SVEUILITE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA HRVATSKI JEZIK I KNJIEVNOST

MARITIMNA TERMINOLOGIJA
OLTANSKIH RIBARA

ZAVRNI RAD

Studentica: Kristina Garbin

Mentorica: doc. dr. sc. Katarina Lozi Knezovi

Split, 2014. godina

Sadraj:

1. Uvod .................................................................................................................................... 2
2. Otok olta ........................................................................................................................... 4
2.1. Ime otoka olte ............................................................................................................ 6
2.2. olta kroz povijest ....................................................................................................... 7
3. Ribarstvo ........................................................................................................................... 11
3.1. Ribarstvo otoka olte u kontekstu Hektorovieva Ribanja i ribarskog prigovaranja 11
3.2. Povijesni razvoj ribarstva na olti ............................................................................. 12
3.3. Ribarstvo na olti danas ............................................................................................ 13
4. Vjetar................................................................................................................................. 14
4.1. Anemonimijski leksik oltanskih ribara .................................................................... 16
4.1.1. Anemonimijsko nazivlje za vjetrove koji puu od kopna prema moru .............. 17
4.1.2. Anemonimijsko nazivlje za vjetrove koji puu du obale (od SE prema NW) .. 19
4.1.3. Anemonimijsko nazivlje za vjetrove koji puu du obale (od NW prema SE) .. 21
4.1.4. Anemonimijsko nazivlje za vjetrove koji puu prema obali .............................. 21
5. Morske struje i morske mijene .......................................................................................... 23
6. Morski valovi .................................................................................................................... 24
7. Ribarsko predvianje vremena ......................................................................................... 26
8. Zakljuak ........................................................................................................................... 28
Literatura .................................................................................................................................. 29
Popis kazivaa .......................................................................................................................... 31

1
 1. Uvod

Ovaj zavrni rad o maritimnoj terminologiji oltanskih ribara najveim dijelom motiviran je
eljom za istraivanjem otoka olte, njezine povijesti i jezika naslijea davno izgubljenih
predaka.

Zbog ega ba maritimna terminologija? Mnotvo je izreka o moru, ipak, jednu izreku
potrebno je istaknuti kao idejnu smjernicu ovoga rada zbog toga to ona u sebi sabire samu bit
ribarskog ivota, a glasi:

More je na ivot i nae opredjeljenje.

ivot ribara nipoto se ne moe nazvati laganim, ali ljubav je ono to ga ini lakim.
Ljubav i potivanje prema moru koje ribaru znai ivot. Rijetko tko da je bio na moru i uz
more, a da nije osjetio duboki osjeaj povezanosti s njime, pomijean i s velikim
strahopotovanjem.

Veina grae ovog rada sakupljana je nesvjesno, tijekom itavog ivota, boravkom
na spomenutom otoku za vrijeme ljetnih mjeseci. Ipak, u elji da se sakupi to obimnija i
vjerodostojnija graa, odlueno je da se provede terensko istraivanje u kolovozu 2014.
godine. Iako je na poetku bilo planirano provesti istraivanje u nekoliko primorskih naselja
na otoku, na kraju je ipak odlueno otii u Gornje Selo te istraivanje provesti meu poznatim
ljudima, s obzirom na to da je s nepoznatima bilo teko ostvariti prisniji odnos u kojem bi se
dolo do traenih informacija.

Ribari iz Gornjeg Sela, najvie smjetenog naselja na otoku, mali su ribari kojima je
ribarstvo obiteljska tradicija, a na ribe odlaze iz oblinje uvale Strainske.

Osim vlastitih podataka s terenskog istraivanja, kao graa za rad koriteni su podaci o
olti iz dviju monografija otoka olte, razna publicirana graa, kao i razliiti znanstveni
radovi.

Na poetku rada iznesene su osnovne informacije o geografskim znaajkama olte,

zatim se prelazi na podrijetlo njezina imena, na koncu je saeta povijest otoka pri emu su
spomenuta znaajnija arheoloka nalazita.

U narednom poglavlju govori se o ribarstvo openito, o povijesnom razvoju ribarstva

na olti, ali i o trenutnoj situaciji u kojoj se nalaze otoki ribari.

2
S obzirom na to da su anemonimi znaajnija stavka ribarske maritimne terminologije, naredno
poglavlje posveeno je njima, pri emu su vjetrovi podijeljeni u etiri skupine, na vjetrove
koji puu od kopna prema moru, vjetrove koji puu du obale (od SE prema NW), vjetrove
koji puu du obale (od NW prema SE) te vjetrove koji puu prema obali. Pri obiljeavanju
smjera puhanja vjetra koristi se uobiajena pomorska terminologija veliko slovo kao kratica
za engleski naziv strane svijeta odakle pojedini vjetar pue. Strane svijeta i smjer puhanja
osnovnih vjetrova obiljeeni su na sljedei nain: sjever (N), istok (E), jug (S) i zapad (W),
dok se vjetrovi koju puu iz meusmjerova obiljeavaju kombinacijama dviju ili vie strana
svijeta, ovisno o svome smjeru.

Morskim strujama i morskim mijenama posveeno je naredno poglavlje zbog toga to

i one imaju vaniju ulogu u ribarskom ivotu, iako oltanski ribari za njih nemaju nazivlje
koje se znatno razlikuje od standarda.

Valovima se bavi naredno poglavlje, obraujui sintagme kojima ribari imenuju

gibanja morske povrine.

Posljednje poglavlje govori o ribarskom predvianju vremena koje je temelj svakog

uspjenog ribolova, kao i preivljavanja na moru, a prethodilo je svim modernim spravama za
predvianje vremena koje uz svu svoju tehnologiju iskusnog ribara teko mogu nadmaiti.

3
 2. Otok olta

olta je srednjodalmatinski otok smjeten sjeverno od Splita1, a s istone strane nalazi joj se
otok Bra. oltanski kanal povezuje je s otokom Drvenikom Velikim smjetenim s njezine
zapadne strane, dok se sjeverno od olte nalazi otok iovo, jugoistono otok Hvar, a juno
otok Vis.

Otok je smjeten u smjeru zapad-sjeverozapad-jugoistok. Njegova duljina, mjerena od

rta Obinuki bok do svjetionika na rtu Livka, iznosi 19 km, dok irina, mjerena od poluotoka
Rata na istonoj strani uvale Neujma do poluotoka na zapadnoj strani uvale Senske, iznosi
do 4.9 km.

Povrinom od 57.886 km,2 smjetena je na 13. mjesto meu jadranske otoke, a ubraja
se i u srednje velike dalmatinske otoke (Prci, 1990: 90).

olta je izgraena od sedimentnih stijena, a mjestimino ima i pojave dolomita.

Sedimenti su se izdigli iz mora najvjerojatnije potkraj krede, a naborani su za vrijeme
tercijarnih boranja, kada nastaju i ostali dalmatinski otoci. Du otoka proteu se dva rasjeda3
uzdu kojih je dolazilo do pokreta stijena, ime je uvjetovan dananji izgled otoka. U
pleistocenu je olta bila dio kopna, a poetkom holocena je bila prostranija i povezanija s
Braem (Prci, 1990: 90).

Obala otoka uglavnom je strma i razvedena mnogobrojnim uvalama nastalim

potapanjem dijelova udolina. Na sjevernoj strani otoka nalaze se vee uvale: Neujam, Roga,
Stomorska, Donja kruica, Gornja kruica te Lestimerova vala. Veim uvalama na junoj
strani otoka smatraju se: Tatinja, Senska, Strainska, Livka i Poganica. Zapadna obala
najrazvedeniji je dio otoka, gdje se nalaze tri uvale: eula, Maslinica i ipova.

Obalna linija otoka duga je 73.1 km, a zajedno s obalom sedam nenastanjenih otoia
smjetenih pred Maslinicom iznosi 81.1642 km. Prema indeksu relativne razvedenosti olta

1
oltu i Split povezuje 9 nautikih milja dug Splitski kanal u kojem se nalazi Mrduja - otoi koji svojim
nazivaju i Braani i oltani, te svake se godine u srpnju organizira se natjecanje Braana i oltana u
povlaenju Mrduje. Splitski kanal zavrava tjesnacem zvanim Splitska vrata, smjetenim izmeu Braa i olte,
dugim jednu nautiku milju a irokim oko 700 metara, dok mu dubina iznosi izmeu 5 i 42 metra.
2
Navedena povrina je povrina prema istraivanjima dr. I. Rubia, dok se u drugim izvorima mogu pronai i
druge povrine, primjerice u Opoj enciklopediji (1982.) povrina iznosi 51.9 km. Ukoliko se u ukupnu
povrinu otoka uvrste i otoii koji se nalaze ispred uvale Maslinica: Kamik, Balkun, Rudula, Grmej, tipanska,
Polebrnjak i Saskinja, tada ona iznosi 58.875 km.
3
Jedan se prua smjerom Neujam-Maslinica i usporedan je s junom obalom otoka, a drugi smjerom Neujam-
Stomorska, transverzalno na prvi rasjed.

