidjeli, njegovi najvaniji zahtjevi koji e utjecati
na novu konstrukciju identiteta hrvatskog naroda su: prvo, zahtjev za ujedinjenje
svih hrvatskih pokrajina u cjelovitu politiku zajednicu, u teritorijalno cjelovitu
Trojednu kraljevinu (Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju); drugo, zahtjev za
formiranje i organizaciju Trojedne kraljevine kao samostalne drave hrvatskoga
naroda koja bi imala, u skladu s naelom nacionalnog suvereniteta i modernoga
graanskoga drutva u razvoju, posve nezavisni parlament (Hrvatski sabor),
nezavisnu vladu i ministarstvo, te samostalnost na podruju unutranje uprave,
sudstva, nacionalne privrede, financija, modernog kolstva i obrazovanja itd.
Trojedna kraljevina, kao samostalna politika zajednica i nacionalna drava, bila
bi federalna jedinica u sklopu konfederalne Monarhije, koja bi se organizirala kao
moderna demokratska europska drava. Bio je to politiki i socijalni program,
koji je izgraen na osnovicama tog modernog drutva prema europskome modelu.
Nuno je, ponavljamo, imati na umu taj sociopolitiki projekt modernosti, jer e
on, od tada nadalje, a napose od 1861. godine, utjecati na nastanak posve novih
identiteta.371
Od svega toga, kako je poznato, za revolucije 1848./49. godine nita nije
ostvareno, jer je 1849. godine pobijedila kontrarevolucija. Nakon toga uslijedio
je neoapsolutizam, od 1850. do 1860. godine. No, nakon sloma tog apsolutizma
potkraj 1860. godine, svi su narodi u Monarhiji ponovno prihvatili onaj nacionalni
program koji su donijeli za revolucije 1848./49. godine. Ponovno su takoer
prihvatili temeljne vrijednosti i sustave moderne i modernoga graanskoga
370 idak 1979; Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1998; Koruni 1999-2000; Markus

2000; Markus 2001; Hrvatski dravni sabor, 2001.

371 Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1998; Koruni 1999-2000; Markus 2000; Markus

2001; idak 1979; usp. literaturu i izvore u tim radovima.

285
drutva. I hrvatski je narod ponovno prihvatio onaj temeljni nacionalni program
koji je nastao u Hrvatskoj za revolucije 1848./49. godine. A to je hrvatski
nacionalni i politiki program. Ponovno su se pojavile nade da se moe i mora
postii samostalnost i neovisnost pojedinih naroda unutar njihovih samostalnih
politikih zajednica i zasebnih drava. Tu je mogunost najavila i Listopadska
diploma iz 1860. godine, a napose ponovno pokretanje ustavnog razdoblja, bez
obzira na to to su 1861. godine rasputeni nacionalni parlamenti u Monarhiji.
Pa ipak, na tim se osnovama europske modernosti (koje donosi moderna i
moderno drutvo: i graanski i civilni, i kapitalistiki i industrijski sustav) dalje
razvija organizacija politikih i nacionalnih pokreta i cjelokupan javni ivot
u Monarhiji. Ti su politiki pokreti, do poetka 20. stoljea, stvorili temeljne
nacionalne vrijednosti na svim podrujima (kulture, privrede, obrazovanja,
politikog sustava, moderne uprave, sudstva, kolstva itd.) i zauvijek dali osnove
za razvoj zasebnih nacija i nacionalnih identiteta. U tom razdoblju i hrvatski je
narod utemeljio osnove zasebne hrvatske nacije i nacionalni identitet, ali nastaje
i proces izgradnje posve novih identiteta.372
Prema tome, veliki utjecaj na oblikovanje viestrukih drutvenih identiteta
uope i napose etnikih i nacionalnih identiteta u Hrvatskoj u 19. stoljeu imali
su: prvo, hrvatski narodni preporod (tzv. ilirski pokret) od 1835. do poetka
1848. godine; drugo, hrvatski politiki i liberalni graanski pokret za revolucije
1848./49. godine; tree; hrvatski politiki i drutveni pokret od kraja 1860. godine
do raspada Habsburke monarhije 1918. godine; etvrto, hrvatski politiki i
drutveni pokret od 1919. do 1941. godine unutar tzv. stare Jugoslavije; peto,
razvoj hrvatskoga naroda od 1941. do 1945. godine u tijeku Drugoga svjetskoga
rata; esto, razvoj hrvatskoga naroda od 1945. do 1991. godine unutar socijalistike
Jugoslavije; sedmo, razdoblje od stvaranja samostalne hrvatske drave 1991./92.
godine. U tim se razdobljima mijenja i svijet ivota na svim podrujima, a ujedno
i mnogostruki identiteti.
Sve te etape i sve politike pokrete, kao i njihove meusobne utjecaje, valja
posebno prouiti. Oni su veoma vani za povijest hrvatskoga naroda, za nastanak
moderne hrvatske nacije i njezin razvoj tijekom dugoga vremena, kao i njezin
odnos spram drugih naroda, nacija i kultura na prostoru srednje i jugoistone
Europe. Bilo bi stoga poeljno da komparativnim putem istraimo sve oblike
drutvenih, etnikih i nacionalnih identiteta. A ujedno i pojavu i razvoj svih etnija
i subetnikih grupa na hrvatskome etnikom i politikom prostoru i oblikovanje
njihova etnikog i kulturnog identiteta. To je golemo znanstveno podruje. Za
prikaz samo osnovnih problema o tome trebalo bi izloiti znatno opseniju
raspravu. Tu zadau, zbog razloga koji slijedi, moramo ispuniti ako elimo
odgovoriti na brojna istraivaka pitanja.

372 Kann 1950; Kann 1957; Kann 1974; Macartney 1971; Die Habsburgermonarchie 1848-1918, III-VI;

Zllner 1997; idak i drugi 1968; idak i drugi 1988; idak 1973; Gross 1985; Gross-Szabo 1992.

286
 Pritom valja istaknuti da su brojne generacije hrvatskih preporoditelja, ako
mislimo na moderno razdoblje od kraja 18. do kraja 20. stoljea, ustrajno tragale
za etnikim i nacionalnim identitetom. Uinile su to na mnogim podrujima: na
podruju knjievnoga jezika, moderne knjievnosti, znanosti, suvremene kulture
uope, moderne politike, modernog politikog ivota i politikog sustava, sustava
moderne drave i dravnosti, prava i pravnih normi, nacionalnog suvereniteta,
tradicije, gospodarstva, modernih nacionalnih institucija i organizacija itd.
Upoznajmo osnovne probleme vezane uz drutveni identitet uope, te etniki
i nacionalni identitet napose, a i identitet etnija, subetnija, supkultura, naroda,
narodne zajednice, te moderne nacije i nacionalne zajednice. Uz to, kada je rije o
drutvenim identitetima uope, postoje mnogobrojni identiteti koje emo upoznati
u ovom dijelu knjige. Kako emo vidjeti, to je golemo podruje istraivanja. Da
bismo to istraili, i na taj nain otkrili novi svijet hrvatske povijesti, nuno je
upoznati suvremene teorije i primijeniti suvremene znanstvene modele.

4. Identitet: teorijski i metodoloki aspekti problema

A) O identitetu uope
Da bismo odgovorili na brojna istraivaka pitanja vezana uz drutveni,
etniki i nacionalni identitet, uz ivotne strukture stanovnitva (i etnike i
kulturne i jezine i obrazovne i vjerske i ekonomske i socijalne) u zemlji, a time
i uz izgradnju nacije i nacije-drave i uz pojavu razliitih oblika nacionalizma,
a napose vezana uz pojavu i razvoj hrvatske nacije i oblikovanje vie etnija i
subetnija unutar njezine politike zajednice i nacionalne drave, uz odreenje
nacionalnog i etnikog identiteta kod hrvatskih preporoditelja u 19. stoljeu, to
je predmet ove rasprave, valja najprije upoznati to je identitet uope, napose u
odnosu prema viestrukom drutvenom i nacionalnom identitetu. Upoznajmo
najvanije oblike i sadraje identiteta, jer na njima poiva razvoj istinitog miljenja
i uope razvoj znanosti od antike do danas. Uz jo jednu vanu napomenu. Ovdje,
kako vidimo, polazimo od gledita da na hrvatskome prostoru postoji kulturna
i etnika raznolikost (pluralizam) i ujedno drutveni pluralizam. Identitet dakle
promatramo i kao proces i kao interakciju unutar pluralnih odnosa i stanja:
etnikih, kulturnih i drutvenih. Ali se pluralni odnosi i stanja (sam fenomen
pluralizma) stalno i neprekidno mijenjaju tijekom vremena: drutvo i drutveni
sustavi i sustav etnikih/ljudskih zajednica, a napose spomenute ivotne strukture
stanovnitva u zemlji, utjeu na njihove promjene.373

373 Nuno je o identitetu povesti iru teorijsku raspravu. To najbolje pokazuje ovaj primjer. Prilikom

pripreme za Prvi kongres hrvatskih povjesniara, koji se potkraj 1999. godine odrao u Zagrebu pod radnim
nazivom Hrvatski nacionalni i dravni identitet i kontinuitet, autor ovih redaka proveo je svojevrsnu anketu
meu tridesetak povjesniara. U usmenom je razgovoru s njima, svakim posebno, postavio pitanje to je
identitet uope, i napose to je drutveni, a to etniki i nacionalni identitet vezan uz etnicitet uope i napose
uz problem meuetnikih odnosa i izgradnje moderne nacije. Meu njima su samo dvojica znala, iako vrlo

287
 B) Identitet s gledita logike i zakona istinitog miljenja
a) Identitet je jednakost:
Zakon miljenja, koji znanost od antike, od grke filozofije do danas
nalazi u formuli za stav identiteta, formula A = A govori o jednakosti, tj. o
apstraktnom i jednostavnom pojmu identiteta. Taj stav identiteta kae: A je
A, tj. svaki je A sam isto, drugim rijeima, svaka je stvar ili pojava identina
samoj sebi.
b) Identitet je istovjetnost:
Formula za stav identiteta A je A ipak ne govori samo da je svaki A sam isto,
ve u isto vrijeme kazuje: svaki je A sam isto sa samim sobom, tj. svaka je
stvar ili pojava sama ista sa samom sobom. U istovjetnosti (A je A) nalazi se
taj odnos s ili sa kao posredovanje, kao sveza i sinteza, kao sjedinjenje
u jedinstvo.
c) Identitet je jedinstvo sa samim sobom:
Zato se identitet, kao zakon istinitog miljenja, tijekom itave povijesti
zapadne civilizacije, od antike do danas, pojavljuje kao jedinstvo i istovjetnost,
kao posredovanje u tom jedinstvu, u jedinstvu sa samim sobom.374
C) Identitet s gledita opih naela375
a) Identitet je jednakost i jedinstvo:
Prema formuli za stav jednakosti, identitet je ono to je potpuno isto: A = A.
Drugim rijeima, formula A = A (A je A, tj. svaki je A sam isto) i oznauje
jednakost i govori o jednakosti i jedinstvu sa samim sobom.
b) Identitet razmjera:
Prema formuli za stav razmjera, identitet je odnos prema kojemu je neto ili
netko, u razliitim okolnostima, posve jednako samo sebi i/ili posve jednak
sam sebi, tj. istovjetan je sa samim sobom: svaki je A sam isti sa samim
sobom.
c) Identitet razliitosti:
Prema formuli za stav razliitosti i opreke, identitet je ukupnost injenica
(ime, osobni opis, naziv itd.) koje slue da se jedna osoba ili neka pojava
razlikuje od bilo koje druge osobe ili pojave: A se razlikuje od B, C, D...

neodreeno, odgovoriti na ta pitanja. Neke je povjesniare to uznemirilo. Ali je ipak samo jedan od njih ponovno
htio razgovarati o problemu identiteta. Napokon je taj Kongres pokazao to stanje: na njemu se o etnikom i
nacionalnom identitetu nije raspravljalo jer se nije pojavila ni jedna ozbiljna rasprava o tome! A to je bila glavna
tema kongresa.
374 Hegel 1987; Schelling 1985, 77145; Heidegger 1996 (Stav identiteta). O identitetu i problemu
identifikacije vidi u sveuilinim udbenicima logike. O tome postoji opsena literatura.
375 Literatura kao i u prethodnoj biljeci.

288
 D) Identitet s gledita etnosa i etniciteta
a) Identitet prvoga (= na identitet):
Prema formuli za stav identiteta jednakosti (A=A: svaki je A sam isto)
i razmjera (A je A: svaki je A sam isti sa samim sobom), kada je rije o
etnicitetu ili etnosu, moemo upoznati identitet prvoga, tj. etniki ili
nacionalni identitet odreene etnike grupe, etnike zajednice, naroda i
narodne zajednice i nacije.
b) Identitet prvoga i drugoga (= na i njihov identitet):
Prema modelu identiteta razliitosti i opreka, izmeu nas (= identiteta
prvoga) i njih (= identiteta drugoga) na podruju etnosa, identitet
prvoga (na identitet) je ukupnost svih injenica (etnikog podrijetla,
posebnog jezika, tradicionalne kulture, ivotnih uvjeta, moderne kulture,
obiaja, obiajnog prava, drutva i drutvenih stanja, posebne povijesti itd.)
koje slue da se odredi identitet drugoga (njihov identitet): da se jedna
osoba/pojedinac, neka etnika grupa ili skupina ili neki narod ili neka etnija
odredi pomou drugoga, pomou druge etnike grupe ili druge etnije kao
oprena osobnost, oprene etnike posebnosti i karakterne osobine, oprena
slika i opreno iskustvo, oprena povijest itd.
c) Identitet drugoga (druge etnike skupine ili druge etnije):
Prema tome, identitet drugoga (ili identitet druge etnike skupine i
etnije) nastaje u procesu konstrukcije etnikog i/ili nacionalnog identiteta
prvoga i obrnuto. U tom sluaju identitet prvoga (na identitet) i
identitet drugoga (njihov identitet), koji gotovo u pravilu, kada je rije
o etnosu i etnicitetu, idu (i mi i oni) zajedno, uvijek i govore i svjedoe
o postojanju kulturne i etnike raznolikosti (pluralizma) na odreenom
prostoru, unutar neke zemlje.376
To je vano i za hrvatski prostor na kojem je postojala, od srednjega vijeka do
danas, kulturna i etnika raznolikost (pluralizam) i drutveni pluralizam.377
E) Identitet sloenih povijesnih pojava i procesa
a) Identitet povijesnih pojava i promjena:
Velike meutim tekoe nastaju kada pokuamo kritiki analizirati viestruki
drutveni identitet uope, a napose identitet povijesnih pojava i procesa, kao
to je pojava moderne nacije i proces njezine izgradnje i razvoja. Zato?
Zato jer se te povijesne pojave, svi ti procesi i drutveni odnosi neprestano
mijenjaju. Moramo ih promatrati, napose kada je rije o povijesnim pojavama
koje nastaju, razvijaju se i neprekidno transformiraju u epohi moderne i

376 O tome: Smith 1991; Smit 1998; Poutignat 1995; Jenkins 1997; Biti 2000, 190-97 i literaturu.

377 Nuno je utemeljiti ta sveobuhvatna i sloena istraivanja na hrvatskom prostoru. To je golemo

podruje istraivanja i neobino vano za povijest hrvatskoga naroda i formiranje hrvatske nacije.

289
 modernog drutva, unutar sloenih procesa modernizacije
transformacije

integracije.
Tada se i etnicitet i etniki identiteti i nacije i nacionalni identiteti izgrauju u
procesima promjena i socijalnih interakcija. Kako onda upoznati viestruke
identitete povijesnih pojava i procesa koji se nalaze u dinaminom razvoju,
unutar pluralnih kulturnih i drutvenih odnosa i stanja, koji se nalaze u
stalnim promjenama i neprekidnim transformacijama?
b) Identitet kao proces i interakcija:
Zbog toga je s gledita apstraktnog ili jednostavnog identiteta (A = A: A je
A) teko, ako ne i nemogue, upoznati identitet neke moderne nacije kao
konkretne nacionalne zajednice (identitet nacionalnog kolektiviteta) jednoga
naroda, kao i etnike i nacionalne identitete. Zato, jer se i narod i nacija
i etnije i subetnike skupine neprekidno izgrauju, mijenjaju i razvijaju,
kao to se neprekidno mijenjaju drutveni odnosi i stanja u kojima nastaje
nacija.
Napose je sloen problem istraivanja meuetnikih odnosa, jer je rije o
postojanju kulturne i etnike raznolikosti (pluralizma) i ujedno kulturnih
i etnikih interakcija na odreenom prostoru: o postojanju vie etnikih
skupina i o njihovim meuodnosima. Jo je tee otkriti identitet povijesnih
procesa.
U tom sluaju polazimo od uvjerenja, koje uvjetno prihvaamo kao teorem,
o postojanju viestrukih drutvenih identiteta koji se nalaze u stalnim
promjenama. Jer identitet neke sloene povijesne pojave ili procesa danas
nije isto to i njihov identitet juer. Unutar tih viestrukih i kompleksnih
drutvenih identiteta nalaze se svi ostali. Sve dakle te identitete (i drutveni
i etniki i nacionalni) valja promatrati i kao proces i kao interakciju.
c) Kompleksni drutveni identiteti:
Ako identitet promatramo kao proces i interakciju, onda je jasno da je s
gledita apstraktnog identiteta (A = A) teko i gotovo nemogue upoznati
kompleksne drutvene identitete, jer se oni nalaze u stalnim socijalnim
promjenama. Zato, ako elimo upoznati viestruke drutvene identitete uope
i identitete sloenih povijesnih pojava i procesa napose, moramo tragati ne
samo za jedinstvom apstraktnog pojma identiteta (prema formuli: A je A, tj.
svaki je A sam isti sa samim sobom) nego, polazei od tog zakona istinitog
miljenja, na kojem poiva znanost, valja upoznati jedinstvo i razliitost
sloenog identiteta prema formuli: A je A i ne-A, tj. svaka je povijesna
pojava u svakom trenutku identina samoj sebi, ali ujedno i razliita od
same sebe.
Tada jedinstvo i razliitost sloenog ili kompleksnog identiteta (kada
promatramo povijesne pojave i procese dugoga trajanja kao to je izgradnja
nacije, nacionalnih kolektiviteta i kolektivnih identiteta) prepoznajemo i kao

290
 proces i kao sintezu kroz njegovo sjedinjenje u jedinstvu i razliitosti. A to
se zbiva, upoznali smo, tijekom stalnih drutvenih promjena i socijalnih
interakcija, u procesu nastajanja viestrukih drutvenih identiteta u
meuovisnosti.
d) Proces identifikacije i konstrukcije identiteta:
Kada je rije o etnikim i nacionalnim identitetima, nuno je otkriti proces
identifikacije i/ili konstrukcije tih identiteta pomou znanstvenog modela
ili:
(1) formule identitet identiteta i razlika (A je A i istog trenutka ne-A) i
(2) ujedno formule za stav razliitosti i opreka izmeu identiteta prvoga i
identiteta drugoga razlike izmeu nas i njih;
(3) a to je proces u kojem etniki i nacionalni identiteti nastaju kao rezultat
prohoda entiteta (etnike skupine, etnije, naroda ili nacije) kroz sustav
razlika, razliitosti i opreka, kroz sustav identiteta drugoga.
Prema tome, drutveni identitet uope, a etniki i nacionalni identitet napose,
koji se neprestano mijenjaju i transformiraju, moemo upoznati putem dva
modela identiteta u meuovisnosti i meudjelovanju: prvo, pomou modela
identitet identiteta i razlika i, drugo, modela identiteta drugoga.
e) Znanstveni model etnikog i nacionalnog identiteta:
Na tome je utemeljen znanstveni model etnikih i nacionalnih identiteta. A
taj model (identitet identiteta i razlika + identitet drugoga), bilo da je rije
o procesu konstrukcije etnikog i nacionalnog identiteta ili o konstrukciji
etnikog i nacionalnog kolektiviteta ili o kulturnoj i etnikoj raznolikosti,
poiva na uvjerenju da na nekom prostoru postoji kulturni, etniki i drutveni
pluralizam.
Taj model poiva na plodovima znanstvene spoznaje i na ovim naelima:
(1) da na nekom prostoru, unutar neke regije, postoje najmanje dvije, a
najee vie etnikih grupa i/ili etnikih zajednica i/ili nacionalnih za-
jednica, da postoji dakle i identitet prvoga i identitet drugoga i/ili
identitet drugih;
(2) da sve te etnike grupe i etnije impliciraju etnike odnose, a nacije i na-
cionalne zajednice pretpostavljaju postojanje nacionalnih odnosa i sta-
nja;
(3) da etniki i nacionalni odnosi, te etniki i nacionalni identiteti, ukljuuju
postojanje najmanje dviju kolektivnih strana i/ili dvaju kolektiviteta: i
etnikog i nacionalnog kolektiviteta koji se izgrauju i konstruiraju na
nekom prostoru;
(4) da je tada u pravilu rije o kulturnim i etnikim pluralnim sredinama; to
se odnosi i na hrvatski etniki i politiki prostor od srednjega vijeka do
danas;

291
 (5) da se na tim meuetnikim i meunacionalnim odnosima kako unutar
kulturne i etnike raznolikosti tako i unutar drutvenog pluralizma,
u procesu etnike identifikacije uvijek konstruiraju najmanje dva
meuovisna identiteta: identitet pripadnika i nepripadnika nekoj etnikoj
ili nacionalnoj zajednici, tj. i identitet prvih (koji pripadaju naem
kolektivitetu) i ujedno identitet drugih (koji pripadaju njihovu
kolektivitetu) itd.;
(6) da identitet dakle drugoga uvodi razliku izmeu nas i njih, naih
i njihovih; da stoga identitet drugoga pretpostavlja postojanje i
istraivanje identiteta prvoga odnosno da pretpostavlja postojanje
viestrukih drutvenih identiteta, tj. postojanje etnike, nacionalne i
kulturne razliitosti (pluralizma) na odreenom prostoru i da je to golemo
znanstveno podruje.378
F) Viestruki drutveni identiteti
Kada je dakle rije o povijesnim pojavama i procesima dugoga trajanja,
kao to su na primjer pojava, izgradnja i razvoj moderne nacije i etnija ili
etnikih zajednica uope, nuno je da njihove identitete promatramo (a) unutar
sveobuhvatnih pluralnih drutvenih, kulturnih i etnikih odnosa i stanja, unutar
drutvenih identiteta uope, unutar kojih postoje mnogi i viestruki identiteti u
njihovoj uzajamnoj ovisnosti i ujedno (b) pomou formule za stav kompleksnog
i sloenog identiteta i/ili pomou modela identitet identiteta i razlika (A je A i
istog trenutka ne-A, tj. svaka je povijesna pojava u svakom trenutku identina
samoj sebi, ali i razliita od same sebe jer se nalazi u procesu neprekidnog
razvoja) i ujedno pomou identiteta drugoga. Jer se, tijekom procesa dugoga
trajanja, oblikuju i razvijaju mnoge usporedne pojave na razliitim podrujima
(na podruju jezika, kulture, politikog i dravnog sustava, privrede, prava, vjere,
ideologije itd.) koji su meusobno povezani i uvjetovani.
U isto vrijeme pojavljuju se, unutar neke narodne i/ili nacionalne zajednice
(nacija je moderna zajednica koja nastaje u epohi moderne i modernog drutva),
meuovisni razliiti drutveni identiteti: kulturni, politiki, privredni, etniki,
vjerski itd. Svi ti zasebni identiteti, u razliitim uvjetima i prostorima, mogu
tvoriti jedinstveni nacionalni kolektivitet, tj. izgrauju sloeni kolektivni identitet
jedne nacije, kao cjelovite nacionalne zajednice, koja uspostavlja odnose s drugim
etnijama, narodima i nacijama. Prema tome, i etniki i nacionalni identiteti dio
su sloenih drutvenih identiteta uope. A to znai da ni etniki ni nacionalni
identiteti, kao ni etnicitet uope, ne moemo upoznati ako ih ne prouavamo
unutar drutvenih identiteta i socijalnih promjena uope, ali i unutar irih regija
i odnosa spram drugih identiteta, kultura, naroda i nacija.379 Uz to, nuno
378 O tome: Alba 1990; Barth 1969; Smith 1991; Poutignat 1995; Jenkins 1997; Wodak ur. 1998; Giesen

1991. i opsenu literaturu u tim knjigama i zbornicima radova.

379 Barth 1969; Smith 1991; Poutignat 1995; Jenkins 1997.

292
je iskazati kritinost. Ne smijemo, kako se esto radi, uzeti jedan primjer i na
temelju njega generalizirati i zakljuiti da postoji kolektivni identitet.380
G) O (ne)mogunosti istraivanja nacionalnog identiteta
No, to je etniki i nacionalni identitet? to je etnicitet? to je nacija i kako
nastaje? Na ta pitanja nije lako odgovoriti. Postoje mnogobrojne teorije i brojni
pristupi istraivanju tih povijesnih pojava. Nuno je iskazati kritiki pristup.
Vano je izabrati znanstveni model i poznavati razne teorije o svemu tome.
Pa ipak, uza svu kritinost koju valja iskazati kada govorimo o tim pojavama
i sloenim problemima, na temelju dosadanjih istraivanja, bez obzira na
razliite pristupe i rezultate tih istraivanja, mogli bismo zakljuiti da su i etniki
i nacionalni identiteti pluralni, da je rije o vrlo kompleksnim identitetima, koji se
izgrauju unutar pluralnih drutvenih odnosa i ujedno unutar pluralnih etnikih i
nacionalnih odnosa i stanja, da etnike i nacionalne identitete moemo prepoznati
kao oblik drutvene organizacije.
Kako je reeno, unutar drutva i drutvenih odnosa, unutar odreene sredine,
postoje viestruki drutveni identiteti, a ujedno i unutar odreene moderne
nacionalne zajednice vie oblika identiteta (etniki, jezini, kulturni, politiki,
dravni, regionalni, vjerski itd.) koji svi zajedno tvore jedinstvo nacionalnog
kolektivnog identiteta, tj. nacionalni kolektivitet u razliitosti etnikih i kulturnih
pojava.381 Upoznajmo najvanije ope tipove etnikog i nacionalnog identiteta:
a) Na razini etnikih i/ili nacionalnih sentimenata:
Na razini raznih oblika patriotizama i nacionalizama, na razini etnike i
nacionalne svijesti, osjeaja, htijenja i znanja, u procesu etnike i nacionalne
identifikacije i/ili konstrukcije, u odreenoj sredini nastaju:
(1) individualni identiteti etniki i nacionalni identiteti kojima se pojedinci
ljudi, ali i pojedini ovjek, kao individue svojom voljom poistovjeuju
s nekom etnikom grupom ili etnikom zajednicom ili narodnom
zajednicom ili nacijom, unutar koje ive i ele ivjeti i time prihvaaju
njezine vrijednosti, njezin pravni i politiki poredak i iskazuje lojalnost
spram nje itd.;
(2) grupni identiteti etniki i/ili nacionalni identiteti kojima se neka etnika
grupa ili elita svojom voljom poistovjeuje s nekom etnijom ili nacijom,
unutar koje ivi ili eli ivjeti i time prihvaa njezine temeljne vrijednosti,
njezinu tradiciju, norme, pravila, organizaciju, cjelinu sustava itd.;
(3) kolektivni identiteti etniki i/ili nacionalni identiteti kojima se odreeni
kolektiv (grupa ljudi, elita, etnija ili narod u cjelini) svojom voljom

380 Izraziti primjer nekritinosti i pretjeranog uopavanja: Stanii 2002, 8283.

381 Alba 1990; Alter 1985; Anderson 1990; Brass 1991; Deutsch 1966; Deutsch 1969; Gellner 1994;

Gellner 1998; Hobsbawm 1983; Jenkins 1997; Kedourie 1971; Koruni 2000; Leroti 1984; Poutignat 1995;
Seton-Watson 1980; Smith 1969; Smith 1983; Smith 1991. i literatura u tim djelima.

293
 poistovjeuje s odreenom etnikom zajednicom, narodom ili nacijom,
unutar koje ivi i eli ivjeti i time prihvaa njezine temeljne vrijednosti
i cjelinu organizacije;
(4) identitet kolektiviteta na toj se razini, kada se vie-manje cjelokupno
stanovnitvo na nekom politikom prostoru, unutar neke politike
zajednice ili drave poistovjeuje s nekom etnikom zajednicom ili
nacijom, konstruira etniki kolektivitet (etnike zajednice) ili nacionalni
kolektivitet (nacije).382
Na osnovicama etnikih i nacionalnih sentimenata izgrauju se i razvijaju
(1) svi oblici etnike i nacionalne svijesti; (2) svi oblici patriotizma i
nacionalizma i (3) razliite ideje o naciji i nacionalnoj zajednici. U tom
se sluaju nacija i nacionalna zajednica prije svega doivljava i predouje
na razini ideje nacije, nacionalne svijesti, posebnih osjeaja, te etnikih i
nacionalnih sentimenata.
b) Na razini zbilje:
Unutar neke nacionalne zajednice, njezine politike zajednice ili nacionalne
drave, u kojoj je ta nacija dominantna etnija, nastaju:
(1) drutveni identiteti na mnogim podrujima unutar nacionalne zajednice
u njihovoj uzajamnoj ovisnosti: na pr. jezini, kulturni, politiki, dravni,
vjerski, staleki, nacionalni, regionalni, stranaki, individualni, kolektivni
itd.
(2) etniki identiteti na dvije razine: prvo, identitet konkretne etnije
ili etnike zajednice kao kolektivitet i, drugo, etniki identitet kojim
se pojedini ovjek ili etnika grupa poistovjeuju s tom konkretnom
etnikom zajednicom;
(3) nacionalni identiteti na dvije razine: prvo, identitet nacije kao zajednice
(kao nacionalni kolektivitet) i, drugo, nacionalni identitet kojim se
pojedini ovjek i neka etnika grupa poistovjeuju s tom nacijom.383
Ovdje je rije o konkretnim zajednicama na razini etnosa (i o nacionalnoj
zajednici i o subetnijama unutar odreene politike zajednice) koje se tijekom
dugoga vremena u zbilji izgrauju kao kolektiviteti na odreenom teritoriju
i unutar odreenih vrijednosti. Sada prema tome polazimo od uvjerenja i
od spoznaje da moderna nacija, kao entitet i nacionalna zajednica jednoga
naroda, ili neka etnija, nastaju i izgrauju se u zbilji, da ih ini konkretno
stanovnitvo, a ne samo na razini ideje nacije, nacionalnih sentimenata,
etnike ili nacionalne svijesti.
Ali i sada valja imati na umu da je etniki identitet po svom podrijetlu sta-
riji od nacionalnog identiteta, i da je ujedno etnika zajednica starija od na-
382 Anderson 1990; Gellner 1998; Jenkins 1997; Leroti 1984; Poutignat 1995; Smith 1991.

383 Anderson 1990; Jenkins 1997; Koruni 1997; Koruni 2000; Poutignat 1995, Smith 1991.

294
 cije. Jer se nacija izgradila tek u epohi moderne, dok odreeni oblici etnike
zajednice postoje od kada postoji povijest ovjeanstva. Prema tome,
predmoderni oblici etnike zajednice prethode modernoj naciji i nacionalnoj
zajednici.384
Osnovica prve razine, tj. osnovica i individualnog i kolektivnog etnikog
i/ili nacionalnog identiteta, a to je ujedno osnovica etnikih i/ili nacionalnih
sentimenata i svih oblika i patriotizama i nacionalizama, jest etnika i/ili
nacionalna svijest. No, to je etnika ili nacionalna svijest? Etnika i nacionalna
svijest, na kojoj se temelji etniki i/ili nacionalni identitet, oblikuje se: prvo,
na svijesti (tj. na svjesnom znanju) pojedinih ljudi/osoba i grupa o postojanju
vlastite etnike zajednice ili nacije, tj. o postojanju njihova identiteta; drugo, na
svjesnom znanju o podrijetlu i razvoju etnike zajednice i/ili nacije, na znanju o
postojanju njihovih temeljnih vrijednosti, simbola, mitova, tradicije, ideologija,
povijesti itd.; tree, na njihovoj svjesnoj i voljnoj odluci da ive u toj zajednici i
da prihvaaju njezine temeljne vrijednosti, simbole, mitove, ideologiju, njezinu
organizaciju i njezin pravni i politiki poredak itd.385
To su vrlo sloeni identiteti. Teko ih je prouavati u dalekoj prolosti. Prije
svega zato jer se etniki i nacionalni sentimenti, a time i etniki i nacionalni
identiteti, kod pojedinih osoba i grupa, neprekidno mijenjaju. Jer ovjek tijekom
ivota svoja uvjerenja o tome mijenja, jer druga generacija prihvaa druge
vrijednosti i drugaije se s njima identificira i zato jer o sadraju i intenzitetu
tih sentimenata u prolosti nije ostalo dovoljno dokumenata. Pa ipak, nuno je
istraivati sve te oblike etnikih i nacionalnih sentimenata i na njima osnovane
etnike i nacionalne identitete.386
Osnovica druge razine, identitet neke etnike zajednice ili nacije kao
konkretne zajednice, kao konkretni kolektivitet, kako vidimo, jesu razliite
vrijednosti, razliiti identiteti tih vrijednosti, i razliita podruja, a tvore razliite
identitete koji se oblikuju unutar neke regije ili nacionalne zajednice. Ali je sada
rije o dvije razine kolektivnih identiteta: prvo, o identitetu subetnikih grupa i
etnikih zajednica (kao subetnija razliitih veliina) koje se organiziraju unutar
neke ire dominantne narodne ili nacionalne zajednice, unutar neke nacije, tj.
unutar njezine politike zajednice ili nacionalne drave; drugo, o identitetu
odreene narodne zajednice i/ili nacije kao dominantne etnije na njezinu politi-
kom prostoru, unutar njezine politike zajednice.387
Taj se identitet (subetnikih grupa, etnikih zajednica i nacije) moe is-
traivati, jer je ovdje rije o konkretnim zajednicama i kolektivitetima, o njihovim
384 O etnikom i nacionalnom identitetu: Alba 1990; Anderson 1990; Barth 1969; Brass 1991; Gellner

1998; Hobsbawm 1993; Jenkins 1997; Poutignat 1995; Smith 1991; Smit 1998.
385 Anderson 1990; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Leroti 1984; Smith 1991.

386 Koruni 1993; Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni 1999; Koruni 2000.

387 Anderson 1990; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Janji 1987; Koruni 1999, 55-82; Leroti 1984.

295
organizacijama i vrijednostima na kojima se razvijaju. Zato je vano da etniki
i nacionalni identitet postane predmetom naeg sustavnog istraivanja, jer
je u naoj historiografiji, ali i u drutvenim znanostima uope, gotovo posve
zanemareno. Uz uvjet dakako da proirimo istraivaku osnovicu i znanstvene
modele, da pristupimo istraivanju kljunih ivotnih struktura stanovnitva u
zemlji, da ta istraivanja utemeljimo na relevantnim povijesnim izvorima, a to
su brojni popisi stanovnitva, matine knjige itd.388
Meutim, kada raspravljamo o 19. i 20. stoljeu, valja imati na umu da u
tom dugom razdoblju, kako je reeno, i konstrukcija etnikog i/ili nacionalnog
identiteta i posve nova organizacija nacije i svih subetnija (subetnikih grupa
unutar nacionale zajednice ili nacije-drave) nastaje u procesu socijalnih promjena
i interakcija, nastaje u procesu modernizacije i transformacije tradicionalnog
svijeta, koje u konkretnoj sredini, preko realizacije globalnih sustava (napose
moderne kulture, kapitalistike privredne, industrijalizacije, politikog i
dravnog sustava, sustava kolstva obrazovanja itd.) donosi epoha moderne i
moderno drutvo: i graanski i civilni, i kapitalistiki i industrijski sustav. A ta je
organizacija utemeljena na posve novim institucijama.
Sve te nove vrijednosti utjeu na procese modernizacije i transformacije i
integracije i time na stvaranje novoga svijeta, svijeta relativnog napretka ali i silnih
socijalnih i etnikim sukoba. Tek sada, tek u epohi moderne i modernog drutva,
nastaje posve nova drutvena, politika, ekonomska, kulturna, institucionalna,
komunikacijska i pravna organizacija nacije kao moderne nacionalne zajednice.
Tada se potpuno mijenja i etniki i nacionalni identitet i identitet nacionalne
zajednice. No, to je moderna, a to drutvo s gledita identiteta? Jesu li nam ti
pojmovi jasni?389

5. Nacionalni identiteti u epohi moderne i modernog

drutva

A) Epoha moderne i modernost s gledita identiteta

to je moderna i kada poinje njezina epoha dugoga trajanja? Kako je i na
koji nain epoha moderne utjecala na izgradnju identiteta modernog drutva,
etnikih zajednica i modernih nacija? Kako i na koji nain moderna utjee
na oblikovanje i razvoj etnikog i nacionalnog identiteta? O epohi moderne
moramo ovdje neto vie rei s gledita identiteta. Zato? Zato jer, iako se u naoj
historiografiji govori o procesima modernizacije, integracije i napretku, ipak nije

388 Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni 1999; Koruni 2000; o tim izvorima dalje u tekstu.

389 U hrvatskoj historiografiji, ali i u drugim drutvenim znanostima, mnogi kljuni pojmovi nisu posve

jasni, ne rabimo ih na jednak nain i esto pod istim pojmom razumijevamo razliite pojave i stanja. Uvjeren
sam, zbog toga, da je katkada tekst razumljiv samo autoru. Vidi o tome u uvodu.

296
gotovo nita reeno ni o moderni ni o njezinu projektu, ni o modernom drutvu na
kojem se izgradio suvremeni svijet i ujedno mnogostruki identiteti: identiteti koji
tada nastaju i neprekidno se mijenjaju, unutar modernosti i novog svijeta ivota,
posve su drugaiji od identiteta koji su nastali u ranijim epohama. U drugim
meutim drutvenim znanostima o epohi moderne, modernosti i ideji napretka
dosta se raspravljalo. Teko je upoznati novi vijek i opi razvoj u suvremenome
modernom drutvu ako nam to nije jasno.390
Kako smo vidjeli, moderna (modernost, modernizam), i kao pojam i kao
projekt i kao proces u kojem nastaje i razvija se moderni svijet, pojavljuje se i
oblikuje na svim podrujima javnoga ivota u suvremenoj povijesti. Kao epoha
ili moderno doba (epoha moderne i modernosti) izgrauje se tijekom procesa
dugoga trajanja u novom vijeku, od kraja 18. do kraja 20. stoljea. Iz sredita
zapadne Europe, gdje poinje moderno doba, postupno prodire prema europskoj
periferiji i ostalom dijelu svijeta, i u konkretnoj sredini nastaje putem izgradnje
modernog drutva koje donosi moderna, putem moderne kapitalistike privrede,
industrijske revolucije i industrijalizacije, putem modernih tehnologija, moderne
kulture, moderne drave, razvoja ope pismenosti i modernog obrazovanja,
moderne komunikacije itd. U toj epohi, izgradnjom tih modernih drutvenih
sustava u konkretnoj sredini, svi europski narodi i ovjeanstvo uope postupno,
korak po korak, ostvaruju relativni napredak. Rije je o izgradnji modernog
drutva unutar kojeg nastaje organizacija cjelovite nacionalne zajednice, novi
nacionalni kolektivitet i posve novi nacionalni identitet. I obrnuto, unutar
modernog drutva i modernih drutvenih sustava (koji nastaju unutar graanskog,
civilnog, kapitalistikog i industrijskog svijeta) i na tim osnovicama utemeljene
i organizirane nacionalne zajednice, pojedini narodi, na svim podrujima ivota,
unutar posve novih drutvenih odnosa, unutar stalnih socijalnih promjena i
mnogih suprotnosti, u tijeku modernizacije i transformacije tradicionalnog
drutva, svaki u svojoj sredini ostvaruju (1) najvanije tekovine moderne i opi
razvoj, (2) njezine najvanije globalne sustave i (3) temelje vrijednosti koje su
postigle suvremene revolucije: industrijska i tehnoloka revolucija, te sve tzv.
graanske revolucije: kulturna, urbana, obrazovanja, kapitalistika itd.
Nema sumnje da je na tim modernim drutvenim sustavima (napose: pri-
vrede, tehnologije, moderne kulture, graanskog drutva, graanskih sloboda,
moderne drave, modernog politikog sustava, opeg obrazovanja, komunikacije,
ljudskih prava itd.) izgraen suvremeni svijet. Prema tome, u Europi nastaju i
izgrauju se svi kljuni sustavi na kojima poiva izgradnja modernog svijeta:
sustava kapitalistike privrede, moderne drave, modernoga graanskoga
drutva, demokratskog sustava, sustava pismenosti i obrazovanja, suvremene
kulture, umjetnosti, znanosti, urbanih sredina, industrijske i tehnoloke revolucije
390 O moderni i postmoderni: Berger 1979; Domenach 1986; Gross 1985; Habermas 1988; Held 1990;

Kalanj 1994; Lyotard 1979; Lyotard 1982 Lyotard 1985; Kemper 1993; Klotz 1984; Koruni 1999; Koruni
2000; Koslowski 1986 Lijphart 1992; Maritain 1992; Neuman 1974; Vattimo 1991.

297
i industrijalizacije itd. Otuda se ti sustavi polako, korak po korak, ire prema
europskoj periferiji i u sve dijelove svijeta. Ali se svuda, u svakoj sredini napose,
razvijaju drugaije i izgrauju drugaiji drutveni odnosi, drugaiji etniki
i nacionalni identiteti i kolektiviteti. Jer je u svakoj sredini postojao drugaiji
tradicionalni svijet ivota stanovnitva, pa je, u svakoj sredini napose, i drugaiji
bio proces modernizacije
transformacije tog tradicionalnog drutva, a time i
proces transformacije tradicionalnih ivotnih struktura stanovnitva.
Nadalje, svagdje se, kod svakog naroda napose, stvaraju zasebne vrijednosti.
Habsburka monarhija je sastavni dio Europe, ak je jednim dijelom njezin
sredinji dio, a unutar Monarhije se nalazi hrvatski narod. Zato je vano istraiti
prodor i izgradnju tih sustava u hrvatskoj sredini, u svim hrvatskim pokrajinama
napose. Jer opi razvoj nekog naroda u 19. stoljeu, napose na irem europskom
prostoru, ovisi o primjeni i izgradnji tog modernog drutva i modernih drutvenih
sustava u svojoj sredini. S tim, kako smo rekli, da primjena modernosti i izgradnja
modernog drutva u konkretnoj sredini nuno mijenja taj svijet i time zapoinje
izgradnja posve novih identiteta.391
B) Epoha moderne: nacija i nacionalni identitet
Kako smo upoznali, poetke pretkapitalistike privrede (na podruju
zanatstva, obrta, trgovine i novanih ustanova), te poetke modernih vizija o
novim oblicima i formama u kulturi (na podruju knjievnosti, slikarstva,
kiparstva, obrazovanja, filozofije, prava itd.) i ujedno ideje o opem napretku i
pravednom drutvu, dakako nefeudalnom i nestalekom, kao i stanovite povijesne
i drutvene promjene koje su postupno utjecale na opi razvoj zemlje u nekim
europskim sredinama, lako moemo pratiti (u gradovima sjeverne Italije) ve od
11. do 13. stoljea, a u zapadnoj Europi od 14. stoljea.
Nastanak, izgradnju i razvoj novih sustava napose: novi privredni, pravni,
kulturni, politiki i dravni sustav i osnovice graanskog drutva koji tijekom
dugoga vremena od 11. do kraja 18. stoljea, jo uvijek unutar globalnih struktura
feudalnog stalekog poretka, snano utjeu na povijesne i drutvene promjene, na
kojima Europljani grade budui novi svijet, nalazimo unutar epoha: od humanizma
i renesanse preko reformacije do klasicizma, prosvjetiteljstva i romantizma. A te
epohe donose velike promjene i sasvim drugaiji svijet identiteta.
Pa ipak, nagle promjene identiteta tek slijede. Jer, nema sumnje da duga
epoha moderne koja, za razliku od ranijih epoha, potpuno mijenja svijet na
svim podrujima ivota stanovnitva i ovjeanstvo vodi prema razvoju, ije
ostvarenje ne ide glatko, kao to ni razina razvoja svijeta nije ispunila nade i
oekivanja mnogih poinje od kraja 18. stoljea pojavom prosvjetiteljstva,
industrijske revolucije i industrijalizacije i zatim pojavom buroaskih revolucija,

391 Gross 1985; Gross-Szabo 1992; idak i drugi 1868; idak i drugi 1988; idak 1973; idak 1979;

Koruni 1989; Koruni 1998; Koruni 1999; Koruni 2000; Stani 1999; Marcartney 1950.

298
koje konano rue dugu epohu feudalizma i feudalnog stalekog poretka. Taj
svijet utjee na konstrukciju mnogih identiteta.392
Nasuprot feudalnom stalekom drutvu, koje je osnovano na privilegijima
i hijerarhijskim odnosima, koje stvara i odrava nejednakost meu ljudima, te
stvara i odrava hijerarhijske odnose i meu ljudima i u drutvenim odnosima,
moderna u tijeku svoje duge epohe izgrauje nove povijesne pojave i nove
odnose u drutvu. Tada se, u procesu dugoga trajanja, izgrauje novi svijet na
slijedeim sustavima:
a) Na modernom globalnom drutvu:
Postupno se izgrauje moderno drutvo (svi oblici i graanskog i civilnog,
i kapitalistikog i industrijskog sustava) kao globalni drutveni sustav. Taj
je drutveni sustav, kod svakog naroda napose, kada je prihvatio i njegove
osnovice uveo u ivot, omoguio nastanak novih drutvenih odnosa i stanja,
te izgradnju i razvoj zasebnog drutava i novih ili zasebnih drutvenih
podruja i cjelina.
Prihvaanje i izgradnja modernog graanskog drutva, najvanija je osnova
kod svakog naroda za njegov razvoj na svim podrujima ivota u suvremenom
svijetu. Slijed prihvaanja tog drutvenog sustava, i izgradnja njegovih
temeljnih vrijednosti, jednak je procesu modernizacije i transformacije
tradicionalnog drutva u nekoj sredini, ali i procesu izgradnje i organizacije
moderne nacije i nacionalnog identiteta. Ti su procesi, u razliitim sredinama,
bili vrlo razliiti i neujednaeni.
b) Na osnovicama sustava globalne kulture:
Kao univerzalne kulturne vrijednosti, sustavi globalne kulture nastaju u
Europi u tijeku epoha od humanizma i renesanse, preko protestantizma do
klasicizma, prosvjetiteljstva i romantizma. Te se kulturne vrijednosti zatim
ire iz europskog sredita prema poluperiferiji i periferiji. Na njima nastaje
svijet graanske kulture: moderni knjievni jezici, knjievnost, znanost,
umjetnost, obrazovanje itd.
Tijekom epohe moderne, unutar modernog drutva, u procesu ostvarenja
obrazovne i kulturne revolucije, sada svaki narod u svojoj sredini, tijekom
organiziranog nacionalnog pokreta, prihvaa te europske vrijednosti i na
njima ili prema njihovu modelu izgrauje zasebnu nacionalnu kulturu,
oblikuje i razvija standardni moderni knjievni jezik, stvara modernu
knjievnost, razvija znanost i znanstvene institucije, stvara umjetnost,
utemeljuje i organizira posve nove kulturne nacionalne institucije, stvara
nove nacionalne vrijednosti i sadraje, razvija pismenost, obrazovanje i
obrazovne institucije. Na tim osnovana, koje se neprekidno mijenjaju, svaki
narod temelji zasebni kulturni identitet.

392 Hebermas 1988; Kalanj 1994; Lyotard 1985; Kemper 1993; Koruni 2000; Vattimo 1991.

299
c) Na osnovicama sustava globalne kapitalistike privrede:
U procesu ostvarenja industrijske revolucije i industrijalizacije, s kojom i
zapoinje epoha moderne i modernog drutva, svaki narod u svojoj sredini,
prema vlastitim ekonomskim mogunostima, uvodi opu industrijalizaciju u
privredu, postupno izgrauje i razvija sustav kapitalistike privrede, razvija
nacionalno trite, ime potie razvoj roba i kapitala te ubrzani razvoj
urbanih sredina.
d) Na osnovicama modernih politikih sustava:
Moderno drutvo razvija posve nov politiki sustav. Nastaje dugo razdoblje
formiranja liberalne demokracije, koja postupno ostvaruju graanske
slobode, viestranake politike sustave, slobodne izbore, nov sustav
parlamentarizma i predstavnike vlasti, trodiobu vlasti (njezinu podjelu
na zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast), razdoblje formiranja najvanijih
nacionalnih institucija, ostvarenja nacionalnog suvereniteta, uvoenja u ivot
naela jednakosti i slobode, izgradnje moderne cjelovite politike zajednice,
moderne nacije i nacionalne drave itd.
Na tim osnovama (na politikom sustavu utemeljenom na graanskom
drutvu i njegovom pravnom i politikom poretku) svaki narod organizira
cjelokupan javni ivot i mobilizira cjelokupnu javnost. Na tim osnovama
nastaje moderna nacija, te posve novi i nacionalni kolektivitet i nacionalni
identitet.
e) Na posve novim sustavima drutvenih odnosa i stanja:
Tek tada, tek u tom razdoblju, unutar modernog drutva, tek u epohi moderne
nastaje nova organizacija nacionalne zajednice. Tek su tada nastali posve novi
drutveni odnosi i posve nova drutvena stanja koji su omoguili izgradnju i
organizaciju cjelovite i homogene moderne nacije, drugaije negoli ikada do
tada. Tada nastaju posve novi i etniki i nacionalni identiteti. Ako prihvatimo
to gledite, onda ne stoje teorije o etnikoj naciji.
Tek dakle epoha moderne i modernog drutva stvara svijet estih promjena
i razvoja na svim podrujima ivota, svijet posve novih identiteta, ali i goleme
napetosti i sukobe, a time i krizu identiteta. Kako smo vidjeli, u odnosu na stoljea
koja su joj prethodila, epoha moderne i modernog graanskog drutva (i procesi
modernizacije
transformacije tradicionalnog ivota stanovnitva koji nastaju
u tijeku ostvarenja projekta moderne) postupno se iz Europe iri svijetom, osvaja
ga i potpuno mijenja. Istodobno, zajedno s tom modernizacijom, svijetom se ire
nacionalni pokreti, otkrivaju se etniki i nacionalni identiteti i formiraju moderne
nacije. Etniki i nacionalni identiteti su u usponu, na svim razinama i u svim
dijelovima svijeta.

393 O tome: Smith 1991; Lakoff 2000; Altermatt 1997; Seton-Watson 1980.

300
 S gledita znanstvenog modela koji ovdje zastupamo kada naciju pro-
matramo kao posve novu etniku/ljudsku zajednicu, koja nastaje unutar
modernog drutva, na osnovicama modernosti, u procesu transformacije
tradicionalnog drutva, kada nastaje i posve nova organizacija svih etnija i
subetnija, kada nastaju i posve novi etniki i nacionalni identiteti ne moemo
prihvatiti teorije o nastanku dvaju posve razliitih modela nacije. Prvo, smatra
se da najprije nastaje zapadni model nacije, to su tzv. graanske nacije, koje
nastaju u zapadnoj Europi. Drugi model je nezapadni, a to je tzv. etniki model
nacije. Taj etniki model nacije nastaje u drugim dijelovima Europe, na njezinoj
periferiji, i zatim u cijelom svijetu. Prema zapadnome modelu, graanske nacije
nastaju u sreditu Europe, unutar graanskog drutva i demokratske tradicije,
unutar pravno-politike zajednice i pravno-politike jednakosti svih njezinih
pripadnika. To su stabilne nacije. Druge, tzv. etnike nacije, koje se pojavljuju
u srednjoj i jugoistonoj Europi, a zatim i u drugim dijelovima svijeta, nastaju
pod utjecajem nacionalizama, povijesnih tradicija, mitova, lanih ideologija,
vjerovanja u zajednike pretke, religije i prenaglaenih emocija. Etnike nacije
su stoga nestabilne tvorevine. To je drugaije gledite na pojavu i konstrukciju
modernih etnikih i nacionalnih identiteta.393
Ta je teorija neodriva.394 Ona poiva na modelu prema kojem se nastanak
nacije promatra preko pojave i karaktera nacionalizma, koji, prema toj teoriji,
prethodi naciji. Naalost, nju su nekritiki prihvatili mnogi nai znanstvenici.
Nacija je, o tome nema spora, nova etnika/ljudska zajednica koja nastaje
unutar modernog drutva. Ne prije i ne na drugim osnovama. Naciju valja
promatrati unutar njezine posve nove drutvene organizacije: kao novi tip
integracijske zajednice koja i nastaje i organizira se unutar modernog drutva.
Prije, u ranijim razdobljima, nalazimo razne oblike etnije i naroda i njihove
razliite organizacije unutar predmodernih drutava. Tek epoha moderne i mo-
derno drutvo, u tijeku primjene modernosti i stoga u procesu modernizacije i
transformacije tradicionalnog drutva, donosi posve nove mogunosti rada, dje-
latnosti i organizacije. Zato donosi i posve nove oblike etnikog i nacionalnog
identiteta.395
Ipak, uza sve goleme promjene, uza sav razvoj koji su moderna i moderno
drutvo donijeli ovjeanstvu, neosporno je da taj napredak nije posve uspio. Jer
ni u razdoblju moderne nije rijeen problem etnikih sukoba, ratova, golemih
socijalnih suprotnosti, tragedija i nepravde s kojima se neprekidno susree
ovjeanstvo i svaki narod napose, a nije rijeen ni odnos ovjeka spram eko-
sustava. U svemu tome, i u pozitivnom i u negativnom smislu, i moderna i

394 Usp. na prilog na kraju knjige: Modeli suvremenih drava i nacija u svijetu.

U tim smo tabelama dali pregled modela nastanka modernih nacija, nacionalnih drava (nacija-drava) i
modernih nenacionalnih drava svijetu. Nuno je pritom imati na umu strukturu stanovnitva u zemlji.
395 Berger 1977; Habermas 1988; Kalanj 1994; Koruni 2000; Lyotard 1985; Supek 1996.

301
moderna nacija i moderno drutvo imaju kljunu ulogu. Tu je neprekidno prisutan
problem identiteta: i drutveni i etniki i nacionalni.
tovie, polazei od teme koja nas ovdje zanima, a to je proces identifikacije
i izgradnje drutvenog i etnikog identiteta, mogli bismo zakljuiti da je ta cje-
lokupna i mnogostruka djelatnost ovjeanstva uope, kao i svakoga naroda i
svakoga ovjeka napose, djelatnost koja je u epohi moderne potpuno izmijenila
tradicionalni svijet, ne uvijek i ne u cjelini samo u pozitivnom smislu, bila u
velikoj mjeri usmjerena prema otkrivanju i potvrivanju mnogostrukog identiteta,
a napose u konstrukciji novog jezinog, kulturnog, politikog, dravnog, vjerskog,
etninog i nacionalnog identiteta.
Taj proces identifikacije, i ujedno modernizacije i transformacije tradi-
cionalnog svijeta ivota stanovnitva, nalazimo tada i u Hrvatskoj. To otkrivanje
mnogostrukog identiteta hrvatskoga naroda, uz postupnu izgradnju temeljnih
modernih drutvenih sustava (moderne privrede, visoke kulture, kolstva,
politikog i dravnog sustava, moderne komunikacije itd.) bila je glavna zadaa
mnogih intelektualaca i javnih djelatnika (elite) u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeu. U
to su se ukljuili mnogi istaknuti knjievnici, umjetnici, privrednici, znanstvenici i
preporoditelji: P. Stoos, Lj. Gaj, D. Demetar, I. Maurani, P. Preradovi, L. Boti,
M. Pavlinovi, A. enoa, I. Vojnovi, A. Gustav Mato i mnogi drugi; a napose
hrvatski povjesniari, meu kojima, kako je reeno, posebno: I. Kukuljevi, F.
Raki, M. Mesi, Vj. Klai, T. Smiiklas, F. ii i poslije mnoge generacije u
drugoj polovici 20. stoljea. Mogli bismo bez pretjerivanja zakljuiti da nitko
u 19. i poetkom 20. stoljea u Hrvatskoj nije tomu teio koliko oni, i da su od
mnogih suvremenika tomu najvie pridonijeli. Cjelokupan njihov rad podreen je:
prvo, prihvaanju i izgradnji temeljnih drutvenih sustava i vrijednosti modernog
drutva i ostvarenju opeg razvoja zemlje i, drugo, otkrivanju identiteta Hrvata i
hrvatskoga naroda. Zapravo je ve T. Smiiklas kako svojom sintezom hrvatske
povijesti tako i povijesnim dokumentima koje je objavio (Codex diplomaticus
regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae Diplomatiki Zbornik Kraljevine
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. II-XIV) dao osnovice za upoznavanje
identiteta Hrvata i hrvatskoga naroda u prolosti, ali je ujedno dao i sintezu tih
nastojanja koja su iskazana u tijeku hrvatskoga politikoga pokreta u 19. stoljeu.
A sve je to bilo u skladu s razdobljem u kojem su ivjeli i radili: epohom moderne
i modernog drutva.
Ovdje je dakako rije o povijesnim izvorima na kojima moemo istraivati
nastanak i razvoj mnogostrukih identiteta u hrvatskoj prolosti. To je podruje
rada i djelatnosti suvremenika aktera u procesima izgradnje modernog drutva,
posve novih vrijednosti i novih identiteta, napose onih koji nastaju u procesu
modernizacije i transformacije tradicionalnog drutva. Uz to, razne oblike i
sadraje identiteta moemo nai u novinskim tekstovima, brourama i knjigama,
a to je najee podruje raznih ideologija koje izlau mnogi pojedinci, te razne
grupe i politike stranke.

302
 Meutim, za utvrenje identiteta u hrvatskim pokrajinama, tj. za upoznavanje
sloenog i postupnog procesa identifikacije kod veine stanovnitva na
hrvatskome prostoru u 19. stoljeu, za upoznavanje spomenutih ivotnih struktura
tog stanovnitva, kada nastaje izgradnja modernosti i tog modernog svijeta ivota,
kada nastaje izgradnja moderne hrvatske nacije, najvaniji su povijesni izvori:
a) brojni popisi stanovnitva396 u kojima se pojedinci poistovjeuju i/ili
identificiraju s jezikom, vjerom, pokrajinom (u kojoj su roeni ili u kojoj
ive: Hrvatskom, Slavonijom, Dalmacijom) i tek od poetka 20. stoljea s
narodnou, te sa stranom zemljom ili dravom u kojoj su roeni ili odakle
dolaze u Hrvatsku (stranci) itd.;
b) matine knjige roenih, vjenanih i umrlih osoba u koje se upisuje identitet
osoba/ljudi: jezik, vjera, pokrajina, spol, struka, socijalni status itd.;
c) sudski spisi spisi sudskih procesa u koje se upisuje identitet osoba;
d) godinji izvjetaji kola u kojima su sve kole svake godine podnosile
izvjetaj o broju uenika, njihovu socijalnom podrijetlu, kojim jezikom
govore, kojoj vjeri pripadaju, gdje su roeni, odakle dolaze, iz koje pokrajine
itd.;
e) dokumenti o upisima studenata na Sveuilitu u Zagrebu od 1874. godine u
kojima se nalaze dragocjeni podaci o njihovu identitetu;
f) dokumenti o politikim strankama i drutvima;
g) brojni saborski spisi, izvjetaji, saborski dnevnici i dokumenti;
h) dokumenti o gospodarskim udrugama, bankama i novanim ustanovama
itd.397
Na temelju tih brojnih povijesnih dokumenta moemo egzaktno prouavati
proces samoidentifikacije osoba/ljudi, i to je najvanije: ivotne strukture
stanovnitva u zemlji. Ako poemo od tih dokumenata, koji su nam dostupni,
lako emo zamijetiti da proces identifikacije osoba u prolosti nije bio tako
jednostavan. Modernizacija uprave, sudstva i kolstva (i odreeni formulari, spisi
i napuci o upisu u kole, lini dokumenti), a napose popisi stanovnitva, nameu
suvremenicima model identifikacije. Pa ipak, danas su nam ti podaci veoma
pouni. Na primjer, u godinjim izvjetajima kola o uenicima, sve do kraja 19.
stoljea, a isti je sluaj i u dokumentima o upisu studenata na pojedine fakultete u
Zagrebu, polaznici upisuju tzv. objektivne pokazatelje: (1) kojim jezikom govore,
(2) kojoj vjeri pripadaju, (3) u kojoj su pokrajini roeni i iz koje dolaze, ali ne
i tzv. subjektivne: kojoj narodnosti ili naciji pripadaju. Isto je i u popisima
stanovnitva. U pogledu identifikacije zanimljivo je da zagrebako Sveuilite,
396 Kako smo vidjeli, ti su popisi stanovnitva, koji nastaju od poetka druge polovice 19. stoljea,

izuzetno vrijedni dokumenti za upoznavanje: razliitih identiteta stanovnitva (jezinih, vjerskih, etnikih
itd.), socijalnog poloaja razliitih struktura tog stanovnitva, naina i kulture stanovanja itd. To su najvaniji
dokumenti za upoznavanje samoidentifikacije stanovnitva na hrvatskome prostoru.
397 O tim dokumentima ire raspravljamo u treem dijelu ove knjige.

