1) Pojam i nastanak prava

Pravo je skup pravnih normi kao pravila ljudskog ponasanja, koja su zasticena drzavnim instrumentima
prinude, a stite interese vladajucih struktura.
Osnovni elemenat prava je pravna norma, a to je pravilo ljudskog ponasanja koje je zasticeno mogucnoscu
primjene drzavne prinude.
Pravo je normativni poredak koji se u odnosu na ostale poretke (obicajne, religijske, moralne) pojavio relativno
kasno. Pravo se pojavilo na visokom stepenu razvoja proizvodnih snaga i svijesti kada ljudsko drustvo prelazi iz
barbarizma u civilizaciju. U tom periodu se javlja razvoj proizvodnih snaga i relativno velika akumulacija
privatne svojine, ekonomsko i socijalno raslojavanje drustva, pa se potreba za pravom javila kod onih koji su
imali vise. Obicajne i moralne norme koje su postojale do tada vise nisu bile dovoljne.
2) Sta je obicaj i u cemu je razlika izmedju pravne i obicajne norme
Obicajna norma je pravilo ljudskog ponasanja koje nastaje dugotrajnim ponavljanjem jednog pravila, tako da se
u svijesti pojedinca javlja misljenje da je takvo ponasanje obavezno.
Sva drustva imaju obicajna pravila, a ona su postojala i prije drzave i prava.
Razlika izmedju obicajne i pravne norme je u sankciji i karakteru sankcije:
Kod krsenja obicajne norme sankcija je prezir od strane drustva (podsmijeh, osuda okoline, fizicko kaznjavanje,
kamenovanje i izopcenje iz drustva kao najteza).
Jedino iza pravne norme stoji drzava sa svojim aparatom prinude, za razliku od svih ostalih normi
3) Sta je moral i u cemu je razlika izmedju pravne i moralne norme
Moral je sistem predstava o dobru i zlu unutar svakog pojedinca. Moralna norma je unutrasnji kodeks
ponasanja.
Razlika izmedju moralnih i pravnih normi je u sankciji:
Sankcija kod krsenja moralne norme je unutarnje prirode, to je osjecaj krivice kod pocinioca koji moze u
krajnjem slucaju zavrsiti samoubistvom. Osjecaj krivice se moze ublaziti jedino priznanjem osobi koja razumije
(npr. ispovijed kod katolika).
Mora se priznati da covjek najcesce pribjegava nevjerovatnim opravdanjima za krsenje morealnih normi, pa
postoje i kolektivna opravdanja (npr, pred bacanje A bombe na Hirosimu).
4) Sta je religija i u cemu je razlika izmedju pravne i religijske norme
Religija je sistem predstava o postojanju jednog ili vise nadsubjekata za koga je covjek sudbinski vezan, cije
naloge mora bezuslovno sprovoditi da bi bio spasen.
Razlika izmedju religijskih i pravnih normi je u sankciji:
Sankcija za krsenje religijskih normi je transcedentalne prirode (bicemo kaznjeni na onom svijetu, ili koncept
reinkarnacije)
Religijska norma moze postati pravna kad pravni poredak stavi aparat iza nje mogucnost primjene drzavne
prinude. Npr. Kanonsko pravo-srednjovjekovno crkveno pravo; Serijatsko pravo, koji su obavezujuci za
pripadnike religija.
5) Struktura pravnog poretka
Sastavni dijelovi prava u svojoj cjelovitosti cine strukturu pravnog poretka. Osnovna dva elementa strukture
pravnog poretka su normativni i fakticki dio, koje povezuje zakonitost.
a) normativni dio pravnog poretka
-pravne norme i pravni akti, kao izvori prava u formalnom smislu
-pravna svijest kao uslov njihove spoznaje
-vrijednosno-aksioloska dimenzija prava
b) fakticki dio pravnog poretka
- pravni odnosi kao izvori prava u materijalnom smislu*
- subjekti prava kao ucesnici tih odnosa
- objekte prava
- efikasnost prava kao uslov njegova vazenja
(*) izvori prava u materijalnom smislu su realni drustveni odnosi koji zahtjevaju da budu pravno regulisani

1. NORMATIVNI DIO PRAVNOG PORETKA

Normativni dio pravnog poretka cine: pravna norma, pravni akt, pravna svijest i vrijednosno-aksioloska
dimenzija
6) Sta je PRAVNA NORMA?
Pravna norma je pravilo ljudskog ponasanja koje je zasticeno mogucnoscu primjene drzavne prinude. Za
razliku od svih drugih normi (obicajne, religijske, moralne), jedino iza pravne norme stoji drzava sa svojim
aparatom prinude.
7) Autonomija volje u odnosu na pravnu normu
Autonomiju volje imamo kada se subjekt ponasa u skladu sa pravnom normom zato sto je uvjerenu njenu
ispravnost odn. sadrzaj pravne norme odgovara njegovim zahtjevima pravde i pravicnosti.
8) Heteronomija volje u odnosu na pravnu normu
Autonomiju volje imamo kada se subjekt ponasa u skladu sa pravnom normom, ne zato sto je uvjerenu njenu
ispravnost, nego zbog straha od sankcije. Da takva sankcija ne postoji subjekt bi se ne bi ponasao po tim
propisima.
9) Koje su dvije vrste nastanka pravne norme?
Pravna norma moze nastati na dva nacina:
a) Socijalni nacin nastanka pravne norme
Kod ovog nacina pravna norma nastaje kada drzava od neke drustvene norme (obicajne, moralne, religijske,
kulturna) preuzima sadrzaj tih normi (u istom stanju ili preradjenu po potrebi) i stavlja iza nje mogucnost
primjene svoje prinude tj. daje im pravnu sankciji
b) Specificno-pravni nacin nastanka pravne norme
Kod ovog nacina pravna norma nastaje kada drzava u odredjenim situacijama sama stvara norme koje do
tada nisu postojale ni u jednoj drustvenoj normi i ukljucuje ih u pravni poredak.
10) Sta je pozitivitet pravne norme?
Pozitivne pravne norme su norme koje su vazece u sadasnjem trenutku na tacnom odredjenom prostoru.
Pozitivno pravo je vazece pravo.
Uslovi da bi pravna norma bila pozitivna (vazeca):
a) Pravnu normu mora donijeti odn. potvrditi organ nadlezan za donosenje pravnih normi po tacno
utvrdjenom postupku
b) Pravna norma mora biti u skladu sa sadrzajem visih pravnih normi da bi se obezbijedila integracija i da
se ne bi narusila hijerarhija pravnog poretka
c) Da postoji vremenski razmak izmedju donosenja pravne norme i njenog stupanja na snagu. Ovaj
period pravnici nazivaju vacatio legis (vokacijo legis)
11) Vrste pravnih normi
Tradicionalna podjela pravnih normi:
a) po broju subjekata na koje se odnose i situacija na koje se primjenjuju (po OPTOSTI)
1. opste
(odnose se na najveci (neogranicen) broj lica ili slucajeva u kojima se subjekti prava mogu naci
npr. svi punoljetni muskarci moraju sluziti vosku)
2. posebne
(odnose se na uzi krug lica ili situacija)
3. pojedinacne
(odnose se na tacno odredjeno lice ili slucaj tj. nacin ponasanja koji treba izvrsiti i subjekt na
koga se odnose norme su odredjeni, pa su najcesce)
b) po nivou uslovljavanja na koje se primjenjuje
1. uslovne
(njihova realizacija nastupa samo ako se ispuni uslov za koji je vezano njihovo postojanje, npr.
platiti porez na dobit ako plata predje odredjenu sumu)
2. bezuslovne
(postoje kada je vec ispunjen uslov, pa normu treba prakticno realizovati regulisu stanje koje
se vec desilo, npr. svako mora upisati dijete u maticnu knjigu rodjenih)