4
se s indeksom 2.71, a s otoiima 2.98, ubraja meu hrvatske najrazvedenije otoke (Prci,
1990: 92).

Reljef otoka olte smiren i bez velikih oscilacija. Radi se o preteno brdovitom otoku.
Tako se na istonom dijelu otoka nalazi najvii vrh Vela straa visok 237 m., dok se na
zapadnom dijelu nalazi drugi po veliini vrh, takoer Vela straa, visok 208 m. U
unutranjosti zapadnog dijela otoka nalazi se 6 km dugo i oko 2.5 km iroko plodno polje
Grojsko poje koje je stoljeima prehranjivalo otoane. U unutranjosti postoje i manja polja,
dok su preostala podruja pokrivena visokim umama, a veim dijelom i niskim raslinjem
mediteranskog bilja.

Upravo su oko polja smjetena najstarija naselja otoka: Grohote4, Gornje Selo, Srednje
Selo i Donje Selo. Razlog ovakve organizacije naselja sasvim sigurno bila je plovidba
gusarskih i vojnih brodova uz obale otoka. Mlaa naselja smjestila su se uz obalu: Stomorska,
Roga, Maslinica, Donja kruica, Gornja kruica, i turistiko naselje u uvali Neujam
(imunovi, 2012: 10).

Klima otoka izrazito je mediteranska s promjenljivim strujanjima juga i bure u

hladnijem dijelu godine te maestralom koji ublaava vruine ljeti (Prci, 1990: 92).

Prema imunovievim podacima (2012: 10) na otoku ivi 1675 stanovnika, ak 500
stanovnika manje nego 1970. godine, dok je uoi Prvog svjetskog rata na otoku ivjelo ak
3403 stanovnika.

Poljoprivreda i ribarstvo stoljeima su othranjivali stanovnitvo ovoga otoka. Na

poljima se uzgajala vinova loza, a na padinama masline uz drugo kotunjavo voe. olta je
bila poznata i po proizvodnji meda, kao i po uzgoju buhaa. Pogoena raznoraznim krizama,
ba kao i ostali dalmatinski otoci, poljoprivreda otoka olte u novije doba vie nije u
mogunosti prehranjivati stanovnitvo. (imunovi, 2012: 10)

itelji otoka nazivaju se oltanima ili oltankama, dok ih Spliani nazivaju

uvitarima5. Ovaj naziv, koji se nekada smatrao pogrdnim, a danas je poprimio pozitivne
konotacije, oltani u razgovoru sa mnom objanjavaju priom da su u ne tako davnoj
povijesti, usred teke ekonomske situacije Splianima prodavali uvite za pilie.

4
Danas glavno naselje otoka olte.
5
imunovi (1987: 154), koji jedini u literaturi navodi ovaj naziv, navodi kako pravu motiviranost ovoga naziva
nije uspio istraiti.

5
 2.1. Ime otoka olte

Prvi povijesti poznati stanovnici otoka olte jesu Delmati pleme Ilira po kojemu je hrvatsko
primorje i dobilo ime Delmatia, odnosno Dalmacija. Danas nije poznato kako su Iliri nazivali
ovaj otok. Ipak jezikoslovci kao Petar Skok, Ivo Rubi i Josip Smodlaka smatraju da je ime
otoka upravo ilirskoga podrijetla, to je veoma vjerojatno, ali za to nema nikakvih dokaza
(Bezi, 1990: 9).

Olinta (Olynthia) prvo je poznato ime za otok oltu, a navodi ga Scylax grki
geograf iz IV. st. prije Krista. Rije Olynthos na grkom jeziku oznaava smokvu koja jo
nije sazrela, iz ega se namee zakljuak da bi naziv Olyntha znaio otok kasnih smokava.
Ipak, mogue je i da je Olyntha dobila ime po grkom gradu Olynthos, zbog toga to su u to
vrijeme grki gradovi kolonizirali dalmatinsku obalu pa su Olinani u doba grke kolonizacije
mogli naselili oltu i dati joj svoje ime. Postoji mogunost i da su Grci naili na slino ilirsko
ime koje su potom helenizirali (Bezi, 1990: 9).

Namee se pitanje na koje povijest ne nudi nikakav odgovor, a ono glasi: Kako je
Olyntha dobila slovo S ili na poetku imena?6 Bezi u svojoj hipotezi navodi kako je
mogue da su stranci mijeali ime Olynthia i Olynthos te da se, u cilju izbjegavanja takve
zabune, pred ime Olyntha stavljala rije otok, na grkom nesos. Tako je ime otoka glasilo
Nesos Olyntha, a zahvaljujui vezivanju posljednjeg suglasnika prve rijei s prvim
samoglasnikom druge rijei izgovaralo se nezo-solinta. Nakon vie stoljea, gubljenjem
veza s gradom Olynthosom, otpao je suvini prednaziv i ostalo samo ime Solyntha. S obzirom
na to da se grko slovo y izgovaralo kao u, vjerojatno je da se Solyntha izgovarala kao
Soluta. Zahvaljujui zavretku -yntha u Solyntha, vidljivo je da ime otoka pripada prastarim
mediteranskim imenima koja zavravaju na -ynth ili na -nt (Bezi, 1990: 9).

Poetkom nove ere rimskim osvajanjem Dalmacije latinizirana su zateena ilirska i

grka imena, a s obzirom na to da je novi jezik u zateenim toponimima traio neki smisao, u
korijenu rijei Solyntha pronaena je latinska rije sol koja znai sunce. Rimljani otok
nazivaju otokom sunca davi mu ime Solenta, koje je s vremenom poprimilo i druge sline
oblike: Solentia, Soletia i Solentium (Bezi, 1990: 9).

6
I. Rubi smatra da su S nadodali stari Hrvati, kad su htjeli izraziti podrijetlo s Olinta odnosno iz Olinte.
Ova teza nije mogua, zbog toga to se zna da su Hrvati ve zatekli oblik Solenta ili Soluta. Skok smatra da je
S ostatak starog grkog spiritusa.

6
 U ranom srednjem vijeku otok je dobio ime Soluta temeljeno na prijanjim grkim i
rimskim toponimima, koje spominje i Toma Arhiakon 1266. godine u djelu Historia
salonitana. Ovaj naziv mogao je nastati stezanjem grkog toponima Solunta, koji se jo uvijek
upotrebljavao, u Soluta, emu je pogodovala i semantika latinskog jezika. Na latinskome
soluta oznai: odrijeena, nevezana, osloboena, a s obzirom na to da se na ime Soluta
nastavljala imenica insula u znaenju otok, Soluta je tada dobila znaenje odrijeenog,
nevezanog i od kopna odvojenog otoka (Bezi, 1990: 9).

U VII. stoljeu Dalmaciju su osvojili Hrvati i iako nisu odmah prodrli na otoke, dali su
im imena prema zateenom latinskom nazivlju, prilagodivi ih svojim jezinim oblicima.
Tako su prvi slog So- u zateenim imena kao: Solenta, Solentia, Soletia, Solentium i Soluta
izgovarali kao Su-, dok su drugi slog izgovarali kao -lent, a od imena Sulent, nastalo je
Sulet. Ovim imenom otok nazivaju mnogi kroz povijest, a meu njima i Petar Hektorovi u
Ribanju i ribarskom prigovaranju iz XVI. stoljea, kao i Jeronim Kavanjin u spjevu
Bogatstvo i ubotvo iz XVII. stoljea. Ovo ime ostalo je u upotrebi sve do XX. stoljea
(Bezi, 1990: 9).

Dananje ime olta nametnuli su Mleani nakon to su zagospodarili jadranskom

obalom. Od naziva Soluta nastala je Solta, a latinsko solvere se u talijanskom pretvorilo u
sciogliere pa je particip soluta preao u sciolta to se na hrvatskom izgovara jolta. Hrvati
su ovaj naziv kroatizirali u olta (Bezi, 1990: 10).

Zaslugom austro-ugarskih i hidrografskih strunjaka, koji su pri sastavljanju slubenih

pomorskih karata u XIX. stoljeu na karte prenijeli uglavnom talijanske toponime, romanski
oblik Solta nadvladao je slavenski Sulet, ime je nestalo imena Sulet (Bezi, 1990: 10).

2.2. olta kroz povijest

Najstariji dokazi7 o naseljenosti olte datiraju iz neolitika. Relativno je malo ilirskih

arheolokih nalazita8 iz razdoblja starog vijeka, dok su iz rimskog doba sauvani tragovi
nekoliko naselja te vie predmeta i kamenih natpisa (Andreis, 1990: 11).

7
Kamene sjekire i noevi pronaeni na lokalitetu Zadoci te orue i oruje iz bronanog doba na lokalitetu Brda.
8
Ostaci utvrda na lokalitetima Gradina, Vela straa i Gradac upuuju na to da su Iliri obitavali na uzvienim
dijelovima otoka, navedeno potvruju i grobovi na mjestu Laze. Nazonost Ilira Delmata na otoku dokazuju i

7
Ostaci villae rusticae pronaeni su na vie otokih lokaliteta9, a postoje i ostaci prostorije s
dijelovima podnog mozaika s bunarom u blizini, ostaci prostorije s mozainim povrinama,
kao i poklopac antikog sarkofaga na groblju oko crkve Sv. Martina u Donjem Selu. Na vie
mjesta u Grohotama pronaeni su ostaci rimske arhitekture, kao i dvanaestak natpisa s
rimskih nadgrobnih spomenika stellae (Oreb, 1990: 47-48).

