Tehnologija zubotehnikog materijala Josip Brusi, dr.stom.

SVOJSTVA MATERIJALA
MEHANIKA SVOJSTVA

Poznavanje veliine vane sile bitno je za razumijevanje mehnikih svojstava dentalnih

materijala. Naprezanje, deformacija, vrstoa, tvrdoa, frikcija i troenje karakteristike su
svakog pojedinog materijala u odnosu na vanu silu.

Kada na materijal djeluje izvanjska sila, dolazi do reakcije, toj se sili suprotstavlja sila
jednaka po veliini ali suprotnog smjera. Djelovanje sile rasporeeno je unutar neke povrine,
a omjer sile i povrine naziva se naprezanje.

Naprezanje je sila po jedinici povrine, S=F/A, gdje F predstavlja silu a A je povrina po

kojoj sila djeluje. Jedinica za naprezanje jednaka je sili po jedinici povrine (N/m2) i izraava
se u paskalima (Pascal, Pa). U stomatologiji je naprezanje uglavnom izraeno u
megapaskalima (MPa).

Ovisno o smjeru djelovanja razlikujemo tlanu, posminu, svijajuu silu i rastezanje. Kod
tlane se sile materijal odupire zbijanju dok se kod vlane odupire rastezanju.

Linijska deformacija je deformacija po jedinici duine, =l/lo, gdje l predstvalja

deformaciju (ili promjenu duine) a lo je jedinica duine. Linijska se deformacija obino
izraava u postocima (%). Neki dentalni materijali pokazuju znaajnu linijsku deformaciju uz
djelovanje naprezanja, dok drugi, kao npr. zlato ili caklina, vrlo malu. Omjer izmeu
naprezanja i linijske deformacije (eng. stress-strain diagram) vrlo je vaan pri izboru
dentalnog materijala.

Modul elastinosti (Youngov modul) predstavlja mjeru krutosti materijala i jednak je omjeru
naprezanja i linijske deformacije, E=S/, u linearnom ili elastinom dijelu grafikog prikaza:
naprezanje-linijska deformacija. Jedinica za modul elastinosti je pascal (Pa), a u
stomatologiji se najese izraava u MPa. Krutost materijala je vana veliina pri odreivanju
dentalnog materijala. Naime, elastini modul dentalnog materijala mora imati slinu
vrijednost elastinom modulu dentina ili cakline, ovisno gdje se koristi. Elastini modul
dentina je 18,600 MPa, cakline 83,000 MPa, amalgama 27,600 MPa, zlata 96,600 MPa,
kompozita 16,600 MPa ili cinkovog fosfatnog cementa 2760 MPa.

Svaki materijal koji se koristi u stomatologiji pokazuje mehanika i elastina ogranienja, a

veliina kod koje je deformacija tako velika da dolazi do loma naziva se jaina loma.

Veza izmeu dva materijala obino se mjeri kao jaina rastezanja ili posmina jaina, a
predstavlja naprezanje koje uzrokuje pucanje. Ovisno o sustavu, veza izmeu materijala moe
biti kemijska ili mehanika ili oboje. Ogranienje ili doputena deformacija odnosi se na
naprezanje kod kojeg materijal vie ne pokazuje elastina svojstva. Ove su dvije veliine
vane jer se dentalni materijal moe smatrati kliniki neprikladnim ukoliko pokazuje
permanentnu deformaciju iako jo nije puknuo.

1
Tehnologija zubotehnikog materijala Josip Brusi, dr.stom.

Koliina deformacije koju materijal moe podnijeti prije loma izraava se u postocima
razvlaenja kada se materijal rastee ili u postocima zbijanja kada na njega djeluje tlana sila.

Elastinost (rezilijencija) i vrstoa su veliine koje se odnose na energiju potrebnu da se

neki materijal deformira odnosno energiju potrebnu da doe do loma. vrstoa se moe
definirati i kao mjera otpornosti materijala na lom. Ova dva svojstva odnose se na povrinu
ispod krivulje naprezanje-deformacija i zato predstavlju energiju potrebnu da doe do
granine deformacije. Vrijednost ovih veliina je umnoak naprezanja i deformacije. Dva
materijala mogu imati iste vrijednosti za elastinost, ali razliite za vrstou.