12) Struktura pravne norme

Struktura pravne norme moze biti:
- min. dvodijelna: dispozicija (pravilo ponasanja) i sankcija (kazna u skucaju krsenja pravila ponasanja)
- trodijelna: hipoteza, dispozicija i sankcija ili
- cetverodijelna: hipoteza, dispozicija, prekrsaj kao hipoteza sankcije i sankcija
13) Pretpostavka (hipoteza) pravne norme
Hipoteza ili pretpostavka pravne norme opisuje cinjenice koje izazivaju potrebu za regulisanjem jednog
drustvenog odnosa ili dogadjaja, kao pravnog odnosa i kao pravnog dogadjaja.
14) Dispozicija pravne norme
Dispozicija predstavlja zahtjev za odredjenim ponasanjem. Dispozicija sadrzi zapovijest koju stvaralac
norme (adresant) upucuje subjektu norme (adresat) u pogledu nekog ponasanja. Pretpostavka dispozicije
je negdje jasno izrazena, a neke norme je sadrze unutar sebe.
Podjela dispozicija:
Odnos sadrzaja dispozicije prema ponasanju subjekta je kriterij po kome se one mogu podijeliti na pet
vrsta:
1. Kategoricke
2. Alternativne
3. Dispozitivne
4. Diskrecione
5. Dispozicije sa nedovoljno odredjenim pojmovima (pravni standardi)
15) Kategoricke (imperativne) dispozicije
Kategoricke dispozicije ostavljaju najmanje tj. nimalo mjesta autonomiji subjekta norme (adresatu), jer
sadrze samo zapovijest. Kategoricke dispozicije dijelimo na:
Naredjujuce dispozicije su karakteristicne za domen administrativnog ili upravnog prava. Npr. da je
svaki punoljetan gradjanin duzan da sa sobom ima licne isprave.
Zabranjujuce dispozicije su vezane za domen krivicnog prava. Npr. ne ubij
16) Alternativne dispozicije
Alternativne dispozicije ostavljaju adresatu mogucnost da ponasanje koje se od njega zahtijeva izvrsi
na jedan od dva ili vise nacina, koji su predvidjeni dispozicijom, te mu ne ostavljaju mogucnost da doda
svoju alternativu, odnosno nacin. (Npr: dug se moze vratiti u novcu ili naturi, sto znaci da je do
adresata na odluci koju opciju ce izabrati.)
17) Diskrecione dispozicije
Kod dispozicije sa diskrecionom vlascu, konacni izbor alternative pripada adresantu (onome ko
propisuje pravnu normu, parlament, vlada), a ne adresatu, pa adresant ima mogucnost da odredjuje
ponasanje adresata. Adresant raspolaze disrekcionom vlascu. Npr. adresat trazi dozvolu za nosenje
oruzja, a adresant moze da odobri ili ne.
18) Dispozitivne dispozicije (zamjenjive)
Ovo je slucaj kada drzava nije previse zainteresovana da uredi pravne odnose zainteresovanim
stranama (adresatima), pa ostavlja subjektima siroko polje djelovanja gdje mogu da urede pravne
odnose kako zele. Tek ako adresati ne uspiju zadovoljavajuce urediti svoje pravne odnose, primjenjuju
se pravila Adresanta. Stoga se dispozitivne dispozicije nazivaju jos i zamjenjivim.
19) Dispozicije sa nedovoljno odredjenim pojmovima (pravni standardi):
Uzimajuci u obzir da se ne mogu predvidjeti i opisati sva pozeljna ponasanja, pravni poredak se sluzi
opstim pravnim pojmovima, odnosno pravnim standardima. Svaki od ovih pojmova se primjenjuje na
odredjenu oblast individualnog i drustvenog ponasanja, te tu oblast pokriva samo opstim formulacijama
koje upucuju na tip pozeljnog drzanja u odredjenoj situaciji. (Npr. dobar domacin, savjesno lijecenje, u
nuznoj odbrani) Ako dodje do tuzbe, sud vaga znacenje tih termina.
20) Prekrsaj kao hipoteza sankcije
Prekrsaj je radnja suprotnu ponasanju koje predvidja dispozicija. Primjenjuje se kao uslov za primjenu
sankcije
Radnja kojom se vrsi prekrsaj se moze sastojati u cinjenju ili necinjenju, i u oba slucaja ona je protivpravna
i podlijeze sankciji, jer znaci ogrjesenje o propisanu pravnu obavezu (duznost).
21) Sankcija
Sankcija je kazna koja slijedi za osobu koja se ne postuje pravila ponasanja. Sankcija je uslovljena svim
prethodnim elementima (hipoteza, dispozicija, prekrsaj) i tek njenim utvrdjivanjem, pravna norma poprima
pravni karakter.

Nekada je svrha sankcije bila odmazda i tad su kazne bile drakonske. Danas svaka sankcija ima dva
motiva: 1. da se kazni pojedinac i 2. prevaspitavanje covjekove licnosti i drustvena socijalizacija.
Da bi doslo do sankcije nekada je bilo dovoljno da postoji pocinjeno djelo (objektivna odgovornost), dok se
danas ispituju i uslovi pod kojima je izvrseno djelo tj. subjektivna odgovornost.
Samo pod dva uslova se moze utvrditi krivicna odgovornost:
-ako se dokaze da je pocinioc uracunljiv
-ako se dokaze da je pocinioc ucinio prekrsaj s predumisljajem, a ne iz nehata
Ako se ne dokaze krivicna odgovornost (npr. ubistvo iz nehata), drustvo se ipak stiti odredjenim mjerama
zastite. U slucaju da dodje do izvrsenja krivicnog djela pod uticajem npr. alkohola ili droge, krivicna
odgovornost je ista kao i da je krivicno djelo pocinjeno prije uzimanja tih sredstava. Kada se radi o
psihopatoloskim slucajevima, ta osoba ne podlijeze krivicnoj odgovornosti, vec se salje na lijecenje.
Sankcije mozemo podijeliti na: krivicnopravne, gradjanskopravne i administrativnopravne
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------22) PRAVNI AKT (Pojam i sastavni dijelovi)
U irem smislu pravni akt nastaje kao akt svijesti, volje i razuma pravnih subjekata (kolektivnih ili individualnih)
da odredjeni drustveni odnos regulise stvaranjem novih pravnih normi ili prihvatanjem sadrzaja postojecih. To je
akt kojim se stvara pravna norma.
Pravni akt se sastoji od dva dijela:
Materijalni dio obuhvata dva procesa: drustveni i psiholoski
Formalni dio

obuhvata: nadleznost organa za donosenje pravnog akta

proceduru donosenja pravnog akta
materijalizaciju pravnog akta (postupci kako se pravni akt sprovodi u djelo)

Pravni akti mogu se podijeliti na:

pravne akte kojima se stvara potpuna pravna norma i
pravne akte kojima se stvara jedan od elemenata pravne norme.
(Npr. jedan pravni akt moze sadrzati samo dispoziciju, dok je sankcija sadrzana u drugom pravnom
aktu. Tek odredba ta dva pravna akta cini pravnu normu, jer onda sadrzi i dispoziciju i sankciju.)
Od posebnog znaaja je podijela pravnih akata na:
Opte pravne akte
Pojedinane pravne akte
Subjekti prava imaju mogucnost da saznaju pravne sadrzaje objektivno (putem opstih pravnih akata) i da ih
mogu primjeniti subjektivno (putem pojedinacnih pravnih akata).
23) Opsti pravni akt kao izvor prava u formalnom smislu
Opsti pravni akt je izvor prava u formalnom smislu jer nam putem simbola utisnutih u njegovom tekstu
omogucava da saznamo sadrzaj prava, i da prema njemu zauzmemo stav koji nam odgovara. To je kolektivna
volja drzavnih organa (npr. parlamet).
Opsti pravni akti sadrze opstu normu ili razradjuju njene dijelove, i po analogiji sa njom, odnose se na odredjen
broj lica i situacija na koje mogu biti primjenjivane njihove pravne namjere.
U opste pravne akte spadaju:
Ustav
Zakon i
Podzakonski akti
(uredbe, ukazi, akti lokalnog zakonodavstva, akti drustvenih organizacija (statuti), obicaji, sudski
presude u anglo-americkom pravnom sistemu)
24) Ustav
Ustav je najvii opti pravni akt u sistemu optih pravnih akata jedne drave. To je temeljni pravni akt koji
ureuje najbitnije odnose u dravi, a prije svega samu dravnu organizaciju i mehanizam njenog
funkcionisanja, kao i slobode i prava graana.
Princip ustavnosti: Nii pravni akti moraju da budu u skladu sa viim, a vii pravni akti moraju da budu u
skladu sa ustavom.

