MALA KNJINICA MATICE HRVATSKE

KOLO VL - SVEZAK 31.

Dr. RUDOLF HORVAT

LIKA I KRBAVA
POVIJESNE SLIKE, CRTICE I BILJEKE

SVEZAK I. OPI DIO

TISAK TIPOGRAFIJE" D. D., ZAGREB

ZAGREB 1941
IZDANJE MATICE HRVATSKE

SADRAJ

1. Lika i Krbava u Srednjem vijeku

2. Nekadanja krbavska biskupija
3. Bitka na Krbavskom polju g. 1491. i 1493.
4. Lika i Krbava u turskoj vlasti
5. Osloboenje Like i Krbave
6. Naseljavanje Like i Krbave
7. Iz kronike Like i Krbave
8. Biva lika krajika pukovnija
9. Biva otoka krajika pukovnija
10. Junatva nekadanjih Liana
11. Iz like kulturne prolosti
12. Like ceste
13. Vaniji mostovi u Lici i Krbavi
14. Lika diliansa
15. Lika eljeznica
16. Stanovnitvo Like i Krbave
17. Otoani u okraju kod Casteggia godine 1800.
18. Borbe u Lici g. 1809. (Bitka kod Bilaja i Provala Turaka)

OPI DIO

1
 1. LIKA I KRBAVA U SREDNJEM VIJEKU

Lika je upa u srednjemu vijeku zapremala samo gornji tijek rijeke Like i podruje
njenih pritoka: Jadove, Glamonice, Poiteljice i Novie s Bruankom. Prema tomu je
sredovjenoj Lici pripadao onaj dio dananje Like, u kojemu se danas nalaze mjesta:
Gospi, Bilaj, Ribnik, Lipe, Novi, Divoselo, Medak, Drenovac, Mogori, Radu,
Poitelj, Kuklji, Pavlovac, Vrebac, Ostrovica, Barlete, Ploa, Lovinac, Bruane i
Tmovac.
Najstariji spomen Like nalazimo u djelu, to ga je oko godine 950. napisao
bizantski car Konstantin Porfirogenet. Liku spominje hrvatski kralj Petar Kreimir,
koji liku upu (upaniju) godine 1071. dodjeljuje biskupu u Rabu. To je rapskom
biskupu godine 1111. potvrdio i ugarsko-hrvatski kralj Koloman. Ali ve godine
1185. polovica like spada pod biskupiju u Ninu, a druga polovica krbavskoj biskupiji.
Sredinom 13. vijeka doao je u Liku hrvatski ban Stjepan, da po nalogu kralja Bele IV.
ispita neku tubu. Tom je prigodom ban oko sebe sabrao 24 zaprisegnuta suca likih
plemia. Godine 1263. spominje se liki upan Petar. Izmeu splitskoga nadbiskupa
Ivana i ninskoga biskupa Stjepana vodila se god. 1272. pravda radi crkvene '
desetine u Lici; nadbiskup je kasnije ostavio ninskomu biskupu cijelu Liku, to je
potvrdio i sam kralj.
Godine 1345. spominje se liki upan Petar Drislavi, a godine 1349. Andrija od
likoga roda Mogorovia, kojemu je godine 1372. pripadao i Novak Drislavi od
Ostrovice. Hrvatski pisana sudbena odluka od godine 1439. poinje rijeima: Mi
Iknez imun Slavkovi, budui knez liki meju plemenitimi Ijudmi Mogorovii stola
(suda) Kraljeva u Lici, litogaj kraljeva stola budui mi suci po imeni Mikula
Mihali od nie Petri-evi i Vladii, i tolikoj Petar Volenei od hie Kukli, i tako je
Grgur Budii od hie Vrhovac, i takoj Grgur Veselii od hie Tugomeri, i takoj
Miklou Jurani od hie Metka Ovdje eto vidimo likoga upana imuna
Slavkovia, koji s petoricom likih sudaca ini godine 1439. kraljevski sud u likoj
upaniji.
Sveenik Bla Bobinac, koji bijae vikar ninskoga biskupa u Lici, prodao je godine
1449. crikvi svete deve Marije na Drenovci svoj (rukom pisani) misal za 27* dukata.
U hrvatski pisanoj potvrdi spominje Bobinac: A tada bie ban Petr (Talovac) v
Hrvatih, a pod njim bie knez Franko Petrievi v lici. I va to leto se nainie vsi
Mogorovii s knezom Dujmom Baniem (sinom bana Nikole Frankopana) za
upaniju Uku, i dae 200 dukat, a on im upaniju pusti v Lici vikovinim zakonom.
Plemenit lovik Petar Petrievi iz Radine vesi elio je godine 1495. otkupiti
svoga sina, koga mu zarobie Turci. Da smogne odreenu ucjenu, prodao je
Petrievi stanovite svoje zemlje za 40 dukata Jurju Miletiu. Kupoprodajni je ugovor
sastavljen pred kraljevskim stolom (sudom), koji odnosnu ispravu poinje ovim
rijeima: Mi, Petar Mali, (knez plemenitoga stola kraljeva v lici i mi suci rotni togaje

2
stola kraljeva, po imenu: Ivan Rai od hie Rai i Turaj dribag od Ribnian i Grgur
Nelkovi od Vrhovljan i Vidak od Telian i Petar Sui od Tugomer. Ovi se suci
sastadoe v pondiljak, v dam navadni pitanja naega, i to u svetago Jurja na
Skurini.
Sredovjena je Krbava (Corbavia) zapremala onu visoku ravnicu, koja se i danas
zove Krbavsko polje, te kojom teku rijeke ponornice: Krbava, Karamanua i
Krbavica. Povrh toga pripadala je sredovjenoj Krbavi takoer visoravan, kojem
protjee ponornica Korenica. Krbava je dakle u srednjem vijeku zapremala ne samo
cijeli dananji upravni kotar (srez) udbinski, ve i znatan dio kotara korenikoga. U
podruju sredovjene Krbave stajahu dananja mjesta: Udbina, Podlapac, Komi,
Kurjak, Mekinjar, Korenica, Buni, Kozjan i Priboj.
Prvi spomen Krbave nalazimo u historijsko-geografskoj radnji, koju je oko godine
950. napisao bizantski car Konstantin Porfirogenet. Najstariji krbavski upan Deimir
spominje se godine 1078. Njega je vjerojatno naslijedio upan Desila, koji je u Krbavi
vladao godine 1100. Teajem srednjega vijeka stanovahu u Krbavi sami rimokatolici
(ba kao to i u Lici). Zato je Krbava imala i posebnoga krbavskoga biskupa, koji je
stanovao u Udbini. Krbavska je biskupija postojala gotovo 3 stoljea, t. j. od god.
1185. do god. 1460. Ona je imala i svoj kaptol, a i svoje redovnike franjevce. Tako se
godine 1405. spominje o. Petar, koji bijae gvardijan u Udbini. Krbavski su franjevci
dapae inili posebnu Kustodiju, kojoj je godine 1464. pripojen i franjevaki
samostan na Trsatu iznad Rijeke. Tada je o. Luka Cetinski bio custoss Corbaviae.
Poput Like imala je i Krbava svoje sudite, koje se zvalo krbavski stol. Ovaj su
15. svibnja 1466. inili: Ivan Boboeli, Ladislav Uglei, Juraj Ludi i Filip Boboeli,
potkneini velmone gospode knezova krbavskih, i tri zaprisegnuta suca krbavskoga
stola: Pavao Zelenkovi od Gusia, Luka Grubi od Kozjana i Andrija Dokmani od
Jelana.
Uz liku i krbavsku upu bilo je u srednjem vijeku na podruju Like i Krbave jo 8
upa, poimence: brinjska, buka, hotuka, odorjanska, unska, lapaka i nebljuka
upa i t. zv. Gacka. Treba dakle da ogledamo opseg i prolost ovih oblasti.
U brinjskoj upi bijae glavno mjesto Brinje. Uz tu varo nalazimo u sredovjenim
spomenicima sela: Crnica, Jezera ili Jezerin (dananji Jezerani), Mokro, Drstino selo,
Mali Prokici (moda dananje Prokike), kinje, Vrata (uz cestu prema Modruama) i
jo neka. U brinjskoj upi bijahu i dva grada (tvre), poimenice: Sokol ili Sokolac,
koji takoer zovu Brinjski grad, te Jelovik (po svoj prilici Staro Brinje). Brinjskoj
upi je pripadalo i Zahumlje, u kome se godine 1499. spominju sela: Bitoraj, Krakar i
Jesan (Jasenak). Zahumlje je obuhvatalo jugozapadni obronak Velike Kapele, ali je
prelazilo i u tu planinu.
Buka je upa zapremala podruje srednjega i donjega tijela rijeke Like, t. j. od
utoka Novie u Liku do onih ponora, gdje se gubi rijeka Lika. Bukoj upi
pripadahu i oni krajevi, kojima protjeu potoci, koji s Velebita dovode svoje vode u
Liku. Pod imenom Buani spominje se buka upa prviput godine 1071., kada ju