303
u formularu za upis na fakultet ima rubriku narodnost, ali u nju do kraja 19.
stoljea studenti ne upisuju nita ili pak upisuju pokrajinsko podrijetlo, tj. navode
pokrajinu (npr. Slavoniji ili Dalmaciju) u kojoj su roeni i u kojoj ive. No taj
emo problem mnogostruke identifikacije prikazati na drugome mjestu.
I ovdje je nuno napomenuti da, kada raspravljamo o procesu samoiden-
tifikacije stanovnitva na hrvatskome prostoru u prolosti, moramo polaziti od
tih dokumenata, jer su oni vjerodostojni, a ne samo, ili prije svega, od ideologije i
pojedinanih sluajeva, u kojima toboe nalazimo nacionalne osjeaje, a onda
ih nekritiki generaliziramo na cjelokupno stanovnitvo neke pokrajine ili cijele
zemlje.398
Pojavu, integraciju i izgradnju moderne hrvatske nacije ne morao izmiljati:
jer se ta moderna nacija i njezina nacionalna drava ili nacija-drava u zbilji
pojavila, ali kao nova moderna etnika/ljudska zajednica u konkretnom ljudskom
drutvu. Ne moramo izmiljati ni razliite identitete na njezinu prostoru. Moramo
ih samo poeti kritiki istraivati. I uz to rijeiti se mita o samorazumljivosti nacije.
Nuna su dakle kritika istraivanja o izgradnji hrvatske nacije i mnogostrukih
identitetima na hrvatskome prostoru u prolosti, sve od doseljenja Hrvata na
prostor rimske Dalmacije do danas.
U svakom sluaju, proces samoidentifikacije bio je veoma sloen. Nije ga
lako ni prouavati. Uz to, kada je rije o novom vijeku, taj problem valja promatrati
s gledita modernosti i postmodernosti i transformacije ivota. Jer, nakon dugoga
puta, danas kada se ovjeanstvo pokuava usmjeriti prema postmoderni, prema
drugaijoj demokraciji i globalizaciji svijeta, prema pluralizmu i koegzistenciji
raznorodnog etnikog, kada kritiki um trai da se napuste promaene tekovine
koje su izazvale toliko sukoba (nacionalne monizme, mnoge agresivne nacio-
nalizme, totalitarizme i jednoumlja) koje je donijela epoha moderne, a to su
problemi koje nije mogla rijeiti, ini se da traganje za etnikim i nacionalnim
identitetom ovjeanstvu nije donijelo mir ve da je tovie to stalno nastojanje
otvaralo put k novim etnikim sukobima i nemirima.399
Danas je posve jasno da je epoha moderne imala veliku ulogu u svemu
tome, u oblikovanju modernog drutva i izgradnji moderne nacije, koja se,
tijekom procesa dugoga trajanja, formirala i organizirala kao cjelovita nacionalna
zajednica, kao ljudska zajednica novoga tipa: proces njezine integracije i
modernizacije, zajedno s procesom konstrukcije nacionalnog identiteta i vi-
estrukog identiteta u meuovisnosti, nastaje unutar modernoga graanskog
drutva. Jer, kako smo upoznali, na pojavu, izgradnju i razvoj tih novih modernih
povijesnih pojava (i modernog drutva i moderne nacije i nacije-drave, i
modernog etnikog i nacionalnog identiteta, i kolektivnog identiteta) utjeu:

398 Usp. Stani 2002, 8283: na temelju jednog nevjerodostojnog primjera zakljuuje o znaajkama

etnike svijesti i o razliitim razinama identiteta cjelokupnog stanovnitva Dalmacije.

399 Habermas 1988; Kalanj 1994; ur. Kemper 1993; Koruni 2000; Vattimo 1991.

304
prosvjetiteljstvo, industrijska revolucija i industrijalizacija zemlje, nova tehnika
revolucija i razvoj tehnologije, kapitalistika revolucija, razvoj kapitalistike
privrede i kapitala, modernizacija poljoprivrede, a napose buroaske revolucije,
koje su zauvijek sruile feudalizam i utemeljile moderno graansko drutvo,
koje snano utjee na transformaciju ivota i na integracijske procese, te pojava
kulturne revolucije, koja se ostvaruje irenjem pismenosti, organizacijom sus-
tava opeg obrazovanja, razvojem znanosti, formiranjem novih nacionalnih
kulturnih vrijednosti, nacionalnih institucija, novim komunikacijskim sustavom,
oblikovanjem graanske nacionalne kulture, od knjievnog jezika, knjievnosti,
znanosti, umjetnosti, do urbanih sredina itd.400
Prema tome, tek epoha moderne stvara uvjete za pojavu modernizacijskih i
integracijskih i transformacijskih osnovica na kojima se formira novo moderno
drutvo (ponovimo: i graanski i civilni, i kapitalistiki i industrijski moderni
sustav) i, unutar tog drutva, posve nova socijetalna zajednica koja je imala veliku
integracijsku ulogu u izgradnji moderne nacije i nacije-drave kao i modernog
nacionalnog kolektiviteta i kolektivnog nacionalnog identiteta, ali u isto vrijeme
i u razvoju svih etnikih zajednica i etnikog identiteta. Tada nastaju posve novi
i drugaiji tipovi mnogostrukih drutvenih identiteta, jer se sada i pojedinci i
etnike skupine, i elite i narod u cjelini identificiraju s drugaijim drutvom, dru-
gaijom kulturom, drugaijim politikim sustavom, a time i drugaijom etnikom/
ljudskom zajednicom: nacijom. Dug je to proces nastajanja novoga svijeta, ne
nuno ili uope ne idealnoga i racionalnog, jer nije utemeljen na opim umnim
i moralnim osnovama, jer je ovjek upravo tada doveo u opasnost ouvanja
ekosustava i ivota na planeti Zemlja. Nuno je sve to kritiki istraiti. Nuno je
utemeljiti kritiku teoriju i znanost o tome. Na alost to jo uvijek nismo.401
Mogli bismo dakle zakljuiti da je epoha moderne i modernog drutva ujedno
i epoha modernih nacija, nacionalnih zajednica, nacionalnih drava i/ili nacija-
drava, epoha etnikog i nacionalnog identiteta od patriotizma do agresivnih
nacionalizama. Meutim, ako na umu imamo posljedice etnikih napetosti,
agresivnih nacionalizama i etnikih sukoba, moramo zakljuiti da ovjeanstvo
u epohi moderne, uza sve pozitivne nacionalne vrijednosti koje su utemeljene
u tom razdoblju, nije utemeljilo modele samokontrole ni drutva ni nacije, ni
nacionalnih zajednica ni agresivnih nacionalizama, niti etnikih sukoba. Nuno
je i to imati na umu. Te modele i institucije samokontrole, na razini svijeta uope
i svakog naroda napose, u procesu ope globalizacije drutva i svijeta uope,
moda moe razviti postmoderna. Ukoliko i to nije samo mit.402
Kada je naime rije o naciji, jasno je da su i epoha moderne i ujedno moderno
graansko drutvo epoha koja je i u Hrvatskoj nastupila u razdoblju jae i
400 Habermas 1988; Kalanj 1994; Berger 1979; Berger 1995; Neumann 1974; Sartori 1965.

401 Ni noviji radovi ne donose kritiko istraivanje nacije i nacionalnog identiteta (usp. Stani 2002).

402 Habermas 1988; Kalanja 1994; ur. Kemper 1993; Supek 1996; Vattimo 1991.

305
masovnije organizacije modernoga graanskoga pokreta (privrednog, kulturnog
i politikog), u razdoblju jae modernizacije i transformacije tradicionalnog
drutva, a to je i razdoblje javne djelatnosti hrvatskih preporoditelja, elite,
razliitih interesnih grupa i mnogih hrvatskih politikih stranaka omoguili
postupno stvaranje nacionalnog jedinstva i nacionalnih cjelina na svim
razinama nacionalne zajednice (nacije) u procesu dugoga trajanja njezine
izgradnje, organizacije i homogenizacije. Sve to, kada je rije o etnosu i etnicitetu,
valja promatrati kao proces konstituiranja i integracije i transformacije.
Tijekom epohe moderne i izgradnje modernog drutva, u svakoj sredini i u
posebnim okolnostima napose, dakako prema europskome modelu modernosti,
nastajao je proces konstituiranja i transformacije i integracije: a) jedinstvene i
cjelovite moderne nacionalne kulture; b) nacionalno homogene ili cjelovite
politike zajednice; c) politiki cjelovite nacionalne drave; d) homogene
ili cjelovite nacionalne ekonomske zajednice i kapitalistikog razvoja; e)
modernih nacionalnih institucija (kulturnih, obrazovnih, politikih, dravnih,
upravnih, privrednih) itd. Prema tome, cjelokupan sustav moderne i modernoga
graanskoga drutva, koji potiu proces modernizacije i transformacije kao nikada
prije, postupno konstruira tzv. nacionalne monizme: nacionalno jedinstvo,
nacionalne cjeline i nacionalne strukture jednog. Time naa tema o kojoj
je ovdje rije, a to je istraivanje etnikog i nacionalnog identiteta, postaje jo
sloenija. Ali i to svakako moramo imati na umu kada raspravljamo o procesu
identifikacije.403
C) Drutvo, drutveni odnosi i nacionalni identitet
Kako smo do sada pokazali, da bismo mogli raspravljati o podrijetlu i
integraciji hrvatske nacije, ili o podrijetlu i razvoju Hrvata i hrvatskoga naroda
kako su o tome istraivali i pisali mnogi hrvatski preporoditelji i povjesniari
u 19. stoljeu moramo znati to je nacija, kada se u povijesti pojavljuje kao
nova etnika/ljudska zajednica, kada nastaje i kako se izgradila unutar modernog
drutva i modernih drutvenih sustava: visoke graanske kulture, moderne
privrede, politike itd. Drugim rijeima, moramo istraiti kakva je meusobna
ovisnost nacije i drutva: ljudske zajednice i ljudskog drutva. Ve smo upoznali,
i o tome nema spora, da je epoha moderne i modernog graanskog drutva ujedno
i epoha modernih nacija i nacija-drava, ali i epoha konstrukcija modernih oblika
i sadraja etnikih i nacionalnih identiteta. To je razdoblje (modernog drutva)
javne djelatnosti vie generacija hrvatskih preporoditelja, koji su o oblikovanju
hrvatskoga identiteta tada pisali, a tijekom svoje javne djelatnosti i stvarali
nacionalne vrijednosti i institucije (kulturne, privredne, politike, obrazovne itd.)
i time utjecali na izgradnju moderne hrvatske nacije i nacionalnog identiteta.
I zbog toga je vano istraiti meusobnu ovisnost nacije i drutva. Jer, nema
sumnje da moderno drutvo (preko drutvenih sustava, drutvenih odnosa i stanja,

403 Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1993; Koruni 1998: Koruni 1999; Koruni 2000.

306
socijalnih interakcija i institucionalnog poretka) utjee na formiranje i izgradnju
naroda i moderne nacije.
Isto to vrijedi i za pojavu i razvoj hrvatskoga naroda i hrvatske nacije.404
Prema europskome modelu modernosti, koji smo upoznali, i hrvatska se nacija
izgradila kao zajednica posve novoga tipa (i integracijska i socijetalna i nacio-
nalna koje zajedno izgrauju nacionalni kolektivitet) tek u epohi moderne i mo-
dernoga graanskoga drutva, tijekom dugoga procesa primjene modernosti
te modernizacije i transformacije tradicionalnog drutva, kada nastaje, unutar
opeg razvoja zemlje, proces preobrazbe hrvatske tradicionalne narodne
zajednice u novu homogenu i cjelovitu nacionalnu zajednicu. To je razdoblje
kada se oblikuju nove integracijske nacionalne osnovice i vrijednosti: kulturne,
politike, privredne, obrazovne, komunikacijske i mnoge druge. Te nove
integracijske nacionalne osnovice koje su, tijekom procesa dugoga trajanja,
meusobno udruivale sve segmente hrvatskoga naroda i sve njegove pokrajine
u novu homogenu nacionalnu zajednicu nastaju tijekom smislene djelatnosti
hrvatskih preporoditelja u 19. i 20. stoljeu. U tome je, kako je reeno, kljunu
ulogu imalo moderno graansko drutvo i posve novi drutveni odnosi: dakle,
ljudsko drutvo.405
Meutim, to je drutvo? Je li taj pojam jasan u povijesnoj znanosti? Ne, nije
jasan! To smo pokazali. Po svemu sudei, ni jedan pojam u povijesnoj znanosti,
a i uope, nije tako mutan i nejasan koliko je to pojam drutva. Na prvi pogled taj
nam je pojam jasan sve dok ga ne pokuamo definirati. A onda nastaju problemi.
Svaki ga autor shvaa na svoj nain. esto postaje samo njemu razumljiv. Ali,
ako nam nije jasan pojam/entitet ljudskog drutva, onda nam nije jasan ni pojam/
entitet ljudske zajednice. Ovdje, s gledita nacije i identiteta, o pojmu drutva i
drutvenih sustava vrlo kratko.
Na pojavu i izgradnju ljudskog drutva utjeu pravne norme i vrijednosti
koje stvara ovjeanstvo u cjelini. Tip i strukturu drutva odreuju: pravne
norme, socijalne promjene, drutveni odnosi i interakcije meu ljudima. Prema
tome modelu, postoje tri kljuna reda fenomena drutva: prvi i najopenitiji jest
svijet drutva kao sustav, tj. kao apstraktni globalni drutveni sustav; drugi red
drutva jest svijet institucionalnog poretka koji se gradi na drutvenim odnosima
u konkretnoj sredini i, trei red, jest svijet interaktivnog poretka. Valja ipak
upoznati vieznanost tog pojma.
Drutvo (i kao pojam i kao sustav, i kao drutvene odnose i stanja, i kao
entitet) moemo saeto prikazati kao skup drutvenih odnosa i drutvenih stanja,
a ujedno i kao institucionalni poredak sljedeim redovima tog fenomena:406
404 O hrvatskoj naciji: Gross 1981, 175-190; Gross 1985; Gross Szabo 1992; Koruni 1989; Koruni

1993, 133-228; Koruni 1998, 9-39; Koruni 1999, 137-160; Stani 1980; Stani 2002.
405 Gros 1985; Gross Szabo 1992; Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni 2000.

406O drutvu: Parsons 1991; Parsons i drugi 1969; Parsons 1967; Berger 1995; Bobio 1985; Colletti
1982; Pusi 1989; Held 1990; ur. Pokrovac 1991. Usp. na uvod o drutvu.

307
1. DRUTVO kao apstraktni pravni poredak ili kao apstraktni drutveni
sustav, tj. kao apstraktno globalno drutvo i apstraktni drutveni svi-
jet.
Taj red ljudskog drutva znai apstraktnu cjelinu, formu ili apstraktne glo-
balne strukture koje sve zajedno tvore sustav.407 Utemeljen je na normativno-
pravnom sustavu, na apstraktnim globalnim pravnim normama. To je makro-
drutveni sustav na razini opeg ili apstraktnog drutvenog svijeta. Dijelovi
apstraktnoga globalnog drutva su:
a) pravni poredak u cjelini i u svakoj sredini napose;
b) sociosustavi408 drutva ili drutveni sustavi, a najvaniji su: pravni,
kulturni, privredni, politiki, dravni, sustav interakcija i graansko dru-
tvo;
c) globalne drutvene strukture: pravne, kulturne, privredne, politike,
dravne, upravne, ekonomske, obrazovne itd.;
d) normativni ili pravni poredak i meunarodno-pravni poredak;
e) socijetalna zajednica ija je sr sustav prava, normi, statusa i pravila.
U zbilji se drutvo, kroz stvarni drutveni svijet, pojavljuje kada neki narod,
unutar svoje politike zajednice ili drave, na strukturama globalnog drutva,
izgradi i organizira zaseban institucionalni poredak, sve drutvene odnose i stanja,
i zasebne vrijednosti: kulturne, pravne, politike, dravne, privredne itd.
Jezgra svakog drutva (feudalnog, graanskog i drugog) kao drutvenog
sustava i institucionalnog poretka, kada se izgradi u nekoj sredini, jest:
a) socijetalna zajednica koja kao drutvena zajednica sadrava sustav pravnih
normi, pravila i statusa, a od ljudi koji unutar nje ive trai odanost i lojalnost
trajnim vrijednostima, pravnom i politikom poretku, pripadnost zajednici
itd., te u tom pogledu ima snanu integracijsku ulogu kod svakoga naroda
u organizaciji narodne zajednice, a napose, unutar modernog graanskog
drutva, u izgradnji moderne nacije i nacije-drave, ali i svih oblika etnija i
subetnija i
b) drutveni (pod)sustavi (sustav prava, politike, kulture, privrede, uprave, su-
dstva, obrazovanja itd.) koji imaju vrlo snanu integracijsku ulogu.
Prema tome, na globalnom drutvenom sustavu, napose na sustavu institucija
modernog drutva (i graanskom i civilnom, i kapitalistikom i industrijskom
modernom sustavu) poivaju svi modernizacijski i transformacijski i integracijski
procesi i cjelokupna organizacija svakoga naroda i svake nacije, i svake etnije.

407 Usp. tabelu br. 16 dalje u tekstu.

408 Socio- kao prvi dio rijei koji oznaava ono to se odnosi na drutvo; sociosustavi su, prema tome,
drutveni sustavi (npr. kulture, politike, privrede itd.) koji nastaju u odreenom drutvu.

308
2. DRUTVO kao institucionalni poredak, a tvore ga drutveni odnosi u
drutvu, tj. cjelina drutvenih odnosa i stvarni drutveni svijet.
U zbilji se drutvo, svako konkretno ljudsko drutvo, ostvaruje kroz institucije
i cjelovitu organizaciju jednoga naroda, unutar njegove ljudske zajednice, koji na
odreenom teritoriju u svojim rukama ima unutranju upravu, politiku zajednicu
i dravu, a izgrauje se na trajnim pravnim osnovama i drutvenim sustavima:
sustavu kulture, privrede, politikom i dravnom sustavu itd.
Taj red drutva tvori ukupnost drutvenih odnosa i stanja ljudi i jednoga
naroda u cjelini unutar organizirane narodne ili nacionalne zajednice, tj. tvore
ga svi oblici drutvenog ivota u nekoj zemlji. To je svako zasebno drutvo koje
se izgrauje na institucijama i na zasebnim vrijednostima u konkretnoj sredini,
kod svakoga naroda napose. Tada se drutvo, kao posebni entitet i institucionalni
poredak, razlikuje od politike zajednice i drave, ali je s njima u uskoj vezi.
Prema tome, drutvo se kao poseban entitet u zbilji izgrauje cjelinom (to-
talitetom) drutvenih i/ili socijalnih odnosa, cjelinom drutvenih institucija i
institucionalnog poretka, unutar svih drutvenih cjelina i podruja koja nastaju
unutar neke organizirane narodne ili nacionalne zajednice. Ujedno se oblikuje
i kao civilizacijska razina nekoga naroda. Tada nastaje zasebno drutvo, koje je
izgradio narod u svojoj sredini i koje je u velikoj mjeri samostalno spram svoje
okoline, spram svih drugih zasebnih drutava. Pomou tog entiteta kada drutvo
promatramo kroz institucionalni poredak i totalitet drutvenih odnosa moemo
upoznati stvarni drutveni svijet i cjelovitu organizaciju jednoga naroda unutar nje-
gove narodne ili nacionalne zajednice, unutar njegove moderne nacije.
3. DRUTVO kao interaktivni poredak ili svijet pravnih, drutvenih i soci-
jalnih interakcija izmeu pojedinaca i drutvenih grupa; to je stvarni drutveni
svijet uzajamne prisutnosti i interakcija meu ljudima u nekoj sredini.
U tom smislu drutvo tvori svaki skup ljudi i/ili svaka ljudska zajednica i/
ili stanovnitvo na nekom prostoru, osoba/ljudi koji su se meusobno udruili
unutar drutvenih i politikih institucija, udruga, politike zajednice itd.
Na toj razini drutvo moemo prikazati i kao individualni poredak, a to je
svijet stvarnih osoba/ljudi i stvarne ljudske zajednice. Sastavljeno je dakle od
pojedinaca i grupa ljudi/stanovnitva i/ili naroda/etnosa koji su se udruili radi
konkretnih svrha i ciljeva, a to su preivljavanje i reprodukcija i razvoj. Tada
drutvo ine (1) stanovnitvo i ljudske zajednice, (2) pojedinci, osobe/ljudi, (3)
interakcija meu pojedincima i grupama ljudi i (4) institucije.
Za nau su temu o kojoj je ovdje rije, a to je istraivanje izgradnje nacije
i konstrukcije etnikih i nacionalnih identiteta, odnosno kulturne i etnike
raznolikosti, vana sva tri reda fenomena drutva: (1) drutvo kao apstraktni
globalni drutveni sustav ili kao apstraktni pravni poredak, (2) drutvo kao
institucionalni poredak ili stvarni drutveni svijet koji je izgraen kao cjelina

309
(totalitet) drutvenih odnosa i (3) drutvo kao interaktivni poredak koji nastaje
socijalnim interakcijama meu ljudima i interesnim grupama. To je dakako
idealno-tipski model za prikazivanje kompleksne drutvene stvarnosti. Time ne
kaemo da uistinu postoje tri odvojena entiteta. Ipak je nuno razlikovati sva tri
reda fenomena drutva. Kada drutvo motrimo kao zaseban entitet, svaki red
valja promatrati odvojeno. Ali u isto vrijeme, budui da drutvo valja motriti
preko izgradnje drutvenih odnosa i stanja, jasno je da sva tri reda tvore cjelinu
(fenomena drutva) bez koje je nemogue upoznati to je drutvo.409
Pojedini dakle dio, kao poseban red fenomena drutva, valja gledati preko
sva tri reda. Prvi tvori globalni drutveni sustav, tj. makro-drutveni sustav. U
drugom se redu radi o izgradnji konkretnih drutvenih odnosa i stanja kod nekoga
naroda, tj. o mikro-drutvenom sustavu. U treem o socijalnim interakcijama
meu ljudima. Globalni drutveni sustavi su, na primjer, feudalno drutvo
(feudalni staleki pravni i politiki poredak) ili moderno graansko drutvo.
Na univerzalnim osnovicama globalnih/svjetskih drutvenih sustava,
napose na njegovu normativnom sustavu i univerzalnim pravnim vrijednostima,
pojedini narodi, unutar svojih narodnih i nacionalnih zajednica, izgrauje
zasebno drutvo ili totalitet (cjelinu) drutvenih odnosa i stanja. U tom drugom
znaenju, kada se u nekoj sredini izgradi zasebno drutvo kroz institucionalni
poredak, moemo govoriti na primjer o hrvatskome drutvu, jer se hrvatski
narod, unutar globalnog drutvenog sustava i unutar njegove narodne zajednice,
organizirao unutar sloenih drutvenih odnosa: unutar mnogih drutvenih cjelina
i na mnogim drutvenim podrujima, unutar vie drutvenih (pod)sustava. Ili,
drugim rijeima, kada neki narod na svom etnikom i politikom prostoru, unutar
globalnog drutvenog sustava (npr. graanskog drutva), izgradi sve oblike
drutvenog ivota.
Nuno je prema tome imati na umu da (1) globalno drutvo i (2) drutvo
kao institucionalni poredak i (3) drutveni sustavi (+ okolina) u svakoj sredini
i kod svakog naroda, unutar svake narodne ili nacionalne zajednice ili nacije-
drave napose, oblikuju: mnoge socijalne promjene, viestruke interakcije
meu ljudima i time socijalni poredak. Sve tri razine fenomena drutva vane
su za upoznavanje i prikazivanje kompleksnog stvarnog drutvenog svijeta. Sve
tri razine drutva bitno utjeu i na konstrukciju razliitih identiteta: drutvenih,
etnikih i nacionalnih.
Tu shemu, kao idealno-tipski model spoznaje i miljenja o globalnom
drutvu i drutvenim sustavima (+ njihova okolina) ili o fenomenu drutva uope
i o zasebnom drutvu napose, saeto smo iskazali u tabeli br. 16. O tome vie na
drugom mjestu.

409 U tom je smislu, i inae kada je rije o drutvu, teko govoriti o hrvatskom drutvenom prostoru u

bilo kojem razdoblju (usp. Raukar 1997). Jer, moramo najprije odgovoriti na pitanje: ima li drutvo svoj prostor,
tj. drutveni prostor koji je nezavisan i od politike zajednice i od drave?

310
 D) Drutvo: drutveni sustavi
okolina
socijalni poredak

Tabela br. 16

D R U T VO DRUTVENI SUSTAVI SOCIJALNI POREDAK

apstraktni svijet i realnost realni drutveni svijet i etnika i kulturna raznolikost
etnos
I. Makro-drutveni Drutveni sustavi
okolina kompleksan drutveni svijet
sustav: drutveni sustavi: drutveni pluralizam
DRUTVO pravni, kulturni, etniki i kulturni pluralizam
kao privredni, politiki,
socijalni procesi i promjene
dravni, tehnoloki itd.
apstraktni globalni drutveni odnosi i stanja
pravni poredak drutveni
sustavi
okolina modernizacija drutva
kao apstraktni drutveni
svijet drutvene strukture: drutvene promjene
pravne, kulturne, procesi transformacija
i kao globalno drutvo i
politike, privredne, drutveni procesi
kao meunarodni pravni
komunikacijske itd.
poredak drutveni pokreti (svi oblici)
= izgradnja i organizacija:
masovna drutva (mase)
SOCIJETALNE
integracija (drutva i etnosa)
ZAJEDNICE
interakcija meu ljudima
II. Mikro-drutveni Drutveni sustavi i etnos: sustav komunikacija
sustav: stvarni drutveni svijet: racionalne akcije i djelovanje
DRUTVO sva podruja i svi organizacija i razvoj: drutva,
kao sustavi drutva drave, politike zajednice,
institucionalni i kulturna i etnika privrede, nacionalne kulture,
raznolikost kolstva i obrazovanja, uprave,
interaktivni poredak
nacionalne vrijednosti sudstva, svih oblika etnija,
kao stvarni drutveni naroda, nacije itd.
svijet organizacije i institucije
razvoj svijesti i nesvijesti
i samodovoljni pravni i politiki
poredak svjesna djelatnost (svijest)
kolektivitet
organizacija politike uloge (individualne i grupne)
= cjelovita organizacija
jednoga naroda unutar zajednice razmjene (na svim razinama)
njegove narodne socijetalna zajednica u konflikti, sukobi, krize
i/ili nacionalne konkretnoj sredini ili evolucijske promjene
zajednice zemlji
+ okolina (zajednice i = izgradnja i organizacija:
drutva) NARODNE i/ili
NACIONALNE
ZAJEDNICE

Etnike i nacionalne identitete teko je istraiti ako ne upoznamo pojavu i

razvoj etnija, subetnikih grupa, naroda i nacija. A na jedno (etnije i subetnije) i
na drugo (narod i nacije), na njihovu pojavu, oblik organizacije i razvoj, utjee
drutvo (kao apstraktni pravi svijet, te kao realni ili institucionalni i interaktivni

311
poredak), drutveni sustavi (+ njihova kompleksna okolina) i socijalni poredak (i
mnogostruke socijalne promjene) koje smo saeto i shematski pokazali u tabeli
br. 16. Posebno na sve te socijalne promjene (i sociokulturne i sociopolitike i
socioekonomske i mnoge druge) utjee moderno drutvo, tj. svi oblici novoga
modernoga graanskog i civilnog, i kapitalistikog i industrijskog drutvenog
sustava, koji odreuje i drutvene odnose i stanja u drutvu. Pritom je vano
uoiti da socijetalna zajednica, unutar drutvenog poretka i socijalnih promjena,
meusobno povezuje sve razine drutva: i globalno drutvo i drutvo kao
institucionalni poredak i drutvene sustave i socijalne odnose, promjene i stanja.
Napose tu funkciju socijetalna zajednica ima unutar modernoga graanskoga
drutva i posebno unutar modernih drutvenih sustava koji se izgrauju u epohi
moderne. Ta drutvena i/ili socijetalna zajednica vrlo snano utjee na proces
drutvene identifikacije i izgradnju drutvenih identiteta uope, a napose na
stvaranje i/ili konstrukciju etnikih i nacionalnih identiteta. A sve to dakako
utjee na izgradnju i organizaciju svih oblika etnije i subetnikih grupa i skupina,
svakoga naroda i svake nacije napose, nacionalnih kultura i supkultura.410
E) Graansko drutvo: etnije i nacionalni identitet
Moderno graansko drutvo, a ujedno i svi oblici graanskog i kapitalistikog
i industrijskog modernog sustava koje je u 19. i 20. stoljeu utjecalo na
organizaciju cjelokupnog ivota na europskom kontinentu uope i ujedno na
oblikovanje sloenih drutvenih odnosa i stanja kod svakog naroda napose u
Hrvatskoj se uvodi, kako smo vidjeli, ve za revolucije 1848./49. godine, ali se
intenzivno izgrauje tek nakon sloma neoapsolutizma, od kraja 1860. godine da-
lje. Taj svijet modernog drutva potie i omoguuje svestranu djelatnost ljudi
na svim podrujima ivota: na podruju visoke graanske kulture, moderne
privrede, politikog i dravnog sustava, parlamentarizma, organizacije politikog
pokreta, unutranje uprave, sudstva, kolstva i obrazovanja, modernizacije itd.
Ako to imamo na umu, posve je jasno da je to drutvo vrlo snano utjecalo na obli-
kovanje etnikog i nacionalnog identiteta, na izgradnju i organizaciju svih oblika
etnija u Hrvatskoj i napose na izgradnju moderne hrvatske nacije.
Prema modelu europske modernosti, moderna nacija i nacija-drava je (a)
ljudska zajednica ili zajednica etnosa/stanovnitva i (b) drutvena zajednica koja
ima drutvenu ili socijalnu funkciju. Nacija je homogena i cjelovita nacionalna
zajednica koja postie jedinstvo (i etniko/ljudsko i socijalno) jednoga naroda,
a nastala je i izgradila se tijekom dugotrajnih procesa modernizacije i integracije i
transformacije unutar epohe moderne i modernog drutva, ponovimo: unutar svih
oblika graanskih i civilnih, i kapitalistikih i industrijskih modernih sustava.
No, kako smo vidjeli, moderna nacija uope, pa tako ni hrvatska nacija, nije
drutvo: nacija je moderna zajednica koja nastaje unutar modernoga graanskoga

410 Parsons 1991; Berger 1995; Bobio 1985; Pusi 1989; Held 1990; ur. Perkovac 1991.

312
drutva. U graanskom drutvu, tijekom epohe moderne i modernog drutva,
uz socijetalnu zajednicu koja se tada izgrauje, moderna nacija ima snanu
i svestranu integracijsku ulogu. Nacija je dakle zajednica novoga tipa koja
ima posve novu funkciju u konstituiranju
reprodukciji
modernizaciji

integraciji
transformaciji ljudske zajednice, zajednice ljudi/etnosa
unutar modernoga graanskog drutva. Nacija je prema tome posve nova
integracijska i transformacijska zajednica na razini etnosa: ona modernizira i
integrira sve segmente, sve dijelove, sve regije i sve pokrajine jednoga naroda
(kao dominantne etnije). To je njezina trajna drutvena uloga. I socijetalna je
zajednica takoer integracijska zajednica, ali je njezina integracijska funkcija
na razini sustava prava, pravnih normi i statusa. Socijetalna zajednica integrira
dakle sve stanovnitvo neke nacije-drave bez obzira na etniko, vjersko, jezino,
nacionalno, socijalno ili bilo koje drugo podrijetlo.
Budui da se moderna nacija izgrauje unutar modernog drutva, nacionalnu
zajednicu (naciju) i naciju-dravu odreuju moderni drutveni sustavi (prava,
kulture, politiki i dravni sustav, moderne privrede, sustav kolstva i obrazovanja,
sustav moderne komunikacije itd.) i socijetalna zajednica u tome modernome
drutvu: njezina organizacija, struktura i razvoj. Nacija nastaje i neprekidno
se razvija u tijeku primjene modernosti i time na osnovicama modernosti i u
procesu integracije u tom graanskom drutvu. A temeljni moderni drutveni
sustavi i ta modernost u naelu poivaju na: prirodnom pravu, pravnom poretku,
naelu jednakosti i ravnopravnosti svih ljudi, na graanskoj revoluciji, razvoju
liberalne demokracije, opim graanskim slobodama, slobodnim izborima,
parlamentarizmu, razvoju industrijske revolucije i ostvarenju industrijalizacije,
na tehnolokoj revoluciji, razvoju pismenosti i obrazovanja itd.
U svakom sluaju, na oblikovanje nacionalnog identiteta, kao i na izgradnju
moderne nacije, utjee realizacija projekta moderne i modernog drutva: njihova
i modernizacija i integracija i transformacija (transformacija tradicionalnog
drutva i tradicionalnog ivota stanovnitva), napose izgradnja novih nacionalnih
vrijednosti koje su utemeljene na modernim drutvenim sustavima. Modernizacija
potie svestrani razvoj svih i etnija i nacije. Zato je vano istraiti identitet
(i pojavu i izgradnju i organizaciju) hrvatske nacije i svih etnikih zajednica
koje postoje unutar njezine politike zajednice. I jedno i drugo valja istraiti da
bismo upoznali povijesni razvoj hrvatskoga naroda. To je bilo jasno ve mnogim
hrvatskim preporoditeljima, kada su stvarali nove kulturne i politike nacionalne
vrijednosti i institucije. To je napose bilo jasno hrvatskim povjesniarima (na
primjer F. Rakom, I. Kukuljeviu, M. Mesiu, V. Klaiu, Tadiji Smiiklasu i
drugima) kada su pisali povijest hrvatskoga naroda i objavljivali vane povijesne
dokumente. Oni su tim svojim djelom (izdavanjem povijesnih dokumenata i
pisanjem povijesti hrvatskoga naroda) dakako uz mnoge druge javne djelatnike

313
tijekom nacionalnog pokreta, a time i stvaranjem novih nacionalnih vrijednosti te
kulturnih i politikih institucija, dali kljune osnovice na kojima su suvremenici
mogli graditi predodbu o identitetu hrvatskoga naroda u njegovoj cjelokupnoj
povijesti.411 Naa je zadaa da sve to temeljito istraimo. Ali u ocjeni svega toga
moramo biti vrlo kritini i veoma oprezni. To jo uvijek nismo uradili. Ne smijemo
dopustiti da istraivanje nastanka i razvoja moderne hrvatske nacije i nacije-
drave postane novi mit ili, drugim rijeima, da i dalje slijedimo mit o samo-
razumijevanju nacije i svih elemenata vezanih uz naciju i nacionalizam.412

411 idak i drugi 1968; idak i drugi 1988; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Koruni 1989; Koruni 1991;

Koruni 1992; Koruni 1998; Koruni 1999; Koruni 2000; Stani 1999; Suppan 1999.
412 Usp. Cipek 2001; Stani 2002.

314
 TREI DIO

TIPOVI DRUTVENIH I NACIONALNIH

IDENTITETA U HRVATSKOJ U 19. STOLJEU
Osnovne teme rasprave:

A)
Prolegomena
Svakoj raspravi o identitetu (etnikom, nacionalnom i drutvenom)
koja e moi slijediti osnove kritike znanosti

B)
Teorijske pretpostavke
Znanstveni problemi istraivanja etnikih i nacionalnih
identiteta u Hrvatskoj

315
316
 1. Etniki i nacionalni identiteti u hrvatskoj javnosti

A) Etnije i etniki identitet

Nastavimo ovdje nau raspravu o etniji i etnikom identitetu. Nuno je o
tome imati jasne pojmove i spoznaje, jer u protivnom ne moemo utemeljiti ni
znanstveni model niti istraivanja o etnikom i nacionalnom identitetu, te o etniji
i naciji.
Etnike zajednice ili etnije i predetnije413 (rod i pleme, ije zajednitvo
poiva na rodoslovnim strukturama, jedinstvu krvi i podrijetla) i protoetnije414
(meusobno udruivanje vie plemena, ije zajednitvo vie ne tvori isto
rodoslovno podrijetlo) i protomoderne etnije (nastanak ire etnike i/ili narodne
zajednice koja se izgradila i organizirala unutar feudalnog drutva, unutar tog
stalekog pravnog i politikog poretka, koja posjeduje neke elemente zajednike
tzv. narodne kulture, ali i kulturnu i etniku raznolikost) po svom podrijetlu
pripadaju najstarijem tipu ljudskih zajednica, koje su nastajale u tijeku ovjekove
djelatnosti, rada i organizacije.
Po svom dakle nastanku i funkciji u ljudskom drutvu, sve su te prvobitne
etnike zajednice iskonske i pradavne etnije (etnike skupine, rod, pleme) i
protomoderne etnije (savez plemena, narod i narodna zajednica) starije od
nacije; ali uz napomenu da je i nacija etnika/ljudska zajednica (koja, kako smo
upoznali, na svom teritoriju ima sloenu strukturu stanovnitva: dominantnu
etniju/naciju i vie subetnija ili etnikih skupina), a nastaje na vrhuncu tog
procesa etnikog konstituiranja zajednice. Jer nacije, kao nove/moderne
homogene i cjelovite ljudske zajednice, nastaju i izgrauju se, kako je reeno,
tek u epohi moderne i modernog drutva, ne prije, ne u epohi feudalizma.
Tada, u feudalizmu, nastaju predmoderni i posve drugaiji oblici organizacije
etnosa uope i narodne zajednice napose, koja jo ne postie punu cjelovitost
i homogenost koju izgrauju moderne nacije. Ovdje se dakako radi o nainu
i novoj mogunosti organizacije ivota etnosa/stanovnitva: konstituiranja i
modernizacije i transformacije i integracije etnosa i/ili ljudske zajednice na nekom
prostoru/okoliu. Predmoderna drutva, na jednoj strani, i moderno graansko i
industrijsko drutvo, na drugoj strani, daju posve drugaije institucije i drugaije
drutvene sustave (pravne, politike, dravne, privredne, komunikacijske,
obrazovne, upravne, parlamentarizma, trodiobe vlasti, nacionalnog suvereniteta
itd.) na kojima se i izgrauju i organiziraju sasvim drugaije etnije: ljudske
zajednice, a time i cjelokupni ivot stanovnitva. Kada je prema tome rije o
modernoj naciji, koja nastaje unutar epohe moderne i modernog drutva, tada ne
mislimo samo na fenomen nacionalnih sentimenata, koji se u nekim elementima
413 Pred- kao prvi dio rijei, znai: ono to dolazi, ono to prethodi emu; ovdje: predetnije = prvobitne ili

jo neformirane etnije, koje se u svome razvoju nalaze na razini malih etnikih skupina, roda ili plemena.
414 Proto- prefiks, znai: iskonski, poetni, prvi po vremenu ili po poloaju.

317
veu i s etnikim sentimentima u predmodernim drutvima, ve dakle mislimo na
sasvim drugaiju organizaciju etnike/ljudske zajednice na nekom prostoru: na
izgradnju moderne nacije i nacije-drave u modernom graanskom drutvu. Sada
je ivot stanovnitva, u epohi tog kapitalistikog i industrijskog drutva, a time i
unutar moderne nacije i nacije-drave, u svakom pogledu posve drugaiji.415
Takav tip moderne etnike/ljudske zajednice (cjelovite nacionalne zajednice
sa svim obiljejima koje smo naveli) ne nalazimo ni u jednom razdoblju, niti
je to mogue nai, prije epohe moderne i modernog drutva, jer tek to tzv.
kapitalistiko industrijsko drutvo potie primjenu modernosti, a time i proces
modernizacije i transformacije tradicionalnog drutva i ivota stanovnitva
uope. No, kako je reeno, i nakon nastanka moderne nacije i nacije-drave, i
dalje postoje etnike zajednice i subetnike grupe i njihove supkulture, ali sada
unutar nacije kao dominantne i/ili ire metaetnije: unutar njezine politike za-
jednice i nacionalne drave (nacije-drave). Sada se moderna nacija izgrauje i
razvija kao dominantna etnija, dok se sve druge etnike grupe i skupine, koje
se nalaze unutar njezina politikog i dravnog teritorija i socijetalne zajednice
modernog drutva, razvijaju kao subetnije unutar svojih supkultura. Sve subetnije
i subetnike grupe, koje se nalaze na etnikom i politikom prostoru dominantne
etnije (nacije) i/ili unutar odreene nacije-drave, posjeduju identitet drugoga
i obrnuto, te konstruiraju individualni, grupni i kolektivni identitet.416
Nema dakle sumnje da u svim razdobljima i u svim drutvima, od najstarijih
vremena do suvremenosti, unutar neke politike zajednice ili drave ili neke nacije
kao dominantne etnije, uvijek je postojalo i postoji vie subetnija i subetnikih
grupa i skupina i vie supkultura, da u svim razdobljima ljudske povijesti postoji
kulturna, jezina, vjerska, drutvena i etnika raznolikost (pluralizam). Tako
je bilo, kako smo naveli, i unutar svih hrvatskih pokrajina, unutar Trojedne
kraljevine (Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) u 19. stoljeu kada su, u tijeku
hrvatskoga nacionalnoga pokreta, stvorene posve nove i najvanije moderne
integracijske i nacionalne osnovice i moderni drutveni sustavi na podruju
novoga knjievnoga jezika, jezika moderne pismenosti i obrazovanja, moderne
graanske visoke kulturne, moderne kapitalistike privredne, nove industrijske
tehnologije i industrijske privrede, modernog kolstva i obrazovanja, posve
novog politikog i dravnog sustava, sustava moderne komunikacije, sustava
graanskih i nacionalnih institucija i institucionalnog poretka itd. na kojima se
postupno, korak po korak, u tijeku preobrazbe tradicionalnog ivota stanovnitva,
izgradila i organizirala moderna hrvatska nacija i nacija-drava.417

415 Koruni 1997; Koruni 1998; Koruni 2000; Anderson 1990; Gellner 1994; Gellner 1998; Deutsch

1966; Deusch 1969; Hobsbawm 1993; Smith 1983; Smith 1991; Jenkins 1997.
416 Koruni 1998; Koruni 1999; Koruni 2000.

417 idak i drugi 1968; idak i drugi 1988; idak 1973; Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Koruni 1989;

Koruni 1991; Koruni 1992; Stani 1980; Stani 1985; Stani 1998; Stani 1999; Stani 2002.

318
 Prema tome, u tom razdoblju, kada i u hrvatskoj sredini nastaje proces
primjene modernosti na mnogim podrujima ivota i izgrauju se temeljni
moderni drutveni sustavi (moderne kulture, privrede, tehnologije, kolstva
i obrazovanja i drugi) koji nastaju u epohi moderne i modernog graanskog
drutva, unutar Hrvatske postupno se ostvaruje proces modernizacije i
transformacije ne samo cjelokupnog tradicionalnog drutva nego i svih etnija,
proces njihove integracije i svestrane moderne organizacije. Meutim, kako smo
vidjeli, samo se dominantna etnija, a to je na hrvatskome prostoru bio hrvatski
narod, transformira u modernu naciju i homogenu nacionalnu zajednicu, koja
integrira i asimilira mnoge subetnike grupe, ali ne i etnike zajednice koje
su se unutar graanskog drutva uspjele organizirati i odrati svoj supkulturni
identitet.418 Taj cjelokupni etnos (i sve etnije i subetnike grupe i hrvatski narod
i modernu hrvatsku naciju) na hrvatskome prostoru u 19. stoljeu meusobno
povezuje u jednu cjelinu: pravni i politiki poredak, moderno drutvo i drutveni
i/ili socijalni odnosi i stanja, socijetalna zajednica, unutranja uprava, sudstvo,
kolstvo, kultura, moderna privreda itd. Ali je i tada rije o kulturnoj i etnikoj
raznolikosti i o drutvenom pluralizmu. No tada se pojavljuju i etnike napetosti
i sukobi, napose izmeu nekih etnija.
Zbog toga je nuno istraiti: prvo, pojavu i razvoj protomodernih etnija, koje
su prethodile izgradnji modernih nacija; drugo, nastanak i razvoj moderne nacije
i njezin odnos spram drugih etnikih grupa i zajednica koje su opstale i razvijale
se unutar te ire nacionalne zajednice, njezine politike zajednice i nacionalne
drave.
U 19. stoljeu, u najvanijem razdoblju kada se izgrauju osnovice moderne
hrvatske nacije, na hrvatskome politikom prostoru ivi, kako smo upoznali,
vie etnija: hrvatska, srpska, eka, slovenska, slovaka, njemaka, maarska,
talijanska, idovska, rusinska, rumunjska i druge i vie subetnikih skupina.419 No,
na tom je prostoru, kako smo upoznali, prema europskome modelu modernosti
i izgradnje moderne nacije, dominantna etnija bila hrvatska, odnosno hrvatski
narod, koji se unutar modernog graanskog drutva organizirao u modernu naciju i
time ujedno stvorio osnove za izgradnju nacije-drave. Objasnimo tu dominantnu
ulogu hrvatskoga naroda. Hrvatski je narod i Hrvati dominantna etnija unutar
Trojedne kraljevine (Hrvatske, Slavonije i Dalmacije): jer Hrvati tvore veinu
stanovnitva na tom prostoru, hrvatski je jezik standardiziran i uveden u javnu
upotrebu (u knjievnost, kolstvo, obrazovanje, sudstvo i u javne komunikacije
uope), Hrvati su prihvaali kulturne utjecaje, odreivali razinu ope graanske
kulture i usmjeravali njezin razvoj i modernizaciju, samo su oni bili nosioci
hrvatske dravnopravne i kulturne tradicije, oni su u svojim rukama imali svu
vlast i cjelokupnu unutranju upravu, imali su veinu u parlamentu (Hrvatskom

418 Usp. o tome: ur. Krinik-Buki 1995; Artukovi 1991; Artukovi 2000; Rumenjak 2000.

419 O tome imamo dovoljno povijesnih izvora. Najvaniji su popisi stanovnitva. Usp. Gross 1985; Gross-

Szabo 1992; Suppan 1999; Artukovi 2000; StipetiVekari 2004. i literatura u toj knjizi.

319
saboru) i upanijskim skuptinama, u opinama i gradovima, odreivali su
sustav kolstva i obrazovanja i u svojim rukama imali najvanije institucije u
zemlji: kulturne, politike, upravne, sudske, privredne itd. Oni su napokon orga-
nizirali hrvatski narodni preporod, od 1835. do 1848. godine, i moderni hrvatski
nacionalno-politiki pokret, koji je mobilizirao veinu stanovnitva u Hrvatskoj.
Taj je preporod i nacionalni pokret izgradio moderne osnovice (jezine, kulturne,
privredne, obrazovne, politike, temeljne institucije itd.) na kojima je izrasla
moderna hrvatska nacija. Na tom prostoru Trojedne kraljevine (Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije) ni jedna druga etnija, osim hrvatskoga naroda, nije se tako
organizirala i nije povela pokret takvih razmjera: privredni, kulturni, politiki,
socijalni i nacionalni. Zato na tom prostoru, o emu svjedoi povijest, nije mogla
nastati niti je nastala ni jedna druga nacija, osim hrvatske nacije ili nacije-drave.
Tako je bilo i u drugim zemljama gdje je postojala neka dominantna etnija. To
je dominantnoj etnije, njezinu dakle preobrazbu u modernu naciju, omoguio
moderni politiki sustav graanskog drutva: ope graanske slobode, nacionalni
suverenitet, slobodni izbori, trodioba vlasti, sustav parlamentarizma itd.
Veoma su sloeni meuodnosi: etnija, subetnija, subetnikih grupa i supkul-
tura i hrvatske nacije na tom prostoru. Oni se iskazuju kako u kulturnoj i etnikoj
raznolikosti (pluralizmu) tako i u postojanju etnija i etnikih identiteta koji se
stalno mijenjaju. Njihova je meusobna interakcija veoma sloena. Zato mo-
ramo sustavno istraiti kontinuitet izmeu protomodernih etnija, modernih
etnija, nastanka i razvoja etnikih identiteta, modernih nacija i ujedno nastanak
nacionalnog identiteta kao modernog fenomena, koji, ponovimo i ovdje, nastaje i
razvija se unutar modernosti i modernog drutva. A tada se pojavljuje i izgrauje,
u stalnim i neprekidnim promjenama, i kolektivni identitet i identitet nacionalnog
kolektiviteta. U isto vrijeme, u modernom graanskom drutvu nastaju vrlo sloeni
i napetiji (kulturni, jezini, vjerski, socijalni, ekonomski i drugi) meusobni odnosi
svih etnija, njihovi sukobi i uzajamnost unutar moderne uprave i administracije, ali
i moderne politike zajednice. Mi emo tim problemima posvetiti vie rasprava.
Pokrenuli smo i znanstveni projekt o tome. Bilo bi poeljno da se sve to proui,
uz historiografiju, i s gledita sociologije, politologije, etnologije i antropologije.
Etnicitet i identitet su sveobuhvatne povijesne i drutvene pojave i vrijednosti.
Stoga je poeljan i koristan interdisciplinarni pristup.
B) Nacija i nacionalni identitet
Nuno je dakle razlikovati (1) sve oblike protomodernih etnija (a to su: rod,
pleme, savez plemena, etnike grupe i skupine, narod i narodna zajednica), kao
i njihov viestruki i raznoliki kulturni i etniki identitet, od (2) moderne nacije
i nacije-drave i kolektivnog nacionalnog identiteta, kao modernih fenomena.
Dakako, ne samo s gledita meuljudskih odnosa i ljudske svijesti (individualne
ili grupne) o pripadnosti nekoj zajednici (jezinoj, teritorijalnoj, etnikoj, vjerskoj
itd.) unutar pluralne kulturne i etnike raznolikosti, jer se u tom pogledu malo
to mijenja, ve i s gledita posve nove organizacije etnija, posve drugaije orga-

320
nizacije ivota stanovnitva, drugaije javne djelatnosti ljudi i ujedno stvaranja
posve novih vrijednosti na kojima se izgrauje novi etniki identitet. Prema naem
istraivanju o utjecaju modernosti na izgradnju nove etnike/ljudske zajednice
dakako, prema modelu: konstituiranja
reprodukcije
modernizacije

transformacije
integracije fenomena etnosa i etniciteta, a time i transformacije
tradicionalnog drutva u nekoj zemlji modernoj naciji i naciji-dravi, kao
cjelovitoj i na nov nain organiziranoj ljudskoj zajednici, koja postie nacionalno
jedinstvo ili nacionalni kolektivitet svih segmenata i svih regija jednoga
naroda, po svom postanku, prethode svi ti oblici predmodernih etnija koji su
nastali i izgradili se unutar predmodernih tradicionalnih drutava, unutar njihova
pravnog i politikog poretka. Dok nacija, kao moderna etnika/ljudska zajednica,
koja postie svoj nacionalni kolektivitet i viu razinu razvoja i organizacije (na
podruju visoke kulture, moderne politike zajednice, kapitalistike privrede,
modernog kolstva, pismenosti i obrazovanja, moderne uprave, moderne
komunikacijske itd.) ostvaruje na modernim globalnim sustavima i posve novim
vrijednostima, te na strukturama i institucijama koje donosi tek epoha moderne
i modernog graanskog drutva. Te uvjete opeg razvoja, koje donose moderni
drutveni sustavi, ne prua ni jedna druga epoha.
To je kljuna i bitna razlika: drutvo i drutveni i/ili socijalni odnosi, koji se
neprestano mijenjaju i transformiraju, a napose pravni i politiki poredak, veoma
su vani i za etniki i nacionalni identitet, i za nastanak i organizaciju svih etnija:
od rodova i plemena do naroda i moderne nacije. U tom pogledu, s gledita etnosa
i etniciteta, pojava i izgradnja modernog drutva (ponovimo ovdje: i graanskog
i civilnog, i kapitalistikog i industrijskog modernog sustava) u pojedinim
sredinama, granino je doba kada poinje (1) dugi proces modernizacije

transformacije svih protoetnija (koje su nastale u predmodernim tradicionalnim
drutvima) i njihovo postupno prerastanje ili transformacija u moderne etnije i (2)
proces izgradnje posve nove etnike/ljudske zajednice: moderne nacije i nacije-
drave. No, kako smo rekli, nakon formiranja moderne nacije, unutar njezine
nove/moderne politike zajednice i nacionalne drave (nacije-drave), i dalje
postoje mnoge subetnike grupe i subetnike zajednice i njihove supkulture, ali
sada organizirane unutar modernog drutva. To su sada prema tome moderne
subetnije, organizirane unutar modernog graanskog drutva, sa zasebnom sup-
kulturom i posebnim etnikim identitetom.
Taj znanstveni model koji poiva na istraivanju nastanka i razvoja svijeta
modernosti, na kojem poivaju istraivanja etnikog i nacionalnog identiteta,
pojave i izgradnje naroda i moderne nacije, te drutva, drutvenih sustava i
drutvenih i/ili socijalnih odnosa i stanja u ljudskom drutvu, koji dakle polazi
od ivota stanovnitva u nekoj zemlji unosi ovdje bitnu razliku: izmeu
predmoderne epohe (i predmodernih etnija i predmoderne narodne zajednice
i predmodernog drutva i predmodernog pravnog i politikog poretka i pred-
modernih sociosustava i struktura, a tada je rije o tradicionalnom drutvu i

321
tradicionalnom ivotu stanovnitva, o tradicionalnim ivotnim strukturama
tog stanovnitva: i etnikim i kulturnim i jezinim i vjerskim i obrazovnim i
ekonomskim i socijalnim) na jednoj strani, i epohe modernog drutva i svih
oblika graanskog i kapitalistikog i industrijskog drutvenog ivota na drugoj
strani. To drugo, moderna epoha i moderno drutvo i moderna nacija, izrasta
iz prvoga, iz temelja predmodernih drutava i kultura, ali su ipak sada temeljni
sustavi (kulture, privrede, obrazovanja, industrije, tehnologije, komunikacije itd.)
posve razliiti. No, modernost, kako smo rekli, ne znai i apsolutni napredak na
svim podrujima. Jer je epoha moderne i tog modernog drutva donijela znatno
vie socijalnih i kulturnih napetosti, etnikih i nacionalnih suprotnosti i ratova
golemih razmjera, te bijede i ekolokih katastrofa negoli ijedno razdoblje prije.
U tome je nuno iskazati kritinost.420
Ako meutim imamo na umu sve to je do sada reeno (o epohi moderne
i modernom graanskom drutvu, procesima modernizacije i transformacije,
o etnijama, narodu i modernoj naciji, o etnikim, nacionalnim i drutvenim
identitetima, o ivotnim strukturama stanovnitva), posve je jasno da je nuno
proiriti istraivaku osnovicu i primijeniti drugaije znanstvene modele kako
bismo mogli sve to valjano istraiti i upoznati, napose kada je rije o modernoj
hrvatskoj naciji i njezinu odnosu spram drugih naroda, nacija i etnija unutar ue
regije (unutar hrvatskog etnikog i politikog prostora) i unutar ire regije, na
prostoru srednje i jugoistone Europe koji je okruuje.
Da bismo mogli istraiti etniki i nacionalni identitet, moramo znati to je
identitet. O tome smo ve dovoljno rekli. To moramo imati na umu. Meutim,
taj opi pojam identiteta valja sada usporediti s etnikim ili nacionalnim
identitetom, jer je to tema ove rasprave. Kako smo vidjeli, identitet (identitas,
identit, identity, Identitt) je istovjetnost, ono to je potpuno isto, a to je, prvo,
odnos prema kojemu je (u razliitim okolnostima, vremenima i prostorima) neto
jednako sa samim sobom i, drugo, ukupnost injenica i pojava koje slue da
se jedna osoba ili neka pojava razlikuje od bilo koje druge (osobni opis, ime,
prezime, osobine, vjerovanja itd.) ili da se jedna grupa ili zajednica razlikuje od
bilo koje druge grupe ili zajednice itd. Tu, dakako, nastaju najmanje dva procesa
konstrukcije identiteta: proces konstrukcije identiteta prvoga i drugoga i
ujedno individualnog i kolektivnog identiteta.
Prema toj definiciji, koja je utemeljena kako na apstraktnom identitetu
(prema formuli: A je A) tako i na kompleksnom identitetu (prema formuli: A je
A i ne-A), koji govori o identitetu sloenih i esto promjenjivih pojava/procesa, i
etniki i nacionalni identitet bi bio, prvo, odnos prema kojemu je (u razliitim
okolnostima, razdobljima i prostorima) jedna osoba, neka etnika grupa ili
skupina, neka etnika zajednica ili moderna nacija jednaka sa samom sobom
i, drugo, ukupnost injenica i pojava koje slue da se jedna osoba, neka etnika
420 Habermas 1988; Kalanj 1994; Supek 1996; Vattimo 1985.

322
grupa, neka etnika zajednica, nacionalna zajednica ili nacija-drava razlikuje od
bilo koje druge (identitet drugoga).421
Rekli smo da je vrlo teko, a esto i nemogue, upoznati identitet sloenih
pojava i procesa, kao to je na primjer etniki ili nacionalni identitet na razini
svijesti i posebnih osjeaja, a napose kada je rije o njihovu identitetu u
dalekoj prolosti. Zato jer se i etniki i nacionalni i svi drugi (drutveni) identiteti
stalno mijenjaju. Rekli smo, i o tome nema problema, da je i etnicitet i identitet
proces, proces stalnih promjena i transformacija. Jer je ovdje rije o drutvu i
stalnim socijalnim promjenama. Na tim osnovicama modernog drutva, nastaje
organizacija svih oblika etnije i moderne nacije. Tijekom tih stalnih promjena,
napose u epohi moderne, mijenjaju se svi oblici i sadraji identiteta, u suvremenom
svijetu vie negoli ikada prije.
Identitet se dakle pojavljuje u pluralnim oblicima i sredinama, koje se stalno
mijenjaju. Taj proces stalnih promjena i transformacija nije zavrio. Posve je dakle
jasno da je to iznimno vano podruje istraivanja i da obuhvaa sva razdoblja,
od prvih poetaka ovjeka do suvremenosti. Taj je problem istraivanje podrijetla
i razvoja nacije, te etnikog i nacionalnog identiteta dugo prisutan u drutvenim
znanostima u svijetu i o tome postoji vrlo opsena literatura.422 Na alost, mi jo
uvijek tomu nismo posvetili dovoljnu panju. A na tom su vanom podruju ve
radili, kako je reeno, hrvatski preporoditelji, politiari i povjesniari u 19. i na
poetku 20. stoljea. Danas se meutim nalazimo, s gledita kritike znanosti, na
poetku tog istraivanja. tovie, ako imamo na umu svjetske rezultate o tome,
onda je neosporno da na tom podruju istraivanja (i etnosa i etnikog identiteta)
kasnimo.

2. Etniki i nacionalni identiteti u Hrvatskoj u 19. stoljeu:

drutveni, kulturni i etniki pluralizam
U drutvenim su znanostima uope, a napose u historiografiji, istraivanja o
podrijetlu i integraciji nacije i izgradnji etnija, pa dakako i o konstrukciji etnikog
i nacionalnog identiteta, kako smo rekli, utemeljena uglavnom na dva znanstvena
modela. Ovdje se tih modela moramo ukratko prisjetiti, jer je rije o drugom
znanstvenom podruju.
Prvi je taj model utemeljen na teoriji etnogeneze.423 U toj se teoriji, kako
smo upoznali, istie postojanje subjektivnih doivljaja nacije i etnije uope,
koje nastaju (kod ljudi) uz razne oblike patriotizma, uz protonacionalizam,

421 O tome vie u poglavljima o identitetu u ovoj knjizi.

422 Usp. o tome literaturu na kraju knjige; u tim se knjigama nalaze opsena literatura.

423 Etnogeneza: etno- (od ethnos narod, tj., koji se odnosi na narod i narodnu batinu, stanovnitvo) +

geneza (nastanak, postanak, postojanje) = podrijetlo, postanak i razvoj naroda.

323
etnonacionalizam i nacionalizam.424 Ta teorija prouava genezu protoetnike te
moderne etnike i napose nacionalne svijesti (individualne, grupne i kolektivne).
Istie posebne etnike i nacionalne sentimente, tj. psiholoka stanja (osjeajnost,
uvstvo ili proivljavanje) koja nastaju uz neku protoetniku i etniku zajednicu,
uz narod i narodnu zajednicu ili uz naciju i nacionalnu zajednicu, kao i posebne
psihike konstitucije (nacionalnu volju, nacionalni karakter, nacionalni duh). Istie
i prouava kolektivno etniko ili nacionalno ime, mit o zajednikim precima,
zajednika povijesna sjeanja, etniki i nacionalni identitet, nacionalnost,
nacionalizam i etnonacionalizam itd.425
Drugi je model utemeljen na teoriji sociogeneze naroda i nacije.426 Taj
znanstveni model dakako ima u vidu i etnike i nacionalne sentimente, ali prije
svega nastoji istraiti objektivne initelje, povijesne i drutvene uvjete, koji utjeu
na organizaciju ivota cjelokupnog stanovnitva u nekoj zemlji: na podrijetlo i
integraciju i razvojne etape etnija, naroda i moderne nacije kao entiteta. Taj model
poiva na uvjerenju da su pojava i razvoj svih etnija, a napose naroda i organizacija
njegove narodne zajednice, i moderne nacije, tj. izgradnja homogene i cjelovite
nacionalne zajednice, kao i njihova uzajamna ovisnost, dugotrajni procesi koji
jo uvijek nisu zavreni. Nadalje, istie da naciji uvijek prethodi odreeni narod i
njegov dugotrajni razvoj u povijesti; da se taj narod, kao dominantna etnija unutar
vlastitog etnikog i politikog prostora, organizirao na mnogim podrujima
ivota unutar narodne zajednice, koja se zatim pod utjecajem objektivnih
initelja, napose modernih drutvenih sustava i vrijednosti koje donosi epoha
moderne i moderno drutvo, a to su uvijek bile konkretne povijesne i drutvene
promjene mijenja i transformira u posve novu nacionalnu zajednicu; da na
formiranje nacije, kao nove etnike/ljudske zajednice u graanskom drutvu,
i nacije-drave utjeu mnoge vrijednosti u njihovoj meusobnoj ovisnosti,
koje se pojavljuju kao nove strukture, nove integracijske nacionalne osnovice
na podruju knjievnoga jezika, viih oblika graanske kulture, politikog i
dravnog sustava, kapitalistike i industrijske privrede, drutvenih sustava, ope
pismenosti i obrazovanja, unutranje uprave, sudstva, prava itd.; da su nositelji tih
novih nacionalnih vrijednosti mnogobrojne posve nove organizacije, institucije,
zajednice (unutar ire nacionalne zajednice) i drutveni sustavi (unutar modernoga
graanskoga drutva); da moderno drutvo (graanski i civilni, kapitalistiki i
424 Koruni 1997; Koruni 2000.