Kranstvo se na otoku intenzivnije poelo iriti poetkom IV. stoljea. olta je tada
crkveno i politiki bila pod vlau Salone, zbog ega se na otoku nisu razvili gradii, to je
sluaj na susjednim otocima. Iz tog vremena datiraju ostaci triju starokranskih bazilika, od
kojih se jedna nalazi na sjevernoj strani crkve Sv. Stjepana u Grohotama (uz nju su i dva
kranska sarkofaga), druga je na otoiu Stipanska ispred Maslinice, dok se za treu
pretpostavlja da se nalazila na mjestu dananje crkve Sveta Jela kod Donjeg Sela (Oreb: 48-
51).

Podjelom Rimskog Carstva olta je 305. godine, ba kao i cijela provincija Dalmacija,
pripala njegovu zapadnom dijelu koji su 476. godine osvojili Goti. Pod Gotskom je vlau
bila do 555. godine, kada pada pod Bizantsku vlast. Potkraj VII. stoljea Avari su osvojili
Salonu, glavni grad Dalmacije, a njezini stanovnici prebjegli su na okolne otoke, a meu
njima i na oltu, o emu pie i splitski kroniar Toma Arhiakon. Ubrzo oltu naseljavaju i
Hrvati s kojima se tijekom vremena stopilo i romansko, odnosno ilirsko stanovnitvo. Krajem
VII. stoljea, u vrijeme vladavine Karla Velikog, Franci su osvajali nae krajeve te je
Dalmacija bila pod njegovim vodstvom do 803. godine, a ve od 812. godine dalmatinski
gradovi i otoci ponovno su u sastavu Bizantskog Carstva. U tom razdoblju otoke esto
pljakaju Neretljani, Saraceni a kasnije i Mleani. Otoci su bili pod hrvatskom, mletakom ili
bizantskom vlau, no olta se ne spominje u zapisima toga vremena. Od druge polovice XII.
stoljea pa do kraja XIV. stoljea olta je u sastavu Hrvatsko-ugarske. Tijekom XII. i XIII.
jaaju pojedine plemike obitelji u Dalmaciji, a meu njima i Kaii sa sjeditem u Omiu
koji gusare i pljakali po Jadranu. U napadima na Spliane i njihove posjede nastradala je i
olta kada je, kako biljei Toma Arhiakon u Kronici, Osor Kai u lipnju 1240. opljakao
oltu i spalio crkvu Blaenog Stjepana u Grohotama (Andreis, 1990: 11).

dva natpisa, trenutno uvana u splitskom arheolokom muzeju, na kojima se spominju imena Plator i P. Raecidus
koja su karakteristina za to pleme. Takoer, prema legendi su se na junoj strani otoka, iznad uvale Senska,
nalazili dvori ilirske kraljice Teute koja je vladala od 231. pr. Kr. do 228. pr. Kr. (Oreb, 1990: 47-48).
9
u uvali Banje u Rogau, kao i u blizini Gornjeg Sela, u Starinama, gdje se nalazi neistraeni katel sa zidovima
do 5 metara visine za kojega se pretpostavlja da je bio antika cisterna koja je sainjavala dio vee villae rusticae
(Oreb, 1990: 47-48).

8
Poetkom XIII. stoljea olta se ponovno spominje kao posjed10 splitskog plemstva, koje ju je
davalo u zakup svojim plemiima kojima su oltani bili duni davati dohotke, a morali su i u
Split voziti sve proizvedeno vapno, ugljen i drva (Andreis, 1990: 12).

Sredinom XIV. stoljea Mleani su ponovno opljakali i popalili otok, a do poetka

XIX. stoljea gusari i uskoci esto napadaju oltu. Mleci su zauzeli oltu 1418. godine koja
ostaje pod njihovom vlau sve do 1797. godine. U razdoblju Mletake vlasti olta je postala
utoite senjskih uskoka koji su se borili protiv Turaka i Mleana te su iz uvale Senska krenuli
u oslobaanje Klisa od Turaka. U tom su razdoblju u oltanskim selima izgraene obrambene
kule. Zajedno s obrambenim kulama niu i naselja, u Grohotama11 i Gornjem Selu, a kasnije i
u Stomorskoj i Rogau, a poetkom XVIII. st. i u Maslinici (Andreis, 1990: 12-13).

Osim uestalih napada, ovo je bilo vrijeme epidemije kuge i poljoprivredno neplodnih
godina, to je dovelo do stagnacije broja stanovnitva otok je tada imao svega 800-tinjak
stanovnika.

Krajem 18. stoljea, tijekom 19. i poetkom 20. stoljea Dalmacija, a samim time i
olta, potpada pod vlast Austrije, nakon toga Napoleonom voene Francuske, nakratko
Rusije, a zatim ponovno Austrije. Primorani tekim financijskim prilikama, mnogi otoani
odlaze u prekomorske zemlje ili u grad.

Tijekom drugog svjetskog rata otok je pripojila Italija. Svega tri mjeseca nakon
kapitulacije Italije, 31. prosinca 1943. godine zapoela je evakuacija oltana koji su preko
otoka Visa, a odatle saveznikim brodovima odvezeni u Italiju, iz koje su prebaeni u Afriku
u Egipatski logor El Shatt12 (Buktenica, 1990: 38).

U noi sa 11. na 12. sijenja 1944. godine njemake su se invazijske snage iskrcale u
Maslinicu, a potom se smjestile na podruju Grohota. Do prve deportacije oltana dolo je
poetkom oujka iste godine13, a druga deportacija dogodila se 20. travnja 1944. godine14.
Punih pola godine olta je bila potpuno iseljena.15 Dana 10. svibnja 1944. godine NOVJ16

10
oltani su tek 1905. godine otkupili zemlju od splitske opine, uz cijenu od 900.000 kruna.
11
Kula Slavi nalazi se usred Grohota te je danas u njoj sjedite Opine olta.
12
Zbjegom u El Shatt odvedeno je 939 oltana.
13
Kada su pod izlikom legitimacije Nijemci okupili sve mukarce, deportirali ih u Split i smjestili u zatvor
odakle su ih svakodnevno vodili na prisilni rad.
14
Kada su Nijemci prisilno pokupili sve preostalo oltansko stanovnitvo, mahom starije osobe, bolesne i djecu,
i odveli ih u Split.
15
Prema podacima sveukupno je prognano 1825 oltana.
16
Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije.

9
organizira drugi17 desantni prepad na oltu s ciljem slabljenja njemake prevlasti na moru.
Ovaj prepad zavren je povlaenjem, a gubitci su bili veliki na obje strane (Ceci, Metrovi,
Radman, 1990: 41-42).

Stanovnitvo se 1946. godine vraa na otok, kada zapoinje komunistika vladavina

koja je potrajala sve do 1990. godine. Opina olta ponovo je osnovana 1952. godine, a tada
dolazi i do gospodarskog napretka koji je trajao sve do 1962. godine, kada je olta ponovno
pripojena Opini Split. To dovodi do ponovne stagnacije otoka, kao i nastavka iseljavanja.
Nakon Domovinskog rata i osamostaljenja Hrvatske, 12. rujna 1990. godine, Hrvatska
demokratska uprava preuzima vlast na otoku. olta 1993. godine ponovno dobiva svoju
Opinu, koja razvoj otoka temelji na tri glavna elementa razvoja turizmu, poljoprivredi i
proizvodnji.

17
Prvi prepad saveznikih komandosa i partizana s otoka Visa dogodio se 19. oujka 1944.

10
 3. Ribarstvo

Ribarstvo je djelatnost koja je od davnina obiteljima naseljenim uz more osiguravala

egzistenciju, a posebno u tekim vremenima, kojih je u hrvatskoj povijesti bilo mnogo. S
razlogom postoji stara izreka koja glasi: Srdela je othranila Dalmaciju.

Najstarija poznata pisana isprava o ribarstvu u Hrvata, pisana dalmatinskom

beneventanom na latinskom jeziku, nastala je prije vie od tisuu godina, oko 995. godine.
Ova se darovnica18 smatra prvorazrednim povijesnim dokumentom, iako nije sauvana u
izvornom obliku, nego u prijepisu iz 11. ili 12. stoljea. Darovnica biljei toponime koji su se
do danas sauvali, a uz to predstavlja i prvi spomen Hrvata kao ribara (Boko, 2005: 15).

