Diplomski Rad PF Ugovor o Prodaji Dijana Ivan Evi

Diplomski rad Dijana Ivanevi
UVOD
Ugovor je zakljuen kada su se ugovorene strane saglasile o bitnim sastojcima

ugovora.1Ako je neko po zakonu obavezan da zakljui ugovor, zainteresovano lice moe
zahtijevati da se takav ugovor bez odlaganja zakljui. Odredba propisa kojima se, djelimino
ili u cijelini, odreuje sadrina ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora, te ih upotpunjavaju ili
stupaju na mjesto ugovorenih odredbi koje nisu u saglasnosti sa njima.2
Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da prenese na kupca pravo svojine na
prodatu stvar i da mu je u tu svrhu preda, a kupac se obavezuje da plati cijenu u novcu i
preuzme stvar. Ako predmet predaje drugo pravo, prodavac se obavezuje da kupcu pribavi
prodato pravo, a kad vrenje tog prava zahtjeva dravinu stvari, da mu i preda stvar. Kad
prodaju zakljuuju izmeu sebe trgovinska ( privredna ) drutva, banke, zadruge,preduzetnici i
tako dalje, ona ima za predmet prodaju robe. Od svih ugovora u obligacionom pravu prodaja
je najznaajniji ugovor. Pomou prodaje se obavlja najvei dio predmeta dobara u okviru
svake zemlje i u meunaraodnim odnosima.3
Osnovana obaveza prodavca je da na kupca prenese pravo svojine na stvar, a osnovna
kupeva obaveza je da prodavcu isplati cijenu. Zakljuen je ugovor o prodaji i kada se
prodavac obavee kupcu da mu pribavi prodato pravo za odreenu cijenu u novcu. Predmet
prodaje moe, na primjer, biti pravo stvarne slubenosti, imovinsko intelektualno pravo i
potraivanje.
Ukoliko se prodavac ne obavee da e kupcu potpuno prenjeti u svojinu stvar ili mu
prenjeti pravo, za odreenu cijenu, ne nastaje ugovor o prodaji. Tako , ako se jedna strana
obavee da e drugoj predati odreenu stvar na upotrebu, za odreeni iznos novca, a druga da
e, posle odreenog vremena, istu stvar vratiti prvoj nastaje ugovor ozakupu. Prenoenje prava
svojine na stvar ili nekog imovinskog prava sa prodavca na kupca obavlja se za odreenu
cijenu u novcu. Na osnovu ove obaveze kupca prodaja se razlikuje od razmjene. Naime,
ugovorom orazmjeni svaki ugovara se obavezuje prema svom saugovarau da prenese na
njega svojinu na neke stvari i da mu je u tu svrhu preda, odnosno da jedan drugom prenesu
neko prenosivo pravo. Ugovor o prodaji razlikujese od ugovora o djelu. Ugovor kojim se
jedna strana obavezuje da izradi odreenu pokretnu stvar od svog materijala smatrase u sumnji
kao ugovor o prodaji. Ako se naruilac obavezao dati bitan dio materijala potreban za izradu
1
l. 26. Zakon o obligacionim odnosima.
2
3
Vasiljevi, Poslovno pravo,2004
4
stvari zakljuen je ugovor o djelu. Nezavisno od okolnosti koje dao materijal ugovor se smatra
ugovorom o djelu ako su ugovarai imali u vidu naraoito poslenikov rad.4
Ugovor o prodaji je izgraen u rimskom pravu i nazvan emptio venditio. Prodaji je
predhodila trampa. U vrijeme kada Rimljani nisu poznavali novac obavljali su razmjenu stvri
za stvari. Ulogu novca kod Rimljana imala je stoka.5
Sa razvojom razmjene mjerilo vrijednosti postaje bakar u ipkama koji se prilikom
zakljuenja morao mjeriti. U starm civilnom pravu ( period civilnog prava trajao je od 754. do
201. prije nae ere ) prodaja je bila realna i odigravala se kao prodaja za gotovo iz ruke u ruku.
Od realnog ugovora prodaja je postala konsensualni ugovor. Nastajala je tako to je jedna
strana ( prodavac venditor ), obea drugoj strani ( kupcu emptor ) da e predati neku
stvar, a kupac obea prodavcu da e za tp platiti odreenu cijenu. Prodaja je morala biti
izraena u novcu poto se zamjena stvari za stvar smatrala posebnim ugovorom orazmjeni
( permutatio ).
Klasina rimska prodaja proizvodi obligaciona dejstva ona je samo osnov za sticanje prava
svojine na stvar. Prenos stvari i cijene vri se posebnim aktom tradicijom kojom se obaveze
ispunjavaju.
4
5
Stojievi, D., Rimsko obligaciono pravo, Beograd 1960
5
1. OPTE KARAKTERISTIKE
1.1. Pojam
Ugovor o prodaji u privredi je takav ugovor kojim se jedna strana prodavac, kao
subjekt ugovora u privredi, obavezuje da stvar ( robu ) koju prodaje isporui ( preda ) drugoj
ugovornoj strani kupcu, sa istim svojstvom i da mu prenese pravo svojine, a kupac se
obavezuje da prodavcu plati cijenu u novcu i preuzme stvar. Osim prava svojine, predmet
prodaje mogu biti i druga prava.
Iz ovakvog odreenja posla prodaje u privredi ( trgovinske trgovake prodaje )
proizilazi da su za njega bitna dva elementa: subjekti i predmet. Subjekti trgovinske prodaje
( kupovina radi preprodaje ili radi prerade ) su privredni subjekti trgovci ( u irem smislu
rijei ) koji obavljaju privrednu ( trgovinsku ) djelatnost. Predmet trgovinske prodaje je roba
( u naelu tjelesne pokretne stvari ), odnosno prenosivo imovinsko pravo.
1.2. Bitni elementi
I ugovor o graanskoj prodaji, pa samim tim i ugovor o prodaji u privredi mora da

sadri odreenje stvari koju prodavac prodaje kupcu. To je bitni element ugovora o prodaji po
prirodi posla. Ugovor o prodaji u privredi najee sadri i odreenje cijene koju je kupac
duan da plati prodavcu. Ipak, est je sluaj zbog brzine zakljuivanja ugovora ( telefon,
teleks, telefaks ) da odreenje cijene u ugovoru izostane. U ovom sluaju, kada cijena nije
odreena ili se po osnovu elemenata ugovora ne moe odrediti ( odreena i odrediva cijena )
ugovor o prodaji u privredi, za razliku od graanske progaje, je ipak punovaan.
Pored bitnih elemenata po prirodi posla, ugovor o prodaji u privredi redovno sadri i
oznaenje nekih drugih elemenata, koji mogu da budu bitni elementi na osnovu volje stranaka.
Ipak, izostajanje ovih elemenata u ugovoru moe biti nadomjeteno dispozitivnim zakonskim
normama, uzansama ili obiajima. Kao redovni sporedni elementi ugovora o prodaji u
privredi, od kojih neki moe biti i bitan ako to bar jedna od ugovornih strana zahtijeva,
pojavljuju se: rok, mjesto i nain predaje; rok, mjesto i nain plaanja; prevoz robe - rok
otpreme, sredstvo prevoza, obavjetenje o otpremi; trokovi; osiguranje u prevozu; prelaz
rizika; itvrivanje kvaliteta i kvantiteta; ambalaa; porezi, takse i drugi trokovi; pribavljanje
dokumenata ( transportna dokumenta, faktura, uvjerenje o porijeklu robe itd. ); garancija
6
prodavca; posledice neizvrenja ugovora i specijalne sankcije ( npr. ugovorna kazna,

ogranienje naknade tete ); mogunost raskida ugovora i njegove posljedice; via sila i drugi
osnovi osloboenja od odgovornosti; mogunosti eventualne revizije ugivora; nadlenost suda
ili arbitrae i, u spoljnotrgovinskim prodajama merodavno pravo za regulisanje odnosa iz
ugovora; eventualne rezerve ako se radi o spoljnotrgovinskim prodajama u pogledu dobijanja
uvozne ili izvozne dozvole i konane ( zavrne ) odredbe ( npr. iskljuiva vanost pismenih
ugovora i izmjena i dopuna ugovora, momenat stupanja ugovora na snagu, autentinost
primjeraka itd. ).
1.3. Osobine ugovora
Ugovor o prodaji u privredi spada u imenovane ugovore ( zakonom je posebno

regulisan i sam naziv mu je zakonom odreen) ; neformalne ugovore po samom zakonu, osim
izuzetno kad je predmet ovog ugovora prodaja nepokretnosti ( to ne znai da strane esto ne
ugovaraju bitnu pismenu formu, kad je rije o poslu vee vrijednosti ili poslu dueg trajanja );
ugovor sa trenutnim ili trajnim prestacijama ( zavisno od predmeta ugovora, duine trajanja,
broja prestacija i slino ); jednostavne, a ne mjeovite ugovore; Komutativne ugovore (a
izuzetno moe biti i aleatoran ako je rije o prodaji budue stvari);dvostrano obavezne i
teretne ugovore; ugovore koji se zakljuuju bez obzira na svojstva linosti ( krajnje izuzetno
mogu biti u intuitu personae ; kauzalne, a ne apstraktne ugovore, ugovore sa sporazumno
odreenom sadrinom ( a izuzetno moe da spada u ugovore po pristupu ).
1.4. Vrste ugovora o prodaji
Zavisno od polaznog kriterijuma mogue su raznovrsne klasifikacije ovog ugovora.

Prvo, zavisno od svojstva ugovornih strana i karaktera njihove djelatnosti razlikuju se
graanska trgovinska prodaja. Ova podjela posebno je znaajna zbog niza specifinosti koje
vae za trgovinsku prodaju ( kao ugovor u privredi ).
Drugo, zavisno od predmeta prodaje, razlikuju se prodaja pokretnih stvari i prodaja
nepokretnih i sa njima u ovom pogledu izjednaenih pokretnih stvari prodaja brodova i
vazduhoplova, prodaja investicija investicione opreme, prodaja elektrine energije itd. ).
Ova podjela posebno je znaajna zbog niza specifinosti koje se primjenjuju na prodaju
nepokretnosti; zadravanje prava svojine do isplate cijene, odricanje od raskida, zakonska
pismena forma ( upis u registar, esto zakljuivanje tehnikom ugovora po pristupu i sl. ).
Tree, zavisno od sjedita ugovornih strana ( objektivni teritorijalni kriterij ),
razlikuju se domaa i meunarodna prodaja. Ova podjela posebno je znaajna zbog razliitih
izvora prava, koji diktiraju i odreene specifinosti ovih prodaja.
etvrto, zavisno od naina plaanja cijene, razlikuju se gotovinska prodaja,
prenumeraciona prodaja, prodaja sa obronim otplatama cijene i prodaja na kredit.
Peto, zavisno od sadrine ugovora, razlikuju se fiksna prodaja ( ako je rok bitan
elemenat ugovora i kad se ugovor njegovim protekom raskida automatski po samom zakonu,
ako ga kupac eventualno ne odri na snazi ), prodaja na probu ( prodaja pod uslovom, a rizik
sluajne propasti i oteenja snosi prodavac do izjave kupca da ostaje pri ugovoru ili do
momenta dok je ugovoreno trajanje probe ), prodaja sa pravom pree kupovine prodavca,
7
prodaja sa zadravanjem prava svojine prodavca do isplate kupovne cijene ( ali rizik snosi
kupac od momenta predaje ), prodaja po uzorku ili modelu ( prodavac odgovara ako predata
roba kupcu nije ,,saobrazna uzorku ili modelu, po pravilimaodgovornosti za materijalne
nedostatke, izuzev ako uzorak ili model slue samo radi obavjetenja ili priblinog
odreivanja osobina stvari, bez obeanja saobraznosti), prodaja sa specifikacijom ( ako kupac
ne dostavi specifikaciju ni u naknadno ostavljenom roku po isteku ugovorenog roka, bie
obavezna specifikacija koju sastavi prodavac, ako ako kupac po dostavljenoj specifikaciji
prodavca u razumnom roku ne sastavi drugaiju specifikaciju ), prodaja sa pravom ponovnog
otkupa u odreenom roku itd.
8
2. PREDMET PRODAVEVE OBAVEZE
2.1. Stvari kao predmet prodaje
Predmet prodaveve obaveze su redovno stvari ( roba ), kao proizvodi ljudskog rada
koji zadovoljavaju neke ljudske potrebe i namjenjene su razmjeni na tritu, a ne neposrednoj
potronji. Predmet prodaje su pokretne stvari koje su u slobodnom prometu ( a izuzetno i u
ogranienom prometu ). Izuzetno, predmet prodaje u privredi mogu biti i nepokretnosti, koje
su predmet poslovanja ili u vezi sa pedmetom poslovanja privrednopravnih subjekata. Sporno
je da li razne vrste energije ( elektrina, gas, plin, nafta ) predstavljaju robu. Beka konvekcija
odreuje da se njene odredbe nee primjenjivati u sluaju prodaje elektrine energije. U pojam
robe ne ulaze ni hartije od vrijednosti, ni moneta, mada su tjelesne pokretne stvari.
Prodavac treba da je vlasnik stvari koju prodaje. Ipak, nae pravo, za razliku od drugih,
spada u prava koja dozvoljavaju i prodaju tue stvari, s tim to ako prodavac izvri ugovor sa
pravnim smetnjama ( evikcija ), kupac ima pravo na naknadu tete i raskid ugovora. Prodaja se
po pravilu odnosi na stvar koja postoji u trenutku zakljuenja ugovora, ali je punovana i
prodaja budue stvari ( npr. ugovor o isporuci opreme koja tek treba da se proizvede). kad je
predmet ugovora budua stvar treba posebno voditi rauna o razgranienju ovog ugovora i
ogovora o dijelu ( o emu se govori kod ugovora o graenju ), budui da za ova dva ugovora
postoje posebni izvori i posebna pravila.
Predmet ugovora o prodaji u privredi su uglavnom generike stvari ( stvari odreene