425 Ako etniju i modernu naciju promatramo preteno preko subjektivnih initelja (etnikog i nacionalnog

identiteta, svjesnog opredjeljenja za neku etniju, pokrajinu ili zemlju, tj. preko etnikih i nacionalnih sentimenata)
teko emo upoznati njihovu pojavu, organizaciju i razvoj. Meutim, ako naciju promatramo kao konkretnu
etniku zajednicu, kao stanovnitvo, ako dakle poemo od zbilje i naciju promatramo kao novi tip moderne
ljudske zajednice koja nastaje u epohi modernog drutva, jer do tada takva zajednica (cjelovita i homogena s
nacionalnim kolektivitetom i nacionalnim suverenitetom) ne postoji, onda emo lake pristupiti istraivanju
njezina fenomena i svih oblika nacionalnih i etnikih identiteta.
426 Sociogeneza naroda i nacije: socio- (prvi dio rijei koji oznaava ono to se odnosi na drutvo i

zajednicu) + geneza (nastanak, postanak, postojanje) = podrijetlo i razvoj naroda (kao narodne zajednice,
stanovnitva) i nacije (kao nacionalne zajednice) unutar drutvenih sustava i drutvenih odnosa.

324
industrijski moderni sustav), te drutveni odnosi i stanja u drutvu bitno utjeu
na formiranje etnije, naroda i nacije, ali i etnikog i nacionalnog i viestrukog
drutvenog identiteta. Nadalje, polazi od spoznaje da je nacija zajednica, da je
dakle nacija posve nova etnika/ljudska zajednica, a ne drutvo, tj. da se nacija
i nacija-drava izgrauje unutar modernoga graanskoga drutva. Kljuno je
dakle ovdje polazite: organizacija i razvojne etape ivota etnosa/stanovnitva. A
stanovnitvo nacije i nacije-drave ini: dominantni narod (nacija) i vie subetnija
i njihovih supkultura.427
I prvi znanstveni model, koji poiva na teoriji etnogeneze i istie etnike
i nacionalne sentimente: posebne osjeaje i posebnu svijest, i drugi znanstveni
model, koji prije svega polazi od objektivnih initelja pa i narod i naciju promatra
kao etnitet, kao konkretno stanovnitvo na nekom prostoru/okoliu i organizaciju
ivota tog svijeta, valja imati u vidu i moramo ih primijeniti u istraivanju tako
sloenih problema kao to je podrijetlo i izgradnja etnija, naroda i nacije, a napose
kada prouavamo pojavu i razvoj etnikih i nacionalnih identiteta. Dakako, uz
uvjet da nam je posve jasno to elimo istraivati: prvo, kanimo li prouavati
fenomene patriotizma, protonacionalizma i nacionalizma i subjektivne doivljaje
nacije ili, drugo, fenomen etnija i nacionalne zajednice (njihovo podrijetlo,
procese integracije i razvojne etape) preko njihovih objektivnih initelja, ne
zaboravljajui da etniju i naciju, kao ljudske zajednice, uvijek prate etniki i
nacionalni sentimenti i na tom podruju (sentimenata) proces konstrukcije
etnikih i nacionalnih identiteta, ali i drugih identiteta vezanih uz etnos.428
Etniki i nacionalni identiteti individualni, grupni i kolektivni, na razini
etnike ili nacionalne svijesti i posebnih osjeaja, na jednoj, i objektivni na
razini zbilje, tj. identiteti etnikih zajednica i identitet hrvatske nacije, na drugoj
strani u Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji) u 19. stoljeu
i na poetku 20. stoljea, kao i njihova uzajamna ovisnost ili interakcije meu
njima, bili su sloeni, a jo je sloenije njihovo istraivanje.429 Prije svega, uz
oblikovanje etnikih i nacionalnih identiteta (individualnih, grupnih i kolektivnih
na razini etnike i nacionalne svijesti i posebnih osjeaja) moramo uvijek
promatrati formiranje i razvoj identiteta na razini zbilje: i identiteta etnikih
grupa i identiteta hrvatskoga naroda i identiteta hrvatske nacionalne zajednice

427 Pojam zajednice (communitas, community, Gemeinschaft) kao opreka pojmu drutvo (societas, so-

ciety, Gesellschaft) i pojam nacionalne zajednice kao opreka pojmu i entitetu graansko drutvo, u drutvenim
je znanostima ve odavno poznat. Usp. o tome: Parsons 1969; Leroti 1984; Maritain 1992; Koruni 1997;
Koruni 1998; Koruni 2000; Rodin 1986.
428 Usp. o tome: Koruni 1997; Koruni 1999; Koruni 2000.

429 Ne postoje temeljita istraivanja pojave i razvoja patriotizma, nacionalizma, etnija i subetnikih grupa,

etnikog i nacionalnih identiteta, te etnikih i nacionalnih sentimenata u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeu. Postojea
naime istraivanja nisu na teorijskoj i metodolokoj razini koja postoje u svijetu. Tomu valja posvetiti posebnu
panju. Nuno je utemeljiti kritina istraivanja o tome. Usp.: idak 1973; idak 1979; Stani 1980; Banac
1988; Stani 1989; Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1998; Koruni 1999; Jelavich 1992;
Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Stani 2002.

325
i identiteta hrvatskoga drutva kao entiteta. Drugim rijeima, i etniku grupu i
narod, i nacionalnu zajednicu i drutvo valja promatrati kao entitet.
Meutim, kao i u drugim sredinama, tako je i u Hrvatskoj neprekidni razvoj
etnikih zajednica i izgradnja moderne hrvatske nacije i zatim nacije-drave, ali
i etnikog i nacionalnog identiteta, bio veoma sloen i dugotrajni proces. Prvo,
kako smo rekli, u hrvatskim je pokrajinama postojalo vie etnija: u Trojednoj
kraljevini je u 19. stoljeu, kao i prije, ali i poslije u Hrvatskoj u 20. stoljeu,
postojala kulturna i etnika raznolikost (pluralizam). U njoj je postojao hrvatski
narod, koji se postupno, u tijeku modernizacije i transformacije tradicionalnog
drutva i ivota stanovnitva na tom prostoru, prestrukturirao i izgradio u modernu
hrvatsku naciju, i vie subetnikih grupa i zajednica koje smo spomenuli. Drugo,
ako to imamo na umu, onda moramo istraiti izgradnju, organizaciju i razvoj svih
tih etnija i subetnikih grupa i njihov identitet. Tada nije teko uoiti, kako smo
pokazali, da dominantni ili elni poloaj najvanije etnije (ona koja je najbrojnija,
koja u svojim rukama ima unutranju upravu, sudstvo, kolstvo, slubeni jezik,
financije, gospodarstvo, nacionalni suverenitet, najvanije kulturne i politike
institucije itd.) ima hrvatski narod i hrvatska nacija.
To je bilo jasno mnogim hrvatskim preporoditeljima. O tome su raspravljali
u svojim radovima. To je bio krajnji cilj i njihova nacionalnog programa, koji su
prilagodili europskomu modelu modernosti. Hrvatskom je narodu taj dominantni
poloaj napose omoguavalo moderno drutvo i njegov politiki sustav. Na tim
su osnovama uzimajui hrvatski narod kao najvaniju etniju u Hrvatskoj, onu
koja je nosilac i cjelokupne tradicije i nacionalnog suvereniteta gradili hrvatski
politiki i drutveni pokret i cjelokupnu organizaciju javnoga ivota. Zato su
neprekidno tragali za viestrukim identitetom hrvatskoga naroda, ali i konstruirali
njegov novi identitet.
Na temelju opsenih istraivanja ovdje donosimo najvanije tipove
drutvenih, etnikih i nacionalnih identiteta koje su tada u Hrvatskoj iskazivali
pojedinci, razne etnike grupe, elite i kolektivi (na razini svijesti i/ili etnikih
sentimenata) i ujedno njihovo postojanje u zbilji na razini objektivnih pokazatelja
(zajednice, kulture, jezika, obrazovanja, privrede, kulturnih i politikih institucija,
teritorija, tradicije, prava itd.), ali i viestruke identitete koji nastaju u sloenim
drutvenim odnosima i stanjima u Hrvatskoj. Nuno je pritom razlikovati dvije
razine identiteta o pluralnim odnosima: prvo, one koji su vezani uz viestruke
drutvene identitete u pluralnim drutvenim odnosima i stanjima i, drugo, one
koje su vezani uz etnike i nacionalne identitete u kojima se ogleda kulturna i
etnika raznolikost (pluralizam). I jedna i druga razina identiteta prisutna je u
Hrvatskoj: to je pluralni svijet.
Valja nadalje razlikovati dvije razine identiteta koje nastaju u procesu osobne
identifikacije. Prva razina, kada kod pojedinaca/osoba nastaje horizontalna
(bona) identifikacija pri emu se moe pojaviti vie identiteta jednakih
po svojoj drutvenoj vrijednosti, na primjer vie identiteta-uloga: mukarca

326

supruga
roditelja
profesije
stanovnika nekog mjesta itd. Druga ra-
zina, kada kod pojedinaca nastaje vertikalna identifikacija i identiteti koji su
u hijerarhijskoj uzajamnoj ovisnosti, na primjer identiteti kojima se iskazuje
teritorijalna pripadnost: nekoj zaviajnoj regiji nekom mjestu opini
upaniji pokrajini politikoj zajednici hrvatskoj dravi; ili identiteti
kojima se iskazuje pripadnost etnosu: porodici uoj etnikoj grupi iroj
etnikoj zajednici hrvatskomu narodu hrvatskoj naciji.

3. Povijesni izvori i izbor predmeta/podruja istraivanja

Kako smo vidjeli, ako elimo upoznati sve te tipove drutvenih identiteta
uope, napose etnike i nacionalne identitete, a time i kljune ivotne strukture
stanovnitva (i etnike i kulturne i jezine, i vjerske i obrazovne, i ekonomske
i socijalne) u zemlji, ili bilo koju drugu povijesnu pojavu vezanu uz fenomen
etnosa i etniciteta i nacije, kao i uz druga drutvena podruja, moramo najprije (1)
odrediti predmet/podruje prouavanja i (2) pronai relevantne povijesne izvore
na kojima moemo utemeljiti ta istraivanja. Tek zatim moemo posegnuti za
valjanim znanstvenim modelima i teorijama.
Imajui to na umu, u vie smo poglavlja u knjizi raspravljali o tome. Uvje-
reni smo da u drutvenim znanostima, napose u historiografiji, koje se bave
istraivanjem pojava o kojima je ovdje rije, nije jasno odreen predmet/podruje
istraivanja, a ni izbor povijesnih izvora nije bio valjan. To stvara velike probleme.
Zato ponavljamo: da bismo mogli upoznati mnogostruke drutvene identitete kod
nekog naroda, pa i kod hrvatskoga naroda, napose upoznati etnike strukture
stanovnitva u zemlji, to je za nau temu najvanije, moramo jasno odrediti
predmet i podruje istraivanja i potraiti relevantne povijesne izvore na kojima
moemo utemeljiti vie-manje egzaktna istraivanja o tome, a ne slijediti mit o
samorazumljivosti i nacije i nacionalizma, i etnikih i nacionalnih identiteta i
pretjerano ih uopavati. O tome smo ve dovoljno raspravljali.
Navedimo ovdje povijesne izvore na kojima moemo istraivati sloene
procese identifikacije stanovnitva na hrvatskome prostoru u 19. i 20. stoljeu.
Kako smo rekli, u 19. i 20. stoljeu, u tijeku primjene modernosti, a time i izgradnje
modernog drutva i moderne drave (u tijeku modernizacije uprave, sudstva,
poreznog sustava, vojske, kolstva, popisa stanovnitva itd.) to stanovnitvo
tada, npr. u Habsburkoj monarhiji u drugoj polovici 19. i poetkom 20. stoljea,
pa tako i hrvatski narod, putem administrativnih mjera i pisanih izriitih uputa,
prvi put u povijesti masovno iskazuje razne oblike samoidentifikacije: nastaju
svjedoanstva o jezinim, etnikim, vjerskim, socijalnim, regionalnim i drugim
identitetima ljudi. Prvi put u povijesti to se slubeno provodi za sve strukture
stanovnitva i o tome imamo obilje dokumenata. Pritom moramo prednost dati
dokumentima da nam govore o nainu i razini samoidentifikacije ljudi/aktera i
da se klonimo pretjerane generalizacije o svemu tome.

327
 Za utvrenje tog identiteta u hrvatskim pokrajinama, tj. za upoznavanje
sloenog i postupnog procesa (samo)identifikacije kod veine i/ili svih struktura
stanovnitva na hrvatskome prostoru u 19. stoljeu, ali i na poetku 20.
stoljea, kada nastaje primjena modernosti na svim podrujima ivota, a time i
izgradnja modernog drutva i moderne hrvatske nacije, kada nastaje dugi proces
modernizacije i transformacije tradicionalnog drutva i tradicionalnog ivota
stanovnitva, najvaniji su ovi povijesni izvori:430
1. Matine knjige roenih, vjenanih i umrlih, te Stati animarum (stanja
dua)
U tim dokumentima, koji nastaju od 17 stoljea dalje, tamo gdje su sauvani,
za bilo koje mjesto ili regiju ili pokrajinu ili zemlju, moemo donekle
upoznati:431
a) strukturu stanovnitva: relativni broj stanovnika, prirodno kretanje i pro-
mjene stanovnitva, reprodukciju stanovnitva, ivotni vijek, raanje i
smrtnost itd.;
b) etniku strukturu stanovnitva: njihov jezik, te pripadnost vjeri i pokra-
jini;
c) obrazovnu strukturu stanovnitva: nepismenost, pismenost itd.
d) socijalnu strukturu stanovnitva: zanimanje, imovinsko stanje, glad itd.
2. Popisi stanovnitva u 19. i 20. stoljeu
Popisi stanovnitva u Habsburkoj monarhiji, a dijelom i na hrvatskome
prostoru, nastaju od kraja 18. stoljea dalje. Meutim, tek od 1857. godine
dalje nastaju moderni popisi koji obuhvaaju sve strukture stanovnitva i
sve relevantne podatke o tome. To su najvaniji dokumenti za istraivanje
etnikih struktura stanovnitva u hrvatskim pokrajinama i u svakom mjestu
napose. U njima moemo upoznati:
a) strukturu stanovnitva: ukupni broj stanovnika, prirodno kretanje sta-
novnitva, reprodukciju stanovnitva, ivotni vijek, raanje i smrtnost,
mobilnost itd.;
b) etniku strukturu stanovnitva: govorni ili materinski jezik, pripadnost
vjeri i vjerskoj zajednici ili konfesiji, pripadnost pokrajini, porijeklo stra-
naca itd.;

430 Usp. o tome poglavlja u knjizi: Etniki i nacionalni identitet kao znanstveni problem (i tekst koji

odgovara str. 182 do 198) i Epoha moderne: nacija i nacionalni identitet (i tekst koji odgovara str. 298 do 306).
O svemu tome vie raspravljamo u posebnoj raspravi.
431 Napomena: iako su ti dokumenti veoma dragocjeni, napose za razdoblja prije nastanka modernih

popisa stanovnitva u drugoj polovici 19. stoljea, ipak valja imati na umu da su matine knjige nastale u vjerskim
zajednicama, da su u te dokumente upisani samo vjernici, pripadnici pojedinih crkava. Pitanje je stoga koliko
je ljudi ostalo neubiljeeno i izvan tih dokumenata: nevjernici, izgnanici, stranci, pripadnici drugih vjera itd. Uz
to, matine knjige sadre vrlo ograniene podatke o stanovnitvu: o roenju, vjenanju i smrti, a samo ponekad
o uzroku smrtnosti ljudi, o siromatvu i gladi, o (ne)pismenosti i zanimanjima itd. Prema tome, u matinim
knjigama ne moemo ni priblino nai ono to sadre moderni popisi stanovnitva, koji obuhvaaju cjelokupno
stanovnitvo u zemlji i donose brojna svjedoanstva.

328
 c) socijalnu strukturu stanovnitva: imovinsko stanje, ekonomsku aktivnost
itd.;
d) obrazovnu strukturu stanovnitva: pismenost, kolstvo, zanimanja itd.;
e) kulturu stanovanja stanovnitva: oblik i gradnju kua, stanovanje itd.;
f) tradicionalni poloaj stanovnitva: odnos grad/selo, poljoprivrede/
industrije itd.
3. Dokumenti o odgoju i obrazovanju u zemlji
To su dragocjeni dokumenti koji govore:
a) o osnivanju i razvoju kolstva (osnovnog, srednjeg i visokog);
b) o razvoju pismenosti i obrazovanja, o strukturi obrazovanja;
c) o etnikoj i socijalnoj strukturi uenika i studenata itd.
4. Godinji izvjetaji kola u Hrvatskoj - osnovnih, srednjih i visokih
U Hrvatskoj su te kole davale godinje izvjetaje o svome radu u protekloj
kolskoj godini. Ovi dokumenti sadre dragocjene podatke:
a) o broju uenika, broju i strukturi razreda i o profilu nastavnika;
b) o etnikoj strukturi uenika: materinski jezik, pripadnost vjeri i pokra-
jini;
c) o socijalnom podrijetlu uenika i njihovih roditelja itd.
5. Upisi studenata na Sveuilite u Zagrebu
Ti dokumenti sadre dragocjene podatke:
a) o broju studenata na sveuilitu, studijskim grupama, nastavnicima;
b) o etnikoj strukturi studenata: materinski jezik, pripadnost vjeri ili vjer-
skoj zajednici i pokrajini, a od poetka 20. stoljea i o njihovoj na-
rodnosti;
c) o socijalnom podrijetlu studenata i njihovih roditelja itd.
6. Dokumenti o stanju i razvoju kulture, znanosti i informiranja
Ti dokumenti govore:
a) o razvoju razliitih razina i podruja kulture i znanosti;
b) o osnivanju i razvoju institucija na podruju kulture i znanosti;
c) o modernizaciji i transformaciji tradicionalne kulture itd.
7. Sudski spisi i brojni sudski dokumenti - pravosue
Sudski spisi su dragocjeni dokumenti o strukturi stanovnitva:
a) socijalnoj i imovinskoj strukturi pojedinih dijelova stanovnitva;
b) etnikoj strukturi stanovnitva: vjera, pokrajina, materinski jezik itd.
8. Osobni dokumenti i dokumenti pojedinih obitelji i rodova
Ukoliko su se sauvali, ti su dokumenti veoma dragocjeni za nau temu, to
su vlastelinski, obiteljski i osobni arhivski fondovi:
a) to su svjedoanstva o pojedincima, obiteljima i rodovima;
b) o njihovim identitetima: vjerskim, etnikim, socijalnim itd.

329
9. Dokumenti o politikim strankama i drutveno-politikim organiza-
cijama
Spisi o politikim strankama sadre dragocjene podatke:
a) o pojedinim politiarima i njihovim ulogama u javnome ivotu;
b) o interesnim grupama i elitama u zemlji itd.;
c) o njihovoj ideologiji i njihovim planovima itd.;
d) o njihovoj etnikoj strukturi i o njihovoj samoidentifikaciji itd.
10. Dokumenti o izborima te o izbornom i parlamentarnom sustavu
Ti dokumenti sadre brojne podatke:
a) o strukturi stanovnitva u pojedinim regijama i pokrajinama u zemlji;
b) o opredjeljenju tog stanovnitva za pojedine stranke i programe;
c) o zanimanjima, pismenosti i socijalnom poloaju stanovnitva itd.;
d) o etnikoj strukturi stanovnitva i procesu samoidentifikacije ljudi itd.
11. Saborski spisi, izvjetaji, saborski dnevnici i razni dokumenti
Mnogobrojni i razliiti saborski spisi, izvjetaji i dnevnici sadre dragocjene
podatke o stanovnitvu, o njihovoj etnikoj i kulturnoj identifikaciji:
a) dokumente o pojedincima, elitama i interesnim grupama u zemlji;
b) dokumente o politikim strankama i grupama u hrvatskim pokrajinama;
c) dokumente o stanovnitvu, o njihovu socijalnom poloaju i razvoju;
d) dokumente o idejama, ideologijama, planovima i ciljevima itd.;
e) dokumente o raznim projektima (privrednim, kulturnim, obrazovnim
itd.) koji su utjecali na transformaciju tradicionalnog ivota stanovnitva
u zemlji itd.
12. Dokumenti sauvani u institucijama pokrajina i regija
To su dokumenti koji su sauvani u pokrajinama i regijama, upanijskim
uredima, mnogim kotarevima, gradovima i mjesnim uredima. Ti dokumenti
govore:
a) o privredi, poljoprivredi, zanatu i obrtu, kolstvu itd. u pokrajinama;
b) o imovnom i socijalnom poloaju raznih struktura stanovnitva;
c) o stanovnitvu: djelatnosti, radu i poslovanju, stanovanju i prehrani itd.;
d) o etnikoj, kulturnoj, vjerskoj i socijalnoj strukturi stanovnitva itd.
13. Dokumenti o gospodarskim udrugama, bankama i novanim ustano-
vama
Ti dokumenti govore:
a) o privrednom razvoju zemlje, napose o modernizaciji privrede;
b) o imovinskom i socijalnom poloaju raznih struktura stanovnitva;
c) o djelatnosti, radu i poslovanju pojedinih interesnih grupa u zemlji.
14. Dokumenti o vjerskim ustanovama
To su dokumenti koji govore:

330
 a) o vjerskim ustanovama i vjerskim zajednicama;
b) o vjernicima i njihovim vjerskim identitetima tijekom povijesti itd.
15. Dokumenti o vojnim jedinicama, ustanovama i organizacijama
Ti dokumenti govore:
a) o modernizaciji vojske i vojnih ustanova;
b) o strukturi vojnika: etnikoj, obrazovnoj, socijalnoj itd.
16. Brojne novine, asopisi, broure, knjige, programatski tekstovi itd.
Novine i asopisi u 19. i 20. stoljeu sadre dragocjene podatke u kojima
moemo istraivati razliite tipove identiteta (etnike, nacionalne, vjerske,
jezine, socijalne itd.) i razliite sadraje ideologija tijekom dugoga vremena
itd.
To su najvaniji dokumenti na kojima moemo utemeljiti kritika istraivanja
fenomena etnosa i etniciteta, istraivanja tipova i struktura razliitih identiteta,
izgradnje i razvoja moderne hrvatske nacije i zatim nacije-drave, a napose
istraivanja kljunih ivotnih struktura stanovnitva u zemlji: i etnikih i jezinih
i kulturnih i vjerskih i obrazovnih i socijalnih. U ovom sluaju podruje/predmet
istraivanja je prije svega svijet realnoga ivota stanovnitva. Na tim dokumenti
moe utemeljiti kritika istraivanja:
1. Fenomena etnosa i etniciteta uope
a) porijekla naroda i njegove transformacije u modernu naciju;
b) porijekla i razvoja moderne nacije (kao dominantne etnije u zemlji);
c) transformacije moderne nacije u naciju-dravu i njezina razvoja;
d) porijekla i strukture i svih subetnija i njihovih supkultura u zemlji;
e) pojave i strukture razliitih oblika patriotizma i nacionalizma;
f) pojave i razvoja nacionalnih pokreta u zemlji.
2. Fenomena ivotnih struktura stanovnitva u zemlji
a) etnikih struktura (etnike identifikacije cjelokupnog stanovnitva);
b) kulturnih struktura (kulturnog stanja i razvoja stanovnitva);
c) jezinih struktura (postojanja i razvoja razliitih jezika);
d) obrazovnih struktura (razvoja pismenosti, kolstva i obrazovanja);
e) ekonomskih struktura (imetka, imovine, posjedovnih dobara);
f) socijalnih struktura (ekonomskog i socijalnog poloaja stanovnitva);
g) vjerskih struktura (razliitih vjera i vjerskih organizacija).
3. Fenomena razliitih tipova i oblika identiteta
a) razliitih tipova individualnih identiteta;
b) razliitih tipova grupnih identiteta;
c) razliitih tipova i struktura etnikih i nacionalnih identiteta;
d) identiteta prvoga i identiteta drugoga itd.

331
4. Fenomena drutva i drutvenih sustava
a) makrodrutvenih sustava ili opeg globalnog drutva i
b) mikrodrutvenih sustava ili posebnih nacionalnih drutava.
To istraivanje, ponovimo, pretpostavlja naputanje dosadanjeg tradicio-
nalnog pristupa, metoda i podruja istraivanja, koje je dominantno u naoj
historiografiji ve jedno stoljee, ali i u drugim drutvenim znanostima, u kojem
se porijeklo i prirodu nacije trai i nalazi na podruju povijesti ideja i ideologija,
na podruju politike povijesti, povijesti elita i uglednih linosti, a time i na
podruju ljudske subjektivnosti i duhovnosti, tj. na podruju ljudske svijesti i
posebnih osjeaja vezanih uz naciju, pri emu je lako zamijetiti prisutnost mita
o samorazumljivosti i nacije i nacionalizma i svih tih razina i sadraja svijesti i
posebnih osjeaja.
Rezultate naih istraivanja razliitih tipova drutvenih identiteta uope,
te etnikih i nacionalnih identiteta napose, donosimo u sljedeem poglavlju. O
svemu tome, napose o razliitim strukturama stanovnitva (i etnikim i vjerskim,
i jezinim i obrazovnim, i socijalnim itd.), a time i o procesu transformacije
tradicionalnog drutva i tradicionalnog ivota stanovnitva u moderno graansko
i kapitalistiko-industrijsko drutvo, opsenije raspravljamo na drugom mjestu
i u drugim radovima.

4. Tipovi drutvenih i nacionalnih identiteta u Hrvatskoj u

19. stoljeu
i/ili viestruki moderni identiteti u pluralnim drutvenim
odnosima u razdoblju izgradnje modernog drutva i moderne
hrvatske nacije

A) HRVATSKI NACIONALNI IDENTITET

Kao moderni fenomen nastaje u epohi moderne i modernog drutva
Utjecaji modernizacije sustava: drutvenog, politikog, kulturnog, kolskog
i obrazovnog i privrednog
Konstrukcija individualnih i kolektivnih identiteta
1. Hrvatski kolektivni identitet i identitet hrvatskoga
kolektiviteta
Kao kolektivna pojava i/ili kao kolektivitet koji se tijekom 19. stoljea
postupno oblikuje na podruju politikog sustava, moderne politike zajednice,
moderne privrede, knjievnoga jezika, sustava modernog kolstva i obrazovanja,
visoke graanske kulture i socijalnih odnosa, unutar institucionalnog i pravnog

332
poretka modernog graanskog drutva u izgradnji taj tip identiteta unutar
hrvatske narodne zajednice i Trojedne kraljevine (Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije) do poetka 20. stoljea nastaje:
a) u procesu izgradnje modernog drutva i moderne hrvatske nacije, na koji
utjeu mnoge uzajamno ovisne osnovice: historijske, pravne, tradicionalne,
teritorijalne, politike, gospodarske, drutvene, kulturne, upravne, nacionalne
i druge;
b) u procesu identifikacije ili iskazivanja odanosti hrvatskoj tradiciji: politikoj,
dravnopravnoj i kulturnoj; suvremenici je nalaze u dokumentima i uzimaju
je kao osnovu (politiku, dravnopravnu, kulturnu, teritorijalnu i kao kljune
politike i dravne institucije) od koje su polazili u izgradnji suvremene
cjelovite i homogene politike i nacionalne zajednice hrvatskoga naroda;
c) u procesu identifikacije i/ili iskazivanja odanosti hrvatskoj dravnoj ideji
i hrvatskoj dravi: Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji)
koja, prema uvjerenju mnogih generacija suvremenika, kao zasebna drava
ima neprekidan politiki i dravnopravni kontinuitet u povijesti, od osnutka
do suvremenosti; na tim osnovama nastaje i izgrauje se, unutar modernog
drutva, moderna hrvatska drava;
d) u procesu identifikacije i/ili iskazivanja odanosti i lojalnosti programu o
osnivanju i organizaciji hrvatske drave: teritorijalno cjelovite Trojedne
kraljevine (Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) kao samostalne hrvatske drave
na njezinu povijesnom i politikom prostoru; oko tog programa okupio se s
vremenom cijeli hrvatski narod;
e) u procesu identifikacije i/ili iskazivanja odanosti i lojalnosti hrvatskim
politikim i dravnim institucijama, kao to su: Hrvatski sabor, banska ast,
hrvatska vlada i ministarstvo, unutranja uprava, sudstvo, kolstvo, upanije,
upanijske skuptine i upanijski sustav, veliki upani itd.; na tim sredinjim
(hrvatskim) institucijama poivala je cjelovita organizacija hrvatskoga
naroda, ali i svih stanovnika;
f) u procesu identifikacije i/ili iskazivanja odanosti i lojalnosti hrvatskoj
politikoj i dravnoj zajednici: teritorijalno i politiki cjelovitoj Trojednoj
kraljevini kao samostalnoj politikoj zajednici i kao hrvatskoj dravi koja bi
obuhvatila sve hrvatske povijesne pokrajine;
g) u procesu identifikacije i/ili iskazivanja odanosti i lojalnosti hrvatskomu
politikom i dravnom teritoriju: koji obuhvaa (unutar Trojedne kraljevine)
sve hrvatske povijesne pokrajine: Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju;
h) u procesu identifikacije ili iskazivanja odanosti i lojalnosti kulturnim
vrijednostima: kako cjelokupnoj hrvatskoj kulturnoj tradiciji tako i novim
nacionalnim kulturnim vrijednostima i institucijama koje su tada stvarali i
izgradili;

333
i) u procesu izgradnje novih nacionalnih kulturnih vrijednosti i institucija:
novoga knjievnoga jezika, knjievnosti, znanosti, umjetnosti, urbanih
sredina, obrazovnih institucija, osnovnih i srednjih kola, sveuilita,
akademije znanosti i umjetnosti, kazalita, instituta itd. na kojima nastaje
visoka graanska kultura i nova homogena kulturna zajednica, nacionalna
kulturna identifikacija i kulturni identitet;
j) u procesu identifikacije ili iskazivanja odanosti i lojalnosti hrvatskomu
jeziku (tradiciji) i ujedno novomu suvremenomu standardnomu knjievnomu
jeziku na kojem nastaje suvremena knjievnost, znanost, obrazovanje i
javna komunikacija, na kojem nastaje jezini kolektiv, jezina zajednica i
komunikacijski kolektiv;
k) u procesu identifikacije i/ili iskazivanja odanosti i lojalnosti hrvatskomu
politikomu i socijalnomu pokretu, njegovoj organizaciji, njegovim ciljevima
i vrijednostima koje stvara u ivotu zemlje, na kojem poiva razvoj cijele
zemlje;
l) u procesu identifikacije i/ili iskazivanja odanosti i lojalnosti izgradnji i
organizaciji nove cjelovite i moderne zajednice hrvatskog naroda: politike,
dravne, jezine, kulturne, privredne, obrazovne, komunikacijske itd.;
m) u procesu postupne izgradnje i organizacije nove moderne hrvatske drave:
(1) izgradnjom i razvojem hrvatske dravnosti; (2) osnivanjem suvremenih
dravnih institucija; (3) prihvaanjem konfederalnih politikih programa i
ciljeva; (4) odanou i lojalnou tradiciji i programu o stvaranju hrvatske
drave;
n) u procesu postupne integracije moderne hrvatske nacije: kako tijekom
izgradnje i organizacije moderne hrvatske nacionalne zajednice tako i
odanou i lojalnou nacionalnim vrijednostima koje su stvarale mnoge
generacije;
o) u procesu identifikacije i/ili iskazivanja odanosti i lojalnosti svih stanovnika
sredini u kojoj ive, rade i djeluju: odanosti i lojalnosti socijetalnoj zajednici
(njezinu normativnom poretku, sustavu normi, pravila, statusa, upravi itd.)
koja se razvija unutar Trojedne kraljevine i na podruju hrvatskoga naroda;
p) u procesu identifikacije ili iskazivanja odanosti i lojalnosti svih stanovnika
sredini u kojoj ive, rade i djeluju: odanosti i lojalnosti hrvatskomu drutvu
(njegovu drutvenom, politikom, dravnom, pravnom i socijalnom poretku)
u kojem ive i djeluju, unutar kojeg nastaju sloene i mnogostruke interakcije
meu ljudima u procesu rada i javne djelatnosti, u kojem su (drutvu,
drutvenim odnosima i stanju u drutvu) sudionici njegove izgradnje,
organizacije, modernizacije, institucionalnog poretka i razvoja na svim
podrujima ivota zemlje i stanovnitva;
q) u procesu identifikacije i/ili iskazivanja odanosti i lojalnosti svih stanovnika
sredini u kojoj ive, rade i djeluju: odanosti i lojalnosti politikoj zajednici

334
 (koja se organizira unutar Trojedne kraljeve) u kojoj ive i djeluju te
izvravaju svoje javne obveze i dunosti, trae svoja prava itd.432
2. Politiki kolektivni identitet i identitet politikog kolektiviteta
Kao kolektivna pojava, koja nastaje i izgrauje se unutar modernog drutva,
u tijeku ostvarenja politikih osnova tog drutva (politikog sustava, moderne
politike zajednice, sustava parlamentarizma, trodiobe vlasti, izbornog sustava,
graanskih sloboda itd.) taj tip identiteta do poetka 20. stoljea nastaje:
a) u procesu izgradnje i organizacije moderne politike zajednice hrvatskoga
naroda kao ujedinjene Trojedne kraljevine; kako je taj proces dugo trajao, kako
se s vremenom mijenjao oblik i veliina hrvatske politike zajednice, tako se,
od generacije do generacije, mijenjao i taj tip kolektivnog identiteta;
b) putem hrvatskoga nacionalnoga i politikoga programa, njegova
irenja, zatim postupnog prihvaanja od veine stanovnitva i postupnog
ostvarenja;
c) u procesu identifikacije i/ili iskazivanja odanosti i lojalnosti pojedinaca,
skupina, elite i cijeloga naroda politikoj zajednici (Trojednoj kraljevini)
koju prihvaa i organizira hrvatski narod na svom politikom teritoriju;
d) u procesu izgradnje modernog politikog sustava: na osnovicama opih
graanskih sloboda, slobodnih izbora, sustava parlamentarizma, trodiobi
vlasti itd.;
e) nastaje kao kolektivna pojava (politiki kolektivitet) koja znai samu hrvat-
sku politiku zajednicu, tj. politiki kolektivni identitet hrvatskoga naroda.
f) etiri su godine/etape kljune za formiranje i razvoj tog identiteta u zbilji:
prva, 1848./49. godina kada se za revolucije pokualo organizirati iri
politiki teritorij i ostvariti taj nacionalni program; druga, 1868. godina i
Hrvatsko-ugarska nagodba nakon koje Hrvatska i Slavonija stjeu unutranju
samoupravu i odreeni politiki teritorij; trea, 1873. godina i razvojaenje
Vojne krajine, a zatim i njezino prikljuenje Hrvatskoj i Slavoniji; etvrta,
1918. godina i prikljuenje Dalmacije matici hrvatskih zemalja kada je
konano stvorena ujedinjena Hrvatska, kojoj se 1945. godine, nakon
Drugoga svjetskoga rata, prikljuuje Istra.433
3. Dravni kolektivni identitet i identitet dravnog kolektiviteta
Kao kolektivna pojava, koja postupno nastaje takoer u procesu izgradnje
modernog drutva i moderne nacije, taj tip identiteta do poetka 20. stoljea
nastaje:
432 O tome postoji obilje povijesnih izvora: sve politike novine i asopisi, brojne broure, saborski spisi,

brojni popisi stanovnitva, programi politikih stranaka itd. To je veoma opseno znanstveno podruje. Nuno
je pratiti genezu nastanka, izgradnje i razvoja tih identiteta. O tome slijedi naa rasprava.
433 O tome svjedoe brojne politike novine, politiki programi hrvatskih stranaka, saborski spisi,

korespondencija mnogih hrvatskih politiara itd. To je golemo podruje istraivanja. Pokrenuli smo znanstveni
projekt i temeljita istraivanja o tim vrlo kompleksnim identitetima.

335
a) u procesu identifikacije i/ili iskazivanja odanosti i lojalnosti ljudi hrvatskoj
dravnoj i dravnopravnoj tradiciji, njezinim temeljnim vrijednostima;
b) u procesu dugoga trajanja razvoja hrvatske dravnosti, te postupne izgradnje
i organizacije moderne hrvatske drave; taj je razvoj slijedio kako proces
razvoja modernog drutva tako i modernizaciju Habsburke monarhije u
cjelini;
c) u procesu identifikacije pojedinaca, grupa, elite i cjelokupnog stanovnitva
s hrvatskom dravom i dravnom zajednicom u kojoj ive, djeluju i rade;
d) kao kolektivna pojava koja moe predoiti hrvatsku dravu samu po sebi
preko tradicije dravnosti te putem njezine postupne izgradnje, organizacije
i razvoja. Temelji njezine dravnosti su politike i dravne institucije, od
opina, preko kotareva, upanija i upanijskog sustava do Hrvatskoga
sabora, bana, teritorija itd.
4. Identitet moderne privrede: socijalni identitet stanovnitva
Taj tip identiteta koji se oblikuje u procesu izgradnje nove moderne
kapitalistike i industrijske privrede, a time i u procesu transformacije
tradicionalnog drutva i ujedno transformacije socijalnog poloaja stanovnitva
u cjelini od kraja 18. do poetka 20. stoljea u hrvatskim pokrajinama (u
Hrvatskoj) nastaje vrlo postupno:
a) u dugom procesu transformacije tradicionalne i zaostale privrede (preteno
agrarne) prema modernoj kapitalistikoj privredi, industrijalizaciji zemlje
itd.;
b) u dugom procesu modernizacije cjelokupnog privrednog ivota zemlje,
zajedno s promjenama na drugim podrujima ivota stanovnitva, napose
na socijalnom i tehnolokom podruju, kulture gradnje kua i stanovanja,
ishrane itd.434
Napomena. Razina i razvoj privrede u cjelini, napose razvoj moderne
kapitalistike privrede, industrijalizacije zemlje i osnivanje novanih zavoda,
odreivali su, o tome nema spora, strukturu drutva i cjelokupno ustrojstvo
hrvatskoga naroda, u svim njegovim pokrajinama, i dakako njegov socijalni i
kulturni identitet. Tu je identifikaciju s razvojem moderne privrede, i njezino
ukljuivanje u europske ekonomske tokove, ujedno pratio proces transformacije
tradicionalnog hrvatskog drutva (pri emu, kako smo vidjeli, veliki dio
stanovnitva ivi na selu, nepismeno je i na niskoj razini ivotnih uvjeta, loih
uvjeta stanovanja, ishrane itd.) prema modernom svijetu. Lako je zamijetiti da je
izgradnja/razvoj moderne privrede, a time i transformacija drutva na koju su u
19. stoljeu utjecale sve te promjene, kod hrvatskoga naroda utjecale na promjenu
njegova identiteta: na transformaciju njegova ivota na svim podrujima. Napose

434 Usp. o tome: Karaman 1972; Karaman 1989; Karaman 1991; Karaman 1992; Gross-Szabo 1992;

Biani 1936; Biani 1951; Leek 2003; popise stanovnitva; Statistiki godinjak 1905.

336
je privredni razvoj, tj. razvoj moderne privrede (na podruju industrijalizacije i
poljoprivrede), utjecao na pojavu i strukturu, i na razvoj graanskog drutva u
Hrvatskoj. Bio je to meutim proces vrlo dugoga trajanja, pri emu nastaju stalne
promjene, koje su esto donosile vrlo tragine socijalne posljedice: siromatvo,
bijedu, glad, iseljavanje itd.
5. Identitet Trojedne kraljevine (Hrvatske, Slavonije i Dalmacije)
Kao kolektivna pojava, koja moe predoiti i znai osnove moderne po-
litike zajednice i hrvatsku dravu u nastajanju, taj tip identiteta u 19. stoljeu
nastaje:
a) u procesu izgradnje i organizacije Trojedne kraljevine kao nove moderne
drave hrvatskoga naroda u kojoj ivi, djeluje i stvara, u kojoj se organizira
i razvija;
b) u procesu izgradnje i nove organizacije Trojedne kraljevine kao moderne
hrvatske politike zajednice, tj. kao politike zajednice hrvatskoga naroda u
kojoj ivi;
c) kao kolektivni identitet i kao entitet (politikog i dravnog kolektiviteta)
koji hrvatskomu narodu daje: zasebni teritorij, politiku i dravnopravnu
tradiciju, ali i osnove za izgradnju i organizaciju moderne politike zajednice,
osnove hrvatske dravnosti, te osnovice za izgradnju i organizaciju moderne
hrvatske drave, a napose temeljne politike i dravne institucije, unutranju
upravu itd.435
6. Kulturni kolektivni identitet i identitet kulturnog kolektiviteta
Kao nova kolektivna pojava, koja nastaje unutar modernog graanskog
drutva, na novim kulturnim vrijednostima, taj tip identiteta do poetka 20.
stoljea nastaje:
a) u procesu izgradnje visoke graanske kulture i stvaranja nacionalnih
kulturnih vrijednosti (na podruju knjievnoga jezika, knjievnosti, znanosti,
umjetnosti, kolstva i obrazovanja, kulturnih i obrazovnih nacionalnih
institucija itd.) oko kojih se postupno okupljaju svi segmenti hrvatskoga
naroda, stvarajui novu kulturnu zajednicu, posve novi kulturni kolektivni
identitet i kulturni kolektivitet, a to je proces vrlo dugoga trajanja, tijekom
kojeg se mijenja taj tip identiteta;
b) u procesu razvoja kolstva, ope pismenosti i obrazovanja stanovnitva te
izgradnje viih oblika graanske kulture, kulturnih obrazovnih i znanstvenih
institucija;
c) u dugom procesu identifikacije stanovnitva u Trojednoj kraljevini s tom
kulturnom zajednicom i posve novim kulturnim vrijednostima.
435 O tome svjedoe saborski spisi i dnevnici Hrvatskoga sabora od 1848. godine do poetka 20. stoljea,

napose brojne saborske adrese, politiki programi i politike novine. Ali su nuna fina i temeljita istraivanja.
Valja istraiti mnogostrukost tih identiteta u njihovim stalnim promjenama.

337
 Napomena. Taj je tip identiteta (kulturni identitet) neobino vaan za svaki
narod, pa tako i za hrvatski narod, ali i za cjelokupno stanovnitvo u hrvatskim
pokrajinama. U 19. stoljeu hrvatski je narod izgradio visoku graansku kulturu
i visokokulturni sustav, koji oznaava novi/moderni knjievni jezik, knjievnost,
moderno kolstvo i obrazovanje, sveuilite u Zagrebu, akademija znanosti
i umjetnosti, kazalita, muzeji, instituti itd. Ta je visoka graanska kultura
i time steeni kulturni identitet, koji se neprekidno mijenjao od generacije do
generacije, izgraivala kulturni profil hrvatskoga naroda u cjelini i svake etnije i
subetnije unutar Hrvatske. Vano je meutim imati na umu da je hrvatski narod
mogao slijediti europski model modernosti i modernog drutva, a time i ostvariti
razvoj na svim podrujima ivota zemlje, napose na podruju moderne privrede
(tehnologije u industriji i poljoprivredi), jedino ako prihvati i izgradi tu visoku
graansku kulturu. Zato je vano da sve to temeljito upoznamo.
7. Teritorijalni identitet i identitet hrvatskoga teritorija
U 19. i na poetku 20. stoljea postoje najmanje tri tipa identiteta koja mogu
predoiti prostor/okoli ili teritorij koji zauzima hrvatski narod, a to su:
a) etniki teritorij i/ili etniki prostor hrvatskoga naroda, a time i identitet
tog etnikog teritorija; to je prostor ali ujedno i pluralni svijet: i jezini
i kulturni, i vjerski i drutveni uope na kojem je u dugoj prolosti ivio
hrvatski narod bez obzira na njegove politike i dravne granice; taj etniki
prostor (i time etniko-teritorijalni identitet) najee je iri od njegova
politikog i dravnog teritorija; no taj se etniki prostor tijekom vremena
dakako neprekidno mijenjao;436
b) politiki teritorij ili identitet politikoga teritorija hrvatskoga naroda na
kojem se postupno, korak po korak, izgrauje i organizira nova/moderna
cjelovita politika zajednica, moderni politiki sustav i institucionalni
politiki poredak; taj je politiki teritorij sastavni dio hrvatskoga politikog
programa u 19. stoljeu;
c) dravni teritorij ili identitet dravnoga teritorija hrvatskoga naroda na kojem
nastaje i izgrauje se hrvatska drava i njezine temeljne dravne institucije;
to je teritorij na kojem se izgradila, korak po korak, moderna hrvatska nacija-
drava.
Napomena. Sva tri teritorija (i etniki i politiki i dravni) i ujedno sva tri
identiteta mijenjaju se tijekom 19. i 20. stoljea. Mijenja se i identifikacija ljudi
s tim prostorima, na kojima ivi hrvatski narod, zajedno s drugim etnijama ili
etnikim skupinama. Tom su politikom i dravnom teritoriju (preko Trojedne
kraljevine: Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) veliku panju posvetili svi

436 To je vrlo osjetljivo podruje istraivanja jer je rije o upoznavanju tog prostora u prolosti koje se

najee pokuava otkriti preko samoidentifikacije ljudi/aktera u odreenom vremenu i prostoru, to je vrlo
teko kada je rije o dalekoj prolosti. Ne postoje temeljita i kritika istraivanja o tome.

338
hrvatski politiari i dakako sve hrvatske politike stranke. O tome postoji obilje
dokumenata.
8. Identitet obrazovanja: moderno kolstvo i obrazovanje
U 19. stoljeu izgrauje se u Trojednoj kraljevini moderni obrazovni sustav;
taj kulturni identitet ili identitet modernog kolstva i obrazovanja nastaje:
a) u procesu razvoja pismenosti i obrazovanja, te stvaranja kulturnih vrijed-
nosti;
b) u dugom procesu osnivanja i razvoja obrazovnih i kulturnih institucija,
modernog kolskog sustava, modernog sveuilita, akademije znanosti i
umjetnosti, mnogih zavoda, instituta, znanstvenih asopisa, publikacija itd.
Napomena. Ovdje je rije o modernoj graanskoj kulturi koja se izgrauje
unutar modernog svijeta u 19. i 20. stoljeu. Hrvatska nacija, kao moderna
etnika/ljudska zajednica, izgradila se, izmeu ostalog, i na temeljima moderne
graanske kulture, na osnovama: prosvjetiteljstva, romantizma, modernoga
knjievnoga jezika i moderne knjievnosti, na razvoju ope pismenosti i
obrazovanja, izgradnje i organizacije modernog kolstva, od osnovnih i srednjih
kola do modernog sveuilita itd. Sve je to tokom dugoga vremena mijenjalo
kulturni/obrazovni identitet hrvatskog naroda. Valja pritom imati na umu da se
hrvatski narod razvio na kljunim osnovama europske kulture: od antike kulture
i zatim kranstva i kranske kulture, preko epoha renesanse, humanizma,
protestantizma do prosvjetiteljstva i romantizma.
9. Hrvatski nacionalni identitet
Kao individualna i kolektivna pojava taj tip identiteta u 19. stoljeu nas-
taje:
a) u procesu oblikovanja nacionalnog identiteta utemeljenog na hrvatstvu; taj
je proces identifikacije (osnovan na hrvatstvu i hrvatskomu nacionalnomu
programu) tekao postupno, korak po korak i u vrlo sloenom odnosu spram
identiteta prvoga (Hrvata, hrvatskoga naroda, hrvatskoga jezika, hrvatske
drave, hrvatske tradicije, hrvatskoga teritorija itd.) i drugoga, tj. spram
drugih etnija, naroda i nacija, a napose u odnosu prema regionalnim i
pokrajinskim imenima (Dalmatinac, Slavonac, Horvat itd.) i time dakako u
odnosu prema pokrajinskim identitetima;
b) u procesu razvoja hrvatske nacionalne svijesti, koja se sve vie irila, napose
u drugoj polovici 19. stoljea, s razvojem ope pismenosti i obrazovanja
i organizacijom hrvatskoga politikoga pokreta u svim hrvatskim
pokrajinama;
c) u dugom procesu razvoja hrvatskoga patriotizma i raznih oblika hrvatskoga
nacionalizama, koji su se vrlo burno razvijali u drugoj polovici 19.
stoljea;

339
d) u tijeku razvoja hrvatskoga nacionalnoga i politikoga pokreta i izgradnje
temeljnih nacionalnih vrijednosti (kulturnih, privrednih politikih i
drugih);
e) u procesu izgradnje i razvoja moderne hrvatske nacije i nacije-drave.
Napomena. Hrvatski nacionalni identitet, njegovo oblikovanje i razvoj,
moemo pratiti od hrvatskoga narodnoga preporoda dalje, a napose u drugoj
polovici 19. i poetkom 20. stoljea. O tome imamo obilje povijesnih izvora.
Potrebna su temeljita istraivanja, uz primjenu metoda i modela suvremene
kritike znanosti. No, kada je rije o identifikaciji Hrvata (kao etnonima) i
hrvatskoga naroda, kao kolektiviteta i kolektivnog identiteta, njihov identitet see
od prvih poetaka, od njihova doseljenja na prostor antike Dalmacije dalje. No
u toj ocjeni moramo biti vrlo oprezni i kritini.437
10. Identitet moderne hrvatske nacije
Kao nacionalni kolektivitet, koji tvori i moe predoiti modernu hrvatsku
naciju samu po sebi, kao novu etniku/ljudsku zajednicu, taj tip identiteta u 19.
stoljeu nastaje:
a) u procesu transformacije tradicionalnog drutva hrvatskoga naroda i izgradnje
moderne hrvatske nacije kao posve nove etnike/ljudske zajednice unutar
modernog graanskog drutva; u procesu izgradnje cjelovitosti nacionalne
zajednice (kulturne, politike, ekonomske, drutvene itd.) te organizacije
nacionalnih institucija;
b) u tijeku izgradnje kljunih osnovica modernog drutva (graanskih sloboda,
sustava parlamentarizma, trodiobe vlasti, moderne uprave, sudstva, ka-
pitalistike privrede, modernog kolstva, urbanih sredina itd.) i osnovica
moderne nacije: moderne visoke kulture, pismenosti i obrazovanja, cjelovite
politike i ekonomske zajednice itd.;
c) u procesu organizacije i razvoja nacionalnog i politikog pokreta;
d) u procesu izgradnje moderne hrvatske nacije, koja je svoje kljune osnovice
(kulturne, privredne, politike, obrazovne, institucijske itd.) utemeljila ve
do poetka 20. stoljea, iako se njezina daljnja izgradnja nastavlja sve do
danas.
Napomena. Pri istraivanju tog tipa identiteta (hrvatske nacije i ujedno
izgradnje nacionalnog kolektiviteta) nuno je objasniti to je nacija, kada nastaje i
napose to je moderna nacija, to je narod, a to etnija. Mi smo o tome ve dovoljno
rekli i objasnili znanstveni model. Na njemu osnivamo istraivanje podrijetla,
integracije i razvoja moderne hrvatske nacije i nacionalni identitet. Prema tome,
moderna nacija nastaje u procesu izgradnje kljunih nacionalnih osnovica,

437 Naalost, kao i u drugim sluajevima koje smo ve upoznali, tako ni u ovom sluaju ne postoje

temeljita i kritika istraivanja. tovie, ni na jednom podruju nije iskazano toliko nekritinosti kao u
otkrivanju hrvatskoga nacionalnoga identiteta. O tome vie u knjizi o podrijetlu hrvatske nacije.

340
oko kojih se okupljaju svi segmente i sve pokrajine hrvatskoga naroda, unutar
modernog graanskog drutva, tijekom procesa modernizacije i transformacije
tradicionalnog drutva, a time i tradicionalnog ivota stanovnitva. Hrvatski
je narod te nove/moderne osnovice (privredne, kulturne, kolske i obrazovne,
politike i druge) utemeljio do poetka 20. stoljea. Mogli bismo stoga zakljuiti
da se hrvatska nacija, u svojim najvanijim osnovama, koje su zauvijek odredile
njezinu zasebnost i identitet, izgradila do poetka 20. stoljea, ali se razvija i
dalje. Te su moderne osnovice, koje nastaju unutar modernog drutva i moderne
nacije, potpuno izmijenile identitet hrvatskoga naroda u 19. stoljeu i ujedno
dakako njegovu tradicionalnost na mnogim podrujima ivota, ali i sve druge
viestruke identitete: etnike, nacionalne, kulturne, politike, obrazovne itd. Nita
vie nije bilo kao prije. Moderni svijet potisnuo je tradicionalni ivot stanovnitva
u cjelini.
11. Identitet modernog drutva i identitet hrvatskog drutva
Moderno drutvo i svi oblici i graanskog i civilnog, i kapitalistikog
i industrijskog sustava, i kao moderni drutveni sustav i kao institucionalni i
interaktivni poredak, ali i kao zasebno moderno hrvatsko drutvo u Hrvatskoj
postupno nastaje:
a) nakon konanog sloma feudalizma i feudalnog poretka, od 1848. godine
dalje; tada se prvi put pojavljuju najvanije osnovice modernog graanskog
drutva;
b) u procesu (1) prihvaanja i postupne izgradnje temeljnih drutvenih sustava i
struktura modernog drutva (dakle: i graanskog i civilnog, i kapitalistikog i
industrijskog sustava) i ujedno (2) izgradnje kljunih nacionalnih vrijednosti
koje donosi to drutvo: kulturnih, privrednih, politikih, dravnih, obrazovnih
itd.;
c) u procesu transformacije tradicionalnog drutva, u kojem stanovnitvo u
veini (preko 90%) ivi na selu, u malim seoskim zajednicama, masovno je
nepismeno, sa zaostalom privredom, podijeljeno je u uske regije i pokrajine
itd. Tek je primjena modernosti (napose na podruju privrede, modernih
tehnologija, visoke graanske kulture, modernog kolstva, uprave itd.)
izmijenila taj tradicionalni svijet.
Napomena. Na tom se modernom drutvu izgradila moderna hrvatska nacija
i cjelokupan moderni svijet u njoj i moderne nacionalne vrijednosti: kulturne,
privredne, politikog sustava, uprave, sudstva, obrazovanja, kolstva, znanosti,
tehnologije itd. Prihvaanjem tih osnovica modernog drutva, prema europskome
modelu modernosti, Hrvatska i hrvatska nacija uklapale su se, korak po korak, u
europski i svjetski poredak. Nema stoga sumnje da je moderno drutvo potpuno
izmijenilo identitet hrvatske nacije. Bile su to najvanije promjene u novom
vijeku, koje su se vrlo sporo ostvarivale. Taj razvoj (i modernog drutva i moderne
nacije) jo uvijek nije zavren.

341
12. Identitet modernog institucionalnog poretka u Hrvatskoj
Jedan od kljunih drutvenih sustava, koji je utjecao na cjelokupno ustrojstvo
ivota u suvremenom svijetu, jest institucionalni poredak (drutveni, pravni,
politiki, dravni, kulturni, privredni, obrazovni itd.) u kojem se neki narod
nalazi, organizira i razvija. Taj tip identiteta u 19. stoljeu u Hrvatskoj nastaje:
a) u procesu izgradnje modernog drutva (ponovimo: svih oblika i graanskog i
civilnog, i kapitalistikog i industrijskog sustava) koji se ostvaruje vrlo sporo
i u nejednakim ritmovima u pojedinim hrvatskim pokrajinama;
b) u procesu izgradnje modernog politikog sustava: parlamentarizma, trodiobe
vlasti, izbornog sustava, viestranakog sustava, sudstva, uprave itd.;
c) u procesu izgradnje hrvatske dravnosti i moderne hrvatske drave i njezinih
institucija; posebno je tu vana hrvatska dravnopravna tradicija, na koju se
takoer oslanjaju u osnivaju najvanijih politikih i dravnih institucija u
Hrvatskoj;
d) u tijeku izgradnje i organizacije novih/modernih graanskih nacionalnih
institucija: drutvenih, kulturnih, politikih, dravnih, privrednih, osnovnog
i srednjeg kolstva, modernog visokog kolstva, unutranje uprave, sudstva
itd.;
e) u procesu izgradnje i organizacije socijetalne zajednice modernog drutva.
Zakljuak. To je, promatrajui dakako sve navedeno u cjelini, proces
oblikovanja viestrukih identiteta koji su nastajali tijekom modernizacije sustava
(drutvenog, politikog, kulturnog, privrednog) i time izgradnje kolektivnih
identiteta (politikih, dravnih, kulturnih, nacionalnih i drutvenih) u hrvatskoj
sredini, koji su se neprekidno mijenjali. U tom dugom procesu izgradnje
modernog svijeta (modernog drutva i moderne nacije) nastaju, prvo, individualni
identiteti putem odanosti i lojalnosti i time pripadnosti pojedinaca tom
nacionalnom kolektivitetu; drugo, identiteti grupa putem odanosti i lojalnosti
i time pripadnosti razliitih drutvenih grupa i elite tom kolektivitetu; tree,
kolektivni identiteti koji nastaju putem odanosti i lojalnosti i time pripadnosti
hrvatskoj narodnoj zajednici; etvrto, identiteti kolektiviteta koji nastaju
tijekom izgradnje i razvoja moderne hrvatske nacije, socijetalne zajednice,
hrvatske politike zajednice, hrvatske drave i hrvatskoga drutva. Uz to, i u vezi
s tim, nastaju ovi mnogostruki identiteti: drutveni, politiki, dravni, historijski,
jezini, kulturni, nacionalni i drugi. Svi ti mnogostruki identiteti, u meusobnoj
povezanosti, tvore dominantni identitet (nacionalni kolektivitet i/ili dominantni
identitet u odnosu na sve druge subetnike identitete u Hrvatskoj) koji nastaje,
kao hijerarhijska struktura, unutar dominantne etnije: hrvatske nacije. Drugim
rijeima, dominantna etnija preko: kompaktnog etnikog teritorija, izgradnje
homogene nacionalne zajednice, njezina zasebnog drutva, te drutvenih odnosa
i stanja, izgradnje pravnog i politikog poretka, zasebne nacionalne kulture,
institucionalnog poretka i socijetalne zajednice konstruira i izgrauje i razvija

342
dominantni kolektivni identitet (hrvatski nacionalni kolektivitet) u sklopu kojeg
se formiraju i razvijaju svi ostali viestruki drutveni identiteti. To su, kako
vidimo, mnogostruki identiteti (pluralnog drutva) koji se oblikuju unutar
konkretnih drutvenih odnosa i stanja, koji su bili izrazite ivotne orijentacije,
jer su utemeljeni na zbilji, jer nastaju i razvijaju se unutar hrvatskoga drutva i
zasebnih mnogostrukih institucija, te suvremenike potiu na javnu djelatnost i
organizaciju u konkretnoj sredini. Ti su mnogostruki identiteti nastali kao odraz
sloenih drutvenih odnosa i stoga pluralnih drutvenih stanja unutar Trojedne
kraljevine (Hrvatske, Slavonije i Dalmacije). Na njima se i izgradila i organizirala
moderna hrvatska nacija, ali i razliiti oblici nacionalnih sentimenata. Na svemu
tome nastaje kolektivni nacionalni identitet. No, kao kolektivni nacionalni
identitet, utemeljen na hrvatstvu kao kolektivitetu, postupno se javlja i izgrauje
u drugoj polovici 19. stoljea, a zatim nastavlja u 20. stoljeu. Svi su ti identiteti,
ponovimo, u stalnim promjenama.