3.1. Ribarstvo otoka olte u kontekstu Hektorovieva Ribanja i

ribarskog prigovaranja

Petar Hektorovi je prije vie od 440 godina u svom spjevu Ribanje i ribarsko prigovaranje,
izdanom u Mlecima 1568. godine, napisao najstariji opis ribanja u hrvatskoj knjievnosti.
Hektorovi je pisao u formi pisma roaku, a ujedno i knjievniku Jeronimu
Bartueviu. U Ribanju je opisana trodnevna ribarska pustolovina jednog vlastelina Petra
Hektorovia i dvojice ribara. Iznimno je vana injenica da je konani cilj ove ribarske
plovidbe bio posjet Neujmu i sjeanje na Marka Marulia19, ime je neujamska uvala
simbolino povezala ova dva velika renesansna pisca.

Pojdosmo k Neujmu za kuati sriu,

gdi je bil Don Dujmu stan Banitriliu,
koji Split ostavi i tamo se zavi,
ci boje ljubavi da ga bolje slavi,
luku tuj obravi za njemu sluiti,
u svemu poznavi da e zgodna biti.

18
U ispravi stoji kako zadarski plemii ustupaju samostanu svetog Krevana svoje pravo na ribolov u moru oko
otoka Molata i u uvali Telaici na Dugom otoku.
19
Otac hrvatske knjievnosti ivio je dvije godine u Neujmu kod svog kuma i kanonika Dujma Balistrilia,
kojem je posvetio i svoje najistaknutije djelo Juditu. Pretpostavlja se da je Maruli za vrijeme boravka u
Neujmu pisao svoj drugi spjev na latinskom jeziku Davidijadu, a svoje uivanje u svim blagodatima otoke
prirode izrazio je u mnogim stihovima to hvale ivot u prirodi (Kekemet, 1990:247).

11
 Luka je velika, vridna za ivljen'je
u koj su razlika mista za lovljen'je.
Ki u njoj plavi veu liti dohodei,
na est mist poteu tratu tuj lovei.

(Hektorovi, 1974: 45)

3.2. Povijesni razvoj ribarstva na olti

Zahvaljujui hridinastim predjelima s dobrom podmorskom vegetacijom, u obalnom podruju

otoka obitavaju brojne kvalitetne vrste bijele ribe, kao i jastozi i hlapovi. Tijekom povijesti
glavna lovita male plave ribe na junoj strani otoka, poredana od istoka prema zapadu bila
su: Livka, Vela travna, Strainska, Grabova, Senska, Jorja, Brnistrova, Mala travna, Vela
luka, Raanj, Poganica, eula i dr. Na sjevernoj nalazila su se takoer lovita male plave ribe
u uvalama: Stinjiva, Duboka, Milotinja, Donja Kruica, Mala Kruica, Roga, Neujam,
Gornja Kruica i dr. Na zapadnoj strani otoka, smjeteno je malo ribarsko naselje Maslinica
gdje je ribolov bio osnovno zanimanje svih mjetana, za razliku od drugih otonih mjesta ije
se stanovnitvo ribarstvom bavilo uglavnom kao dopunskim zanimanjem (Blagai, 1990:
166).

Prva ribarska zadruga na otoku olti zasnovana je 1930. godine, a posjedovala je i

parobrod Veljko kojim se dubinski koom ribarilo srednjodalmatinskim arhipelagom. Ova
zaklada likvidirana je zbog nerentabilnosti nakon svega tri godine rada. Druga ribarska
zadruga na otoku osnovana je 1946. godine u Maslinici te se, lovei s brodovima Palamidom i
Balkunom, razvila u jednu od vodeih dalmatinskih ribarskih zadruga (Blagai, 1990: 167).

antek (2001: 61) na temelju provedenog istraivanja zakljuuje da je oltansko

ribarstvo prve polovine 20. stoljea bilo dinamika gospodarska cjelina, a da su ribari bili
poduzetna drutvena skupina otvorena novim tehnolokim dostignuima koja su im
omoguavala poveanje ulova ili laki plasman ulova na trite. Zakljuuje i da je tadanje
ribarstvo bilo trino20 orijentirano. Glavni je izvor prihoda ribara bilo ulov male plave ribe

20
S druge strane Blagai (1990:167) navodi kako su ribari otoka olte u prvom redu lovili za vlastite potrebe, a
tek onda u svrhu prodaje. S obzirom onodobne izjave o uspjenoj prodaji ribe, Blagajieva izjava doima se
neutemeljenom.

12
koja se lovila na tri naina: mreama stajaicama, potegaama i plivaricama. Bijela riba lovila
se mreama popunicama21, vrama, parangalom, ostima pod sviom i tunjom.

Ribari otoka olte heterogena su zajednica, to se dokazalo sukobima oko resursa, kao
i postojanjem tri osnovne ribarske skupine koje su sainjavali: veliki ribari, mali ribari i ribari
najamnici. Ipak, kako se ne radi o velikoj drutvenoj skupini naeni su i ostaci homogenosti
zajednice koja se oitovala u pojedinim djelatnostima kao to su: zajedniko soljenje ribe,
izvlaenje polandara te davanje prednosti sumjetanima pri zapoljavanju te pri osnivanju
ribarskih zadruga (antek, 2001: 61).

etrdesetih godina 20. stoljea broj ribara poveao se, a dijelili su se na profesionalne
ribare, kojima je ribarstvo bilo primarna djelatnost, i dopunske ribare, kojima je ribarstvo bilo
dodatno zanimanje uz neku drugu primarnu gospodarsku djelatnost (antek, 2001: 61).

3.3. Ribarstvo na olti danas

Danas je ribarska djelatnost na olti poprilino zanemarena. Osim sportskih

ribolovaca registrirana su samo dva profesionalna ribara u Maslinici i jedan u Donjem Selu,
koji, iako im je ribolov osnovno zanimanje, love samo malim alatom. Trenutno na otoku
postoje dva obrta za uzgoj bijele ribe i koljaka. Jedan se nalazi u uvali eula, dok je drugi u
uvali Vela luka (Radman, 2012: 388-389).

oltanski ribari se ale na sve manji broj ulovljene ribe, to pripisuju tome da se vie
ne potuju ribarski zakoni lova odreene ribe u odreeno doba godine. Tako, primjerice
navode da se riba pod sviu lovila samo od 1. proljetnog mraka 1. maja, pa do venturina
zadnjeg jesenjskog mraka, nakon ega se nije lovila punih devet mjeseci. Time joj se
omoguavao podmladak, no ovaj nain lova danas vie nije praksa. Ribari se prisjeaju i
poznate ribarske izreke: U po mara, sipa i komara., koja je oznaavala poetak lova na
sipe i komare u mjesecu oujku, ali takoer i dobar ulov navedenih vrsta u navedeno doba
godine. Jo jedna zakonitost u lovu na ribu jest da se, kako to oltanski ribari kau, za
nevrime riba larga, to znai da za nevremena riba bjei u duboko pa nema smisla ii u
ribolov.

21
Anketirani ribari ovu mreu nazivaju i poponicama.

13
 4. Vjetar

Vjetru se kroz povijest pripisivala znaajna uloga u mitologiji i religiji. Tako je u slavenskoj
mitologiji vjetar smatran bogom rata, mrtvih, djeliteljem dobre ili loe sudbine.22 Nisu samo
politeistike religije u vjetru pronale boanstveno bie u kranstvu, primjerice, vjetar
simbolizira Boji ivotni dah, Njegov glas i Njegovu mo (Malszak, 5-6).

Evidentno je da je vjetar oduvijek imao vanu ulogu u ivotu ljudi. Neke od

pridavanih mu uloga zadrale su se sve do danas, dok su njegove druge uloge sasvim
praktine naravi. Ako izuzmemo vanost vjetra za prirodnu ravnoteu, iznimno je vaan u
svakodnevnom ivotu pomoraca i ribara, zbog toga to im uvjetuje rad, a samim time i
egzistenciju.

Detaljni opisi posebnih vjetrova seu u antiku, kada se razlikovalo nekoliko vrsta
sredozemnih vjetrova, a smatra se da je upravo Aristotel autor traktata Poloaji i nazivi
vjetrova u kojem tipologizira ovu meteoroloku pojavu. Knjievni opis rasporeda vjetrova u
prostoru nalazi se ak i u Ovidijevim Metamorfozama (Malszak, 3).

Rije vjetar potjee od staroslavenskoga korijena vtr te se sve do danas, uz odreene

fonetske promjene, zadrala u svim slavenskim jezicima. Primjerice, na poljskom jeziku je
wiatr, ekom vtr, ruskom bemep, slovenskom veter, hrvatskom standardnom jeziku vjetar, a
u akavskom narjeju glasi vitar (Malszak, 1).

Lingvistikom analizom naziva vjetrova bavi se posebno podruje toponimije -

anemonimija. Leksiko sistematiziranje anemonijskog nazivlja u hrvatskome jeziku duguje se
Pavlu Ritteru Vitezoviu, koji je na poetku svog latinsko-hrvatskog glosara umetnuo ruu
vjetrova pomou koje s latinskoga i grkoga na hrvatski prevodi nazive vjetrova.