po rodu ), to, meutim, ne znai da predmet ovog ugovora ne mogu biti i individualno
odreene stvari. Odreivanje robe kao predmeta ugovora o prodaji zavisi od toga da li je rije
o generinim stvarima ili je rije o individualno odreenim stvarima.
2.2. Generine stvari kao predmet prodaje
Generine stvari kao predmet ugovora o prodaji mogu se odreivati po vrsti, koliini ili
kvalitetu.
Vrsta robe mora u ugovoru biti precizno i jasno odreena, s tim to nije iskljueno da
bude odreeno i vie vrsta, u kom sluaju, ako nije drugaije ugovoreno, pravo izbora pripada
prodavcu ( duniku za isporuku robe ).
9
Za razliku od vrste robe, koliina robe moe da bude u ugovoru precizno odreena
( zapreminom, teinom, brojem komada ) ili okvirno ( ,,od...do, ,,najmanje...najvie ). U
sluaju okvirnog odreivanja moe da se isporui bilo koja koliina u okviru predvienih
granica. Koliina robe moe da se odredi upotrebom izraza ,,oko, ,,cirka ili uz neki
slian izraz, u kom sluaju su dozvoljena tolerantna odstupanja u isporuenoj koliini do
najvie 5% iznad ili ispod ovakvih izraza, dozvoljeno je odstupanje u isporuenoj koliini od
najvie 2% iznad ili ispod ugovorene koliine, izuzev ako se koliina utvruje po broju
komada ili je odstupanje protivno prirodi posla.
Ugovorene strane kod ugovora o prodaji mogu da ugovore koliinu robe i upotrebom
nekih trgovakih termina sa uobiajenim znaenjem. Tako, na primjer, izraz ,,vagon, ako
u ugovoru nije blie odreen, oznaava deset hiljada kilograma bruto, a izraz ,,cisterna, bez
blieg preciziranja, deset hiljada kilograma neto. Kad se isporuka vri po vagonima,
odstupanje od ugovorene koliine obraunava se za svaki vagon posebno.
Najzad, koliina robe kao predmet ugovora o prodaji moe da bude i odrediva. Ovo e
biti, na primjer, sluaj kad se ugovorne strane pozovu na koliinu utvrenu nekim ranijim
ugovorima.
Ugovorena koliina robe koja se utvruje vaganjem obuhvata, ako nije drugaije
ugovoreno, tzv. teinu ,,bruto za neto, to znai da teina robe obuhvata i teinu ambalae.
Isti efekat praktino ima i utvrivanje teine robe koja se mjeri zapreminom, budui da se ona
utvruje po prostornim jedinicama sa upljinama.
Kvalitet robe moe da bude odreen na razne naine. Ugovorne strane kod ugovora o
prodaji, po pravilu, imaju slobodu da odrede kvalitet robe koja je predmet prodaveve
obaveze. Izuzetno, autonomija volje ugovornih strana u odreivanju kvaliteta robe moe da
bude iskljuena u dva sluaja. Prvo, mogu da postoje imperativni javnopravni propisi o
kvalitetu. Ovo je naroito sluaj sa ivotnim namirnicama. Drugo, mogu da postoje
tzv. obavezni standardi ( npr. standard JUS za tehniku robu ). U oba sluaja, rije je o
imperativnim pravilima o kvalitetu, ije nepotovanje povlai ne samo imovinsko pravne
sankcije ( naknada tete zbog nesaobraznosti ), ve i administrativno pravne sankcije
( odgovornost za privredni pristup ). Razumije se da ugovorne strane i kad odreeni standard
nije obavezan mogu da ugovore kvalitet robe prema odreenom standardu, u kom sluaju e
se smatrati da se radi o nesaobraznoj isporuci robe, ako isporuena roba ne odgovara
ugovorenom standardu. U pravnoj teoriji se smatra da isto pravilo treba da se primjeni i kad
odreeni standard nije ugovoren, ali je na robi oznaeno da odgovara odreenom standardu.
U koliko nije rije o ,,imperativnom kvalitetu, ugovorne strane su slobodne da odrede
kvalitet na razne naine. Prvo, prema specifikaciji ( kojom se blie odreuje svojstvo i
asortiman robe ). drugo, uzorku i modelu ( pri emu uzorak moe sluiti kao iskluiv nain
odreivanja kvaliteta i svojstva robe ). tree, upotrebom izraza ,,uobiajen kvalitet ( u kom
sluaju roba mora odgovarati svojstvima koja se u mjestu prodavca redovno trae za takvu
vrstu ). etvrto, upotrebom izraza ,,kakva takva, ,,telle quelle ( u kom sluaju se
isporuuje roba sa odreenog stovarita, sa odreenog prostora ili odreene berbe, ali bez
prebijanja i izdvajanja dijelova boljeg kvaliteta ).
Ako kvalitet robe nije ugovoren ili propisan, ugovor o prodaji e ipak biti punovaan, a
kvalitet robe e se odrediti prema uzansnim uobiajnim pravilima. Nae Opte uzanse za ovu
pravnu situaciju sadre dva znaajna pravila. Prvo, ako je u ovom sluaju prodavcu pri
zakljuenju ugovora bila poznata ili mu je morala biti poznata svrha za koju kupac kupuje
robu ( npr. stalni poslovni odnosi ), onda je on duan da isporui robu upravo takvog kvaliteta.
10
U ovom sluaju, naime, roba mora da ima potrebna svojstva za njenu redovnu upotrebu ili za
promet.
2.3. Individualne stvari kao predmet prodaje
Odreivanje individualno odreene stvari u ugovoru o prodaji vri se njenim preciznim

oznaenjem, tj. oznaenjem na nain da se moe jasno da razlikuje od drugih slinih stvari.
Individualno odreena stvar moe da bude i unikat, ali individualizirana generina stvar.
Nepreciziranje individualnih stvari kao predmeta ugovora o prodaji ini ovaj ugovor
nevaeim, budui da nedostaju bitni elementi.
2.4. Prava kao predmet prodaje
Pored stvari, predmet ugovora o prodaji mogu da budu i prenosiva imovinska prava.
Od stvarnih prava pored svojine predmet prodaje mogu da budu i stvarne slubenosti ( zajedno
sa povlasnim dobrom ), a od linih slubenosti pravo plodouivanja ( za ivota
plodouivaoca ). Moe se prodati takoe i zaloga, ali po pravilu ne odvojeno od duga. Mogu
se prenositi i autorska i pronalazaka prava, kao i trabena prava potraivanja ( izuzev onih
koja su vezana za linost ). Nain prodaje potraivanja zavisan je od toga da li su izraena u
hartijama od vrijednosti ili ne, kao i u kojim hartijama od vrijednosti su izraena ( cesija,
indosiranje, tradicija ).
11
3.PREDMET KUPEVE OBAVEZE
3.1. Kupovna cijena i ugovor o prodaji u privredi
Kupovina cijena i ugovora o prodaji u privredi, kao predmet kupeve obaveze, stoji
kao pandan osnovnoj obavezi prodavca da isporui odreenu robu. Odreenje pojma cijene
nezavisno je od naina njenog plaanja: u gotovini, hartijama od vrijednosti, putem
dokumentarnog akreditiva, prebacivanjem sa rauna kupca na raun prodavca
( virmanisanje ) itd. Svaka kupovna cijena iz ugovora u privredi mora da ispunjava odreene
osobine.
Prvo, kupovna cijena mora da bude izraena u novcu, to je taka razgranienja sa
ugovorom o razmjeni ( trampi ). Ipak, sporovi mogu nastati kad se dio kupeve obaveze
sastoji u novcu ( ugovor o prodaji ), a dio je nenovanog karaktera ( ugovor o razmjeni ).
Takvi su sluajevi tzv.djeliminih kompenzacionihposlova u savremenim poslovima vezane
trgovine ( razmjena robe za robu nejednake vrijednosti, gdje se razlika plaa u novcu), to nije
prisutno kod tzv. potpunih kompenzacionih poslova ( ili tzv. barter ), gdje dvije strane
razmjenjuju robu ra robu jednake vrijednosti. Praktini znaaj ovog razgranienja, meutim,
nije veliki, budui da i u ugovoru o razmjeni za svakog ugovoraa nastaju, u skladu sa
prirodom ugovora, obaveze i prava koja iz ugovora o prodaji nastaju za prodavca.
Drugo, dugo vremena i za ugovor o prodaji u privredi vailo je pravilo da kupovna
cijena mora da bude odreena u ugovoru ili da se bar po osnovu elemenata iz ugovora moe
da odredi. Postepeno, meutim, ovo pravilo je ublaavano, pod pritiskom potrebe izlaenja u
susret savremenim potrebama trgovine, a s druge strane djelovanje trinih zakoma
umnogome objektivizira samo kupovnu cijenu. Ovakva novija kretanja uticala su i na naeg
zakonodavca, tako da cijena kod ugovora o prodaji u privredi, za razliku od prodaje
graanskog prava, vie nije bitni elemenat po prirodi posla ( ali to moe biti po volji
stranaka ). Ako cijena u ugovoru nije odreena ili na osnovu elemenata iz ugovora nije
odrediva, za razliku od kategorije ,,razumne cijene anglosaksonskog prava, odnosno
kategorije cijene ,,prema okolnostim iz naih Optih uzansi, u naem pravu vai kategorija
cijene koju je prodavac ,,redovno naplaivao u vrijeme zakljuenog ugovora, a u njenom
nedostatku, vai kategorija ,,razumne cijene. pod razumnom cijenom podrazumijeva se
tekua cijena u vrijeme zakljuenja ugovora, a ako se ona ne moe da utvrdi, onda cijenu
utvruje sud vodei rauna o svim okolnostima konkretnog sluaja.U meunarodnoj prodaji,
meutim, ostalo se ipak kod kategorije odreene ili odredive cijene, kao bitnog elementa ovog
ugovora po prirodi posla.
12
Tree, kupovna cijena mora da bude ozbiljna, jer se prodajom za bagatelnu cijenu
prikriva u stvari posao poklona, te u ovom sluaju ne bi trebalo da se primjenjuju pravila
ugovora o prodaji.
3.2. Naini odreivanja cijene
Kupovna cijena kod ugovora o prodaji u privredi mora biti odreena ili odrediva na
osnovu elemenata iz ugovora. Kupovna cijena moe biti ugovorena ( odreena ) kao
nepromjenljiva ( fiksna ) i kao promjenljiva. Razlika izmeu ove dvije kategorije vri se s
obzirom na mogunost promjene cijene po osnovu nastupjelih promjenljivih okolnosti.
Promjena ugovorene kupovne cijene, koja je ugovorena kao promjenljiva, moe se vriti
primjenom pravila ugovorne klizne skale ( kao i kod ugovora o graenju ) ili pak, ako nita
nije ugovoreno, primjenom optih pravila o izmjeni kupovne cijene ( izuzetno i raskidu
ugovora ) po osnovu promjenjenih okolnosti. s druge strane ak i kad je ugovorena
nepromjenljiva kupovna cijena, ona bi se izuzetno mogla ipak mijenjati, ako je odricanje
ugovornih strana od pozivanja na promjenjene okolnosti u samom ugovoru protivno naelu
potenja i savjesnosti.
Odredivost kupovne cijene moe da bude postignuta na razliite naine. Prvo, kupovna
cijena je odrediva kad je propisana od nadlenog organa, budui da tada ugovorne strane ne
mogu svojim ugovorom mijenjati tu cijenu, ve moraju da primjene upravo takvu cijenu.
Drugo, kupovina cijena je odrediva kad je ugovoreno da e kupac da plati tekuu cijenu. Kad
je ugovorena tekua cijena, kupac duguje cijenu utvrenu zvaninom evidencijom na tritu
mjesta prodavca u vrijeme kad je trebalo da uslijedi ispunjenje, a ako ovakve cijene nema,
kupac duguje cijenu koja se utvruje na osnovu elemenata pomou jkojih se prema obiajima
trita odreuje cijena. Tree, kupovna cijena je odrediva kad je njeno odreivanje povjereno
treem licu, a ako to lice iz bilo kog razloga ne odredi cijenu, a ugovarai se naknadno ne
sporazumiju o cijeni ili ne raskinu ugovor, smatrae se da je ugovorena razumna cijena.
etvrto, kupovna cijena je odrediva i kad je ugovorena kao orjentaciona, jer, prema naoj
sudskoj praksi, u ovom sluaju, cijena e u konanom iznosu biti utvrena u zavisnosti od
okolnosti koje su ugovorene strane imale u vidu prilikom zakljuenja ugovora.
3.3. Ugovaranje odreivanja cijene od jedne ugovorne strane
Tretman ugovorne klauzule o povjeravanju jednoj ugovornoj strani, kupcu ili