Formalno odredjenje ustava znaci da je on donesen od nadleznog organa i po ustavnotvornom postupku koji
je slozena i dugotrajna procedura. Moze ga donijeti ustavotvorna ili konstitutivna skupstina, i to 2/3 vecinom
glasova.
Postoji klasifikacija na:
- tvrde(teski na promjene, tesko odstupaju) i meke (prilagodljivi i podlozni promjenama),
- elasticne(regulisu drustvene odnose samo u najvaznijim crtama) i krute(detaljno regulisu drustvene
odnose)
25) Zakon
Zakon je nakon ustava najvii i najvaniji pravni akt i svi drugi pravni akti u dravi moraju biti s njime u skladu.
Zakoni nadopunjuju sve ono sto ustav nije regulisao.
Zakon je normativni akt drave koji po tano odreenom postupku donosi zakonodavni organ, uvijek
skuptina (parlament). Zakoni se donose apsolutnom vecinom (50%+1). Zakon je set normi i principa koje
uspostavlja vlast i svojim monopolom sile garantuje njihovo ispunjenje.
26) Podzakonski pravni akti
Podzakonski pravni akti su u formalno-pravnom smislu oni akti koje donose izvrsni organi i organi
pravosudja, kao i predstavnicki organi opstina u okviru lokalnog zakonodavstva i njihovi izvrsni organi. To su
akti koji su po snaznosti slabiji od zakona.
27) Uredba
Uredba je specifican podzakonski pravni akt vlade, kao najviseg izvrsnog tijela koje se nalazi na vrhu
drzave, te se od zakona razlikuje po svojim spoljnim obiljezjima. Naime, vlada uredbe donosi na
sjednicama, a proces donosenja je mnogo kraci jer vlada zasjeda mnogo cesce nego parlament. Zato
je i broj uredbi mnogo veci od broja zakona. Postoje dva nacina da se uredi odnos zakona i uredbe
tako da vlada donosi uredbe sa zakonskom snagom:
1. Uredbe koje se donose u hitnim slucajevima (uredba po nuzdi), donose se u vanrednim okolnostima
kad se skupstina (parlament) ne moze sastati (rat, elementarna nepogoda)
2. Kada je ustav dao mogucnost skupstini (parlamentu) da odredjene odnose za koje je parlament
nadlezan prepusti vladi, da ih vlada normira uredbama sa zakonskom snagom.
28) Ukaz
Ukaz je podzakonski pravni akt koji je u odnosu prema uredbi specifican utoliko sto ga donosi sef
drzave (predsjednik ili predsjednistvo). Od zakona, u materijalnom smislu, razlikuje se po tome sto ne
sadrzi opstu, nego pojedinacnu normu jer regulise neku konkretnu situaciju. (Npr. imenovanje
ambasadora)
29) Akti lokalnog zakonodavstva
Akti lokalnog zakonodavstva (odluke) su opsti pravni akti opstinskih vlasti koji se donose na teritoriji
opstine. Oni na podrucju svog vazenja (teritorij opstine) imaju karatker zakona u materijalnom smislu.
Imaju uporiste u zakonima, dok sadrzaj odluka mora biti u saglasnosti sa visim aktima, ali moze biti i
nezavisan od njih ukoliko se odnosi na specificnu opstinsku problematiku.
30) Akti drustvenih organizacija (statuti)
Statut je glavni opsti pravni akt i izvor prava za clanove drustvene organizacije. Drustvene organizacije
nastaju dobrovoljnim povezivanjem ljudi radi ostvarivanja individualnih I kolektivnih interesa (razna
udruzenja: sportska, kulturna i sl.). Drustvene organizacije nemaju mogucnost primjene drzavnih
sankcija na svoje clanove. Drzava se nece mijesati u njihove unutrasnje poslove sve dok njihovi poslovi
ne predju granice zakonskog ovlastenja.
31) Obicaj kao izvor prava:
Nemoc drzave da sve drustvene odnose regulise na nacin koji bi odgovarao njenim interesima ogleda
se i u njenoj primoranosti da za sadrzaj svojih normi i akata ponekad preuzima sadrzaje koji su prisutni
u drugim drustvenim normama (obicajnim, religijskim ili moralnim) i da stavljanjem sankcije iza njihovog
vrsenja cini pravnim normama.
Tri su tipicna slucaja kada obicaj postane izvor prava:
1. kada je snaga obicaja tolika da je pravni poredak ne moze zaobici, pa obicaj preuzima i pretvara
ga u pravnu normu stavljanjem sankcije iza njegovog vrsenja;
2. kada obicaj postaje dodatni izvor prava (npr. spor se rjesava o pomorskim pravima)
3. kada se obicaj upotrebljava kao sredstvo za popunjavanje pravnih praznina.
32) Sudski presude, te razlike izmedju anglo-americkom i evropsko-kontinentalnog pravnog sistema
U anglo-americkom pravnom sistemu sudske presude (odluke sudskih organa kao izvora prava) su
opsti pravni akti. Ovaj pravni sistem sa zasniva na cinjenici da kod rjesavanja konkretne situacije
jednog pravnog subjekta ne treba primjenjivati pojedinacnu, vec opstu normu koju zatim primjenjuju na
svakom narednom slicnom slucaju. U ovom sistemu preovladavaju obicaji.

U evropsko-kontinentalnom pravnom sistemu sudske presude (odluke sudskih organa kao izvora
prava) su pojedinacni pravni akti. Ovaj pravni sistem sa zasniva na cinjenici da je jedna presuda izvor
prava samo za konkretan slucaj i da se iste norme ne mogu ponovo koristiti jer ne postoje dva
identicna slucaja. U ovom sistemu preovladava uticaj zakonskog i kodifikovanog prava.
33) Da li je pravna nauka slobodna stvarati pravo, te priroda stvaranja prava
Pravna nauka ima veliki znacaj u stvaranju prava, ali formalno-pravno ona nije izvor prava. Pravo donose
najvisi drzavni organi koji izrazavaju volju naroda. Ovi organi zadrzavaju posljednju rijec pri donosenju pravnog
akta, iako konsultuju pravne naucnike.
34) Pojedinacni pravni akti, i da li su izvor prava u formalnom smislu ili ne?
Pojedinacni pravni akti su sredstvo za pravno regulisanje i rjesavanje neke konkretne situacije sa kojim i
pocinju i zavrsavaju svoje postojanje. Pojedinacni pravni akti izvode se iz opstih akata, odnose se na konkretnu
pravnu situaciju i regulisu odnose tacno utvrdjenih subjekata prava.
Ako zapocinju na osnovu opstih normi, sa njima pocinje proces prava. Ako im je izvor pojedinacna norma,
porijeklo im je u popunjavanju pravnih praznina. Dok jedni teoreticari vide u njima samo konkretizaciju opstih
akata i tvrde da pojedinacni pravni akti nisu izvori prava, drugi teoreticari vide konkretizaciju kao glavni
argument da jesu izvori prava. Smatracemo da jesu,kao integralni dio cjeline koja se javlja u razlicitim vidovima.
Pojedinacni pravni akti se dijele na:
1. Pojedinacni pravni akti drzavnih organa (upravni i sudski akti)
2. Pojedinacni pravni akti privatnih lica (pravni poslovi)
35) Upravni akt
Upravni akt se definie kao pravni akt uprave kojim se na autoritativan nain rjeava konkretan sluaj.
Upravni akti su nepotpuni akti zato sto ne sadrze sankciju, vec samo dispoziciju. Za vecinu ovih akata
sankciju odredjuje sud (osim za one koje predvidjaju administrativne sankcije). Ako ipak sadrze sankciju,
onda su to potpuni akti i tada vec postaju sudski akti.
Mogu nastati na dva nacina:
1. kao konkretizacija opsteg akta koji donose visi organi (mnogo cesce pravilo)
2. kao rezultat slobodnog stvaranja prava od strane nizeg upravnog organa (vrlo rijetko, kod pravne
praznine)
Upravni akti mogu biti imperativni neposredno ili posredno. Neposredno kada pravnom subjektu naredjuju
ponasanja koja mora izvrsiti da bi izbjegao sankciju (npr. sluzenje vojnog roka), a posredno kada se npr.
utvrdjuju statusna pitanja kao sto je akt o drzavljanstvu.
36) Sudski akt
Sudski akti se ubrajaju u nepotpune pojedinacne akte, jer imaju samo sankciju. I njihov je zadatak da stupaju
u dejstvo tek nakon sto je utvrdjena portivpravnost odredjenog djelovanja i nakon ste je za pokretanje
postupka oko njenog sankcionisanja dat spoljni poticaj u vidu tuzbenog zathjeva.
37) Pravni posao
Pravni posao je vrsta pravnog akta koji moze nastati samo saglasnoscu volja ucesnika, a cilj mu je da
izmedju dva ili vise subjekata zasnuje gradjanskopravni odnos.
Cilj svakog posla je da proizvede pravne ucinke koje njegovi ucesnici zele prije i u toku njegovog sklapanja.
Pravni posao prestaje ispunjenjem tog cilja, ali moze prestati i prije sporazumom ili jednostranim
raskidom. U slucaju raskida, stranke se mogu dogovoriti o nadoknadi stete ili je potraziti kod drzavnog
nadleznog organa.
Sastavni dijelovi pravnog posla su volja, izjava volje i kauza. Osnov za nastanak svakog pravnog posla je
izjava volje da on bude sklopljen. Izjava mora biti jasna i razgovijetna, ako nije onda se koristi teorija izjave
(ono sto je napisano, ne ono sto je subjekt mislio). Kauza oznacava cilj koji se zeli postici sklapanjem
pravnog posla. Kauza ne smije biti u suprotnosti sa osnovnim vrijednostima drustva koje stiti pravni poredak.
Do neslaganja volje i izjave moze doci kada subjekt zbog licne koristi daje drukciju izjavu od onog sto stvarno
zeli (fiktivni poslovi) ili zbog vanjskog uticaja (prinuda, prijetnja).
38) Vrste pravnih poslova
Pravni poslovi se dijele na jednostrane i dvostrane poslove.
1. Kod jednostranih pravnih poslova izjavu ocituje jedno lice (testament, punomoc),
2. Dvostrani pravni poslovi nastaju izjavom volje dva ili vise ravnopravnih subjekata (ugovori).
Pravni poslovi ne smiju biti suprotni zakonu, moralu i dobrim poslovnim obicajima.