B) HRVATSKI NARODNI i/ili NACIONALNI IDENTITETI

Utjecaji povijesnih i tradicionalnih komponenata
Konstrukcija individualnih i kolektivnih identiteta
1. Identitet Hrvata i hrvatskoga naroda tijekom povijesti
Kao individualni i kolektivni identitet i/ili identitet kolektiviteta (naroda i
narodne zajednice), taj tip identiteta u 19. stoljeu u Hrvatskoj nastaje:
a) u procesu razvoja svijesti o Hrvatima i hrvatskome narodu u povijesti;
b) na temeljima povijesnih predodaba, sjeanja na pretke i prolost;
c) na temelju tradicije hrvatskoga naroda (kulturne, politike i dravno-
pravne);
d) pod utjecajem ideja i ideologija koje su razvijale mitove o prolosti;
e) na temelju znanstvenih istraivanja o prolosti Hrvata i hrvatskoga naroda.
2. Identitet hrvatske narodnosti
U 19. stoljeu u Hrvatskoj se najee upotrebljava pojam narodnost:
a) kao sinonim za pojam etniciteta, za sve ono to se odnosi na narod;
b) kao sinonim za pojam i/ili identitet naroda uope;
c) kao sinonim za pojam i/ili identitet hrvatskoga naroda i hrvatske na-
rodnosti.
Napomena. Pojam narodnost koristi se (gotovo u svim dokumentima,
novinama i asopisima, saborskim spisima, politikim programima itd.) znatno
vie nego pojam nacija. Pojam nacija u hrvatskoj se javnosti pojavio tek 80-tih
godina 19. stoljea, ali su u svim tekstovima hrvatskih preporoditelja i javnih
djelatnika i dalje dominantni pojmovi narodnost i narod. U tom smislu,
budui da su se zauzimali za narod i narodnost, za konstituiranje cjelovite i

343
samostalne hrvatske narodne zajednice dakle, kao posve nove moderne etnike/
narodne zajednice, koja bi okupila sve segmente i sve pokrajine hrvatskoga
naroda, u sklopu i na vrijednostima modernog drutva oni su se identificirali
kao narodnjaci, koji se bore za prava hrvatskoga naroda i za stanovnitvo uope
na hrvatskome prostoru, bez obzira na njihovo etniko podrijetlo.438 I to je
jedan od njihovih identiteta jer su identitet etnosa (i hrvatskoga naroda i drugih
subetnija ili etnikih skupina u Hrvatskoj) osnivali na narodnosti (dakle, na
etninosti i etnicitetu uope) i narodu,439 koji treba da se organizira unutar
moderne i cjelovite narodne zajednice. Dakako, pritom su stvarali kljune
osnovice (moderne kulture, knjievnoga jezika, privrede, politikog sustava,
kolstva i obrazovanja, institucije i druge) za izgradnju moderne hrvatske nacije:
moderne osnovice koje su, u tijeku njihove primjene, postupno transformirale
tradicionalni ivot hrvatskoga naroda i izgradile novu etniku/ljudsku zajednicu:
modernu naciju. O tome nema spora. Ali je ipak nuno imati na umu razlike
izmeu tih dvaju pojmova i entiteta: izmeu narodnosti (koja se odnosi na
etninost i etnicitet uope, na sve ono to se odnosi na narod kao stanovnitvo u
zemlji: i na dominantnu etniju i na sve subetnije ili etnike grupe) na jednoj strani,
i nacionalnosti (koja se vee uz nacionalizam i modernu naciju) na drugoj strani.
Da bismo stoga mogli upoznati izvorni proces njihove identifikacije, onakav
kakav je bio u prolosti, valja odgovoriti na pitanje: Jesu li oni bili narodnjaci,
koji su etniki identitet osnivali na narodnjatvu i patriotizmu te na solidarnosti
s drugim ljudima i narodima, ili nacionalisti, koji su polazili: neki meu njima
od patriotizma, drugi od nacionalizma, trei od agresivnog nacionalizma koji su
odbacivali svaku solidarnost s drugim narodima? Odgovor nije niti moe biti
jednoznaan. To je sloen proces identifikacije pojedinaca, interesnih grupa, elite
i politikih stranaka, kod kojih se dakako taj identitet, iz generacije u generaciju,
stalno mijenjao. Prema tome, odgovor na to pitanje valja potraiti u temeljitom
istraivanju etnikih i nacionalnih identiteta kod svih njih.
3. Historijski identitet
Taj tip identiteta nastaje kao konstrukcija ideja historicizma:
a) kao predodbe o povijesti: dugoj tradiciji, legendama, mitovima itd.;
b) kao predodbe i/ili uvjerenja o etnikom podrijetlu i prvim poelima;
c) kao tradicija: politika, dravnopravna i kulturna.
4. Identitet hrvatske tradicije: politike, dravne, dravnopravne
Taj tip identiteta u 19. stoljeu nastaje:
438 U hrvatskom narodnom preporodu i poslije hrvatskom nacionalnom pokretu, uz Hrvate koji su bili u

veini, sudjeluju i neki pripadnici subetnija (eke, slovake, slovenske, srpske itd.) koji su ivjeli i djelovali u
Hrvatskoj i vjerovali da i oni pripadaju hrvatskomu narodu kao politikom kolektivitetu.
439 U historiografiji se gotovo u pravilu pojam narodnost tumai kao nacionalnost ili nacionalizam,

a pojam narod, koji upotrebljavaju hrvatski preporoditelji, zamjenjuje pojmom nacija. Dakako da to nije
isto. Ako su se koristili pojmom narod onda ga u tom znaenju moramo i analizirati.

344
a) pod utjecajem hrvatske politike, dravne i dravnopravne tradicije, iji je
nosilac bio hrvatski narod, i njezinih temeljnih vrijednosti;
b) u procesu oblikovanja mnogih ideologija koje na razliite naine tumae tu
tradiciju (politiku i dravnopravnu) i njome se koriste u politike ciljeve.
Napomena. Taj je tip identiteta prisutan kod svih politikih stranaka,
pojedinaca i grupa. Nalazimo ga u svim saborskim spisima, mnogim doku-
mentima, politikim novinama i nacionalnim programima. Na toj su tradiciji
hrvatski politiari u 19. stoljeu osnivali pravo na cjeloviti hrvatski teritorij,
na postojanje zasebnih nacionalnih institucija, a to su: Hrvatski sabor, vlada,
banska ast, upanijski sustav, sudstvo, unutranja uprava itd. To su bile, kako
vidimo, konkretne vrijednosti na kojima su gradili svoj zasebni drutveni i javni
svijet. Ta je tradicija svjedoila o prolosti hrvatskoga naroda na kojoj je gradio
svoj identitet. Taj tip identiteta, koji zastupaju mnogi u hrvatskoj javnosti, valja
temeljito istraiti. On je neobino vaan u konstrukciji identiteta prvoga
(Hrvata) i drugih nepripadnika toj tradiciji i povijesti hrvatskoga naroda, koji
(kao drugi i nehrvati, kao etnike skupine) nemaju pravo na njezine temeljne
vrijednosti na prostoru Trojedne kraljevine: na politiki teritorij, unutranju
upravu, nacionalne institucije, pravo suvereniteta na tom prostoru itd.440

C) IDENTITETI PATRIOTIZAMA patriotizam kao identitet

Patriotizam kao tradicionalna pojava i kao moderni fenomen
Utjecaji dravnih struktura, prava, ideje o domovini, ideologije

1. Identitet patriotizma u razdoblju predmodernog drutva

Patriotizam (od lat. patria, domovina) znai rodoljublje, domoljublje, lju-
bav prema domovini i/ili svojemu narodu. Od tuda patriot ovjek koji voli
domovinu i narod, rodoljub, domoljub. Kao individualna i kolektivna pojava
taj tip identiteta (patriotizam kao svijest o pripadnosti domovini i narodu) u hr-
vatskim pokrajinama pojavio se u 18. stoljeu preko njemakog i talijanskog
jezika (njem. Patriotismus, tal. patriottismo). Meutim, neke oblike patriotizma
(odnos prema domovini i svom narodu) moemo traiti od 15. stoljea, ali i
prije. Do 19. stoljea u dokumentima ga nalazimo rijetko. Iskazuju ga pojedini
intelektualci. Postoje najmanje etiri razine tog identiteta:
a) prvo, patriotizam na razini pokrajinskog identiteta, koje je stanovnitvo (i u
Hrvatskoj i u Slavoniji, i u Dalmaciji i u Vojnoj krajini, i u Istri) iskazivalo
za svaku tu hrvatsku pokrajinu napose, pri emu su pojedinci naglaavali

440 Na tom podruju, uz razvoj mnogih i razliitih nacionalizama, nastaju mnogi stereotipi kod hrvatskih

politiara, javnih djelatnika i intelektualaca. S toga gledita, to je podruje uglavnom neistraeno.

345
 svoju pripadnost i toj regiji i toj pokrajini jo dugo u 19. stoljeu, sve do
pojave hrvatskoga nacionalnoga pokreta, pa i poslije sve do poetka 20.
stoljea;441
b) drugi oblik patriotizma iskazuje se na razini Trojedne kraljevine (Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije) koju promatraju kao jedinstvenu hrvatsku kraljevinu,
koja je prema njihovu shvaanju nosilac hrvatske tradicije (kulturne,
dravnopravne i politike) pri emu su je doivljavali kao svoju uu
domovinu;
c) treu razinu patriotizma iskazivali su u odnosu prema ugarskoj kruni koja je
bila ujedno i hrvatska kruna, tj. kao zajednikoj hrvatsko-ugarskoj kruni;
d) etvrtu razinu patriotizma iskazivali su prema Habsburkoj monarhiji kao
cjelini, kao svim narodima u njoj zajednikoj dravnoj zajednici.
2. Identitet patriotizma u epohi moderne i modernog drutva
Patriotizam kao proces identifikacije s Hrvatskom kao uom domovinom,
rodoljubljem i s hrvatskim narodom tek se pojavljuje u 19. stoljeu, napose nakon
hrvatskoga narodnoga preporoda, a jo vie i jasnije nakon revolucije 1848./49.
godine i zatim od 1860./61. godine dalje. Od tada se taj identitet (patriotizma)
neprestano mijenjao. On je neobino vaan za povijest hrvatskoga naroda u 19.
i 20. stoljeu.
I u 19. stoljeu kod hrvatskih preporoditelja i raznih grupa nalazimo te e-
tiri razine patriotizma koje smo naveli, ali se s vremenom sve vie Trojedna
kraljevina i/ili cjelovita i ujedinjena Hrvatska doivljava kao ua domovina Hrvata
i hrvatskoga naroda i sve se vie istie patriotizam, domoljublje i rodoljublje.

D) INDIVIDUALNI, GRUPNI I KOLEKTIVNI IDENTITETI

Utjecaji prirodnih komponenata i modernizacije sustava
Oblikovanje individualnih, grupnih i kolektivnih identiteta
1. Oblikovanje individualnog identiteta
Postoje najmanje dva tipa individualnih identiteta koji su ovdje predmet nae
rasprave: prvo, to su individualni identiteti koji nastaju uz konstrukciju etniciteta
(a to su: i etniki i nacionalni individualni identiteti) i, drugo, individualni
identiteti koji nastaju uz konstrukciju drutvenih identiteta uope (kulturni,
politiki, regionalni itd.). Vano je pritom istaknuti povezanost tih dvaju ti-
pova identiteta, napose ako etnicitet prihvatimo kao model i nain drutvene
organizacije, postojanja drutvenog pluralizma te etnike i kulturne raznolikosti

441 O tome svjedoe svi popisi stanovnitva, godinji izvjetaji mnogih kola, dokumenti o upisima na

zagrebako sveuilite, sudski spisi, mnoge novine i asopisi, programski spisi, broure itd.

346
na hrvatskom prostoru. U svim tim odnosima i stanjima (i etnikim i kulturnim
i drutvenim) sve poinje s individualnim identitetom. To je golemo podruje
istraivanja i jedno od najvanijih. O tome postoji obilje grae.
2. Oblikovanje grupnog i kolektivnog identiteta
Na razini meusobnih ljudskih odnosa (u ljudskoj zajednici i ljudskom
drutvu) i ujedno razvoja etnosa (neke etnije, subetnije, naroda, narodne ili
nacionalne zajednice) proces identifikacije poinje konstrukcijom individualnog
identiteta. Ali je i tu rije, kako vidimo, o drutvenim odnosima i stanjima, i
o postojanju kolektiviteta. A tada su u pravilu individualni identiteti, a time i
postojanje vie osoba unutar neke etnike/ljudske zajednice, vezani uz nastanak
i razvoj grupnih i kolektivnih identiteta, uz postojanje kolektiva i kolektiviteta.
Taj tip identiteta nastaje na dvije razine:
a) prvo, u procesu oblikovanja identiteta prvoga (identifikacije nas) koji
nastaju putem unutranje definicije: samodefinicije svoje prirode, povijesti,
podrijetla, osobina, karaktera ili svoga identiteta i
b) drugo, u procesu oblikovanja identiteta drugoga (identifikacije njih)
koji nastaju putem vanjske definicije; ovdje su procesi identiteta usmjereni
na druge (i prijatelje i neprijatelje) u kojima jedna grupa definira drugu,
treu itd.
c) U stvarnom ivotu, napose kada je rije o etnicitetu, i unutranja i vanjska
definicija (identifikacija nas i njih, tj. naih i njihovih identiteta)
veoma su upletene jedna u drugu: one su dvosmjerne. Svaka etnika grupa i
etnija definira i identificira drugu grupu i etniju, i obrnuto. tovie, svaki
pojedinac, svako mjesto, svako selo, svaka grupa definira i identificira
drugog. To stanje i ti procesi prisutni su u svim hrvatskim pokrajinama i
u svim regijama, u svim mjestima.
Napomena. Taj proces identifikacije moe biti usmjeren na ego (na iden-
tifikaciju pojedinca) ili na grupu ili na kolektiv: na nastanak individualnog ili
grupnog ili kolektivnog identiteta. Sve tri razine identifikacije meusobno su
najue povezane. Nadalje, identitet prvoga, kada pojedinci ili drutvene grupe
definiraju sami sebe (svoje ime, svoju prirodu, svoje granice, svoja obiljeja,
svoju povijest itd.) pri emu putem unutranje definicije i samoidentifikacije
nastaju individualni ili grupni ili kolektivni identiteti, u pravilu je pozitivnog
sadraja. Dok identifikacija drugoga, koja nastaje putem vanjske definicije,
esto sadri negativne pojmove i negativna znaenja: drugi (drugi pojedinac,
drugo mjesto, druga etnika grupa, drugi narod, druga nacija, druga vjera, druga
kultura, druga tradicija, drugi obiaji itd.) na naim se prostorima u 19. i 20.
stoljeu esto definiraju podrugljivim sadrajem ili izmiljenim nedostacima kao
razlog za javni podsmijeh, ali dakako i obrnuto.

347
 E) IDENTITET INTERESNIH GRUPA I ELITE
Utjecaji drutva, drutvenih struktura i interesnih grupa
Konstrukcija individualnih i grupnih identiteta
1. Identitet interesnih drutvenih grupa i skupina
Interesne grupe ili skupine (engl. interest groups, njem. Interessengruppen,
franc. groupes de intress) su one drutvene grupe ljudi koje se formiraju radi
promicanja i zatite posebnih interesa na razliitim podrujima ivota (privrede,
politike, drave, kulture, javnosti itd.). Razvitkom modernog drutva, osobito
od druge polovice 19. stoljea dalje, ti se interesi umnoavaju i ukrtaju. Te
interesne grupe imaju kljunu ulogu u javnom ivotu zemlje, napose kada je rije
o modernosti i izgradnji moderne hrvatske nacije i svih nacionalnih vrijednosti
(kulturnih, privrednih, politikih itd.) koje tada nastaju. One se identificiraju
prema svojem podrijetlu (plemikom, stalekom, graanskom, socijalnom itd.),
prema kraju odakle potjeu ili prema svojem interesu (privrednom, politikom,
kulturnom, financijskom itd.).
U svim je hrvatskim pokrajinama u 19. i 20. stoljeu, napose od kraja
neoapsolutizma 1860./61. godine dalje, bilo vie interesnih grupa, vie elita,
raznih politikih i privrednih drutava i politikih stranaka, koji su se okupljali
oko raznih programa, ciljeva i planova itd. Svaka od tih interesnih grupa i elita
moe se lako identificirati jer su se one najee same identificirale. Te su se
interesne grupe okupljale oko odreenih programa, gospodarskih ustanova,
novarskih ustanova, politikih novina, kulturnih asopisa itd. O tome imamo
dovoljno dokumenata. To je takoer golemo podruje istraivanja i veoma vano
za hrvatsku povijest.
2. Identitet elita
Pojmom elita (franc. lite i lat. eligere, izabrati, odabrati) imenuje se grupa
osoba odabranih i najboljih u nekoj ljudskoj zajednici ili ljudskom drutvu,
koje imaju utjecaj i kontrolu nad nekim, mnogim ili svim sektorima drutvenog
ivota.
U svim hrvatskim pokrajinama u 19. stoljeu, u svakoj generaciji i u
svim razdobljima, nailazimo na izraeni elitizam i elite koje su bile okupljene
oko razliitih interesa i ciljeva: politike elite, poslovne elite, privredne elite,
znanstvene elite, umjetnike elite itd. Elite i pripadnici elita najee su sami
sebe identificirali. Bile su to uglavnom interesne grupe. Te su razliite elite imale
kljunu ulogu u ivotu Hrvatske.
Meutim, po svemu sudei, ini se da te elite u Hrvatskoj sve do potkraj 19.
stoljea, kao ni elite u europskim dravama, nije mnogo brinuo poloaj veine
stanovnitva u zemlji: (1) poljoprivrednih radnika na selu koji, kako smo vidjeli,
ive u tradicionalnom svijetu zaostale agrarne privrede, masovne nepismenosti,

348
loih uvjeta stanovanja i ishrane itd. i (2) tvornikih radnika i obrtnika u gradu.
Naime, malo tada ima pisanih i objavljenih tekstova u kojima elite opisuju taj
poloaj veine stanovnitava, napose uvjete ivota seljaka i industrijskih radnika,
a jo manje su pokretale konkretne akcije (financijsku, socijalnu, medicinsku itd.
pomo) da bi se taj njihov poloaj popravio.

F) VIEETNIKI IDENTITETI U HRVATSKOJ

i etnike strukture stanovnitva na hrvatskome prostoru
Utjecaj kulturne i etnike raznolikosti (pluralizma)
Utjecaj postojanja drutvenog pluralizma i pluralnih drutvenih odnosa
Konstrukcija individualnih, grupnih i kolektivnih identiteta

1. Identitet tradicionalnih etnija

Kako je reeno, protomoderne etnije (na razini roda, plemena, etnikih sku-
pina, etnikih zajednica i naroda) starije su od modernih nacija i nacija-drava.
Jer se nacije, kao homogene i cjelovite nacionalne zajednice, izgrauju tek na
osnovicama modernog drutva. Ne prije, jer nisu postojale osnove modernosti
i modernog drutva. Postoje meutim najmanje tri etape razvoja i tri identiteta
predmodernih etnija:
a) identitet onih koje su se pojavile u ranoj fazi povijesti ovjeanstva, u pri-
rodnim uvjetima rada i drutva; tada nastaju protoetnije na razini etnikih
skupina, rodova i plemena; u toj fazi Hrvati ive u pradomovini; to je
razdoblje seoba slavenskih plemena i njihovih meusobnih utjecaja i do-
dira;
b) identitet predmodernih etnija koje su nastajale i organizirale se unutar pred-
modernih drutava, napose unutar ranih feudalnih drutava; Hrvati u toj fazi
dolaze na prostor rimske Dalmacije i nastaje asimilacija slavenskih Hrvata
sa slavenskim skupinama i antikim stanovnitvom; to je dugo razdoblje
nastanka i poetne organizacije hrvatskoga naroda unutar institucija politike
zajednice i hrvatske drave, na temeljima ranih europskih drutava i europske
kulture;
c) identitet hrvatskoga naroda unutar predmodernih drutava, od ranofeudalnog,
preko razvijenog feudalnog do kasnofeudalnog drutva; to je dugo razdoblje
povijesti hrvatskoga naroda i njegova razvitka na svim podrujima. Tada se
njegov identitet neprekidno mijenja, kao i njegova povijest u cjelini.
Napomena. Identitet tradicionalnih etnija, razliitih oblika i organizacije, iz-
grauje se i razvija unutar tradicionalnog drutva, tradicionalne kulture i privrede,
te tradicionalne organizacije ivota uope. A to je razdoblje predmodernog
drutva.

349
2. Identitet modernih etnija: nastaje kao moderni fenomen
Svi oblici etnije (napose: narod i narodna zajednica i unutar nje subetnike
grupe i skupine) sasvim se drugaije i organiziraju i razvijaju u epohi moderne i
modernog drutva. To su sada etnije koje su nastajale u procesu modernizacije i
transformacije tradicionalnog drutva i tradicionalnih etnikih/ljudskih zajednica.
Njihov identitet sada je, unutar modernog graanskog drutva, posve drugaiji,
on se neprestano mijenja, zajedno s promjenama njihova razvitka na svim
podrujima ivota. Sada njihov identitet, i uope njihov razvoj, valja promatrati
kao moderni fenomen.
U epohi moderne i modernog drutva dakle nastaje:
a) moderna nacija i nacija-drava i posve drugaija organizacija nacionalne
zajednice koja stjee i razvija posve drugaiji identitet od naroda koji joj je
prethodio i
b) posve drugaija organizacija i razvoj svih subetnija i njihovih supkultura
unutar prostora na kojem nastaje moderna nacija i nacija-drava.
Napomena. Unutar epohe moderne i modernog drutva (unutar graanskog
i civilnog, kapitalistikog i industrijskog sustava) nastaju posve nove moderne
pojave i vrijednosti na mnogim podrujima ivota zemlje (visoke graanske
kulture, kapitalistike privrede, politikog sustava, moderne uprave, sustava
kolstva i obrazovanja, javnog djelovanja itd.) koje su omoguile posve drugaiju
organizaciju svih oblika etnija, napose nacije i nacije-drave. Njihovi identiteti
su viestruki i posve drugaiji od ranijih etapa razvitka etnija. To vrijedi dakako
i za hrvatsku naciju, ali i za sve subetnije u Hrvatskoj.
3. Identitet etnija i subetnija u Hrvatskoj (Trojednoj kraljevini)
Kako smo upoznali, uz hrvatski narod (Hrvate) i modernu hrvatsku naciju
koja se na hrvatskom politikom prostoru izgradila kao dominantna etnija i/ili kao
dominantan narod, u 19. stoljeu u Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i
Dalmaciji) postoji vie subetnija i subetnikih grupa/skupina te etnikih identiteta
i supkultura. Svi zajedno (i hrvatski narod i hrvatska nacija i sve etnike grupe
i/ili subetnike skupine sa svojim supkulturama) ine sloenu etniku strukturu
stanovnitva na hrvatskome prostoru.
Meu njima su po svojoj organizaciji najvanije ove subetnije i njihove
supkulture: srpska (Srbi u Hrvatskoj), slovenska (Slovenci u Hrvatskoj), eka
(esi u Hrvatskoj), maarska (Maari u Hrvatskoj), njemaka (Nijemci u
Hrvatskoj), talijanska (Talijani u Hrvatskoj), austrijska (austrijski Nijemci u
Hrvatskoj), rumunjska (Rumunji u Hrvatskoj), slovaka (Slovaci u Hrvatskoj),
idovska (idovi u Hrvatskoj), rusinska (Rusini u Hrvatskoj), romska (Romi u
Hrvatskoj) i druge manje grupe.442

442 O tome: popisi stanovnitva; usp. na prilog: Stanovnitvo Hrvatske u 19. i 20. stoljeu.

350
 U drugoj polovici 19. stoljea postoji vie popisa stanovnitva u Hrvatskoj
i lako moemo istraiti brojnost svih tih subetnija i njihov poloaj. Nakon
sloma feudalizma, napose u razdoblju izgradnje modernog drutva i modernog
politikog sustava od kraja 1860. godine dalje, sve se te subetnije organiziraju, a
neke od njih veoma dobro. Pokreu zasebne novine i asopise, politike stranke,
banke i brojne privredne udruge. Njihov se zasebni identitet u 19. stoljeu posve
izgradio.
Napomena. U Trojednoj kraljevini, tj. u svim hrvatskim pokrajinama, tada,
ali i prije i poslije, postoji dakle kulturna i etnika raznolikost (pluralizam), a
ujedno i drutveni pluralizam. Razvijaju se i izgrauju viestruki drutveni, etniki
i nacionalni identiteti. Meusobni odnos dominantne etnije (hrvatskoga naroda i
hrvatske nacije) i svih tih subetnija i njihovih supkultura veoma je sloen. Kako
smo rekli, svi zajedno (i hrvatska nacija i sve subetnike grupe) ine sloenu
etniku strukturu cjelokupnog stanovnitva na hrvatskome prostoru u prolosti.
Identiteti tog cjelokupnog stanovnitva temelje se na ovim kljunim strukturama:
etnikim, jezinim, vjerskim, pokrajinskim, kulturnim, socijalnim, obrazovnim
itd. Pred nama je veliki izazov da sve to temeljito istraimo.

G) IDENTITET VJERE I VJERSKIH ZAJEDNICA

Utjecaji vjere, vjerske zajednice i tradicije
Konstrukcija individualnih, grupnih i kolektivnih identiteta
1. Vjerski identitet
Uz kulturnu i etniku raznolikost (pluralizam) i ujedno drutveni pluralizam,
u Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji) u 19. stoljeu postojala
je i vjerska raznolikost, tj. i vjerski pluralizam. Vjerski je identitet bio katkada
veoma vaan u odreenju etnikog identiteta, napose ako vjeru promatramo i sa
ireg gledita kulture. Taj je vjerski (religijski) identitet bio veoma izraen, a kod
nekih etnija i dominantan, kao na primjer kod Srba. O tome govore svi popisi
stanovnitva.
2. Identitet vjerskih zajednica u Trojednoj kraljevini
U Trojednoj kraljevini u 19. stoljeu postoje ove glavne vjerske zajednice
i njihove organizirane crkve i njihovi vjernici: prvo, Rimokatolika crkva
(rimokatolici: veinom Hrvati, te Nijemci, Maari, Talijani, Slovenci i Slovaci);
drugo, Grkokatolika crkva (grkokatolici: dijelom Nijemci, Maari, Slovaci);
tree, Grkopravoslavna crkva (grkopravoslavci: veinom Srbi, ali i odreeni
broj pripadnika drugih skupina); etvrto, Protestantska crkva (protestanti); peto,
Izraelitska crkva (izraeliti: idovi); esto, Evangelika crkva (evangelici) i druge
manje vjerske skupine i zajednice.443
443 O tome: svi popisi stanovnitva u Hrvatskoj; na prilog: Stanovnitvo Hrvatske u 19. i 20. stoljeu;

Gross 1985; Gross-Szabo 1992; Narodnosni i vjerski sastav stanovnitva Hrvatske 1998.

351
 Svaka od tih vjerskih zajednica (vjersku zajednicu ine: odreena religija +
crkvena organizacija i sveenstvo + vjernici) u Hrvatskoj u 19. stoljeu ima jasno
izgraen zasebni identitet: vjerski, religijski, kulturni, vanjska obiljeja, zasebnu
povijest, zasebnu crkvenu organizaciju, sveenstvo i posebnu arhitekturu, svoje
vjernike, posebnu dogmu, a neke i zasebnu crkveno-kolsku autonomiju itd.
Napomena. Na toj su vjerskoj zasebnosti gradili i etniki i kulturni identitet.
Vjera i vjerski identitet esto se izjednauje s nacionalnim identitetom. U tom
odreenju identiteta ne smijemo pretjerati. U 19. stoljeu etniki se identitet
najee odreivao pripadnou: vjeri i materinskom jeziku te prema pokrajini
u kojoj je netko roen. Nuno je temeljito istraiti sve te identitete u njihovoj
meuovisnosti.

H) IDENTITET SLAVENSTVA slavenstvo kao identitet

Utjecaji rodoslovnih struktura i slavenskog podrijetla (podruje zbilje)
Utjecaji ideologije o slavenskoj solidarnosti (podruje ideologije)
Konstrukcija individualnih, grupnih i kolektivnih identiteta
1. Opeslavenski identiteti: etniki ili kulturni ili politiki
to je slavenstvo, a to opeslavenski identitet?
Da bismo to istraili, moramo odgovoriti na pitanje: prvo, je li slavenstvo
u prolosti egzistiralo kao zasebni entitet i, drugo, s tim u vezi, postoji li
opeslavenski etniki ili kulturni ili politiki identitet? Drugim rijeima, to
je svim slavenskim narodima, kao Slavenima po podrijetlu, u 19. stoljeu bilo
zajedniko i koje su ih vrijednosti (osim slavenstva i rodoslovnih slavenskih
struktura, srodnosti podrijetla, jezika, obiaja itd.) meusobno povezivale? Nuno
je dakle promisliti postoji li taj opeslavenski identitet (slavenstvo kao cjelina)
na razini zbilje kao zaseban etniki ili kulturni ili politiki ili drutveni entitet,
tj. postoji li slavenstvo u cjelini kao zasebna etnija (kao makroetnija unutar koje
bi postojale druge subetnije i supkulture), kao zasebna kultura i/ili kulturna
zajednica, kao zasebna politika zajednica ili kao zasebno drutvo?
Kada je rije o postojanju i/ili konstrukciji slavenstva, u Hrvatskoj su u 19.
stoljeu postojala dva tipa slavenskih identiteta: prvi, identiteti na razini zbilje,
ije su osnovice opeslavenske rodoslovne strukture i slavensko podrijetlo i,
drugi, identiteti na razini ideologije, koji su dakako nastali u procesu nastajanja
ideologije slavenstva uope.
U prvom je sluaju rije o stvarnosti: Hrvati su slavenskog podrijetla i njihov
opeslavenski identitet (s kojim su se identificirali kao Slaveni i u odnosu prema
srodnim slavenskim narodima i u odnosu spram stranaca neslavena) jasno je
izraen tijekom mnogih stoljea. Taj su slavenski identitet trajno iskazivali putem
srodnosti slavenskog jezika, slavenskih obiaja i obiajnog prava, unutranjeg
ustrojstva, slavenske mitologije itd. Nadalje, to je veoma vano, i stranci su ih

352
vidjeli i doivljavali kao Slavene. O tome postoji opsena graa, od arheolokih
nalaza, preko materijalne kulture do diplomacije i mnogih zapisa; rije je o
vrlo sloenom slavenskom identitetu na podruju jezika, kulture, obiaja, vjere
itd.444
Drugi tip opeslavenskog identiteta nastaje putem uvjerenja, a prenosi se iz
generacije u generaciju od 15. do 20. stoljea s razliitim sadrajima, o trajnom
postojanju: (1) slavenskog zajednitva u davno doba, koje dokazuje postojanje
opeslavenskih jezinih, etnikih, kulturnih i vjerskih zajednikih osnovica; (2)
slavenskih rodoslovnih struktura, tj. postojanju jedinstva slavenskog podrijetla,
krvi i jezika i (3) uvjerenja da to slavenske narode blisko meusobno povezuje
i da im daje solidne temelje za blisku suradnju u suvremenosti i budunosti.
Meutim, u hrvatskoj se javnosti u 19. stoljeu putem ideologije, koju
iznose hrvatski preporoditelji tijekom kulturnog i politikog pokreta, napose
istie uvjerenje da hrvatski narod pripada slavenstvu, da su i Hrvati slavenskog
podrijetla, da pripadaju slavenskom stablu i da hrvatski narod ima poseban
identitet (i slavenski i hrvatski) u odnosu na strance, napose u odnosu na
neslavene koji ih okruuju: Maare, Nijemce, Talijane i Turke, ali i u odnosu na
one strance (neslavene) koji ive u hrvatskoj sredini.
Zato su oni, u potrazi za moralnim osloncem na taj slavenski svijet, isticali
brojnost Slavena, a prema njihovu uvjerenju ima ih najmanje 80 milijuna, te
naglaavali njihovu teritorijalnu rasprostranjenost, napose u odnosu spram
drugog neslavenskog svijeta: germanskog, romanskog, maarskog itd.
Vjerovali su da postoji meusobna solidarnost svih slavenskih naroda, a da
bi to potkrijepili iskazivali su razliite ideje o jednom slavenskom narodu, jednom
slavenskom jeziku, o njihovu zajednikom cilju i jedinoj tenji za solidarnou
i povezanou svih slavenskih naroda itd., u emu se ogledaju razliite ideje od
slavenstva preko sveslavenstva do panslavizma.445
Napomena. To su kompleksni i viestruki identiteti. Valja ih temeljito
istraiti. Na jednoj strani, kada je rije o rodoslovnom slavenskom podrijetlu,
nosilac slavenskog identiteta bio je cjelokupan hrvatski narod. Hrvate je tijekom
stoljea taj opeslavenski identitet (preko slavenskog etnikog podrijetla, krvi,
jezika, obiaja, obiajnog prava, etniciteta itd.) predstavljao spram stranaca
neslavena. Napose je tu vana konstrukcija identiteta drugoga. Nositelj drugog
tipa slavenskih identiteta je malobrojna elita, hrvatski intelektualci. Meutim,
osim isticanja rodoslovnih slavenskih struktura i opeslavenstva, hrvatski se
preporoditelji u tom sluaju, kada je rije o 19. stoljeu i o stvaranju novoga
modernoga svijeta i posve novih etnikih/ljudskih zajednica, nisu mogli pozvati
ni na jednu konkretnu zajedniku ivotnu vrijednost (ni pravnu ni kulturnu ni

444 Budak (ur.) 1995: vie radova i literatura o tome u tom zborniku.

445 idak 1973; idak i drugi 1988; icel 1997; Stani 2000; Koruni 1989; Koruni 1992.

353
politiku niti bilo koju drugu) koja bi obuhvatila i meusobno povezala sve
slavenske narode u neku novu zajednicu u suvremenosti. Bili su svjesni da Slaveni
(svi slavenski narodi) nisu imali, niti e to postii, jednu zajedniku dravu, jednu
politiku zajednicu, jedinstveni jezik, jedinstvenu kulturu, jedinstvenu vjeru itd.
Taj je slavenski identitet (razliitog sadraja, koji se s vremenom mijenjao) ostao
na razini ideologije i uvjerenja i nije se pokazao, ni na jednoj razini u modernom
svijetu, u svojoj ivotnoj stvarnosti, u zbilji, osim kako je reeno postojanja
rodoslovnih slavenskih struktura i slavenskog podrijetla. Drugim rijeima,
opeslavenstvo nije postojalo niti se u suvremenom svijetu moglo izgraditi kao
zaseban entitet: ni etniki ni kulturni ni politiki ni privredni ni drutveni niti bilo
koji drugi. Te su injenice i te realnosti bili posve svjesni hrvatski preporoditelji.
To svakako moramo imati na umu kada govorimo o slavenstvu i slavenskom
identitetu u hrvatskoj prolosti, napose u 19. stoljeu.446
2. Junoslavenski identitet: etniki ili kulturni ili politiki
to je junoslavenstvo, a to junoslavenski identitet? Je li u 19. stoljeu
postojao junoslavenski etniki i kulturni identitet? Je li se tada izgradio kao
individualni i kolektivni (etniki ili kulturni ili politiki) identitet?
Taj tip identiteta moemo upoznati ako najprije odgovorimo na slijedea
pitanja: Je li u 19. stoljeu, ali i prije i poslije, junoslavenstvo postojalo kao
zasebni entitet? Jesu li ga suvremenici (kako u Hrvatskoj tako i u drugim
sredinama na junoslavenskom prostoru) tako doivljavali? Drugim rijeima, je
li tada junoslavenstvo u zbilji postojalo kao zasebna cjelina: etnika cjelina (kao
cjelovita i/ili jedinstvena etnija) ili kulturna cjelina (kao jedinstvena kultura ili
kulturna zajednica) ili politika cjelovitost (kao politika cjelina ili kao politika
zajednica) ili kao teritorijalna cjelovitost (kao jedinstvena teritorijalna cjelina)
ili drutvena (kao zasebno drutvo)? Jesu li tomu teili?
Poseban tip junoslavenskog identiteta, koji se u mnogim pojedinostima i
sadrajima iz generacije u generaciju mijenjao, nastaje u Hrvatskoj u 19. stoljeu
kao konstrukcija razliitih slavenskih ideja i napose junoslavenske ideologije,
ija se osnova takoer stalno mijenjala, a sadraj tog identiteta jest:
a) uvjerenje o postojanju ne samo slavenskog zajednitva i slavenskih rodo-
slovnih struktura uope, nego napose junoslavenskog zajednitva i ujedno
junoslavenskih rodoslovnih struktura, koje su ue od opeslavenskih;
b) uvjerenje da sve junoslavenske narode meusobno povezuje: relativno
kompaktan teritorij, zajednika veza preko antikog stanovnitva (antikih
Ilira) koje su zatekli pri doseljenju na njihov prostor, te zajednitvo slaven-
skog podrijetla, krvi i jezika, obiaja i obiajnog prava, stara slavenska
mitologija itd.;
446 Ta dva tipa slavenskog identiteta valja temeljito istraiti. Napose je vaan prvi tip identiteta jer je tada

rije o povijesti hrvatskoga naroda od njegovih najranijih razdoblja do suvremenosti. Rije je o veoma sloenim
istraivanjima koja moramo utemeljiti putem suvremene kritike znanosti.

354
c) uvjerenje o postizanju solidarnosti i meusobne suradnje junoslavenskih
naroda i ujedno uvjerenje da e se ta suradnja postii u budunosti; iako su
to uvjerenje iskazivali, znali su da na tom podruju nisu mnogo postigli;
d) uvjerenje i/ili ideja o mogunosti stvaranja novih zajednikih kulturnih
osnovica (na podruju novoga knjievnoga jezika, knjievnosti i kulture)
oko kojih bi se u budunosti udruili svi junoslavenski narodi;
e) ideja o stvaranju politikog programa o udruivanju junoslavenskih naroda;
prvi takav politiki program nastao je u Hrvatskoj za revolucije 1848./49.
godine: o udruivanju ujedinjene Hrvatske s ujedinjenom Slovenijom i
srpskom Vojvodinom unutar konfederalne Habsburke monarhije.447
Napomena. Nositelji konstrukcije junoslavenskog identiteta (na razini
ideologije) bila je malobrojna elita u Hrvatskoj. U tom procesu identifikacije,
osim isticanja slavenskih rodoslovnih struktura i junoslavenskih ideja, koje nisu
imale vrstu sadrajnu osnovicu niti izgraen program, hrvatski se preporoditelji
u 19. stoljeu nisu mogli pozvati na konkretne entitete utemeljene u zbilji (ni na
kulturni ni pravni, ni politiki ni privredni, ni drutveni niti na bilo koji drugi
entitet) kao na opejunoslavenske ivotne vrijednosti koje bi obuhvatile sve
junoslavenske narode, jer ti entiteti i te vrijednosti u zbilji nisu postojali. Nisu im
stoga, u procesu identifikacije, mogli iskazati odanost i lojalnost i na zbilji graditi
junoslavenski identitet. Postojale su samo maglovite ideje o tome, koje su se s
vremenom mijenjale. No te ideje nisu prihvatili ni drugi narodi na tom podruju,
a nije ih prihvatila, niti je to mogla, ni tzv. zaboravljena veina stanovnitva u
hrvatskim pokrajinama, napose stanovnitvo koje ivi na selu u tradicionalnom
svijetu masovne nepismenosti, zaostale privrede, u malim seoskim zajednicama.
Prema tim idejama, te bi posve nove osnovice (najprije na podruju zajednike
kulture) morali stvarati svi junoslavenski narodi. Meutim, na tom podruju
(izgradnje nove zajednike kulture, novoga zajednikoga knjievnoga jezika,
pokretanja zajednikih novina i asopisa, izgradnje jednoga politikoga sustava,
jednoga obrazovnog sustava, utemeljenja zajednike privrede i kapitala,
izgradnje zajednikih kulturnih, politikih i privrednih institucija i ustanova itd.)
nisu uinili nita konkretno, niti su to mogli. Zato se u zbilji nije mogla pojaviti,
niti se pojavila, jedinstvena i cjelovita junoslavenska etnija (ni kao etnika
ni kao kulturna, ni kao politika ni kao ekonomska zajednica) niti se na njoj,
budui da nije egzistirala ni kao ivotna zajednica niti kao entitet, mogao izgraditi
junoslavenski identitet utemeljen u zbilji. Prema tome, taj je tip identiteta
(junoslavenstva) postajao samo kao konstrukcija ideologije, koja se u 19. i 20.
stoljeu, od generacije do generacije, stalno i neprekidno mijenjala. Bilo je dakle
oito ve tada, u 19. stoljeu, da junoslavenstvo ne postoji kao zaseban entitet:
ni kao etnika ni kao kulturna, ni kao politika niti kao drutvena zasebna cjelina.
Postojali su samo pojedini junoslavenski narodi, svaki sa zasebnim nacionalnim

447 idak 1973; idak 1979; Koruni 1989; Koruni 1992; Koruni 1997; Koruni 2000.

355
identitetom. A to je vrlo pouno: sve identitete koji nisu utemeljeni na zbilji i time
sve one koji nisu ivotni, s vremenom ih sama ta zbilja i realnost ivota odbaci
kao neivotne.448
3. Identiteti ilirstva: ilirstvo kao etniki i kulturni identitet
to je Ilirstvo, a to ilirski identitet? Kada nastaje i kako se razvija?
Kada je rije o procesu identifikacije s ilirskim imenom tijekom dugoga
vremena, postoji najmanje pet tipova ilirskih identiteta: prvi, koji se koristi u
antikom razdoblju; drugi, koji su iskazivali hrvatski humanisti i intelektualci od
16. do 18. stoljea; trei, koji se koristi u diplomaciji i slubenim spisima, te u
geografskim, knjievnim i znanstvenim djelima kao i u putopisima od srednjega
vijeka do 19. stoljea; etvrti, koji je nastao u razdoblju Napoleonovih Ilirskih
provincija poetkom 19. stoljea i, peti, koji je nastajao u 19. stoljeu u procesu
konstrukcije ideologije ilirizma, ideologije koja nastaje za vrijeme ilirskog
pokreta od 1835. do 1848. godine.
a) Prvi tip ilirskih identiteta (klasini ilirski nazivi: Iliria, Illyricum, Illyricum
Magnum, Illyricum orientale i drugi) nastaje u antikom svijetu, a govori o
prostoru, narodu i jeziku na teritoriju antike provincije Ilirije.
b) U drugom sluaju, hrvatski humanisti u 16. i 17. stoljeu, polazei od antike
tradicije, rabe ilirske nazive (Ilirik, Illyricum, Illiria, Iliri, Natio illyrica,
ilirski jezik, lingua Illyrica) da bi identificirali: ilirski prostor, njegovo
stanovnitvo (ilirski narod) i ilirski jezik tog stanovnitva na irokom
prostoru od Istre do dananje Albanije i od Jadranskog mora do Dunava, pa
ak i dalje na sjever. U tom procesu identifikacije ti su humanisti izgradili
uglavnom dva tipa opih ilirskih identiteta unutar kojih su se nalazili mnogi
drugi: prvi tip ilirskog identiteta ima ui opseg, a njime su pokuali odrediti
hrvatski etniki i politiki prostor, njegovo stanovnitvo i narod, jezik tog
naroda i njegovu prolost; drugi tip ilirskog identiteta ima iri opseg i njime
su pokuali odrediti junoslavenski i jo iri slavenski teritorij, narod i jezik
tog naroda. Za nau je temu vano zato su to radili: prvo, da bi uspostavili
kontinuitet s razdobljem antike i, drugo, da bi pokazali da su Hrvati (i kao
Iliri i kao Slaveni) na dalmatinskom prostoru punopravni batinici antike
prolosti. Pritom su Dalmaciju uklopili u hrvatsku zajednicu, ali su je
povezali i s jo irom slavenskom cjelinom, pokazujui njezinu pripadnost
Europi, a ujedno i slavenstvu u cjelini.449
c) Trei tip ilirskih identiteta nastaje u dugom razdoblju identifikacije prostora,
naroda i jezika na hrvatskome teritoriju koji se nalazio unutar ugarske krune,
Habsburke monarhije i jedno vrijeme (Dalmacija) u posjedu Venecije.

448 Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1997; Koruni 1999; Koruni 2000.

449 O tome piu dalmatinski humanisti: J. igori, L. Crijevi, V. Pribojevi, I. Luci i drugi. Njihova

emo djela s gledita etnikog i kulturnog identiteta analizirati u posebnom radu.

356
 Sadraji tih ilirskih imena i naziva tj. identiteta etnosa, kulture, jezika i
prostora veoma su razliiti. Moramo stoga biti vrlo oprezni u istraivanju
i tumaenju ilirskih identiteta, napose u odnosu spram drugih etnikih
i kulturnih identiteta na tom prostoru: slavensko-ilirskih, slavenskih,
slovinskih, hrvatskih, srpskih i drugih. To je podruje slabo istraeno s
gledita etnikog identiteta, a ono to jest nije na razini suvremene kritike
znanosti, teorije i znanstvenih modela.
d) etvrti tip ilirskih identiteta nastaje u razdoblju organizacije Napoleonovih
Ilirskih provincija poetkom 19. stoljea. Tada se politiki teritorij,
sastavljen od dijela hrvatskih i slovenskih zemalja, naziva ilirskim, a ujedno
i stanovnitvo na tom teritoriju, narod tog teritorija i njegov jezik, te mnoge
institucije i ustanove. U procesu identifikacije tada se dakle ilirskim imenom
definira: poseban teritorij (identitet teritorija), njegovo stanovnitvo (etniki
identitet), jezik i kultura tog stanovnitva (kulturni identitet) i politika
zajednica (Ilirske provincije).
e) Peti tip ilirskih identiteta nastaje u 19. stoljeu, poglavito u razdoblju ilirskog
pokreta, tj. za vrijeme hrvatskoga narodnoga preporoda.450
Napomena. Ovdje nas zanima peti tip ilirskih identiteta. Kao i u sluaju
junoslavenskog tipa identiteta, ni sada se u zbilji nije pojavila, niti se mogla
izgraditi, a nije se pojavila ni prije, jedna cjelovita ilirska etnija: ilirstvo kao
etniki ili kulturni entitet: kao etnika/ljudska zajednica. Zato se tada, u 19.
stoljeu, o emu je ovdje rije, nije mogao izgraditi ni ilirski identitet utemeljen
u zbilji. Postojao je samo kao konstrukcija ideologije ilirskog pokreta, koja
se mijenjala i posve razliito shvaala. Napose se nije mogla pojaviti ilirska
etnija kao makroetnija, unutar koje bi postojale subetnije i supkulture: pojedini
junoslavenski narodi.
4. Identitet austroslavizma: kulturni i politiki identitet
Austroslavizam je, kao politiki program i kao europski projekt, unio posve
nov sadraj u konstrukciji drutvenog i nacionalnog identiteta u Hrvatskoj.
Postoje dva tipa austroslavistikih identiteta: prvi, koji nastaje u procesu
kulturne identifikacije Slavena u Habsburkoj monarhiji i tada austroslavizam
ima kulturni identitet i sadraj i, drugi, koji nastaje unutar austroslavistikog
politikog programa i tada (1848./49. godine) austroslavizam ima politiki iden-
titet.
a) U prvom sluaju, kulturni tip austroslavistikog identiteta, kada se isti-
u meusobne etnike, jezine, kulturne i rodoslovne veze Slavena u
Habsburkoj monarhiji, moemo nai ne samo kod eha i Slovenaca, nego

450 Smiiklas 1885; urmin 1903.04; ii 1913; Fancev 1933; Barac 1954; idak i drugi 1988;

Leilovska 1963; ivanevi 1975; Kolo 1966, br. 810; icel 1997; i literatura u tim radovima.

357
 i u tekstovima koji su nastali u Hrvatskoj za vrijeme hrvatskoga narodnoga
preporoda od 1835. do 1848. godine.451
b) Politiki tip austroslavistikog identiteta nastao je kod eha za revolucije
1848./49. godine.452 I u Hrvatskoj se politiki program austroslavizma po-
javio za revolucije 1848./1849. godine, a obiljeja su mu: a) nastao je kao
odjek opih zbivanja u Monarhiji, napose nakon ruenja feudalnog poretka
i prihvaanja osnovica posve novoga graanskoga drutva; b) tada se
austroslavizam pojavljuje kao moderni politiki program koji su zastupali
svi slavenski narodi u Monarhiji i unose ga u svoje nacionalne i politike
programe; c) taj program polazi od gledita da je veina stanovnitva u
Monarhiji slavenskog podrijetla, da je dakle Monarhija preteno slavenska
drava i da je nuno da u njezinu ureenju, uz druge narode, i oni imaju
vanu ulogu; d) taj program tei ouvanju Monarhije, ali trai njezino
preureenje u modernu konfederalnu demokratsku dravu, u kojoj bi svi
narodi bili ravnopravni; e) taj je program predviao meusobno politiko
udruivanje ujedinjene Hrvatske (i hrvatskoga naroda) s ujedinjenom
Slovenijom (sa slovenskim narodom) i srpskom Vojvodinom (i Srbima) u
jednu subfederalnu jedinicu u Monarhiji; f) napokon, taj program svjedoi
o jasnom opredjeljenju za organizaciju ivota unutar Monarhije i ujedno o
opredjeljenju za trajne europske vrijednosti koje donosi epoha moderne i
modernog graanskog drutva, a to su: ope graanske slobode, demokracija,
parlamentarizam, sustav slobodnih izbora, trodioba vlasti itd.
c) Taj program nadalje poiva na ideji o solidarnosti svih slavenskih naroda u
Monarhiji, napose junoslavenskih (Hrvata, Slovenaca i Srba), na uvjerenju
da sve Slavene u Monarhiji meusobno vee slavensko etniko podrijetlo,
srodni slavenski jezici, slavenski obiaji i obiajno pravo, slavenska mito-
logija itd.
Napomena. Prvo, austroslavistiki tip kulturnog identiteta izgraen je na
pretpostavci o kulturnoj srodnosti (na podruju slavenskih jezika, slavenskog
podrijetla, tradicije, slavenske mitologije, obiaja itd.) svih Slavena u Monarhiji.
Drugo, austroslavistiki tip politikog identiteta izgraen je za revolucije 1848./49.
godine na politikom programu koji je predviao: izgradnju i organizaciju
zasebnih politikih zajednica i zasebnih nacionalnih drava, a zatim njihovo
udruivanje u demokratsku konfederaciju unutar preureene Monarhije; svaki
narod imao bi vlastitu politiku zajednicu, unutar koje bi sauvao i izgraivao
individualnost i zaseban identitet na podruju jezika, kulture, politikog sustava,
politikih i kulturnih institucija, politike zajednice, nacionalne drave i/ili
nacije-drave itd.; prema tom politikom programu, ujedinjena Hrvatska, kao
zasebna politika zajednica i kao hrvatska drava, udruila bi se s ujedinjenom

451 idak 1979; idak i drugi 1988; o tome emo raspravljati u posebnom radu.

452 idak 1979; Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992; Koruni 1999; Markus 2000.

358
Slovenijom i srpskom Vojvodinom u posebnu subfederalnu jedinicu, ali bi svi oni
(i Hrvati i Slovenci i Srbi u Monarhiji) sauvali svoju individualnost i zaseban
nacionalni identitet. Taj je tip identiteta imao veliko znaenje u konstrukciji
posebnih nacionalnih identiteta kod svih Slavena, napose junoslavenskih u
Monarhiji. Polazio je od konkretnih vrijednosti i individualnosti svakoga naroda.
Taj tip identiteta kod Slavena otkriva zaseban nacionalni identitet i njihovu
sloenu meuovisnost. U svakom sluaju, austroslavizam kod hrvatskoga naroda
konstruira posve nov i posve jasan graanski tip nacionalnog identiteta. Nadalje,
austroslavistiki projekt koji su prihvatili hrvatski politiari za revolucije
1848./49. godine i unijeli ga u hrvatski nacionalno-politiki program, ime su
posve jasno odredili nacionalnu individualnost unosi vie jasnoe i u shvaanju
junoslavenske ideje i ideologije. Prvo, sada je jasno da hrvatski politiari i
hrvatska javnost polazi od nacionalno-politike individualnosti hrvatskog naroda,
od zasebne politike zajednice i drave; ve tada je dakle jasno da junoslavenska
ideja nije bila nacionalna, niti je moemo tako shvatiti i tumaiti. Drugo, hrvatska
se javnost (novine, asopisi, politike stranke, upanijske skuptine i Hrvatski
sabor) za revolucije 1848./49. godine opredijelila za srednjoeuropski prostor:
za ostanak unutar Habsburke monarhije. Taj austroslavistiki projekt to jasno
pokazuje.453

I) IDENTITET KULTURE kultura kao identitet

Identiteti koji odreuju pripadnost odreenoj kulturi i civilizaciji
Utjecaji odreene kulture i civilizacije kulturni krugovi
Identitet, etnicitet, kulturna graa i drutvo
1. Kulturni identitet: kulturna graa i etnicitet
Kulturu (kao pojam i kao entitet) moemo promatrati kao ukupnost duhovne,
moralne, drutvene i proizvodne djelatnosti. Budui da ovdje raspravljamo o
etnicitetu i etnikom i nacionalnom identitetu, odreenu razinu kulture i kulturni
identitet moemo upoznati u procesu istraivanja sadraja duhovnog razvoja
pojedinaca i etnikih skupina u nekoj zajednici (etnikoj, narodnoj ili nacionalnoj)
napose u odnosu prema drugome: prema drugom pojedincu, drugoj etnikoj
grupi, drugom narodu ili drugoj naciji i drugoj kulturi. Da bismo to postigli,
nuno je upoznati sadraj kulturne grae koju posjeduje neka etnija, a to su: jezik,
religija, obiaji, obiajno pravo, tradicija, materijalna kultura itd. U tom smislu
kulturu i kulturni identitet valja promatrati najmanje s dva aspekta:
Prvo, s gledita odnosa kulture i etniciteta, tj. kulturnog sadraja etniciteta.
Ve je davno uoeno da se izmeu etniciteta (i svih oblika etnije, naroda i nacije,
njihova podrijetla, organizacije, identiteta) i kulture, a ujedno i kulturne i etnike
453 O tome postoji obilje izvora. Nuno je sve to istraiti s gledita etnikog, nacionalnog i drutvenog

identiteta. To nam donosi posve nove spoznaje. Usp. idak 1979; Koruni 1989; Koruni 1991; Koruni 1992;
Koruni 1999; Koruni 2000; Markus 1998; Markus 2000; Markus 2001.

359
raznolikosti, ne smije postaviti prosta jednakost: A = B. Drugim rijeima, da
etnicitet i kulturu ne moemo izjednaiti i uiniti jednakim i postaviti ih u isti
red vrijednosti, dakle da ne moemo zakljuiti: etnicitet = kultura i obrnuto.
Kultura jest vana za razvoj etnosa i etniciteta, ali ne i apsolutno dominantna
vrijednost.454 U tom smislu nema i ne moe biti kulturne nacije, kako to neki
znanstvenici tvrde, jer se njezin identitet, kako smo vidjeli, osniva na mnogim
vrijednostima i na drutvenoj organizaciji.455
Drugo, zato valja istraiti uzajamnu ovisnost kulture, drutva i etniciteta.
A pokazali smo da na razvoj etnosa (napose: etnikih skupina, naroda i nacije i
njihova identiteta) utjeu mnoge vrijednosti, ali da drutvo (drutveni sustavi i
njihova struktura) i drutvena organizacija etniciteta i etnosa imaju kljunu ulogu
u tome razvoju. Napose je to vano za moderno graansko drutvo, koje potpuno
transformira etniku/ljudsku zajednicu te mijenja razvoj i organizaciju etnosa u
19. i 20. stoljeu.
Napomena. Nema dakle sumnje da je kultura uope neobino vana za
istraivanje razvoja etnosa i etniciteta, napose etnikog i nacionalnog identiteta.
No u tome moramo biti veoma oprezni. Kada je rije o istraivanju etnikog
i nacionalnog identiteta u Hrvatskoj, kulturnu grau valja promatrati na dvije
razine: prvo, na razini tradicionalne kulture i, drugo, na razini moderne graanske
kulture.
2. Tradicionalni (naslijeeni) kulturni identitet: kulturna graa
Tradicionalna narodna kultura jest stoljetna kulturna graa hrvatskoga
naroda, koji je (njegov vei dio stanovnitva) do poetka 20. stoljea ivio na
ruralnom podruju. Ta kulturna graa ili narodna kultura sadrava: govorni
neknjievni jezik hrvatskoga puka, poetke i razvoj predmoderne pismenosti i
obrazovanja do kraja 18. stoljea, slavenske obiaje, obiajno pravo, tradiciju
mjesta i regija, nain ivota uope, prehranu, gradnju kua i stanovanja, obradu
zemljita i razvoj privrede uope, izradu posua, orua itd.
Ta je tradicionalna kulturna graa (i narodna kultura i tradicionalni kulturni
identitet) kod hrvatskog je naroda, na njegovu etnikom i hrvatskom prostoru, od
regije do regije, bila veoma razliita. Na hrvatskom etnikom i politikom prostoru
postoje najmanje etiri regije ili areala koji su imali dosta razliitu kulturnu grau
ili tradicionalnu kulturu: prvo, istonoslavonski areal; drugo, sjevernozagorski
areal; tree, zapadni ili primorski areal i, etvrto, juni ili dalmatinski areal. Neki
su od tih areala (i njihova kulturna graa) bili srodniji susjednim regijama drugoga
naroda (na primjer zagorski areal susjednim Slovencima) negoli izmeu sebe, na
primjer zagorski i dalmatinski.456 Valja temeljito istraiti sve te bogate sadraje

454 Bart 1969; Jenkins 1997; Handelman 1977.

455 Koruni 1999; Koruni 2000; o toj koncepciji: Cipek 2001; Stani 2002.

456 Usp. o tome: Gavazzi 1978, 184-194.

360
tradicionalne kulture i njihove identitete, ali i njihovu transformaciju prema viim
oblicima suvremene graanske kulture.
Napomena. Na toj su se razliitosti regija izgraivali razliiti regionalni
identiteti u hrvatskim pokrajinama. No, regije i regionalni identiteti, a ujedno
i ta regionalna i meusobno razliita tradicionalna kulturna graa, nisu mogli
preuzeti ulogu integracije hrvatske nacije i ulogu modernizacije njezine kulture.
To su stvorile tek osnovice koje donosi epoha moderne i modernog drutva, tj. tek
nakon izgradnje visokokulturnog sustava ili sustava visoke graanske kulture.
3. Moderni (steeni) kulturni identitet: moderna kultura graa
U epohi moderne i modernog drutva (i graanskog i civilnog, i kapitalistikog
i industrijskog sustava) nastaje i razvija se posve nova graanska kultura i
civilizacija na globalnoj i nacionalnoj razini, koja je dakako izrasla iz prijanjih
dostignua (velikih epoha od humanizma i renesanse preko protestantizma,
klasicizma i prosvjetiteljstva do romantizma), ali je ipak izgraena i organizirana
na posve novim osnovicama: na sustavu moderne graanske kulture; na
sustavu moderne kapitalistike i industrijske privrede i nove tehnologije; na
demokratskom politikom sustavu; na sustavu moderne drave i uprave; na pri-
rodno-pravnoj teoriji, meunarodnom pravu i nacionalnom suverenitetu; na
parlamentarizmu, trodiobi vlasti itd.
Taj sveopi razvoj i moderni sustavi, na koje utjee ostvarenje projekta mo-
derne i modernog graanskog drutva, stvara i izgrauje, u stalnim promjenama,
kod svakog naroda napose, nove osnovice graanske kulture: novi moderni
knjievni jezik, modernu knjievnost, opu pismenost i obrazovanje, utjee na
razvoj kolstva od osnovnog preko srednjeg do modernog sveuilita, razvoj
nacionalne znanosti i umjetnosti, potie utemeljenje nacionalnih kulturnih
institucija itd.
Napomena. Hrvatski je narod sve te kljune moderne kulturne osnovice
utemeljio ve u 19. stoljeu: osnove modernoga standardnoga knjievnoga jezika,
osnove suvremene nacionalne knjievnosti i lijepe umjetnosti uope, modernoga
graditeljstva, brojne moderne kulturne i znanstvene institucije, moderne osnovne
i srednje kole, moderno hrvatsko sveuilite, akademiju znanosti i umjetnosti,
muzeje, institute, narodna kazalita, brojna kulturna drutva, pokrenuo je brojne
knjievne i znanstvene asopise i novine, galerije, osnove moderne znanosti i
umjetnosti, zapoeo izgraivati moderna urbana sredita itd. A sve to zajedno znai
posve novu razinu kulture i kulturne grae, koja je namijenjena cjelokupnomu
hrvatskomu narodu i koja je, prvi put u povijesti, postupno okupljala sve njegove
segmente u novu cjelovitu kulturnu zajednicu. Tek je ta moderna graanska kultura
i kulturna graa postupno, korak po korak, prevladala supkulturni regionalizam
koji je stoljeima postojao kod hrvatskoga naroda. Nema dakle sumnje da se na
tim modernim osnovicama oblikuje nova kultura i kulturni identitet. Ta moderna
(steena) kulturna graa, koja je nastala i neprestano se razvija u epohi moderne i

361
modernog drutva, tijekom 19. i 20. stoljea, daje hrvatskomu narodu kako novu
kulturu i nov kulturni identitet tako i osnove za kulturnu homogenizaciju hrvatske
nacije, za njezinu kulturnu integraciju, dakako uz proces politike i ekonomske
integracije. Ta nova nacionalna kultura i na njoj utemeljen kulturni identitet
hrvatske nacije na razini je globalne kulture, pa time postaje integralnim dijelom
opeeuropske kulture i civilizacije. To je golemo podruje istraivanja. Svako
razdoblje je drugaije, jer svaka generacija stvara nove sadraje i nove kulturne
vrijednosti, nove identitete. Ali i ovdje valja istaknuti vanost te moderne kulture:
hrvatski je narod u cjelini mogao prihvatiti i u svojoj sredini izgraditi svijet
modernosti (moderno drutvo, modernu naciju, sustav kapitalistike privrede,
industrijsku revoluciju, industrijalizaciju zemlje, modernu tehnologiju, modernu
upravu, sudstvo itd.) samo tom modernom graanskom kulturom, razvojem ope
pismenosti i obrazovanja. A to je vano i danas.