Vjetar je horizontalno gibanje zraka koje nastaje zbog nejednakosti tlaka u atmosferi
nastale uslijed meteorolokih mijena. Odreen je brzinom, smjerom i jainom. Brzina vjetra
mjeri se pomou anemometra a izraava se jedinicom za brzinu metrima u sekundi,
kilometrima na sat, vorovima ili specijaliziranom 12-stupanjskom Beaufortovom
ljestvicom.23

22
Vjetrovi su takoer bili i poljski demoni koji su meusobno ratovali. Slaveni su vjerovali da u vjetru ive
duhovi, a ponekad ak i vrag dua osobe koja nije umrla prirodnom smru.
23
Beaufortova ljestvica slui za ocjenjivanje jaine vjetra prema njegovim uincima.

14
Rua vjetrova ili vjetrulja shematski je prikaz vjetrova i njihovih smjerova na nekom
podruju, kao i srednje brzine vjetra na nekoj lokaciji. Smjerovi vjetra oznaeni su
uobiajenim simbolima u moreplovstvu poetnim slovom engleske rijei za stranu svijeta
odakle odreeni vjetar pue.

Slika 1. Rua vjetrova

Vjetrulja hrvatskoga dijela Jadrana, koju susreemo u razgovorima s izvornim

govornicima, znaajno se razlikuje od one u radijskim i televizijskim prognozama. Razlog
tome smjer je pruanja jadranske obale24, kao i veine jadranskih otoka koji je na odreen
nain izbacio iz upotrebe standardnojezine nazive za strane svijeta na Jadranu, a samim time
i anemonime koji bi se iz njih eventualno razvili. Takoer, vjetrovi ne puu u svim dijelovima

24
Tako su vjetrovi koji puu iz smjera kardinalnih toaka: sjevera (N), istoka (E), juga (S) i zapada (W) od
manje vanosti nego oni koji puu po pravcu pruanja obale ili pak okomito na njega: sjeverozapad (NW)-
jugozapad (SW), sjeveroistok (NE)-jugoistok (SE) (Skrai, 2003-2004: 437).

15
obale iz istog smjera, a to se posebno odnosi na buru i maestral. Primjerice, maestral na
zapadnim obalama olte odstupa od pravca puhanja maestrala u Splitu za barem 70
stupnjeva25 (Boko, 2005: 201).

4.1. Anemonimijski leksik oltanskih ribara

Anemonimijski leksik na podruju Jadrana, poprilino je heterogen korpus svaki lokalni

govor ima svoju vjetrulju koja se u brojnim pojedinostima ne poklapa ni s kojim drugim
inventarom. Ipak, ova odstupanja ne ovise toliko o specifinostima pojedinih lokalnih govora,
koliko o vanosti, snazi i trajnosti vjetra. Imena jaih i dugotrajnijih vjetrova26 pokrivaju iri
areal, dok oni slabiji i kratkotrajniji vjetrovi imaju veu raznolikost naziva od areala do areala
(Skrai, 2003-2004: 437).

Lokalnim ili regionalnim vjetrovima nazivaju se vjetrovi karakteristini za neko

podruje.

Vrstu vjetra moe odreivati i pridjev: zapadni vjetar, sjeverni vjetar, juni vjetar,
istoni vjetar, itd., ali ipak se ee naziv strane svijeta prenosi na imenicu. Zbog te sufiksalne
supstantivizacije dobivamo jedan leksem: sjevernjak, zapadnjak, junjak, istonjak.

Mnogobrojni su romanizmi u svakodnevnom govoru ribara i moreplovaca kojima

imenuju vjetrove razliitih intenziteta, kao i druge okolnosti s kojima se susreu plovei
morem. oltanski ribari rije bva27 koriste za vjetrove slaboga intenziteta i iz svih smjerova:
bva od jga, bva od metrla, bva od burna, bva za sncen. Poetak puhanja vjetra,
lagani vjetar nazivaju fijda, kako Poje (1995: 61) navodi, izrazom nastalim od mletakog
fiada. Rije fortunl28,kako navodi Skok (1972: 526), potjee od talijanske rijei fortunale, a
na olti se koristila ve u XV. stoljeu u obliku fortna, oznaavajui vihor, oluju na moru.
Dok za zavjetrinu koriste rije otovnto koja doslovno prevedena s talijanskog jezika znai
ispod vjetra.

25
to nije malo ako u obzir uzmemo podatak da udaljenost Splita od zapadnog dijela olte nije vea od 12
nautikih milja.
26
bura, jugo/iroko, maestral/zmorac
27
Imenica je nastala od mletake rijei bava, a oznaava lagani povjetarac na moru (http://hjp.novi-liber.hr).
28
Fortunal juga objanjen je u poglavlju 4.1.2. u podnaslovu Jugo.

16
Romanskog su podrijetla i izrazi ijn od talijanskoga scione, i ijunda kojima imenuju
vihor, odnosno vijavicu. Rije rfl takoer je, kako navodi Skok (1973: 124), potekao od
mletakog refolo, a oznaava nagao i estok udarac vjetra. Refulda oznaava jak udar vjetra.
Naziv nevra, prema Skoku (1972: 515) potjee od mletake rijei nevera, a prvobitno
znaenje bilo joj je snjena meava, zamet, zapuh, dok oltanskim ribari njome oznaavaju
nevrijeme, oluju. Deminutiv nevrica imenuje manju i krau oluju, dok se oluja s
grmljavinom i bljeskanjem u daljinu naziva nevern.

4.1.1. Anemonimijsko nazivlje za vjetrove koji puu od kopna prema

moru

Od vjetrova koji puu od kopna prema moru ribarima otoka olte poznati su: bra,
tremuntna, grgo, gregolevnte i lvanat.

Bra

Prema Skoku (1971: 238) i Gluhaku (1993: 157) bra je sveslavenski naziv iz praslavenskog
doba za vihor, zao vjetar, a slian naziv postoji i u drugim slavenskim jezicima, primjerice:
ruski bora, ukrajinski brja, eki bora, poljski burza.

Ovaj vjetar dobio je ime po karakteristinom hukanju koje se uje za vrijeme njezina
jaka puhanja. Na prostoru Jadrana dobila je znaenja sjeveroistonjaka, kao tono odreenog
vjetra te sjevera, kao strane svijeta. Ovo znaenje poklapa se s talijanskim nazivom bora, koji
potjee od grke rijei boreos, a znai sjever. Ovdje je dolo do ukrtavanja talijanske i
hrvatsko-srpske rijei, to je vidljivo iz tal. deminutivnog sufiksa -in u izvedenici burin u
znaenju bura manje estine. Postoji i drugo miljenje da je naziv bura sveslavenska
posuenica iz grke rijei boreas i mletake transke rijei bara (Skok, 1971: 238).

Poje (1995: 56) navodi da se u Akademijinom rjeniku (1881.-1976.) naziv bura

koristi u smislu jakog vjetra, a zabiljeena je u XIII. stoljeu. U nastavku teksta Poje iznosi da
Mikalja u svom rjeniku iz 1649. godine navodi buru kao sjeverni vjetar, a Ritter-Vitezovi u
svom Lexiconu Latino-llliricum (1707.) prikazuje ruu vjetrova s nazivima svih 32-ju
smjerova. Tako za buru uzima da ima smjer NNE.

17
Burin, naziv oltanskih ribara za buru slabijeg intenziteta, u Nautikom vodiu Jadrana (2007:
27) objanjava se kao vjetar s kopna koji se nakon razdoblja snanije bure pojavljuje nou.

Ribari u razgovoru napominju da bura pue na rfule, to znai na mahove. Buru popraenu
oblanim, katkada i oborinskim vremenom, nazivaju kra bra - tamna bura, prema tal. bora
scurra. Neto rjee koriste naziv jsna bra, prema tal. bora chiara, ukoliko je popraena
vedrim vremenom. Izraz brinat koriste u znaenju puhati kao to burin pue. oltanski
ribari, takoer, izrazom tern s kraja oznaavaju buru slabijeg intenziteta (burin).

Poznata je poslovica: Bura ista ena, a znai da je bura vjetar koji sve oisti.

Tremuntna

Prema Skoku (1973: 482-483), naziv potjee od talijanske rijei tramontana, nastale od
latinske rijei mons, montanus (brdo) pa je tramuntana poimenien enski rod s prefiksom
trans-.

Poje (1995: 57) iznosi da se naziv tremuntna tumai se kao sjeverni vjetar, koji pue
s one strane brda te da ga tako naziva i Stulli u svom rjeniku iz 1810. godine, gdje navodi
sjever, tramontana. Poje nadalje iznosi da se u pomorskom leksikonu ovaj vjetar definira
kao sjevernjak slian buri, koji zahvaa itavo Jadransko more i kratko traje.

U Nautikom vodiu Jadrana (2007: 28) spominje kao oblik slabije i manje mahovite
bure koji pue priblino iz smjera N.

oltanski ribari za tremuntnu koriste poslovicu "Tremuntna - bra parina" to

znai da e nakon kraeg puhanja tremuntane zapuhati bura. Druga pak poznata izreka o
ovome vjetru kae: Ono ta nae, to i ostavi., a znai da se vrijeme koje tremuntana zatee,
nastavi i nakon prekida njegova puhanja.

Grgo

Grgo ili grk 29 vjetar je koji pue iz smjera NE.