3
kralj Petar Kreimir dodjeljuje biskupu u Rabu. Njeno ime nalazimo u povelji kralja
Kolomana od godine 1111., zatim redomice u brojnim listinama 13., 14. i 15. vijeka;
zadnji joj spomen dolazi godine 1512. Ime Buani sjea nas na hrvatsku kneginju
Bugu, koja je sa sestrom Tugom i s petero brae dovela Hrvate u novu domovinu,
kako je to bizantski car Konstantin Porfirogenet zabiljeio po staroj prii hrvatskoj.
Na ime Buana spominje nas jo danas selo Buin ili Buim, koje se s ostacima
stare tvre nalazi kod Smiljana. Iz brojnih listina doznajemo za imena mnogih mjesta
i tvra, koje su teajem srednjega vijeka bile u bukoj upi. Od ovih jo danas postoje
mjesta: Kosinj, Krasno, Kuterevo, Ostrovica, Perui, Sraklin i titar (kula kod sela
Kvarte). Godine 1411. spominje se u bukoj upi hospital (bolnica) sv. Marije
Magdalene, koji se nalazi na teritoriju upne crkve sv. Marije djevice od Buana.
Poevi pak od godine 1490. spominje se i pavlinski samostan sa crikvom sv. dive
Marije. Taj samostan osnovae plemeniti ljudi Drakovii iz sela Zaina dolnjega,
i to na vrhu, ki se zove Gradina.
Hotuka se upa nalazila oko dananjega Graaca u podruju potoka Otue i
njegovih pritoka. (Potok Otua izvire ispod brda Urlaja kod Rudopolja, a ponire
juno od Graaca, gdje su Gaain i Kesia ponor.). Najstariji spomen hotuke upe
nalazimo u listini, kojom bosanski ban Mladen ubi dozvoljava Splianima
slobodno trgovanje u Hrvatskoj i Bosni. Ovu je listinu izdao Mladen 4. srpnja 1302.
in Hocucha. U hotukoj upi bijae tvra Gradac, koja se prvi put spominje u
ispravi od 22. svibnja 1422. I zaista se kraj rimokatolike crkve u Graacu vide
ruevine stare tvre, koja se zove Gradina. Vjerojatno je po toj sredovjenoj tvri,
koja se u listinama zove Gradac i Gradec, nastalo ime dananjemu selu Graacu.
Odorjanska je upa zapremala gornji tijek rijeke Zrmanje, poevi od njenog izvora
kod Male Popine pa do klanca, kojim se rijeka probija iz Like u Dalmaciju. Ta divlje-
romantina dolina bijae u srednjemu vijeku drukija, nego li je danas. Uz rodna
polja, na kojima su uspijevale itarice, bilo je tu i mnogo vinograda, radi ega su ju
nazivali Vinodol. Na poetku zrmanjske doline vide se ruevine tvre Rakovnika.
Na koncu pak spomenute doline uzdiu se ogromne ruevine Zvonigrada, koji se
spominje ve oko godine 1220. Zvonigrad je godine 1412. pripadao knezu Ivaniu
Nelipiu. On je taj grad zajedno s pokrajinom Odorje godine 1434. predao svojoj
keri Katarini, koja bijae udata za kneza Ivana (Ana) Frankopana. Zvonigrad je
godine 1509. posjedovao krbavski knez Ivan Karlovi, koji je tada u pokrajini
Odorje drao jo 3 tvre (Mutnica, Grahovec i Strmnice).
Unska upa zapremala je sadanju upravnu opinu Srb. Ona je dakle obuhvatala
gornje podruje rijeke Une, od njenog izvora do onoga mjesta, gdje u nju utjee
pritok Unac. (Una izvire kao prava i vodom obilata rijeka ispod 665 metara visokog
brda, koje pripada gori emernici. Ve iza kratkoga tijeka prima Una potok Suvaju
kod sela Suvaje.) Na zemljitu nekadanje unske upe vide se jo i sada ruevine
starih utvrda. Takva je Radenovia gradina blizu mjesta Srb; isto tako i gradina
Kunovac kod istoimenoga sela. Glavno je mjesto unske upe u srednjemu vijeku

4
bilo Srb, gdje stanovahu obitelji: Anii, Deanievii, Henii, Kovai i Matijaevii.
Ove su obitelji u Srbu imale svoj plemenski sud, koji se po tomu selu zvao Srpski
stol. Tko nije bio zadovoljan odlukom Srpskoga stola, mogao se prizvati na banski
sud u Kninu. Tako je Martin Deanievi godine 1451. doao u Knin pred hrvatskoga
podbana Tomaa Bojniia, da se ali protiv odluke Srpskoga stola u pogledu
nekoga vinograda. Prema tomu je tada u podruju unske upe bilo i vinograda. Neko
je vrijeme Srb pripadao knezovima Nelipiima, koji su ga morali godine 1345.
odstupiti kralju Ljudevitu I.
Lapaka se upa nalazila uz lijevu obalu rijeke Une, poevi od utoka Unca sve do
sela Nebljuje. Ona je dakle zapremala dananju opinu Donji Lapac, ali i neka mjesta
u susjednoj Bosni. Lapaku je upu od Krbave rastavljala planina Pljeivica, preko
koje ispod 1172 m visokoga Kuka vodi (puna zavoja) cesta iz Udbine u Donji Lapac.
Na podruju lapake upe stoje dananja mjesta: Gornji i Donji Lapac, Borievac,
Kulen-Vakuf, Rmanj, Oraovac, Ostrovica, Doljani, Dnopolje i Dobroselo. U
lapakoj upi stanovalo je hrvatsko pleme Lapana. To se pleme spominje ve u doba
hrvatskih kraljeva domae krvi. Teajem 14. i 15. vijeka pripadahu plemenu Lapana
hrvatske plemike obitelji: Baldai, Borievi, Boilovi, ibudini, uli, Hrvatin,
Hvaokovi, Karlovi, Kenli, Kreli, Lapi, Livac, Lui, Mear, Mrmonji,
Namani, Raaevi, Ratkovi, Sii, Stariki, Tulavi i Utiini. upan od Lapa
spominje se prvi put godine 1396. U srednjemu je vijeku postojao i lapaki stol
(sud), koji se spominje u ispravama od godine 1431., 1448. i 1478.
Nebljuka je upa zapremala prostor izmeu planine Pljeivice i rijeke Une sjeverno
od lapake upe. Na tomu se teritoriju jo i danas nalaza selo Nebljuje, koje broji oko
150 kua s preko 1000 itelja istono-pravoslavne vjeroispovijesti; u selu se nalazi
crkva i puka kola. Tamo je i selo Kruge, koje se spominje godine 1524. kao
vlasnitvo kliskoga katelana Petra Kruia. U nebljukoj upi stanovahu Nebljusi.
To je staro hrvatsko pleme, koje se godine 1447. dijelilo na 4 koljena. Nebljukomu
plemenu pripadahu hrvatske plemike obitelji: Bokani, Bubani, ui, Fabijani,
Glavi, Kemeni, Kriani, Markovi, Mili, Naji, Radi, Radovani, itari i
Vui.
Gacka ili Gatanska upa zaprema u srednjem vijeku cijelo podruje rijeke Gacke i
njenih pritoka. Ova je upa na sjeverozapadu meaila s Vinodolom kod rnovnice,
a na jugoistoku s Krbavom kod Ravljana; na zapadu je dopirala do Vratnika, a na
jugu do Banje Kamenice.
Glavno je mjesto Gacke bilo Otoac, uz koji se u toj upi spominju jo ova sadanja
sela: Dabar, Doljani, Prozor, Ravljani, Sinac i Vrhovine. Gacka je u srednjem vijeku
imala jo i mnogo drugih sela, koja kasnije propadoe (valjda u doba ratova s
Turcima). Meu ovim bivim selima spominju se u listinama: rman Kal, Kamenik,
Kneza vas, Kovaii, Kutnjani, Luice, Obriz, Oklu, Orli, Prelipe, Pujevani, Prisika,
Podgradac, Papraani, Samostac, Stagovina, Vilici, Zalug i Stokoli. Uz crkvu sv.
Nikole u Otocu spominju sredovjeni izvori u Gackoj: crkvu sv. Ilije u Zalugu, crkvu