J) IDENTITET DRUGOGA U HRVATSKOJ

Utjecaji ideologije, etniciteta, etnija, naroda i nacije
Konstrukcija individualnog, grupnog i kolektivnog identiteta
1. Konstrukcija identiteta drugoga
Ve smo upoznali osnove konstrukcije identiteta drugoga koji nastaje uz
identitet prvoga. To je zbilja i stvarnost i u hrvatskoj sredini, o tome nema
spora, postoji i kulturna i etnika raznolikost (pluralizam) u svim razdobljima i
prostorima, a napose, kako smo vidjeli, u 19. i 20. stoljeu. Taj je model (spoznaja
da na odreenom prostoru postoji etnika i kulturna raznolikost i drutveni
pluralizam) prijeko potreban u istraivanju etnikih i nacionalnih identiteta,
napose ako prihvatimo antropoloki model etniciteta. Jedan od uvida koji nam
omoguava antropoloki model etniciteta, i etnikog i nacionalnog identiteta,
jest da etnicitet (i sve ono to se odnosi na etnije, narod i naciju) nije niti moe
biti nepromjenjivi kulturni sadraj, stvoren jednom za sva vremena, koji je
dovoljno nabrojiti da bismo identificirali etniku skupinu, etniku zajednicu ili
neki kolektivitet: neku etniju ili neki narod ili neku naciju.
Kada je rije o etnosu i etnicitetu na hrvatskom prostoru u 19. i 20. stoljeu,
o istraivanju etnikih i nacionalnih identiteta, moemo relativno lako pratiti
konstrukciju identiteta prvoga i/ili naeg identiteta (individualnog, grupnog,
kolektivnog) na razini etnija, subetnija, hrvatskoga naroda i hrvatske nacije.
Istodobno, na svim razinama, nastaje proces konstrukcije identiteta drugoga i/
ili njihova identiteta. Dakle, istodobno nastaje na i njihov identitet.
To su iznimno vani identiteti. Bez njih ne moemo upoznati fenomen
oblikovanja razliitih identiteta. Prisutni su u hrvatskoj javnosti i u svim drugim
identitetima. Prema modelu razliitosti i opreka, nastaju dvije razine procesa
identifikacije: prva, etnika identifikacija i, druga, drutvena identifikacija.

362
a) Etnika identifikacija. U procesu etnike identifikacije izmeu nas i
njih, konstrukcija i/ili oblikovanje identiteta prvoga i drugoga (tj.
naeg i njihova identiteta) nastaje izmeu dviju ili vie osoba koje
pripadaju razliitim etnijama, izmeu dviju ili vie razliitih etnija, izmeu
dvaju ili vie naroda, kada se jedna osoba nae spram druge, jedna etnija
spram druge ili jedan narod spram drugoga. Dakle, nastaje u meusobnom
odnosu, u odnosima koji esto tvore meuovisan interakcijski sklop na
relaciji: a) ovjek drugi ovjek; b) etnika skupina druga etnika skupina;
c) etnija druga etnija; d) hrvatski narod drugi narod; e) hrvatska nacija
druga nacija; f) hrvatski narod i/ili hrvatska nacija (kao dominantna etnija
na hrvatskome prostoru) druge etnije, subetnije i supkulture na tom istom
prostoru; g) hrvatski narod drugi narod i druga nacija izvan hrvatskoga
etnikoga i politikoga prostora, napose unutar ire regije itd.
b) Drutvena identifikacija. U procesu drutvene identifikacije izmeu nas i
njih, dakle izvan etnike i nacionalne identifikacije, konstrukcija identiteta
prvoga i drugoga (naeg i njihova identiteta) nastaje na relaciji: a)
ovjek drugi ovjek; b) susjed drugi susjed; c) obitelj druga obitelj; d)
mjetanin drugi mjetanin i/ili nemjetanin ; e) stanovnik jednoga grada
stanovnik drugoga grada ili stranac; f) stanovnik jedne pokrajine
stanovnik druge pokrajine; g) mjesto drugo mjesto; h) selo drugo selo; i)
grad drugi grad; j) pokrajina druga pokrajina; k) drava druga drava;
l) pripadnik jedne interesne grupe pripadnik druge interesne grupe; m)
pristaa/lan jedne stranke pristaa/lan druge stranke; m) prijatelj
neprijatelj itd.
To je golemo podruje istraivanja. Nuno je utemeljiti ta istraivanja.
Identitet drugoga je neobino vaan, jer preko njega bolje upoznajemo identitet
prvoga i obrnuto. Pritom je identitet drugoga, u mnogim pojedinostima,
najee utemeljen na isticanju negativnih ili loih osobina, koje drugoga vide i
oznaavaju u drugaijem svijetlu, ali ga esto i dopunjuju kao oprenost. Identitet
prvoga jest ukupnost injenica (na primjer: etniko podrijetlo, govorni jezik,
tradicionalna kultura, obiaji, obiajno pravo, cjelina ivotnih uvjeta, knjievni
jezik, moderna kultura, vjera, obrazovanje, drutvo, drutveno stanje, organizacije,
institucije, posebna povijest, organizacija etnike ili narodne zajednice, razvoj
privrede, organizacija politike zajednice, politiki sustav itd.) koje slue da se
odredi identitet drugoga (njihov identitet), da se jedna osoba/pojedinac, neka
etnika skupina ili neka etnija ili neki narod odrede pomou drugoga, pomou
druge etnike grupe ili druge etnije ili drugoga naroda kao oprena osobnost,
oprene etnike posebnosti i navike, oprenih vrijednosti, oprenog jezika i
oprene kulture i civilizacije itd.
Prema tome, kako smo upoznali, identitet drugoga (ili identitet druge
etnike skupine ili etnije ili identitet drugoga ovjeka, druge obitelji, stanovnika
drugoga mjesta, stanovnika druge pokrajine, druge drave itd.) nastaje u procesu

363
konstrukcije etnikog i/ili nacionalnog identiteta prvoga i obrnuto, ili u procesu
konstrukcije drutvenog identiteta prvoga i obrnuto. U tom sluaju identitet
prvoga (na identitet) i identitet drugoga (njihov identitet), koji gotovo
u pravilu, kada je rije o etnosu, idu (mi i oni) zajedno, uvijek govore o
postojanju kulturne i etnike raznolikosti na odreenom prostoru. To znai da na
nekom prostoru, unutar neke regije ili pokrajine ili drave, postoje najmanje dvije,
a najee vie etnikih grupa ili etnikih zajednica ili nacionalnih zajednica, da
postoji dakle i identitet prvoga i identitet drugoga ili drugih itd. Da sve
te etnike grupe i etnije impliciraju etnike odnose i stanja, a nacije i nacionalne
zajednice pretpostavljaju postojanje nacionalnih odnosa i stanja. Prema tome, da
etniki i nacionalni odnosi, te etniki i nacionalni identiteti, ukljuuju postojanje
najmanje dvije, a esto i vie kolektivnih strana ili dvaju kolektiviteta: i etnika i
nacionalna kolektiviteta koji se izgrauju i konstruiraju na nekom prostoru.
To posebno vrijedi i za hrvatski prostor na kojem je postojala, od srednjega
vijeka do danas, kulturna i etnika raznolikost (pluralizam) i ujedno drutveni
pluralizam. Hrvatske su se pokrajine i Hrvatska kao politika zajednica i drava
razvile kao pluralne sredine, kao etniki i drutveni pluralni prostor. To je stanje
napose bilo izraeno u 19. stoljeu, kada se stvaraju osnovice modernoga svijeta
i moderne hrvatske nacije.
2. Identitet prvoga i drugoga u Hrvatskoj
Na tim odnosima i stanjima, na osnovama identiteta prvoga i drugoga,
nastaju i posebni oblici identiteta: prvo, prijatelji i neprijatelji i, drugo, pripadnici
i nepripadnici hrvatskoga naroda, hrvatske nacije itd.
Prijatelji i neprijatelji. Ako sve to imamo na umu, nema sumnje da su na
tim meuetnikim i meunacionalnim odnosima i stanjima unutar hrvatskoga
prostora u prolosti, od srednjega vijeka do danas kako unutar kulturne i etnike
raznolikosti tako i unutar drutvenog pluralizma, u procesu etnike i/ili kulturne
identifikacije u svim epohama, a napose u 19. i 20. stoljeu, nastala najmanje
dva, a najee vie meuovisnih identiteta: identitet pripadnika i ujedno
nepripadnika nekoj etnikoj zajednici ili hrvatskomu narodu ili hrvatskoj naciji,
tj. i identitet prvih (koji pripadaju naem kolektivitetu) i identitet drugih,
koji pripadaju njihovu kolektivitetu itd. Ujedno su se, na istim osnovama
identifikacije, oblikovala dakle dva identiteta: i prijatelja i neprijatelja, tj. identitet
prijatelja (nae etnije, naeg naroda, nae nacije) i identitet neprijatelja, koji je
dakle neprijatelj nae etnije, naeg naroda, nae nacije itd.
3. Identitet prvoga u pravilu pretpostavlja identitet drugoga:pripad-
nici (prvi) identificiraju nepripadnike (druge)
U procesu etnike i/ili nacionalne identifikacije, identitet drugoga u pravilu
uvodi razliku izmeu nas i njih, izmeu naih i njihovih, tj. pripadnici
(neke etnije, nekog naroda, neke nacije) uvijek identificiraju nepripadnike, koje
katkada vide i kao neprijatelje, dakle ne uvijek i ne u pravilu i ne svi.

364
 Stoga, identitet drugoga u pravilu pretpostavlja istraivanje konstrukcije
identiteta prvoga, tj. pretpostavlja postojanje i razvoj viestrukih drutvenih
identiteta na odreenom prostoru, postojanje etnike, nacionalne, kulturne i
vjerske razliitosti (pluralizma) na hrvatskome prostoru. To je golemo znanstveno
podruje istraivanja. Tome smo posvetili poseban znanstveni projekt i opsena
istraivanja.
4. Stereotipi i identitet drugoga u hrvatskoj javnosti
Uz to, u procesu etnike i nacionalne identifikacije prvoga i drugoga
pojavili su se, napose u 19. i 20. stoljeu, mnogi stereotipi o nama i drugima
kod mnogih hrvatskih politiara, javnih djelatnika, kod intelektualaca, ali gotovo
i kod svih slojeva stanovnitva. Mogli bismo tovie zakljuiti da je teko nai
neke politike novine, neku politiku stranku, nekog politiara ili uope nekog u
Hrvatskoj, napose u kriznim razdobljima, kada su etnike i kulturne napetosti jae
izraene, tko nije iskazivao, na razliite naine, i etnike i nacionalne i vjerske
stereotipe. Ti su se stereotipi najee ponavljali od jednog do drugog politiara i
od jedne do druge generacije. Napose su se ti stereotipi ponavljali kada je rije o
prijateljima i neprijateljima Hrvata i hrvatskoga naroda. Ti su stereotipi (na
primjer: o prijateljima ili vjenim neprijateljima Hrvata, o svojoj prolosti,
hrvatskoj tradiciji, duhu naroda i jezika, narodnom duhu, slavenstvu, ilirstvu
i jugoslavenstvu, vjenoj (ne)pravednosti, historijskom i narodnom pravu itd.)
esto meusobno povezivali posve razliite politiare.
Etniki i nacionalni stereotipi u hrvatskoj javnosti. Postoji obilna graa
koja govori o postojanju etnikih i nacionalnih stereotipa u Hrvatskoj u 19. i 20.
stoljeu. Iskazuju ih, kako je reeno, sve politike stranke i politike novine, sve
etnije i subetnije i mnogi pojedinci. Za objanjenje pojave i razvoja tzv. etnike i
nacionalne svijesti i nacionalizma u 19. i 20. stoljeu u Hrvatskoj bila bi veoma
dragocjena istraivanja javnog mnijenja o pojavi i zastupljenosti stereotipnih
sudova ili miljenja o drugim narodima, nacijama, vjerama i kulturama, te o
promjenama tih stereotipa tijekom konstrukcije raznih ideologija.
Naalost, etniki i nacionalni stereotipi, koji se neprekidno pojavljuju u
hrvatskoj javnosti u 19. i 20. stoljeu, u hrvatskoj historiografiji jo uvijek nisu
postali predmetom sustavnih istraivanja, ili, bolje reeno, time se gotovo nitko
nije sustavno bavio. To je golemo podruje istraivanja i neobino je vano za
povijest hrvatskoga naroda. To je jedna od vanih tema naeg projekta.
Zakljuak. To su razliiti tipovi drutvenih identiteta koji su nastajali
u Hrvatskoj u 19. i na poetku 20. stoljea. S tim da jo uvijek nismo iscrpili
sve oblike etnikog, nacionalnog, kulturnog, politikog, dravnog, socijalnog i
vjerskog identiteta. Svi su ti mnogostruki identiteti meusobno povezani i valja ih
istraivati prema formuli: identitet
okolina (= svijet drugih identiteta). Svi se ti
identiteti, i identifikacija na razini zbilje i na razini svijesti i posebnih osjeaja,
stalno mijenjaju u 19. i 20. stoljeu. Svi ti oblici i sve razine identiteta pokazuju:

365
a) postojanje pluralnih etnikih, kulturnih i drutvenih odnosa i stanja; b)
postojanje mnogih podruja drutva; c) postojanje etnike i nacionalne svijesti; d)
ali i postojanje svijeta realnoga ivota, konkretne zajednice, drutva i drutvenih
sustava, politike zajednice; e) postojanje hrvatske nacije; f) postojanje hrvatske
politike zajednice i hrvatske drave itd.
Identitet odreene pojave/procesa, koje smo uzeli za primjer, teko je
zbog njihovih stalnih promjena istraivati, jer se sve te pojave i sva ta stanja, a
onda i njihovi identiteti, stalno iz godine u godinu mijenjaju. Svu sloenost tih
problema pokazuju primjeri identiteta koje smo ovdje donijeli na osnovi pomnih
istraivanja. Da bismo mogli istraiti etniki i/ili nacionalni identitet, njihovu
pojavu i razvoj, moramo upoznati njihov sadraj i njihove osnove na kojima su
utemeljeni, imajui stalno na umu njihovu neprekidnu promjenu, prema formuli:
nastanak identiteta = proces stalnih promjena, ili: A = A i u isto vrijeme ne-A.
Drugim rijeima, ti identiteti nisu trajni, jer se neprekidno mijenjaju, napose
tijekom izgradnje modernog drutva.
Kada istraujemo jedno ue razdoblje, neku politiku stranku, elitu, neku
etniju i odreene izvore (novine, asopise, politike programe, broure, kores-
pondenciju, popise stanovnitva, razne izvjetaje itd.) tada relativno lako moemo
pratiti nastanak i razvoj i genezu odreenih identiteta (jezini, kulturni, politiki,
vjerski, drutveni itd.) u tom odreenom vremenu i prostoru. Meutim, to stanje
(sve te identitete) ne smijemo olako generalizirati i identitetima obuhvatiti due
razdoblje, to je inae esta pojava u znanstvenim raspravama. Jer se ve sljedea
generacija i mnogi pojedinci drugaije identificiraju, a drugi povijesni izvori
esto donose drugaije identitete.
Ako meutim imamo na umu due razdoblje, jednu epohu, ili jedno stoljee,
koje smo uzeli kao podruje istraivanja, onda moemo upoznati samo tipove
drutvenih identiteta, koji se, kao idealno-tipski model identiteta, uglavnom ne
mijenjaju, iako imamo na umu modernost i izgradnju modernog svijeta ivota,
ili ba zbog toga. Osim toga, istodobno sve to valja istraivati na dvije razine:
prvo, na razini identiteta i etnikih zajednica i narodnih zajednica i nacionalnih
zajednica (modernih nacija ili nacija-drava) koje su organizirane i postoje u
zbilji i, drugo, na razini etnikog i nacionalnog identiteta koji pojedinci i etnike
grupe iskazuju sentimentima, tj. na razini etnike i nacionalne svijesti i posebnih
osjeaja. Ovdje smo prema tome donijeli tipove drutvenih identiteta koji su
nastali na hrvatskom prostoru u 19. i na poetku 20. stoljea, kao osnovu kao
znanstveni model i teoriju i podruje/predmet i temu istraivanja za svako
daljnje prouavanje tih fenomena.
U tim temeljitim istraivanjima lako moemo otkriti koja je etnija (kao
strukturirana etnika/ljudska zajednica u nekom drutvu) u odreenoj sredini ili
unutar nekog poretka (drutvenog, pravnog, politikog i dravnog) dominantna
i koja se izgradila kao nacionalna zajednica: to je ona koja je brojano najvea,
koja u svojim rukama ima unutranju upravu, vlast i svu mo i koja se potpuno

366
organizirala i identificira se konkretnim vrijednostima: pravnim, teritorijalnim,
kulturnim, politikim, dravnim itd. U naem smo primjeru vidjeli da je od
svih tih identiteta, koji su nastali u Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i
Dalmaciji), samo hrvatski identitet bio utemeljen na konkretnim vrijednostima
(na podruju: jezika, kulture, prostora ili teritorija, prava, obrazovanja, privrede,
razliitih institucija itd.), da je to u stvari bio identitet konkretne ljudske zajednice i
konkretnih i stvarnih vrijednosti, zapravo da je to bio nacionalni identitet, identitet
Hrvata i hrvatskoga naroda. Za tim su identitetom u svojim istraivanjima tragali
mnogi hrvatski preporoditelji. Pokazali su to na temelju prouavanja povijesti
hrvatskoga naroda, organizacije njegove narodne zajednice od doseljenja do
poetka 20. stoljea. Sve su te vrijednosti oni sustavno izgraivali i razvijali. Time
su, do poetka 20. stoljea, zauvijek izgradili zaseban hrvatski identitet: viestruki
identitet Hrvata, hrvatskoga naroda i hrvatske nacije, koji valja promatrati u
odnosu spram svih drugih identiteta, drugih kultura, drugih naroda i nacija.

Zakljuno poglavlje
1. Etnos i etnicitet. Nepoznavanje fenomena etnosa, etnija, etniciteta i
identiteta na hrvatskome prostoru u prolosti, a time i kljunih ivotnih struktura
stanovnitva (i etnikih i kulturnih i jezinih i vjerskih i socijalnih i obrazovnih i
drugih), kako u antikom svijetu tako i od doseljenja hrvatskoga naroda (Hrvata,
hrvatskih Slavena) na prostor rimske Dalmacije sve do suvremenosti, veoma
je duboko. Kako smo vidjeli, nedostaju sustavna povijesna istraivanja u koja
bi se ukljuile i druge drutvene znanosti. Promatrajui taj problem sa ireg
aspekta, unutar drutvenih znanosti u svijetu, uza sve mnogobrojne radove o
tome, lako je uoiti da nigdje nije tako teko postii pouzdano objanjenje kao u
sluaju sljedeih fenomena i procesa: i konstituiranja i reprodukcije, i integracije
i transformacije svih razina ili svih stupnjeva razvijenosti etnosa, svih etnija i
subetnija, njihovih kultura i supkultura, a napose narodne zajednice i naroda, i
nacionalne zajednice i moderne nacije, i nacije-drave i nacionalizma, a time,
ono to je najvanije, i etnikih struktura stanovnitva u zemlji u bilo kojem
razdoblju. Postoje brojne teorije u kojima su iskazana posve razliita gledita.
Problem istraivanja podrijetla i strukture naroda i nacije kao ljudskih zajednica,
a time i sloenog ivota stanovnitva u njima, u promjenama i razvoju ljudskog
drutva, koliko je privlaan toliko je nerjeiv, pa je u drutvenim znanostima,
koje se bave tim fenomenima, stvorio itavu oblast fantastinih hipoteza, udnih
rekonstrukcija i neobuzdane romantike.457
Mnoge su drutvene znanosti u svijetu (antropologija, sociologija, etnologija
politologija, historiografija, lingvistika, povijest knjievnosti itd.) istraivale
fenomen nacije i nacionalizma, i etnikog identiteta.458 Tom su fenomenu

457 Usp. o tome literaturu na kraju ove knjige. U tim se knjigama nalazi jo opsenija literatura.

458 Usp. Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001 i odabranu literaturu u njoj.

367
 njegovoj obnovi u suvremenom svijetu i njegovoj ulozi u povijesti uope,
napose u 19. i 20. stoljeu, ali i mnogim pojavama vezanim uz modernu naciju,
nacionalnu dravu ili naciju-dravu, razne oblike nacionalizma, etnicitet, te
etniki i nacionalni identitet posveeni brojni znanstveni skupovi. Pojavila se
golema literatura o tom fenomenu u prolosti i suvremenosti. No, je li se, prvo, u
tom prouavanju pojavila kritinost o naciji, i nacionalizmu i identitetu, i etnosu
i etnicitetu uope i, drugo, jesmo li zadovoljni s tim istraivanjima? Drugim
rijeima, je li kritina znanost, nasuprot subjektivnosti i ideologiji, nasuprot
stereotipima i mitovima, odgovorila na pitanje: to je nacija?
U strunim raspravama jo uvijek nije postignuta potpuna suglasnost o
tome to je nacija. Ipak, uza sva pojedinana teorijska lutanja, u drutvenim je
znanostima postignut konsenzus o etapama razvoja zajednice ljudi/etnosa: o
strukturalnim promjenama vezanim uz dugi proces i konstituiranja i reprodukcije,
i integracije i transformacije etnikih zajednica, tj. uz etape razvoja ljudskih
zajednica na nekom prostoru od roda i plemenske skupine, preko naroda i narodne
zajednice do nacionalne zajednice i nacije. Postignut je dakle konsenzus da na
vrhuncu tog dugotrajnog razvojnog procesa (konstituiranja preivljavanja
reprodukcije transformacije zajednice etnosa ili etnikih/ljudskih zajednica)
nastaje moderna nacija i zatim nacija-drava.459
Prema tome, stanovitog pomaka u drutvenim znanostima u svijetu o tome
ipak ima. Jer je u strunoj raspravi o naciji, nacionalnoj dravi i nacionalizmu
postignuta suglasnost i o tome da ti pojmovi i ono to znae u zbilji (i kao pojmovi
i kao entiteti) predstavljaju pojave koje su nastale u epohi moderne, od kraja 18.
stoljea dalje; da nastaju u tijeku sloenih procesa modernizacije
transformacije

integracije ljudskog drutva u novom vijeku, u tijeku izgradnje modernog
drutva i primjene modernosti na svim podrujima ivota stanovnitva, u tijeku
industrijske revolucije i industrijalizacije, primjene industrijskih tehnologija,
pojave kapitalistiko-industrijskog poduzetnitva, pojave modernog kolstva,
razvoja pismenosti i obrazovanja, urbanizacije zemlje i, pod utjecajem razvoja
tog novoga svijeta u nastajanju i te industrijske civilizacije, u tijeku izgradnje
masovnijih kolektiviteta u kojima se ljudi meusobno udruuju u posve nove
makrocjeline: jezine, kulturne, obrazovne, politike, dravne, ekonomske,
socijalne itd. Postignuta je i suglasnost, nakon temeljitih istraivanja, da su ranije
upotrebe pojma nacije i u srednjem vijeku i u ranom novom vijeku ciljale
na neto posve drugo: da je pojam nacije prije, sve do 18. stoljea, oznaavao
male lokalne svrsishodne zaviajne udruge, ekipe, grupe ili podskupine unutar
veih i nepreglednih skupina ili veih etnikih zajednica ili drava na nekom
prostoru.460
459 Alter 1985; Anderson 1990; Armstrong 1982; Barth 1969; Brass 1991; Breuilly 1993; Deutsch 1966;

Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Kedourie 1960; Kohn 1955; Kohn 1967; Seton-Watson 1977; Smith 1991;
Smith 2003; Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001 i opsena literatura u tim knjigama.
460 Gschnitzler 1992; Hertz 1927; Molnar 1997; Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001.

368
 Postignuta je dakle suglasnost da tek u 19. i 20. stoljeu, u tijeku izgradnje
modernog graanskog i industrijskog drutva prema europskome modelu
modernosti, fenomen moderne nacije i nacije-drave, i nacionalizma i
kolektivnih identiteta postaju sredinjim povijesnim pojavama, kao kolektiviteti
na razini makro-fenomena, u kojima nastaju moderni procesi integracije koji
transformiraju i integriraju sve mikro- i mezzo- razine ili sve segmente, sve regije
i sve pokrajine jednoga naroda u nove nacionalne cjeline ili u nova nacionalna
jedinstva na podruju: knjievnoga jezika, jezika pismenosti i obrazovanja,
nove jezine zajednice, novoga jezinoga identiteta, kolstva i obrazovanja,
visoke graanske kulture, industrijskog kapitala i novanih ustanova, nacionalnog
trita, posve novog politikog sustava, nacionalnih institucija (politikih,
kulturnih, ekonomskih, obrazovnih itd.), socijalnih odnosa itd.461
Prema strunoj literaturi o naciji, to je odgovor na pitanje: postoje li nacije
u antikom svijetu ili u srednjem vijeku i postoje li tzv. nacionalni osjeaji
prije epohe moderne.462 U antikom svijetu i srednjem vijeku postoji narod
(kao dominantna etnija u nekoj zemlji) koji s gledita procesa konstituiranja
i reprodukcije i transformacije tog etnosa, tj. s gledita modernizacije i
transformacije tradicionalnog drutva i tradicionalnog ivota stanovnitva,
kada postupno, korak po korak, nastaju posve drugaije ivotne strukture tog
stanovnitva u svemu prethodi modernoj naciji i zatim naciji-dravi koja se
izgrauje tek na vrhuncu tog procesa, tek u 19. i 20. stoljeu, unutar modernoga
graanskog i industrijskog drutva. Ne prije. U antikom svijetu i u srednjem vijeku,
na nekom prostoru/okoliu, koji tvori ukupnost materijalnoga i ivoga svijeta
kojega je ovjek bioloki dio, na kojem ljudski ivot moe opstojati, nalazimo
narod kao etniku/ljudsku zajednicu na nekoj etapi razvoja i organizacije (na
podruju kulture, tehnologije, agrara i privrede uope, institucija, svakodnevnoga
ivota, stanovanja, prehrane itd.), zajednicu ljudi koji, kao umna bia, posjeduju
svijest o zajednici u kojoj ive i imaju osjeaje spram nje i drugih ljudi u njoj.
O tome nema i ne moe biti spora. Ali je problem kako istraivati te elemente
ljudske emotivnosti (ljudsku svijest i osjeaje) u dalekoj prolosti. Smatra se
da je tu ljudsku emotivnost, koja je nastala u dalekoj prolosti, teko istraivati,
jer je ne moemo oivjeti i promatrati.463 Uz to, istraivanja sloenih procesa
konstituiranja i preivljavanja i reprodukcije i transformacije etnikih/ljudskih
zajednica, a time i spomenutih ivotnih struktura stanovnitva u svakom primjeru
i u svakoj zemlji napose, napokon su poela ruiti mit o samorazumljivosti nacije
i ljudske emotivnosti vezane uz naciju: mit o samorazumljivosti nacionalne
svijesti, posebnih nacionalnih osjeaja, nacionalnog duha i duhovne osnove
nacije, nacionalnog karaktera, tradicije itd.
461 Alter 1985; Anderson 1983; Berlin 1990; Breuilly 1993; Deutsch 1966; Gellner 1998; Hobsbawm

1993; Kedourie 1960; Smith 1991; Smith 1998; Smith 2003; Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001.
462 To pitanje postavlja N. Budak 1999, 11; usp. o tome: Hastings 2003. i literaturu u toj knjizi.

463 O tome se mnogo raspravlja u drutvenim znanostima, napose u sociologiji, etnologiji, fenomenologiji,

psihologiji itd. O tome govore teorijska literatura, udbenici i pregledi iz tih znanosti.

369
 Taj proces konstituiranja i reprodukcije i transformacije etnike/ljudske
zajednice na nekom prostoru i u nekoj zemlji nalazimo, koliko nam to povijesni
izvori doputaju, u svim ljudskim drutvima:464 a) u predmodernom drutvu: u
lovako-skupljakom drutvu, te u stoarskom i agrarnom drutvu; b) u drutvu
neindustrijskih civilizacija: te civilizacije ukljuuju Asteke, Maye i Inke u Junoj
i srednjoj Americi, antiku Grku i Rimsko carstvo u Europi, drevni Egipat u
Africi, te indijsku i kinesku civilizaciju u Aziji; c) u modernom industrijskom
drutvu, koje od kraja 18. stoljea dalje, a napose u 19. i 20. stoljeu vri najdublju
transformaciju ljudskog drutva i ljudske zajednice u povijesti tijekom procesa
industrijalizacije
kapitalizma
urbanizacije
liberalne demokracije i d) u
postmodernom drutvu ili u postindustrijskom svijetu.465
U tijeku izgradnje tog europskog modela modernog graanskog i industrijskog
drutva i primjene modernosti na svim podrujima ivota stanovnitva, od kraja
18. stoljea dalje, taj se narod, kao tradicionalna dominantna etnija u nekoj zemlji,
najprije u zapadnoj Europi, a zatim na europskoj periferiji, postupno transformira
u novu ljudsku zajednicu: modernu naciju. Prema tome, narod u srednjem vijeku
a tada valja imati na umu tradicionalni ivot stanovnitva u svim zemljama u
Europi: njegovu heterogenost (jezinu, kulturnu, etniku, ekonomsku, socijalnu,
politiku itd.), masovnu nepismenost stanovnitva, koje u veini ivi na selu,
sa zaostalom agrarnom privredom i tehnologijom, unutar agrarnog feudalnog
drutva, njegovu rascjepkanost na vie upravnih jedinica, na tradicionalne seoske
zajednice, te uske regije i pokrajine itd. u svakom je pogledu (kulturnom, po-
litikom, ekonomskom, obrazovnom, socijalnom i komunikacijskom itd.) razliit
od moderne nacije: taj je narod ili ivot ljudi u narodnoj zajednici u srednjem
vijeku, bilo kojeg naroda u Europi, posve drugaiji od ivota ljudi/etnosa u
modernoj naciji i naciji-dravi. Razliite su njihove zajednice u kojima ive.
Drugaija je i samoidentifikacija ljudi s tim dvjema razliitim zajednicama:
narodnoj zajednici na jednoj i nacionalnoj zajednici na drugoj strani.
Mogli bismo dakle zakljuiti da u svim epohama ljudske povijesti i na
bilo kojem prostoru na Zemlji, gdje postoje uvjeti za ivot ljudi, nalazimo za-
jednice ljudi/etnosa na nekom stupnju njihova razvoja i da, ako i koliko nam
sve to u konkretnom sluaju povijesni izvori dopuste, moemo i moramo,
ako je rije o znanosti, pratiti dva procesa u njihovoj uzajamnoj ovisnosti: (a)
proces konstituiranja i reprodukcije i transformacije etnikih/ljudskih zajed-
nica od etnike grupe, roda i plemenske skupine, naroda i ire narodne zajed-
nice do moderne nacije i nacionalne zajednice i nacije-drave i (b) proces
samoidentifikacije ljudi s tim zajednicama u kojima oni ive i djeluju i/ili njihovu
svijest o tim zajednicama i njihove osjeaje spram tih zajednica i spram
464 Postoje razliite teorije o drutvu. Ovdje donosimo model koji mi zastupamo.

465 Usp. Encyclopedia of Nationalism, vol. 1-2, 2001 i odabranu literaturu o tome.

370
drugih, odnosno i identitet prvoga (ili identitet sa svojom etnijom) i identitet
drugoga (identitet druge etnije, drugog naroda, drugih ljudi) itd.466
Prema tome, pojam nacije u srednjem i ranom novom vijeku, koji nalazimo
u izvorima, znai neto posve drugo: pojmom nacije imenuje se male svrsishodne
lokalne i zaviajne udruge, grupe i podskupine ljudi.467 Nema dakle spora da
moderna nacija i zatim nacija-drava nastaje na vrhuncu dugoga procesa
konstituiranja
reprodukcije
modernizacije
integracije
transformacije
etnikih zajednica, da nastaje, u tijeku procesa modernizacije i transformacije
tradicionalnog drutva i tradicionalnih etnikih struktura stanovnitva u zemlji,
kao posve nova etnika/ljudska zajednica koju tvore (a) masovniji kolektiviteti
na svim makro- razinama i (b) posve drugaija organizacija ivota ljudi/
etnosa na svim mikro- i mezzo- i makro- razinama i (c) posve drugaiji procesi
samoidentifikacije stanovnitva, odnosno da nacija nastaje u epohi moderne i
modernoga graanskoga drutva, da se moderna nacija dakle izgrauje tek u 19.
i 20. stoljeu, ne prije, ne ni u antikom svijetu niti u srednjem vijeku.468
2. Teorijske i metodoloke osnovice. Kako pristupiti istraivanju fenomena
etnosa i etniciteta i identiteta? Kako pristupiti istraivanju nastanka moderne
nacije i nacije-drave? Kako smo vidjeli, postoje brojne teorije o tome. Valja
poznavati tu literaturu. Moramo upoznati sve ono to su postigle drutvene
znanosti i znati prepoznati njihove vrijednosti, ali i njihove nedostatke. Uza
sve razlike meu tim teorijama o naciji i nacionalizmu, ako ih u cjelini kritiki
promatramo i ako kritiki prouimo njihov izbor podruja istraivanja, a time i
njihove znanstvene modele, lako je zakljuiti da se sve svode na dva pristupa i
dva znanstvena modela: prvo, u kojem je podruje istraivanja subjektivnost,
tj. u kojem se gotovo u pravilu na prvom mjestu prouavaju ljudski subjektivni
i emotivni elementi, ljudska svijest i posebni osjeaji, te mitovi, ideologije i
ideje, simboli i kult predaka vezani uz naciju i nacionalizam; drugo, u kojem je
podruje istraivanja objektivnost, u kojem se ne zanemaruju emotivni initelji,
ali se dri da ih je vrlo teko ako ne i nemogue istraivati u dalekoj prolosti,
pa se prije svega nastoji istraivati one povijesne pojave i strukture (etnike,
kulturne, politike, ekonomske, socijalne, vjerske i druge) koje nalazimo u zbilji,
koje postoje izvan ljudske svijesti i subjektivnosti, koje su utjecale na proces
modernizacije i transformacije tradicionalnog ivota stanovnitva u zemlji:
podruje jezika, kulture, privrede, tehnologija, politikog sustava, drutva,
kolstva i obrazovanja, socijalnih odnosa, interakcija, institucija itd.
U prvom sluaju nastanak i razvoj nacije mnogi trai i nalaze na podruju
ljudske subjektivnosti i emotivnosti: na podruju nacionalne svijesti, posebnih

466 O tome vie u najavljenim knjigama. U njima donosimo rezultate naih povijesnih istraivanja.

467 O genezi pojma nacije, od srednjeg vijeka do 20. stoljea, usp. na predgovor i uvod.

468 Usp. o tim koncepcijama: Armstrong 1982; Brhl 1995; Hastings 2003; Hobsbawm 1993.

371
etnikih osjeaja, nacionalizma, duhovnosti, ideologija, mitova, tradicije, kulta
predaka itd. Svi oni koji polaze od tih osnova, za predmet/podruje istraivanja
nastanka nacije u nekoj zemlji uzimaju: nacionalizam, nacionalnu svijest i posebne
osjeaje vezane uz naciju. Meutim, u tom sluaju svaku grupu ljudi (ili elitu i/
ili neku interesnu grupu i/ili predstavnike vlasti i/ili bilo koju etniku grupu), u
svim razdobljima i na bilo kojem prostoru, kod kojih otkrijemo svijest ili svjesno
znanje o zajednici u kojoj ive i njihove posebne osjeaje spram te zajednice,
moemo proglasiti nacijom. I mnogi to rade i nalaze nacije u antikom svijetu i u
srednjem vijeku i u novom vijeku. Prema tome, podruja su njihova istraivanja
ili poimanja nacije i nacionalizma apstraktne i razliite pojave ljudske svijesti
i osjeaja, koji su kod svakog ovjeka drugaiji i mijenjaju se od generacije do
generacije, a ne istraivanja realnih i ivotnih pojava ljudskog drutva u nekoj
zemlji, ne dakle istraivanja ivotnih struktura stanovnitva: i etnikih i kulturnih
i jezinih i vjerskih i obrazovnih i ekonomskih i socijalnih i politikih itd. Uz
to, postoji veliki problemi u istraivanju tih subjektivnih pojava i podruja
istraivanja: prvo, zato jer ljudsku emotivnost, napose nacionalnu svijest, ne
moemo oivjeti u dalekoj prolosti i kritiki je prouavati, nije dakle podlona
neposrednom promatranju i, drugo, esto se te osnovice (svijesti i osjeaja vezanih
uz naciju) pretjerano generaliziraju i u pravilu promatraju kroz razliite ideologije
koje nalazimo u novinskim lancima i tekstovima programskog sadraja, a to
su drugorazredni povijesni izvori za upoznavanje fenomena etnosa, etniciteta i
identiteta: za upoznavanje spomenutih ivotnih struktura stanovnitva u nekoj
zemlji ili dravi. Uz to, u tom je pristupu esto prisutan mit o samorazumljivosti i
nacije i nacionalne svijesti i posebnih osjeaja vezanih uz naciju i nacionalizam.
Zbog svega toga, taj model/pristup nije dovoljno pouzdan da bismo mogli kritiki
istraivati fenomen etnosa i etniciteta i moderne nacije i nacije-drave.
U drugom sluaju kako smo rekli, polazi se od gledita da u svakom
konkretnom primjeru, kod svakoga naroda i u svakoj zemlji/dravi, valja
najprije istraiti i temeljito upoznati proces konstituiranja i reprodukcije i
transformacije etnikih zajednica: od prvobitne i poetne jezgre etnosa (obitelji,
rodova i plemenskih skupina), preko kompleksne zajednice etnosa (saveza
plemena i njihova stapanja u jedan narod, tj. izgradnje naroda te organizacije
i razvoja narodne zajednice i ivota u njoj) do najsloenije zajednice etnosa
izgradnje moderne nacije i cjelovite nacionalne drave ili nacije-drave. Ujedno
se trai da se na tom prostoru i u bilo kojoj zemlji istrai i temeljito upozna (1)
ivotne strukture stanovnitva u njihovim uzajamnim ovisnostima (i etnike i
kulturne i jezine i vjerske i socijalne i obrazovne i ekonomske i politike itd.)
i zbog toga (2) ujedno pluralni svijet u razvoju i stalnim promjenama: i jezini i
vjerski i etniki i politiki i drutveni i socijalni i svaki drugi, tj. identitet prvoga
i drugoga ili identitet drugih itd. Taj svijet realnoga ivota stanovnitva i
razvoja etnosa u zemlji uope valja upoznati preko prvorazrednih povijesnih
izvora, valja primijeniti interdisciplinarnost i suvremene znanstvene teorije i
modele.

372
 To su dva posve razliita pristupa istraivanja fenomena etnosa i etniciteta
i identiteta, posve dva razliita podruja istraivanja i dva razliita znanstvena
modela. Budui da je prvi model (prema kojem se naciju trai na podruju ljudske
emotivnosti, na podruju apstraktnih i nedokuivih pojava, a ne na podruju ivota
stanovnitva, ne dakle na podruju modernizacije i transformacije tradicionalnog
ivota svih struktura stanovnitva) dominantan u znanosti i u obrazovanju uope,
da ga nalazimo u svim udbenicima i enciklopedijama, ponovimo i ispitajmo
kritiki njegove osnove.
3. Subjektivne i emotivne osnovice nacije i nacionalizma. Kako smo vidje-
li, mnoge teorije o naciji i nacionalizmu, ali i o fenomenu etnosa i etniciteta i
identiteta uope, uza sve razlike meu njima, ipak imaju zajedniku osnovu u
tome to stvaranje nacije najee trae i nalaze na podruju ljudske svijesti i
duhovnosti: a) psihikih sustava469 ljudske svijesti i posebnih osjeaja vezanih
uz naciju i nacionalizam; b) duhovnosti nacija je duhovno bie, jedna dua
i jedinstveni duhovni princip, koju stoga mnogi trae i nalaze i na tom podruju
mistine duhovnosti; c) kolektivnih psihikih konstitucija naroda duhovnog
jedinstva, jedinstvene narodne volje, kolektivnog karaktera, kolektivne
svijesti, kolektivnih osjeaja i duhovnog prostora naroda, genija naroda itd.; d)
providencije boje providnosti, boje volje, sudbine itd.; e) tradicije posebne
povijesti, kolektivnog pamenja, izmiljene tradicije, mita, kulta predaka itd.; f)
nacionalnih naela naela nacije, naela naroda i narodnosti itd.; g) organskog
jedinstva nacije krvnog srodstva, jedinstva krvi i jezika, jedinstvenog podri-
jetla nacije itd.; h) ideologije ideja o naciji, nacionalno-integracijske ideologije
itd.; i) nacionalizma raznih oblika nacionalizma, od patriotizma do agresivnog
nacionalizma itd.; j) pojma i definicije o narodu, naciji, nacionalizmu itd.
Kako smo rekli, to je tradicionalni koncept shvaanja nastanka nacije, koji
se gotovo u pravilu oslanja na psiholoke, ideoloke i subjektivne initelje kod
ljudi, na duhovnost i psihike sustave, na ljudsku svijest i nesvijest i posebne
osjeaje vezane uz naciju, koje mnogi nalaze u dalekoj prolosti i suvremenosti.
Taj je tradicionalni koncept o naciji i nacionalizmu stalno prisutan i u drutvenim
znanostima u Hrvatskoj, napose u historiografiji,470 povijesti knjievnosti i
etnologiji, ali i u sociologiji i politologiji. To je meutim vrlo neodreeno i iroko
podruje duhovnosti, svijesti i osjeaja, to je ono to postoji u glavama i
srcima ljudi. Pritom mnogi autori esto koriste nejasne pojmove, koje pretjerano
uopavaju, prihvaajui i irei time mit o samorazumljivosti i nacije i nacionalne
svijesti i njezine duhovnosti.

469 Psihiki sustav kod ovjeka ima dvije osnove: svijest i nesvijest. Kad je rije o naciji i nacionalizmu i

procesu etnike (samo)identifikacije ljudi, prouava se uglavnom samo podruje svijesti, i to uvijek racionalne
i idealizirane (svijesti), a ne i podruje nesvijesti (agresije, mrnje, neprijateljstva itd.).
470 Taj pristup nalazimo u svim radovima o naciji i nacionalizmu u hrvatskoj historiografiji. Zato se nije

moglo rijeiti mnoge probleme vezane uz izgradnju hrvatske nacije, te etnosa i etniciteta u Hrvatskoj.

373
 Takvo poimanje stvaranja nacije nastaje ve u 19. stoljeu, pogotovo
kod historiara. Nastavljajui na slina shvaanja otprije,471 tu je koncepciju o
duhovnosti nacije, kako smo pokazali, znanstveno pokuao utemeljiti francuski
filozof i teoretiar religije Ernest Renan (1823.1892.). Ponovimo u saetku tu
njegovu definiciju nacije. Nakon francusko-pruskog rata 1870./71. godine, u
tijeku mnogih nacionalnih pokreta i formiranja europskih nacija i nacionalnih
drava, u tijeku stvaranja razliitih nacionalizama, od patriotizma do agresivnih
nacionalizama, napose zbog nacionalne podijeljenosti Alzasa, Renan je pokuao
odgovoriti na pitanje: to je nacija? U svom predavanju pod tim naslovom
(Quest-ce quuna Nation?), koje je odrao 1882. godine na Sorboni, iznosio je
uobiajena pitanja o naciji i zatim ih pobijao. Nacija po njemu nije isto to i rasa,
jer sve moderne nacije u svijetu sadre etniku raznolikost. Tako je francuska
nacija nastala od keltsko-ibersko-germanskih etnikih skupina. Njemaka je
nacija nastala od germansko-keltsko-slavenskih etnikih skupina. Dok talijansku
naciju po njemu, zbog razliitog etnikog sastava, u tom pogledu nije mogue
razmrsiti. Zato je, kae Renan, svaka politika i ideologija koja jedinstvo
nacije kani utemeljiti na rasistikim argumentima lana i opasna i ugroava
temelj europske civilizacije. Isto tako, nastavlja Renan, nacija nije identina s
jezikom. Jer kako bi se inae objasnilo politiko i dravno odvajanje Sjedinjenih
Amerikih Drava od Velike Britanije, a jedni i drugi govore istim jezikom, zatim
June Amerike od panjolske ili pak pojava viejezine vicarske. Ni religija,
zakljuuje Renan, nije i ne moe biti kljuna osnova moderne nacije. Da li je
nacija, pita Renan, jedna zajednica interesa? I zatim odgovara da carinski savez
nije domovina, te dakle odbacuje i ekonomski inilac u nastanku nacije. Na
kraju pita to je s geografijom ili teritorijem i odgovara da nema proizvoljnije i
opasnije teorije od one koja bi htjela da naciju smjesti u prirodne granice.472
Nakon tih analiza Renan je zakljuio da se stvaranje nacije ne moe
valjano ni opisati niti dokazati materijalnim ili objektivnim initeljima. A zatim
donosi ovu definiciju nacije: Nacija je jedna dua, jedan duhovni princip. Dvije
pojave, koje su u biti samo jedna, ine ovu duu i ovaj duhovni princip. Jedna
od njih pripada prolosti, druga sadanjosti. Jedna je zajedniki posjed bogatog
nasljedstva u sjeanjima, druga je sadanji dogovor, elja da se ivi zajedno.
Prema tome, nacija je velika solidarna zajednica, optereena osjeajem rtve koja
je podnesena i rtve koja e se jo podnijeti. Ona predstavlja prolost ali, uza sve
to, u sadanjosti se pokazuje u jednoj konkretnoj injenici: u sporazumu jasno
iskazane elje (ljudi) da se nastavi zajedniki ivot.473
Od tada do danas veina znanstvenika, ideologa nacionalizma i politiara
dre se te definicije nacije i ujedno subjektivne koncepcije nastanka nacije koju

471 Usp. o tome: Armstrong 1982; Chaunu 1982; Citron 1987; Colley 1992; Dann 1986; Lefebvre 1988;

Poutignat 1995; Smith 1971; Smith 1986; Smith 2003; Seton-Watson 1977; Todorov 1994.
472 Renan 1882; Snyder 1964; Todorov 1994.

473 Renan 1882; Jeismann 1993, 290-311; Snyder 1964; Todorov 1994.

374
je 1882. godine izloio Renan, ali je esto mijenjaju i dopunjuju. A osnova te
koncepcije glasi: nacija je posebno duhovno bie, jer nju (naciju) tvori
jedna dua i jedan duhovni princip. To su dva posve istovjetna duhovna
naela i dvije istovjetne pojave koje zajedno (dua i duhovni princip) ine
jedinstvo svake nacije. Jedna strana nacije ili njezino prvo naelo (a to je
dua nacije) pripada njezinoj cjelokupnoj prolosti. A to je zajednika povijest
i sjeanje na tu povijest ili bogatu prolost svih ljudi/aktera koji tvore tu naciju.
Druga strana nacije i njezino drugo naelo, a to je duhovni princip nacije,
pripada sadanjosti. Ta se suvremenost pokazuje u meusobnom dogovoru ili
sporazumu i u solidarnosti svih ljudi koji su odluili da ive zajedno unutar
nacije. Drugim rijeima, nacija je velika solidarna zajednica ljudi. No, to je to
solidarna zajednica tek treba da postane predmetom sustavnih istraivanja.474
Prema toj definiciji o duhovnosti nacije i ujedno prema ideolokoj i sub-
jektivnoj koncepciji shvaanja nastanka nacije iju duhovnu osnovu od tada
do danas mnogi, pa dakao i kod nas u Hrvatskoj, nekritiki nalaze i dopunjuju
i slijede u svim vremenima i na svim prostorima, vide i nalaze kod svake grupe
ljudi/elite koja je svjesna sebe i svoje zajednice u kojoj ive ili koja sebe definira
kao relativno cjelovitu zajednicu nacija se pojavljuje kao jedinstveno, a
ujedno i kao nedokuivo duhovno bie koja prividno ili naizgled ima jednu
duu i jedan duhovni princip. Uz to se nacija javlja, prema toj definiciji, i kao
zajednica zasebnih nacionalnih osjeaja koji tvore to zamiljeno i/ili izmiljeno
jedinstvo i time samu bt svake nacije. Postoje i trajat e (i to jedinstveno
duhovno bie svake nacije i posebni osjeaji i svaka konkretna nacija) sve
dok se ti posebni nacionalni osjeaji nalaze i traje u glavama i srcima ljudi.
A sve to nestaje (i duhovno bie i ti osjeaji i to zamiljeno jedinstvo i
time svaka nacija) kada ti isti ljudi/akteri o tome ne budu mislili, kada ih zaborave
i kada ih vie ne budu htjeli itd. Takve sline definicije o naciji i nacionalizmu
moemo stvarati u beskraj. Te se definicije, utemeljene na ideolokim i
subjektivnim osnovama, lako mogu stvarati i jo lake dalje prenositi preko
udbenika, novinskih tekstova itd. A ipak nam fenomen etnosa, nacije, etniciteta
i identiteta time nee postati ni blii niti jasniji.
To je problem i hrvatske historiografije. Do kritike primjene novih
spoznaja o fenomenu etniciteta, nacije, nacije-drave, nacionalizma, etnija,
subetnija i supkultura i meuetnikih odnosa, te fenomena etnikog, kulturnog
i drutvenog identiteta uope, koje su postigle drutvene znanosti u svijetu, do
tog znanstvenog razvoja, do kritike primjene suvremenih znanstvenih teorija
i modela, jo nije dola, napose kada je rije o istraivanju procesa etnikog
konstituirana i transformacije zajednice, tj. o istraivanju procesa modernizacije i
transformacije tradicionalnog drutva i ivota stanovnitva, a time i tradicionalnih
etnikih/ljudskih zajednica. Kada je rije o istraivanju izgradnje hrvatske nacije

474 O tome: Dirkem 1972; Geiger 1967; Geiger 1972; Hofstater 1957; Lewin 1948; Sherif 1953.

375
i nacije-drave i uope o istraivanju etnosa i etniciteta na hrvatskome prostoru
u prolosti, a time i spomenutih ivotnih struktura stanovnitva, hrvatska je histo-
riografija jo uvijek ostala na tim tradicionalnim osnovama i na teorijama iz 19.
stoljea i dosljedno slijedi mit o samorazumljivosti svih tih elemenata vezanih uz
naciju i nacionalizam. N. Stani u svojoj knjizi o hrvatskoj naciji i nacionalizmu
dosljedno slijedi tu tradiciju hrvatske historiografije.475 A dok je to tako, nema i
ne moe biti pomaka u istraivanju etnosa i etniciteta i identiteta na hrvatskome
prostoru.
Ako slijedimo tu koncepciju o duhovnoj osnovi nacije i taj ideoloki i sub-
jektivni koncept, a to je teorija neobuzdane romantike iz 19. stoljea, tada je sa-
mo jedna pojava vana, iako ne i posve dovoljna, da bi se neka grupa ljudi, u bi-
lo kojem vremenu, mogla definirati kao nacija, a to je postojanje nacionalne
svijesti i/ili svijesti o sebi i o zajednici kojoj ta grupa ljudi pripada. Pritom je
dakako jasno da jedinstvo nacionalne svijesti, napose kad se radi o itavom
jednom narodu, ne postoji i da je to samo naa zamisao, da to jedinstvo postoji
samo u naim mislima i u naoj mati. Pa ipak, kako smo vidjeli, na tom su tragu
vienja stvaranja i razvoja nacija nastale mnoge teorije. Prema tom shvaanju,
svaka nacija poiva (stvara se, integrira, razvija i traje) prije svega na nacionalnoj
svijesti ljudi koji time iskazuju solidarnost spram svoje nacije.
Drugim rijeima, osnova svake nacije jest: svijest ljudi i njihovi osjeaji ve-
zani uz naciju. Nestankom nacionalne svijesti kod ljudi/aktera, a time i njihovih
zasebnih osjeaja koje oni vezuju uz vlastitu naciju, nestaje i sama nacija.
Prema tom vienju nastanka i/ili stvaranja nacije, najprije odreena grupa ljudi/
elita pronalazi i stvara slijedee osnove: jedinstveno duhovno bie nacije,
njezinu jednu duu i jedan duhovni princip i stoga jedinstvenu nacionalnu
svijest. Zatim ta grupa ljudi/elita, kada postigne kritinu masu ili kada oko sebe
okupi znaajan broj ljudi, postaje nacijom. Zapravo, prema toj definiciji i tom
romantiarskom shvaanju nastanka nacije, jezgra nacije i nacija sama po sebi,
koja e postupno oko sebe okupiti ire slojeve stanovnitva, jest ta poetna grupa
ljudi/elita:476 ta elita postaje nacionalno sredite, ona otkriva i iri nacionalnu
svijest i posebne osjeaje meu stanovnitvom, stvara nacionalno jedinstvo,
otkriva duhovno bie nacije i njezinu duu, pronalazi njezino kolektivno
ime, iri mit o zajednikim precima, otkriva zajednika povijesna sjeanja, te
zajedniku slavu i zajednike rtve, pronalazi zajednike prijatelje i neprijatelje
itd.477

475 Stani 2002.

476 Taj tradicionalni i nekritini stav zastupaju mnogi. Usp. npr. Stani, 2002, 43: Nacije su u srednjoj

Europi u svojoj poetnoj oblikovnoj etapi bile projekt uskih dinaminih drutvenih, politikih i intelektualnih
elita razliitog znaaja, bilo honoratskog, tj. plemikog ili graanskog, ili samo graanskog. One (elite; P. K.)
su u tom povijesnom trenutku bile nacija (!?). U daljnjem povijesnom razvoju nacija (da li nacija elite ?!; P.
K.) se irila u socijalnu dubinu (!?) integrirajui u naciju nove dinamine drutven slojeve (?!) itd.
477 Usp. o tome: Hobsbawm 1993; Smith 1991; Smith 1998; Stani 2002.

376
 Svi oni koji slijede tu duhovnu osnovu nacije koji, upravo zbog toga,
ne prate proces konstituiranja i reprodukcije i transformacije etnike/ljudske
zajednice na nekom prostoru niti proces samoidentifikacije ljudi/aktera s
tom zajednicom i ujedno, kada je rije o nastanku moderne nacije, koja, kao
dominantna etnija, postaje nosilac nacije-drave i nacionalnog suvereniteta, ne
prate ni proces primjene modernosti i izgradnje modernog drutva, a time ni
proces modernizacije i transformacije tradicionalnog drutva/ivota stanovnitva,
ne prate ni proces modernizacije i transformacije ivotnih struktura stanovnitva
i na taj nain slijede taj ideoloki i subjektivni/emotivni koncept nacije, trae i
nalaze nastanak nacije u srednjem vijeku ili ak i u antikom svijetu. Po njima,
kako smo rekli, postoje stare i mlade nacije. Nacije koje su stvorene u
davnoj prolosti, napose od 15. do 18. stoljea, a katkada i prije, i mlade nacije
koje su nastale u 20. stoljeu. Uz to, ako polazimo od tih subjektivnih initelja i
od mita o samorazumljivosti svih elemenata vezanih uz tzv. nacionalnu svijest,
tada svaku grupu ljudi/elitu, koja ima svijest o sebi i svojoj zajednici u kojoj ivi
a nema sumnje da su ljudi, kao uma bia, toga bili svjesni u svim epohama
svoga razvoja moemo proglasiti nacijom. I mnogi to rade. U tom smislu,
po mnogima, postoje slijedee nacije: staleke, plemike, vladajue,
monarhijske, kulturne, etnike, jezine, politike, dravne itd. Ali
i ovdje meu znanstvenicima nema suglasnosti o tome koja grupa ljudi/elita, kada
i zato postaje nacijom.478
Uzmimo jo jedan paradoks u tom pristupu. U 19. i 20. stoljeu, u tijeku
izgradnje modernog drutva, mnoge su se subetnije ili etnike skupine unutar
nacionalnih zajednica, unutar njihovih politikih zajednica, dobro organizirale.
Postigle su sve ono to prema toj definiciji, koju zastupa Renan i kasnije
dopunjuje A. Smith, ima nacija: vlastito kolektivno ime, svijest o sebi i svojoj
zajednici, razvijaju kult predaka, posjeduju i razvijaju zajednike institucije,
razvijaju osjeaj solidarnosti itd.479 Tako su se organizirale i mnoge subetnije
u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeu.480 Morali bismo dakle priznati nacijama sve te
subetnije u kojima ljudi/akteri imaju svijest o sebi, o svojoj zajednici, svojoj
kulturi, svojoj vjeri, svom jeziku, koji njeguju kult predaka, imaju zasebno
zajedniko ime, imaju posebne institucije itd. U tom bi sluaju, unutar svake
nacije i nacije-drave postojale mnoge (sub)nacije. Prema definiciji o duhovnoj
osnovi nacije, ako je dosljedno slijedimo, i u Hrvatskoj bi u 19. i 20. stoljeu
postojale mnoge (sub)nacije: srpska, talijanska, maarska, slovenska, eka itd.
A formirala se samo jedna: moderna hrvatska nacija i, na njezinom politikom
prostoru, vie subetnija. Meuetnike odnose u Hrvatskoj ne moemo istraivati

478 Seton-Watson 1977; Smith 1991; Poutignat 1995; Brhl 1995; Molnar 1997; Stani 2002.

479 Smith 1991; Smith 1998, 40.

480Usp. prilog na kraju knjige: Stanovnitvo Hrvatske u 19. i 20. stoljeu. Te smo subetnije ili etnike
skupine spomenuli naprijed u tekstu. O tome temeljito raspravljamo u naim najavljenim knjigama.

377
ako se drimo definicije o duhovnoj osnovi nacije i te subjektivne i ideoloke
koncepcije i tog modela.
4. Proces konstituiranja i transformacije etnike/ljudske zajednice. Sam po
sebi taj pristup/model koji je utemeljen na definiciji o duhovnoj osnovi nacije,
na mitu o samorazumljivosti svih elemenata koji stvaraju naciju, na mitu o
nacionalnoj svijesti i posebnim osjeajima ljudi i na mnogim stereotipima,
koji se u svakoj sredini prenose iz generacije u generaciju postaje fenomenom
i poeljnim podrujem istraivanja.481
To je, kako je reeno, psiholoki i ideoloki i subjektivni koncept/model
shvaanja izgradnje i razvoja moderne nacije i nacije-drave. S gledita kritike
znanosti, taj koncept nije dovoljno pouzdan da bismo mogli: (a) primijeniti
interdisciplinarnost i znanstvene modele pri istraivanju fenomena etnosa i
etniciteta i identiteta, i nacije i nacionalizma, i meuetnikih odnosa i stanja u svakoj
sredini uope, i u hrvatskoj sredini napose; (b) istraivati proces konstituiranja i
reprodukcije, i transformacije i razvoja konkretne etnike zajednice ili zajednice
ljudi/stanovnitva na bilo kojem prostoru i u svim epohama, napose na hrvatskom
etnikom i politikom prostoru; (c) istraiti i upoznati unutranju organizaciju i
ivotnu funkcionalnost svake etnike zajednice (ili etnije) napose; (d) upoznati
granina/rubna podruja etnija ili etnikih grupa i njihove kulturne granice na
nekom prostoru u njihovoj uzajamnoj ovisnosti; (e) istraiti i upoznati, ono to
je ovdje najvanije, kljune ivotne strukture stanovnitva (etnike, kulturne,
jezine, vjerske, obrazovne, ekonomske, socijalne i druge).482
Meutim, ako fenomenu etnosa i etniciteta uope, a napose nacije i
nacionalizma i identiteta, tako pristupimo, tj. kritiki, nastaje problem najmanje
na dvije razine: a) kod samog istraivaa, jer u tom sluaju mora odbaciti mnoge
teorije i modele i stereotipe, mora dakle uiniti tzv. kopernikanski (tj. korjenit)
obrat i krenuti sm u istraivanje tog fenomena, a tada je izloen golemim
opasnostima da pogrijei na tom nesigurnom putu; b) tada najee nastaje
razilaenje i napetost izmeu njega i drugih istraivaa, napose ako se kritiki
osvrne na njihove radove. Prema tome, problem e nastati samo onda, i samo u
tom sluaju, ako smo kritini prema svim tim dosadanjim istraivanjima, ako
posumnjamo u vjerodostojnost definicije o duhovnosti i duhovnom podrijetlu
nacije: ako te definicije i koncepcije promatramo s gledita kritike znanosti i
znanstvenih modela, ako napustimo mit o samorazumljivosti svih tih elemenata
vezanih uz naciju, tj. tek onda ako mit o samorazumljivosti svijesti i posebnih
osjeaja i duhovnosti vezanih uz naciju podvrgnemo kritikom ispitivanju. Taj
problem nastaje zato jer na taj nain (1) moramo napustiti mnoga istraivanja
koja su nekritika i (2) prekidamo jedan stoljetni mit koji podravaju razliite
nacionalne ideologije i razliiti patriotski pristupi tom fenomenu. Uza sve to,
481 To istraivanje (stereotipa i mitova vezanih uz hrvatsku naciju i nacionalizam) nismo utemeljili.