prodavcu, da odredi ugovornu cijenu nije jedinstven. Prema jednom stavu, koji zauzima nae
pravo; smatra se da ova klauzula ne proizvodi pravno dejstvo, s tim to je pravna situacija
istovijetna kao i kad kupovna cijena nije odreena ( ugovorena ). Prema drugom stavu koji
zauzima SAD, ova ugovorna klauzula proizvodi pravno dejstvo, s tim to u ovom sluaju
kupac ili prodavac moraju utvrditi cijenu u dobroj vjeri.
3.4. Obuhvat kupovne cijene
Plaanje kupovne cijene, kao ekvivalenta vrijednosti kupljene stvari, esto je praeno i
nekim drugim trokovima koji ponekad ulaze u sam pojam kupovne cijene. Ovo je osobito
sluaj sa vrijednou ambalae. Pitanje ambalae strane redovno rjeavaju ugovorom, pri
emu mogu da ugovore njeno posebno plaanje ili vraanje prodavcu.
13
Ugovorne strane se pri ovom mogu da poslue i odreenim klauzulama koje imaju uobiajeno
znaenje. Tako, na primjer, klauzula ,,bruto za neto znai da se cijena robe odnosi na robu i
na ambalau. Isto tako, ,,franko ambalaa, ,,ambalaa gratis, ,,ambalaa uraunata znai da
je ambalaa uraunata u kupovnu cijenu i ne mora da se posebno plati niti vrati. Ako nita nije
ugovoreno kupovna cijena vai za neto teinu robe, a ne i za ambalau. Takoe, ako nita
drugo nije ugovoreno, ugovorna cijena ne obuhvata skonto, tj. odbitak koji prema obiajima u
privredi prodavac odobrava kupcu ukoliko plati cijenu prije ugovorenog roka plaanja. Otuda,
uobiajeni procenat skonta ( ili kasa skonta ) treba odbiti od ugovorene cijene.
Kod ugovora o prodaji uobiajeno je da se tzv. sitna ambalaa, koja ima manju
vrijednost i koja je neodvojiva od robe, podrazumijeva u cijenu robe. Naprotiv,
tzv. krupna ambalaa, koja je vee vrijednosti, mora da bude vraena prodavcu ili se mora
posebno da plati, prema obiajima i uzansama u toj grani trgovine.
Kupeva obaveza plaanja, pored cijene, obuhvata i niz drugih plaanja, a prije svega
razne trokove. Regulisanje ovih plaanja vri se samim ugovorom ( najee pozivanjem na
odreene transportne klauzule ), a ako nije nita ugovoreno primjenjuju se odreena obiajna
ili uzansna pravila. Tako, kupac snosi trokove u vezi sa plaanjem cijene i nema pravo da ove
trokove odbije od kupovne cijene. Kupac takoe snosi trokove u vezi sa neophodnim
radnjama vezanim za prijem isporuke robe i nema pravo da ih odbije od cijene koju je duan
da plati, kao to i prodavac snosi trokove u vezi sa pripremanjem isporuke robe i nema pravo
da ih posebno zarauna kupcu uz cijenu. Isto tako, kupac snosi trokove uvoznog carinjenja i
uvozna carine, a prodavac snosi trokove izvoznog carinjenja i izvozne carine.
14
4. OBAVEZE PRODAVCA
4.1. Obaveza predaje stvari obaveza isporuke

4.1.1. Pojam predaje
Osnovna obaveza prodavca, koji proizilazi iz samog pojma prodaje, je obaveza predaje
stvari kupcu u svojinu. Akt predaje obuhvata skup radnji koje je prodavac, prema ugovoru ili
prirodi posla, duan da izvri kako bi se kupcu omoguila dravina stvari. U svim
pravnim sistemima gdje prodaja ima obligaciono pravno dejstvo, kakav je na, osnovna
obaveza prodavca sastoji se u predaji stvari ( ili isporuci ) a ne u prenosu svojine, iako je
istina da sama predaja ( ili isporuka ) ima najee svarnopravno dejstvo. Ipak, za poslovni
svijet bitan je prije svega momenat prelaska rizika sa prodavca na kupca, a ne sticanje
svojine. Otuda, u odreenim sluajevima iako je predaja sa stvarnopravnim dejstvom izvrena,
rizik e ipak ostati na prodavcu ( i obrnuto ). Ovakva situacija nastaje u sljedeim sluajevima:
prvo, rizik ostaje na prodavcu i pored izvrene predaje kod kupovine na probu; drugo, i pored
izvrene predaje rizik ne prelazi na kupca ako je on zbog nekog nedostatka predate stvari
raskinuo ugovor ili traio zamjenu stvari; tree, kod prodaje sa zadravanjem prava svojine od
strane prodavca rizik ipak prelazi na kupca momentom predaje.
Ipak, i pored naputanja stvarnopravnog dejstva predaje i davanja centralnog mjesta
obavezi predaje, a ne svojini, ni u trgovinskom prometu pitanje svojine nije izgubilo svaki
znaaj, posebno kod dejstva prodaje prema treim licima. Otuda, svi zakoni daju odreena
pravna sredstva kupcu u odnosu na prodavca u sluaju odreenih manjkavosti u prodavevom
pravu u odnosu na predmet prodaje ( pretenzije treih lica u odnosu na predmet prodaje ). Ova
problematika ima posebnu teinu i odreene specifinosti kod prenosa prava industrijske
svojine.
Zakon o obligacionim odnosima koristi termin ,,predaja u smislu uruenja stvari
kupcu ( fizika ili faktivna predaja ) ili uruenja isprava kojima se stvar koja je predmet
prodaje moe preuzeti ( simbolina predaja ). Za razliku od ovog zakona, Opte uzanse koriste
izraz ,,isporuka, kao i Jednoobrazni trgovaki zakonik SAD i Beka konvencija. U teoriji je
izraen stav da je bolje upotrebljavati termin ,,isporuka od termina ,,predaja upravo zbog
situacije kada se smatra da je predaja izvrena, a da nije izvrena isporuka u smislu prenosa
rizika. Nasuprot tome, smatra se da pojmu predaje u robnom prometu odgovara pojam
,,isporuka i da bi kod nas u vezi sa ovim trebalo da bude mjerodavno shvatanje Zakona o
obligacionim odnosima.
ini se da ovaj ,,rat termina ima svoju svrhu jedino ako mu se pronae sadrinski
ratio, a on se sastoji u pravnoj prirodi predaje ( isporuke ). Da li je naime predaja
15
( isporuka ) jednostran akt prodavca ( da bi se ona smatrala izvrenom dovoljno je da je

prodavac, postupajui po ugovoru ili odreenom standardu, preduzeo sve potrebne mjere kako
bi kupac stekao dravinu stvari, bez obzira da li ju je on i stvarno stekao ) ili dvostran akt
( kupac ne dolazi u docnju u trenutku kad prodavac izvri sve potrebne radnje i ponudi
isporuku predaju, ve u trenutku kad je trebalo da primi isporuku predaju ). u svakom
sluaju, iako je izostalo definisanje predaje isporuke u Zakonu o obligacionim odnosima i u
Bekoj konvenciji, pod ovim pojmom treba podrazumijevati uruenje stvari kupcu ili
prevoziocu i pediteru kod distancione prodaje i to bez nedostataka ( saobraznost ) ili sa
nedostatcima zbog kojih kupac ne koristi pravo na raskid ugovora ili zamjenu stvari, u
ugovoreno vrijeme i na ugovorenom mjestu.
4.1.2. Mjesto isporuke
Pitanje mjesta predaje isporuke regulie se u prvom redu ugovorom. Ugovorne strane
to najee ine pozivanjem na odreenu transportnu klauzulu. Ipak, budui da se ne radi o
bitnom elementu po prirodi posla prodaje, est je sluaj da izostane odreenje u samom
ugovoru. U ovom sluaju primjenjuju se dispozitivne zakonske ili uzansne norme.
Prvo, budui da je rije o nenovanoj obavezi opte je pravilo da se ona izvrava u
sjeditu dunika, dakle u ovom sluaju u sjeditu prodavca u vrijeme zakljuenja ugovora.
Blie, pak, odreivanja lokacije isporuke unutar ovog mjesta isporuke rjeeno je uzansnim.
Lokacija u mjestu isporuke zavisna je od toga da li obije ugovorne strane imaju sjedite u
istom mjestu ( lokacija je skladite prodavca, a ako ima vie skladita u tom mjestu, prodavac
je ovlaten da bira skladite ) ili pak imaju sjedite u raznim mjestima ( u ovom sluaju
predpostavka je da roba treba da bude otpremljena kupcu, te je lokacija isporuke utovarana
staje da roba treba da bude otpremljena kupcu, te je lokacija isporuke utovarna stanica luka
ukrcaja ili pristanina luka, zavisno od vrste prevoza, pod uslovom da nisu udaljene od
skladita prodavca vie od deset kilometara, jer je u protivnom lokacija isporuke ipak skladite
prodavca.
Drugo, ako je predmet ugovora individualno odreena stvar, onda se isporuka ima
izvriti u mjestu gdje se ona nalazi u trenutku zakljuenja ugovora ili u mjestu gdje treba da
bude proizvedena, ako su obije strane tada znale da se ona nalazi u tom mjestu ili da treba da
bude proizvedena u tom mjestu.
Tree, isporuka generine stvari koja se prema ugovoru ima uzeti iz odreenog
stovarita ili mase, izvrava se u mjestu gdje se to stovarite ili masa nalazi u momentu
zakljuenja ugovora. Prema tome, u svakom sluaju, prodavac nije obavezan, izuzev kada je
to izriito ugovoreno, da isporui robu u takozvano mjesto opredjeljenja, to jest mjesto u koje
roba po ugovoru treba da bude isporuena ( sjedite kupca ili neko drugo mjesto po dispoziciji
kupca ).
4.1.3. Vrijeme isporuke
Kao i mjesto predaje, i vrijeme predaje isporuke regulie se samim ugovorom. Ugovorne
strane mogu na razliite naine odrediti vrijeme isporuke, u kom sluaju je prodavac duan da
izvri isporuku ba ugovorenog dana.
Prvo, ugovorom je mogue precizno odrediti dan isporuke, kada je prodavac duan da
izvri isporuku bas ugovorenog dana.
16
Drugo, ugovorom se moe odrediti isporuka unutar odreenog perioda vremena ( na