Gregolevnte

Gregolevnte gregolvanat naziv za vjetar koji pue iz smjera ENE. Ovaj naziv odnosi se i
na vrijeme kada pue ovaj vjetar, a koje je obiljeeno obilnim i dugotrajnim kiama.

29
Naziv kojeg se prisjeaju tek poneki stanovnici otoka olte.

18
Lvanat

Naziv ovog vjetra, koji pue iz smjera E, potjee po Skoku (1972: 291) od tal. rijei levonat30,
a oznaava istok kao stranu svijeta, istoni vjetar te istone zemlje.

Poje (1995: 57-58) iznosi da Mikalja u svom rjeniku iz 1649. godine navodi levant kao jugo
s istonjakom, dok ga Stulli u svom rjeniku naziva istonjakom. Drugi nazivi za vjetar su
levante, delevante, polevante, levantaria, levantes, levont, livanat.

Nautiki vodi Jadrana (2007: 28) navodi da je levanat oblik bure koji pue prilino
jednakomjerno, blie istoku, obino pri kiovitu vremenu i uz umjerene niske temperature.
Nazivi kao levanat koriste se u Sredozemlju, Crnom i Azovskom moru.

oltanski ribari koriste naziv levantn za blai lvanat, lagani istonjak, a za jak istoni
vjetar koriste nazive levantra i levantn.

4.1.2. Anemonimijsko nazivlje za vjetrove koji puu du obale (od SE

prema NW)

Od vjetrova koji puu od jugoistoka prema sjeverozapadu oltanski ribari navode: jgo, irko
i tro.

Jgo

Rije jug praslavenskog je i sveslavenskog porijekla (osim poljskog) i oznaava ne samo

poloaj Sunca u podne i stranu svijeta ve i topao vjetar koji pue s junog sektora u
Dalmaciji (Skok, 1971: 784).

Poje (1995: 58) istie da je mnotvo sinonima u nazivlju ovoga vjetra vidljivo je i u
ranijim rjenicima, tako da Mikalja, primjerice, navodi: jugo, ilok, iroko, dok Stulli navodi
juina, jug, iroko, a Sulek: jugo, austro, iroko. Poje navodi kako Akademijin rjenik biljei
jug kao vjetar koji esto pue iz smjera SE, a s obzirom na to da i zimi ovaj vjetar sa sobom
nosi i toplo i vlano vrijeme, onda se i takvo vrijeme naziva jugom. Navedeni naziv koristi se
od XVI. stoljea u sjevernoj Dalmaciji.

30
Postverbal tal. leva f. od lat. > tal. levare, od pridjeva levis lagan (Skok, 1972: 291).

19
Sinonime lok, irko koriste i oltanski ribari. Jinom nazivaju vrijeme obiljeeno visokom
vlagom i temperaturom koje izazivaju neugodan osjeaj. Za jugo olujne snage koriste naziv
fortunl jga, a za jugo koje se pojavljuje pred Uskrs paijnsko jugo koje imunovi
objanjava kao suho jugo o Uskrsu koje oprdi cvat voaka i loze. Ribari otoka olte,
koriste i naziv jn za lagani jugoistonjak.

Trenutno se termin jgo koristi za ESE-SSE vjetar koji esto pue uzdu itavog
Jadrana, a moe dosei i olujnu snagu. U uvjetima anticiklone pue anticiklonalno jgo koje
oltani nazivaju gnjlo jgo.

irko

Skok (1971: 784) irko naziva posuenim sinonimom za jugo, pritom prelaenjem r u l
nastaje naziv lok.

Poje (1995: 58) navodi da neki autori smatraju da taj naziv dolazi od starogrkog te da
znai isuiti, dok drugi autori izvode rije iz arapskog erki, to znai jugoistok.

oltanski ribari koriste i naziv irko koji se smatra sinonimom za jugo, vjetrom koji
pue ESE-SSE, to nije neobino s obzirom da su na podruju Sredozemlja jugoistoni
vjetrovi poznati pod nazivima kao ilok, iloko, iz tal. scirocco, scilocco.

Otro

Skok (1971: 784) naziv tro smatra posuenim sinonimom za jgo navodei da potjee od
talijanske rijei ostro nastale od latinske rijei auster, u znaenju juga, junjaka ili junog
vjetra.

Vano je dodati da se u ni u ostalim starim rjenicima ne pravi razlika meu

vjetrovima jugo i jug, a naziv tro ne spominje se ni u Nautikom vodiu Jadrana.

Za ovaj vjetar koji pue iz smjera S postoji i niz srodnih naziva: otar, otrac, a za jaki
S vjetar i: otraina, lotraina. Otro slabe jaine naziva se: otrin, otrijal, lotrin, lotrac,
lotrinac (Poje, 1995: 58-59).

Oluju iz tra oltanski ribari zovu otralda.

20
 4.1.3. Anemonimijsko nazivlje za vjetrove koji puu du obale (od NW
prema SE)

U vjetrove koji puu od sjeverozapada prema jugoistoku oltanski ribari svrstavaju jedino
vjetar metrl.

Metrl

Naziv vjetra prema Skoku (1972: 351) potjee od talijanskih rijei maestro i maestrale, a
oznaava sjeverozapadnjak, kao i stranu svijeta odakle taj vjetar pue.

Poje (1995: 59-60) iznosi da Akademijin Rjenik navodi da se naziv koristi na

Primorju od XVIII. stoljea, a potvrdu za to pronalazi ve u XVII stoljeu u Mikaljinu
rjeniku (1649.) gdje stoji natuknica: vjetar zapadni s maistralom. Poje nadalje iznosi i da
Stulli (1810.) u svom rjeniku takoer navodi: maestral, poveierin, provjenac.

Maistros, maistal, majistral, maitral, majestral, maestral, metral, jo je nekoliko

naziva za ovaj vjetar koji pue ljeti, preteno NW smjera na Jadranskom i Jonskom moru.
Poje (1995: 60) prenosi podatak iz pomorskog leksikona da se vjetar pod nazivom maestral
objanjava kao vjetar ustaljene jaine na Jadranu iz NNW do WNW smjera.

oltanski ribari koriste naziv metraln za jaki maestral, olujni maestral, metrali,
metraln za slabi maestral. Metralda oznaava veliki maestral.

4.1.4. Anemonimijsko nazivlje za vjetrove koji puu prema obali

Od vjetrova koji puu prema obali oltanski ribari poznaju: grbn, lbi i plenat.

Grbn

Naziv grbn za SW vjetar prema Skoku (1971: 552) se spominje ve u XVIII. stoljeu kao
garbino, odnosno grbin. Ime je nastalo prema talijanskoj rijei garbino koja oznaava
jugozapadni vjetar, a ujedno potjee od latinske rijei garbinus proizale od arapskog pridjeva
garbi, to znai zapadni.

Poje (1995: 59) navodi sljedee nazive za ovaj vjetar: grbin, garbun, gerbin, a za slabi
grbin, grbini.

21
Grbn je karakteristian po tome to naglo zapue, vrlo je jak, ali kratkotrajan. Poje (1995:
59) prenosi podatak iz Pomorskog leksikona prema kojem se na Jadranu ovako naziva oluja
sa vjetrom iz smjera SW, a ovakvu definiciju prihvaaju i drugi autori.

Grbinda u ribarskom sporazumijevanju oznaava jaki grbin, ali ne samo u smislu

vjetra, nego i u smislu sveukupnog stanja u zraku i na moru, dok grbin slabijeg intenziteta
ribari tepajui mu nazivaju grbiniem.

oltanski ribari ovaj vjetar opisuju poslovicom: Garbin jti more smti.

Lbi

Lbi je sinonim za vjetar grbn.

Skok (1972: 280) iznosi da je naziv lbi proizaao iz talijanskog naziva libeccio u
znaenju vjetar iz Libije nastalog od grkog pridjeva u znaenju zapadni.

Rije je o toplom i suhom jugozapadnom vjetru koji zahvaa Korziku, Italiju, a i

jadransko Primorje (Poje, 1995: 59).

Lebida, naziv koji je poprilino uvrijeen kod oltanskih ribara, oznaava SW vjetar
olujne snage. imunovi ga objanjava kao jugozapadnu oluju s vjetrom, a moe mu se
dodijeliti ire znaenje u smislu da on ne oznaava samo vrstu vjetra ve i cjelokupnu
situaciju u zraku i na moru.

Plenat

Naziv plenat za zapadni (W) vjetar, prema Skoku (1973: 7) dolazi od talijanske rijei
ponente, koja pak potjee od latinske rijei ponens, a znai zapad, zapadnjak. Ostali
nazivi za ovaj vjetar su: ponent ili pulent, a postoje i izvedenice: pulentada, pulentera,
pulentina.

oltanski ribari dui period puhanja pulnta, koji ima olujnu snagu nazivaju
pulentdom.