5
sv. Marka i 2 crkve sv. Jurja. Osim rijeke Gacke spominje se vica, na kojoj je knez
Sigismund Frankopan godine 1444. imao 2 mlina; a godine 1478. daruje knez Martin
Frankopan samostanu sv. Nikole na Gvozdu svoju livadu, koju je imao na Svickom
jezeru.
Gaani se kao jedno od hrvatskih plemena spominju ve godine 819., kad je
knez Ljudevit Posavski vodio borbu s Francima. Sredinom 10. vijeka spadala je
Gacka meu one 3 upanije, kojima je posebice upravljao hrvatski ban, kako to istie
u svome djelu tadanji bizantski car Konstantin Porfirogenet. Cijelu gatansku upu
darovao je godine 1219. kralj Andrija II. vitekomu redu Bojaka (Templara). Bojaci
su Gacku godine 1269. odstupili hrvatskomu hercegu Beli. Ali ve godine 1290.
pripada Gacka knezovima Frankopanima, koji je posjeduju do konca srednjega
vijeka. U gatanskoj upaniji bijae i zemlja Lasnii, kako se to vidi iz listine
kralja Karla Roberta od godine 1316. Vjerojatno je ta zemlja nekada pripadala
hrvatskomu plemenu Lasnii. (upan Obrad de genere Laznizithorum spominje
se meu onim starjeinama 12 hrvatskih plemena, koji su godine 1102. sklopili
ugovor s ugarskim kraljem Kolomanom.)

2. NEKADANJA KRBAVSKA BISKUPIJA

O postanku krbavske biskupije pripovijeda splitski arhiakon Toma ovo: Krbava

je spadala pod splitsku nadbiskupiju. Da je trajno pridri, (jer se za Krbavu otimahu i
drugi susjedni biskupi) odluio je nadbiskup Petar Ugrin, sin itilena, da u Krbavi
osnuje posebnu biskupiju, koja e biti podreena splitskoj nadbiskupiji. U tu svrhu
sazove nadbiskup Petar na crkvenu sinodu (sabor) sveenike iz cijele Krbave. Po
njihovoj elji bude za prvoga biskupa krbavskoga izabran Matej Maruta, kanonik
crkve sv. Dujma u Splitu. Matej bijae dodue jo mlad, ali poznat radi estitoga
vladanja i umjerenoga ivota svoga,
Tako je godine 1185. postala nova (krbavska) biskupija, kojoj papa Urban III.
potvrdi Mate ja Marutu za prvoga biskupa. Sjeditem krbavske biskupije postade
grad Mrsinj, gdje je biskup Matej podigao stolnu crkvu i uredio svoj kaptol. (Mrsinj
se nalazio nedaleko dananje Korenice.) Revno je biskup Matej obilazio upe u
krbavskoj biskupiji, kojoj je pripadala i polovica Like. (Drugom je polovicom Like
upravljao biskup iz Nina.) Da je biskup Matej uivao velik ugled, vidi se odatle, to je
upravo on bio godine 1197. izabran za suca u parnici izmeu graana trogirskih i
sveenstva ibenikoga. Pomnoao je biskup Matej broj sveenika u krbavskoj
biskupiji, kojom je upravljao punih 35 godina.
Kad je biskup Matej godine 1220. umro, ostade krbavska biskupija 4 godine bez
svoga poglavara. Tekar godine 1224. posvetio je splitski nadbiskup Guncel novoga
krbavskoga biskupa Martina, koji je umro godine 1238. Jo je uvijek na stolici
splitskoga nadbiskupa sjedio Guncel, koji je godine 1239. za biskupa u Krbavi
posvetio mladoga Saracena iz ugledne i bogate velikake obitelji. Isprvice bijae

6
Saracenovo biskupovanje nesretno, jer su Mongoli godine 1242. kroz krbavsku
biskupiju prolazili u Dalmaciju, da uhvate kralja Belu. Tom je prigodom ljuto
postradala ta biskupija, gdje su Mongoli spalili kue i crkve, a poklali sve ljude, koje
su uhvatili. Ipak je Saracen doivio i boljih dana, kada se njegova biskupija oporavila
od toga stranoga udarca. Saracen je naime doekao visoku starost od blizu 100
godina, jer je ivio do konca 13. vijeka, te je preivio 4 kralja i 15 papa.
Saracena je na biskupskoj stolici naslijedio Petar I. Kad je godine 1332. umro
krbavski biskup Petar, imenovan je za krbavskoga biskupa o. Bonifacije, koji je
pripadao franjevakom redu. Bonifacije bijae rodom iz Pize u Italiji, te je ve
godine 1325. bio izabran za biskupa na otoku Sardiniji. Dri se, da je biskup
Bonifacije prenio sjedite krbavske biskupije iz Mrsinja na Udbinu. Moda je ve on
sagradio i biskupski dvor na Udbini, koji je zaista postojao ve sredinom 14 vijeka.
Drugi je svoj dvor imao biskup Bonifacije u Modruu, gdje je pogostio kralja Karla
Roberta 17. kolovoza 1333., kako razabiremo iz kraljeva pisma Splianima.
Oko godine 1340. umre krbavski biskup Bonifacije, koga naslijedi o. Radoslav, lan
franjevakog reda. Radoslav je neko vrijeme stanovao u Senju. I njegov je nasljednik
o. Valentin pripadao redovnicima franjevcima. Valentina je naslijedio (oko godine
1354.) biskup Mavroa, iza koga je krbavskom biskupijom od g. 1360. do g. 1367.
upravljao biskup Vladislav. Oko godine 1370. postade Krbavskim biskupom Petar II.
U njegovo je doba knez Stjepan Frankopan u Modruu sagradio franjevaki
samostan, koji je opskrbio imanjima i pravima, to je godine 1378. odobrio papa
Grgur XI. Petra je godine 1379. naslijedio biskup Toma, a Tomu godine 1388. biskup
Nikola, koji je krbavskom biskupijom upravljao 22 godine.
Godine 1410. postade krbavskim biskupom Gemijan. U njegovo je doba krbavski
knez Pavao, ban Hrvatske i Dalmacije, 23. sijenja 1411. hospitalu sv. Marije
Magdalene na teritoriju upne crkve sv. Marije djevice u Buanima darovao dio
svojega sela Hrvaani. Jednako je knez Nikola Frankopan 14. kolovoza 1412.
redovnicima pavlinima poklonio novi samostan i staru crkvu sv. Marije u Crikvenici.
Gemijan je umro ve godine 1412. Iza njegove smrti ostade krbavska biskupija 6
godina bez svoga biskupa. Tekar godine 1418. imenuje papa Martin V. krbavskim
biskupom Petra od Zeta, kanonika zagrebakoga. Kad je godine 1431. umro biskup
Petar Zetski, imenuje papa Eugen IV. njegovim nasljednikom Vida Ostojia, kanonika
stolne crkve u Koruli. Vid je krbavskom biskupijom upravljao 26 godina, te je
mnogo hvaljen kao otac puku, a ugodnik Bogu.
Iza smrti Vida Ostojia postade krbavskim biskupom godine 1457. Franko. Njemu
ne htjedoe svjetovna gospoda (velikai i plemii) podavati t. zv. desetinu. Zato je
papa Pijo II. godine 1459. crkvenim prokletstvom zaprijetio svima, koji pridravaju i
krate desetinu, mladinu, dohotke, lukno, njive, kue, zemlje, vinograde, panjake,
livade, mlinove i druga pokretna i nepokretna dobra, koja spadaju na crkvu i na
biskupski stol. Isti je papa Pijo II. godine 1460. dozvolio, da Franko prenese
biskupsku stolicu iz Udbine u Modru, gdje je upna crkva sv. Marka postala