primjer za nedjelju dana, za deset dana, za godinu dana ), u kom sluaju se vrijeme isporuke
rauna prema uzansnim ili zakonskim pravilima.
Tree, ugovorom se moe odrediti i takozvani okvirni rok isporuke upotrebom na
primjer, izraza "poetkom mjeseca" , "u prvoj polovini mjeseca", "sredinom mjeseca", "u
drugoj polovini mjeseca", "krajem mjeseca", oznaenjem mjeseca isporuke i slino. Budui da
su uzansna pravila fleksibilnija, to odgovara potrebama trgovine, izuzetno je znaajno da
ugovorene strane u ovom domenu ugovore primjenu uzansnih pravila. Kod okvirnog
odreivanja roka isporuke, ako drugaije nije ugovoreno, smatra se da pravo izbora dana
isporuke unutar tog roka pripada prodavcu, osim kad iz okolnosti sluaja proizilazi da je
odreivanje datuma isporuke unutar ovog ovog roka ostavljeno kupcu.
etvrto, rok isporuke moe biti odreen i upotrebom izraza "brzo", "hitno" i slino. U
ovom sluaju obaveza je prodavca da robu isporui bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam
dana od dana zakljuenja ugovora.
Ako rok isporuke nije ugovoren precizno ili okvirno, kao i upotrebom trgovakih
termina sa uobiajnim znaenjem, prema Zakonu o obligacionim odnosima isporuka se ima
izvriti u " razumnom roku" posle zakljuenja ugovora, s obzirom na pirodu robe i na ostale
okolnosti.6
Rokovi sukcesivnih isporuka utvruju se takoe samim ugovorom. Ako,meutim,
ugovor nema o tome nikakvih odredbi tada se primjenjuju dva uzansna pravila. Prvo, ako
ugovorena sukcesivna isporuka u roku od dva ili vie mjeseci, a nisu odreeni rokovi i
koliina pojedinih obroka, isporuka se vri u priblino jednakim obrocima svakog mjeseca.
Drugo, ako ugovorena sukcesivna isporuka u roku kraem od dva mjeseca, a nisu odreeni
rokovi i koliina pojedinih obroka, isporuka se vri u dva priblino jednaka obroka sredinom i
krajem ugovorenog roka.
4.1.4. Nain isporuke
Kao i mjesto i vrijeme, i nain isporuke vri se prvenstveno prema ugovorenim

odredbama. Nain isporuke zavisi, prvo, od toga da li je rije o individualnoj ili generinoj
robi, i drugo, da li je rije o pokretnim ili nepokretnim stvarima. Isporuka individualno
odreenih stvari vri se na nain koji odgovara okolnostima svakog konkretnog sluaja.
Isporuka stvari odreenih po rodu vri se njihovim izdvajanjem na jasan nain, radi otpreme,
na skladitu prodavca ili njihovom predajom prevoziocu ili peditru, odnosno prodajom robe
kupcu u ugovorenom mjestu opredjeljenja.7
S obzirom na nain izvrenja, predaja moe biti fizika ( predaja " iz ruke u ruku" ),
simbolika ( predaja hartija od vrijednosti sa tradicionim svojstvom, pomou kojih se
omoguuje kupcu da raspolae sa robom ) i fiktivna.
6
l. 470. Zakon o obligacionim odnosima
7
17
4.2. Obaveza garancije za fizika svojstva robe
4.2.1. Pojam
Prodavac je obavezan da isporui kupcu robu saobraznu ugovoru, dakle robu koja u
naelu nema materijalne nedostatke.
Prema Zakonu o obligacionim odnosima8 smatra se da isporuena stvar ima
materijalne nedostatke: prvo, ako nema svojstva ili odlike koje su izriito ili preutno
ugovorene ili propisane, drugo ako nema potrebna svojstva za naroitu upotrebu za koju je
kupac nabavlja, to je bilo poznato prodavcu ili mu je moralo biti poznato, tree, ako ni
saobrazna uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavjetenja, i
etvrto, to je pretpostavka ako ne postoje prethodna tri sluaja, ako nema potrebna svojstva za
redovnu upotrebu ili za promet.
4.3. Ostale obaveze prodavca
Obaveza predaje dokumenata na osnovu izriitih pravila ili pravila da obaveza predaje robe
obuhvata i pripadak kupljene stvari prodavac je obavezan da preda kupcu i sava dokumenta
koja mu omoguavaju raspolaganje i koritenje kupljene stvari.
Obaveza garancije za pravna svojstva robe Predajom robe kupcu prodavac je duan da
omogui ne samo korisnu dravinu to jest da mu isporui robu bez materijalnih nedostataka,
ve i da mu isporui robu bez pravnih nedostataka, to jest da mu omogui mirnu dravinu.
Kod ugovora o prodaji u privredi, izuzev donekle kod prodaje stvari optereene pravom
industrijske svojine treeg lica, ova obaveza prodavca nema posebnu teinu, s obzirom na
pravilo da savjesno lice stie pravo svojine na pokretnoj stvari koju nabavlja uz naknadu od
nevlasnika, koji u okviru svoje djelatnosti stavlja u promet takve stvari.
Obaveza uvanja robe U odreenim sluajevima, kada kupac ne preuzme na vrijeme robu,
prodavac je duan istu da uva na troak i rizik kupca. Ova obaveza prodavca u naelu ne
postoji u sluaju prodaje sa otpremom, ve se tada moe naelno angaovati istovjetna
obaveza kupca. Prodavac je duan da preduzme sve razumne mjere da bi obezbjedili uvanje
robe.
Obaveza obezbjeenja ambalae Opte je pravilo u trgovini, ukoliko nije drugaije

ugovoreno, da je prodavac duan da obezbijedi ambalau.Ovo je obaveza prodavca prema
svim transportnim klauzulama.. Kvalitet ambalae odreuje se blie ugovorom, ako vrsta
ambalae nije ugovorena, prodavac je duan dati uobiajenu ambalau. Prema naim
uzansama, ako ne postoji odgovarajui obiaj, ambalaa mora biti takva: da titi upakovanu
robu i da tako upakovana roba bude pogodna za prevoz i primjenu najnieg podvoznog stava,
kao i da odgovara uslovima pod kojima se roba prima na prevoz na svim prevoznim
sredstvima koja se prema prirodi posla redovno upotrebljavaju.
8
l 479. Zakon o obligacionim odnosima
18
Obaveza osiguranja Obaveza prodavca da osigura robu nije zakonske prirode i moe da
prizilazi iz ugovora ili izuzetno iz obiaja. U odreenim sluajevima kada postoji takav obiaj,
ovo e biti obaveza prodavca i bez posebnog zahtjeva kupca.
Obaveza obavjetavanja U nekim nacionalnim zakonima ova obaveza je ureena kao opta
obaveza prodavca, dok su uea zakonodavsta koja ovu obavezu ureuju u vezi sa
konkretnim izvrenjem odreenih obaveza prodavca. Ovako postupa i na Zakon o
obligacionim odnosima i Beka konvencija..
19
5. OBAVEZE KUPCA
5.1. Obaveza plaanja cijene
5.1.1.Mjesto plaanja
Kupac plaa kupovnu cijenu u ugovorenom mjestu, a ako u ugovoru o tome nema
odredbi, a ne postoji ni neki obiaj u pogledu mjesta plaanja cijene, kupac je duan da plati
cijenu u mjestu predaje stvari 9to je po pravilu sjedite prodavca. Na ovaj nain se i mjesto
predaje stvari i mjesto plaanja kupovne cijene podudaraju, to odgovaram optem pravilu po
kome se novane obaveze, za razliku od ne novanih, ispunjavaju u sjeditu povjerioca.
Budui da se izmeu privrednih subjekata plaanje redovno vri prebacivanjem sa rauna
kupca na raun prodavca ( virmanski nalog ), ta pravila o mjestu plaanja imaju pravni znaaj
samo za odreivanje vremenskog momenta kada se smatra da je izvrena isplata, kao i za
postavljanje pravila da trokovi plaanja padaju na kupca.
5.1.2. Vrijeme plaanja
Kao i mjesto plaanja, tako i vrijeme plaanja ugovorne strane najee reguliu
ugovorom. Ugovorni modalitet plaanja cijene moe biti trojak: plaanje za gotovo, plaanje
prije isporuke robe i plaanje posle isporuke robe. Kod klauzula kojima se ugovara plaanje
prije isporuke robe najee se sreu " plaanje po pozivu ", " plaanje po prijemu fakture "
( bezobzira to nije isporuena roba ), " plaanje po otvaranju akreditiva ", " plaanje uz otkup
robnih dokumenata ". Ugovorne strane mogu ugovoriti i plaanje po klauzuli " odmah ",
" promptno ", u kom sluaju je kupac duan da plati cijenu prvog radnog dana po prijemu
fakture, ako je robu primio posle prijema fakture, onda prvog radnog dana po prijemu robe.
Ukoliko vrijeme isplate nije odreeno, iz principa uzajamnosti ispunjenja ugovornih
obaveza kod dvostranih ugovora proizilazilo bi pravilo o vremenskoj podudarnosti isplate i
isporuke robe. Ipak, u veini nacionalnih zakonodavstava ova podudarnost se ne shvata
najstroijom. Pravilo je, naime, zbog interesa kupca da pregleda robu nakon prijema, da mu se
ostavi odreen rok za plaanje.
9
20
5.1.3. Nain plaanja
Za razliku mjesta i vremena plaanja cijene, volja ugovornih stranaka kod naina plaanja nije
sasvim suvjerna. Naime, kupac i prodavac nemogu zbog postojanja imperativnih propisa da
odrede valutu plaanja u zemlji, budui da se plaanje u domaoj prodaji vri u domaoj
valuti. Ipak, ugovorne strane su i ovdje slobodne da odrede da li e plaanje biti u gotovom
novcu, hartijama od vrijednosti ili e se raditi o tako zvanom plaanju uz dokumenta.
Kada je ugovoreno plaanje putem virmana, a prodavac i kupac imaju tekue raune
kod iste poslovne jedinice banke, smatra se da je plaanje izvreno kad toj jedinici stigne
nalog kupca da izvri plaanje sa njegovog rauna u korist rauna prodavca, ukoliko kupac
ima pokrie na svom raunu a ukoliko kupac i prodavac imaju raune kod poslovnih jedinica
razliitih banaka, smatra se da je plaanje izvreno kad jedinici banke prodavca stigne nalog
banke kupca da odobri raunu prodavca sa rauna kupca iznos na koji nalog glasi.
Ako je ugovoreno plaanje putem dokumentarnog akreditiva, a ugovorom o prodaji

nita drugo nije predvieno, kupac je duan kod odreene banke da otvori o svom troku
akreditiv i to najmanje petnaest dana prije ugovorenog roka isporuke i sa vanou najmanje
petnaest dana raunajui od dana odreenog ugovorom za izvrenje isporuke. Na otvorenom
akreditivu kupac mora obezbijediti sredstva koja pokrivaju cijenu za najveu koliinu robe
koju prodavac prema ugovoru o prodaji treba da isporui, kao i iznos trokova koje plaa
prodavac a padaju na teret kupca.
Ako je ugovoreno plaanje uz otkup robnih dokumenata, prodavac je duan da

ugovorena robna dokumenta kojima se dokazuje da je izvrio urednu isporuku poalje
odreenoj banci, a kupac e moi da raspolae sa robom tek po iskupu dokumenata od banke,
to jest po uplati kupovne cijene i trokova koji padaju na njega. Dakle, po nainu plaanja ovaj
oblik je blizak dokumentarnom akreditivu, ali se od njega razlikuju po nainu realizacije.
5.1.4. Faktura
Kod ugovora o prodaji uobiajeno je da prodavac u odreenom ili uobiajenom roku

izdaje kupcu raun tako zvani faktura. Budui da se ugovor o prodaji najee zakljuuje
usmeno, faktura esto predstavlja jedini pisani dokument, te otuda ima znaajnu dokaznu
snagu. Otuda, ako plaanje u odreenom roku izostane sud moe na osnovu fakture kao
vjerodostojne isprave izdati odmah reenje o izvrenju.
Faktura se izdaje nakon zakljuenog ugovora o prodaji, te je otuda prodavac duan da
sastavi fakturu u skladu sa ugovorom. U sluaju da faktura sadri neka odstupanja od ugovora,
uzansna pravila postavljaju dvije hipoteze. Prava, jednostrano unijeti uslovi plaanja i drugi
uslovi u fakturi ne obavezuju kupca, ak i onda kada primi fakturu a ne prigovori. Druga,
kupca ipak obavezuju oni uslovi plaanja i drugi uslovi koje prodavac unese u fakturu, koji su
neophodni za izvrenje ugovora i koji su u skladu sa ostalim odredbama ugovora, ako kupac
ne stavi prigovor u kratkom roku po prijemu fakture.10
10
Babi, Petrovi, Obligaciono pravo( posebno deo),2004
21
Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture, on nemoe odbiti isplatu iznosa
kojima nije prigovorio, niti prodavac moe odbiti prijem tih iznosa.
5.2. Ostale obaveze kupca
5.2.1.Vrste i izvori
Ugovorom o prodaji, pored osnovne obaveze plaanja cijene, mogu biti predviene i
druge obaveze kupca. Prvo, razne obaveze u vezi sa isplatom cijene. Drugo, obaveza
dostavljanja specifikacije. Tree, obaveza davanja dispozicije prodavcu kod distancione
prodaje. etvrto, obaveza pribavljanja trnsportnih sredstava. Peto, obaveza dostavljanja
ambalae.
Izvor ostalih obaveza kupca, pored ugovora, moe biti i sam zakon ili obiaj. Prvo,
kupac je na osnovu samog zakona11 duan da uva robu na troak i rizik prodavca u sluaju
distancione prodaje duan je da preuzme robu, bezobzira to je rije o nesaobraznoj isporuci.
Drugo, kupac je, kao i prodavac, duan na osnovu zakona i obiaja da alje razna obavjetenja
svom prodavcu. Tree, kupac je na osnovu obiaja duan da plaa razne prevozne trokove. I
etvrto, kupac je duan na osnovu zakona da pribavlja uvozne dozvole i slino.
11
l. 520.-522. Zakon o obligacionim odnosima
22
6. ODGOVORNOST ZA NEIZVRENJE UGOVORENIH OBAVEZA
Ugovor o prodaji je dvostrano obavezan i sa naknadom. Stoga prodavac odgovara: za