Tvrdoa je vano svojstvo dentalnih materijala, a predstavlja otpornost povrine materijala na

udubljenje tvrdim materijalom. Mjera za tvrdou ovisi o postupku ispitivanja, a mjeri se sila
po jedinici udubljene povrine prema Brinell-u, Rockwell-u, Knoop-u ili Vickers-u. Tvrdoa
dentalnih materijala najee se izraava Knoop-ovim ili Vickers-ovim brojem za tvrdou, a
dobiva se iz sile pritiska etverostranog dijamantnog iljka, utisnutog u povrinu materijala.
Tvrdoa se rauna kao broj kilograma potrebnih da nastane udubljenje od 1mm2 (kg/mm2).
Prema Knoopovim testovima tvrdoa cementa je 43 kg/mm2, dentina 68 kg/mm2, cakline 350
kg/mm2, akrilata 20 kg/mm2, 22-karatne zlatne legure 85 kg/mm2, kompozitnih materijala 90
kg/mm2, amalgama 110 kg/mm2, keramike 460 kg/mm2, kobaltkromove legure 420 kg/mm2
itd.

OPTIKA SVOJSTVA

Optika svojstva dentalnih materijala od posebne su vanosti jer ti materijali moraju

zadovoljavati visoke estetske kriterije. Umjetnost je i cilj odrediti boju i izgled zuba kao da je
prirodan. Percepcija boje rezultat je fiziolokog odgovora na fizikalni podraaj i predstavlja
subjektivni doivljaj.

Vidljiva svjetlost je mali dio elektromagnetskog spektra u podruju od 380 do 780 nm.
Vidljiva svjetlost je mjeavina boja, a razlikujemo tri osnovne boje plavu, zelenu i crvenu,
dok sve ostale boje predstavljaju njihovu mjeavinu. Kada svjetlost obasja povrinu dolazi do
propusnosti (transmijsije), apsorpcije ili rasprenja svjetlosti.

Materijal je proziran (transparentan) kada proputa svjetlost. Zraka svjetlosti mijenja smjer
na granici izmeu dva materijala. Indeks loma jednak je omjeru sinusa upadnog kuta zrake
svjetlosti (i) i kuta loma svjetlosti (r), n=sin i/sin r. Treba naglasiti da kod loma svjetlosti
dolazi i do refleksije na povrini materijala.

Neprozirni materijali apsorbiraju svjetlost. Lambert-ov zakon apsorpcije pokazuje da svaki

pojedini sloj materijala apsorbira jednaki dio svjetlosti koja prolazi kroz taj materijal, Ix/Io=e-
Kx, gdje je Io poetni intenzitet svjetlosti, Ix odnosi se na intenzitet svjetlosti nakon prelaska
udaljenosti x unutar materijala, a K je koeficijent apsorpcije. Neprozirnost (opacitet) je
svojstvo materijala i govori o nepropusnosti svjetla. Kada dolazi do refleksije cjelokupnog
vidljivog spektra predmet izgleda bijelo, a kada se sve valne duljine podjednako apsorbiraju
predmet je crni. Kada se apsorbiraju plava, crvena, naraasta, uta i ljubiasta svjetlost
predmet u reflektiranom vidljivom svjetlu izgleda zeleno.

2
Tehnologija zubotehnikog materijala Josip Brusi, dr.stom.

Rasprenje svjetlosti dogaa se kod materijala koji sadri male estice s razliitim indeksom
loma od matrice u kojoj su te estice rasprene. Dio svjetlosti prolazi kroz takav materijal, a
dio se raspri, pa se za takav materijal kae da je translucentan (mutan).

Treba rei da prirodni zubi apsorbiraju svjetlost u valnom podruju od 300 do 400 nm
(ultraljubiasta svjetlost). Energija koju zubi apsorbiraju prelazi u svjetlost s veim valnim
duljinama (450 nm) tako da zubi, u stvari, postaju izvori svjetlosti. Taj se fenomen naziva
fluorescencija. Neki kompozitni materijali i dentalne keramike sadre fluorescentne tvari
(elementi rijetkih zemalja), kako bi to bolje reproducirali strukturu prirodnog zuba.

TERMIKA SVOJSTVA

Dentalni materijali podvrgnuti su raznim promjenama temperature zbog unoenja vrue hrane
ili pia. Zbog toga je vano poznavati prijenos topline kroz materijal i promjene materijala
nastale promjenom temperature.

Termika vodljivost je rezultat interakcije izmeu vibracija strukturne reetke i gibanja

elektrona i njihove interakcije s atomima. Termika je vodljivost mjera koja se odnosi na
koliinu topline koja prolazi kroz materijal. Koeficijent termike vodljivosti definira se kao
koliina topline u joulima koja je prola kroz uzorak debljine 1 cm i povrine 1 cm2 u 1
sekundi uz promjenu temperature za 1 K. Jedinica za termiku vodljivost izraava se u
W/mK.

Opseni amalgamski ispun, ili krunica u neposrednoj blizini pulpe, moe prouzroiti nelagodu
pri veim promjenama temperature ako se ne postavi izolacija, tj. sloj dentalnog cementa. S
druge strane, metalna protezna baza, koja se ponaa kao dobar vodi, omoguuje brzi odgovor
tkiva na temperaturne promjene, za razliku od debele akrilne proteze koja se ponaa kao
izolator. To je dobro za subjektivni osjeaj pacijenta kao i za zdravlje sluznice leita proteze.