39) Nistavnost i rusljivost pravnih poslova

Uslovi za valjanost pravnog posla su sljedeci:
1. Ucesnici su pravno i poslovno sposobni (ako jedan nije, opunomocenik ga zastupa)
2. Nema pravne manjkavosti kod sastojaka pravnog posla (volje, izjave volje i kauze)
3. Sadrzaj pravnog posla je u skladu sa zakonom, moralom i dobrim poslovnim obicajima
Pravni poslovi kod kojih se pojavi jedan od nedostataka mogu biti nistavni i rusljivi:
Nitavi pravni poslovi:
Razlog za nistenje je svaka bitna zabluda, i samo od prirode zablude zavisi da li ce biti apsolutna ili relativna
nistavost.
Apsolutna nistavost nastupa kad je pravni posao sklopljen u zajednickoj zabludi ili se vrijedjaju opsti interes
ili moral. (postoje sustinski nedostaci). Nistenje automatski sprovodi sud po sluzbenoj duznosti i uklanja takav
pravni posao iz pravnog poretka.
Relativna nistavost nastupa kada nedostaci pravnog posla nisu takvi da da ga treba automatski nistiti i
ukloniti iz pravnog poretka. Oni regulisu interese pravnih subjekata pa od njihovog nahodjenja ovisi da li ce
se insistirati na manama pravnog posla. Dakle, relativno nistavan pravni posao sadrzi nedostatke zbog kojih
moze, ali ne mora biti ponisten (npr. potpis jedne stranke iznudjen prevarom ili pod pritiskom, ili su
promijenjene okolnosti za koje jedna strana nije kriva). Pravni posao se tada nisti se na zahtjev ostecene
stranke. Posljedice su razni oblici nadoknade stete.
Djelomicna nistavost nastaje kada se pravni posao nisti u djelovima za koje se stranke usaglase, iako se po
pravilu nisti u cjelini.
Rusljivi pravni poslovi:
Rusljiv je onaj pravni posao koji se moze ukinuti ako utvrdjeni nedostaci ne budu na vrijeme uklonjeni.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------40) PRAVNA SVIJEST, te u tom smislu pravilo Ignoratio legis noces
Pravna svijest je skup psihickih procesa cijim se posredstvom omogucuje subjektima prava da spoznaju
smisao pravnih zapovijesti i da prema njima zauzmu stav prihvatanja ili odbijanja. Drugim rijecima, to je svijest
o tome sta je dozvoljeno, a sta nije u sadasnjem trenutku u jednoj zemlji. Njeno formiranje vrsi drzava preko
sluzbenih glasila i pravno obrazovanih lica.
Pravilo Ignoratio legis noces (Nepoznavanje pravila skodi) znaci da se niti jedan subjekt prava ne moze
braniti cinjenicom da nije poznavao sadrzaj pravila ponasanja koje je prekrsio. Kada bi to bilo moguce, pravni
sistem bi bio neefikasan.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------41) AKSIOLOSKA DIMENZIJA PRAVNOG PORETKA

Jedna vrijednost postaje pravna kada pravni poredak osjeti da njen sadrzaj treba uvrstiti u normativni poredak i
za njeno providjenje stavi mogucnost drzavne prinude.

2. FAKTICKI DIO PRAVNOG PORETKA

Fakticki dio pravnog poretka cine: pravni odnos, subjekt prava, objekt prava i efikasnost prava
42) PRAVNI ODNOS
Pravni odnos je svaki drustveni odnos pravno regulisan, tj. regulisan pravnim poretkom i zasticen mogucnoscu
primjene njegove prinude.
Pravni odnos se krece na dva nivoa: na objektivnom i subjektivnom nivou.
Na nivou objektivnog prava, pravni odnos pojavljuje se kao apstraktan, jer je regulisan opstom normom ili
aktom. (opisuju tip pravnih situacija koje tek treba da se dese da bi normativan element postao stvaran, npr.
odnos izmedju roditelja i djece je apstraktan dok se ne primjeni na konkretan slucaj)
Subjektivno pravo se izvodi iz objektivnog i sastoji se u ovlascenju subjekta prava u pravnom odnosu da
nesto sam cini ili da od drugog zahtijeva da cini ili da nesto podnosi. Subjektivno pravo je pretpostavka da bi
pravni odnos mogao postati konkretan i da bi se kroz njegovu realizaciju ujedno ostvarile i namjere samog
objektivnog prava. (ugovor o kupoprodaji je konkretizacija opstih odredbi o kupoprodajnom ugovoru)
43) Sastavni elementi pravnog odnosa
1. Pravno ovlastenje: je odredjeno kao moc jednog subjekta, priznatu od strane pravnog poretka da od drugog
subjekta zahtijeva odredjenu vrstu ponasanja. U zavisnosti od nacina na koji nastaje sam pravni odnos, postoji
prinudan i dobrovoljan nacin. Pravni organ koji naspram subjekta obaveze nastupa kao personifikacija
drzavne vlasti ima njeno pravno ovlascenje koje se naziva nadleznost. (Npr. imamo pravo na kupovinu kuce)
2. Pravna obaveza (duznost):
U pravnom odnosu, pravna obaveza je istaknuti element jer je neposredno regulisana mogucnoscu primjene
drzavne prinude. Njen subjekt ne moze od nje odustati, kao sto to moze subjekt ovlastenja, te na taj nacin
ugasiti gradjansko-pravni odnos. Obaveza moze biti jednostrana i uzajamna, pozitivna i negativna, i
javnopravna i privatnopravna. (Npr. da postuju vlasnicka prava)
3. Mogucnost prinudnog ostvarivanja prava (mogucnost podnosenja tuzbe):
Tuzba se uvijek moze podnijeti (nema vremenskog ogranicenja), ali se moze i oboriti zbog zastarjelosti.
44) Prestanak pravnog odnosa
kad iz pravnog poretka nestane pravni akt koji ga je regulisao
kada isteknu rokovi koji su odredjeni
kada je ispunjen uslov na osnovu kojeg je zasnovan pravni odnos
odustajanjem od subjektivnog prava i kompenzacije
kad otpadne mogucnost prinude, pa neki odnos vise ne treba regulisati pravnom, vec moralnom ili
obicajnom normom
45) Pravna cinjenica (pravne pretpostavke i fikcije, zastarjelost i odrzaj)
Pravne cinjenice su cinjenice svakodnevnog zivota koje postaju pravne nakon sto budu pravno regulisane, tj.
kad pravni poredak za njihovo postojanje vezuje odredjene pravne posljedice i uzima ih kao osnov za
nastajanje pravnih odnosa. Takodje ih uzima i kao osnov na kome se pravni odnosi mijenjaju (ako se promijeni
priroda pravne cinjenice) ili prestaju (ako nestanu relevantne pravne cinjenice).
Mogu biti regulisane pojedinacno (npr. rodjenje, punoljetstvo, smrt) ili skupno (nastaje drustveni odnos, npr.
kupoprodajni ugovor). Pojedinacno regulisane pravne cinjenice, izdvojene od ostalih, oznacavaju neko pravno
stanje (npr. beba upisom u knjigu rodjenih postaje pravni subjekt)
46) Pravne pretpostavke
Kada pravni poredak ima u vidu tipicna drustvena stanja i regulise ih na nacin koji odgovara prosjecnom
shvatanju (u skladu sa pojmom normalnog), on na osnovu tog uvida stvara pretpostavku da postoji jednakost
izmedju tipicne situacije i individualnog slucaja, te se ne upusta u daljnja provjeravanja.
(Npr. Svatko je nevin dok mu se ne dokaze krivica, otac djeteta je muz zene iz zakonitog braka)
Pravne pretpostavke su znacajne za poredak zato sto na osnovu njih mogu nastati odnosi (pretpostavka) ciji
sadrzaj nema pokrica u stvarnosti, pa subjektima prava mogu nanijeti materijalnu ili moralnu stetu.
Oboriva pravna pretpostavka: Kada pravni poredak dopusta obaranje pretpostavke o identicnosti konkretnog
slucja i tipicne drustvene situacije, tada pravna pretpostavka postaje oboriva, ali teret tog dokazivanja pada na
subjekte koji imaju interesa da je pobiju.
Neoboriva pravna pretpostavka: Ona moze biti i neoboriva, kada pravni poredak svjesno uzima da jedno
stanje moze biti netacno, ali ne dozvoljava njenu promjenu.