22
 5. Morske struje i morske mijene

Morske su struje veoma vane pomorcima i ribarima, zbog toga to uvelike uvjetuju njihovo
brodarenje. Uz to su odgovorne i za istou i prozirnost Jadranskog mora. Usprkos vanosti
struje, oltanski ribari istiu kako nemaju karakteristino nazivlje za morske struje. Razlog
tome je injenica da je morska struja31 na jadranu razmjerno slaba, ali ipak stalna pod
utjecajem vjetra i struja morskih mijena. Jaa je ljeti, nego zimi, a slabija je uz istonu obalu
nego to je uz zapadnu. Uz istonu jadransku obalu struja je najjaa za vrijeme plime i juga,
dok je u kanalima i tjesnacima struja mnogo jaa (Solari, 2007: 32).

Morske mijene periodino su osciliranje morske vodene mase pod utjecajem Suneve i
Mjeseeve gravitacije, a oituju se periodinim vertikalnim gibanjima morske razine, kao i
horizontalnim premjetanjima vodenih masa. Vertikalna gibanja su plima dizanje razine
mora i oseka sputanje morske razine, dok su horizontalna gibanja plimne struje. Visokom
vodom naziva se faza najvieg vodostaja, dok je niska voda faza najnieg vodostaja. Visinska
razlika izmeu visoke i niske vode naziva se amplitudom morskih mijena (Boko, 2005: 174).

Najvie amplitude morske razine nastaju za puna i mada mjeseca, a najnie su za

vrijeme prve i zadnje Mjeseeve etvrti. Na promjenu razine mora utjeu i atmosferski
imbenici. Povienje atmosferskog tlaka i bura smanjuju razinu mora, dok je povisuju padanje
atmosferskog tlaka i juni vjetrovi (Solari, 2007: 32).

U razgovoru, oltanski ribari istiu morske mijene, posebno mjeseeve mijene, kao
jedan od glavnih uvjeta za dobar ulov. Primjerice, naglaavaju kako za miseine punoga
mjeseca ne grize nita ne hvata se riba. Karakteristino nazivlje koje se odnosi na
podruje morskih mijena ipak nemaju. Nemaju ni karakteristino nazivlje za mjeseeve
mijene, nego se slue dobro poznatim terminima: mladi misec, prva etvrt ili mlaak,
miseina, puni misec ili uap i zadnja etvrt.

31
Iz Jonskog mora u Jadran ulazi ogranak sredozemne struje, koja tee uz istonu jadransku obalu prema NW i
niz talijansku obalu skree u smjeru SE. Jaina struje iznosi u prosjeku 0,5-1,5 v.

23
 6. Morski valovi

U Jadranskom je moru, ba kao i u drugim morima mogue mnotvo valnih gibanja32. Samo
su neke vrste valova na Jadranu uestale, a zbog toga i istraene, dok se o drugima zna jo
vrlo malo. Vjetrovni valovi na Jadranu izazvani su lokalnim vjetrom koji neprekidno pue.
oltanski ribari razlikuju valove prouzrokovane burom od onih koje je prouzrokovalo jugo.
Istiu kako su valovi od bure gusti, jedan do drugoga, dok su valovi od juga razvueni i
dugi.

Donje more izraz je kojim nazivaju valove koji dolaze is zapadnog kvadranta, odnosno
NW-SW, dok je gornje more naziv za valove koji dolaze iz istinog kvadranta NE-SE.

Mrtvo more je izraz kojim ribari opisuju stanje na moru kada padne vitar, a mreta
ostane, odnosno vjetar prestane puhati, ali valovi ostanu. Na ovu se pojavu odnose i izrazi:
ostalo je more od tremuntane ili ostalo je more od metrala. Literatura33 ove valove naziva
zibnima, a objanjava ih kao valove koji su uznapredovali izvan zone vjetra koji ih je stvorio.

Mre in gro ili ukrteno more izraz je kojim ribari opisuju situaciju kada se smjer
puhanja vjetra promijeni za vie od 45, stvarajui pri tom novi sustav valova, koji se
superponira na postojei pa tako nastaju ukriani valovi.34

Kada se more povlai i vraa u nepravilnim intervalima, oltanski e ribari rei da

more iga, dok e mali broj otoana rei ak i da more ufig. Rije iga prema Skoku
(1973: 384) nastala je od mletake rijei stigaso, stigo, u znaenju naglog dolaenja morske
vode. Ova mletaka rije nastala je od novovisokonjemake rijei steigen koja znai rasti.
Ova se pojava naziva stojnim valovima i osobito je esta u uvalama i kanalima kada valovi
dobivaju impulse iz atmosfere ili s otvorenog mora.

Povratni val ili rebatjica val je koji nije uzrokovan vjetrom, nego odbijanjem od neke
povrine, najee od obale.

Bnaca je ribarski naziv za mirno more, more bez valova. Poznata je reenica koju
oltanski ribari znaju i zapjevati: Pala je bonaca, smirilo se vrime. Isto tako, kada se more

32
Kapilarni valovi, vjetrovni valovi, zemljotresni valovi tsunami, ige, plimni valovi, olujne plime,
transplimne valne oscilacije te unutarnji valovi. (preuzeto sa: http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/125-
pomorska-enciklopedija/368-vjetrovni-valovi-na-jadranu)
33
http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/125-pomorska-enciklopedija/368-vjetrovni-valovi-na-jadranu
34
http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/125-pomorska-enciklopedija/368-vjetrovni-valovi-na-jadranu

24
nakon nevremena smiri, oltanski ribari kau da je zabnacalo. Poznata je sintagma klma
bnaca, koja je proizala od talijanskog calma bonaccia u znaenju potpune utihe na moru.
Skok (1971: 236) za bnacu kae da se rije prvi put spominje u 16. stoljeu u Dubrovniku, a
da je rije nastala od toskanske i mletake rije bonaza, odnosno bonaccia izvorno iz grkoga
jezika.

oltanski ribari izraz mreta koriste za valove koji su ostali iza vjetra, odnosno nakon
prestanka puhanja vjetra.

25
 7. Ribarsko predvianje vremena

Predvianje vremena od iznimne je vanosti za sve moreplovce pa tako i ribare. S obzirom na

to da se suvremeno predvianje vremena oslanja na sprave i ureaje o kojima se poetkom
ovoga stoljea nije moglo ni sanjati, ribari su bili primorani sami nauiti predviati vrijeme.
Svoje prognoze vremena temeljili su na osnovi pojava na moru, pod morem (struje) i na nebu,
pri emu je pogled na zapad pri zalasku sunca bio iznimno vaan. Usprkos suvremenom
predvianju vremena, ovo ribarsko narodno predvianje zadralo se i do dananjeg dana u
mjestima uz more, a esto se pokae i tonijim od onoga izreenog putem medija.

U prognozama sutranjeg dana veoma je znaajno zapadno nebo za vrijeme zalaska

sunca. Tako, primjerice, oltanski ribari koriste poslovicu na pomalo iskrivljenom talijanskom
jeziku: Rsso di sra, bel tmpo sepra., to u prijevodu znai da crveno nebo na zapadu u
predveerje najavljuje dobro vrijeme za sutra. Za prognoze je vano i istono nebo, posebno u
zoru, tako primjerice ribari istiu da rumeno jutro oznaava da e padati kia, a za to imaju jo
jednu talijansku poslovicu: Rosso di mattina, tempora cattiva., to u prijevodu znai da
crvenilo pri izlasku sunca najavljuje loe vrijeme.

Plima i oseka su takoer veoma vane u ribarskom prognoziranju vremena. Poznato je

da u jednom danu dvaput dolazi do smjene plime i oseke. U ovom ritmu ima poremeaja na
temelju kojih ribari predviaju vrijeme. oltanski ribari iznose da velika plima oznaava
promjenu vremena, najee na jugo. Isto tako, ako nema vjetra, a dolaze valovi bez
kreste35, velika je vjerojatnost da e zapuhati jugo, zbog toga to, kada se o jugu radi, valovi
uvijek prethode vjetru. Ribari istiu da jugo zapue do podne ili tek naveer, rijetko kada
popodne.

Kad more igje, odnosno svakih nekoliko minuta sputa pa podie svoju razinu uz
jako strujanje, ribari oekuju buru ili tremuntanu.

uvaj se vedrga jga i kre bre., jedna je od najpoznatijih pomorskih, a samim

time i ribarskih uzreica. oltanski ribari je objanjavaju navodei da vedro jugo pue
uglavnom u toplijim mjesecima godine te da se pritom ne treba plaiti juga, nego kontradre
vjetra iz suprotnoga pravca, odnosno nevere sa zapada. Ove nevere znaju doi s veoma
jakim vjetrom iji udari znaju biti preko 100 km na sat, s kiom i grmljavinom.

35
Pjena na vrhu vala.

26
Razmaci izmeu sijevanja i grmljavine ribarima koji se zateknu na moru kazuju koliko je
nevrijeme udaljeno od njih. Nevrijeme je udaljeno kilometar ako od sijevanja do grmljavine
prou 3 sekunde, a ako se ovi vremenski razmaci smanjuju znai da se nevrijeme pribliava.