materijalne nedostatke i pravne nedostatke stvari.
6.1. Odgovornost prodavca za materijalne nedostatke
6.1.1. Pojam
Kupac kupuje stvar da bi na njoj stekao pravo svojine i koristio je za odgovarajuu

svrhu. Samo stvar koja je ispravna ima potrebne osobine moe se upotrebljavati na ugovoreni
odnosno uobiajeni nain. Prodavac garantuje da stvar ima svojstva koja se obino kod
prodate stvari nalaze i koja se predpostavljaju. Na sonovu tih okolnosti kupac je odredio
prodajnu cijenu. Prodavac je odgovoran kupcu ako se, suprotno tome, utvrdi da stvar nema
potrebna svojstva.12
Prodavac odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je stvar imala u asu predaje
kupcu. Prodavac odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave posle prelaza rizika
na kupca ako su posledica uzroka koji je postojao prije toga, bezobzira da li mu je nedostatak
bio poznat.
Materijalni nedostatak postoji 1) ako stvar nema potrebna svojstva za njenu redovnu
upotrebu ili za promet; 2) ako stvar nema potrebna svojstva za naroitu upotrebu za koju je
kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavcu, ili mu je morala biti poznata; 3) Ako stvar
nema svojstva i odlike koje su izrazito ili preutno ugovorene odnosno propisane; 4) Kada je
prodavac predao stvar koja nije saobrazna uzorku ili modelu, osim ako su uzorak i model
pokazani samo radi obavetenja. U sluaju da stvar nema potrebna svojstav za njenu redovnu
upotrebu ili za promet ili ako stvar nema svojstva i odlike koji su izriito ili preutno
ugovorene odnosno propisane, prodavac ne odgovara za nedostatke stvari ako su u asu
zakljuenja ugovora oni bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati. Tada se
predpostavlja da je kupac pristao da kupi stvar sa tim nedostatcima. Meutim,ako je prodavac
izjavio da stvar nema nikakve nedostatke ili da stvar ima odreena svojstva ili odlike
prodavac odgovara i za nedostatke koje kupac mogao lako opaziti . Odgovornost prodavca
za materijalne nedostatke stvari je iskljuena i kada je stvar prodata na javnoj prodaji.
12
Babi, Petrovi, Obligaciono pravo( posebno deo),2004
23
6.1.2. Vidljivi i skriveni nedostatci stvari
Vidljivi nedostatci stvari su oni koji bi briljivo lice, sa prosenim znanjem i iskustvom
lica istog zanimanja i struke kao kupac mogao lako opaziti, pri uobiajenom pogledu stvari.
Vidljivi nedostatak se, shodno tome,odreuje objektivno, prema zamiljenom, prosjenom
kupcu, a ne prema briljivosti konkretnog kupca. Kupac je duan da primljenu stvar na
uobiajeni nain pregleda ili je da na pregled, im je to u toku redovnih stvari mogue.
Skriveni nedostatci stvari se ne mogu otkriti uobiajenim pregledom, prilikom
preuzimanja stvari, nego tek nakon prijema stvari. Prodavac ne odgovara za takve nedostatke
do isteka est mjeseci od predaje stvari, izuzev kad je ugovorom odreen dui rok, ako je
kupac o tom nedostatku obavestio prodavca u roku od osam dana raunajui od dana kada je
nedostatak otkrio, a u ugovoru u privredi, bez odlaganja. Ako je kupac neblagovremeno
podnio prigovor zbog skrivenih nedostatka stvari, gubi prava prema prodavcu. Prodavac,
meutim, moe prihvatiti i neblagovremeni prigovor.
Odgovornost prodavca za materijalne nedostatke stvari je dispozitivnog karaktera pa je
ugovarai mogu ograniiti ili sasvim iskljuiti. To moe proizilaziti iz izraza upotrbljenih u
ugovoru na primjer da se kupuje stvar " takva - kakva" "vieno - odobreno" ili prodaja
"uture". Nitava je odredba ugovora o ogranienju ili iskljuenju odgovornosti za nedostatke
stvari ako je nedostatak bio poznat prodavcu, a on o njemu nije obavestio kupca, kao i kad je
prodavac nametnuo tu odredbu koristei svoj poseban monopolski poloaj. Kupac koji se
odrekao prava da raskine ugovor zbog nedostataka stvari zadrava ostala prava zbog tih
nedostataka. Da bi zatitio svoja prava zbog nedostatka stvari kupac mora blagovremeno
podnijeti prigovor prodavcu da stvar ima nedostatak.
Ako je kupac blagovremeno i uredno obavjestio prodavca da stvar ima skriveni ili
vidljivi nedeostatak moe alternativno zahtjevati od prodavca: 1) ispunjenje ugovora; 2)
snienje cijene; 3) izjaviti prodavcu da raskida ugovor. Kupac ne gubi pravo i kada nije
blagovremeno i uredno obavjestio prodavca ako je prodavac ne savjestan. Kupac koji je zbog
nedostatka prodate stvari pretrpeo tetu ima pravo i na naknadu tete po pravilima o ugovornoj
odgovornosti za tetu.
6.2. Nepostojanje odgovornosti prodavca

Odgovornost prodavca nepostoji u sledeim sluajevima. Prvo, ako nisu ispunjene sve
predpostavke njegove odgovornosti oko kojih je bilo rijei. Izuzetno, to kupac mora da
dokae, prodavac odgovara za nedostatke stvari i ako nisu ispunjene predpostavke njegove
odgovornosti u sluaju nesavesnosti i prevare kupca. Drugo prodavac ne odgovara za
nedostatke stvari u sluaju nesavjesnosti kupca. Tree, prodavac ne odgovara za tako zvane
neznantne materijalne nedostatke, izuzev ako je ugovorena isporuka " bez tolerancije ".
etvrto, imalac oja je stvar prodata na prinudnoj javnoj prodaji neodgovara za nedostatke
stvari. Peto, prodavac ne odgovara ako je ugovorom o prodaji njegova odgovornost iskljuena.
6.3. Prava kupca po osnovu isporuke robe loijeg kvaliteta

Prema Zakonu o obligacionim odnosima i Optim uzansama kada su ispunjene
predpostavke odgovornosti prodavca za nesaobraznu isporuku, kupac ima sledea prava: prvo,
24
pravo da zahtjeva ispunjenje ugovora; drugo, pravo da zahtjeva snienje cijene i, tree, pravo
raskida ugovora, Uz sva ova prava kupac ima i sekundarno pravo naknade tete.
Opredeljenje kupca za raskid ugovora ili za snienje cijene je neopoziv i definitivan izbor.
Sdruge strane opredjeljenje kupca za zamjenu i opravku stvari ne mora biti definitivna naime,
ako kupac ne dobije zahtjevano ispunjenje ugovora u razumnom roku zadrava pravo da
zahtjeva raskid ugovora ili da zahtjeva snienje cijene. Usvakom sluaju, krajnji rok za
izvrenje izbora prava kupca za nesaobraznu isporuku je zakonski rok od godinu dana od
slanja reklamacije, jer se po isteku ovog roka prava kupca prema prodavcu gase i izbor bi bio
nepotreban.
Pravo kupca na opravku i snienje nije ogranieno i i uvijek je mogueu sluaju
nesaobraznosti isporuke.
Pravo na zamijenu stvari trpi sledea ovgranienja: prvo,potrebno je da se radi o robi

koja je odreena po rodu, dok se individualno odreene stvari mogu razmijenjivati samo
izuzetno. Drugo, pravo na zamjenu moe se realizovati samo ako je rije o nekom krupnijem
nedostatku. Prema naoj sudskoj praksi, kupac ne moe zahtjevati predaju druge stvari bez
nedostatka, ako kupljena stvar ima neznatan nedostatak i moe se i pored tog nedostatka
koristiti u skladu sa namenom. Tree, kupac nema pravo na zamenu ako je isporuenom
robom raspolagao, te je ne moe vratiti u stanju u kom je isporuene.
Pravo kupca na raskid ugovora ima jo vea ogranienja od prava na zamjeu stvari,
budui da raskid ima pravni tretman krajnjeg sredstva koje stoji koje stoji kupcu na
raspolaganju. Prvo, kupac ne moe da raskone ugovor ako je sa isporuenom robom
raspolagao, te mu je nemogue da stvar vrati ili da je vrati u stanju u kome ju je primio.
Drugo, kupac,po pravilu,ne moe da raskone ugovor u cjelini ako samo dio robe ima
kvalitativne nedostatke. Tree, kupac,bez obzira da li je isporuka izvena ili ne, ne moe da
raskine ugovor ako isporuena roba ima materijalne nedostatke, bez ostavljanja naknadnog
primernog roka za uredno ispunjenje ugovora.
Najzad, u sluaju postupnog otkrivanja nedostataka, kupac je jedanput postigao
snienje cijene zbog utvrenih nedostataka, moe ponovo zahtijevati snienje cijene ili moe
raskinuti ugovor.
6.4. Prava kupca po osnovu isporuke robe boljeg kvaliteta

I u sluaju kad e isporuena roba koja ima bolja svojstva od onih koje je trebalo da
ima, po ugovoru, obiajima ili pretpostavljeno, treba smatrati da stvar ima meterijalne
nedostatke. Opte uzanse postavljaju tri znaajnapravila. Prvo, kupac e po pravilu duan da
primi isporuku robe boljeg kvaliteta. Drugo, izuzetno, kupac moe da odbije prijem robe
boljeg kvaliteta ako ima opravdani interes da mu se isporui roba ba ugovorenog kvaliteta. I
tree pravilo kad kupac primi isporuku robe boljeg kvaliteta od ugovorenog, prodavac ne
moe traiti viu cijenu od ugovorene.
6.5. Prava kupca na osnovu neizvrenja isporuke robe (dunika docnja)
Neblagovremeno izvrenje isporuke dovodi do prodavca u duniku docnju.