47) Pravne fikcije

Pravne fikcije su cinjenice za koje pravni poredak uzima da su apsolutno tacne bez obzira na to sto ih u
stvarnosti uopste nema ili sto su suprotne logici stvari i odnosa.
(Npr. tlo BiH na kojoj je ambasada SAD-a je teritorij SAD-a)
Pravne fikcije znacajne su za poredak stoga sto na osnovu njih realno nastaju odnosi (fikcija) ciji sadrzaj nema
pokrica u stvarnosti, pa subjektima prava mogu nanijeti materijalnu ili moralnu stetu.
Sadrzaj fikcije je uvijek imaginaran, dok sadrzaj neoborive pretpostavke nekad moze biti i tacan.
48) Zastarjelost
Zastarjelost je pravna cinjenica koja znaci da subjekat ovlastenja koji se njime nije koristio duze vrijeme, a bio
je u mogucnosi da to cini, gubi svoje subjektivno pravo i da na njega vise ne moze racunati kao na element
pravnog odnosa. (Npr. vlasnik zemlje koji je ne koristi 20-30 godina) Gubitak mogucnosti podnosenja tuzbe.
49) Odrzaj
Odrzaj znaci da neko lice moze da duze vrijeme fakticki uziva neko subjektivno pravo i vrsi odredjene radnje na
koje je formalno ovlasteno drugo lice, ali ga fakticki ne koristi. Zastarjeloscu se jedno subjektivno pravo gasi, a
odrzajem drugo tek zasniva.
50) Zloupotreba prava
Zloupotreba prava je nastaje kada koristenjem svojih prava ugrozavamo prava drugih. Granica se predje kada
koristenjem svoga prava ne dobijamo toliko koristi koliko nanesemo stete drugome.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------51) SUBJEKT PRAVA je lice kome pravni poredak dodjeljuje odredjena prava i obaveze nezavisno od njegove
svijesti i volje. Obzirom da subjekt prava ne mora samo biti covjek, vec i drustvene organizacije, to nas vodi na
podjelu subjekata prava na fizicka i pravna lica.
52) Fizicko lice kao subjekt prava
U danasnjim pravnim poretcima, covjek postaje subjekat prava samim cinom rodjenja. Iako nema ni svijest ni
volju, on stice odredjena prava ciji ce se obim siriti njegovim stasanjem. Uporedo s tim, pojavice se i pravne
obaveze, kojima ce on udovoljavati u odredjenom stepenu.
Covjeku kao subjektu prava, pravni poredak omogucuje cetiri vrste sposobnosti:
pravna sposobnost, poslovna sposobnost, deliktna sposobnost, politicka sposobnost
Fizicka lica kao subjekti prava mogu, ali ne moraju, imati sve cetiri vrste sposobnosti. Lice koje ima sve 4 vrste
sposobnosti naziva se pravni agent.
53) Pravna sposobnost fizickog lica
Pravna sposobnost oznacava svojstvo covjeka da moze biti nosilac prava i obaveza i postize se upisom u
maticne knjige rodjenih.
54) Poslovna sposobnost fizickog lica
Poslovna sposobnost se stice odredjenim tjelesnim i psihickim uzrastom, a ima dva osnovna preduslova koja
su: zivotna dob i psiho-fizicke sposobnosti subjekta prava.
Da bi jedno fizicki lice bilo poslovno sposobno, potrebno je da ispuni dva uslova:
Kronoloska dob (punoljetnost)
Psihofozicke sposobnosti (da ima normalno razvijenu svijest, razum i volju). Ako ne, dobije staratelja
Poslovna sposobnost moze biti puna i djelimicna (ako punoljetnom licu nastupi prolazna drustvena
poremecenost. U odredjenim uslovima maloljetnik moze steci poslovnu sposobnost, npr. osamostalio se.
Sud je taj koji oduzima poslovnu sposobnost.
55) Deliktna sposobnost fizickog lica
Deliktna sposobnost se ogleda u sposobnosti da se bude odgovorno za ucinjena krivicna djela i prekrsaje.
Opsti uslovi za deliktnu sposobnost su punoljetnost i normalno razvijena svijest, razum i volja.
Da bi osoba bila odgovorna za svoje postupke, potrebno je da je uracunljiva, svjesna svog djela i da je mogla
upravljati svojim postupcima. Sud je taj koji odredjuje uracunljivost. Osoba moze biti bitno smanjene
uracunljivosti, ali ako je sama sebe dovela u to stanje, onda odgovara za djelo kao i da je uracunljiva. U tom
smislu, krivicno djelo moze biti s predumisljajem ili iz nehata
Ali postoje i neke specificnosti po kojima pravni poredak razlikuje stepen odgovornosti fizickog lica:

mladji maloljetnik (14-16god.) i stariji maloljetnik (16-18god.) Oni se smatraju odgovornim ali ne i dovoljno
fizicki i psihicki zreli. Zato se ne primjenjuju klasicne kazne vec vaspitne mjere razlicitog intenziteta i strogosti.
56) Politicka sposobnost fizickog lica
Politicka sposobnost kao i prethodne dvije se stice punoljetstvom i psiho-fizickom zreloscu. Politicka
sposobnost znaci imati tzv. aktivna i pasivna biracka prava. Njen sadrzaj cine subjektivna politicka prava
koja ustav i zakon jedne zemlje priznaju njenim gradjanima da mogu birati u drzavne i politicke organe i
organizacije, kao i da u njih mogu biti birani.
57) Pravno lice kao subjekt prava
Pravno lice je drustvena tvorevina kojoj pravni poredak pridaje svojstvo subjekta prava radi zadovoljavanja
odredjenih drustvenih potreba i interesa.
Postoje pravna sposobnost, deliktna sposobnost i poslovna sposobnost (koja moze biti samo potpuna, ali
ne i djelimicna sposobnost, kao sto je slucaj sa fizickim licima).
58) Pravna sposobnost pravnog lica
Pravna sposobnost pravnog lica se stice upisom u nadlezne knjige, a kod nas je to sudski registar. Statut ili
neki drugi akt potvrdi nadlezni drzavni ili drustveni organ.
59) Poslovna sposobnost pravnog lica
Poslovna sposobnost je sposobnost da se zakljucuju pravni ugovori. Pravno lice mora ovlastiti poseban
organ koji ce ga predstavljati (direktor, predsjednik upravnog odbora), a koji predstavlja kolektivnu poslovnu
sposobnost. U pravnim odnosima taj organ formalno preuzima prava i obaveze, mada se prava i obaveze
odnose na sve clanove. Poslovna sposobnost pravnog lica je, za razliku od fizickog lica, uvijek potpuna.
60) Deliktna sposobnost pravnog lica
Deliktna sposobnost pravnog lica je sposobnost da se bude odgovorno za ucinjena djela i postupke. Pravno
odgovara za svoja djela svom svojom imovinom, tako da to pogadja sve clanove. Poslije pravno lice moze da
trazi od svoji clanova koji su odgovorni (npr. direktor) da joj stetu refundiraju.
61) Zastupnistvo, pojam i elementi
U nekim pravnim odnosina jedna strana nije u mogucnosti ili ne zeli da licno ocituje volju, pa to cini
posredstvom drugog lica. Zastupnistvo je pravni odnos koji jedno lice zasniva u ime drugog lica, i tim zastupano
lice preuzima prava i obaveze jednako kao da ih je to lice samo preuzelo.
Zastupnistvo ima tri elementa:
1. Lice koje je zastupano
2. Lice koje zastupa
3. Sam odnos zastupnistva
U dvije situacije licu koje je zastupano u odnosu na treca lica se odredjuje staratelj koji ga zastupa:
- Da joj je trajno nerazvijena svijest, volja, razum
- Da jos uvijek nema dobnu i psihofizicku zrelost (Za maloljetnike to su njihovi roditelji.)
Lice koje nekog zastupa u pravnom odnosu mora biti pravni agent (imati sve sposobnosti) .
62) Zakonsko zastupnistvo
Zakonsko zastupnistvo se uspostavlja kada su u pitanju lica kod kojih se javlja objektivna potreba za
zastupnistvom, jer nemaju ili nisu jos stekli poslovnu sposobnost (npr. zastupnici maliljetne djece su
roditelji).
63) Zastupnistvo po punomoci
Zakonsko zastupnistvo se uspostavlja dobrovoljnom izjavom jedne strane u pravnom odnosu da ce sva
prava i obaveze stecene po svom zastupniku priznati kao da ih je ona sama preuzela. Punomoc je odnos
koji se uspostavlja usmeno ili pismeno. Na osnovu punomoci jedno lice biva ovlasteno da u ime drugog lica
obavlja odredjene pravne poslove. Granice punomoci odredjuje lice koje je zastupano.
64) Nezvano vrsenje tudjih poslova
Javlja se kad su imovina i interesi odsutnog lica do te mjere ugrozeni da zahtjevaju hitno poduzimanje
odredjenih radnji od strane lica za koje se pretpostavlja da bi za te radnje bila ovlastena u normalnim
okolnostima.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

65) OBJEKTI PRAVA

Da bi mogli ostvariti svoje interese, subjekti prava stupaju u pravne odnose koji znace postojanje ovlastenja i
obaveza. Pravni odnosi moraju imati konkretan predmet povodom kojeg nastaju i taj predmet se naziva
objektom prava.
Objekti prava se dijele na cetiri vrste:
1. stvari: one obuhvataju sve predmete materijalnog svijeta koji su podobni za prisvajanje, a ne moraju imati
novcanu vrijednost
2. ljudske radnje: one se mogu ocitovati u razlicitim oblicima, kao sto su cinjenje, davanje ili trpljenje, i takodjer
se ne moraju izrazavati u novcu. Za radnju je nuzno da bude odredjena i moguca, kao i da nije suprotna duhu
pravnog poretka
3. licna dobra: to su temeljne ljudske vrijednosti (zivot, tijelo, cast, ugled, moral, ime i slicno). Ona postaju
objekt prava uglavnom onda kada je njihovom povredom nastala neka imovinska ili neimovinska steta.
4. intelektualni proizvodi: tu je rijec o tzv duhovnim tvorevinama, iz oblasti naucnog i kulturnog stvaralastva.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------66) Pojam EFIKASNOST PRAVA i subjekti efikasnosti
Efikasnost prava je stepen u kome se prakticno sprovode ciljevi prava i u kome pravni subjekti materijaliziraju
svoje interese i iscrpljuju svrhu s kojom su pravni odnosi zasnovani.
Da bi pravna norma bila efikasna, mora se postovati sljedeci redoslijed subjekata efikasnosti:
1. Prvo se pojavljuje Adresant koji donosi normu,
2. Zatim Adresat kao onaj na koga se pravna norma odnosi, i on ima dva moguca ponasanja: u skladu s
normom i nasuprot norme
3. Na kraju, drzani organ koji stupa na snagu samo u slucaju ako se Adresat ponasa nasuprot norme
67) Vrsta efikasnosti prava
Postoje dvije vrsti efikasnosti: primarna i sekundarna
Primarna efikasnost podrazumijeva pozitivan stav subjekta obaveze prema njenoj zapovijesti (u skladu sa
normom)
Sekundarna efikasnost podrazumijeva negativan stav subjekta obaveze prema njenoj zapovijesti, i nju
proizvodi primjena drzavne prinude.
Cilj je da preovladava primarna efikasnost prava, a ne sekundarna.
68) Granice efikasnosti prava
Posto u svakom pravnom poretku postoji odredjen procenat slucajeva koji se ne rijese, ili se rijese, ali se ne
kazne, mozemo govriti o gornjoj i donjoj granici efikasnosti.
Gornja granica efikasnosti postoji kada najveci broj subjekata (mada nikad svi) zauzima pozitivan stav prema
pravnoj normi.
Donja granica efikasnosti postoji kada najmanji procenat pozitivnih ponasanja prema pravnoj normi neophodan
da bi se moglo govoriti o efikasnosti pravne norme. Manje od tog procenta, drustvo ide ka anarhiji.
Npr:
Gornja granica primarne efikasnosti je kada je procenat negativnog ponasanja prema pravnoj normi mali u
odnosu na ukupan broj stanovnika (na 500,000 stanovnika pocinjeno 3 ubistva)
Donja granica primarne efikasnosti je kada je procenat negativnog ponasanja prema normi veliki u odnosu
na ukupan broj stanovnika (na 500,000 stanovnika pocinjeno 30 ubistva)
Gornja granica sekundarne efikasnosti je kada je procenat uhvacenih pocinilaca negativnog ponasanja
prema pravnoj normi veliki u odnosu na ukupan broj pocinilaca. (na 500,000 stanovnika rijeseno 30 ubistva)
Donja granica sekundarne efikasnosti je kada je procenat uhvacenih pocinilaca negativnog ponasanja
prema pravnoj normi mali u odnosu na ukupan broj pocinilaca. (na 500,000 stanovnika rijeseno 3 ubistva)

U slucaju potpune efikasnosti ili potpune neefikasnosti pravnog poretka, on bi ukinuo sam sebe (ako se svi
ponasaju u skladu sa pravnim normama, pravni poredak nije vise potreban, a ako se niko ne pridrzava pravnih
normi, pravni poredak je nekoristan i prakticno ne postoji). Potpuna efikasnost se dosad nije desila u istoriji, dok
potpuna neefikasnost jeste (revolucija, anarhija)