482 Usp. o tome: Barth 1969; Poutignat 1995; Putinja i Stref-Fenar 1997, 213-259.

378
moramo se suoiti s tim problemom ako nas zanima znanstvena spoznaja o
izgradnji moderne nacije (koju ini dominantna etnija) i nacije-drave (koju
ini cjelokupno stanovnitvo u zemlji: i ta dominantna etnija/nacija i sve druge
subetnije ili etnike skupine), koja, kako smo rekli, nastaje u tijeku primjene
modernosti i izgradnje modernog graanskog i industrijskog drutva, a time i
u procesu modernizacije i transformacije tradicionalnog feudalnog i agrarnog
drutva i ujedno tradicionalnog ivota stanovnitva, nastaje dakle tek na vrhuncu
dugotrajnog procesa konstituiranja i modernizacije i transformacije i integracije
modernih zajednica ivota ljudi: i etnike i jezine i kulturne i obrazovne i
politike i ekonomske i socijetalne itd. Nuno je dakle da u tom istraivanju, u
traganju za drugim podrujima istraivanja i drugaijim izvorima i modelima,
uinimo kopernikanski obrat: umjesto da krenemo od duhovne i subjektivne
osnove nacije, koja (kao zamisao) doista postoji samo u naim glavama, a to je mit
o samorazumljivosti nacije, valja najprije krenuti od realnoga ivota stanovnitva,
a time i od spomenutih ivotnih struktura tog istog stanovnitva.
Prema tome, kada je rije o toj definiciji nacije, o duhovnosti i duhovnom
podrijetlu nacije, koju daje Renan, koju zatim mnogi slijede i dopunjuju, pa je
slijedi i naa historiografija, ili ba zbog toga, valja odgovoriti na pitanja: Postoji
li moderna nacija i nacija-drava samo u glavama i srcima ljudi? Moe li
moderna nacija i nacija-drava, koju ini stanovnitvo (i dominantna etnija/nacija
i sve druge etnike skupine) u nekoj zemlji, tako lako nastati i nestati? Postoji
li nacija i nacija-drava samo na podruju ljudske svijesti i posebnih osjeaja
i subjektivnosti? Zar nacija kao moderna ljudska zajednica koja nastaje u
epohi moderne, tek na vrhuncu procesa etnikog (ali i na vrhuncu procesa: i
jezinog i kulturnog, i politikog i ekonomskog, i socijalnog i obrazovnog, i
tehnolokog i socijetalnog, i svakog drugog) konstituiranja moderne zajednice,
koja je, kao dominantna etnija/nacija, u odnosu na sve druge subetnije ili etnike
skupine, na svom politikom prostoru nosilac suvereniteta i nacionalne drave ili
nacije-drave ne postoji u realnome svijetu? A ako postoji u realnome svijetu,
kao realitet (kao zajednica ivota stanovnitva u kojoj, jedni s drugima, unutar
mnogostrukih meusobnih interakcija, ljudi ive i djeluju zajedno) izvan svijeta
ljudske svijesti i subjektivnosti, o emu nema spora, onda su nuna drugaija
vienja i istraivanja izgradnje i razvoja nacije kao moderne zajednice ljudi/
stanovnitva.
Ako dakle krenemo od realnosti ili od ivota ljudi/stanovnitva udruenih
u etniku zajednicu, a time i od spomenutih ivotnih struktura tog stanovnitva,
tada je lako zamijetiti da tek moderno graansko i industrijsko drutvo i svijet
modernosti, odnosno primjena modernosti na svim podrujima ivota ljudi, stvara
uvjete (1) za modernizaciju i transformaciju tradicionalnog ivota stanovnitva
i (2) za izgradnju nove moderne etnike/ljudske zajednice: moderne nacije
i ujedno za njezinu postupnu transformaciju u naciju-dravu. A s izgradnjom
modernog drutva, u procesu postupne izgradnje cjelovite nacionalne zajednice

379
ili moderne nacije i nacije-drave, u tijeku izgradnje modernog obrazovnog i
komunikacijskog sustava mijenja se dakako i samoidentifikacija ljudi: mijenja
se ujedno i njihova svijest o toj zajednici.
Prema tome, fenomen etnosa i etniciteta, i nacije i nacionalizma, i
meuetnikih odnosa i identiteta postat e nam jasniji tek onda kada kod
svakog naroda napose, unutar drutva i socijalnih odnosa, ako to povijesni izvori
doputaju, a o tome, kada je rije o 19. i 20. stoljeu, kada nastaje hrvatska nacija,
imamo dosta dokumenata istraimo proces konstituiranja i reprodukcije,
modernizacije i transformacije etnikih zajednica, a napose spomenutih ivotnih
struktura stanovnitva u zemlji.
5. Znanstveni modeli. Nema spora da je svijet solidarnosti, svijesti i posebnih
osjeaja kod ljudi, vezanih uz zajednicu u kojoj ive, postojao i da postoji. Mi
postojanje i trajanje tog svijeta duhovnosti ne sporimo. Ali taj svijet svijesti
i ljudskih osjeaja vezanih uz neku etniku zajednicu i naciju i uz proces
samoidentifikacije ljudi/aktera s tom zajednicom valja uvijek temeljito istraiti i
njihovo postojanje u svakoj sredini, ako to moemo, dokazati na izvorima, a ne
ih izmiljati, generalizirati i mistificirati, to se vrlo esto radi. Jer tada prelazimo
na podruje ideologije i mita.483
Uz to je nuno imati na umu slijedee. Prvo, da modernu naciju i naciju-
dravu kao ivotnu zajednicu u kojoj ljudi, jedni s drugima, ive i djeluju zajedno
u svijetu realnosti, unutar modernog drutva samo simbolino predstavlja taj
svijet emotivnosti, jer mi samo zamiljamo da postoji to jedinstvo svijesti i
osjeaja i solidarnosti. Drugo, da se sve te razine ljudske svijesti i posebnih
osjeaja (i etnikih i nacionalnih) stalno mijenjaju i transformiraju od generacije
do generacije ljudi, a napose u tijeku izgradnje moderne nacije i u procesu
etnikog konstituiranja zajednice. Da je dakle taj svijet ljudske duhovnosti i
svijesti, napose u tijeku izgradnje modernog drutva, promjenljiv i nestalan i da
je najee izgraen na mitovima i stereotipima. Tree, da se zbog svega toga
proces konstituiranja i transformacije etnike zajednice kao konkretne ljudske
zajednice (od roda i plemenske skupine do naroda i nacije) i etniciteta uope ne
moe upoznati preko promjenljivog svijeta ljudske emotivnosti: putem ljudske
svijesti i posebnih osjeaja. etvrto, i ono to je najvanije, da je nacija moderna
zajednica ljudi koja se izgrauje tek u svijetu modernosti, koja (kao dominantna/
veinska etnija na svom politikom prostoru) tek u tom modernom drutvu stjee

483 Usp. Stani 2002. I taj autor nastanak hrvatske nacije temelji na subjektivnim i emotivnim osnovama

(na ljudskoj svijesti i osjeajima) i na mitu o samorazumljivosti nacije. Sklon je pretjeranoj generalizaciji.
Koristi drugorazredne povijesne izvore. Ne prati proces modernizacije i transformacije tradicionalnog drutva i
tradicionalnog ivota stanovnitva na hrvatskome prostoru koje, kako smo rekli, ivi unutar tog tradicionalnog
svijeta: u velikoj veini na selu, masovno je nepismeno, sa zaostalom privredom, ivi u loim uvjetima stanovanja
i prehrane, u malim seoskim zajednicama, meusobno je podijeljen regijama i pokrajinama, u jeziku i kulturi itd.
zato ne prati, niti to moe, ni proces transformacije hrvatskoga naroda u posve novu etniku/ljudsku zajednicu:
u modernu hrvatsku naciju, koja nastaje postupno.

380
nacionalni suverenitet i transformira se u nacionalnu dravu: naciju-dravu. No,
taj svijet ne treba idealizirati.
U tom smislu nacija je zbiljska, stvarna i realna moderna zajednica ivota
ljudi ili ljudska zajednica koja, iako je vezana uz proces samoidentifikacije
ljudi, svakako i prije svega postoji (kao izraz ili vanjski izgled realnoga ivota
stanovnitva) izvan svijeta ljudske svijesti i subjektivnosti. Drugim rijeima,
modernu naciju ini dominantni narod, a naciju-dravu: ta dominantna etnija/
nacija i sve druge etnike skupine ili grupe u zemlji. Kao posve nova i moderna
zajednica ljudi/stanovnitva na nekom prostoru, nacija moe nastati i nastaje
a u strunim je raspravama o tome, ponovimo ovdje, postignut konsenzus (1)
tek na vrhuncu procesa konstituiranja
reprodukcije
transformacije etnike/
ljudske zajednice; (2) tek na vrhuncu procesa izgradnje modernih zajednica koje
tvore masovnije kolektivitete (jezine, kulturne, obrazovne, politike, privredne,
socijetalne itd.), (3) u procesu modernizacije i transformacije tradicionalnog
ivota ljudi, a time i transformacije tradicionalnih ivotnih struktura stanovnitva
i ujedno (4) tek na vrhuncu procesa izgradnje sloenih i posve drugaijih
interakcija meu ljudima (kulturnih, privrednih, politikih, socijalnih itd.) koje
nastaju unutar novoga svijeta modernog graanskog i industrijskog drutva i
primjene modernosti na svim podrujima ivota stanovnitva. Na izgradnju
moderne nacije i zatim na njezinu transformaciju u naciju-dravu, kao ivotnu
i stvarnu zajednicu ljudi/etnosa, u svakoj sredini drugaije, utjee u prvom redu
primjena modernosti, izgradnja modernog graanskog drutva i meunarodna
zajednica: meunarodno pravo, meunarodna pravna regulativa i svjetski poredak
nacija-drava. Ali je nuno imati na umu da ni nova industrijska civilizacija ni
to moderno drutvo ni moderne nacije-drave niti svjetski poredak nisu idealan
svijet; da i u tom modernom svijetu postoje napetosti i radikalni sukobi: vjerski,
etniki, nacionalni, politiki, privredni, socijalni i drugi.
U ranijim epohama ljudske povijesti, i u antikom svijetu i srednjem vijeku,
sve je to bilo drugaije. Sve to valja istraivati drugaije: s gledita etnikog
konstituiranja zajednice, tj. s gledita ivotnih struktura stanovnitva u bilo ko-
joj zemlji, jer taj pristup prua mogunost da upoznamo fenomen etnosa i etni-
citeta.
Taj svijet drutva i drutvenih odnosa u srednjem vijeku i prije, a napose u
epohi moderne kada nastaje moderno drutvo i moderna nacija, i taj pluralni svijet
(i jezini i kulturni, i vjerski i etniki, i nacionalni i svaki drugi) i mnogostruke
drutvene identitete (individualne, grupne i kolektivne, identitet prvoga i
identitet drugoga) moemo istraivati, ponovimo ovdje, pomou znanstvenih
modela (A, B, C i D):
Drutvo i drutveni poredak (na tri razine: 1. drutvo kao pravni i norma-
tivni sustav; 2. drutvo kao institucionalni poredak, kao konkretni drutveni
svijet; 3. drutvo kao interaktivni poredak) u nekoj sredini moemo promatrati
pomou modela A):

381
 Model A) Na svim makro- i mezzo- i mikro-razinama:
Drutvo (kao zasebni drutveni svijet u nekoj sredini)
drutveni sustavi
(kulturni, politiki, privredni, obrazovni itd.)
drutveni odnosi i stanja
(meusobne interakcije ljudi: kulturne, privredne, politike itd.)
okolina
(svijet drugih drutava, drugih drutvenih sustava, drugih kultura i civilizacija
i interakcija).
Formula: Drutvo
drutveni sustavi
drutveni odnosi i stanja

okolina
Pritom ne smijemo zaboraviti da je unutar svakog drutva, u svim epohama
ljudske povijesti, a napose unutar modernog drutva i moderne nacije i nacije-
drave, postojao i da postoji pluralni etniki i kulturni svijet. U tom sloenom
pluralnom svijetu (kulturnom, jezinom, etnikom, vjerskom i drutvenom
uope) nastajala je i razvijala se zajednica ljudi/etnosa u svim epohama, nastala
je i razvila se i moderna nacija. Stoga taj svijet etnosa i etniciteta i meuetnikih
odnosa valja istraivati pomou modela B):
Model B) Na svim makro- i mezzo- i mikro-razinama:
Sustav etnosa (struktura etnosa/stanovnitva u nekoj sredini)
etnije
(meuetniki odnosi i stanja u nekoj zemlji: dominantna etnija i sve etnike
skupine i subetnije i njihove supkulture)
okolina (njihov odnos spram
pluralnog svijeta drugih etnija, etnikih skupina i subetnija, drugih naroda,
nacija, kultura i civilizacija).
Formula: Sustav etnosa
etnije
okolina
Ali u isto vrijeme, u svakoj zemlji i kod svakog naroda napose, u svim epo-
hama ljudske povijesti, u sloenim procesima (samo)identifikacije ljudi, nastaju
mnogostruki drutveni identiteti, koje moemo istraivati i upoznati pomou
modela C):
Model C) Na svim mikro- i mezzo- i makro-razinama:
Sustav identiteta (individualni, grupni i kolektivni)
identiteti (jezini,
kulturni, politiki, dravni, vjerski, etniki, nacionalni, socijalni, statusni itd.)

okolina (sustav mnogostrukih identiteta koji nastaju u procesu identifikacije
prvoga i drugoga).
Formula: Sustav identiteta
identiteti
okolina
U isto vrijeme, u svim razdobljima i na svim prostorima, nastaju stalni
pomaci ljudi, te veze i dodiri ljudi jedni s drugima unutar jedne te iste zemlje
ili drave i ujedno dodiri i veze iz jedne etnije ili nacionalne zajednice (nacije) s
drugim etnijama, drugim narodima, drugim nacijama i kulturama. Te meusobne
interakcije ljudi u jednoj zemlji i njihove veze s drugim ljudima valja upoznati
pomou modela D):
Model D) Na svim makro- i mezzo- i mikro-razinama:
Sustav interakcija (proces interakcije meu ljudima)
socijalne interak-
cije (meu ljudima u nekoj zemlji: jezine, kulturne, ekonomske, politike,

382
socijalne, obrazovne, vjerske itd.)
okolina (stalni pomaci ljudi i njihove
interakcije s drugim ljudima u drugim zajednicama, s drugim narodima,
drugim kulturama i civilizacijama).
Formula: Sustav interakcija
socijalne interakcije
okolina
To su idealno-tipski znanstveni modeli. Njih valja shvatiti kao oruje ili
sredstvo za postizanje cilja: istraivanje fenomena etnosa i etniciteta na hrvatskome
prostoru u prolosti. Na njima je mogue utemeljiti znanstvena istraivanja tog
fenomena,484 ali uz uvjet, kako smo rekli, da ne prihvatimo olako485 mitove i
stereotipe koji nastaju uz naciju i nacionalizam: teoriju/mit o duhovnosti nacije,
te o njezinim subjektivnim i emotivnim osnovama; mit o samorazumljivosti tog
svijeta duhovnosti nacije; mit i stereotipe o samorazumljivosti ljudske svijesti
i posebnih osjeaja vezanih uz naciju i nacionalizam. Zato? Zato, jer je sve
to (svi ti mnogobrojni i stereotipi i mitovi i teorije iz 19. stoljea) esto podruje
raznih nacionalnih ideologija, a ne podruje znanosti i znanstvenih modela.
Zato, jer nas ti stereotipi i mitovi ometaju pri istraivanju procesa konstituiranja
i reprodukcije i transformacije etnike/ljudske zajednice (tj. kompleksnog ivota
stanovnitva na nekom prostoru, unutar neke zemlje) u prolosti: i predmodernih
ljudskih zajednica (stanovnitva) do kraja 18. stoljea, i modernih ljudskih
zajednica u 19. i 20. stoljeu, a ujedno i postmodernih ljudskih zajednica. Zato,
jer nas ti mitovi i mnogi stereotipi, a to je u ovom sluaju najvanije, ometaju pri
istraivanju procesa modernizacije i transformacije tradicionalnog drutva i ivota
stanovnitva, tj. procesa preobrazbe naroda, koji ivi unutar tog tradicionalnog
drutva, u modernu naciju. Pritom ne smijemo zaboraviti jedno (ivotne uvjete
stanovnitva na selu i radnika u gradu, jer to stanovnitvo u 19. stoljeu ini
tzv. zaboravljenu veinu u svim europskim zemljama i nacijama) niti idealizirati
drugo: ni svijet moderne nacije niti modernog drutva, tj. ni graanski ni civilni,
ni kapitalistiki niti industrijski sustav.
6. Modernost i izgradnja moderne hrvatske nacije. O predmodernom
etnosu i etnicitetu i identitetu na hrvatskome prostoru raspravljamo na drugom
mjestu, a ovdje, kao zakljuak, govorimo samo o poecima izgradnje hrvatske
nacije. Budui da je pojava moderne nacije i nacionalne drave, a ujedno i nacije-
drave u meunarodnoj zajednici, vezana uz proces primjene modernosti, a time
i uz svijet modernosti i uz izgradnju modernog graanskog drutva ili, drugim
rijeima, da nacija i nacionalna drava ine pojavne oblike modernosti, o emu
u strunoj raspravi postoji suglasnost,486 moramo najprije upoznati kada se u
hrvatskim pokrajinama i u kojim oblicima i sadrajima pojavljuje modernost.
Od kada dakle moemo govoriti o poetku i relativno kontinuiranom procesu
484 To smo uradili u najavljenim knjigama. U njima o tome donosimo znanstvene modele, te literaturu i

izvore. U njima pratimo razvoj hrvatskoga naroda od doseljenja na prostor antike Dalmacije sve do suvremenosti,
napose odnos tog naroda spram drugih naroda, nacija, kultura i civilizacija.
485 Olako: nedovoljno promiljeno, ne ulazei dublje u problem, nedovoljno odgovorno; Ani 1998.

486 Anderson 1990; Gellner 1998; Hobsbawm 1993; Smith 2003; Encyclopedia of Nacionalism 2001

383
izgradnje modernog svijeta u Trojednoj kraljevini (Hrvatskoj, Slavoniji i
Dalmaciji) ili u cjelovitoj Hrvatskoj, o procesu izgradnje europskoga modela
modernosti, postupnog nastanka modernog graanskog drutva, modernih
drutvenih sustava i moderne nacije: od kada moemo pratiti proces postupne
modernizacije i transformacije tradicionalnog drutva/ivota stanovnitva,
dugi proces modernizacije i transformacije spomenutih ivotnih struktura tog
stanovnitva, a time i proces izgradnje novog modernog ljudskog drutva i novih
ljudskih zajednica na tom prostoru.
Kada je rije o modernosti i poecima izgradnje modernog svijeta (tj. eu-
ropskoga modela modernosti, modernog drutva i moderne nacije) u hrvatskim
pokrajinama, nuno je imati na umu dva stanja i dva procesa: prvo, proces
primjene i izgradnje modernosti (na podruju visoke graanske kulture, mo-
dernog kolstva i obrazovanja, kapitalistike i industrijske privrede, primjene
suvremenih tehnologija u industriji i poljoprivredi, novanih zavoda, moderne
uprave, sudstva, drave itd.) u Habsburkoj monarhiji uope, unutar koje ivi i
hrvatski narod i, drugo, proces primjene/izgradnje tog svijeta modernosti i taj
relativno kontinuirani razvoj u svim hrvatskim pokrajinama. Poetak izgradnje
predmodernog i modernog svijeta (koji donosi moderno graansko i industrijsko
drutvo) u Monarhiji moemo pratiti od reformi prosvijeenog apsolutizma, od
sredine 18. stoljea dalje. Na toj razini valja upoznati sve te reforme jer je
to bio dravni projekt reforme uprave, privrede, kolstva itd. i njihov prodor
na hrvatski prostor. Nema sumnje da su te reforme (a najvanije su reforme
agrara, privrede, uprave, sudstva i kolstva), promatrajui ih u cjelini i u duem
razdoblju pokuaja njihova ostvarenja, najavile i omoguile, korak po korak,
proces modernizacije i transformacije na mnogim podrujima tradicionalnoga
ivota stanovnitva u hrvatskim pokrajinama. A to su procesi, kako smo rekli,
vrlo dugoga trajanja.487
Proces primjene modernosti i izgradnje tog modernog svijeta ivota u
hrvatskim pokrajinama moemo pratiti ve od kraja 18. stoljea, kada nastaju
prvi skromni poeci modernizacije kapitalistike privrede, preko njezina
diskontinuiranog razvoja dalje. A to je ujedno i poetak prvog modernog
privrednog pokreta na hrvatskom prostoru.488 Dok taj relativno kontinuirani proces
primjene modernosti kada nastaju prvi nacionalni projekti i njihovo postupno
ostvarenje na podruju privrede, knjievnoga jezika, visoke graanske kulture,
modernog kolstva, razvoja pismenosti i obrazovanja, moderne uprave, sudstva,
izgradnje graanskih institucija i graanske javnosti, novih oblika komunikacije,
tj. pokretanje novina i asopisa i novih graanskih ustanova itd. nastaje tek s
pojavom i organizacijom kulturnog i zatim politikog pokreta koji su u Hrvatskoj
487 Usp. o tome: sterreich im Zeitalter des aufgeklrten Absolutismus, Wien 1983; Bradler-Rottmann

1973; Kann 1950; Kann 1957; Kann 1974; Macartney 1971; Mass 1950-1961; Otruba 1963; Wagner 1982;
Walter 1958; Zllner 1974; Zllner i Schssel 1997.
488 Biani 1952; idak i drugi 1968; Karaman 1972; Karaman 1989; Karaman 1991.

384
zapoeli s hrvatskim narodnim preporodom (ilirskim pokretom) tridesetih godina
19. stoljea.489 Prema tome, tek od poetka hrvatskoga narodnoga preporoda,
od 1835. godine dalje, a napose od zbivanja za revolucije 1848./49. godine i
od 1860./61. godine do poetka 20. stoljea i dalje, u tijeku postupne primjene
i izgradnje kljunih osnovica europske modernosti u Hrvatskoj, moemo u
hrvatskim pokrajinama i time u hrvatskoj javnosti pratiti proces nastajanja:
moderne kapitalistike privrede, industrijalizacije i primjene industrijskih
tehnologija, nastajanja nove industrijske civilizacije, novoga knjievnog jezika
i posve nove jezine zajednice, visoke graanske kulture, modernog kolstva
i obrazovanja, moderne politike zajednice, moderne uprave, sudstva, novih
urbanih sredina, novih graanskih nacionalnih udruga i institucija itd.
To je poetak dugoga procesa postupne izgradnje modernog graanskog
drutva i modernih drutvenih sustava (moderne industrijske i kapitalistike
privrede, novarskih institucija, graanske kulture, modernog kolstva i
obrazovanja, politikog i dravnog sustava, sustava modernih komunikacija i
drugih drutvenih sustava), napose nakon ruenja feudalnog poretka (i pravnog i
drutvenog i politikog i institucionalnog) za revolucije 1848./49. godine i nakon
to su tada i od 1860./61. godine dalje i u hrvatskoj sredini prihvaenje osnovice
modernog graanskog i industrijskog drutva.
Bio je to dugi proces transformacije hrvatskoga naroda i njegova
tradicionalnog drutva: od preteno nepismenog svijeta (potkraj 19. stoljea u
Hrvatskoj je jo uvijek preko 80% nepismenog stanovnitva) do naroda koji
e u 20. stoljeu postii masovniju pismenost i viu obrazovnu strukturu,490
od tradicionalnog feudalnog i agrarnog drutva i tradicionalnih zajednica do
izgradnje modernog graanskog drutva, do izgradnje novog industrijskog
svijeta, od preteno ruralnog stanovnitva do graanskog svijeta (potkraj
19. stoljea u Hrvatskoj na selu ivi oko 90% stanovnitva), od regionalnosti
ili razbijenosti na regije i pokrajine do okupljanja u vee nacionalne cjeline i
posve nove nacionalne kolektivitete (hrvatski je etniki i politiki prostor bio
podijeljen u mnoge pokrajine, regije i upravne cjeline) itd. To je dakle poetak
najdublje transformacije hrvatskoga naroda u njegovoj povijesti. To je poetak
procesa izgradnje moderne hrvatske nacije, kao posve nove etnike/ljudske
zajednice, i poetak izgradnje njezine nacionalne drave. Pritom valja imati
na umu da su se svi ti procesi izgradnje modernog drutva, moderne hrvatske
nacije i nacionalne drave u hrvatskim pokrajinama odvijali neujednaeno,
korak po korak, do poetka 20. stoljea. No, na nekim podrujima koji se
tiu ivotnih uvjeta preivljavanja najbrojnijeg dijela stanovnitva (na selu i
radnika u gradu), ivotnih uvjeta koji su bili vrlo loi, a time i promjena tog
ekonomskog i socijalnog i kulturnog i obrazovnog poloaja proces izgradnje

489 idak i drugi 1988; Gross (ur.) 1981; Karaman 1972; Karaman 1989; Karaman 1991.

490 Usp. o tome priloge na kraju knjige: Stanovnitvo Hrvatske u 19. i 20. stoljeu.

385
osnovica modernog graanskog i industrijskog drutva i moderne nacije trajat
e i do sredine 20. stoljea. Taj se proces, u izmijenjenim drutvenim uvjetima,
zatim nastavlja dalje.
Uz to, uz proces postupne izgradnje tog svijeta modernosti i modernog
graanskog drutva, drutva industrijske civilizacije, nema sumnje da je to
bilo i razdoblje izgradnje novih i mnogostrukih identiteta (jezinih, kulturnih,
politikih, nacionalnih itd.) i da je, upravo tada, intenzivnije negoli ikada pri-
je, nastajao proces samoidentifikacije ljudi s tim svijetom u nastajanju i
razvoju. Napose je na taj proces identifikacije ljudi utjecala moderna drava:
modernizacija uprave, politikog sustava, administracije, sudstva, kolstva,
vojske, popisi stanovnitva, uvoenje osobnih dokumenata itd. Istodobno prema
tome moemo pratiti dva procesa: proces postupne primjene modernosti, a time i
izgradnje modernog graanskog i industrijskog drutva i moderne nacije; proces
modernizacije i transformacije tradicionalnih ivotnih struktura stanovnitva (i
etnikih i kulturnih, i obrazovnih i vjerskih, i ekonomskih i socijalnih) i ujedno
proces izgradnje tih mnogostrukih novih identiteta na hrvatskome prostoru u 19.
i 20. stoljeu.
Sve to valja promatrati kao proces stalnih promjena (na podruju knjiev-
noga jezika, nacionalne kulture, moderne privrede, kolstva i obrazovanja,
politikog sustava, graanskih institucija, socijalnih odnosa meu ljudima,
socijalne sigurnosti, socijalne mobilnosti, naina stanovanja i ishrane itd.)
prema europskome modelu modernosti, koji, tamo gdje se ostvari, stvara
uvjete za izgradnju modernog drutva, moderne nacije i nacije-drave. Drugim
rijeima, primjena modernosti na svim podrujima ivota stanovnitva i
svijet novoga modernoga drutva, u zemlji u kojoj se sve to ostvari, postupno
mijenja i strukturu etnikih grupa, mijenja i transformira sve razine etnikih
zajednica. Zato je nuno, u svakoj zemlji i kod svakoga naroda napose, pratiti
(a) proces konstituiranja i reprodukcije i transformacije etnikih zajednica (i
dominantnog naroda i svih etnikih grupa ili manjina), (b) proces modernizacije
i transformacije tradicionalnih ivotnih struktura cjelokupnog tog stanovnitva,
ali ujedno i (c) fenomen etnosa i etniciteta i identiteta u njegovoj cjelokupnosti i
kompleksnosti.

386
 Summary

The Structuring of the Modern Croatian Nation:

Nation and National Identity

The problems in studying the nation. The issues inherent in the study of
the origins of peoples and nations are challenging but difficult, resulting in the
social sciences with a host of fantastic hypotheses, odd reconstructions and
unbridled romanticism. Many social sciences have studied the phenomenon of
the formation of nations, nationalism and identity and a great number of scientific
conferences have devoted their time and attention to this phenomenon. Volumes
of literature have been written on the matter. When discussing the phenomenon
of ethnos and ethnicity, we need to, in each individual instance, answer firstly
the fundamental question of whether a critical discipline dealing with nation,
nationalism and identity has appeared and, secondly, whether critical science has
answered the question of what a nation is, independent of subjectivity, ideology,
stereotypes and myths.
Scholars have yet to agree on what a nation is. This agreement shall not be
reached for as long as the meaning of the term, modern nation, is sought in the
area of human subjectivity and emotions, i.e. in awareness, feelings, nationalism,
spirituality, ideas and ideologies, tradition, ancestor cults, etc. In this respect, a
Copernican, i.e. a full reversal, is required in our thinking. Instead of searching
for what a nation is in subjective and emotional factors, the meaning of the
word, nation, must be found in the real world which includes the structures of
a population such as ethnos, culture, language, education, religion and social
organisation.
Despite all theoretical ramblings, the social sciences have reached a
consensus regarding the stages in the development of ethnic communities in a
given region (including everything from clans, tribes and various segments of a
people, its regions and provinces) to the nation and national groups which gather
in a political entity the dominant people (nation) and, also, various ethnic groups
and their subcultures. The prevailing consensus is that at the end of this long
development process (of constitution, reproduction and transformation of ethnic
communities) emerges a modern nation followed by a nation-state.
It may be said that social sciences have witnessed a degree of advancement
in this respect. Experts agree that the nation and national state and nationalism (as
terms and entities applicable to human society) represent historical phenomena

387
that emerged in the modern era, from the late 18th to the end of the 20th century.
Secondly, these historical phenomena marked the process of modernisation,
integration and transformation of the traditional way of life in the modern era into
a modern civil society with the implementation of modernity in all areas of life in
the course of the Industrial Revolution and industrialisation, introduction of new
technologies, emergence of capitalist-industrial entrepreneurship, building of
modern communications, modern state and administration and modern political
system, organisation of the school system, development of literacy and education,
building of modern civil institutions (economic, cultural, political, educational,
etc.), urbanisation, political and social movements, etc. Thirdly, modern nations
and nation-states emerge in the course of formation of mass collectives and new
social relations that embrace all people and all population groups in a country
in which relatively equal conditions of life have been established (in aspects of
culture, education, politics, economy, social relations, etc.) that gradually build up
into larger cultural, language, educational, political, territorial, economic, social,
interest, institutional and other entities.
Furthermore, through substantial research experts have agreed that earlier
uses of the term, nation, those stemming from the Middle Ages and Early Modern
Age, understood the term in a much different way. Up to the 18th century, the
term, nation, marked small, purposeful, local associations, teams, groups of
people or subgroups within larger human groups and communities, or larger
ethnic communities or states in a given region.
In view of this, social sciences rest their argument on the real world of the
people and concur that only in the 19th and 20th century, i.e. in the course of the
structuring of a modern civil society, made up according to the European model
of modernity, modern nation, nationalism and collective identity became central
historical phenomena, as collectives on the level of macro phenomena, with
modern integration processes (integrating all segments, all regions and provinces
of a people into a new national entity or into a new, so-called national unity) in
the fields of literary language, the language of literacy and education, language
community, language identity, education system, high civil culture, industrial
capital and monetary institutions, national market, modern political system,
national institutions (political, cultural, economic, educational, etc.), and wholly
new social relations and conditions, etc.
Ethnos and nation. One of the crucial questions is whether in the period
prior to the modern era we may talk about nations and the so-called national
feelings? In all periods, before the 18th century, there is the notion of the people
(as population and human community in a country) that, from the point of view
of the modernisation process and transformation of the traditional life of the
population, precedes the modern nation that was to be built as the culmination of
a long process ending in the 19th and 20th century. In earlier periods, in antiquity

388
and in the Middle Ages, we find in a region a people as a human community, but
also a very heterogeneous population in some stage of organisation (customs,
culture, technology, agriculture and economy, institutions, everyday life, housing,
etc.). Such a community of people, as mental beings, possesses an awareness
of the community they belong to, live in and have feelings for. The feelings,
beyond dispute, include both those for the people in the community and for those
outside it. The problem is how to study these elements of human emotions in
periods so far distant in time. Critical writing espouses that human emotions of
people in distant past are difficult to study, as we cannot bring this past to life
and observe it. Such writing on the process of constitution and transformation of
ethnic groups has, on many occasions, begun to undermine the myth of the self-
understood nations and human emotions that go with the term, nation.
In the course of emergence of the European model of modern civil and
industrial society and the implementation of modernity, begun in the 18th
century and continuing on, the notion of ethnos is gradually transformed to
mean something new. The life of the people in earlier periods, in antiquity and
in the Middle Ages, can be viewed in terms of heterogeneity (cultural, language,
religious, social, political, etc.), massive illiteracy of the population, rural
conditions of life, undeveloped agricultural methods, life within a slave or feudal
society, small regions and provinces divided up into numerous administrative
units, poor housing and diet, frequent famines, poor hygiene, constant threat of
infectious diseases, etc. This life was in every possible way (cultural, political,
economic, educational, etc.) different from the life of a modern nation. The people
and the life style in a Middle Ages community, anywhere in Europe, was entirely
different from the life style of the people living in modern nation-states of the
19th and 20th century. Their social groups were different. Peoples identification
with the group was different, one was with a community of people and the other
with the national group (nation and nation-state).
To sum up, we may say that in all periods of human history, anywhere in
the world where conditions allowed people to live, we find human communities
(at some level of development) and, given sufficient historical sources, we can
trace two processes and their interdependence: a) the process of constitution,
reproduction and transformation of ethnic communities, from ethnic group, clan
and tribe, to ethnos and modern nation, and b) the process of identification of the
people with the groups they live in and the processes in their awareness of these
groups and feelings for the group, for others and the identity of their ethnos and
that of others (other ethnos, other nation, other people, etc.).
Scientific models. The question is how to approach the study of the phenomena
such as ethnos, ethnicity and identity? Numerous theories discuss this issue.
Despite the many differences, the theories boil down to two basic approaches:
one studying the human subjective nature (awareness and special emotions,

389
myths, ideologies and symbols related to ethnos, nation and nationalism), and
the other in which emotional factors are not disregarded but they are believed to
be impossible to study as they belong to a distant past. Thus this second approach
focuses on the study of those historical phenomena and structures that we find
in reality, outside of the human consciousness and subjectivity, but paramount
in the process of modernisation and transformation of the traditional way of life,
including such things as language, culture, economy, technology, political system,
education, social relations, interactions, civic institutions, etc.
In the first model, scholars seek to find the foundation of the nation and
nationality in human subjectivity, i.e. in consciousness, emotions, spirituality,
ideas and ideologies, traditions, collective mental constitution of a people,
ancestors cults, notions of nation and definitions of ethnos and nation, principles
of solidarity, etc. This is a traditional concept dealing with the emergence of
nations and leaning, by and large, on ideological and subjective factors, mostly
upheld by the elites, that are, as a rule, too much generalised. There are enormous
difficulties in researching these things, firstly because we cannot revive human
subjectivity and emotions and, particularly, national awareness and special
emotions relating to nation, and study them in a critical fashion. Secondly, these
elements are frequently viewed through different ideas and ideologies of the elite,
which are second-rate historical sources for the study of ethnos, ethnicity and
identity. In addition, this approach is burdened with (a) a great deal of uncritical
thinking and generalisation and, (b) a myth believing that nation, national
awareness and feelings for nation and nationalism are to be treated as a self-
understood category. Thus, the model is not sufficiently reliable for us to critically
study the phenomenon of ethnos, nation, nation-state and nationalism.
In the second model, espoused in this book, the starting point is that in each
case, with each people and in each country, we need first to study the process
of constitution, and reproduction and transformation of ethnic groups from the
original ethnic nucleus in the first hunting and gathering society (constituted
of the family, clan and tribal group), into a complex ethnic community within
the traditional agricultural and cattle-raising society (constituted of clans, tribal
alliances and a growing ethnos, and organisation and development of ethnic
groups), to the most complex ethnic group emerging as a modern civil society,
i.e. through a gradual development of a modern nation and nation-state. Also
requisite is the study of the plural world in permanent development including
language, religion, ethnos, politics, social relations, etc., comprising everything
that constitutes the identity of the first and the other. The world of the real life
of a people must be studied through first-class historical sources and through the
application of interdisciplinary study, scientific theories and models.
The two approaches differ significantly in their study of ethnos, ethnicity and
identity. They constitute two entirely different models for study of the emergence

390
of the modern nation and nation-state. The second model requires a Copernican
reversal, in that in the study of the phenomena of ethnos and ethnicity and the
emergence of the modern nation we need to start off from the facts of real life of
a people.
Modernity and the process of transformation of a human/ethnic group.
This book focuses on the view that modern nations emerge within modern civil
societies, as the culmination of the process of constitution of human/ethnic groups
in the 19th and 20th century. Two processes should be noted: 1) the process of
modernity, i.e. the implementation of modernity in all aspects of life of a people
in a country and, also, the process of building a modern nation that, as a modern
community of people, gradually grows in the modern era and then, and only then,
into a modern, civil and industrial society, as a dominant ethnos in its political
space, where the nation assumes its national sovereignty and transforms itself
into a nation-state; 2) the process of modernisation and transformation of (a)
the traditional life structures of a population and (b) ethnic society and all ethnic
communities in a country.
To sum up, a new ethnic community, known as the modern nation, emerges
(1) in the process of modernisation and transformation of the traditional life of a
population (made up of the dominant ethnos and all ethnic groups in the country),
(2) in the process of building a modern society and modern ethnic communities,
(3) in the process of building larger and mass collectives (language, cultural,
educational, political, economic, institutional, social, etc.), (4) in the process
of implementing modernity in all areas of peoples lives and, related to these
processes, (5) only when new and different social relations and conditions between
the people in a civil society and a relative social security of the majority of people
have been built (both in cities and in rural areas) in a country and among its
population. In that sense, given these factors, even the most evolved, the so-called
modern European civil nations, emerge only in the 19th century and not before.
We must not ignore the fact that the new industrial civilisation and the modern
society, modern nation-states and the new world order are not ideal worlds. This
modern world is ridden with tension and radical religious, ethnic, national,
political, economic, social and other conflicts. In earlier periods of human history,
in antiquity and the Middle Ages, things were different and we need to approach
the study of these periods from the point of view of the constitution of ethnic
communities, but also keeping in perspective the process of modernisation and
transformation of the life structures of the population in a country, for only this
kind of approach shall provide us with the tools necessary to understand the
phenomenon of ethnos and ethnicity.
Modernity and the creation of the modern Croatian nation. The emergence
of a modern nation and national state, and nation-state in the international

391
community, is related to modernity and the building of the modern society.
Critical thinking is in agreement on this. As for Croatia, we need first to establish
when and in what forms modernity emerged in Croatia. When can we begin to
speak of the onset and the relatively steady process of building a modern world
in the Triple Kingdom (Croatia, Slavonia and Dalmatia) and, later, in the united
Croatia, of the process of building a European model of modernity, modern civil
society, modern social systems and modern nation. In other words, when can
we begin thinking of the process of modernisation and transformation of (a) the
traditional society and living conditions and (b) traditional life structures (ethnic,
cultural, religious, educational, economic and social)?
When we speak of modernity and the onset of the implementation of
modernity, we mean the beginnings of the building of a modern world (which is
the European model of modernity, modern civil society and modern nation) in
Croatian provinces and the beginning of the transformation of a traditional society
and ethnic communities, a transformation of the way of life of the largest segments
of the population, life in the cities, life of the workers in factories and mines, and
peasants in the rural areas. We also mean the construction of housing, modes of
earning a living, diet, introduction of new technologies and cultures, etc. Here
we need to be aware of two conditions and two processes. Firstly, the process of
implementation of modernity (in industry, agriculture, industrial capital, monetary
institutions, new technologies, civic culture, schools and educational system,
administration, courts, food and housing, etc.) in the Habsburg Monarchy in
which Croatian people lived and, secondly, the process of building modernity and
a relatively steadily paced development in all Croatian provinces. The beginnings
of the pre-modern foundations of this modern world in the Habsburg Monarchy
go back to the reforms introduced by the Enlightened Absolutism, i.e. from mid-
18th century onwards. We need to get acquainted with these reforms as they were
a state project (including administration, economy, schools, education, etc.), and
their implementation on Croatian territory. There can hardly be any doubt that
the reforms, particularly in agriculture, economy (initiated by large state projects
of physiocratism and mercantilism), those in administration, courts, schools and
others, if viewed through their gradual implementation, announced and made
possible the modernisation and transformation processes in many areas of life.
In drawing any kind of final conclusions we need to exercise great caution,
as the processes of modernity and transformation of life (ethnic society, ethnic
groups, housing, food, social security for most people, health care, etc.) were,
neither in Europe nor in the Habsburg Monarchy, smooth. They were, in fact,
very long and continued in their essential elements into the early 20th century
and, in some segments, even later.
The process of implementing modernity and building of a modern world in
Croatian provinces may be traced to the late 18th century with first shy attempts

392
to modernise the economy into a new, capitalist economy and continue its
gradual development. It constitutes the beginnings of the first modern economic
movement on Croatian territory that will be felt both in the cities and in the rural
regions in the 19th and 20th century. This relatively continued process, marked
by the first nationally based projects and their gradual realisation in the economy
(trades, crafts, industrialisation, agriculture, introduction of new technologies),
emergence of a language of literature, middle-class culture, schools and education
system, administration, courts, emergence of civic institutions and civil public,
new forms of communication (newspapers, magazines, leaflets, brochures,
books, cultural societies, political parties, telegraph, etc.), begins only with the
appearance of the cultural and political movements beginning in Croatia with the
Croatian National Revival (the so-called Illyrian Movement) in the 1830s.
In view of this, we can trace the various processes from the beginning of
the Croatian National Revival, i.e. from 1835 onwards and, in particular, from
the revolutions in 1848/49 and 1860/61, all the way to the early 20th century.
This period was marked by gradual change and laying of the key foundations
of European modernity in Croatia, so that on the Croatian territories and in the
public domain, we can observe the emergence of a modern capitalist economy,
industrialisation and implementation of industrial technology, emergence of
industrial capital, monetary institutions, advances in agriculture (new technologies
and methods) and changes of life in the rural regions in general (new methods
in house building and style of living, food preparation and diet, manufacture of
clothing, footwear and national costume, developments in the school system,
literacy and education in general, etc.), emergence of a new industrial civilisation,
new literary language, new language community, emergence of a modern middle-
class culture, modern schools and education system, modern political life (that
will eventually gather all Croatian provinces into a single political entity),
modern administration, courts, growth of new urban centres, new national and
civic associations and institutions, etc.
The process of gradual structuring of a modern civil society and modern
social system was long and included modern industrial and capitalist economy,
monetary institutions, high culture, schools and education, political and
government system, etc. It gained momentum particularly after the overthrowing
of the feudal system (legal, social, political, institutional) during in the revolution
of 1848/49 and especially after 1860/61, when the foundations of a modern civil
and industrial society were laid in Croatia.
The process of transformation of Croatian people and their traditional society
was long. For the most part the population was illiterate (at the end of the 19th
century 90% of Croatian population was illiterate). This would change in the 20th
century with the percentage of literate people sharply higher and with a higher
general level of education. A traditionally agricultural society, living in traditional

393
communities, was to be restructured into a modern middle-class society and the
largely rural population would assume the characteristics of a civic world (in
late 19th century Croatia ca. 90% of the population lived in the rural regions).
The individual regions and provinces were gathered into larger national entities
and new national collectives (Croatias ethnic and political territory was divided
into many provinces, regions and administrative units). These times meant the
beginning of the most profound transformation of the Croatian people in their
entire history. It was the beginning of the structuring of a modern Croatian
nation and national state. A fact that must not be ignored is that these processes
of structuring a civil society and modern Croatian nation throughout Croatian
provinces did not proceed at an even pace. They were a gradual, step-by-step
phenomenon, occurring in altered social and political conditions, that continued
into the 20th century.
In addition to the gradual structuring of the world of modernity and modern
civil society, and an industrial civilisation society, this period was also marked
by the emergence of a new and multiple identity (language, cultural, political,
ethnic, national, etc.) and people, more intensely than ever, identified with this
newly emerged world that was growing around them. The crucial factor affecting
this identification process was the modern state with upgraded administration,
political system, courts, military, census, introduction of personal identification
documents, etc. At the same time we can follow two processes: the process of
a gradual implementation of modernity and the structuring of a modern civil
and industrial society and modern nation, and the process of modernisation and
transformation of traditional structures (ethnic, cultural, educational, religious,
economic and social), and the creation of multiple new identities on the Croatian
territory in the 19th and 20th century.
The period was marked by permanent change (in literary language, natio-
nal culture, modern economy, schools and education, political system, civic
institutions, social relations, social security, social mobility, housing and
diet, etc.), reflecting the European model of modernity that would lead to the
structuring of a modern civil society, modern nation and national state. In other
words, the implementation of modernity in all areas of life and the creation of
a world of modern society, in the country where it is implemented, gradually
changed the structure of ethnic groups and transformed all levels of ethnic
communities. Therefore, in every country and with every nation we need to trace
(a) the process of constitution and reproduction and transformation of ethnic
groups (both of the dominant ethnic group and all minor ethnic groups), (b)
the process of modernisation and transformation of traditional structures of a
population, and (c) the phenomenon of ethnos and ethnicity, and identity in its
overall complexity.

394
 IZVORI I LITERATURA

O naciji i nacionalizmu, o fenomenu etnosa i etniciteta, fenomenu identiteta,

i o svim pojavama vezanim uz modernu naciju, moderno graansko drutvo,
teorije o naciji i nacionalizmu, etnike grupe, modernizam i nacionalizam
itd., usp. izvore na Internetu: Questia.com EBSKOhost.com Amazon.com
Google.com Barnes&noble.com Blackwell-synergy.com Ovid.com
Sciencedirect.com itd.
Internet (napose: Questia.com i EBSKOhost.com) donosi golemu literaturu
o tome: tekstove itavih knjiga, asopisa, studija, lanaka, enciklopedijskih
jedinica itd.

Ovdje donosimo samo osnovnu literaturu i neke kljune izvore.

Abeles (2001) M. Antropologija drave, Beograd

Adam (1972) H. Modernizing Racial Domination, Berkeley
Adamic (1944) L. Nation of Nations, New York
Adorno (1979) T. Negativna dijalektika, Beograd
Aksin (1964) B. State and Nation, London
Alba (1990) R. D. Ethnic Identity, Yale University press
Alberrtini (1969) M. L ide de nation, Paris
Albertino (1980) M. Lo stato nazionale, Napoli
Alter (1985) P. Nationalismus, Frankfurt a/M
Alter (1989) P. Nationalism, London
Altermatt (1997) U. Etnonacionalizam u Evropi, Sarajevo
Anderson (1983) B. Imagined Communities, London
Anderson (1986) J. The Rise of the modern State, Brighton
Anderson (1990) B. Nacija: zamiljena zajednica, Zagreb
Ani (1998) Vl. Rjenik hrvatskoga jezika, tree izdanje, Zagreb
Ansart (1974) P. Les idologies politique, Paris
Antoljak (1992) S. Hrvatska historiografija, I-II, Zagreb
Antoljak (1994) S. Pregled hrvatske povijesti, Split
Antonijevi (1940) T. Hrvatski ustavni programi u dravi Srba, Hrvata i
Slovenaca, Beograd
Apter (1965) D. (ed.) Ideology and Discontent, New York
Armstrong (1982) J. Nations before Nationalism, Chapel Hill
Artukovi (1991) M. Ideologija srpsko-hrvatskih sporova (Srbobran 1884-
1902.), Zagreb
Artukovi (2001) M. Srbi u Hrvatskoj: Khuenovo doba, Slavonski Brod
Augutin (2001) D. Rihtman. Etnologija i etnomit, Zagreb

395
Baggioni (1997) D. Langues et nations en Europe, Paris
Bahro (1981) R. Alternativa, Zagreb
Bakunjin (1979) M. A. Drava i sloboda, Zagreb
Balandier (1998) G. Politika antropologija, Zagreb
Banac (1988) I. Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb
Barac (1954) A. Knjievnost ilirizma, Zagreb
Barclay (1971) G. St. Twentieth-Century Nationalism, London
Baron (1947) S. W. Modern Nationalism and Religion, New York
Barth (1959) F. Political Leadership among Swat Pathans, London
Barth (1966) F. Models of Social Organization, London
Barth (1969) F. (ed.) Ethnic Groups and Boundaries, Boston
Bauer (1907) O. Die Nationalittenfrage und die Sozialdemokratie, Wien
Bauer (1983) O. Pojam nacije, Politika misao 1/1, Zagreb
Bauman (1992) Z. Intimations of Posmodernity, London
Behschnitt (1980) W. D. Nationalismus bei Serben und Kroaten 1830-1914:
Analyse und Typologie der nationalen Ideologie, Mnchen
Bell (1960) D. The End of Ideology, New York
Bell (1967) R. Edwards D. Wagner R. Political Power: A Reader in Theory
and Research, New York
Bell (1974) R. Freeman W. (ed.) Ethnic and Nation Building, California
Bennet (1975) J. (ed.) The New Ethnicity. Perspectives from Ethnology,
Minnesota
Berding (1994) H. (ed), Nationales Bewustein und kollektive Identitt, Frankfurt
a/M
Berend (1996) I. Rnki G. Europska periferija i industrijalizacija 1780-1914.,
Zagreb
Berger (1973) P. Luckmann T. The Social Construction of Reality, Middlesex
Berger (1977) P. L. Facing up to Modernity: Excursions in Society, Politics and
Religion, New York
Berger (1979) P. L. Facing up to Modernity, New York
Berger (1986) P. L. The Capitalist Revolution: Fifty Propositions about Prosperity,
Equality and Liberty, New York
Berger (1995) P. L. Kapitalistika revolucija, Zagreb
Berlin (1990) I. Der Nationalismus, Frankfurt a/M
Bertelsen (1977) I. S. Non-State Nations in International Politics, London
Bertsch (1971) G. K. Nation-Building in Yugoslavia, Beverly Hills
Beuc (1985) I. Povijest institucija dravne vlasti Kraljevina Hrvatske, Slavonije
i Dalmacije, Zagreb
Beyme (1984) K. Suvremene politike teorije, Zagreb
Bhabha (1996/97) H. K. Disemi Nacija: vrijeme, narativ i margine moderne
nacije (Dissemi Nation: time, narrative and the margins of modern nation),
Beogradski krug, No 3-4/1996, 1-2/1997, Utvara nacije, 133-163, Beograd

396
Bib (1995) I. Huszr T. Szcs J. Regije europske povijesti, Zagreb
Biani (1936) R. Kako ivi narod, Zagreb
Biani (1938) R. Ekonomska podloga hrvatskoga pitanja, Zagreb
Biani (1939) R. Kako ivi narod. ivot u pasivnim krajevima, Zagreb
Biani (1940) R. Agrarna prenapuenost, Zagreb
Biani (1951) R. Doba manufakture u Hrvatskoj i Slabvoniji (1750-1860),
Zagreb
Birch (1989) A. Nationalism and National Integration, London
Biti (2000) V. Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije, Zagreb
Bloch (1958) M. Feudalno drutvo, Zagreb
Boas (1982) F. Um primitivnog ovjeka, Beograd
Boban (1998) B. Demokratski nacionalizam Stjepana Radia, Zagreb
Bobbio (1985) N. Stato, Governo e Societa, Torino
Bobio (1990) N. Budunost demokratije, Beograd
Boden (1993) M. Nationalitten, Minderheiten und ethnische Konflikte in
Europa, Mnchen
Boerner (1986) P. Concept of National Identity, Baden-Baden
Bogdanov (1958) V. Historija politikih stranaka u Hrvatskoj, Zagreb
Bogii (1997) R. Zrcalo duhovno, Zagreb
Bottomore (1977) T. Sociologija kao drutvena kritika, Zagreb
Bradler-Rottmann (1973) E. Die Reformen Kaiser Josephs II., Gttingen
Brandt (1981) H. Nationalstaat und Nationalismus im 19. Jahrhundert,
Paderborn
Brass (1991) P. Ethnicity and Nationalism. Theory and Comparison, London
Braudel (1992) F. Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do
XVIII. stoljea: Struktura svakidanjice (knj. 1), Igra i razmjene (2), Vrijeme
svijeta (3)
Braunthal (1946) J. The Paradox of Nationalism, London
Breuilly (1982, 1993) J. Nationalism and the State, Manchester (drugo izdanje
1993.)
Broch (1979) H. Massenwahntheorie, Frankfurt a/M
Brozovi (1970) D. Standardni jezik, Zagreb
Bruckmller (1984) E. Nation Oesterreich, Wien
Brhl (1995) C. Deutschland -Frankreich. Die Geburt zweier Vlker, Kln-
Wien
Budak (1995) N. (ur.) Etnogeneza Hrvata, Zagreb
Budak (1999) N. Etninost i povijest, u: Etninost i povijest, (ur.) E. Herak,
Zagreb
Bugarski (1984) R. Jezik i lingvistika, Beograd
Bugarski (1986) R. Jezik u drutvu, Beograd
Bugarski (1997) R. Jezici, Beograd
Bugarski (2001) R. Lica jezika: Sociolingvistike teme, Beograd

397
Burke (1991) P. Junaci, nitkovi i lude. Narodna kultura predindustrijske Europe,
Zagreb
Canetti (1966) E. Masse et puissance, Paris
Cavalli-Sforza (1971) L. L. i Bodmer W. F. The Genetics of Human Populations,
San Francisco
Cavalli-Sforza (1996) L. L. The Spread of Agriculture and nomadic pastoralism,
u: The Originis and Spread of Agriculture and Pastoralism in Eurasia, 51-
69, Washington
Cavalli-Sforza (2003) L. L. i Feldman M. W. The application of molecular
genetic approaches to the study of human evolution, Nature Genetics, Vol.
33, 266-275
Chabod (1961) F. LIdea di nazione, Bari
Chaunu (1982) P. Histoire de la sensibilit des Francais a la France, Paris
Cipek (2001) T. Ideja hrvatske drave u politikoj misli S. Radia, Zagreb
Citron (1987) S. Le mythe national. Lhistoire de France en question, Paris
Clerque (1968) B. Religion, idologie et politique, Bruxelles
Cohen (1983) J. Rogers J. On Democracy, New York
Cole (1974) J. W. Wolf E. R. The Hidden Frontier: Ecology and Ethnicity in an
Alpine Valley, New York-London
Colletti (1982) L. Ideologija i drutvo, Zagreb
Colley (1992) L. Forging the Nation 1707-1837, London
Connor (1994) W. Ethnonationalism, Princeton
Cuvaj (1910) A. Graa za povijest kolstva, knj. 34, Zagreb
ai-Kumpes (1999) J. (ur.) Kultura, etninost, identitet, Zagreb
iak-Chand (1998) R. Kumpes J. (ur.) Etninost, nacija, identitet: Hrvatska
i Europa, Zagreb
ingrija (1939) M. Dubrovnik i hrvatsko pitanje, Durovnik
Dann (1986) O. Nationalismus in vorindustrieller Zeit, Mnchen
Dann (1988) O. Dinwiddy J. (ed) Nationalism in the Age of the French
Revolution, London
Dann (1993) O. Nation und Nationalismus in Deutschland 1770-1990,
Mnchen
Davis (1967) H. Nationalism and Socialism, New York
Davis (1978) B. Toward a Marxist Theory of Nationalism, New York
Delannoi (1991) G. Taguieff P. (ed) Thories du nationalisme, Paris
Derkos (1832) I. Genius patriae super dormientibus suis filiis, Zagreb
Deutsch (1966) K. W. Nationalism and Social Communication, New York
Deutsch 1969 = K. W. Deutsch, Nationalism and its Alternatives, New York
Deeli (1879) G. Hrvatska narodnost ili dua hrvatskog naroda, Zagreb
Die kroatische Frage und Oesterreich, Agram 1848.
Dietrich (1970) G. Walter H., Grundbegriffe der psychologischen Fachsprache,
Mnchen Ehrenwirt

398
Dirkem (1972) E. O podeli drutvenog rada, Beograd
Djordjevic (1965) D. Revolutions nationales des peuples balkaniques 1804-1914,
Belgrad
Dnevnik Sabora Trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od 1861.,
Zagreb
Dnevnik sabora trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije 1865-67,
Zagreb
Domenach (1986) J. M. Approches de la modernit, Paris
Drakovi (1832) J. Disertacija, Karlovac
Droz (1963) J. Le nationalisme en Europe centrale de 1871 a 1939, Paris
Dugandija (1983) N. Religija i nacija, Zagreb
Durckheim (1950) E. Les rgles da la mthode sociologique, Paris
Duverger (1974) M. Modern Democracies, Illinois
Duvignaud (1986) J. La solidarit, Paris
Dvornikovi (1990) V. Karakterologija Jugoslovena, Beograd
Denkins (2001) R. Etnicitet u novom kljuu, Beograd
Edwards (1984) J. Language, Society and Identity, London
Emerson (1960) R. From Empire to Nation, Boston
Encyclopedia of Nationalism. Fundamental Thems (2001), vol. 1-2, Academic
Press, San Diego San Francisco New York Boston London Sydney
Tokio
Epstein (1978) A. L. Ethos and Identity, London
Eriksen (1993) T. H. Ethnicity and Nationalism, London
Etinost i povijest, priredio E. Herak, Zagreb 1999.
Fancev (1933) F. Uvod u dokumente za nae podrijetlo hrvatskoga preporoda,
Graa za povijest knjievnosti hrvatske, knj. XII, Zagreb
Featherstone (1990) M.(ed) Global Culture: Nationalism, Globalization and
modernity, London
Fischman (1978) J. A. Sociologija jezika, Sarajevo
Fischman (1989) J. A. Language and Ethnicity in Minority Sociolinguistic
Perspective, Clevendon, Philadelphia
Fishman (1968) J. Ferguson C. Gupta C. Language Problems of Developing
Nations, New York
Fleck (19981999) H.G. Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj, zbornik radova,
knj. III, Zagreb
Fleck H. G. i Graovac I. (200005) ur. Dijalog povjesniara - istoriara,
Zagreb
Freud (1972) S. Essais de psychanalyse, Paris
Friedman (1994) J. Cultural Identity and Global Process, London
Fromkin (1981) D. The Independence of Nations, New York
Fromm (1976) E. Anatomija ljudske destruktivnosti, Zagreb
Furet (1992) F. La democrazia in Europa, Rim

399
Gabel (1974) J. Idologies, Paris
Gavazzi (1978) M. Vrela i sudbine narodnih tradicija, Zagreb
Geertz (1973) C. The Interpretation of Cultures, New York
Geiger (1967) T. The Conflicted Relationship, New York
Geiger (1972) T. Die Gruppe und die Kategorien Gemeinschaft und Gesellschaft,
Stuttgart
Gellner (1983) E. Nations and Nationalism, London
Gellner (1994) E. Encounters with Nationalism, Cambridge
Gellner (1998) E. Nacije i nacionalizam, Zagreb
Gellner (1999) E. Nationalismus, Berlin
Gellner (2001) E. Uvjeti slobode, Zagreb
Gelo (1987) J. Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981, Zagreb
Gerc (1998) K. Tumaenje kultura, knj. III, Beograd
Gewehr (1931) W. M. The Rise of Nationalism in the Balkans 1800-1930, New
York
Giddens (1984) A. The Constitution of Society, Cambridge
Giddens (1985) A. The Nation-State and Violence, Cambridge
Giddens (1991) A. Modernity and Self-Identity, Cambridge
Gierer (1981) A. Die Physik und das Verstndnis des Lebendigen, Mnchen
Gierer (1985) A. Die Physik, das Leben und die Seele, Mnchen
Giesen (1991) B. (ed) Nationale und kulturelle Identitt, Frankfurt am Main
Glazer (1975) N. Moynihan D. P. (ed) Ethnicity: Theory and Experience,
Cambridge
Goati (1979) V. Ideologija i drutvena stvarnost, Beograd
Godinjica (1966) 130-godinjica Hrvatskog narodnog preporoda, Kolo 8/9/10,
Zagreb
Goldstein (1995) I. Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb
Golubovi (1999) Z. Ja i drugi. Antropoloka istraivanja individualnog i
kolektivnog identiteta, Beograd
Gouldner (1968) A. The Dialectic of Ideology and Technology, New York
Gourgouris (1996/97) St. Rad sna nacije (The Nations Dream Work), Beogradski
krug, No 3-4/1996, 1-2/1997, Utvara nacije, 199-229, Beograd
Grafenauer (1966) B. Pitanje srednjovekovne etnike strukture prostora
jugoslovenskih naroda i njenog razvoja, Jugoslovenski istorijski asopis,
Beograd
Gregor (1969) A. J. The Ideology of Fascism, New York
Grillo (1981) P. Nation and State in Europe: Antropological Perspectives,
London
Gross Szabo (1992) = Gross M. i Szabo A. Prema hrvatskome graanskom
drutvu: Drutveni razvoj u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji ezdesetih i
sedamdesetih godina 19. stoljea, Zagreb
Gross (1973) M. Povijest pravake ideologije, Zagreb

400
Gross (1981) M. (ur.) Drutveni razvoj u Hrvatskoj od 16. do poetka 20. stoljea,
Zagreb
Gross (1981) M. O integraciji hrvatske nacije, u: Drutveni razvoj u Hrvatskoj
od 16. do poetka 20. stoljea, ur. M. Gross, Zagreb, 175-190.
Gross (1985) M. Poeci moderne Hrvatske: Neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj
i Slavoniji 1850-1860. godine, Zagreb
Gruner (1993) W. Die deutsche Frage in Europa 1800-1990, Mnchen
Gschnitzler (1992) F. Volk, Nation, Nationalismus Masse, Altertum, u: Geschichte
Grundbegriffe, knj. 7, (ur) Brunner O. i suradnici, Stuttgart
Guibernau (1996/97) M. Nacionalni identitet i modernost (National Identity
and modernity), Beogradski krug, No 3-4/1996, 1-2/1997, Utvara nacije,
Beograd
Gumperz (1982) J. J. (ed) Language and Social Identity, Cambridge
Gurvitch (1966) G. Sociologija, knj. I. i II., Zagreb
Habermas (1969) J. Javno mnenje: Istraivanje u oblasti jedne kategorije
graanskog drutva, Beograd
Habermas (1981) J. Theorie des kommunikativen Handelns, Frankfurt
Habermas (1988) J. Filozofski diskurs moderne, Zagreb
Habermas (1998) J. Die Postnationale Konstellation, politische Essays, Frankfurt
a/M
Habermas (2002) J. Postnacionalna konstelacija. Politiki eseji, Beograd
Habsburgermonarchie 1848191 8, sv. IIII, ur. A. Wandruszka i P. Urbanisch,
Wien 1973., 1975. i 1980.
Hall (1997) J. Ethnic Identity in Greek Antiquity, Cambridge
Handelman (1977) D. The organization of ethnicity, Ethnic Groups, 1, str. 187-
200.
Haromme (1977) F. O nunosti izgraivanja nacionalne i demokratske drave,
Marksizam u svetu 10, Beograd
Haselsteiner (1997) H. Ogledi o modernizaciji u srednjoj Europi, Zagreb
Hastings (2003) A. Gradnja nacionaliteta, Sarajevo Rijeka
Haupt (1974) G. Lowy M. Les Marxistes et question nationale 1848-1914,
Paris
Hayek (1960) F. A. The Constitution of Liberty, London
Hayes (1931) C. H. The Historical Evolution of modern Nationalism, New
York
Hayes (1960) C. H. Nationalism: A Religion, New York
Hegel (1987) G. W. F. Enciklopedija filozofskih znanosti, Sarajevo
Heidegger (1996) M. Kraj filozofije i zadaa miljenja, Zagreb
Held (1989) D. Political Theory and the modern State, Cambridge
Held (1990) D. Modeli demokracije, Zagreb
Held (1997) D. Demokratija i globalni poredak, Beograd
Herch (1956) J. Idologie et realit, Paris
Herak (1999) E. (ur.) Etninost i povijest, Zagreb