7
stolnom crkvom. Podjedno je taj papa odredio, da se krbavska biskupija odsada zove
modrukom biskupijom. Kada su Turci godine 1493. spalili varo oko tvre modruke,
preselio se biskup u Novi Vinodolski. Papa je godine 1567. spojio modruku
biskupiju sa senjskom.

3. BITKE NA KRBAVSKOM POLJU GOD. 1491. i 1493.

Iz Bosne je kajin paa 19. rujna 1491. s preko 10.000 Turaka provalio u Hrvatsku.
Turci su 10 dana robili i palili u Hrvatskoj, gdje su doprli sve do Zagreba. Iza toga
pooe preko Krkoga u Kranjsku, gdje su oko Novoga mjesta mnogo ljudi zarobili i
veinu kua spalili. Na samo Miholje utabore se Turci kod Metlike, odakle su njihove
pojedine ete harale po Kranjskoj. Turci bi jo i vie tete poinili, da nijesu rijeke
Sava i Krka jako nabujale uslijed jesenskih kia. To je napokon sklonulo kajin pau
na povratak u Bosnu.
Tada su Hrvati jo drali sve tvre na srednjem i donjem tijeku rijeke Une,
poimence: Jasenovac, Kostajnicu, Novi, Otok, Krupu, Ostroac, Biha i Ripa. Ovuda
se dakle nijesu mogli Turci vratiti u Bosnu. Zato je Skajin paa odabrao put preko
Like i Krbave. To su znali hrvatski velikai i plemii, koji odluie, da e Turke
doekati na Krbavskom polju.
Hrvatski ban Ladislav od Egervara sastavi oveu vojsku, u kojoj su najbrojnije ete
imali knezovi Frankopani, poimence: Bernardin Ozaljski, Ivan Cetinski i Mihalj
Slunjski. Ban je hrvatsku vojsku smjestio kod Vrpila blizu Udbine. Tamo je u
listopadu godine 1491. dolo do ljute bitke izmeu Hrvata i Turaka. Ban je hrvatsku
vojsku razdijelio, u 4 bojna reda. Prvim su bojnim redom ravnali frankopanski
knezovi Ivan Cetinski i Mihalj Slunjski. Oni se kao lavovi bijesno oborie na Turke,
koje su pobili i natjerali u bijeg. Starim putem preko sedla planine Pljeivice utekoe
Turci iz Krbave u podruje gornjega tijeka Une, odakle se dolinom Uninog pritoka
Unca vratie u Bosnu.
Hrvati su tom pobjedom oslobodili 18.000 zarobljenih krana, koje su Turci
pohvatali po Hrvatskoj i Kranjskoj. Savremeni Ijetopisac Unrest opisuje taj poraz
Turaka na Krbavskom polju, pa dodaje: Openito se pripovijeda, da je vrhovni
kapetan njihov (turski), vrativi se u Bosnu, imao svojih (ljudi) manje za dvije
tisue i tri stotine. Za tu pobjedu moramo Boga slaviti, a zahvaliti pobonim ljudima,
koji su se borili. Dvorski tadanji pisac Bonfinije pripovijeda, da je u tome boju na
Krbavskom polju 1500 Turaka ubijeno, a isto toliko zarobljeno. Od zarobljenih Turaka
poslao je hrvatski ban 120 kralju, a nekoliko njih kraljici.
Poraz na Krbavskom polju uplaio je bosanske Turke. Zato se oni teajem cijele
godine 1492. ne usudie provaliti u Hrvatsku. Drukije prilike nastadoe godine 1493.
Ban Ladislav od Egervara postade tavernikom (t. j upraviteljem imanja) kralja
Vladislava II. Mjesto njega dou u Hrvatsku 2 bana: Ivan Bot i Mirko Derenin. Oni
se odmah zavade s knezom Bernardinom Frankopanom, koji htjede kralju oteti grad

8
Senj. S oveom vojskom dou oba bana u junu Hrvatsku, da kazne Bernardina. Taj
morade napustiti opsadu grada Senja i povui se u svoju tvru Brinje. Banovi s
vojskom svojom opkole Brinje i ponu opsjedati ovu tvru. Prigodom opsade pogibe
ban Ivan Bot. On se naime odvie pribliio gradskim utvrdama, te ga pogodilo tane
iz topa.
Bosanski je paa Hadum (Jakub) po svojim uhodama doznao, da u Hrvatskoj
nema vie prijanje sloge. On je odmah odluio, da e iskoristiti graanski rat, koji je
Hrvatsku podijelio u 2 tabora. U tu svrhu sabere 8000 konjanika, s kojima u kolovozu
godine 1493. udari na tvrdi grad Jajce, koji su Hrvati poevi od godine 1463. uporno
branili kao svoje uporite na rijeci Vrbasu.
Uzalud je Hadum paa udarao na Jajce. Kada se uvjerio, da ne e moi zauzeti ovu
tvru, provali sjeverozapadnim pravcem prema rijeci Uni. Ne znamo, gdje se Turci
probie preko Une i Kupe. Nenadano osvanue Turci u Kranjskoj, odakle provalie u
junu tajersku. Tu su robili i palili slovenska sela oko Celja i Ptuja, dok ih nije carev
kapetan Jakov Sekelj s 5000 konjanika prisilio na povratak.
Kad su Hrvati doznali, da Turci haraju po tajerskoj, stvorie odluku, da ih
doekaju na povratku, kako su to uinili godine 1491. U tu svrhu prisilie bana Mirka
Derenina, da napusti opsadu Brinja, nato se banskoj vojsci pridruio i Bernardin
Frankopan sa svojim etama.
Turci su sa sobom vodili mnogo zarobljenih krana. Vraajui se kui preko
Hrvatske, opet su nemilice robili ljude i stoku, a palili crkve i kue. Tom je prigodom
stradao i frankopanski grad Modru, u komu se tada nalazio krbavski biskup s
kaptolom svojim. Turci su naime zapalili varo ispod modruke tvre, gdje izgorjee
kue, samostani i crkve. Samu tvru u Modruu ipak nijesu mogli zauzeti.
Na daljnjem putu dopru Turci s plijenom svojim na Krbavsko polje. Tamo je 9.
rujna 1493. pod tvrom Udbinom dolo do strane bitke, u kojoj su pobijedili Turci.
Hrvatska je vojska bila posve razbijena, a sam ban Mirko Derenin bude iv uhvaen.
Kako se to zbilo, doznajemo iz dva suvremena i za to pouzdana izvora. Jedan je
biskup Divni, a drugi eki putopisac Ivan.
Ninski je biskup Juraj Divni nekoliko dana iza bitke doao u Liku, koja je
djelomice spadala pod njegovu biskupiju. Iz Like je Divni 27. rujna 1493. poslao
papi Aleksandru VI. opis poraza Hrvata, ne bi li time papu upozorio na pogibelj, koja
sada prijeti od Turaka ne samo Hrvatskoj, ve i drugim kranskim zemljama. U
tome pismu pria biskup papi ovako:
Ban je sabrao do 15.000 ljudi, koji se radosno odazvae, jer bijahu sigurni, da e
pobijediti. Bitka se zametnula 9. rujna u jutro na Krbavskom polju ispod varoi
Udbine. Kransku su nesreu ve od mjeseca srpnja navijetala nebeska znamenja,
naroito oluje i gromovi; tua je padala i dan prije ove bitke. Teajem pak same bitke
oborio se na kransku vojsku nekakav praan oblak tako, da se vojnici nijesu mogli
ni meusobno vidjeti, dok je Turke obasjavalo sunano svijetlo. Bitka se svrila
potpunim porazom Hrvata, koji izgubie 1&.000-4judi. Ovi su djelomice zarobljeni, a