Blagovremenost isporuke utvruje se po ugovorenom roku ispunjenja ili u njegovom
nedostatku, po prijemu povjerioeve opomene za ispunjenje obaveze. O eventualnoj
25
relevantosti ili irelevantnosti krivice dunika prodavca za dolazak u docnju postoje

podijeljena gledita ali sa snanom prevagom gledita o irelevantnosti krivice. Ipak, prodavac i
pored neblagovremene isporuke ne bi dolazilo u docnju u sluaju kada bi mogao istai
prigovor neispunjenja obaveza kupca ili u sluaju kada je kupac u docnji sa prijemom
isporuke.
U svakom sluaju, docnja prodavca sa isporukom robe raa dva osnovna prava kupca :
pravo na zahtijevanje ispunjenja ugovora i pravo na raskid ugovora. Uz ova dva prava kupac
ima i sekundarno pravo na naknadu tete. Ne postoji nikakav rok u kome kupac mora da bira
izmeu ova dva prava. Kupac ima pravo da uini izjavu o raskidu ugovora sve dok pravo
ugovora ne zastari.Sa druge strane, ako se kupac ne izjasni u primjernom roku , prodavac
moe da izvri ugovor u roku koji je naveden u njegovom zahtjevu, a kupac za to vrijeme ne
smije da radi nita to ne bi bilo u skladu sa takvim izvrenjem ugovora.
Izbor kupca izmeu ispunjenja ugovora ili raskida ugovora u naelu je neopoziv. Ipak,
dok dok opcija raskida ugovotra uvijek ostaje neopoziva, opcija ispunjenja ugovora ostaje
neopoziva samo onda ako prodavac po ovakvom zahtjevu kupca pokae spremnost za
izvrenje ugovora. Jer, ako po zahtjevu za ispunjenje ugovora kupac ne dobije ispunjenje u
razumnom roku, moe da izjavi da raskida ugovor, a moe i da ostane pri zahtjevu za
ispunjenje do isteka zastarnog roka iz ugovora.
Opcija kupca za raskid ugovora uslovljena je obaveznou ostavljanja naknadnog roka.
Kupac nije duan da prodavcu ostavi naknadni rok u sledecim slucajecima: prvo,ako je
ugovorena fiksna prodaja. Drugo, kupac nije duan da prodavcu ostavi naknadni rok kad iz
prodavevog dranja proizilazi da on nee izvriti ugovor. S druge strane, i kad postoji
obaveza kupca da ostavi naknadni rok, njegovim bezuspjenim protekom nastaju iste
posledice kao i kad ne postoji obaveza ostavljanja naknadnog roka raskid ugovora po samom
zakonom. Za razliku od ovakvog rjeenja Zakona o obligacionim odnosima, Opte uzanse ne
predviaju automatski raskid ugovora o prodaji, kad nije rije o fiksnoj prodaji, po proteku
naknadnog roka, ve samo ovlauju kupca da moe raskinuti ugovor ako prodavac ni u tom
roku ne ispuni svoju obavezu. Beka konvencija ne poznaje uopte raskid ugovora po samom
zakonui u svim sluajevima obavezuje kupca da o raskidu obavijesti prodavca.
6.6. Prava kupca kod isporuke robe sa "djeliminim nedostatcima"

Kada prodavac isporui samo dio robe koji nema nedostatke, u pogledu dijela robe koji
nije na vrijeme isporui samo primjenjuju se pravila o dunikoj docnji. Prema tome kupac
moe da zahtjeva ispunjenje ugovora ili moe da raskine ugovor u pogledu dijela neisporuene
robe. Iz ovog se moe izvui zakljuak da je kupac duan da primi manje isporuenu koliinu
robe, a izuzetno kupac nije duan primiti manje isporuenu koliinu , to jeste moe da raskine
ugovor u cjelini, samo ako ugovorena koliina ili prodata stvar ine cjelinu i ako kupac ima
opravdani interes da primi ugovorenu stvar ili koliinu u cjelini.
6.7. Prava kupca na osnovu isporuke vee koliine od ugovorene
Za razliku od pravila da je kupac duan da primi manje isporuenu koliinu od

ugovorene, kupac nije duan da primi isporuku robe vee koliine od ugovorene. Kupac,
meutim, moe da primi i veu koliinu robe od ugovorene. Zakon o obigacionim odnosima,
26
meutim, za razliku od drugih izvora,13 ustanovljava pretpostavku da je kupac primio viak

ako u razumnom roku nije izjavio da viak odbija. U svakom sluaju, prijem vika je obaveza
na njegovo uvanje, na troak i rizik prodavca.
6.8. Prava kupca kod sukcesivnih isporuka
Pojedini obroci kod sukcesivnih isporuka imaju po pravilu samostalnu pravnu sudbinu.
Ipak, izuzetno ,to ne mora biti sluaj, te otuda zakonodavac propisuje tri znaajna posebna
pravila za sukcesivne isporuke,dok u svemu ostalom vae opta pravila o nesaobraznim
isporukama. Prvo, ako prodavac kasni sa isporukom jednog obroka, kupac moe u razumnom
roku da raskine ugovor samo u pogledu tog obroka. Drugo, kupac moe da raskine ugovor i u
pogledu buduih nedospelih obroka, ako je iz datih okolnosti oigledno da ni nee biti
ispunjeni. I tree, kupac moe da raskine ugovor u cjelini, dakle i u pogledu isporuenih i
nedospelih obroka, ako nema interesa za ve izvrena ispunjenja, jer dospeli neisunjeni i
budui obroci ine sa ovim jednu cjelinu.
6.9. Prava kupca na osnovu isporuke robe druge vrste(takozvani aliud)
Posebno znaajno pitanje u vezi sa odgovornou prodavca je pitanje isporuke robe

druge vrste (aliud) u odnosu na ugovorenu. Ovo pitanje utoliko je znaajnije to u naim
pozitivnim propisima nema o ovom izriitog rjeenja. Sporno je naime da li ovakvu isporuku
trba tretirati kao isporuku robe sa materijalnim nedostatcima takozvanu pejus ili kao
neizvrenje ugovora (dunika docnja). Odreenje pravne prirode aliud-a je posebno
znaajno u kontinentalnom pravu koje ne poznaje jedinstven sistem odgovornosti prodavca za
neizvrenje svojih ugovornih obaveza, pa ak i anglosaksonski sistrm koji i pored sve
upornosti ne uspijeva sasvim da izjednai reim odgovornosti prodavca za materijalne
nedostatke.
Tekoe razgranienja ove dvije ustanove u veini nacionalnih zakonodavstava ipak
nisu vodile tretmanu isporuke druge vrste isporukom sa materijalnim nedostatcima, ve kupcu
u veini sluajeva daju pravna sredstva koja podstiu iz neizvrenja isporuke. Prema tome,
kupac nije duan da podnosi prigovore i nije podvrgnut kratkim rokovima. Ovo pitanje je,
ipak, i dalje sporno u uporednom pravu. U naoj sudskoj praksi aliud se tretira kao
neispunjenje ugovora. Beka konvencija tretira izriito isporuku robe druge vrste (aluid)
nesaobraznom isporukom i upodobljava je pravnom reimu odgovornosti prodavca za takvu
isporuku.
6.10. Odgovornost prodavca za takozvanu refleksnu tetu
6.10.1. Vanugovorna odgovornost
Prodavac odgovara, ako su ispunjene pretpostavke odgovornosti, kupcu ne samo za

tetu zbog materijalnih nedostataka stvari, ve, pod odreenim uslovima, moe odgovarati i za
tetu koju mu stvar sa materijalnim nedostatkom nanese na nekim drugim dobrima.
13
l.439. Zakon o obligacionim odnosima
27
Odgovornost prodavca za refleksnu tetu regulisana je u istoj odredbi Zakona o

obligacionim odnosima, kojom je regulisana odgovornost za materijalne nedostatke stvari, ali
sa naglaskom da ova odgovornost postoji pored i nezavisno od odgovornosti za materijalne
nedostatke i da se odvija prema optim pravilima o odgovornosti za tetu.
Ovakvo odreenje prirode ove odgovornosti znai da su za njeno postojanje potrebni
sledei uslovi: prvo, da je kupac pretrpio tetu, na nekim drgi svojim dobrima; drugo, da
postoji uzrona veza izmeu upotrebe same stvari i njenih svojstava i nastale tete; tree, da je
stvar imala materijalni nedostatak i, etvrto, da je prodavac kriv za refleksnu tetu. Prodavac
ne odgovara za refleksnu tetu po kriterijumima objektivne odgovornosti, ak i da se radi o
opasnoj stvari, jer prodavac nije bio uvar stvari u trenutku prouzrokovanja refleksne tete.
28
7. ODGOVORNOST KUPCA PRAVA PRODAVCA
7.1. Prava prodavca na osnovu neplaanja cijene
Kanjenje kupca sa plaanjem cijene dovodi ga u duniku docnju sa svim

posledicama ove docnje. Ipak, u odnosu na duniku docnju prodavca u vezi sa isporukom
robe, dunika docnja kupca u odnosu na plaanje cijene ima neke specifinosti.
Prvo, prodavac moe da raskine ugovor o prodaji samo u sluaju ako je kupac u docnji
sa plaanjem cijene a nije primio isporuku robe. Ovo stoga to u sluaju kad je kupac primio
isporuku robe postaje njen vlasnik, te prodavac i pored neplaene cijene ne bi mogao da trai
povraaj robe ni svojinskom tubom. Prodavcu, u ovom sluaju, ostaje da trai izvrenje
ugovora i prinudnim putem i pravo na naknadu tete.
Drugo, za razliku od pravila naknade tete kodnovanih obaveza, prodavac ima pravo
na kamatu za sve vrijeme trajanja docnje, pa i u sluaju ako je kupac u docnji usljed uzroka za
koji nije odgovoran, kao i u sluaju da usljed kupeve docnje nije pretrpio nikakvu tetu.
Tree, kod sukcesivnih ispruka pravilo je da se plaa svaki isporueni obrok posebno,
ako neto drugo nije ugovoreno ili ako neto drugo ne proizilazi iz okolnosti posla.
7.2. Prava prodavca na osnovu neizvrenja drugih obaveza kupca
Za razluku od beke konvencije, koja poput anglosaksonskog prava, usvaja koncepciju

bitnih i nebitnih povreda ugovora, to joj omoguuje da tretira sve obaveze prodavca i kupca
na jedinstven nain i omoguuje raskid ugovora samo u sluaju bitnih povreda ugovora.
Zakon o oligacionim odnosima za razliku od skice, u naelu ne usvaja koncepciju
bitnih i nebitnihpovreda ugovora. Za razliku od osnovnih obaveza kupca i prodavca, koje su u
zakonodavstvu redovno sankcionisane pravilima dunike docnje, sankcije za neizvrenje
ostalih obaveza po pravilu izostaju. Izuzetno, Opte uzanse prdviaju za neizvrenje nekih
posebnih obaveza kupca i odreene sankcije.
Ipak, i pored izvesnog praznog prostora, ini se da pozitivno zakonodavstvo prua
odreeni odgovor na ovo pitanje. Naime, iako Zakon o obligacionim odnosima ne usvaja
koncept bitnih i inebitnih povreda ugovora. Generalna sankcija u svakom sluaju ostaje
naknada tete, a pored nje i mogunost traenja ispunjenja ugovora, a pod odreenim
uslovima i raskid ugovora.
29
8. ZAJEDNIKA PRAVILA ZA OBAVEZE PRODAVCA I KUPCA
8.1. Uzajamnost ispunjenja
8.1.1. Princip
Obaveze kupca i prodavca iz ugovora o prodaji kao dvostranog ugovora uzajamno su

uslovljene, pri emu izvrenje jedne strane slui kao cilj druge strane. Naelu uzajamnosti
ispunjenja ugovornih obaveza kupca i prodavca slue mnoge ustanove u pravu prodaje:
odlaganje izvrenja ugovora, traenje polaganja obezbjeenja za uredno izvravanje obaveza,
unoenje u transportne isprave rezervi u pogledu dejstva prenosa na tree lice, raskid ugovora
bez ostavljanja naknadnog roka, ako iz dunikovog dranja proizilazi da nee ispunizi svoju
obavezu ni u naknadnom roku i slino.14
8.2. Anticipativni raskid
8.2.1. Pojam
Kad je prije isteka roka za ispunjenje obaveze oigledno da jedna strana nee ispuniti
svoju obavezu iz ugovora, druga strana moe da raskine ugovor i zahtjeva naknadu tete.
Beka konvencija vezuje ovu mogunost samo za sluaj ako se radi o obavezi koja predstavlja
bitnu povredu ugovora . U pozitivnim izvorima,domaim i meunarodnim, nikakav rok za
izjavu raskida nije predvien.
8.3. Naknada tete
8.3.1. Pojam i podjela
Kada dunik ne ispuni svoju obavezu ili je ispuni neuredno, duan je da naknadi
poveriocu tetu koja mu je time nanijeta, izuzev ako je do neispunjenja ili do neispunjenja ili
neurednog ispunjenja dolo do uzroka za koji nije odgovoran. Cilj naknade tete nije u tome
14
l. 122.-123. Zakon o obligacionim pravima,
30
da uspostavi stanje koje bi postojalo da ugovor nije zakljuen, nego u tome da stavi poverioca
u isti imovinski poloaj u kome bi se nalazio da je ugovor ispunjen ili da je uredno ispunjen.
U teoriji, zakonodavstvu i praksi ini se razlikovanje naknade tete zbog neispunjenja,
naknade tete zbog neurednog ispunjenja i naknade tete zbog sluajne nemogunosti
izvrenja.
Kada povjerilac ima na raspolaganju vie oblika tete, kao u sluaju raskida ugovora,
slobodan je sve do roka zastarjelosti da se oprijedjeli za jedan od oblika tete. U svakom
sluaju, dunik je zastien pravilom da ne moze da duguje vie od tete koju je povjerilac
pretrpio.
8.3.2. Raskid ugovora i apstraktna teta
Apstraktna teta zasniva se na razlici izmeu ugovorene i trine cijene pogoene robe.
Ovaj naziv potice otuda to se teta odreuje apstraktno, na temelju ove razlike, bez obzira da
li je povjerilac pretrpio neku tetu. Rije je o pretpostavljenoj teti koja se bazira na ideju
preprodaje, to jest da bi kupac po toj cijeni mogao prodati robu da mu je isporuena, odnosno
da bi prodavac tu robu mogao prodati novom kupcu po toj cijeni, kao i na ideju kupovine,
odnosno prodaje radi pokria. Vremenski momenat utvrivanja razlike u cijeni je momenat
raskida ugovora po pravilima o raskidu ugovora.
8.3.3. Raskid ugovora i konkretna teta kupovine ili prodaje radi pokria
Kupac i prodavac u sluaju neizvrenja obaveze druge strane mogu biti obeteeni i
naknadom takozvane konkretne tete, putem realizacije kupovine odnosno prodaje radi
pokria. Ako se radi o robi koja e brzo da propadne ili da se pokvari, dunik ima obavezu, u
sluaju neizvrinja obaveze druge strane, da je proda bez odlaganja na najpogodniji nain.15
Realizacija kupovine odnosno prodaje radi pokria zahtijeva ispunjenje odreenih
uslova. Prvo, povjerilac mora da raskine ugovor na nain predvien za raskid ugovora, jer sve
dok ne raskine ugovor dunik zadrava pravo da ispuni ugovor. 16 Drugo, potrebno je da su
predmet prodaj stvari odreene po rodu.Tree, potrebno je da kupovina odnosno prodaja radi
pokria bude izvrene uz razumnom roku posle raskida ugvora. etvrto, kupovina odnosno
prodaja radi pokria mora biti izvrena na razuman nain. Peto, potrebno je da poverilac
namjeravanoj kupvini odnosno prodaji radi pokria obavijesti dunika. Konkretna teta
obraunava se prema razlici u cijeni po kojoj je roba prodata odnosno kupljena u odnosu na
ugovorenu cijenu, ukljuujui i trokove prodaje odnosno kupovine i druge koje je povjerilac
razumno uinio.
8.3.4.Naknada ostale tete kod raskida ili neraskida ugovora