401
Hertz (1927) F. Wesen und Werden der Nation, Jahrbuch fr Soziologie,
Karlsruhe
Hertz (1951) F. Nationality in History and Politics, London
Hiernaux (1975) J. Jednakost ili nejednakost rasa, Zagreb
Hinsley (1973) F. H. Nationalism and the International System, London
Histoire de la vie prive IV De la Rvolution la Grande Guerre, Paris 1999
Hobsbawm (1966) E. J. Les primitifs de la Rvolte, Paris
Hobsbawm (1983) E. J. Ranger T. (ed) The Invention of Tradition, Cambridge
Hobsbawm (1987) E. J. Doba revolucije. Europa 1787-1848., Zagreb
Hobsbawm (1989) E. J. Doba kapitala 1848-1875., Zagreb
Hobsbawm (1993) E. J. Nacije i nacionalizam, Zagreb
Hobsbom (2002) E. Ranger T. (ed) Izmiljanje tradicije, Beograd
Hofstater (1957) P. R. Gruppendynamik, Hamburg
Holmes (1997) D. (ed) Virtual Politics. Identity et Community in Cyberspace,
London
Horowitz (1985) D. Ethnic Groups in Conflict, Los Angeles-London
Horvat (1906) R. Najnovije doba hrvatske povijesti, Zagreb
Hroch (1968) M. Die Vorkmpfer der Nationalen Bewegung bei den klenen
Vlkern Europas. Eine vergleichende Analyse zur gesellschaftlichen
Schichtung der patriotischen Gruppen, Prag
Hroch (1979) M. Oblikovanje modernih nacija i nacionalni pokret 19. stoljea,
asopis za suvremenu povijest, I, Zagreb
Hroch (1985) M. Social Preconditions of National Revival in Europa,
Cambridge
Hrvati u Sloveniji (1997) Zbornik radova: Hrvati u Sloveniji, Zagreb
Hrvatski dravni sabor 1848., sv. 1, ur. J. Kolanovi, Zagreb 2001.
Hutchinson (1987) J. The Dynamics of Cultural nationalism, London
Hutchinson (1994) J. Modern Nationalism, London
Istorija privatnog ivota, knj. 4, priredili F. Arijes i . Dibi, Beograd 2003.
Jggi (1993) C. J. Nationalismus und ethnische Minderheiten, Zrich
James (1996) P. Nation Formation, London
Janji (1987) D. Drava i nacija, Zagreb
Jeismann (1993) M. Ritter H. (ed) Grenzflle: ber neuen und alten
Nationalismus, Leipzig
Jelavich (1992) Ch. Junoslavenski nacionalizmi, Zagreb
Jenkins (1996) R. Social Identity, London
Jenkins (1996/97) B. Sofos S. A. Nacija i nacionalizam u savremenoj Europi
(Nation and Nationalism in Contemporary Europe. A theoretical perspective),
Beogradski Krug, No 3-4/1996, 1-2/1997, Utvara nacije, 66-87, Beograd
Jenkins (1997) R. Rethinking Ethnicity: Argunents and Explorations, London
Jenkins (2001) R. Etnicitet u novom kljuu: Argumenti i ispitivanja, Beograd
Jei (1934) S. Ilirska antologija, Zagreb

402
Juri (2005) I. Genetiko podrijetlo Hrvata. Etnogeneza i genetika otkria,
Split
Kalanj (1994) R. Modernost i napredak, Zagreb
Kale (1992) E. The Cultural Identity of Croatia, Zagreb
Kale (1999) E. Hrvatski kulturni i politiki identitet, Osijek-Zagreb-Split
Kamenka (1976) E. (ed) Nationalism, London
Kann (1950) R. A. The Multinational Empire: Nationalism and National Reform
in the Habsburg monarchy 1848-1918, I, New York
Kann (1957) R. A. The Habsburg Empire, New York
Kann (1974) R. A. A History of the Habsburg Empire 1526-1918, London
Kant (1976) I. Um i sloboda, Beograd
Karaman (1972) I. Privreda i drutvo Hrvatske u 19. stoljeu, Zagreb
Karaman (1989) I. Privredni ivot Banaske Hrvatske od 1700. do 1850., Zagreb
Karaman (1991) I. Industrijalizacija graanske Hrvatske 1800-1941., Zagreb
Karaman (1992) I. Jadranske studije: Prilozi ekonomsko-socijalnoj historiji
Rijeke, Hrvatskog primorja i Dalmacije od 18 do 20. stoljea, Zagreb
Kardelj (1973) E. Razvoj slovenakog nacionalnog pitanja, Beograd
Kardelj (1975) E. Nacije i meunarodni odnosi, Beograd
Katii (1993) R. Uz poetke hrvatskih poetaka, Split
Katii (1998) R. Literarum studia: Knjievnost i naobrazba ranoga hrvatskog
srednjovjekovlja, Zagreb
Katunari (2003) Vj. Sporna zajednica. Novije teorije o naciji i nacionalizmu,
Zagreb
Kautsky (1887) K. Die moderne Nationalitt, Neue Zeit V, Wien
Kazer (2002) K. Porodica i srodstvo na Balkanu: Analiza jedne kulture koja
nestaje, Beograd
Kekemet (1984) D. (ur) Hrvatski narodni preporod u Splitu, Split
Kedourie (1960) E. Nationalism, London
Kedourie (1971) E. (ur) Nationalism in Asia and Africa, London
Kedourie (1985) E. Nationalism, izmj. izdanje, London
Kemilainen (1964) A. Nationalism, Jyvskyl
Kemper (1993) P. (ur) Postmoderna ili borba za budunost, Zagreb
Kessler (1981) W. Politik, Kultur und Geselschaft in Kroatien und Slawonien
in der erste Hlfte des 19 Jahrhunderts. Historiographie und Grundlagen,
Mnchen
Klai (1873) Vj. Prirodni zemljopis Hrvatske, Zagreb
Klai (1899) Vj. Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea,
Zagreb
Klai (1930) Vj. Hrvati i Hrvatska: Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda,
Zagreb
Klai (1971) N. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb
Klai (1972) N. Izvori za hrvatsku povijest do 1526., Zagreb

403
Klai (1975) N. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb
Klotz (1984) H. Modrne und postmoderne, Wiesbaden
Koestler (1967) A. The Ghost in the Machine, London
Kohn (1929) H. History of Nationalism in the East, London
Kohn (1946) H. The Idea of Nationalism, New York
Kohn (1955) H. Nationalism: Its Meaning and History, Princeton
Kohn (1956) H. Nationalism and Liberty, New York
Kohn (1962) H. The Age of Nationalism, New York
Kohn (1967) H. The Idea of Nationalism, 2. izd., New York
Koreni (1979) M. Naselja i stanovnitvo Hrvatske 1857 1971., Zagreb
Koruni (1986) P. Jugoslavenska ideologija u hrvatskoj i slovenskoj politici:
Hrvatsko-slovenski politiki odnosi 1848-1870 godine, Zagreb
Koruni (1989) P. Jugoslavizam i federalizam u hrvatskom nacionalnom
preporodu 1835-1875: Studija o politikoj teoriji i ideologiji, Zagreb
Koruni (1991) P. Program konfederalizma u hrvatskoj politikoj i drutvenoj
misli u 19. stoljeu, Povijesni prilozi 10, 103-156, Zagreb
Koruni (1992) P. Hrvatski nacionalni i politiki program 1848-49. godine,
Povijesni prilozi 11, 177-122, Zagreb
Koruni (1993) P. O podrijetlu hrvatske nacije u hrvatskoj politici u 19. stoljeu,
Povijesni prilozi 12, 133-228, Zagreb
Koruni (1994) P. Problem istraivanja podrijetla hrvatske nacije, Spomenica
Ljube Bobana, 145-157, Zagreb
Koruni (1997) P. Podrijetlo i integracija nacije kao znanstveni problem,
Migracijske teme 3, 151-188, Zagreb
Koruni (1998-a) P. Hrvatski nacionalni program i drutvene promjene za
revolucije 1848-1849. godine, Radovi 31, 9-39, Zagreb
Koruni (1998-b) P. Struktura hrvatskog programa i drutvene promjene za
revolucije 1848-49. godine, Historijski zbornik LI, 83-96, Zagreb
Koruni (1999-a) P. Podrijetlo i integracija hrvatske nacije kao znanstveni
problem, u: Zbornik M. Gross, 137-160, Zagreb
Koruni (1999-b) P. Podrijetlo, integracija i budunost nacije, u: Etninost i
povijest, priredio E. Herak, 55-82, Zagreb
Koruni (2000) P. Fenomen nacije: podrijetlo, integracija i razvoj, Historijski
zbornik LIII, 49-99, Zagreb
Koschatzky (1979) W. (izd.) Maria Theresia und ihre Zeit, Wien
Koslowski (1986) P. i drugi. Moderne und Posmoderne, Weinheim
Kretschmayr (1938) H. Maria Theresia, Leipzig
Krinik-Buki (1995) V. (ur.) Zbornik radova: Slovenci v Hrvaki, Ljubljana
Kulan i uhaj (1862) Kulan D. i uhaj M. Spisi Saborski Sabora kraljevinah
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od god. 1861., Zagreb
Kvaternik (1971) E. Politiki spisi, prir. Lj. Kunti, Zagreb
Kvaternik (1998) E. Izabrani politiki spisi, prir. D. Jeli, Zagreb
Le Bon (1910) G. La Psychologie politique, Paris

404
Le Bon (1963) G. La Psychologie des foules, Paris
Le Goff (1998) J. Civilizacija srednjovjekovnog Zapada, Zagreb
Leclerq (1979) E. La nation et son ideologie, Paris
Leek (2003) S. Seljaka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1918.-1941.,
Zagreb
Lefebvre (1988) H. La nacionalisme contre les nations, Paris
Lemberg (1964) E. Nationalismus, Reinbeck
Lemberg (1986) E. Zapadnoeuropski pojam nacije, Sveske14, Sarajevo
Leroti (1984) Z. Nacija, Zagreb
Leroti (1985) Z. Naela federalizma vienacionalne drave, Zagreb
Leilovska (1963) I. I. Jugoslavjanskie zemli Avstrijskoj imperii v period
revolucii 1848-1849. gg., Istorija Jugoslavii I, Moskva
Lewin (1948) K. Resolving Social Conflicts, New York
Lijphart (1992) A. Demokracija u pluralnim drutvima, Zagreb
Lipset (1969) S. M. Politiki ovek, Beograd
Lorkovi (1939) M. Narod i zemlja Hrvata, Zagreb
Losano (1968) M. G. Sustava e struttura nel diritto, Torino
Lovreni (1972) R. Geneza politike novog kursa, Zagreb
Lwith (1990) K. Svjetska povijest i dogaanja spasa, Zagreb
Luhmann (1998) N. Teorija sustava: Svrhovitost i racionalnost, Beograd
Luhmann (2001) N. Drutveni sustavi: Osnovi opte teorije, Beograd
Luhmann (2001) N. Znanost drutva, Zagreb
Lukas (1997) F. Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb
Lyotard (1979) J. F. La Condition postmoderne, Paris
Lyotard (1982) J. F. Das postmoderne Wissen, Bremen
Lyotard (1985) J. F. Immaterialitt und postmoderne, Berlin
Macan (1999) T. Povijest hrvatskog naroda, tree izdanje, Zagreb
Macartney (1971) W. A. The Habsburg Empire, London
Malik (1996/97) K. Rasa, kultura i nacionalna svojstvenost (Race, Culture and
Nationhood), Beogradski krug, No 3-4/1996, 1-2/1997, Utvara nacije,
Beograd
Mandi (1990) D. Hrvati i Srbi dva stara razliita naroda, Zagreb
Mannheim (1968) K. Ideologija i utopija, Beograd
Marcuse (1977) H. Kultura i drutvo, Beograd
Margeti (1977) L. Konstantin Porfinogenet i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik
Historijskog zavoda, 8, Zagreb
Margeti (2001) L. Dolazak Hrvata Ankunft Kroaten, Split
Maria Theresia und ihre Zeit, SalzburgWien 1980
Maritain (1990) J. Filozofija povijesti, Zagreb
Maritain (1992) J. ovjek i drava, Zagreb
Markus (2000) T. Hrvatski politiki pokret 1848./49. godine, Zagreb

405
Markus (2001) T. Slavenski Jug 1848.-50. godine i hrvatski politiki pokret,
Zagreb
Martelli (1979) R. La nation, Paris
Masaryk (1923) T. G. Borba za samoodreenje naroda, Zagreb
Mass (1950-1961) F. Der Josephinismus, 5 Bnde, Wien
Matasovi (2001) R. Uvod u poredbenu lingvistiku, Zagreb
Matkovi (1873) P. Hrvatska i Slavonija u svojih fizikih i duevnih odnoajih,
Zagreb
Matkovi (1995) H. Suvremena politika povijest Hrvatske, Zagreb
Mauran (1998) I. Hrvati i Osmansko carstvo, Zagreb
Maurani (1848) I. Hervati madjarom, Zagreb
Maurani (1999) I. Izabrani politiki spisi, ur. D. Pavlievi, Zagreb
Melucci (1996/97) A. Etniki i kulturni identitet (Ethnic and Cultural Identity)
Beogradski krug, No 3-4/1996, 1-2/1997, Utvara nacije, 34-49, Beograd
Meynard (1961) J. Destin des idologies, Lausanne
Milardovi (2001) A (priredio). Globalizacija, Osijek - Zagreb - Split
Mill (1992) J. S. O slobodi, u: Izabrani politiki spisi, Zagreb
Milosavljevi (2002) O. U tradiciji nacionalizma ili stereotipi srpskih
intelektualaca XX veka o nama i drugima, Beograd
Minogue (1967) K. R. Nationalism, London
Mogu (1995) M. Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika, Zagreb
Molnar (1997) A. Narod, nacija, rasa: Istorijsko izvorite nacionalizma u Europi,
Beograd
Moskovici (1981) S. L age des foules, Paris
Moskovici (1984) S. Psychologie sociale, Paris
Moskovisi (1997) S. Doba gomile, knj. I-II, Beograd
Mur (2000) B. Drutveni koreni diktature i demokratije, Beograd
Narodnosni i vjerski sastav stanovnitva Hrvatske 18801991. po naseljima, knj.
15, Zagreb 1998., priredili: J. Gelo, I. Crkveni i M. Klemeni
Nation und Nationalismus in Europa. Kulturelle Konstruktion von Identitten
(2002), edicija, Stuttgart Wien
Nations and Nationalism, Vol. 10, Issues 1-2, January 2004, Blackwell Publishing;
objavljeno je etrnaest radova uglednih autora o naciji, nacionalizmu i
etnicitetu.
Nations, Nationalism and Patriotism in the European Past (1994), edicija, ur. C.
Bjrn, A. Grant i K. J. Stringer, Copenhagen
Neumann (1974) F. Demokratska i autoritarna drava, Zagreb
Orbini (1999) M. Kraljevstvo Slavena, prir. F. anjek, Zagreb
sterreich zur Zeit Kaiser Joseph II., Wien 1983
Otruba (1963) G. Die Wirtschaftspolitik Maria Theresias, Wien
Otruba (1963) G. Die Wirtschaftspolitik Maria Theresias, Wien
Parsons (1967) T. Politics and Social Structure, New York

406
Parsons (1969) T. i drugi. Teorije o drutvu, Beograd
Parsons (1991) T. Drutva, Zagreb
Pavlievi (2002) D. Povijest Hrvatske, tree izdanje, Zagreb
Pejakovi (1861) S. Aktenstcke zur Geschichte des kroatisch-slavonischen
Landtades und der nationalen Bewegung vom jahre 1848., Wien
Peri (1999-2001) I. Hrvatski dravni sabor, knj. I-III, Zagreb
Petrinovi (1988) I. Politika misao F. Supila, Split
Petrinovi (1991) I. Ante Trumbi, Split
Platon (1911) A. Nacionalizam, Beograd
Plessner (1997) H. Zakanjela nacija, Zagreb
Pleterski (1985) J. Nacija Revolucija Jugoslavija, Beograd
Pokrovac (1991) Z. (ur). Graansko drutvo i drava, Zagreb
Poliakov (1974) L. The Aryan Myth, New York
Popisi stanovnitva od 1857. do 2001., Arhiv Hrvatske, Zagreb
Postmoderna: Nova epoha ili zabluda, zbornik radova, Zagreb 1988.
Poutignat (1995) Ph. Streiff-Fenart J. Thories de l Ethnicit, Paris
Preston (1997) P. W. Political, Cultural Identity, London
Pribojevi (1997) V. O podrijetlu i slavi Slavena, prir. M. Kurelac, Zagreb
Prica (1937) B. Hrvatsko pitanje i brojke, Beograd
Programatski spisi Hrvatskog narodnog preporoda, prir. M. icel, Zagreb
Prva izloba dalmatinsko-hrvatsko-slavonska 1864. odravana u Zagrebu,
Zagreb 1864.
Pupovac (1990) M. Politika komunikacija, Zagreb
Pusi (1989) E. Drutvena regulacija, Zagreb
Putinja (1997) F. Streiff-Fenart J. Teorije o etnicitetu, Beograd
Rabushka (1972) A. Shepsle A. Politics in Plural Societies, Ohio
Raki (1861) F. Odlomci iz dravnoga prava hrvatskoga za narodne dynastie,
Be
Raki (1877) F. Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia,
Zagreb
Raki (1971) F. i Strossmayer J. J. Politiki spisi, ur. Vl. Koak, Zagreb
Radi (1936) A. Narod i narodoznanstvo, Zagreb
Radovanovi (1986) M. Sociolingvistika, Novi Sad
Rakovac (1842) D. Mali katekizam za velike ljude, Zagreb
Raukar (1997) T. Hrvatsko srednjovjekovje, Zagreb
Redi (1963) E. Prilozi o nacionalnom pitanju, Sarajevo
Rejai (1971) M. (ed) Decline of Ideology, New York
Renan (1882) E. Quest-ce qu-une nation? Paris
Renan (1981) E. to je nacija, Kulturni radnik 6, Zagreb
Renner (1899) K. Staat und Nation, Wien
Renner (1964) K. Die Nation: Mythos und Wirklichkeit, Wien
Rihtman (2001) D. Augutin. Etnologija i etnomit, Zagreb

407
Ritschl (1960) O. System und systematische Methode in der Geschichte des
wissenschaftlichen Sprachgebrauchs und der philosophischen Methodologie,
Bonn
Robertson (1979) M. Nationalism in the Twentieth Century, Oxford
Rodin (1986) D. Graanske granice slobode, Zagreb
Roksandi (2004) D. Etnos, konfesija, tolerancija, Zagreb
Rosenberg (1993) N. Birdzell L. E. Kako se Zapad obogatio: Ekonomska
preobrazba industrijskog svijeta, Zagreb
Rot (2000) K. Slike u glavama. Ogledi o narodnoj kulturi u jugoistonoj Europi,
Beograd
Rumenjak (2003) N. Srpski zastupnici u Banskoj Hrvatskoj: okvir za kolektivnu
biografiju 1881.-1892., Zagreb
Rumenjak (2005) N. Politika i drutvena elita Srba u Hrvatskoj potkraj 19.
stoljea: uspon i pad Srpskog kluba, Zagreb
Rutherford (1990) J. (ed) Identity: Community. Culture. Difference, London
Saborski spisi sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije 1867-1870,
Zagreb
Sartori (1965) G. Democratic Theory, New York
Schieder (1991) Th. Nationalismus und Nationalstaat. Studien zum nationalen
Problem im modernen Europa, Gttingen
Schmidt (1988) B. Postmoderna strategija zaborava, Zagreb
Schultze (1993) H. Staat und Nation in der europischen Geschichte, Mnchen
Schumpeter (1961) J. Capitalisme, sociakisme et dmocratie, Paris
Semino (2000) O. i suradnici (Passarino G, Oefner PJ, Lin AA, Arbuzova S,
Beckman LE, De Benedictis G, Francalacci P, Kouvatsi A, Limborska S,
Marcikiae M, Mika A, Mika B, Primorac D, Santachiara-Benerecetti AS,
Cavalli-SforzaLL, Underhill PA). The genetic legacy of Paleolithic Homo
sapiens sapiens in extant Europeans: a Y-chromosome perspective, Scince,
Nov 10;290 (5494): 1155-1159, 2000
Semino (2004) i suradnici (Magri C, Benuzzi G, Lin AA, Al-Zahery N, Battaglia
V, Maccioni L, Triantaphyllidis C, Shen P, Oefner PJ, Zhivotovsky LA, King
R, Torroni A, Cavalli-Sforza LL, Underhill PA, Santachiara-Benerecetti AS).
Origin, diffusion and differentiation of Y-chromosome haplogroups E and J:
inferences on the Neolithization of Europe and later migratory events in the
Mediterranean Area, Am J. Human Genetics, 74:1023-1034, 2004
Seton-Watson (1980) H. Drave i nacije, Zagreb
Sherif (1953) M. Sherif C. Groups in Harmony and in Tension, New York
Sigmund (1963) P. (ed) Ideologies of the Develping Nations, London
Skok (1934) P. Dolazak Slavena na Mediteran, Zagreb
Skok (1950) P. Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb
Smiiklas (1879/1882) T. Poviest hrvatska, Zagreb
Smiiklas (1885) T. Obrana i razvitak hrvatske narodne ideje od 1790. do 1835,
Rad JAZU 80, Zagreb

408
Smiiklas (19041990) T. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniae - Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije,
vol. IXVIII, Zagreb
Smit (1998) A. D. Nacionalni identitet, Beograd
Smith (1979) A. D. Nationalism in the Twentieth Century, Oxford
Smith (1983) A. D. Theories of Nationalism, London
Smith (1986) A. D. The Ethnic Origins of Nations, Oxford
Smith (1991) A. D. National Identity, London
Smith (1995) A. D. Nations and Nationalism in a Global Era, Oxford
Smith (1996/97) A. D. U odbranu nacije (In Defence of the Nation), Beogradski
krug, No 3-4/1996, 1-2/1997, Utvara nacije, 88-97, Beograd
Smith (1998) A. D. Nationalism and Modernism, London
Smith (2003) A. D. Nacionalizam i modernizam: kritiki pregled suvremenih
teorija nacija i nacionalizma, Zagreb
Snyder (1954) L. L. The Meaning of Nationalism, Westport
Snyder (1964) L. L. The Dynamics of Nationalism, Princeton
Spisi sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od godine 1865-67,
Zagreb
Stani (1980) N. Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u
Dalmaciji: M. Pavlinovi i njegov krug do 1869, Zagreb
Stani (1984) N. Od naroda k naciji, Nae teme 4-5, str. 677-97, Zagreb
Stani (1985) N. Hrvatski narodni preporod 1790-1848, u: Hrvatski narodni
preporod 1790-1848. Hrvatska u vrijeme Ilirskog pokreta, Zagreb
Stani (1989) N. Gajeva Jo Horvatska ni propala iz 1832-33: ideologija Lj.
Gaja u pripremnom razdoblju hrvatskog narodnog preporoda, Zagreb
Stani (1998) N. Das Jahr 1848 in Kroatien: unvollendete Revolution und
nationale Integration, Sdost-Forschungen 57, 103-128, Mnchen
Stani (2002) N. Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu, Zagreb
Stanovnitvo Hrvatske dosadanji razvoj i perspektive, Zbornik radova, uredili:
D. ivi, N. Pokos i A. Mieti, Zagreb 2005.
Starevi (1971) A. Politiki spisi, prir. T. Ladan, Zagreb
Starevi (1995) A. Djela, knj. I-VIII, pretisak, Zagreb 1995.
Starevi (1996) A. Govori u hrvatskom saboru, Zagreb
Statistiki atlas kraljevina Hrvatske i Slavonije 1875.-1915., Zagreb 1915.
Statistiki godinjak kraljevina Hrvatske i Slavonije I (1905), Zagreb 1913.
Statistiki godinjak kraljevina Hrvatske i Slavonije II (1906-1910), Zagreb
1917.
Statistiki godinjak Republike Hrvatske 1990. i 1991., Zagreb
Statistiki godinjak SR Hrvatske 1953., 1955., 1971.1989, Zagreb
Statistiki ljetopis Hrvatske 1992.- 2000., Zagreb
Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2001., 2002., 2003., 2004., Zagreb
Statistiki ljetopis za godinu 1874., Zagreb 1875.

409
Statistika puanstva u Dalmaciji, Zadar 1885.
Steward (1955) J. Theory of Culture Change, Illinois Press
Stipeti (1984) V. Pismenost i razvoj (jedno stoljee u eliminaciji nepismenosti na
teritoriju SR Hrvatske: 18801981), Nae teme 28/11, 24552489, Zagreb
1984.
Stipeti (2001) V. Povijest hrvatske ekonomske misli, Zagreb
StipetiVekari (2004) = Stipeti V. i Vekari N. Povijesna demografija
Hrvatske, Zagreb - Dubrovnik
Stojanovi (1997) T. Balkanski svetovi. Prva i poslednja Europa, Beograd
Strossmayer (1971) J. J. Raki F. Politiki spisi, ur. V. Koak, Zagreb
Sdland (1990) L. (I. Pilar) Junoslavensko pitanje, Varadin
Sugar (1969) P. Lederer I. (ed) Nationalism in Eastern Europe, Seattle
Sui (1995) M. Pristupna razmatranja uz problem etnogeneze Hrvata, u:
Etnogeneza Hrvata, ur. N. Budak, str. 13-27, Zagreb
Supek (1996) R. Modernizam i postmodernizam, Zagreb
Supilo (1970) F. Politiki spisi, ured. D. epi, Zagreb
Suppan (1999) A. Oblikovanje nacije u graanskoj Hrvatskoj 1835-1918.,
Zagreb
Sykes (2001) B. The Seven Daughters of Eve, London
Sykes (2002) B. Sedam Evinih keri. Genetika povijest Europljana, Zagreb
Szabo (1987) A. Sredinje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860-1873., Zagreb
Szcs (1981) J. Nation und Geschichte: Studien, Kln Wien
anjek (1996) F. Kranstvo na hrvatskom prostoru, Zagreb
anjek (1999) F. Povijesni pregledi Mavra Orbinija, u: M. Orbini, Kraljevstvo
Slavena, Zagreb
icel (1985) M. Riznica ilirska 1835-1985., Zagreb
icel (1997) M. Programski spisi Hrvatskog narodnog preporoda, Zagreb
idak (1968) J. i drugi, Povijest hrvatskog naroda 1860-1914, Zagreb
idak (1973) J. Studije iz hrvatske povijesti 19. stoljea, Zagreb
idak (1979) J. Studije iz hrvatske povijesti za revolucije 1848-49., Zagreb
idak (1981) J. Kroz pet stoljea hrvatske povijesti, Zagreb
idak (1988) J. i drugi, Hrvatski narodni preporod ilirski pokret, Zagreb
ii (1913) F. Hrvatska povijest od 1790. do 1947., trei dio, Zagreb
ii (1920) F. Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,
Zagreb
ii (1923) F. Ime Hrvat i Srbin i teorije o doseljenju Hrvata i Srba, Godinjica
N. upia 35, Zagreb
ii (1925) F. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb
ii (1962) F. Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb
kiljan (1990) D. Jezina politika, Zagreb
kiljan (2000) D. Javni jezik, Zagreb
kiljan (2002) D. Govor nacije: Jezik, nacija, Hrvati, Zagreb

410
tudije o etnonacionalizmu, Zbornik radova, ur. R. Rizman i drugi, Ljubljana
1991.
ulce (2002) H. (H. Schultze) Drava i nacija u europskoj istoriji, Beograd
ulek (1868) B. Nae pravice, Zagreb
urmin (1903) . Hrvatski preporod, knj. I-II, Zagreb 1903-1904.
uvar (1970/a) S. Nacije i meunacionalni odnosi, Zagreb
uvar (1970/b) S. Socioloki presjek jugoslavenskog drutva, Zagreb
Tagore (1921) R. Nacionalizam u Italiji, Zagreb
Taylor (1990) A. J. P. Habsburka monarhija 1809-1918., Zagreb
Taylor (1996/97) Ch. Nacionalizam i modernost (Nationalism and modernity),
Beogradski krug, No 3-4/1996, 1-2/1997, Utvara nacije, 11-33, Beograd
Thiesse (1999) A. M. La cration des identits nationales, Paris
Tilly (1975) C. The Formation of National States in Western Europe, Princeton
Tipton (1972) C. L. Nationalism in the Middle Ages, New York
Tocqueville (1995) A. O demokraciji u Americi, Zagreb
Todorov (1994) C. Mi i drugi, Beograd
Todorova (1999) M. Imaginarni Balkan, Beograd
Tomai (1937) D. Drutveni razvitak Hrvata, Zagreb
Tomai (1938) D. Politiki razvitak Hrvata, Zagreb
Tnnies (1887) F. Gemeinschaft und Gesellschaft, Stuugart
Tnnies (1931) F. Einfhrung in die Sociologie, Stuttgart
Trumbi (1998) A. Izabrani politiki spisi, ur. I. Petrinovi, Zagreb
Underhill (2000) P. A. i suradnici, Y chromosome sequence variation and the
history of human populations, Nature Genetics, Vol. 26, 358-361
Vattimo (1987) G. La fin de la modernit, Paris
Vattimo (1991) G. Kraj moderne, Novi Sad
Veber (1976) M. Privreda i drutvo, knj. 1-2, Beograd
Vince (1978) Z. Putovima hrvatskoga knjievnog jezika, Zagreb
Vitezovi (1997) P. Ritter. Oivjela Hrvatska, prir. J. Bratuli, Zagreb
Vlaji (1984) G. Jugoslavenska revolucija i nacionalno pitanje, Zagreb
Vrandei (2002) J. Dalmatinski autonomistiki pokret u XIX. stoljeu, Zagreb
Vranicki (1970) P. Mjesto nacionalnog pitanja u marksistikoj teoriji, Nae teme
1, Zagreb
Vranje (1991) B. Stanovnitvo gradova Banske Hrvatske na prijelazu stoljea,
Zagreb
Vrbani (1891) F. Demografski izvidi u Hrvatskoj, Zagreb
Vrbani (1899) F. Jedno stoljee u razvoju broja iteljstva Hrvatske i Slavonije,
Rad JAZU 140, Zagreb
Vukotinovi (1842) Lj. Ilirisam i kroatisam, Kolo, knj. II, Zagreb
Wagner (1982) H. Von der Reform zur Restauration, Wien
Wallerstein (1986) I. Suvremeni svjetski sustavi, Zagreb
Walter (1958) F. Die theresianische Staatsreform von 1749, Wien

411
Weber (1976) M. Privreda i drutvo, I-II, Beograd
Weber (1986) M. Metodologija drutvenih nauka, Zagreb
Wehler (2001) H-U. Nationalismus, Mnchen
Wehler (2005) H-U. Nacionalizam: povijest, oblici, posljedice, Zagreb
Weingrtner (1979) A. Nation und Staat, Wien
Welsch (1987) W. Unsere postmoderne moderne, Weinheim
Wertheimer-Baleti (1971) A. Stanovnitvo SR Hrvatske, Studije, Zagreb
Wiatr (1972) J. Osnovni problemi teorije nacije, Ideje 6, Beograd
Winkler (1985) H. Nationalismus, Knigstein
Wodak (1998) R. Zur diskursiven Konstruktion nationaler Identitt, Frankfurt
YuvalDavis (2004) N. Rod i nacija, Zagreb
Zllner (1974) E. Geschichte sterreichs: von den Anfngen bis zur Gegenwart,
Wien
Zllner-Schssel (1997) E. Schssel Th. Povijest Austrije, Zagreb
Zorii (1885) M. Statistike crtice o kraljevinah Hrvatske i Slavonije, Zagreb
Zorii (1896) M. iteljstvo kraljevina Hrvatske i Slavonije po zvanju i zanimanju,
Rad JAZU 125, 50-197.
Zwitter (1962) F. idak J. Bogdanov V. Nacionalni problemi v Habsburki
monarhiji, Ljubljana

412
 PRILOZI

I. Modeli suvremenih drava i nacija u svijetu

II. Stanovnitvo Hrvatske u 19. i 20. stoljeu

I. Modeli suvremenih drava i nacija u svijetu

ivotne strukture stanovnitva: etnike, nacionalne, kulturne, politike,
socijalne, obrazovne i vjerske
A) EUROPA
1. Nacije-drave: klasini europski modeli491
a) Model moderne nacije-drave: dominantna etnija + vie subetnija
Austrija, Bjelorusija, Bugarska, eka, Danska, Estonija, Finska,
Francuska, Grka, Hrvatska, Irska, Latvija, Litva, Italija, Maarska,
Makedonija, Malta, Moldavija, Nizozemska, Norveka, Njemaka,
Poljska, Portugal, Rumunjska, Rusija, Slovaka, Slovenija, panjolska,
vedska, Ukrajina itd.
Usp. ovdje Prilozi: Tabela br. 1
b) Model engleske drave: dominantna metaetnija (nacija) + etnike grupe
Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije (Engleska, Wales, kotska) i
Sjeverne Irske: dominantna metaetnija (Britanci: Englezi, Velani, koti)
+ etnike grupe (Stranci: Crnci, Indijci, Pakistanci, Bangladeani, ostali
Azijati i drugi)
Prilozi: Tabela br. 2.
c) Model belgijske drave: dominantna megaetnija (nacija) + etnike grupe
Belgija: dominantna megaetnija (Belgijanci: Flamanci i Valonci) +
etnike grupe (Stranci: Talijani, Marokanci, Francuzi, Turci i drugi)
Prilozi: Tabela br. 3.
2. Model vieetnike (nenacionalne) drave
a) vicarski konfederalni model moderne drave
Identifikacija ljudi: (1) nadetnika/dravna i (2) etnika
Prilozi: Tabela br. 4
491 Shematski emo prikazati vei dio europskih modernih nacija-drava ili nacionalnih drava (klasini

model moderne nacije koju ini dominantna etnija u nekoj dravi), te engleski, belgijski i vicarski model i
modele modernih drava i nacija na drugim kontinentima. Vano je uoiti da postoji vie modela.

413
b) Mogunost primjene (kon)federalnog modela vieetnike drave
identifikacija ljudi: (1) etnika, (2) politika i (3) regionalna
Bosna i Hercegovina, Cipar
Prilozi: Tabela br. 5
B) AMERIKA, AUSTRALIJA I OCEANIJA
1. Modeli vieetnikih (nenacionalnih) drava
a) Model drave u kojoj je dominantna bijela rasa: bijelci + ostali
Australija, Argentina, Kanada, Novi Zeland, SAD, Urugvaj itd.
Prilozi: Tabela br. 6
b) Model drave u kojoj je dominantna crna rasa: crnci + ostali
Bahami, Barbados, Dominika, Grenada, Haiti, Jamajka itd
Prilozi: Tabela br. 7
c) Model vieetnike drave u kojoj su dominantni mjeanci: Mestici, Melezi
ile, Ekvador, Kolumbija, Nikaragva, Paragvaj, Salvador, Venezuela
itd.
Prilozi: Tabela br. 8
d) Model vieetnike drave s nadetnikom/dravnom identifikacijom ljudi
Bolivija, Brazil, Kuba, Meksiko, Peru, Surinam itd.
Prilozi: Tabela br. 9
C) AZIJA
1. Moderne nacije-drave: klasini model
a) Dominantna etnija (nacija) + vie subetnija i etnikih grupa
Armenija, Azerbajdan, Banglade, Gruzija, Indija, Istoni Timor, Japan,
Juna Koreja, Kamboda, Kina, Laos, Libanon, Malezija, Mongolija,
Nepal, Saudijska Arabija, Sjeverna Koreja, Tadikistan, Tajland,
Turkmenistan, Tajvan, Uzbekistan, Vijetnam
Prilozi: Tabela br. 10 i 11
2. Model vieetnike drave
a) Drave s nadetnikom/dravnom identifikacijom ljudi
Afganistan, Brunej, Butan, Filipini, Indonezija, Iran, Katar, Kazahstan,
Kuvajt, Kirgistan, Maldivi, Malezija, Mianmar, Pakistan, Singapur, ri
Lanka, Ujedinjeni Arapski Emirati
Prilozi: Tabela br. 12
3. Model vieetnike drave u kojoj dominira vjerska identifikacija ljudi
a) Drave s vjerskom i etnikom identifikacijom ljudi

414
 Irak, Iran, Jemen, Jordan, Oman, Sirija, Izrael itd.
Prilozi: Tabela br. 13
D) AFRIKA
1. Model nacije-drave s dominantnim narodom + vie etnikih grupa
Alir, Benin, Bocvana, Burundi, Egipat, Eritreja, Lesoto, Libija,
Madagaskar, Maroko, Mauritanija, Namibija, Ruanda, Somalija, Tunis
Prilozi: Tabela br. 14
2. Model vieplemenske drave + vie etnikih grupa
Angola, Bjelokosna Obala, Burkina Faso, ad, Etiopija, Gabon, Gana,
Gambija, Gvineja Bisau, Junoafrika Republika, Kamerun, Kenija,
Kongo, Liberija, Malavi, Mali, Mozambik, Niger, Nigerija, Senegal,
Sijera Leone, Srednje-afrika Republika, Sudan, Tanzanija, Uganda,
Zambija, Zimbabve
Prilozi: Tabela br. 15

415
 I. Modeli suvremenih drava i nacija u svijetu
Etnike, nacionalne, kulturne, politike, socijalne, obrazovne i vjerske
strukture

A) Europa
1. Moderne europske nacije-drave: klasini europski model nacije
= dominantna etnija (nacija) + vie subetnija (etnikih grupa)

Prilozi: Tabela br. 1

Nacija-drava Dominantna Etnike grupe Religijska Omjer
a) model etnija (nacija) (subetnije) pripadnost stanovnitva
Austrija Austrijanci Turci 0,8% rimokatolici 85% - grad 65%
Broj 96% Nijemci 0,5% protestanti 6% - selo 35%
stanovnika - ostali 2,6% - ostali 3% - pismenost 98%
8.174.762 - ateisti 6% - slubeni jezik:
njemaki
Bjelorusija Bjelorusi Rusi 13,2% pravoslavci - grad 71%
Broj 77,9% Poljaci 4,1% grkokatolici - selo 29%
stanovnika Ukrajinci 2,1% - pismenost 99,6%
10.310.520 - ostali 2,7% - slubeni jezici:
bjeloruski i ruski
Bugarska Bugari Turci 8,5% pravoslavci 85% - grad 70%
Broj 85,3% Romi 2,6% muslimani 13% - selo 30%
stanovnika Makedonci 2,5% idovi 0,8% - pismenost 98%
7.517.973 - ostali 1,1% - ostali 1,2% - slubeni jezik:
bugarski
eka esi Moravci 13% rimokatolici 39% - grad 75%
Broj 81,3% Slovaci 3,1% protestanti 4,6% - selo 25%
stanovnika Sleani 0,4% pravoslavci 3% - pismenost 99%
10.246.178 Nijemci 0,5% - ostali 13% - slubeni jezik:
- ostali 2,9% - ateisti 39,7% eki
Danska Danci Turci 0,5% luterani 90,6% - grad 85%
Broj 97,2% - Skandinavci rimokatolici 0,5% - selo 15%
stanovnika 0,3% idovi 0,1% - pismenost 100%
5.413.392 - ostali 1,9% - ostali 8,8% - slubeni jezik:
danski
Finska Finci veani 6% luterani 88,7% - grad 67%
Broj 93,6% - ostali 0,4% pravoslavci 1,1% - selo 33%
stanovnika - ostali 0,9% - pismenost 100%
5.214.512 - ateisti 9,3% - slubeni jezici:
finski, vedski
Francuska Francuzi Alirci 1,5% rimokatol. 76,4% - grad 76%
Broj 90,6% Portugalci 1,4% ost. krani 3,7% - selo 24%
stanovnika Marokanci 0,8% muslimani 3% - pismenost 99%
60.424.213 panjolci 0,6% - ostali i ateisti - slubeni jezik:
Talijani 0,6% 16% francuski
- ostali 4,5%

416
Nacija-drava Dominantna Etnike grupe Religijska Omjer
a) model etnija (nacija) (subetnije) pripadnost stanovnitva
Grka Grci - ostali 2% pravoslavci 97,6% - grad 60%
Broj 98% = Muslimani muslimani 1,5% - selo 40%
stanovnika Albanci rimokatolici 0,4% - pismenost 96%
10.647.529 Slaveni, Vlasi protestanti 0,1% - slubeni jezik:
- ostali 0,4% grki
Hrvatska Hrvati Srbi 4,54% rimokatolici 87% - grad 58%
Broj 89,6% Neizjanjeni 1,85 pravoslavci 4,4% - selo 42%
stanovnika - ostali 4,06% : muslimani 1,3 - pismenost 98%
4.496.869 Bonjaci, Talijani, - ostali 3,4% - slubeni jezik:
Maari, Albanci, - ateisti 5,2% hrvatski
Slovenci, esi,
Romi, Crnogorci,
Slovaci, idovi,
Makedonci,
Rusi, Nijemci,
Ukrajinci,
Poljaci, Rumunji
Irska Irci Englezi i Velani rimokatolici 93% - grad 59%
Broj 94,7% = 3,6% Irske crkve 3% - selo 41%
stanovnika Irci iz sjev. Irske prezbiterij. 0,4% - pismenost 98%
3.969.558 = 1,4% - ostali 3,6% - slubeni jezici:
- ostali 0,3% irski, engleski
Italija Talijani Sardinci 2,7% rimokatolici 83% - grad 67%
Broj 94,1% Retoromani - ostali 0,8% - selo 33%
stanovnika 1,3% - ateisti 16,2% - pismenost 98%
58.057.477 - ostali 1,9% - slubeni jezik:
talijanski
Maarska Maari Romi 4% rimokatolici 62,4% - grad 64%
Broj 89,9% Nijemci 2,6% protestanti 23,4% - selo 36%
stanovnika Hrvati 2% - ateisti 12,9% - pismenost 99%
10.032.375 Slovaci 0,8% - slubeni jezik:
Rumunji 0,7% maarski
Makedonija Makedonci Albanci 22% pravoslavci 67% - grad 62%
Broj 65% Turci 4% muslimani 30% - selo 38%
stanovnika Srbi 2% - ostali 3% - pismenost 94%
2.040.085 Romi 3% - slubeni jezik:
- ostali 4% makedonski
Nizozemska Nizozemci Turci 1,2% rimokatolici 31% - grad 89%
Broj 95% Marokanci 0,9% reformisti 21% - selo 11%
stanovnika Nijemci 0,3% muslimani 4,4% - pismenost 99%
16. 318.199 - ostali 1,8% - ostali 3,6% - slubeni jezik:
- ateisti 40% nizozemski
Norveka Norveani - ostali luterani 87,9% - grad 76%
Broj 95,8% Skandinavci 1% - ostali 8,9% - selo 24%
stanovnika - ostali 3,2% - ateisti 3,2% - pismenost 100%
4.574.560 - slubeni jezik:
norveki

417
 Nacija-drava Dominantna Etnike grupe Religijska Omjer
a) model etnija (nacija) (subetnije) pripadnost stanovnitva
Njemaka Nijemci Turci 2,3% protestanti 45% - grad 88%
Broj 95,1% Talijani 0,7% rimokatolici 37% - selo 12%
stanovnika Grci 0,4% - ostali i ateisti - pismenost 99%
82.424.609 Poljaci 0,4% = 18% - slubeni jezik:
- ostali 1,1% njemaki
Poljska Poljaci Ukrajinci 0,6% katolici 95% - grad 66%
Broj 97,6% - ostali 1,8% - ostali 5% - selo 34%
stanovnika - pismenost 99%
38.626.349 - slubeni jezik:
poljski
Portugal Portugalci Kapverdi 0,3% rimokatolici 97% - grad 64%
Broj 99,1% Brazilci 0,1% protestanti 1% - selo 36%
stanovnika panjolci 0,1% - ostali 2% - pismenost 93%
10.524.145 Britanci 0,1% - slubeni jezik:
Amerikanci 0,1% portugalski
- ostali 0,2%
Rumunjska Rumunji Maari 8,9% pravoslavci 70% - grad 56%
Broj 89,1% Nijemci 0,4% grki pravoslavci - selo 44%
stanovnika - ostali 1,6% = 10% - pismenost 98%
22.355.551 muslimani 1% - slubeni jezik:
- ostali 3% rumunjski
Rusija Rusi Tatari 3,8% pravoslavci - grad 78%
Broj 81,5% Ukrajinci 3% muslimani - selo 22%
stanovnika uvai 1,2% budisti - pismenost 99%
143.974.059 Bakiri 0,9% katolici - slubeni jezik:
Bjelorusi 0,8% idovi ruski
Moldavci 0,7% - ostali
- ostali 8,1%
Slovaka Slovaci Maari 10,8% rimokatolici 60% - grad 57%
Broj 85,6% esi 1% protestanti 8,4% - selo 43%
stanovnika - ostali 2,6% pravoslavci 4,1% - pismenost 99%
5.423.567 - ostali 17% - slubeni jezik:
- ateisti 9,7% slovaki
Slovenija Slovenci Hrvati, Srbi i rimokatolici 96% - grad 50%
Broj 98% ostali 2% muslimani 1% - selo 50%
stanovnika - ostali 3% - pismenost 99%
2.011.473 - slubeni jezik:
slovenski
panjolska panjolci Katalonci 16,3% rimokatolici 97% - grad 78%
Broj 72,3% Galicijani 8,1% protestanti 0,4% - selo 22%
stanovnika Baski 2,3% - ateisti 2,6% - pismenost 97%
40.280.780 - ostali 1% - slubeni jezik:
panjolski
vedska veani Finci 3,1% luterani 88,9% - grad 83%
Broj 90,8% - ostali 6,1% rimokatolici 1,5% - selo 17%
stanovnika pentekostalni 1% - pismenost 99%
8.986.400 - ostali 8,4% - slubeni jezik:
- ateisti 30% vedski

418
 b) Moderne europske nacije-drave: engleski model
= dominantna metaetnija (Nation: nacija) + etnike grupe

Prilozi: Tabela br. 2

Nacija-drava Dominantna Etnije i Religijska Omjer

b) model etnija (nacija) etnike grupe pripadnost stanovnitva

Engleska Nationality: Etnike anglikanci 58,7% - grad 90%

Broj stanovnika Britanci zajednice: rimokatolici 13% - selo 10%
60.270.708 92,5% Englezi 81% prezbiterijan. 7%
= skupni naziv za koti 9,6% metodisti 4,3% - pismenost 99%
Engleze, kote i Velani 1,9% ostali krani 5,7%
Velane Ethnic groups: nereligiozni 8,8% - slubeni jezik:
(stanovnici Irci 2,4% muslimani 1,4% engleski
Velike Britanije) Indijci 1,5% idovi 0,8%
Crnci 1,6% hindu 0,7%
Pakistanci 0,8% siki 0,4%
- ostali 1,2% - ostali 1%

c) Moderne europske nacije-drave: belgijski model

= dominantna metaetnija (Nation: nacija) + etnike grupe

Prilozi: Tabela br. 3

Nacija-drava Dominantna Etnije i Religijska Omjer

c) model etnija (nacija) etnike grupe pripadnost stanovnitva

Belgija Nationality: Etnike rimokatolici 90% - grad 97%

Broj stanovnika Belgijanci zajednice: muslimani 1,1% - selo 3%
10.348.276 91,1% Flamanci 59% protestanti 0,4%
= skupni naziv Valonci 32,1% nereligiozni 7,5% - pismenost 98%
za Flamance i Ethnic groups: - ostali 1%
Valonce Talijani 2,8% - slubeni jezici:
Marokanci 1,1% flamanski,
Francuzi 1,1% francuski
Turci 0,6% njemaki
- ostali 2,6%

419
2. Moderne europske drave: model vieetnike drave
a) vicarski konfederalni model vieetnike moderne drave:
Nadetnika politika i dravna identifikacija (Nationality)
Identifikacija s etnikom zajednicom i etnikom grupom

Prilozi: Tabela br. 4

Vieetnika Nationality Etnike zajednice Religijska Omjer

drava (konfederalna) i etnike grupe pripadnost stanovnitva

vicarska vicarci Etnike zajednice: rimokatolici 47% - grad 68%

konfederacija 92,8% njemaki vicarci protestanti 44,3% - selo 32%
(vicarska) prvotni = 65% idovi 0,3% - pismenost 99%
Broj stanovnika dravljani francuski vicarci - ostali 7,8% - slubeni jezici:
7.450.867 vicarske: = 18% njemaki,
Nijemci, Talijani talijanski vicarci francuski,
i
= 9,8% talijanski i
Francuzi
Ethnic groups: retoromanski
Identifikacija:
panjolci 1,7%
politika
Retoromani 0;8%
konfederalna
- ostali 4,7%
etnika

420
 b) Mogunost primjene (kon)federalnog modela vieetnike drave
Nadetnika politika/dravna identifikacija (sada: vrlo labava)
Primarna identifikacija ljudi: etnika, regionalna, vjerska
Primjeri: Bosna i Hercegovina, Cipar

Prilozi: Tabela br. 5

Vieetnika Etnicitet Etnike Religijska Omjer

drava (etnos) zajednice pripadnost stanovnitva
i etnike grupe
Bosna i Dravljani Etnike zajednice: muslimani 40% - grad 43%
Hercegovina BiH Muslimani 44% pravoslavci 31% - selo 57%
= Identifikacija: Srbi 31% rimokatolici 15% - pismenost 93%
Bonj.- etnika Hrvati 17% protestanti 4% - slubeni jezici:
hrvatska regionalna Etnike grupe: - ostali 10% srpski
Federacija vjerska - ostali 8% hrvatski
Republika
Srpska
Broj stanovnika
4.007.608
Cipar Dravljani Etnike zajednice: pravoslavci 78% - grad 57%
= Cipra Grci 78% muslimani 18% - selo 43%
Republika Identifikacija: Turci 18% - ostali 4% - pismenost 97%
Cipar etnika Ethnic groups: - slubeni jezici:
(grki dio) regionalna - ostali: Britanci i grki
Republika vjerska drugi 4% turski
sjever. Cipar
(turski dio)
Broj stanovnika
775.927

421
 B) Amerika, Australija i Oceanija
1. Vieetnike drave
Na tom prostoru nema nacionalnih drava (nacija-drava) ni nacija europskog
tipa
a europski model jest: dominantna etnija (nacija) + vie subetnija i
supkultura
a) Model vieetnike drave u kojoj su dominantni Bijelci (Europljani)
= Bijelci + ostali (ne-bijelo stanovnitvo)

Prilozi: Tabela br. 6

Vieetnika Ethnicity Etnike zajednice i Religijska Omjer
drava (etnos) etnike grupe pripadnost stanovnitva
Kanada Kanaani Etnike zajednice: rimokatolici 46% - grad 77%
Broj Britanci 40% protestanti 41,2% - selo 23%
stanovnika Identifikacija: Francuzi 27% pravoslavci 1,5% - pismenost 97%
32.507.874 dravna Ethnic groups: idovi 1,2% - slubeni jezici:
Europljani etnika - ostali Europljani 20% - ostali 9,6% engleski i
(Bijelci) regionalna Indijanci i Eskimi 1,5% francuski
87% rasna (race) - ostali 11,5%
SAD Amerikanci Ethnic groups: protestanti 56% - grad 77%
Sjedinjene Bijelci 81,1% rimokatolici 28% - selo 23%
Amerike Identifikacija: (=Europljani: idovi 2% - pismenost 97%
Drave dravna Nijemci, Irci, Englezi, - ostali 4% - slubeni jezik:
Broj politika Slaveni, Nizozemci itd.) - ateisti 10% engleski
stanovnika regionalna Ne-bijelci
293.027.571 etnika Crnci 12,4%
Europljani rasna (race) Azijati 3,3%
(Bijelci) Hispanci 2,4%
81,1% - domorodci 0,8%
(Indijanci)
Australija Australci Ethnic groups: rimokatolici 26% - grad 85%
Australski Bijelci 92% anglikanci 26% - selo 15%
Savez Identifikacija: =Europljani: ostali krani 24% - pismenost
Broj dravna Englezi, koti, Irci, - ostali 24% 100%
stanovnika politika Talijani, Nijemci, - ateisti 10% - slubeni jezik:
20.180.878 etnika Poljaci, Hrvati itd. engleski
Europljani rasna (race) Ne-bijelci:
(Bijelci) Azijati 7%
92% Aboridini 1%
Argentina Argentinci Ethnic groups: rimokatolici 90% - grad 90%
Broj Bijelci 85% protestanti 1% - selo 10%
stanovnika Identifikacija: = Europljani: idovi 2% - pismenost 97%
39. 144.753 dravna panjolci, Englezi, - ostali 7% - slubeni jezik:
Europljani etnika Talijani, Nijemci, razni panjolski
(Bijelci) rasna (race) Slaveni itd.
85% Ne-bijelci
Mestici i Indijanci
= 15%

422
 b) Model vieetnike drave u kojoj je dominantna crna rasa (Crnci)
= Crnci + ostali (Europljani, domorodci, Azijati i drugi)

Prilozi: Tabela br. 7

Vieetnika Ethnicity Etnike zajednice Religijska Omjer

drava (etnos) i etnike grupe pripadnost stanovnitva

Haiti Haiani Etnika zajednica: rimokatolici 80% - grad 36%

Broj Crnci 95% protestanti 16% - selo 64%
stanovnika Identifikacija: Ethnic groups: - ostali 4% - pismenost 53%
7.942.419 dravna Mulati 4,9% -nepismenih 47%
Crnci 95% etnika Bijelci 0,1% - slubeni jezici:
rasna (race) kreolski
francuski
Jamajka Dravljani Etnika zajednica: protestanti 55,9% - grad 56%
Broj Jamajke Crnci 76,3% rimokatolici 5% - selo 44%
stanovnika Ethnic groups: ateisti 17,7% - pismenost 88%
2.713.130 Identifikacija: Europljani 18,3% - ostali 10,4% -nepismenih 12%
Crnci 76% dravna Indijanci 3,4% -neutvreno 11% - slubeni jezik:
etnika - ostali 2% engleski
rasna (race)

423
 c) Model vieetnike drave u kojoj su dominantni mjeanci: Mestici,
Melezi492
= dominantni etnos (Mestici, Melezi) + vie subetnija

Prilozi: Tabela br. 8

Vieetnika Ethnicity Etnike zajednice Religijska Omjer

drava (etnos) i etnike grupe pripadnost stanovnitva

Salvador Salvadorci Ethnic groups: rimokatolici 75% - grad 47%

Broj Mestici 94% - ostali 25% - selo 53%
stanovnika Identifikacija: Indijanci 5% - pismenost 81%
6.587.541 dravna Bijelci 1% - slubeni jezik:
Mestici 94% etnika panjolski
rasna (race)
ile ileanci Ethnic groups: rimokatolici 81% - grad 86%
Broj Mestici 91,6% protestanti 6% - selo 14%
stanovnika Identifikacija: Indijanci 6,8% idovi 0, 2% - pismenost 96%
15.823.957 dravna Bijelci 1,6% - ostali 0,2% - slubeni jezik:
Mestici 91,6% etnika -ateisti 13% panjolski
rasna (race)
Paragvaj Paragvajci Ethnic groups: rimokatolici 90% - grad 56%
Broj Mestici 90% protestanti i ostali - selo 44%
stanovnika Identifikacija: - ostali 10% = 10% - pismenost 94%
6.191.368 dravna - slubeni jezik:
Mestici 90% etnika panjolski
rasna (race)

492 Mestici (Mestik, panj. mestizo, lat. mixticius: pomijean) i Melezi (Melez: krianac, koji ima pretke

razliitih rasa) su mjeanci izmeu domorodaca (Indijanaca) i doseljenika (Bijelaca) u Junoj Americi, u
zemljama panjolskog jezika, i ostali mjeanci izmeu Bijelaca i Crnaca, Malajaca, Kineza i drugih.

424
 d) Model vieetnike drave s nadetnikom/dravnom identifikacijom
ljudi
= postojanje vie etnikih zajednica i/ili grupa493

Prilozi: Tabela br. 9

Vieetnika Ethnicity Etnike zajednice i Religijska Omjer

drava (etnos) etnike grupe pripadnost stanovnitva

Brazil Brazilci Ethnic groups: rimokatolici 63,1% - grad 81%

Broj Mulati 22% katolici-spiritisti - selo 19%
stanovnika Identifikacija: Portugalci 15% =15,7% - pismenost 86%
184.101.109 dravna Mestici 12% evangelisti 9% - slubeni jezik:
etnika Talijani 11% protestanti 6,1% portugalski
rasna (race) Crnci 11% spiritisti 3,7%
panjolci 10% - ostali 1%
Nijemci 3% - ateisti 1,4%
- ostali Bijelci 14%
Japanci 0,8%
Indijanci 0,1%
- ostali 1,1%
Bolivija Bolivijci Ethnic groups: rimokatolici 92% - grad 63%
Broj Keua 30% bahaji 3% - selo 37%
stanovnika Identifikacija: Ajmara 25% - ostali 5% - pismenost 87%
8.724.156 dravna Mestici 30% - slubeni jezici:
etnika Europljana 15% panjolski
rasna (race) keua
ajmara
Peru Peruanci Ethnic groups: rimokatolici 92% - grad 73%
Broj Keua 45% - ostali 8% - selo 27%
stanovnika Identifikacija: Mestici 37% - pismenost 91%
27.544.305 dravna Bijelci 15% - slubeni jezici:
etnika - ostali 3% panjolski
rasna (race) keua

Kuba Kubanci Ethnic groups: -rimokatolici - grad 75%

Broj Mulati 51% =39,6% - selo 25%
stanovnika Identifikacija: Bijelci 37% - ateisti 51% - pismenost 97%
11.308.764 dravna Crnci 11% - protestanti 3,3% - slubeni jezik:
etnika Kinezi 1% - afro-kubanske panjolski
rasna (race) vjere 1,6%

493 U tim dravama nema dominantne etnije koja bi se identificirala s nacijom-dravom prema europskom

modelu.