Metral ljeti znak je lijepog vremena, posebno ako ide za suncem pa pretkraj dana
okrene na tremontanu i burin. Ukoliko metral u ljetnim mjesecima ne zapue u toku dana,
oekuje se promjena vremena, najee okretanje na jugo. Metral je zimi vjesnik kvarenja
vremena, posebno ako potraje i poslije zapada sunca. Ovo potvruje jo jedna talijanska
poslovica koja glasi: Maestro dinverno, diavolo dinferno., to u prijevodu znai: zimski
metral vrag iz pakla.

Lampnje, odnosno sijevanje, iz junog kvadranta za vrijeme kina vremena predznak

su nailaska bure.

Ribarsko predvianje vremena uvelike ovisi i o oblacima. Ukoliko se za vedra

vremena pojave oblaci na junom dijelu obzora, sigurno e zapuhati bura. Oblaci koji se esto
nazivaju ovicama36 najavljuju lijepo vrijeme, ali samo ako dolaze sa sjeveroistoka ili sjevera.
Dok pojava oblaka cirusa37 na nebu najavljuje pogoranje vremena. Okrenut e na jugo i ako
se po uzvisinama otoka pojave niski oblaci.

Obilna rosa dvije noi uzastopce takoer znai da e zapuhati jugo.

Krug oko sunca ili mjeseca uz tiinu ribarima predskazuje promjenu vremena,
najee kino vrijeme.

36
Radi se o cirokumulusima malim ledenim oblacima koji nalikuju "ovicama". Sastavljeni su od malih,
bijelih pjega, kao da nebo prekriva ipka, a rasporeeni su u vie ili manje pravilnim prugama ili skupinama.
(preuzeto sa: http://www.znanje.org/i/i26/06iv09/06iv0925/RODOVI%20OBLAKA.htm)
37
Ledeni, paperjasti oblaci, vlaknastog, koprenastog ili upavog izgleda s bijelim, esto svilenkastim sjajem.
(preuzeto sa: http://www.znanje.org/i/i26/06iv09/06iv0925/RODOVI%20OBLAKA.htm)

27
 8. Zakljuak

Ovim radom zavirili smo u svijet oltanskih ribara i obradili njihovu maritimnu terminologiju
u kojoj smo uoili mnotvo romanizama i umanjenica, posebno kada su anemonimi u pitanju.
Isto tako istraene su i sintagme kojima ribari imenuju pojave i stanja na moru. U sintagmama
je takoer vidljiv jasan utjecaj talijanskog jezika. Osvrnuli smo se i na ribarsko predvianje
vremena, vjetinu koja je nastajala stoljeima pomnim gledanjem u nebo i u more.

Ribari u razgovoru iskazuju nezadovoljstvo i opravdan strah za vlastitu egzistenciju

zbog novog zakona o ribarstvu koji im ukidanjem malog ribolova idue godine zabranjuje
lov na ribu, bez obzira na to to ive na otoku.

Ovom sasvim jednostavnom vladinom odlukom staje se na kraj viestoljetnoj tradiciji

malog ovjeka i ribara koji ivi uz more i lovi ribu, koji prehranjuje svoju obitelj ba kao
to je to radio njegov otac, otac njegova oca i tako u nedogled. Ovom odlukom prekinula bi se
i osudila na izumiranje viestoljetna tradicija prenoenja ribarskih vjetina i alata s generacije
na generaciju. Nije rije samo ni o alatu ni o vjetini pa ak ni o tradiciji. Gubitak postaje
mnogo vei ako se u njega urauna sva maritimna terminologija obraena u ovom radu.
Osuuje se na zaborav i nestajanje terminologija koja je nastajala stoljeima, koja u sebi krije
povijest, folklor, batinu, kao i sve one ljude koji su tu ivjeli prije nas i u jeziku nam ostavili
naslijee. Staje se na kraj i starom ribarskom umijeu predvianja vremena koje se stjecalo
stoljeima prenosei se s generacije na generaciju neprestanim gledanjem u more i u nebo.
Neki e rei da to vie i onako nije bitno, jer sada postoje razne sprave za predvianje
vremena, ba kao to postoje i radari za lociranje i lov ribe. Ispada da tradicija i ljudi vie nisu
vani.

To iskustvo, znanje i umijee, koje je doprlo do nas iz tko zna kojih dubina vremena,
nestaje zajedno s ljudima koji su u ovom milenijumu posljednji gledali u nebo da bi mogli
ploviti morem (Boani, 1996: 8).

Tjeranjem maloga ribara s mora, s mora je potjeran ovjek, a s profesionalnim

ribarom na moru ostaju sprave koje izlovljavaju ribu i za sobom u moru ostavljaju pusto.
Pusto koja nas, nadajmo se, ubrzo ne oekuje i na planu jezine batine.

28
Literatura

1. Andreis, M. (1990). Povijest olte. U Mihovilovi, Miro A (ur). i suradnici, Otok

olta: monografija (str. 11-28). Zagreb: Vlastita naklada.
2. Bezi, . (1990). Ime otoka olte. U Mihovilovi, Miro A (ur). i suradnici, Otok
olta: monografija (str. 9-10). Zagreb: Vlastita naklada.
3. Blagai, I. (1990). Ribarstvo otoka olte. U Mihovilovi, Miro A (ur). i suradnici,
Otok olta: monografija (str. 166-169). Zagreb: Vlastita naklada.
4. Boani, J. (1996). Iskustvo vremena komikih ribara. akavska ri, XXIV, 7-94.
5. Buktenica, F. (1990). oltani u zbjegu na El Shatt. U Mihovilovi, Miro A (ur). i
suradnici, Otok olta: monografija (str. 38-41). Zagreb: Vlastita naklada.
6. Ceci, B., Metrovi, R., Radman, M. (1990). Deportacija naroda otoka olte. U
Mihovilovi, Miro A (ur). i suradnici, Otok olta: monografija (str. 41-42). Zagreb:
Vlastita naklada.
7. Gluhak, A. (1993). Hrvatski etimoloki rjenik. Zagreb: August Cesarec.
8. Hektorovi, P. (1974). Ribanje i ribarsko prigovaranje. Zagreb: kolska knjiga.
9. HER (2002-2004). Hrvatski enciklopedijski rjenik. Zagreb: Novi Liber.
10. HOL (1996). Hrvatski opi leksikon. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea.
11. Kekemet, D. (1990). Marko Maruli i Petar Hektorovi u Neujmu. U Mihovilovi,
Miro A (ur). i suradnici, Otok olta: monografija (str. 247-248). Zagreb: Vlastita
naklada.
12. Malszak, L. Semantika vjetra. Zagrebaka slavistika kola,
www.hrvatskiplus.org pristupano dana 10.7.2014. godine.
13. Marki, E. (1950). Vrijeme: praktina uputa u upoznavanje i proricanje vremena bez
upotrebe sprava. Split: Pomorstvo.
14. Solari, R. (ur.) (2007). Nautiki vodi hrvatskoga Jadrana. Zagreb: Leksikografski
zavod Miroslav Krlea.
15. Oreb, F. (1990). Predhistorijsko, antiko i starokransko razdoblje na otoku olti. U
Mihovilovi, Miro A. (ur). i suradnici, Otok olta: monografija (str. 47-67). Zagreb:
Vlastita naklada.
16. Poje, D. (1995). O nazivlju vjetrova na Jadranu; Hrvatski meteoroloki asopis 30,
55-62.

29
17. Prci, M. (1990). Geografske karakteristike otoka olte. U Mihovilovi, Miro A. (ur).
i suradnici, Otok olta: monografija (str. 90-92). Zagreb: Vlastita naklada.
18. Radman, M. (2012). Ribarstvo otoka olte. U Radman, Z. (ur). Otok olta:
monografija. (str. 386-389) Grohote: Opina olta.
19. Skok, P. (1971-1974). Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika. Zagreb:
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
20. Skrai, V. (2003-2004) Nazivi vjetrova i strana svijeta u Jadranskoj toponimiji. Folia
onomastica croatica, 1213, 433-448.
21. antek, G. P. (2001). oltanski ribari. Etnoloki pogled na ribarstvo prve polovice 20.
stoljea. Etnoloka tribina, 24, 31, 47-62
22. imunovi, P. (1987). Pristup jezinoj i onomastikoj problematici otoka olte.
Rasprave zavoda za jezik, 13, 147-161.
23. imunovi, P. (2012). Predgovor. U Radman, Z. (ur). Otok olta: monografija.(str.
10-13) Grohote: Opina olta.
24. imunovi, P. (2009). Rjenik brakih akavskih govora. Zagreb: Golden marketing
Tehnika knjiga.
25. www. znanje. org (Pristupano: 12.-14. 9. 2014. godine)
26. http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/125-pomorska-enciklopedija
(Pristupano: 12.-14. 9. 2014. godine)

30
Popis kazivaa

1. Garbin, Frane, roen 1929. godine u Gornjem Selu na otoku olti.

2. Garbin, Joko, roen 1957. godine u Splitu.

3. Garbin, Toma, roen 1937. godine u Gornjem Selu na otoku olti.

4. Katelanac, Marin, roen 1990. godine u Gornjem Selu na otoku olti.

5. Pavlovi, Ivica, roen 1944. godine u El Shattu za vrijeme zbijega.

31