9
djelomice lee mrtvi na polju, gdje ih razdiru vuci, medvjedi i druga zvjerad.
Zarobljen je i sam ban (Derenin), koji je vlastitim oima morao gledati, kako su Turci
njegovu sinu odrubili glavu. Kadgod banu donose hranu, svaki put mu na stol meu
sinovljevu glavu. Ipak nije tuni otac klonuo od boli; on je dapae ostale zarobljenike
bodrio i hrabrio. Hrvatska gospoda mole biskupa, da poe do kralja Vladislava II., pa
da od njega zatrai pomo. No biskup se najprije obraa na papu, komu preporua
poslanika, to ga Hrvati alju rimskoj stolici. Biskup se nada, da e papa zaista i
pomoi, jer se meu stradaocima nalaze i oni, koje je nekada kralj Matija Korvin
poslao u Italiju, da pomognu napuljskomu kralju, kada su Turci udarili na Otranto, a
zaprijetili Napulju i Rimu.
Putujui godine 1493. iz eke preko Dalmacije u Jeruzalem, nalazio se Ivan
Hasiteinsky od Lebkowica u Zadru upravo tada, kada su ondje boravili vojnici, koji
se spasie iz nesretne bitke na Krbavskom polju. Taj eki putopisac pie o tomu u
svomu dnevniku ovako:
U ponedjelak (23. rujna 1493.) doplovismo u Zadar. Tu nam pripovijedahu zle
novine: kako su naime Turci, bezduni zatiratelji kranstva, Hrvate nametom
porazili, a mnogo ih poubijali i zarobili. To se dogodilo 15 dana prije moga dolaska u
Zadar: na dan sv. Gorgonija (9. rujna). A zbilo se to tako: Zdruiv se s najodlinijim
Turcima provalio je Hadrem (Hadum) paa s 10.000 konjanika preko gora u
Hrvatsku, a zatim dalje u zemlju rimskoga kralja (Maksimilijana) do mjesta Ljubljane
u Karneoliji. Pobravi u svim tim oblastima mnogo mueva, ena, djevojaka i
djeaka, odagna ih sa sobom. Skupie se hrvatski knezovi, gospoda i vitezovi. Da bi
Turke (na povratku) pretekli, pohitie u one gore, kroz koje su Turci u zemlju
provalili, pa ih ondje iekivahu.
Kako sam obavijeten, imali su Hrvati do 3000 konjanika i oko 8000 pjeaka, meu
kojima bijae nekoliko knezova i znamenite gospode, kao to su ban hrvatski (Mirko
Derenin), ban jajaki u bosanskoj zemlji (Juraj Vlatkovi) i drugi. U to im Jakub Cakl
(Jakov Sekelj), vojvoda rimskoga kralja u tajerskoj, porui, neka priekaju i nita ne
zapoinju do njegova dolaska, jer da e im on odmah pohitati u pomo s nekoliko
stotina konjanika i s par tisua pjeaka. Ali Hrvati ne htjedoe toga uiniti, jer su
eljeli sami stei slavu pobjede. Nadajui se, da e Turke razbiti, kako su to uinili
prije nekoliko godina u istim gorama, omalovaahu Turke, te se pripravie za borbu.
Kada su za to doznali Turci, zatjerae u neku dolinu sve zarobljenike, koje su
pohvatali prigodom te provale; svim za oruje doraslim zarobljenicima odrubie
Turci glave od straha, da ne bi za borbe priskoili u pomo Hrvatima. Nato su Turci
razredili svoje ete. Jednu etu poslae u potjeru prema gorama, gdje su ih ekali
Hrvati. Druga je eta (do 3000 turskih konjanika) preplovila naokolo ume preko
neke nevelike rijeke; ovima je naloeno, da obiu Hrvate, pa da se odmah straga na
njih obore, ako bi Hrvati progonili njihovu potjeru. Hrvati nijesu znali za tu zasjedu,
koju nijesu mogli ni vidjeti u onim umama.

10
 im su Hrvati ugledali tursku potjeru, odmah saoe s gora na polja i ravnice, te
se na nju oborie. Tako se ondje razvila ljuta borba, u kojoj pogibe nekoliko stotina
Turaka. Nato pone turska potjera bjeati, a bjeala je prema zasjedama. Nadajui se
dobru iza toga sretnoga poetka, pojure Hrvati odmah za Turcima. Ali sada se na
Hrvate obore turske ete u zasjedama, te ih jedni sprijeda a drugi straga ponu
ubijati, dok ih ne porazie hametom.
O tomu mi je pripovijedao neki dobar uroeni ovjek, koji je doao ovamo u
Zadar, znajui za sebe tuna, da je u tome boju izgubio svoga brata i 6 roenih
strieva. On je dapae sam bio na bojitu, gdje je vidio ubijena tjelesa, koja su gotovo
milju diljem leala kao gusti snopovi tako, da bi s jednoga tijela mogao stupati na
drugo. Jo je pripovijedao, da su Turci ovajput malo komu odrubili glavu, ali su zato
svima radi lakoe odrezali nosove, da ih sa sobom ponesu, jer im sultan za svaku
glavu daje dukat, to vrijedi i onda, kada se tko moe podiiti odrezanim
neprijateljskim nosom.
U tomu je boju poginulo mnogo domaih vitezova, meu njima takoer knez Ivan
Cetinski, zatim sin bana hrvatskoga, oko 70 sveenika i redovnika i 10.000 puana.
Zarobljeno je do 1500 ljudi, mnogo vrlih domaih vitezova, pa i sam hrvatski ban,
zatim bosanski ban od Jajca, te knezovi Nikola Frankopan i Vilim N. Tako je iza toga
nesretnoga poraza gotovo cijela zemlja opustjela i liena naroda. Svi se naime ljudi
javno podigoe na Turke, izuzevi one, koji nijesu mogli (u boj poi) radi starosti ili
mladosti. Ta svi su mislili, da e sigurno potui Turke, kako im je prije nekoliko puta
polo za rukom na istom mjestu.
Jo mi je rekao taj ovjek, da je (u Hrvatskoj) zavladala takova neuvena alost i
pla, da bi se s njihove nevolje moralo rasplakati srce tvre od najtvrega kamena. Ta
mnogo je otaca i matera izgubilo sve sinove i keri svoje; sinovi su im ubijeni, a keri
odvedene. Mnogo je ena obudovilo, tako da u svakom drugom selu nae najmanje
6 udovica s malom djecom, a svi su muevi ubijeni i zarobljeni.
Otkada svijet pamti, nijesu nikada vidjeli tako opremom snabdjevenih Turaka,
kako su ovi bili. Ravno poput krana imali su (Turci) oklope, eljezne ovratnike
sprijeda i straga, zatim helebarde i kacige na sebi. A ta je bitka zapoela na dan sv.
Gorgonija 3 sata prije objeda u hrvatskoj oblasti, koja se zove Krbava, kod tvre
zvane Udvinec, udaljene od Zadra 60 vlakih (talijanskih) milja, a oko 12 naih
ekih milja. Neka Bog utjei taj narod!
Sredinom 16. vijeka opisao je bitku na Krbavskom polju o. Ivan Tomai. Nije taj
franjevac dodue sudjelovao u tome Krvavom boju, ali je ipak mogao neke detalje
doznati od oevidaca ili bar od njihovih sinova, Tomai u svojoj kronici opisuje
nesreu hrvatskog naroda ovako:
Hadum-paa je svoju vojsku povukao natrag sve do gore Vrai vrtal, koja
Hrvatsku rastavlja od Krbave. Nato je knez Ivan Cetinski, mu pametan, moan
savjetom i orujem, s mnogim preodlinim Hrvatima svjetovao, da se s Turcima
ne bije boj na otvorenom polju, ve da se na njih udari i da se razbiju u tijesnim