ZAKONITOST
69) NACELO (PRINCIP) ZAKONITOSTI
Zakonitost je nacelo kojim se izrazava nuznost da nizi elementi pravnog poretka moraju biti u skladu sa onim
visim, a visi se onim najvisim (ustavom i zakonom).
Da li se jedan element poretka ima smatrati nizim ili visim, zavisi od njegove pravne snage. Pravna snaga je
normativni i fakticki domet pravne norme. Zakonitost se javlja kao proizvod hijerarhije koja vlada unutar
pravnog poretka i zahtjeva za njenim striktnim pridrzavanjem.
Zavisno od toga da li se zakonitost odnosi formu ili sadrzaj pravnih akata i normi, zakonitost se dijeli na
formalnu i materijalnu:
1. formalna zakonitost, ocijenjuje se da li je nizi pravni akt donesen od nadleznog organa i po propisanom
postupku koji nalaze visi pravni akt, kao i da li se materijalizuje u ljudskim radnjama na zakonom predvidjen
nacin; (nadlezni organ donese zakon u nedleznom postupku);
Nenadleznost vodi ka zlouputrebi, a odstupanje od nadleznog postupka ka nesigurnosti u ustanovljavanju
istine.
2. materijalna zakonitost se odnosi na sadrzaj pravnih akata i na nuznost da oni regulisu samo onu pravnu
materiju koju im u nadleznost stavlja visi pravni akt. (kretanje u okviru granica nadleznih organa)
Kada nije ispostovana, sadrzaj volje subjekta se ne podudara sa sadrzajem pravnog akta, pa se mora traziti
korekcija ili uklanjanje pravnog akta iz pravnog poretka.
70) Pravni lijekovi
Svaki pravni poredak ima razradjene mehanizme zastite zakonitosti koji ce omoguciti njegovo nesmetano
funkcionisanje i otklanjanje smetnji.
Postoje dvije vrste nezakonitosti:
- one koje se cine prema ljudima i
- koje se odnose na pravne akte.
Postupak za utvrdjivanje pravne istine, kad se radi o nezakonitosti koje proisticu iz pojedinacnih pravnih akata,
moze biti dvostepeni i trostepeni postupak.
Pravni lijek je zahtjev koji se odnosi na upotrebu sredstava kojima ce nezakonitost biti utvrdjena i otklonjena.
Zahtjev za utvrdjivanjem zakonitosti se moze postaviti:
- po privatnoj inicijativi (ex privata) ili
- po sluzbenoj inicijativi (ex officio).
Pravni lijek se dijeli na redovne i vanredne.
71) Redovni i vanredni pravni lijekovi
Redovni pravni lijek se upotrebljava u toku drugostepenog i trecestepenog postupka, i to su uvijek zalbe:
- u krivicno-pravnoj oblasti to su zalbe na presude sudova
- u gradjansko-pravnoj oblasti (u parnicnom postupku) to su zalbe na presude i zalbe na rjesenja
- u upravno-pravnoj oblasti (u upravnom postupku) zalbe na rjesenje prvostepenog organa (stranka ili javni
tuzilac)
Kad se iscrpe sve zalbe, odluka suda postaje pravosnazna, a izvrsnost nastupa nakon relativne
pravosnaznosti. Relativna pravosnaznost nastupa kada se iscrpe svi redovni pravni lijekovi. Apsolutna
pravosnaznost nastupa kada su iscrpljeni svi redovni i svi vanredni pravni lijekovi. U realnosti to je slucaj samo
kod posebnih situacija, npr. kad je u pitanju smrtna kazna.
Vanredni pravni lijekovi se upotrebljavaju kada u redovnom postupku (dvostepenom i trostepnom) nije
dokazano da je presuda nezakonita, ali postoje indicije da cinjenicno stanje nije utvrdjeno na pravni nacin, da je
u postupku ucinjena povreda zakona ili da postoji siri drustveni interes da se citava procedura preispita.
Vanredni pravni lijek moze biti:
- u gradjansko-pravnoj oblasti revizija (u postupku ucinjena povreda zakona tokom postupka ili zbog
pogresne primjene materijalnog prava) Revizija se koristi protiv drugostepene presude i o njoj odlucije
vrhovni sud, a podnosi je zainteresovana strana
- u krivicno-pravnoj oblasti zahtjev za ponavljanje postupka (podnosi zainteresovana strana ako se
utvrde nove okolnosti, dokazi i cinjenice)
- zahtjev za zastitu zakonitosti u obje oblasti (podnosi javni tuzilac, a ne zainteresovana strana, kada
je ucinjena povreda zakona tokom postupka ili pogresna primjena materijalnog prava)

zahtjev za vanrednim ispitivanjem pravosnazne sudske odluke u obje oblasti (u krivicnoj kada je
neko osudjen na bezuslovnu kaznu, a iscrpio je sve redovne pravne lijekove, a u gradjanskoj kada
stranka nije zadovooljna revizijom ili zahtjevom za zastitom zakonitosti)
zahtjev za vanredno ublazavanje kazne (nove olaksavajuce okolnosti koje prije nisu bile poznate)

72) Pravosnaznost i izvrsnost

Pravosnaznost je trenutak kada jedan pravni akt iz normativne sfere predje u fakticku i pocne da daje rezultate
efikasnosti. To je vezivna tacka izmedju normativne i fakticke strane pravnog akta.
Pravosnaznost prethodi izvrsnosti da bi pravni subjekt imao zakonski odredjene sanse da preispita njenu
opravdanost.
Pravosnaznost moze nastati:
- Kad strane odustanu od pravnih lijekova
- Kad odluci organ koji je iscrpio i posljednji vanredni pravni lijek
- Povlacenjem zalbe itd.
73) Sankcije protiv nezakonitih pravnih akata:
U slucaju da se nezakonitost pojedinacnog pravnog akta (sudskog ili upravnog) utvrdi u konacnoj instanci i ako
se pokaze da takav pravni akt ne moze biti pravnosnazan, pravni poredak u tom pogledu ima dva instrumenta
na raspolaganju: nistavost i rusljivost.
a) Nistavost se odnosi na teze povrede zakonitosti i moze biti apsolutna i relativna.
Kod apsolutne nistavnosti, postupak za njeno ustanovljavanje sprovodi drzavni organ, po sluzbenoj
duznosti, a posljedice koje je akt proizveo se niste od pocetka, a za njega se uzima kao da nije postojao
(npr. brak izmedju lica istog spola). Razlozi apsolutne nistavosti su najcesce potpuna nenadleznost organa
koji je donio akt i netacno utvrdjeno cinjenicno stanje i neadekvatna primjena materijalnog prava). Ovdje
nema roka zastarijevanja za podizanje tuzbe.
Relativna nistavnost tice se povreda zakonitosti manjeg intenziteta i postupak za njeno utvrdjivanje vodi
se samo po privatnom zahtjevu. Posljedice koje je pravni akt proizveo se niste se od pocetka, do trenutka
kada ih je pravni akt poceo proizvoditi, ali ce sam akt ostati pravno valjan sve dok se ne postavi zahjev za
njegovo nistenje. Rok zastarijevanja za podizanje tuzbe je 10 godina.
Ponisteni (nistavni) pravni akt uklanja se iz pravnog sistema i njegovo je dejstvo retroaktivno (nite se
sve posljedice koje je proizveo od svoje pojave).
b) Rusljivost
Rusljivost nezakonitih pravnih akata slicna je relativnoj nistavnosti, jer se spor pokrece po privatnoj inicijativi i
akt ostaje u pravnom sistemu sve dok ne bude dokazana nezakonitost. Razlika je u tome sto se kod rusljivog
pravnog akta posljedice ukidaju samo od trenutka kad je rusljivost ustanovljena. Rusljivost ogranicava prema
buducnosti, ali ne i prema proslosti.
Kad se pravni akt ukida (rusljivost), on iscezava iz pravnog sistema od trenutka kada je ustanovljena
njegova pravna nezakonitost, ali do tada proizvedene posljedice i dalje ostaju.
U slucaju da se radi o nezakonitosti opsteg pravnog akta (sto je mnogo rjedje), moze se poklretati postupak na
Ustavnom sudu (npr. kada nema uskladjenosti akta sa Ustavom)