Ako se u sluaju raskida ugovora naknada tete ostvarujr ka apstraktna teta ili
konkretna teta kupovine ili prodaja radi pokria, Povjerilac moe ostvariti i srugu dokazanu
15
16
31
tetu. 17 U sluaju, pak, neurednog izvrenja, kad ugovor nije raskinut, povjerilac moe
ostvarivati samo takozvanu ostalu tetu. Izuzetno, pri naknadi tete zbog docnje sa isplatom
cijene primjenjuje se princip paualnog obrauna putem zateznih kamata. Opte uzanse
navode i neke posebne sluajeve odgovornosti za tetu: naknada zbog proputanja potrebnih
radnji za uvanje robe iji je prijem odbijen, odgo vornost zbog proputanja radnji za ouvanje
prava saugovaraa, odgovornost zbog proputanja obavjetenja, naknada zbog nemogunosti
osiguranja usljed proputanja obavjetenja o otpremi robe.
Naknada ostale tete obuhvata stvarnu tetu i izmaklu dobit.18 Razume se da i
apstraktna teta i konkretna teta izvrena na osnovu kupovine radi pokria ili prodaje radi
pokria sadri i stvarnu tetu i izmaklu dobit. Ali, ako povjerilac dokae da je pored tih vidova
teta pretrpio i neku drugu tetu on ima pravo i da je naknadi. Povjerilac ima pravo na naknadu
dokazane stvarne tete i izmakle dobiti koje je u vrijeme zakljuenja ugovora morao
predvidjeti kao moguu posljedicu povrijede ugovora.Kao merodavan trenutak za
predvidljivost ili mogunost predvidljivosti uzima se trenutak zakljuenja ugovora. Obaveza
naknadne tete smatra se dospjelom od trenutka nastanka tete, a visina naknade odreuje se
prema cijenama., u vrijeme donoenja sudske odluke, izuzev ako je zakonom odreeno neto
drugo.19
8.3.5. Odgovornost za takozvani mjeoviti sluaj
Dunik iz ugovora o prodaji odgovara za svaku tetu koja nastaje iz uzroka za koji je
on odgovoran. Tako, dunik odgovara i za tetu koja nastane zbog zadocnjenja i kad mu je
povjerilac ostavio naknadni rok za ispunjenje. Ali, i vie od toga: dunik odgovara za
djeliminu ili potpunu nemogunost ispunjenja iako tu nemogunost nije skrivio, ako je
nastupila poslije njegovog dolaska u docnju za nju odgovara.20Ovo je odgovornost za
takozvani mjeoviti sluaj (casus mixtus) U ovom sluaju je, stoga, odgovornost dunika
posebno pootrena, jer ako u konkretnom sluaju odgovara po naelu subjektivne
odgovornosti, poslije docnje odgovarae i za takozvani sluaj u irem smislu,a ako odgovara u
konkretnom sluaju objektivno, posle pada u docnju odgovarae i za viu silu i za krivicu
povjerioca. Izuzetno dunik se moe osloboditi od odgovornosti za tetu koju je prouzrokovao
povjeriocu, ako dokae da bi stvar koja je predmet njegove obaveze sluajno propala i da je
svoju obavezu na vrijeme ispunio.21
17
18
19
l 186. i 189. Zakon o obligacionim odnosima
20
l. 262. st 3.4. Zakon o obligacionim odnosima
21
l.262.st 5. Zakon o obligacionim odnosima
32
9. PRAVNI ODNOSI PROIZVOAA, PRODAVCA I POTROAA
9.1. Uvodne napomene
Razvijena podjela rada donosi se odvajanje, po pravilu, funkcije proizvoaa od

funkcije prodavca. ak je i pravilo da se u lancu do potroaa nae i vie uesnika: proizvoa
- prodavac na veliko - prodavac na malo finalni potroa. Krajnje je izuzetno da je
proizvoa ujedno i prodavac i da postoji neposredan odnos proizvoa potroa. Izmeu
proizvoaa i potroaa umee se drugi subjekt kao prodavac, postavlja se pitanje da li je
kupcu po osnovu materijalnih nedostataka stvari odgovoran samo prodavac ili to po nekom
osnovu moe biti i proizvoa.
9.2. Garancija proizvoaa
Pored prodavca kupac moe imati drugog subjekta odgovornosti u proizvoau na

osnovu date garancije za ispravno funkcionisanje proizvoda. Osnov za davanje garancije moe
biti ili sam zakon ili ugovor.U teoriji su, meutim, miljenja podijeljena oko postojanja
odgovornosti proizvoaa koji je po zakonu duan da izda garanciju, a garanciju ipak ne izda.
Po jednom shvatanju, u takvom sluaju ne postoji odgovornost proizvoaa prema kupcu, dok
po drugom shvatanju, ini se prihvatljivjem, takva odgovornost proizvoaa postoji na osnovu
samog zakona.
9.3. Garantni list
Kao pismena isprava o datoj garanciji slui garantni list. Pod garantnim listom treba
podrazumijevati pismeno koje se izdaje za tehniku robu od starne proizvoaa, uvoznika ili
prodavca, bilo dobrovoljno ili prinudno, kojim se garantuje ispravno funkcinisanje tehnike
robe. Garantni list mora da sadri sve sastojke koji su od znaaja za obavez proizvoaa stvari.
9.4. Odnos garancije za ispravno funkcionisanje stvari i odgovornost za

materijalne nedostatke stvari
Zakonom o obligacionim odnosima je izriito naglaeno da se pravilima o

odgovornosti za ispravno funkcionisanje prodate stvari ne dira u pravila odgovornosti za
materijelne nedostatke stvari.
33
Osnovne razlike izmeu ove dvije ustanove su sljedee: prvo, garancija za materijalne
nedostatke stvari je ustanova opteg karaktera i vai za sve prizvode koji se prodaju i prema
svakom kupcu, dok garancija za ispravno funkcionisanje je ustanova posebne odgovornosti
samo za proizvode koji predstavljaju tehniku robu za koju je izdat garantni list, drugo, kod
odgovornosti za materijalne nedostatke postoji samo jedan subjekt odgovornosti prodavac.
Tree, kod odgovornosti za materijalne nedostatke prodavac odgovara samo po osnovu
ugovora o prodaji u skladu sa zakonskim reimom ove ustanove dok kod odgovornosti za
ispravno funkcionisanje odgovornost prodavca zasniva se na ugovoru o prodaji i garanciji
proizvaaa za ispravno funkcionisanje stvari. etvrto, kod odgovornosti za materijalne
nedostatke kupac sva etiri osnovna prava ostvaruje prema prodavcu kao jedinom subjektu
odgovornosti. Peto, kod odgovornosti za materijalne nedostatke uslov za odgovornost je
postojanje mana u momentu prelaska rizika, dok se kod odgovornosti za ispravno
funkcionisanje trai da se nedostatak pojavi tokom garantnog roka.
9.5. Gubitak prava

Prema Zakonu o obligacionim odnosima, prava kupca prema prozvoau po osnovu
garantnog lista gasi se po isteku jedne godine d dana kada je traio od njega opravku ili
zamjenu stvari.22 Budui da je, kako je prikazano, ipak rije o dva odvojena instituta, koji se
istina mogu uzajamno dopunjavati, ini se ipak najispravnijim stav da je ovom odredbom o
prekluziji prava proizvoaa po osnovu garancije izraene garantnim listom trebalo obuhvatiti
i prodavca za odgovonost po istom osnovu.
9.6. Odgovornost proizvoaa za refleksnu tetu
Zakonu o obligacionim odnosima ustanovljava odgovornost i proizvoaa za refleksnu

tetu. Naime, ko stavi u promet neku stvar koju je proizveo , a koja zbog nekog nedostatka za
koji on nije znao predstavlja opasnost tete za lice ili stvari, odgovara za tetu koja bi nastala
zbog tog nedostatka.23 Odgovornost proizvoaa zasniva se u ovom sluaju na samom zakonu,
bez obzira da li je izdata garancija za ispravno funkcionisanje ili ne i bez obzira da li je
proizvoa znao za nedostatak ili nije znao za nedostatak. Postoje neki proizvodi koji po
svojoj prirodi ili po svrsi kojoj slue predstavljaju odreenu opasnost tete jer posjeduju
opasna svojstva. U ovom sluaju proizvia odgovara za opasna svojstva stvari ako nije
preduzeo sve to je potrebno da tetu, sprijei putem upozorenja, bezbijedne ambalae ili
drugom odgovarajuom mjerom.24 Generalno govorei moglo bi se rei da stvar sa opasnim
svojstvima nema nedostatak ako ima za normalno rukovanje i korienje.
Proizvoa stvari koja ima nedostatak odgovara za tetu koja je u uzronoj vezi sa
nedostatkom po pravilima delikatne odgovornosti i t bez obzira na krivicu. Odgovornost je,
meutim, iskljuena ako je teta prouzrokovana krivicom samog oteenog lica. Pored
proizvoaa stvari, koji je proizveo stvar sa nedostatkom, naime, odgovarae solidarno i kupac
kao imala stvari koja ima svojstva opasne stvari.
22
23
l.179.st.1. Zakon o obligacionim odnosima
24
34
10. PRELAZ RIZIKA I TROKOVA SA PRODAVCA NA KUPCA
10.1. Pojam, izvori, priroda i opta pravila
10.1.1.Opta pravila
Za trgovinski, poslovinski svijet od posebnog znaaja pitanje prelaska rizika sa
prodavca na kupca. Od rjeenja ovog pitanja, naime, zavisi do kada prodavac snosi rizik
sluajne propasti i oteenja stvari, a od tada taj rizik preuzima kupac, kao i pitanja, da li e
kupac biti duan da plati cijenu iako nije primio robu. Takoe sa pitanjem snoenja rizika
redovno je povezano i pitanje vremenske vododijelnice snoenja trokova prevoza prodavca i
kupca. Osnovno je pravilo da se momenat prelaska rizika sa prodavca na kupca vezuje za
momenat primopredaje robe. U mjestu u kom se prema ugovoru ili obiajima realzuje ova
primopredaja realizuje se prelaz rizika to mjesto moe da bude, zavisno od toga gdje je mjesto
ispruke, sjedite prodavca, neka otpremna stanica, ako je obavezna otprema robe ili mjesto
opredjeljenja po dispoziciji kupca. Sa prijemom isporuke u svim ovim sluajevima
izjednaeno je i padanje u docnju sa prijemom isporuke.25
Na prelaz rizika, meutim, utie karakter stvari i karakter isporuke. Naime, ako je rije
o generikinim stvarima, da bi rizik preao na kupca potrebno je da su propisno izdvojene iz
ostale mase, ili ako je to sa obzirom na njihovu prirodu ne moguce, onda kada su izvrene sve
potrebne radnje da bi kupac preuzeo robu . Prema Zakonu o obligacionim odnosima rizik ne
prelazi na kupca i pored izvrenog prijema u sluaju kada zbog materijalnih nedostataka stvari
moe traiti raskid ugovora ili zamjenu stvari.
Beka konvencija, za razliku od Zakona o obligacionim odnosima i Optih uzansi,
sadri posebno pravilo kod prodaje robe koja se nalazi na putu. Osnovno pravilo za ovakav
sluaj je da rizik za prodatu robu u toku prevoza prelazi na kupca u trenutku zakljuenja
ugovora. Rizik prelazi na kupca u tenutku kada je roba predata prevoziocu koji je izdao
dokumente kojima se potvruje ugovor o prevozu. Ovaj izuzetak proizvodi dejstvo samo
prema svijesnom prodavaocu. Ukoliko je u trenutku zakljuenja ugovora prodavalac znao ili
morao znati da je roba propala ili bila oteena i tu injenicu nije saoptio kupcu, rizik ipak
snosi prodavac.
10.1.2. Pojam i priroda transportnih klauzula
Transportne klauzule predstavljaju uobiajene skraene trgovake termine, kojima se