11
klancima, gdje bi pomogle i gore. Ali ban Derenin u koga bijae vie smjelosti kod
svjetovanja, nego li snage kod izvedbe stvari nagovarae, da se bitka zametne na
otvorenom polju. On je tako sudio zato, jer je prezirao neprijatelja; Hrvati se pak
tomu opirahu, jer ih je (prema broju Turaka) premalo bilo. Nato ree ban: Vi ste
Hrvati uvijek bili straljivice. Odgovori mu knez Ivan Cetinski: Danas hoemo vidi
ti, tko je bigavica! Ti bude danas zaetak raspa hrvake zemlje. Bane! Ni(je) to po
Ugrih (Ugarskoj) od grada do grada jahati, ter se kartati. (Derenin bijae rodom iz
Ugarske). Hoe danas viditi, kako Turci boj biju. Ban odvlati: Kuat u. Kako je
prevladalo banovo mnijenje, zametnula se bitka na otvorenom polju kod rijeke
Krbave.
Vojsku je tursku Hadum-paa razdijelio na 3 odjela; prvi je odjel dao Izmailbegu,
zapovjedniku srpskoga sandaka, drugi dade karvilijskomu vojvodi, a trei zadri za
sebe. Isto uinise i krani, podijelivi svoje pjeake na jednake dijelove meu 3 odjela
konjanika. Prvi je odio sastojao od Slavonaca, koji stanuju izmeu Save i Drave; njih
je vodio Ferdinand Berisburch. Drugom je odjelu, u kome bijahu sami Hrvati,
zapovijedao knez Ivan Cetinski, dok su trei odjel vodila 2 kneza Franko-pana:
Nikola Traki i Bernardin Ozaljski.
Kada se vojske tako poredae, udario je Izmail-beg s Turcima na prve kranske
ete tolikom silom, da je Berisburch bio potisnut iz svoga reda. Naskoro je Berisburch
morao uzmaknuti sa svojim konjanitvom, ostavivi svoje pjeake; na ove se oborie
turski konjanici tako, da su pjeaci bjeali do rijeke Krbave, u koju se bacahu od
straha pred progoniteljima svojim.
Kad je tako Izmailbeg svladao prvi odjel, udario je na drugi odjel, kojim je
zapovijedao knez Ivan Cetinski. Kako se istodobno na taj odjel oborio i karvilijski
vojvoda sa svojim Turcima, izgiboe u krvavom boju svi vojnici kneza Cetinskoga.
Na posljetku pade i sam knez Ivan Cetinski, koji je prije toga poklao mnogo Turaka.
Trei je odjel kranske vojske rasprio Hadum paa, koji je uza se pri drao
najhrabrije turske vojnike. Tako se zbilo, da je Hadum paa ve za jedan sat odrao
sjajnu pobjedu, izgubivi malo svojih ljudi. Ban Derenin bude zarobljen, a njegov sin
ubijen. Zarobljenomu su banu svaki dan kod objeda i veere stavljali na stol glavu
sina njegova.
Iza bitke naloio je Hadum paa, da se izbroje sve ljeine poginulih krana, pa da
se na uspomenu kranskoga poraza poalju sultanu mnoge glave i nosovi.
Krana je poginulo vie od 13.000. To je prvi rasap kraljevstva hrvatskoga, jer je tu
izginuo velik dio plemstva hrvatskoga.

4. LIKA I KRBAVA U TURSKOJ VLASTI

Turci su Liku i Krbavu osvojili u travnju godine 1527. Isprvice se turske vojnike
posade nastanie u tvrama, dok je po selima jo ostalo neto hrvatskoga iteljstva.
Meutim se ni taj svijet nije mogao dugo odrati u Lici i Krbavi. esto su naime u

12
hrvatska sela dolazili Turci i njihovi martolozi t. j. neplaeni vojnici, veinom
grko-istone vjeroispovijesti), koji su jadnomu narodu otimali ito i stoku, te palili
kue i gospodarske zgrade, kao da se nalaze u neprijateljskoj zemlji. To je sklonulo
preostale Hrvate, da ostave Liku i Krbavu, pa da se odsele u druge krajeve, gdje ne
vladaju Turci. Mnogi se liki Hrvati zaklonie u najblie im tvre, gdje stupie u
slubu kao plaeni vojnici. Tako su Liani inili vojnike posade u Bihau, Slunju,
Brinju i u Otocu. Neki Liani uskoie sa svojim obiteljima i u Senj, gdje se
prometnue u Habre Uskoke, najvee protivnike turske sile.
Punih 50 godina ostadoe Lika i Krbava bez pravih i stalnih stanovnika. Turci su
isprvice uvrstili tvre Udbinu, Buni i Mrsinj, a Malkobeg stavi godine 1553.
tursku posadu i u Perui. Nitko nije obraivao lika i krbavska polja, koja uslijed
toga podivljae. Tako se Lika, koja je u srednjemu vijeku bila veoma plodna zemlja,
za 50 godina pretvorila u pusto, na kojoj mjesto ita raste paprat i bujad. Turci nijesu
50 godina marili za Liku i Krbavu, jer se ne osjeahu sigurni u posjedu ovih zemalja.
Uskoci su naime iz Senja esto udarali na turske posade u Lici. Tako je n. pr. 280
senjskih Uskoka godine 1569. kod Peruia razbilo 2700 Turaka.
Vie interesa za Liku i Krbavu pokazae Turci tekar onda, kad je bosanski
namjesnik Ferhadpaa godine 1575. poeo osvajati hrvatske tvre na sjeveru od Like i
Krbave. Ferhadpaa je 22. rujna 1575. kod Budakoga potukao Herberta Auersperga,
zapovjednika hrvatske Krajine koji i sam pogibe u boju. Naredne godine 1576. zauze
Ferhadpaa hrvatske tvre: Cazin, Podzvizd, Bojnu, Svraicu i obje Kladue. Sada se
osjetie sigurnijima i Turci u lici. Na proljee godine 1577. ponu Turci u Liku i
Krbavu seliti Vlahe sa Balkana. O tomu je nadvojvoda Ernest 3. lipnja 1577.
izvijestio kralju Rudolfu, koji je onda 7. lipnja naloio, neka se ti Vlasi otjeraju iz Like.
Kraljev se nalog nije mogao izvriti, jer su Turci zapoeli nova osvajanja. Ferhadpaa
je naime na jesen godine 1577. palio i robio hrvatska sela oko rijeke Korane, a nato je
redomice zauzeo tvre: Ostroac na Uni (13. studenoga 1577.), Zrinj (20. prosinca
1577.) i Gvozdansko (13. sijenja 1578.).
Hrvati su brzo shvatili, kakva pogibelj prijeti Hrvatskomu Primorju (osobito Senju)
od Turaka, koji definitivno zaposjedoe Liku i Krbavu. Krajika je uprava odsada
nastojala, da Turke i Vlahe otjera iz Like i Krbave. Tu je zadau neumorno vrila
senjska posada, koju su inili hrabri i spretni Uskoci. Njihov je kapetan Gapar Rab u
srpnju godine 1583. dobio nalog, da to ee provaljuje u Liku, pa da ondje hvata
Turke i njihove Vlahe; sve zarobljenike mora prodati kao robove Talijanima na Siciliji;
ovi e ih upotrijebiti za trgovake lae, na kojima e okovani morati veslati. I zaista
su Uskoci neumorno u Lici hvatali Turke i Vlahe, koje su od njih kupovali talijanski
trgovci. Najvei su napadaj na Liku izvele Krajike ete iz Karlovca i Senja u rujnu
godine 1584. Tada su krajinici zauzeli i razorili tvru Ribnik, koja je likomu begu
sluila kao sjedite. Krajinici su tom prigodom oplijenili, popalili i opustoili turska i
vlaka sela oko Bilaja, Vrepca, titara i Debele (iroke) Kule, odakle odvedoe 314
zarobljenih ljudi, 2000 konja i goveda i 5000 sitne stoke (svinja, koza i ovaca).