PRAVNI POREDAK:
74) Principi povezivanja pravnih normi u pravni poredak
Pravni poredak je onaj normativni drustveni poredak koji drzava stiti mogucnoscu primjene organizovane
prinude i koji se sastoji od pravnih normi i akata, ponasanja po tim normama i aktima, i zakonitosti kao principa
koji norme i ponasanja dovodi u funkcionalni sklad.
Postoji nekoliko principa po kojima se pravni poredak konstituise kao sklada cjelina:
Funkcionalni princip
Teritorijalni princip
Temporalni prinicip (vazenje normi u vremenu)
Retroaktivno dejstvo
75) Funkcionalni princip povezivanja
Opste norme propisuju jednaka pravila ponasanja za odredjen tip pravnih situacija, a pojedinacne norme
primjenjuju ta pravila na konkretne subjekte.
Funkcionalno povezivanje opstih i pojedinacnih pravnih normi se vrsi po nacelu hijerarhije, po kome su
uredjeni odnosi izmedju izvora prava u formalnom smislu. Hijerarhija pocinje ustavom, a zavrsava se
pojedinacnim pravnim aktima.
Nize i vise pravne norme i akti nalaze se u subordinatnom polozaju prema onim najvisim. Subordinacija se
krece u vertikalnoj ravni pravnog sistema, od podzakonskih akata prema zakonu i ustavu
Pravne norme i akti jednake pravne snage nalaze se u polozaju koordinacije. Koordinacija se krece u
horizontalnoj ravni pravnog sistema, i obuhvata svaki od ovih akata u okviru nadleznosti organa koji ih donosi
(podzakonske akte u nadleznosti vlade, zakonske akte u nadleznosti skupstine i sl.)
76) Teritorijalni princip (vazenje normi u prostoru)
Teritorijalni princip se odnosi na sve subjekte koji se nalaze na tlu jedne drzave, uz rijetke izuzetke koji su
propisani specijalnim medjunarodnim aktima (npr. princip eksteritorijalnosti diplomatskih predstavnistava).
Postoji i personalni princip, po kome se subjekt vezuje za pravila svog pravnog poretka, bez obzira na kojoj
se drzavnoj teritoriji nalazio.
77) Temporalni prinicip (vazenje normi u vremenu)
Temporalni princip glasi da pravne norme i akti vaze od trenutka kada stupe na snagu. Trenutak stupanja na
snagu odredjuje se u tekstu norme ili akta, i on obicno nastupa nakon sto protekne izvjesno vrijeme od trenutka
donosenja. Taj vremenski razmak (vacatio legis) je potreban da bi se subjekti prava mogli upoznati sa
sadrzajem normi ili akata i da o njima steknu pravnu svijest. U nasem zakonodavstvu, vacatio legis je obicno 8
dana od objavljivanja teksta u javnom glasilu.
U momentu stupanja na snagu pravne norme i akti sticu pravni legalitet (postaju pozitivni) jer ih donosi nadlezni
organ po tacno utvrdjenom postupku i uz to odredjuje njihov nacin sprovodjenja (materijalizacije).
Zbog pravne sigurnosti, pravne norme uvijek vaze unaprijed i ne mogu se primjenjivati na stanja i odnose prije
donosenja pravnih normi.
78) Retroaktivno dejstvo pravne norme
Postoje situacije kada zakonodavac naredjuje da norma vazi unazad i da ima retroaktivno dejstvo. Posto
retroaktivno dejstvo nije pravilo, vec izuzetak, ono se obavezno naglasi u tekstu norme. Ovo dejstvo je najrjedje
u krivicnom pravu. Zakonodavac ce ovo dejstvo pokrenuti u situaciji kada je pravna stvar zavrsena, a posljedice
jos traju ili kad su upitanju principi humanosti npr. ratni zlocini iz II svj. rata)

TUMACENJE PRAVA:
79) Tumacenje prava
Tumacenje prava je jedna logicka operacija, koja prethodi primjeni prava, kojoj je cilj da utvrdi pravi smisao
norme prije nego sto njene zamisli kroz ponasanje ljudi ili primjenu sankcija, postanu stvarnost.
- subjektivni razlozi tumacenja se odnose na licnost stvaraoca norme (adresanta) i subjekta na koga se njena
zapovijest odnosi (adresata)
Adresant (stvaralac norme) cesto nije u mogucnosti da jezickim instrumentarijem izrazi sve svoje misli i
namjere, pa skoro uvijek postoji mogucnost da je ono sto je htio kazati sire od onog sto je receno normom.
- objektvni razlozi tumacenja se vezu za tekst norme i ostvarenje misli i namjera zakonodavca (adresanta)
koja je u njemu sadrzana.
Misli i namjere stvaraoca pravne norme i akta materijalizuju se kao poruka, koja je najcesce iskazana sistemom
znakova (slova) i znacenja. Ali nekada poruka norme ili akta moze imati vise znacenja, posto rijeci i pojmovi
kojima se ona sluzi ne moraju sadrzavati iste stvari i odnose.
80) Vrste tumacenja prava
Subjektivno i objektivno
Subjektivno tumacenje prava je tumacenje onoga sto je zakonodavac htjeo da kaze (volja stvaraoca norme
psihicki elemenat). Po ovom tumacenju, stvaralac norme (zakonodavac) nije i ne mora biti savrsen, ali on nije
mogao a da ne izrazi volju vladajuce klase. A da bi se se saznalo sta je zakonodavac htjeo da kaze, dozvoljena
su sva sredstva (socioloska, istorijska, psiholoska itd.)
Objektivno tumacenje prava je tumacenje onoga sto je zakonodavac stvarno rekao (i sto je zapisano u
tekstu norme), bez obzira da li se to podudara sa njegovom stvarnom namjerom, kao i da li se smisao
podudara sa aktuelnim htjenjem vladajuce volje. Ovo tumacenje je pouzdanije, jer tumac ne mora pogadjati
sta je zakonodavac htjeo.
Staticko i evolucionisticko
Staticko tumacenje istrazuje smisao koji je norma imala u trenutku kada je donesena. Moze istrazivati i sa
socoloskog stanovista. Smisao norme moze biti istrazen sa subjektivnog i sa objektivnog stajalista.
(vise primjenjiva u tradicionalnim drustvima)
Evolucionisticko tumacenje ispituje smisao koji norma ima u trenutku svoga tumacenja ili primjene, a
osnovna mu je pretpostavka da se taj smisao mijenjao od trenutka donosenja do trenutka tumacenja ili
primjene same norme. Ovdje tumac normu prilagodjava novonastalim drustvenim promjenama. Smisao norme
moze biti istrazen sa subjektivnog i sa objektivnog stajalista. (vise primjenjiva u modernm drustvima)
Jezicko i logicko tumacenje
Jezicko tumacenje: je interpretacijska podloga za sva ostala tumacenja, buduci da ono polazi od teksta norme
u kome je objektivna i spolja vidljiva sama njena egzistencija. (leksicko, morfolosko, semanticko...)
Logicko tumacenje ispituje da li su zakljucci do kojih se doslo nakon jezickog tumacenja, odrzivi u svjetlu
logike.
Vezano i slobodno tumacenje
Vezano tumacenje drzi se tekstualnog tumacenja norme i striktnog uvazavanja njenih odredbi, ne odmicuci
dalje od njihove bukvalne interpretacije.
Slobodno tumacenje prava ukljucuje i mogucnost zaobilazenja postojece pozitivne norme ukoliko ona po
njegovoj ocjeni ne udovoljava prirodi konkretne pravne stvari. (pored zakona i obicaji, moral, kultura)
81) Tumaci prava
Autenticni ili izvorni tumac
Subjekat koji je normu stvorio (adresant) prvi moze da tumaci pravo, jer on najbolje poznaje smisao poruke
norme, kao i okolnosti zbog kojih je normu stvorio, i on se zove autenticni ili izvorni tumac. Njegovo
tumacenje se zove autenticno ili izvorno tumacenje, i uzima se kao obavezno.
(Dobra stvar kod ovog tumacenja je sto ono iskljucuje sva ostala tumacenja. Medjutim, postoje teskoce, jer ako
stvaralac norme nije ziv ili je tijelu koje je donijelo normu istekao mandat, odredjuje se posebna strucna
komisija za tumacenje pri najvisim drzavnim tijelima.)
Strucni tumaci
U stvarnosti je najrasirenije tumacenje drzavnih organa koji primjenjuju pravo i imaju ovlastenje da tumace
opste pravne propise, a oni se zovu strucni tumaci. Kad su u pitanju sudski akti, onda ih tumace sudski
tumaci.

Privatni tumaci
Postoji i privatno tumacenje, tumacenje koje vrse zainteresovani pravni subjekti (fizicka i nedravna pravna
lica) i oni su u tom slucaju privatni tumaci. Njihova tumacenja su nepouzdana i neprecizna i nisu obavezujuca.
Tumaci mogu biti i strucna lica koja nemaju vlast (pravni referenti, advokati), kao i pravni naucnici i
teoreticari (koje pravni organi konsultuju pri tumacenju). Njihova tumacenja nisu obavezujuca