425
 C) Azija
1. Model moderne nacije-drave: klasini model
= dominantna etnija (nacija) + vie subetnija i etnikih grupa
a) Model nacije-drave s viim postotkom dominantne etnije (nacije)

Prilozi: Tabela br. 10

Nacija-drava Dominantna Etnike zajednice Religijska Omjer
-modeli etnija (nacija) i etnike grupe pripadnost stanovnitva
Juna Koreja Korejanci Ethnic groups: krani 48% - grad 82%
Broj 99,9% - ostali 0,1% budisti 47,7% - selo 18%
stanovnika konfucijanci 3% - pismenost 97%
48.233.760 amanizam 0,2% - slubeni jezik:
- ostali 0,8% korejski
Sjeverna Koreji Ethnic groups: - ateisti 67% - grad 60%
Koreja 99,8% Kinezi 0,2% - tradicionalna - selo 40%
Broj vjerovanja 15,6% - pismenost 99%
stanovnika - chondogyo 13,9% - slubeni jezik:
22.697 553 - budisti 1,7% korejski

Japan Japanci Ethnic groups: - Japanci su - grad 79%

Broj 99,2% Koreji 0,6% istodobno - selo 21%
stanovnika - ostali 0,2% sljedbenici: - pismenost 99%
127.333.002 intoizma 93,1% - slubeni jezik:
i budizma 73,9% japanski
- krani 1,4%
Banglade Bengalci Ethnic groups: muslimani 83% - grad 25%
Broj 97,7% Bihari 1,3% hinduisti 16% - selo 75%
stanovnika - ostali 1% budisti 0,6% - pismenost 43%
141.340.476 krani 0,3% - slubeni jezik:
- ostali 0,4% bangla
Kina Kinezi (Han) Ethnic group: - ateisti 71,2% - grad 32%
Broj 92% Chuang 1,4% - kineska narodna - selo 68%
stanovnika Mandu 0,9% vjera 20,1% - pismenost 91%
1.298.847.624 Hui 0,8% - budisti 6% - slubeni jezik:
Miao 0,7% - muslimani 2,4% kineski
Ujguri 0,6% - krani 0,1%
Yi 0,5% - ostali 0,1%
Tuchia 0,5%
Mongoli 0,4%
Tibetanci 0,4%
- ostali 1,7%
Vijetnam Vijetnamci Ethnic groups: budisti 55,3% - grad 20%
Broj 87,3% Kinezi 1,4% rimokatolici 7% - selo 80%
stanovnika Tai 1,7% muslimani 1% - pismenost 90%
82.662.800 Kmeri 1,4% - ostali 36% - slubeni jezik:
Moung 1,3% vijetnamski
Nung 1,1%
- ostali 5,4%

426
 b) Model nacije-drave s niim postotkom dominantne etnije (nacije)
Prilozi: Tabela br. 11

Nacija-drava Dominantna Etnike zajednice Religijska Omjer

-modeli etnija (nacija) i etnike grupe pripadnost stanovnitva

Nepal Nepalci Ethnic groups: hinduisti 89,5% - grad 12%

Broj 58,4% Bihari 18,7% budisti 5,3% - selo 88%
stanovnika Tharu 3,6% muslimani 2,7% - pismenost 45,2%
27.070.666 Tamang 3,5% daini 0,1% - slubeni jezik:
- ostali 12,8% - ostali 2,4% nepalski
Tadikistan Tadici Ethnic groups: muslimani 80% - grad 28%
Broj 64,9% Uzbeci 25% - ostali 20% - selo 72%
stanovnika Rusi 3,5% - pismenost 99%
7.011.556 - ostali 6,6%
Laos Laoani Palaung-Wa 12% - budisti 57,8% - grad 24%
Broj 67,1% Tai 7,8% - tradicionalna - selo 76%
stanovnika Miao/Yao 5,2% vjerovanja 33,6% - pismenost 66%
6.068. 117 Mon-khmer 4,6% - ateisti 4,8% - slubeni jezik:
- ostali 3,3% - krani 1,8% lao
muslimani 1%
- ostali 1%
Gruzija Gruzijci Armenci 8,1% - gruzijski - grad 61%
Broj 70,1% Rusi 6,3% pravoslavci 65% - selo 39%
stanovnika Azeri 5,7% - ruski - pismenost 99%
4.693.892 Oseti 3% pravoslavci 10% - slubeni jezik:
Abhazi 1,8% - armenski gruzijski
- ostali 5% pravoslavci 8%
- muslimani 11%
- ostali 6%
Uzbekistan Uzbeci Rusi 8,3% - sunitski - grad 37%
Broj 71,4% Tatari 2,4% muslimani 88% - selo 63%
stanovnika Kazakhi 4,1% - ostali 12% - pismenost 99%
26.410.416 Tajiki 4,7% - slubeni jezik:
- ostali 9,1% uzbeki
Indija Indoarijevci Dravidi 25% hinduisti 80% - grad 28%
Broj 72% Mongoli i ostali 3% muslimani 14% - selo 72%
stanovnika krani 2,4% - pismenost 59%
1.065.070.607 siki 2% - slubeni jezici:
budisti 0,7% hindski,
daini 0,5% engleski i drugi
- ostali 0,4%
Tajland Tajlanani Kinezi 14% budisti 94,4% - grad 22%
Broj 75% - ostali 11% muslimani 4% - selo 78%
stanovnika krani 0, 5% - pismenost 92%
64.865.523 - ostali 1,1% - slubeni jezik:
tajlandski

427
 2. Model vieetnike drave s nadetnikom/dravnom identifikacijom
ljudi
= postojanje vie etnikih zajednica i/ili grupa494

Prilozi: Tabela br. 12

Vieetnika Ethnicity Etnike zajednice i Religijska Omjer

dr ava (etnos) etnike grupe pripadnost stanovnitva

Filipini Filipinci Ethnic groups: rimokatolici 84% - grad 59%

Broj Tgalaloganci - filipinska - selo 41 %
stanovnika Identifikacija: =29,7% neovisna crkva - pismenost 92%
86.241.697 dravna Cebuanci 24,2% = 6,2% - slubeni jezici:
etnika Ilokanci 10,3% protestanti 3,9% filipino
vjerska Hiligayon 9,2% - ostali 6,2% engleski
Bicoli 5,6%
Leytijanci 4%
- ostali 17%
Ujedinjeni Emiraani Ethnic groups: - sunitski - grad 86%
Arapski Emiraani 20% muslimani 80% - selo 14%
Emirati Identifikacija: - ostali Arapi 22% - ijitski muslimani - pismenost 80%
Broj dravna Azijati 50% 16% - slubeni jezik:
stanovnika etnika - ostali 8% - krani 3,8% arapski
2.523.915 vjerska - ostali 0,2%

Indonezija Indoneani Ethnic groups: muslimani 86,9% - grad 41%

Broj Javanci 45% krani 9,6% - selo 59%
stanovnika Identifikacija: Sudanci 14% hinduisti 1,9% - pismenost 87%
238.452.952 dravna Madurci 7,5% budisti 1% - slubeni jezik:
etnika Malajci 7,5 % - ostali 0,6% indonezijski
vjerska - ostali 26%

Kazahstan Kazahstanci Ethnic groups: muslimani 47% - grad 56%

Broj Kazasi 42% pravoslavni 44% - selo 44%
stanovnika Identifikacija: Rusi 38% protestanti 2% - pismenost 98%
15.143.704 dravna Ukrajinci 5,4% - ostali 7% - slubeni jezik:
etnika Tatari 2% kazaki
vjerska - ostali 12,6%

Kuvajt Kuvajani Ethnic groups: - ijitski - grad 98%

Broj Kuvajani 45% muslimani 27% - selo 2%
stanovnika Identifikacija: - ostali Arapi 35% - sunitski - pismenost 84%
2.257.549 dravna Azijati 9% muslimani 63% - slubeni jezik:
etnika Iranci 4% - krani 8% arapski
vjerska - ostali 7% - hinduisti 2%

494 U tim dravama nema dominantne etnije koja bi se identificirala s nacijom-dravom prema europskom

modelu.

428
 3. Model vieetnike drave u kojoj dominira vjerska identifikacija
ljudi
= Vjerska zajednica i vjera igraju kljunu ulogu u ivotu ljudi

Prilozi: Tabela br. 13

Vieetnika Ethnicity Etnike zajednice i Religijska Omjer

drava (etnos) etnike grupe pripadnost stanovnitva

Iran Iranci Etnike zajednice: - ijitski - grad 62%

Broj Perzijanci 45,6% muslimani 95% - selo 38%
stanovnika Identifikacija: Azeri 16,8% - sunitski - pismenost 79%
67.503.205 dravna Kurdi 9,1% muslimani 4% - slubeni jezik:
vjerska Ethnic groups: - krani, idovi i perzijski
etnika Gilani 5,3% ostali 1%
Lari 4,3%
Mazanderani
= 3,6%
Beludi 2,3%
Arapi 2,2%
- ostali 10%
Irak Iraani Etnike zajednice: - ijitski - grad 77%
Broj Arapi 77,1% muslimani 60% - selo 23%
stanovnika Identifikacija: Kurdi 19% - sunitski - pismenost 45%
25.374.691 dravna Ethnic groups: muslimani 37% - slubeni jezik:
vjerska Turkmeni 1,4% - krani i ostali arapski
etnika Perzijanci 0,8% = 3%
Asirci 0,8%
- ostali 0,9%
Jemen Jemenci Etnika zajednica: - ijitski - grad 25%
Broj Arapi 97,5% muslimani 46,9% - selo 75%
stanovnika Identifikacija: Ethnic groups: - sunitski - pismenost 50%
20.024.867 dravna Afrikanci 1,2% muslimani 53% - slubeni jezik:
vjerska - ostali 1,3% - ostali 0,1% arapski
etnika
Sirija Sirijci Etnika zajednica: muslimani 89,6% - grad 55%
Broj Arapi 88,8% krani 8,9% - selo 45%
stanovnika Identifikacija: Ethnic groups: - ostali 1,5% - pismenost 77%
18.016.874 dravna Kurdi 6,3% - slubeni jezik:
vjerska - ostali 4,9% arapski
etnika
Izrael Izraeliani Etnike zajednice: idovi 83% - grad 91%
Broj idovi 83% muslimani 14% - selo 9%
stanovnika Identifikacija: Arapi 14% - ostali 1% - pismenost 95%
6.199.008 dravna Ethnic groups: - slubeni jezici:
vjerska - ostali 3% idovski
etnika arapski

429
 D) AFRIKA
1) Model nacije-drave s dominantnim narodom
= dominantni narod (nacija) + etnike grupe

Prilozi: Tabela br. 14

Nacija-drava Dominantni Etnike zajednice i Religijska Omjer
-modeli narod (nacija) etnike grupe pripadnost stanovnitva
Alir Alirci Etnika zajednica: - sunitski - grad 60%
Broj Arapi-Berberi Arapi-Berberi muslimani 99% - selo 40%
stanovnika 99% = 99% - krani i idovi - pismenost 70%
32.129.324 Ethnic groups: 1% - slubeni jezik:
Europljani 1% arapski
Egipat Egipani Etnika zajednica: - sunitski - grad 45%
Broj 99,8% Egipani 99,8% muslimani 94% - selo 55%
stanovnika Ethnic groups: - krani 6% - pismenost 58%
76.117.421 - ostali 0,2% - slubeni jezik:
arapski
Libija Libijci Etnika zajednica: - sunitski - grad 88%
Broj Arapi-Berberi Arapi-Berberi muslimani 97% - selo 12%
stanovnika 97% = 97% - ostali 3% - pismenost 82%
5.631.585 Ethnic groups: - slubeni jezik:
- ostali 3% arapski
Madagaskar Malagazi Etnika zajednica: - tradicionalna - grad 30%
Broj 98,9% Malagazi 98,9% vjerovanja 47% - selo 70%
stanovnika Ethnic groups: rimokatolici 26% - pismenost 69%
17.501.871 Komorci 0,3% protestanti 22,8% - slubeni jezici:
Indijci 0,2% ost. krani 2,2% malgaki
Francuzi 0,2% muslimani 1,7% francuski
- ostali 0,4% - ostali 0,3%
Maroko Marokanci Etnika zajednica: - sunitski - grad 56%
Broj Arapi-Berberi Arapi-Berberi muslimani 98,7% - selo 44%
stanovnika 99,1% = 99,1% - krani 1,1% - pismenost 52%
32.209.101 Ethnic groups: - ostali 0,2% - slubeni jezik:
idovi 0,2% arapski
- ostali 0,7%
Ruanda Hutu Etnika zajednica: rimokatolici 65% - grad 6%
Broj 90% Hutu 90% - tradicionalna - selo 94%
stanovnika Ethnic groups: vjerovanja 17% - pismenost 70%
8.238.673 Tutsi 9% protestanti 9% - slubeni jezici:
Pigmejci 1% muslimani 9% kinyarwanda
francuski
Somalija Somalci Etnika zajednica: - sunitski - grad 28%
Broj 85% Somalci 85% muslimani 99,8% - selo 72%
stanovnika Ethnic groups: - krani 0,1% - pismenost 38%
8.304.601 Arapi 1,2% - ostali 0,1% - slubeni jezik:
Bantu 0,4% somalski
- ostali 13,4%

430
 2. Model vieplemenske drave
= postojanje vie plemena i etnikih grupa i vie kultura

Prilozi: Tabela br. 15

Vieetnika Ethnicity Plemena i Religijska Omjer

drava (etnos) etnike grupe pripadnost stanovnitva
Angola Dravljani Plemena: - tradicionalna - grad 34%
Broj Angole Ovimbundu 37% vjerovanja 47% - selo 66%
stanovnika Kimbundi 25% rimokatolici 38% - pismenost 42%
10.978.552 Identifikacija: Bakongo 13% protestanti 15% - slubeni jezik:
dravna Ethnic groups: portugalski
plemenska - mjeanci 2%
etnika - Europljani 1%
vjerska - ostali 22%
Bjelokosna Dravljani Plemena: - tradicionalna - grad 46%
Obala Bjelokosne Akan 41,4% vjerovanja 60% - selo 54%
Broj Obale Kru 16,7% muslimani 20% - pismenost 51%
stanovnika Voltanci 15,7% rimokatolici 15% - slubeni jezik:
15.944.598 Identifikacija: Malinke 14,9% protestanti 5% francuski
dravna Mande 10,2%
plemenska Ethnic groups:
vjerska - ostali 1,1%
Junoafrika Dravljani Plemena: krani 20,8% - grad 55%
Republika Juno-afrike Zulu 23,8% reformisti 15,5% - selo 45%
Broj Republike Sjv. Sotho 9,8% rimokatolici 9,6% - pismenost 86%
stanovnika Ju. Sotho 7,3% - ostali krani - slubeni jezici:
44.448.470 Identifikacija: Tswana 5,7% = 32,2% afrikanski,
dravna Ethnic groups: Hindusi 2,1% engleski, ndebele,
plemenska Afrikaneri 10,2% muslimani 1,4% sepedi, setswana,
vjerska - mjeanci 10,2% - ostali 18,4% siswati, tshivenda,
rasna (race) xhosa, zulu
Englezi 6,5%
tradicionalna Azijati 3,3%
- ostali 13,2%
Kamerum Dravljani Plemena: - tradicionalna - grad 49%
Broj Kameruma - gortaci 31% vjerovanja 51% - selo 51%
stanovnika ekv. Bantu 19% krani 33% - pismenost 79%
16.063.678 Identifikacija: Kirdi 11% muslimani 16% - slubeni jezici:
dravna Fulani 10% francuski
plemenska sjv. Bantu 8% engleski
vjerska Nigriti 7%
tradicionalna Ethnic groups:
- os. Afrikaci 13%
- ostali 1%

431
 Vieetnika Ethnicity Plemena i Religijska Omjer
drava (etnos) etnike grupe pripadnost stanovnitva
Kenija Dravljani Plemena: protestanti 26,5% - grad 33%
Broj Kenije Kikuyu 20,9% rimokatolici 26% - selo 67%
stanovnika Identifikacija: Luihya 13,8% trad. vjera 18,9% - pismenost 85%
32.982.109 dravna Luo 12,8% af. krani 17,6% - slubeni jezici:
plemenska Kemba 11,3% muslimani 6% swahili
vjerska Kaleniju 10,8% pravoslavni 2,5% engleski
rasna (race) Ethnic groups: - ostali 2,5%
tradicionalna - ostali Afrikanci
= 29,2%
Azijati 0,6%
Europljani 0,3%
Arapi 0,3%
Mozambik Dravljani Plemena: - tradicionalna - grad 40%
Broj Mozambika Makua 47,3% vjerovanja 47,8% - selo 60%
stanovnika Identifikacija: Tsonga 23,3% - rimokatolici - pismenost 48%
19.111.633 dravna Malawi 12% = 31,4% - slubeni jezik:
plemenska Shona 11,3% muslimani 13% portugalski
vjerska Ethnic groups: protestanti 7,5%
rasna (race) Yao 0,3% - ostali 0,3%
tradicionalna Swahili o,8%
Makonde 0,6%
Portugalci 0,2%
- ostali 0,7%
Nigerija Dravljani Plemena: muslimani 45% - grad 44%
Broj Nigerije Hausa 21,3% protestanti 26,3% - selo 56%
stanovnika Identifikacija: Yoruba 21,3% rimokatolici 12% - pismenost 68%
125.750.356 dravna Ibo 18% afr. krani 10% - slubeni jezik:
plemenska Fulani 11,2% trad. vjera 6% engleski
vjerska Ibibio 5; 6%
tradicionalna Kanuri 4,2%
Edo 3,4%
Ethnic groups:
Tiv 2,2%
Ljaw 1,8%
Bura 1,7%
Nupe 1,2%
- ostali 8,1%
Sijera Leone Dravljani Plemena: - tradicionalna - grad 37%
Broj Sijera Leone Mende 36,4% vjerovanja 30% - selo 63%
stanovnika Identifikacija: Temne 31,7% - sunitski - pismenost 32%
5.883.889 dravna Limba 8,4% muslimani 60% - slubeni jezik:
plemenska Kono 5,2% protestanti 6% engleski
vjerska Bullom 3,7% rimokatolici 3%
tradicionalna Fulani 3,7% - ostali 1%
Koranko 3,5%
Yalunka 3,5%
Ethnic groups:
Kissi 23%
- ostali 3,4%

432
 II. Stanovnitvo Hrvatske u 19. i 20. stoljeu
Etnike, socijalne, obrazovne i vjerske strukture

1. Stanovnitvo Hrvatske od kraja 18. do kraja 20. stoljea

A) Broj stanovnika Hrvatske do razvojaenja Vojne krajine 1873.

Prilozi: Tabela br. 16

Broj stanovnika u hrvatskim pokrajinama i ukupno (Hrvatska)

Hrvatska i Vojna Ukupno:

Godina Dalmacija Istra
Slavonija krajina Hrvatska
1780. 713.000 240.200 443.400 80.000 1.476.600
1800. 757.538 265.500 483.605 88.500 1.595.143
1820. 856.080 280.250 544.439 100.800 1.781.569
1830. 905.969 315.360 598.401 113.100 1.932.830
1840. 954.969 358.528 658.896 125.400 2.097.793
1850. 955.950 356.460 621.733 141.700 2.075.843
1857. 943.564 374.237 675.817 136.565 2.130.183
1870. 1.088.591 403.149 755.645 150.907 2.398.292

B) Broj stanovnika Hrvatske do raspada Habsburke monarhije

(1880.-1918.)
Prilozi: Tabela br. 17

Broj stanovnika u hrvatskim pokrajinama i ukupno (Hrvatska)

Hrvatska i Ukupno:
Godina Dalmacija Istra
Slavonija Hrvatska
1880. 1.895.369 432.284 178.575 2.506.328
1890. 2.175.756 481.891 196.911 2.854.558
1900. 2.397.872 545.184 218.400 3.161.456
1910. 2.602.859 592.599 265.126 3.460.584
1914. 2.685.100 611.600 283.800 3.580.500

433
 C) Broj stanovnika Hrvatske u Jugoslaviji (1918.-1991./92.)
Prilozi: Tabela br. 18

Broj stanovnika u hrvatskim pokrajinama i ukupno (Hrvatska)

Hrvatska i Ukupno:
Godina Dalmacija Istra
Slavonija Hrvatska

1921. 2.591.690 611.464 240.221 3.443.375

1931. 2.884.569 649.821 251.065 3.785.455

1940. 3.149.800 684.300 260.900 4.095.000

1948. 2.908.532 664.420 206.906 3.779.858

1953. 3.029.996 706.748 199.278 3.936.022

1961. 3.199.940 757.288 202.468 4.159.696

1971. 3.393.830 830.074 202.317 4.426.221

1981. 3.501.813 882.050 217.606 4.601.469

1991. 4.784.265

D) Broj stanovnika Republike Hrvatske u zadnja dva popisa (1991. i

2001.)495
Prilozi: Tabela br. 19

Broj stanovnitva, omjer grad/selo i pismenosti

Stanovnitvo Stanovnitvo Stanovnitvo

Godina Pismenost
Hrvatske u gradu na selu

pismeni: 97%
1991. 4.784.265 54% 46%
nepismeni: 3%

pismeni: 98,2%
2001. 4.496.869 58% 42%
nepismeni: 1,8%

495 Izvori za sve tablice: Popisi stanovnitva od 1857. do 2001.; Statistiki ljetopis za godinu 1874, Zagreb

1875; Statistiki godinjak Kraljevina Hrvatske i Slavonije, knj. I (1905) i II (1910), Zagreb 1913. i 1917;
Statistiki godinjak SR Hrvatske 1953., 1955., 1971.-1989; Statistiki godinjak Republike Hrvatske 1990. i
1991; Statistiki ljetopis Hrvatske 1992.-2000.; Statistiki ljetopis Republike Hrvatske 2001., 2002., 2003. i 2004;
Narodnosni i vjerski sastav stanovnitva Hrvatske 1880-1991. po naseljima, knj. 1-5, Zagreb 1998; M. Koreni,
Naselja i stanovnitvo Hrvatske 1857-1971., Zagreb 1979; Statistiki atlas kraljevina Hrvatske i Slavonije 1875-
1915., Zagreb 1915; Statistika puanstva u Dalmaciji, Zadar 1885; A. Cuvaj, Graa za povijest kolstva, knj.
1-4, Zagreb 1910; Matkovi 1873; Vrbani 1899; Gelo 1987; Gross 1985., 27-59, 275-324; Gross-Szabo 1992;
Vranje-oljan 1991; Stipeti 1984; Stipeti 2001.

434
2. Stanovnitvo i broj naselja Hrvatske prema popisima
Prilozi: Tabela br. 20
Broj stanovnika Hrvatske: rast, gustoa i broj naselja
Stanovnitvo Godinja stopa Gustoa stanov. Broj naselja
Godina
Hrvatske rasta stanovn. na 1 km2 na dan popisa
1857. 2.130.183 * 38,6 5.444
1870. 2.398.292 0,87 42,4 5.214
1880. 2.506.328 0,37 44,3 5.974
1890. 2.854.558 1,31 50,5 6.311
1900. 3.161.456 1,03 55,9 6.402
1910. 3.460.584 0,91 61,2 6.397
1921. 3.443.375 0,05 60,9 5.757
1931. 3.785.455 0,95 67,0 5.900
1948. 3.779.858 0,01 66,9 6.639
1953. 3.936.022 0,81 69,6 6.672
1961. 4.159.696 0,69 73,6 6.677
1971. 4.426.221 0,62 78,3 6.666
1981. 4.601.469 0,39 81,4 6.567
1991. 4.784.265 0,39 84,6 6.694
2001. 4.496.869 0,17 78,4 6.759

3. Brojano kretanje Hrvata u Hrvatskoj u popisima stanovnitva

Prilozi: Tabela br. 21
Godina popisa Ukupno stanovnitvo Broj Hrvata Postotak Hrvata
1880. 2.506.328 1.750.038 69,83%
1890. 2.854.558 1.978.707 69,32%
1900. 3.161.456 2.162.014 68,39%
1910. 3.460.584 2.371.546 68,53%
1948. 3.779.858 2.975.399 78,72%
1953. 3.936.022 3.116.625 79,18%
1961. 4.159.696 3.339.890 80,29%
1971. 4.426.221 3.513.647 79,38%
1981. 4.601.469 3.454.661 75,07%
1991. 4.784.265 3.736.356 78,10%
2001. 4.496.869 3.977.171 89,63%

435
4. Omjer grad/selo i pismenost stanovnitva Hrvatske496

Prilozi: Tabela br. 22

Struktura stanovnitva Hrvatske: grad selo pismenost

Stanovnitvo Stanovnitvo % nepismenog

Godina Hrvatska stanovnitva
u gradovima na selu
Hrvatska nepismenih
1851. 6,78% 93,22%
i Slavonija oko 95%
Hrvatska nepismenih
1857. 8,38% 91,62%
i Slavonija oko 90%
Hrvatska mukarci 74,3%
1869. 6,38% 93,62%
i Slavonija ene 86,81%
Hrvatska mukarci 73,5%
1880. 7,63% 92,37%
i Slavonija ene 83,39%
Hrvatska mukarci 67,1%
1890. 15,44% 84,56%
i Slavonija ene 78,05%
Hrvatska mukarci 55,5%
1900. 18% 82%
i Slavonija ene 67,97%
Hrvatska i mukarci 47,4%
1910. 20,6% 79,4%
Slavonija ene 61,08%

Hrvatska nepismenih
1953. 24,2% 75,8%
ukupno 16,3%
Hrvatska nepismenih
1961. 30,8% 69,2%
ukupno 12,9%
Hrvatska nepismenih
1971. 41% 59%
ukupno 9%
Hrvatska nepismenih
1981. 47,9% 52,1%
ukupno 5,6%
Hrvatska nepismenih
1991. 54% 46%
ukupno 3%
Hrvatska nepismenih
2001. 58% 42%
ukupno 1,8%

496 Obrazovna struktura stanovnitva i odnos grad/selo najslabije su istraene pojave u hrvatskoj povijesti u

19. i 20. stoljeu. Do sredine 19. stoljea kolstvo je u Hrvatskoj slabo razvijeno, pa je i nepismenost stanovnitva
bila velika. A modernizaciju ne moemo ni zamisli bez kolstva, pismenosti i naobrazbe i promjene tradicionalnog
ivota na selu (stanovanja i gradnje kua, prehrane, tehnologija itd.).

436
5. Pismenost stanovnitva Hrvatske 1900. godine prema glavnim
zanimanjima497

Prilozi: Tabela br. 23

Prema popisu iz 1900. godine: stanovnitvo Hrvatske i Slavonije

Broj
Zanimanja Postotak od Ukupno
djelatnika Pismeni499 Nepismeni
na podruju broja st.Hrv. nepismeni
i svojadi498
380.885 -m 599.114 -m
Poljoprivreda 1.981.276 82,00% 1.351.584
248.804 -. 752.470 -.
769 -m 638 -m
Rudarstvo 2.471 0,10% 1.237
465 -. 599 -.
74.839 -m 37.895 -m
Obrt 202.158 8,37% 79.374
47.945 -. 41.479 -.
15.093 -m 4.480 -m
Trgovina 35.660 1,47% 9.461
11.106 -. 4.981 -.

11.719 -m 5.680 -m
Promet 33.270 1,38% 12.661
8.890 -. 6.981 -.

Javne slube i 20.380 -m 4.583 -m

47.729 1,98% 10.570
slobod.zvanja 16.779 -. 5.987 -.

12.527 -m 3.800 -m
Vojska 18.081 0,75% 4.298
1.256 -. 498 -.

7.620 -m 9.542 -m
Nadniara 33.848 1,40% 20.639
5.589 -. 11.097 -.

Kuna 1.785 -m 1.723 -m

22.771 0,95% 9.801
sluinad 11.185 -. 8.078 -.

Posebnici i 5.941 -m 1.024 -m

19.960 0,82% 4.540
umirovljenici 9.479 -. 3.516 -.
3.958 -m 5.335 -m
Ostali 19.080 0,78% 11.840
3.282 -. 6.505 -.

497 Ovakve tabele mogu se napraviti za vie godina popisa stanovnitva. Ovo je jedan primjer.

498 Svojad (uzdravani): ena, djeca, roditelji i drugi lanovi obitelji koji nisu djelatnici i zaposlenici.

499 Kratice za pismenost i nepismenost stanovnitva: m = mukarci; . = ene

437
6. Pismenost stanovnitva Hrvatske 1880.-1900.

Prilozi: Tabela br. 24

Godina popisa ita i pie Samo ita Ne ita i ne pie

stanovnitva (pismeni) (polupismeni) (nepismeni)
245.355 (26,0%) -m 4.660 (0,49%) -m 693.651 (73,51%) -m
1880. 144.898 (15,3%) -. 12.677 (1,34%) -. 791.258 (83,39%) -.
Ukupno: 390.253 Ukupno: 17.337 Ukupno: 1.484.909
354.330 (32,5%) -m 4.266 (0,39%) -m 731.159 (67,10%) -m
1890. 229.697 (20,9%) -. 11.138 (1,01%) -. 855.820 (78,05%) -.
Ukupno: 584.027 Ukupno: 15.404 Ukupno: 1.586.979
523.343 (43,83%) -m 7.526 (0,63%) -m 662.926 (55,54%) -m
1900. 364.780 (30,22%) - 21.788 (1,81%) -. 820.403 (67,97%) -.
Ukupno: 888.123 Ukupno: 29.314 Ukupno: 1.483.329

7. Visokoobrazovano stanovnitvo u Hrvatskoj i Slavoniji 1900. i 1910.

godine
= prema glavnim zanimanjima (tabele: br. 25-A i 25-B)

Prilozi: Tabela br. 25-A

Javni i privatni djelatnici u intelektualnoj privredi Hrvatske

Godina popisa stanovnitva
Popis 1900. godine Popis 1910. godine

a) mukarci Ukupno: a) mukarci Ukupno:
Skupine i podskupine
b) ene aib b) ene aib
A)
Prava intelektualna
a) 2 a) 2
privreda 2 2
b) b)
1) Zakonodavstvo
2) Javna upravna sluba
Autonomna
upanije, kotari, grad., a) 4.452 a) 5.242
opine 4.453 5.357
b) 1 b) 115
Zajednika
Financijska, ostala
upravna
3) Pravosue
Sudovi i dr.odvjetnitva
inovnici kazniona i a) 1.938 a) 2.420
1.938 2.540
slino b) b) 120
Odvjetnici i javni
biljenici

438
 Javni i privatni djelatnici u intelektualnoj privredi Hrvatske

Godina popisa stanovnitva

Popis 1900. godine Popis 1910. godine

a) mukarci Ukupno: a) mukarci Ukupno:

Skupine i podskupine
b) ene aib b) ene aib
4) Bogotovlje
Rimokatoliko
a) 1.680
Srpsko-pravoslavno a) 1.712
b) 767 2.447 2.261
Evangelici, izraelsko b) 549
= biskupi, sveenici,
l.redova
5) Nastava
Zabavita i puke kole
Srednje kole; strune kole
a) 2.226 a) 2.686
Visoka uilita; srednja 3.614 4.435
b) 1.388 b) 1.749
uilita
Humanitarna uilita
Ostali zavodi

6) Zdravstvo
Lijenici, bolniari a) 711 a) 906
1.339 1.641
Ljekarnici i mag.farmacije b) 628 b) 735
Veterinari i ostali

7) Znanstveni i ostali zavodi

a) 68 a) 190
Javni djelatnici 70 238
b) 2 b) 48
inovnici

8) Knjievnost i umjetnost
a) 227 a) 264
Privatni uenjaci i knjievnici 284 345
b) 57 b) 81
Novinari, umjetnici i ostali

9) Ostala slobodna zvanja

a) 363 a) 443
Privatni inenjeri i kemiari 383 487
b) 20 b) 44
Ostali

439
Prilozi: Tabela br. 25-B
Javni djelatnici u intelektualnoj privredi Hrvatske
Godina popisa stanovnitva Popis 1900. godine Popis 1910. godine
a) mukarci Ukupno: a) mukarci Ukupno:
Skupine i podskupine
b) ene aib b) ene aib
B)
a) 6 a) 9
Javni slubenici 6 9
b) b)
1) Zakonodavstvo
2) Javna upravna sluba
a) 3.208 a) 3.707
Autonomna 3.215 3.718
b) 7 b) 11
Zajednika
3) Pravosue
a) 530 a) 534
Sudovi, odvjetnitva, kaznione 530 535
b) b) 1
Odvjetnici i javni biljenici
4) Bogotovlje
Rimo-katoliko i grko-
a) 241 a) 330
katoliko 247 348
b) 6 b) 18
Evangelici
Izraelsko
5) Nastava
Puke, srednje i strune kole a) 254 a) 276
291 331
Visoka uilita b) 37 b) 55
Humanitarna uilita
6) Zdravstvo
a) 238 a) 299
Bolnice i ludnice 315 487
b) 77 b) 188
Ljekarne; ostali
7) Znanstveni i ostali zavodi
a) 131 a) 161
Javni djelatnici 168 170
b) 37 b) 9
inovnici
8) Knjievnost i umjetnost
a) 16 a) 53
Knjievnici 45 94
b) 29 b) 41
Umjetnici
9) Ostala slobodna zvanja a) 14 a) 42
14 44
Samostalni i inovnici b) b) 2
Ukupan broj visoko- Ukupan broj visoko-
Ciela intelektualna privreda
obrazovanog stanovnitva obrazovanog stanovnitva
(ukupno tab.br. 25-A i 25-B)
19.361 23.546
Intelektualci i njihova Zajedno sa lan.porodice: Zajedno sa lan.porodice:
svojad 47.729 55.818
Socijalni poloaj intelektualaca - preko 95% ne posjeduje vl. - preko 93% ne posjeduje vl.
ni kuu ni stan ni zemlju ni kuu ni stan ni zemlju
Omjer: visokoobrazovani / - postotak visokoobrazovanih - postotak visokoobrazovanih
drugi slojevi stanovnitva 0,80% 0,90%

440
8. Stanovnitvo Hrvatske staro 15 godina i vie prema zavrenoj koli

Prilozi: Tabela br. 26

A)
Mukarci ene Ukupno
Popis 1971. god.

Ukupno
1.628.084 = 100,00 1.795.648 = 100,00 3.423.732 = 100,00

Bez kole 99.925 = 6,1% 270.738 = 15,1% 70.663 = 10,8%

1-3 razreda
73.402 = 4,5% 138.741 = 7,7% 212.143 = 6,2%
osnovne kole

4-7 razreda
669.848 = 41,2% 824.015 = 45,9% 1.493.863 = 43,6%
osnovne kole

Osnovna kola
234.336 = 14,4% 272.805 = 15,2% 507.141 = 14.8%
(8 razreda)

Srednje kole:
331.929 = 20,4% 109.979 = 6,1% 441.908 = 12,9%
- za KV i VKV radnike

Srednje kole:
85.990 = 5,3% 77.460 = 4,3% 163.450 = 4,8%
- sred.strune kole

Srednje kole:
41.361 = 2,5% 51.837 = 2,9% 93.198 = 2,7%
Gimnazija

Srednje kole:
459.280 = 28,2% 239.276 = 13,3% 698.556 = 20,4%
sve zajedno

Vie kole 28.136 = 1,7% 19.206 = 1,1% 47.342 = 1,4%

Fakulteti i
52.912 = 3,3% 21.464 = 1,2% 74.376 = 2,2%
umjetnike akademije

Nepoznato 10.245 = 0,6% 9.403 = 0,5% 19.648 = 0,6%

441
Prilozi: Tabela br. 27

B)
Mukarci ene Ukupno
Popis 1981.god.

Ukupno
1.733.708 = 100,00 1.904.061 = 100,00 3.637.769 = 100,00

Bez kole 88.326 = 5,1% 220.970 = 11,6% 309.296 = 8,5%

1-3 razreda
57.946 = 3,3% 122.476 = 6,4% 180.422 = 5,0%
osnovne kole

4-7 razreda
484.453 = 27,9% 676.941 = 35,6% 1.161.394 = 32,0%
osnovne kole

Osnovna kola
323.732 = 18,7% 375.634 = 19,7% 699.366 = 19,2%
(8 razreda)

Srednje kole:
390.975 = 22,6% 136.958 = 7,2% 527.933 = 14,5%
- za KV i VKV radnike

Srednje kole:
161.505 = 9,3% 168.629 = 8,9% 330.134 = 9,1%
- sred.strune kole

Srednje kole:
43.416 = 2,5% 69.350 = 3,6% 112.766 = 3,1%
Gimnazija

Srednje usmjereno
30.101 = 1,7% 27.977 = 1,5% 58.078 = 1,6%
obrazovanje

Srednje kole:
625.997 = 36,1% 402.914 = 21,2% 1.028.911 = 28,3%
sve zajedno

Vie kole 55.375 = 3,2% 44.349 = 2,3% 99.724 = 2,7%

Fakulteti i
84.499 = 4,9% 47.438 = 2,5% 131.937 = 3,6%
umjetnike akademije

Nepoznato 26.719 = 0,8% 13.339 = 0,7% 26.719 = 0,7%

442
Prilozi: Tabela br. 28

C)
Mukarci ene Ukupno
Popis 1991. god.

Ukupno
1. 844. 134 = 100,00 2. 013. 952 = 100,00 3. 858. 086 = 100,00

Bez kole 52. 774 = 2,9% 151. 817 = 7,5% 204. 591 = 5,3%

1-3 razreda
36. 133 = 2,0% 89. 347 = 4,4% 125. 480 = 3,3%
osnovne kole

4-7 razreda
324. 675 = 17,6% 494. 916 = 24,7% 819. 591 = 21,2%
osnovne kole

Osnovna kola
413. 282 = 22,4% 488. 246 = 24,2% 901. 528 = 23,4%
(8 razreda)

Srednje kole:
327. 624 = 17,8% 160. 867 = 8,0% 488. 491 = 12,7%
- za KV i VKV radnike

Srednje kole:
226. 836 = 12,3% 218. 490 = 10,9% 445. 326 = 11,5%
- sred. strune kole

Srednje kole:
32. 674 = 1,8% 56. 915 = 2,8% 89. 589 = 2,3%
Gimnazija

Srednje usmjereno
200. 644 = 9,5% 163. 685 = 8,1% 364. 329 = 9,5%
obrazovanje

Srednje kole:
787. 778 = 42,7% 599. 957 = 29,8% 1. 387. 735 = 36,0%
sve zajedno

Visoke kole
82. 271 = 4,5% 73. 881 = 3,7% 156. 152 = 4,0%
-

Fakulteti i
119. 040 = 6,4% 85. 026 = 4,2% 204. 066 = 5,3%
umjetnike akademije

Nepoznato 28. 181 = 1,5% 30. 762 = 1,5% 58. 943 = 1,5%

443
Prilozi: Tabela br. 29

D)
Mukarci ene Ukupno
Popis 2001. god.

Ukupno 1. 749. 733 = 100,00 1. 933. 093 = 100,00 3. 682. 826 = 100,00

Bez kole 21. 207 = 1,2% 84. 125 = 4,4% 105. 332 = 2,9%

1-3 razreda
50. 510 = 2,9% 115. 861 = 6,0% 166. 371 = 4,5%
osnovne kole

4-7 razreda
146. 569 = 8,4% 267. 439 = 13,8% 414. 008 = 11,2%
osnovne kole

Osnovna kola
341. 558 = 19,5% 459. 610 = 23,7% 801. 168 = 21,8%
(8 razreda)

Srednje kole:
- za KV i VKV 664. 838 = 38,0% 338. 214 = 17,5% 1. 003. 052 = 27,2%
radnike

Srednje kole:
227. 240 = 13,0% 326. 176 = 16,9% 553. 416 = 15,0%
- u traj. 4 i vie god.

Srednje kole:
63. 509 = 3,6% 113. 221 = 5,9% 176. 730 = 4,8%
Gimnazija

Srednje kole:
955. 587 = 54,1% 777. 611 = 40,2% 1.733. 198 = 47,1%
sve zajedno

Via kola, I. (VI)

stup. fakulteta, stru. 76. 650 = 4,4% 73. 517 = 3,8% 150. 167 = 4,1%
studij
Fakulteti, sv. studij,
umjetnike 145. 355 = 8,3% 142. 512 = 7,4% 287. 867 = 7,8%
akademije

Nepoznato 12. 297 = 0,7% 12. 418 = 0,6% 24. 715 = 0,7%

444
9. Obrazovna struktura stanovnitva Hrvatske prema zadnjem popisu
Stanovnitvo Hrvatske staro 15. godina i vie prema kolskoj spremi i na-
obrazbi

Prilozi: Tabela br. 30

Popis
Ukupno Mukarci ene
2001. godine

Ukupno 3. 682. 826 1. 749. 733 1.933.093

Bez kole 105. 332 21. 207 84.125

1-3 razreda
166. 371 50. 510 115. 861
osnovne kole

4-7 razreda
414. 008 146. 569 267. 439
osnovne kole

Osnovna kola
801. 168 341. 558 459. 610
(8 razreda)

Srednja kola
1. 733. 198 955. 587 777. 611
-sve zajedno

Via kola, I. stupanj

150. 167 76. 650 73. 517
fakult., struni studij

Fakulteti, sveu. studij,

267. 885 132. 872 135. 013
umjetnike akademije

Magisterij 12. 539 7. 426 5. 113

Doktorat 7. 443 5. 057 2. 386

Nepoznato 24. 715 12. 297 12. 418

445
10. Visokoobrazovano stanovnitvo staro 25. godina i vie u europskim dra-
vama
= krajem 20./ poetkom 21. stoljea

Prilozi: Tabela br. 31

Udio Broj stanovnika Pismenost stanov.

Drave
Visokoobrazovanih (poetkom 21. st.) (poetkom 21. st.)

Danska 19,6% 5. 413. 392 100%

Norveka 17,9% 4. 574. 560 100%

Finska 15,4% 5. 214. 512 100%

Bugarska 15,0% 7. 517. 973 98%

Estonija 13,7% 1. 341. 664 100%

Latvija 13,4% 2. 306. 306 99%

Litva 12,6% 3. 607. 899 99%

Moldavija 10,6% 4. 446. 455 99%

Slovenija 10,4% 2. 011. 473 99%

Maarska 10,1% 10. 032. 375 99%

Slovaka 9,5% 5. 423. 567 99%

eka 8,5% 10. 246. 178 99,9%

panjolska 8,4% 40. 280. 780 97,9%

Portugal 7,7% 10. 524. 145 93,3%

Rumunjska 6,9% 22. 355. 551 98,4%

Srbija i Crna Gora 6,7% 10. 825. 900 93%

Hrvatska 6,4% 4. 496. 869 98,2%

446
11. Vjerske strukture stanovnitva Hrvatske
Usp. Tabelu br. 33: postotak

Prilozi: Tabela br. 32

Ukupno Rimo- grko- Pravo- Musli- Evan- Ostali i

Godina idovi
stanovn. katolici katolici slavci mani gelici nepoznt.

-
1880. 2.506.328 2.018.783 8.673 441.912 13.634 12.422 10.804
-

-
1890 2.854.558 2.295.634 9.710 502.019 17.515 19.380 10.300
-

633
1991. 4.784.265 3.666.784 12.003 532.141 54.814 3.469 514.421
-

- -
2001. 4.496.869 3.977.171 201.631 20.755 576 139.208
- -

12. Vjerske strukture stanovnitva Hrvatske: postotak

Prilozi: Tabela br. 33

Ukupno Rimo- Grko- Pravo- Musli- Evan- Ostali i

Godina idovi
stanovn. katolici katolici slavci mani gelici nepoznat.

-
1880. 100,00 80,55 0,35 17,63 0,54 0,50 0,43
-

-
1890. 100,00 80,42 0,34 17,59 0,61 0,68 0,36
-

10,76
1991. 100,00 76,64 0,25 11,12 1,15 0,01 0,07
-

-
2001. 100,00 89,63 - 4,54 0,47 0,01 3,12
-

447
13. Etnike strukture stanovnitva Hrvatske
Usp. Tabelu br. 35: postotak

Prilozi: Tabela br. 34

Etnike strukture stanovnitva Hrvatske: Hrvati (hrvatska nacija) i etnike grupe

Godina 1880. 1890. 1910. 1948. 1961. 1981. 1991. 2001.
Ukupno
2.506.328 2.854.558 3.460.584 3.779.858 4.159.696 4.601.469 4.784.265 4.496.869
stan.
Hrvati (hrvatska nacija):
Hrvati
1.750.038 1.978.707 2.371.546 2.975.399 3.339.890 3.454.661 3.736.356 3.977.171
stan.
Etnike grupe ili skupine (tzv. nacionalne manjine):

Srbi 432.190 489.970 564.214 545.039 624.932 531.502 581.663 201.631

Nijemci 96.489 108.759 119.429 10.144 - 2.175 2.635 2.902

Talijani 77.943 100.480 155.880 75.844 21.103 11.661 21.303 19.636

Maari 70.174 85.636 121.572 51.399 42.347 25.439 22.355 16.595

Slovenci 24.811 26.261 28.269 37.858 39.162 25.136 22.376 13.173

esi 23.057 28.831 31.493 28.991 23.391 15.061 13.086 10.510

Slovaci 4.762 6.280 9.741 10.097 8.182 6.533 5.606 4.712

Rusini
i Ukrajinci 1.253 1.600 5.592 6.397 - 5.836 5.747 4.314

Muslimani - - - 1.077 3.113 23.740 43.469 20.755

idovi - - 21.831 - - 316 600 576

Jugoslaveni - - - - 15.560 379.057 106.041 -

Regiona.
izjanjeni - - - - - 8.657 45.493 9.302

- ostalo
i nepoznat 25.511 28.034 52.848 37.613 42.016 111.695 177.535 138.208

448
14. Etnike strukture stanovnitva Hrvatske: postotak

Prilozi: Tabela br. 35

Etnike strukture stanovnitva Hrvatske: Hrvati (hrvatska nacija) i etnike grupe

Godina 1880. 1890. 1910. 1948. 1961. 1981. 1991. 2001.
Ukupno
100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00
stan.
Hrvati (hrvatska nacija):
Hrvati 69,83 69,32 68,53 78,72 80,29 75,07 78,10 89,63
Etnike grupe (tzv. nacionalne manjine):
Srbi 17,24 17,16 16,30 14,42 15,02 11,55 12,16 4,54
-
Nijemci 3,85 3,81 3,45 0,27 0,05 0,06 0,07
-
Talijani 3,11 3,52 4,50 2,01 0,51 0,25 0,45 0,44
Maari 2,80 3,00 3,51 1,36 1,02 0,55 0,47 0,37
Slovenci 0,99 0,92 0,82 1,00 0,94 0,55 0,47 0,30
esi 0,92 1,01 0,91 0,77 0,56 0,33 0,27 0,24
Slovaci 0,19 0,22 0,28 0,27 0,20 0,14 0,12 0,11
Rusini i
0,05 0,06 0,16 0,17 - 0,12 0,12 0,09
Ukrajinci
-
Muslimani - - 0,03 0,07 0,52 0,91 0,47
-
-
idovi - 0,63 - - 0,01 0,01 0,01
-
Jugoslaveni - - - - 0,37 8,24 2,22 -
Regional.
- - - - - 0,19 0,95 0,21
izjanjeni
- ostalo i
1,02 0,98 1,54 0,98 1,02 2,43 3,69 2,12
nepoznat.

449
15. Etnike strukture stanovnitva Hrvatske500
Prema popisu 2001.

Prilozi: Tabela br. 36

Cjelovita izrada etnike strukture
Etnos / Ethnicity Stanovnitvo Struktura / -%
Ukupno
4. 496. 869 100,00
stanovnitvo
Hrvati 3. 977. 171 89,63%
Etnike grupe:
= Sve zajedno 331. 383 7,47%
Albanci 15. 082 0,34
Austrijanci 247 0,01
Bonjaci 20. 755 0,47
Bugari 331 0,01
Crnogorci 4. 926 0,11
esi 10. 510 0,24
Maari 16. 595 0,37
Makedonci 4. 270 0,10
Nijemci 2. 902 0,07
Poljaci 567 0,01
Romi 9. 463 0,21
Rumunji 475 0,01
Rusi 906 0,02
Rusini 2. 337 0,05
Slovaci 4. 712 0,11
Slovenci 13. 173 0,30
Srbi 201. 631 4,54
Talijani 19. 636 0,44
Turci 300 0,01
Ukrajinci 1. 977 0,04
Vlasi 12 0,00
idovi 576 0,01
Ostali 21. 801 0,49
Etniki neopredijeljeni 89. 130 2,01
Regionalna pripadnost 9.302 0,21
Nepoznato 17. 975 0,41

500 Sve emo ove ivotne strukture stanovnitva Hrvatske (etnike, nacionalne, kulturne, obrazovne,

vjerske, socijalne, odnos grad-selo i druge) temeljito analizirati u drugoj knjizi. Ovdje smo donijeli samo
nekoliko tabela koje dovoljno govore same za sebe. Nismo uli u diskusiju o nekim razlikama u broju i strukturi
stanovnitva. Za sada to nije bitno. Za nau je temu posebno vano imati na umu odnos gradselo, ivotne/
socijalne uvjete i (ne)pismenost stanovnitva. Promjene tih struktura (ivotnih uvjeta, stanovanja, gradnje kua,
prehrane, pismenosti, odnos grad-selo) mijenjaju tradicionalno drutvo. U tom procesu promjena ljudskog
drutva, transformira se i razvija ljudska zajednica, sve njezine razine.

450
 Kazalo imena

A Bauer O., 123 153 396

Adam H., 79 395 Bauman Z., 396
Adamic L., 395 Behschnitt W. D., 146 153 396
Adorno T., 93 395 Bell D., 107 145 146 148 152 153
162 186 233 276 396
Aksin B., 395
Bennet J., 396
Alba R. D., 276 292 293 295 395
Berding H., 396
Alberrtini M., 395
Berend I., 237 238 396
Albertino M., 395
Berger P., 80 85 86 87 93 96 165 173
Alter P., 33 77 79 274 276 293 368
174 176 237 273 283 297 301
369 395 305 307 312 396
Altermatt U., 77 104 105 111 127 Berlin I., 77 369 396 400 405
129 145 146 147 148 153 162
300 395 Bertelsen I., 396
Anderson B., 19 20 21 33 77 89 98 Bertsch G. K., 396
102 104 105 125 145 146 147 Beuc I., 230 396
148 152 153 162 165 167 201 Beyme K., 396
272 274 276 279 293 294 295 Bhabha H. K., 396
318 368 369 383 395 Bib I., 397
Ani VL., 13 17 383 395 Biani R., 33 39 230 336 384 397
Ansart P., 107 395 Birch A., 397
Antoljak S., 37 395 Biti V., 289 397
Antonijevi T., 395 Bloch M., 397
Apter D., 107 395 Boas F., 397
Armstrong J., 13 15 89 91 102 104 Boban B., 35 397
105 111 145 146 147 162 201 Bobbio N., 397
368 371 374 395 Bobio N., 84 87 307 312 397
Artukovi M., 35 319 395 Boden M., 397
Augutin D. R., 35 48 395 407 Boerner P., 397
Bogdanov V., 397 412
B Bogii R., 35 397
Baggioni D., 396 Bottomore T., 397
Bahro R., 396 Bradler-Rottmann E., 33 384 397
Bakunjin M. A., 396 Brandt H., 397
Balandier G., 396 Brass P., 276 279 293 295 368 397
Banac I., 35 146 153 325 396 Braudel F., 85 397
Barac A., 357 396 Braunthal J., 397
Barclay G. ST., 396 Breuilly J., 78 91 98 102 104 125 145
Baron S. W., 91 145 163 186 396 146 368 369 397
Barth F., 20 23 52 60 79 145 186 274 Broch H., 233 397
276 282 292 295 368 378 396 Brozovi D., 35 167 397

451
Bruckmller E., 397
Brhl C., 23 24 371 377 397
Budak N., 23 35 153 163 165 179
200 207 208 210 272 353 369
397 410
Bugarski R., 35 167 397
Burke P., 398
C Dvornikovi V., 399
Canetti E., 233 398
Cavalli-Sforza L. L., 18 67 398 408
Chabod F., 398
Chaunu P., 15 374 398
Cipek T., 20 35 99 106 110 113 121
122 123 131 137 146 148 167
179 195 197 203 242 314 360
398
Citron S., 15 374 398
Clerque B., 107 398
Cohen J., 87 398
Cole J. W., 398
Colletti L., 107 307 398
Colley L., 15 374 398
Connor W., 84 89 145 398
Cuvaj A., 398 434
ai-Kumpes J., 35 398
iak-Chand R., 35 89 102 163 398
ingrija M., 398
D Gabel J., 107 400
Dann O., 15 23 374 398
Davis H., 123 398
Delannoi G., 116 145 146 148 152
153 162 398
Derkos I., 240 398
Deutsch K. W., 33 77 78 89 91 99
102 104 105 111 123 125 145
146 148 152 156 162 279 293
318 368 369 398
Deeli GJ., 398
Dietrich G., 112 113 398
Dirkem E., 16 375 399
Djordjevic D., 399
452
Domenach J. M., 77 80 84 85 93 273
283 297 399
Drakovi J., 240 399
Droz J., 399
Dugandija N., 35 163 399
Durckheim E., 16 399
Duverger M., 399
Duvignaud J., 84 399
Denkins R., 274 399
E
Edwards J., 396 399
Emerson R., 399
Epstein A. L., 399
Eriksen T. H., 13 399
F
Fancev F., 357 399
Featherstone M., 399
Fischman J. A., 399
Fishman J., 399
Fleck H. G., 399
Freud S., 233 399
Friedman J., 399
Fromkin D., 105 399
Fromm E., 84 399
Furet F., 399
G
Gavazzi M., 225 360 400
Geertz K., 400
Geiger T., 16 375 400
Gellner E., 20 33 77 79 84 89 91 98
102 104 105 125 127 129 130
145 146 147 148 152 159 167
201 272 274 276 279 293 294
295 318 368 369 383 400
Gelo J., 188 400 406 434
Gerc K., 400
Gewehr W. M., 400
Giddens A., 61 89 400
Gierer A., 112 113 400
Giesen B., 276 292 400
Glazer N., 61 84 400
Goati V., 107 147 152 400
Goldstein I., 207 208 210 400
Golubovi Z., 84 89 400
Gouldner A., 107 400
Gourgouris S., 400
Grafenauer F., 272 277 400
Gregor A. J., 233 400
Grillo P., 78 400
Gross M., 33 35 37 44 47 48 49 54
73 77 80 85 87 106 110 113 114
146 153 162 163 171 175 176
179 188 191 192 195 196 197
201 203 224 227 228 230 242
248 254 264 266 275 283 286
297 298 307 314 318 319 325
351 385 400 401 404 434
Gruner W., 401
Gschnitzler F., 69 368 401
Guibernau M., 126 401
Gumperz J. J., 167 401
Gurvitch G., 167 401
H 294 295 318 360 402
Habermas J., 62 77 80 84 85 86 87 89
92 93 167 174 273 297 301 304
305 322 401
Hall J., 401
Handelman D., 360 401
Haromme F., 401
Haselsteiner H., 282 401
Hastings A., 23 369 371 401
Haupt G., 401
Hayek F. A., 401
Hayes C. H., 77 91 98 153 156 401
Hegel G. F., 288 401
Heidegger M., 270 288 401
Held D., 80 84 87 93 95 297 307 312
401
Herch J., 401
Herak E., 35 397 399 401 404
Hertz F., 69 368 402
Hiernaux J., 402
Hinsley F. H., 402
Hobsbawm E. J., 21 33 77 79 89 91
98 102 104 105 111 125 145
146 147 148 152 153 159 162
165 201 233 237 272 274 276
293 295 318 368 369 371 376
383 402
Hobsbom E. J., 402
Hofstater P. R., 16 375 402
Holmes D., 167 402
Horowitz D., 23 402
Horvat R., 339 402
Hroch M., 91 98 105 152 201 402
Hutchinson J., 402
J
Jggi C. J., 402
James P., 13 402
Janji D., 35 77 78 89 98 102 105
145 152 153 162 201 272 274
295 402
Jeismann M., 374 402
Jelavich CH., 146 276 325 402
Jenkins R., 9 18 60 67 79 159 201
272 274 279 282 289 292 293
Jei S., 402
Juri I., 18 67 403
K
Kalanj R., 77 80 82 84 85 87 89 90
92 93 95 98 121 164 165 172
173 182 273 283 297 299 301
304 305 322 403
Kale E., 35 278 403
Kamenka E., 77 78 91 102 104 145
146 148 201 403
Kann R. A., 33 85 282 283 284 286
384 403
Kant I., 93 403
Karaman I., 33 39 230 282 336 384
385 403
Kardelj E., 35 403
Katii R., 35 207 208 210 403
Katunari V., 13 99 121 129 134 145
148 152 163 201 274 403
453
Kautsky K., 122 403 Leilovska I. I., 357 405
Kazer K., 403 Lewin K., 16 375 405
Kekemet D., 403 Lijphart A., 93 95 97 156 273 297
Kedourie E., 91 102 111 125 130 293 405
368 369 403 Lipset S. M., 405
Kemilainen A., 126 130 145 403 Lorkovi M., 405
Kemper P., 77 80 82 87 89 90 92 93 Losano M. G., 74 405
94 95 97 98 121 164 165 172 Lovreni R., 405
173 182 273 297 299 304 305 Lwith K., 405
403
Luhmann N., 29 74 86 174 176 405
Kessler W., 403
Lukas F., 405
Klai N., 210 272 277 302 403 404
Lyotard J. F., 80 94 121 273 297 299
Klotz H., 80 273 283 297 404 301 405
Koestler A., 112 404
Kohn H., 77 78 89 91 98 102 104 105 M
111 116 125 130 145 146 148
Macan T., 37 405
152 153 156 162 201 368 404
Macartney W. A., 33 283 286 384
Koreni M., 188 404 434
405
Koruni P., 25 26 35 40 4446 50
76 78 80 82 85 87 89 91 98 99 Malik K., 405
103 105 106 110114 118124 Mandi D., 405
133 146 151153 156 157 159 Mannheim K., 405
162164 166 171176 178 179 Marcuse H., 405
182 191193 197 203 205 206 Margeti L., 207 405
222 228 237 243 244 247250 Maritain J., 78 89 105 119 156 162
253 254 266 268 272276 284 165 273 297 325 405
285 293299 301 304 306 307 Markus T., 35 171 191 228 244 247
314 318 324356 358360 250 253 284 285 358 359 405
Koschatzky W., 33 404 406
Koslowski P., 80 273 297 404 Martelli R., 406
Kretschmayr H., 33 404 Masaryk T. G., 406
Krinik-Buki V., 35 319 404 Mass F., 33 384 406
Kulan D., 404 Matasovi R., 406
Kvaternik E., 404 Matkovi P., 188 406 434
Mauran I., 406
L Maurani I., 302 406
Le Bon G., 233 398 399 404 405
Melucci A., 406
Leclerq E., 98 105 111 125 405
Meynard J., 107 406
Leek S., 39 230 336 405
Milardovi 95 405,
Lefebvre H., 15 374 405
Lemberg E., 405 Mill J. S., 406
Leroti Z., 35 77 78 89 91 102 104 Milosavljevi O., 406
105 116 119 122 123 124 125 Minogue K. R., 77 104 105 111 145
126 145 148 152 153 156 162 146 148 201 406
201 272 274 276 293 294 295 Mogu M., 406
325 405 Molnar A., 21 24 69 368 377 406

454
Moskovici S., 104 233 406
Mur B., 84 406
N Robertson M., 124 408
Neumann F., 93 305 406
O Rosenberg N., 237 408
Orbini M., 406 410
Otruba G., 33 384 406
P
Parsons T., 74 82 86 119 121 125 176
307 312 325 406 407
Pavlievi D., 37 406 407
Pejakovi S., 407
Peri I., 407
Petrinovi I., 407 411
Platon A., 407
Plessner H., 77 201 276 407
Pleterski J., 35 407
Pokrovac Z., 307 407
Poliakov L., 407
Poutignat Ph., 13 15 18 23 24 61 62
67 79 116 145 152 153 159 186
201 274 282 289 292 293 294
295 374 377 378 407
Preston P. W., 167 407
Pribojevi V., 356 407
Prica B., 35 407
Pupovac M., 167 407
Pusi E., 112 113 307 312 407
Putinja F., 13 23 67 274 378 407
R 279 282 289 292295 300 318
Rabushka A., 407
Raki F., 277 302 407 410
Radi A., 407
Radovanovi M., 167 407
Rakovac D., 237 407
Raukar T., 35 207 208 210 310 407
Redi E., 122 407
Rejai M., 407
Renan E., 15 16 19 21 24 374 375
377 379 407
Renner K., 123 407
Rihtman D. A., 48 395 407
Ritschl O., 74 408
Rodin D., 119 325 408
Roksandi D., 408
Rot K., 408
Rumenjak N., 319 408
Rutherford J., 408
S
Sartori G., 93 305 408
Schieder Th., 408
Schmidt B., 408
Schultze H., 408 411
Schumpeter J., 95 233 408
Semino O., 18 67 408
Seton-Watson H., 15 21 24 77 78 89
104 124 125 130 145 146 148
165 274 293 300 368 374 377
408
Sherif M., 16 375 408
Sigmund P., 408
Skok P., 272 408
Smiiklas T., 277 302 357 408 409
Smit A. D., 201 274 282 289 295
409
Smith A. D., 9 13 15 1824 33 6062
7779 84 85 89 91 98 99 102
104 105 111 116 121127 129
130 134 145148 152 153 159
162 163 186 201 272 274 276
368 369 374 376 377 383 409
Snyder L. L., 15 16 374 409
Stani N., 20 21 24 25 35 5056 65
85 87 99 103 106 110 113 114
118 121 122 123 131 137 146
148 149 153 157 159 162 163
167 172 175 179 191 192 193
195 196 197 201 203 224 242
243 244 254 264 266 275 276
298 304 305 307 314 318 325
353 360 376 377 380 409
455
Starevi A., 409
Steward J., 410
Stipeti V. Vekari N., 410
Stipeti V., 410 434
Stojanovi T., 410
Strossmayer J. J., 407 410
Sdland L., 410
Sugar P., 410
Sui: 155 207 209 272 409,
Supek R., 77 80 82 84 85 87 89 90
92 93 94 95 98 121 164 165 172
173 182 273 301 305 322 410
Supilo F., 410
Suppan A., 273 314 319 410
Sykes B., 18 67 410
Szabo T., 35 37 47 73 188 196 224
275 307 319 400 410
Szcs J., 410
anjek F., 65 406 410
icel M., 25 241 353 357 407 410
idak J., 25 33 35 37 39 40 85 87 106
110 146 191 192 193 195 196
224 227 228 230 232 237 240
241 242 243 244 247 254 266
283 285 286 298 314 318 325
353 355 357 358 359 384 385
410 412
ii F., 37 40 210 272 277 302 357
410
kiljan D., 18 35 57 167 410
ulce H., 411
ulek B., 237 240 411
urmin ., 357 411
uvar S., 411
T Wodak R., 276 292 412
Tagore R., 411
Taylor A. J., 411
Thiesse A. M., 411
Tilly C., 123 125 145 152 162 186
411
Tipton C. L., 411
456
Tocqueville A., 126 411
Todorov C., 15 16 84 374 411
Todorova M., 411
Tomai D., 411
Tnnies F., 411
Trumbi A., 407 411
U
Underhill P. A., 18 408 411
V
Vattimo G., 77 80 82 84 85 87 89 92
93 121 164 165 172 174 273
283 297 299 304 305 322 411
Veber M., 411
Vince Z., 35 411
Vitezovi P. R., 411
Vlaji G., 35 411
Vrandei J., 193 411
Vranicki P., 123 411
Vranje-oljan B., 411
Vrbani F., 188 411 434
Vukotinovi L., 237 411
W
Wagner H., 33 384 396 411
Wallerstein I., 85 86 173 174 237
411
Walter F., 33 384 398 411
Weber M., 85 86 116 125 126 412
Wehler H. U., 412
Weingrtner A., 412
Welsch W., 80 273 412
Wertheimer-Baleti A., 412
Wiatr J., 412
Winkler H., 77 412
Z
Zllner E. Schssel T., 412
Zllner E., 33 286 384 412
Zorii M., 188 412
Zwitter F., 35 412