Termika provodnost (difuzivnost) odnosi se na brzinu promjene temperature kada toplina

prolazi kroz materijal. Termika je provodnost mjera koja ukazuje na okolnost kako brzo
neko tijelo postigne termiku ravnoteu pri promjeni temperature, h = /cp, gdje je
termika vodljivost, cp specifini toplinski kapacitet, a se odnosi na temperaturno ovisnu
gustou. Jedinica za termiku provodnost (h) izraena je u mm2/s.

Koeficijent linearne termike ekspanzije () definira se kao promjena duine po jedinici

duine materijala, kada se njegova temperatura promijeni za 1 K, a jedinica je 1/K i obino je
izraena kao 10-6/K.

OSTALA SVOJSTVA

Elektrina svojstva

Elektrina svojstva dentalnih materijala o kojima treba voditi rauna su galvanska struja i
korozija. Do galvanske struje dolazi zbog nazonosti dva metala u ustima. Metali uronjeni u
elektrolit, u ovom sluaju slinu, otputaju ione i zbog razlike elektrodnog potencijala izmeu
dva metala potee struja. Pacijent u tom sluaju moe osjetiti bol i/ili neugodan metalni okus
u ustima.

3
Tehnologija zubotehnikog materijala Josip Brusi, dr.stom.

Korozija metalnih krunica ili nadomjestaka takoer nastaje zbog otputanja metalnih iona, a
rezultat je nagriena i neravna povrina nadomjestka. Do korozije moe doi i zbog kemijske
reakcije izmeu metala, hrane i sline. Na primjer, dentalni amalgami reagiraju sa sulfidima i
kloridima, pa njihova povrina ostaje bez sjaja.

Otapanje i sorpcija

Otapanje materijala u ustima i sorpcija tekuine (vode ili sline) na materijal vana su svojstva
koja odreuju njihovu uporabu. Sorpcija vode predstavlja koliinu vode koja se adsorbira na
povrinu i apsorbira u unutranjost materijala. Otapanje i sorpcija mogu se izraziti na dva
naina, kao teinski postotak otopljene ili adsorbirane tvari, ili kao teina otopljene ili
adsorbirane tvari po jedinici povrine materijala, mg/cm2.

Kvaenje je mjera privlanosti (afiniteta) izmeu tekuine i povrine materijala. Kvaliteta

kvaenja odreuje se preko irenja kapljice po povrini materijala. Stupanj kvaenja ovisi o
povrinskoj energiji materijala (napetosti povrine) i tekuine te njihovom intermolekulskom
privlaenju. U sluaju visoke povrinske energije materijala (metali, keramika) i niske
energije tekuine kvaenje je dobro. S druge strane, zbog niske povrinske energije polimera
kvaenje na njihovoj povrini je slabo.

Viskoznost tekuine predstvalja otpor tekuine prema protoku. Jedinica za viskoznost je Pa s

(paskal sekunda). Mnogi dentalni materijali nastaju mijeanjem krute tvari s tekuinom.
Dentalne paste se oblikuju i zatim skruuju. Formiranje paste ukljuuje promjenu viskoznosti
s vremenom i odreivanje elestinog modula u postupku skruivanja. U ovom postupku, koji
ovisi o viskoznosti materijala i tekuine, razlikujemo vrijeme potrebno za pripravu dentalne
paste ili materijala i vrijeme skruivanja. U tom se vremenskom periodu viskozitet materijala
mijenja.

Vrijeme stvrdnjavanja materijala odreeno je vrstom i nainom kemijske reakcije. Ono ne

oznaava dovrenje reakcije, ve se odnosi na molekulske promjene koje mogu trajati i nakon
stvrdnjavanja.

Adhezija je vezivanje razliitih materijala. Kod kontakta dviju tvari molekule jedne tvari veu
se na molekule druge, a ta se pojava naziva adhezijom. Kada se radi o vezivanju istovrsnih
molekula govorimo o koheziji. Vezivanje moe biti kemijsko i mehaniko. Kemijska adhezija
podrazumijeva vezanje na atomskoj ili molekulskoj razini, a mehanika je adhezija razultat
penetracije jedne faze (materijala) u povrinu druge. esto se obje adhezije dogaaju
istodobno. Adhezija je vano svojstvo materijala za ispune i cementiranje.

Trajnost dentalnog materijala je pojam koji govori o vremenskom periodu u kojem ne dolazi
do promjena kvalitete materijala. Trajnost ovisi o temperaturi, vlanosti i vremenu
skladitenja.