13
 Ipak se i poslije toga odrae Turci i Vlasi u Lici. Njihova je vlast bila jo jae
uvrena, kad je godine 1592. konano u turske ruke dospio i Biha, ta najvea
hrvatska tvra, koja se na Uni najdulje odrala. Sada su Turci doveli u Krbavu nove
Vlahe, koje naselie u Korenici. Liki beg nije vie stanovao u Ribniku, nego u Kninu.
Odsada je naime pod liki sandak spadala i sjeverna Dalmacija, gdje su Turci ve
davno prije osvojili brdoviti kraj Bukovicu i ravne Kotare, a zauzeli znamenite
hrvatske tvre: Knin, Obrovac i Skradin. U Lici i Krbavi obnovie odnosno pojaae
Turci neke tvre, naroito Udbinu, Perui i Ribnik, gdje su u ime likoga bega
upravljali njegovi dizdari (porkulabi ili zapovjednici tvre). U tvrama obino
stanuju i age, kojima pripadaju pojedina sela, gdje njihove posjede obrauju kmetovi
(obino Vlasi). Nijedan aga nije u Lici imao vie od 60 kmetova. Zemlja se slabo
obraivala, jer Vlasi trijesu bili valjani ratari. Oni su naime prije dolaska u Liku
stanovali po planinama u srpskim zemljama, gdje su se najvie bavili stoarstvom,
naroito ovarstvom i kozarstvom, a hranili se veinom mlijekom i sirom. Tako se
dogaalo, da su liki Turci morali sebi ito pribavljati iz Bosne. Tada je i nastala rije:
Jadna Liko! to si doekala, da te Bosna kukuruzom hrani!
Liki su Turci i Vlasi bili hrabri i veoma ratoborni. Oni sudjeluju kod svih provala
bosanskih Turaka u junu Hrvatsku, gdje su pljakali i pustoili, osobito po
Vinodolu. Tada bi u tursku vlast dospjelo i Hrvatsko Primorje, da nije bilo junakih
Senjana, Otoana i Brinjana. Ovi su naime Hrvati bili Turcima i Vlasima dorasli
svojim junatvom i smjelou, dok ih nadvisie svojom okretnou ij domiljatou.
Zato su Turci i Vlasi esto i stradali prigodom spomenutih provala svojih. Tako su
primjerice senjski Uskoci godine 1598. kod Grobnika razbili 8000 bosanskih i likih
Turaka, koji su plijenili po Hrvatskom Primorju. Jednako su Uskoci zajedno s
Otoanima i Brinjanima godine 1599. u senjskim planinama doekali i potukli
ratobornoga Malkobega. Bolje ne prooe ni oni Turci, s kojima su godine 1600. u
junu Hrvatsku provalili Memibegovii. Ovima su naime Senjani, Otoani i Brinjani
postavili zasjedu u nekom klancu, gdje pogibe do 400 Turaka.
Iz Bosne je preko Like 5000 Turaka na Tijelovo godine 1604. provalilo u Hrvatsko
Primorje, gdje su robili i palili sela u Vinodolu. Onamo poe iz Karlovca 400
umberakih Uskoka. Ovi se sloe s 500 senjskih Uskoka, pa nastave Turcima zasjedu
3 milje povrh Senja. Uskoci su ondje veinu Turaka poklali i sav im plijen oteli. Na
Rijeci prodadoe Uskoci 200 pohvatanih konja turskih.
Godine 1606. doe na uu rijeke itve do mira izmeu Austrije i Turske. Ipak niti
u vrijeme mira nije mirovala Lika, gdje se i nadalje vodio t. zv. mali rat. Liki su Turci
i Vlasi i poslije godine 1606. esto u manjim etama provaljivali u hrvatsku Krajinu i u
Primorje, da ondje robe plijen, a ne da osvajaju. Uskoci im uzvraaju milo za drago,
provaljujui u Liku, gdje Turcima i Vlasima otimaju stoku. Takvo se etovanje po Lici
nastavilo i poslije godine 1617., kada se (po ustanovi mira u Madridu) preselie 82
uskoke obitelji iz Senja u Brinje, a 14 obitelji u Otoac, dok je u Senju ostala samo 31
uskoka obitelj.

14
 Meutim nijesu vie Turcima bili odani niti Vlasi u Lici i Krbavi. Sredinom godine
1600. pobjegne 325 Vlaha iz Udbine u hrvatsku Krajinu. Tada se u podruju tvre
Vitunj kod Ogulina nalazilo prazno zemljite oko ruevina Gomirja. Premda je
Gomirje pripadalo knezovima Zrinskim (Jurju i Nikoli), ipak je karlovaki general
Juraj Lenkovi onamo naselio spomenute udbinske Vlahe. S njima dooe i kalueri,
koji u Gomirju osnovae svoj manastir.
Godine 1609. pobune se liki Vlasi oko tvre Ribnika, s kojima je okrutno
postupao novi beg. Pobunjeni Vlasi ubiju 5 begovih zulumara, a samoga bega
zatvore u tvri Ribniku, odakle je jedva iv utekao. Bosanski je paa u Banjaluci
odluio, da silom oruja pokori i kazni ribnike Vlahe. Od straha pred paom
pobjegne 550 Vlaha iz Ribnika u okolicu grada Brloga, gdje stupe u krajiku slubu
protiv Turaka.
Odsada se esto zbivalo, da su manje grupe Vlaha s obiteljima svojim ostavljale
Liku i Krbavu, te se naseljavale na podruju hrvatske Krajine. Gdjekada se dogodie i
vee raseobe Vlaha. Tako se zbilo n. pr. godine 1639., kad je karlovaki general Vuk
Frankopan s krajikom vojskom provalio u Krbavu. Tamo se generalu prikljuie
Vlasi iz Petrova polja, kojima Frankopan dade zemlje u Vitunju kod Ogulina.
Turci su godine 1642. u Lici utvrdili Stari Perui kod Vrhovina. Krajike posade
iz Brinja i Otoca upozorie karlovakoga generala Vuka Frankopana na pogibelj,
koja od nove tvre prijeti Hrvatima u Gackom polju. General odmah poalje onamo
vojsku, koju je vodio njegov sin Gapar Frankopan, kapetan ogulinski. Gapar udari
na Perui i zauze tvru; zatim poe na istok prema Bihau, gdje opustoi cijeli kraj
oko Za-valja. Odanle se Gapar sretno vratio u Ogulin; s njime je dolo 200 krana,
koji uskoie iz Turske. Iste godine 1642. pribjegoe neki Vlasi iz Korenice u Luane
kod Brinja.
Mnogo jada zadade likim Turcima junaki grof Petar Zrinski, koji bijae veliki
kapetan senjske Krajine. Prviput se Zrinski sukobio s Turcima godine 1655. Turci su
naime te godine potukli Andriju pl. Gusia, zapovjednika krajike posade u Otocu,
kojom prigodom pogibe preko 200 Otoana i Senjana. Premda su Otoani brzo iza
toga osvetili svoj poraz, te jo iste godine 1655. dvaput razbili Turke, ipak je Petar
Zrinski odluio kazniti Turke. On je zaista s Ogulincima i Senjanima u srpnju godine
1655. kod Visibabe blizu Staroga Peruia potukao Turke i porobio Korenicu, odakle
se sretno vratio s velikim plijenom. Tom je prigodom iz okolice korenike utekla
velika grupa Vlaha, koji se nastanie oko grada Plakoga.
Kad je godine 1663. buknuo velik rat izmeu Austrije i Turske, odluio je bosanski
Alipaa engi udariti preko Hrvatske u Kranjsku. U tu svrhu sastavi vojsku od
10.000 Turaka, meu kojima bijahu takoer Turci iz Like i Krbave. S tom je vojskom
Cengi kretao na Otoac i Brlog s namjerom, da zauzme ove 2 krajike tvre. U susret
mu poe senjski kapetan Petar grof Zrinski s 2500 Hrvata, meu kojima se nalazio i
njegov urjak Franjo Krsto Frankopan. Tako doe 16. listopada 1663. do krvave bitke
kod Jurjevih Stijena (blizu Vrhovina). Hrvati su odmah razbili prve turske ete, koje