upotrebom veoma malog broja rijei precizira itav niz prava obaveza kupca i prodavca iz
ugovora o prodaji, a naroito: prelazak rizika, prelazak trokova, mjesto, vrijeme i nain
25
l. 456. 457. Zakon o obligacionim odnosima
35
predaje, pribavljanje transportnog sredstva, osiguranje u transportu, obavjetavanje druge

strane. Najiru upotrebu u svjetskoj praksi doivjela su "Incoterms" pravila Meunarodne
trgovinske komore, koja sadre 13 klauzula. Nae Opte uzanse za promet robom, sadre 15
termina klauzula.
10.1.3. Neka opta pravila za tumaenje transportnih klauzula
Za tumaenje transportnih klauzula posebno su znaajna, sledea pravila: prvo, svaka

transportna klauzula ima dva dijela - oznaenje vlastitog imena i opredjeljenje imena jednog
geografskog mjesta ili neke prostorije; drugo, klauzule su sistematizovane tako da obaveze
prodavac stepenasto rastu, a obaveze kupca se stepenasto smanjuju; tree, rizik i trokovi po
pravilu prelaze u istom mjestu i istovremeno sa prodavca na kupca, izuzev klauzula kod kojih
prodavac ima obavezu da izvri osiguranje robe; etvrto, klauzule ne poznaju simbolinu
predaju ( jer se nabave prenosom prava svojine, te predaja dokumenata koji reprezentuju robu
nema nikakvog uticaja u smislu ovih pravila na izvrenje isporuke i prelazak rizika ), ve samo
fiziku predaju; peto, zajednike obaveze prodavca u svim transportnim klauzulama su:
obezbjeenje ambalae, ako je potrebna; snoenje trokova kontrole robe i pruanje pomoi
kupcu na njegov zahtjev i o njegovom troku, pribavljanje isprava koje se izdaju u zemlji
isporuke odnosno porijekla i koje su potrebne kupcu radi izvoza ili uvoza; esto, sve klauzule
dijele se prema mjestu isporuke na klauzule za isporuku u mjestu, klauzule za isporuku uz
otpremu i klauzule za isporuku u mjestu opredjeljenja ( ugovor o prispjeu ).26
26
36
ZAKLJUAK
Kroz ovaj diplomski rad smo obradili Ugovor o prodaji. Vidjeli smo da je Ugovor o
prodaji u privredi takav ugovor kojim se jedna strana prodavac, kao subjekt ugovora u
privredi, obavezuje da stvar ( robu ) koju prodaje isporui ( preda ) drugoj ugovornoj strani
kupcu, sa istim svojstvom i da mu prenese pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavcu
plati cijenu u novcu i preuzme stvar.
Iz ovakvog odreenja posla prodaje u privredi ( trgovinske trgovake prodaje )
proizilazi da su za njega bitna dva elementa: subjekti i predmet. Subjekti trgovinske prodaje
( kupovina radi preprodaje ili radi prerade ) su privredni subjekti trgovci ( u irem smislu
rijei ) koji obavljaju privrednu ( trgovinsku ) djelatnost. Predmet trgovinske prodaje je roba
( u naelu tjelesne pokretne stvari ), odnosno prenosivo imovinsko pravo.
Zavisno od polaznog kriterijuma mogue su raznovrsne klasifikacije ovog ugovora.
Prvo, zavisno od svojstva ugovornih strana i karaktera njihove djelatnosti razlikuju se
graanska trgovinska prodaja.Drugo, zavisno od predmeta prodaje, razlikuju se prodaja
pokretnih stvari i prodaja nepokretnih stvari. Tree, zavisno od sjedita ugovornih strana
( objektivni teritorijalni kriterij ), razlikuju se domaa i meunarodna prodaja. etvrto,
zavisno od naina plaanja cijene, razlikuju se gotovinska prodaja, prenumeraciona prodaja,
prodaja sa obronim otplatama cijene i prodaja na kredit. Peto, zavisno od sadrine ugovora,
razlikuju se fiksna prodaja, prodaja na probu, prodaja sa pravom pree kupovine prodavca,
prodaja sa zadravanjem prava svojine prodavca do isplate kupovne cijene, prodaja po uzorku
ili modelu, prodaja sa specifikacijom, prodaja sa pravom ponovnog otkupa u odreenom roku
i tako dalje.
Predmet prodaveve obaveze su redovno stvari ( roba ), kao proizvodi ljudskog rada
koji zadovoljavaju neke ljudske potrebe i namjenjene su razmjeni na tritu, a ne neposrednoj
potronji. Predmet prodaje su pokretne stvari koje su u slobodnom prometu ( a izuzetno i u
ogranienom prometu ). Izuzetno, predmet prodaje u privredi mogu biti i nepokretnosti, koje
su predmet poslovanja ili u vezi sa pedmetom poslovanja privrednopravnih subjekata. Sporno
je da li razne vrste energije ( elektrina, gas, plin, nafta ) predstavljaju robu. Beka konvekcija
odreuje da se njene odredbe nee primjenjivati u sluaju prodaje elektrine energije. U pojam
robe ne ulaze ni hartije od vrijednosti, ni moneta, mada su tjelesne pokretne stvari.
Kupovina cijena i ugovora o prodaji u privredi, kao predmet kupeve obaveze, stoji
kao pandan osnovnoj obavezi prodavca da isporui odreenu robu. Odreenje pojma cijene
nezavisno je od naina njenog plaanja: u gotovini, hartijama od vrijednosti, putem
dokumentarnog akreditiva, prebacivanjem sa rauna kupca na raun prodavca
( virmanisanje ) itd. Svaka kupovna cijena iz ugovora u privredi mora da ispunjava odreene
osobine.
Za trgovinski, poslovni svijet od posebnog znaaja pitanje prelaska rizika sa prodavca
na kupca. Na prelaz rizika, meutim, utie karakter stvari i karakter isporuke. Naime, ako je
rije o generikinim stvarima, da bi rizik preao na kupca potrebno je da su propisno izdvojene
iz ostale mase, ili ako je to sa obzirom na njihovu prirodu ne moguce, onda kada su izvrene
sve potrebne radnje da bi kupac preuzeo robu . Prema Zakonu o obligacionim odnosima rizik
ne prelazi na kupca i pored izvrenog prijema u sluaju kada zbog materijalnih nedostataka
stvari moe traiti raskid ugovora ili zamjenu stvari.
37
LITERATURA
1. Mirko Vasiljevi, Poslovno pravo, Beograd 2004

2. Babi, Petrovi, Obligaciono pravo ( posebni dio), Beograd 2004
3. Jakov Radii, Obligaciono pravo ( opti deo), Beograd 2004
10. Varadi, Bordo, Kneevi, Meunarodno privatno pravo, Novi Sad 2001
11. Zakon o obligacionim odnosima, Beograd 1997
38

Diplomski Rad PF Ugovor o Prodaji Dijana Ivan Evi

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Diplomski Rad PF Ugovor o Prodaji Dijana Ivan Evi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Diplomski rad Dijana Ivanevi

Ugovor je zakljuen kada su se ugovorene strane saglasile o bitnim sastojcima

1.2. Bitni elementi

I ugovor o graanskoj prodaji, pa samim tim i ugovor o prodaji u privredi mora da

prodavca; posledice neizvrenja ugovora i specijalne sankcije ( npr. ugovorna kazna,

1.3. Osobine ugovora

Ugovor o prodaji u privredi spada u imenovane ugovore ( zakonom je posebno

1.4. Vrste ugovora o prodaji

Zavisno od polaznog kriterijuma mogue su raznovrsne klasifikacije ovog ugovora.

2. PREDMET PRODAVEVE OBAVEZE

2.1. Stvari kao predmet prodaje

Predmet ugovora o prodaji u privredi su uglavnom generike stvari ( stvari odreene

2.2. Generine stvari kao predmet prodaje

2.3. Individualne stvari kao predmet prodaje

Odreivanje individualno odreene stvari u ugovoru o prodaji vri se njenim preciznim

2.4. Prava kao predmet prodaje

3.PREDMET KUPEVE OBAVEZE

3.1. Kupovna cijena i ugovor o prodaji u privredi

3.2. Naini odreivanja cijene

3.3. Ugovaranje odreivanja cijene od jedne ugovorne strane

Tretman ugovorne klauzule o povjeravanju jednoj ugovornoj strani, kupcu ili

3.4. Obuhvat kupovne cijene

4.1. Obaveza predaje stvari obaveza isporuke

( isporuka ) jednostran akt prodavca ( da bi se ona smatrala izvrenom dovoljno je da je

4.1.2. Mjesto isporuke

4.1.3. Vrijeme isporuke

Drugo, ugovorom se moe odrediti isporuka unutar odreenog perioda vremena ( na

4.1.4. Nain isporuke

Kao i mjesto i vrijeme, i nain isporuke vri se prvenstveno prema ugovorenim

4.2. Obaveza garancije za fizika svojstva robe

4.3. Ostale obaveze prodavca

Obaveza obezbjeenja ambalae Opte je pravilo u trgovini, ukoliko nije drugaije

5.1.2. Vrijeme plaanja

5.1.3. Nain plaanja

Ako je ugovoreno plaanje putem dokumentarnog akreditiva, a ugovorom o prodaji

Ako je ugovoreno plaanje uz otkup robnih dokumenata, prodavac je duan da

Kod ugovora o prodaji uobiajeno je da prodavac u odreenom ili uobiajenom roku

5.2. Ostale obaveze kupca

6. ODGOVORNOST ZA NEIZVRENJE UGOVORENIH OBAVEZA

Ugovor o prodaji je dvostrano obavezan i sa naknadom. Stoga prodavac odgovara: za

6.1. Odgovornost prodavca za materijalne nedostatke

Kupac kupuje stvar da bi na njoj stekao pravo svojine i koristio je za odgovarajuu

6.1.2. Vidljivi i skriveni nedostatci stvari

6.2. Nepostojanje odgovornosti prodavca

6.3. Prava kupca po osnovu isporuke robe loijeg kvaliteta

Pravo na zamijenu stvari trpi sledea ovgranienja: prvo,potrebno je da se radi o robi

6.4. Prava kupca po osnovu isporuke robe boljeg kvaliteta

6.5. Prava kupca na osnovu neizvrenja isporuke robe (dunika docnja)

Neblagovremeno izvrenje isporuke dovodi do prodavca u duniku docnju.

relevantosti ili irelevantnosti krivice dunika prodavca za dolazak u docnju postoje

6.6. Prava kupca kod isporuke robe sa "djeliminim nedostatcima"

6.7. Prava kupca na osnovu isporuke vee koliine od ugovorene

Za razliku od pravila da je kupac duan da primi manje isporuenu koliinu od

meutim, za razliku od drugih izvora,13 ustanovljava pretpostavku da je kupac primio viak

6.8. Prava kupca kod sukcesivnih isporuka

6.9. Prava kupca na osnovu isporuke robe druge vrste(takozvani aliud)

Posebno znaajno pitanje u vezi sa odgovornou prodavca je pitanje isporuke robe

6.10. Odgovornost prodavca za takozvanu refleksnu tetu

6.10.1. Vanugovorna odgovornost

Prodavac odgovara, ako su ispunjene pretpostavke odgovornosti, kupcu ne samo za

Odgovornost prodavca za refleksnu tetu regulisana je u istoj odredbi Zakona o

7. ODGOVORNOST KUPCA PRAVA PRODAVCA

7.1. Prava prodavca na osnovu neplaanja cijene

Kanjenje kupca sa plaanjem cijene dovodi ga u duniku docnju sa svim