15
bijahu iznenaene tom navalom. Ali jezgra turske vojske odbije prvi napadaj Hrvata.
To se zbilo, dok je Zrinski sa 40 konjanika jaio na brdo, s kojega e promatrati i
rukovoditi bitku. Uspevi se na brdo, opazio je Zrinski, kako uzmiu njegovi vojnici.
Zato odmah pojuri niz brdo, te sustavi svoje vojnike. Meutim su Turci udarili svom
silom na Hrvate, pa se razvila strana bitka. Isprvice ni jesu Turci znali da Hrvate
vodi Petar Zrinski, koga se bojahu jo od godine 1655. Ali naskoro prepozna
Zrinskoga neki Turin, koji je prije toga bio u ropstvu, pa ga je Zrinski pustio na
slobodu uz primljenu otkupninu. Taj Turin prie k pai engiu, te mu ree, da je u
boju Zrinski, i dodade: Sada nam je kraj! Bjemo! I zaista se mnogi Turci uplae te
ponu uzmicati. To je poremetilo turske redove. Za as je bjeala turska vojska, koju
je nesmiljeno progonio Zrinski s Hrvatima. U boju i na bijegu pogibe 2000 Turaka,
meu njima takoer pain sin, te zapovjednici udbinskoga i hercegovakoga
sandaka. Zrinski je zarobio 80 odlinijih Turaka, meu kojima bijae i brat Alipae
engia; uz to je zaplijenio 15 zastava i 800 turskih konja.
Iza toga poraza turskoga opet su iz Like i Krbave uskoili mnogobrojni Vlasi.
Meu ovima bijahu i oni Vlasi, koji se doselie u Dabar, gdje ih prviput nalazimo
godine 1672. Odsada su Turci u Lici provodili neugodan ivot. esto su naime u
njihova mjesta prodirali hrvatski krajinici, osobito Senjani. Ove je vodio glasoviti
senjski junak Juria Balenovi, koga se Turci bojahu kao ive vatre. Iz Dalmacije su u
Liku provaljivali stanovnici Ravnih Kotara. Ovi se godine 1678. posluile varkom.
Kada se naime Kotarani namjerie na oveu tursku vojsku, ponu vikati: Juria
Senjanine, evo Turci! Vjerujui, da se meu Kotaranima nalazi i Juria Balenovi,
tako se Turci uplae, da su odmah poeli bjeati na veliku svoju tetu i sramotu.
U borbi protiv likih Turaka istaknuo se i pop Marko Mesi, koji se rodio oko
godine 1640. u Brinju, gdje je kasnije sluio kao upnik. Brinjani su esto s Otoanima
provaljivali u tursku Liku, a uvijek je s njima na etovanje polazio i pop Marko Mesi.
Neki su ljudi govorili, da takvo etovanje ne dolikuje sveeniku. Zato je Mesi poao
u Rim, da se opravda pred papom Klementom X. Papa je u svibnju godine 1676.
poslao senjskom kaptolu pismo, kojim dozvoljava, da Mesi vri slubu vojnikoga
kapelana. Kad je godine 1678. umro senjski kanonik Nikola Vlatkovi, bio je Mesi
izabran za kanonika arhiakona.

5. OSLOBOENJE LIKE I KRBAVE G. 1689.

Velika je turska vojska godine 1683. opsjedala grad Be, gdje je stie teak poraz.
Sada se protiv Turaka sloio savez kranskih drava, kojemu pristupile: Njemaka,
Poljska, papa Inocent XI. i Mletaka republika. Hrvatski narod obuze slatka nada, da
e moi Turke protjerati iz Slavonije, Banovine (izmeu Une i Kupe), Like, Krbave i
Dalmacije, a moda takoer iz Bosne i Hercegovine. Vijest o porazu Turaka uzbunila
je i njihove podanike u spomenutim zemljama. Svuda se javlja ustanak bijedne raje,
koja hoe slobodu. Tako se pobunie i liki Vlasi, kojima na elo stupie: Vid Kuat,

16
Sava Labusojevi, Radoje Ivanii, Cvijo Kneevi, Vid urevi, Dragosav Tepsi i
Radovan Vuruini. Tada je u Lici bilo jote samo 9000 gr.-isto. itelja, od kojih je
meu ustae stupilo 3000, t. j. gotovo svi mukarci, sposobni za oruje.
Liki su Vlasi poklali ili otjerali age iz Lovinca, Srba i Pazarita. Da se lake
oslobodi Lika i Krbava, treba istodobno pobuniti raju u susjednoj turskoj Dalmaciji. S
tom je namjerom pop Marko Mesi poao u Ravne Kotare, kamo je poveo 300 hrabrih
Senjana i Brinjana. I zaista bukne ustanak raje u sjevernoj Dalmaciji, gdje su ustae
zauzeli turske tvre: Benkovac, Obrovac, Nadin, Ostrvicu, Polenik i dalmatinski
Perui. Na elo dalmatinskih ustaa stupie kao vojvode: Stojan Jankovi, Franjo
knez Posedarski, Ilija Smiljani i imun Bartolac Zadranin. Najvie je tamonjim
Turcima jada zadao Stojan Jankovi, koji je znao turski jezik. (Kau, da je Stojan
nekada bio musliman.)
Dalmatinski otoci i primorska mjesta pripadahu tada Mletakoj republici. Isprvice
su Mleani prijekim okom gledali ustanak raje u sjevernoj Dalmaciji, jer se bojahu, da
ne bi taj narodni pokret zahvatio i mletake podanike u Dalmaciji. Ali ve godine
1684. izjavie prvaci bive raje, da se stavljaju pod zatitu Mletake republike, koja je
tako bez ikakova napora stekla 30.000 novih podanika. Zato se ustaama pridruila i
redovita mletaka vojska, te oni zajedno zauzee godine 1684. jo nekoliko turskih
tvra u Dalmaciji. Ipak su Turci odrali glasovitu tvru Knin, koju je protiv opsade
ustaa i Mleana hrabro obranio junaki beg Durak Begovi. Dok je u turskoj vlasti
Knin, dotle nije sigurna sjeverna Dalmacija, pa ni Lika i Krbava.
Iste je godine 1684. likim Turcima zaprijetila pogibelj takoer iz Podgorja, t. j. iz
kamenitog Primorja ispod planine Velebita. Onamo se tek nedavno doselilo 56
bunjevakih obitelji, koje su prije toga stanovale u Dalmaciji. Meu ovim Bunjevcima
bijahu najvee i najuglednije obitelji: Brkii, Prpii i Tomljenovii iz Krmpota; Doeni,
Brkljaii i Paviii iz sjeverne Dalmacije; Devii i Baii iz Sv. Jurja, te Mikulini iz
Jablanca, Marasi iz Radovine, Milkovii iz Medvia, ikii iz Staroga-grada i
Maurani s Kvarnerskih otoka. Vojvodama podgorskih Bunjevaca postadoe knez
Jerko Rukavina od Raanca i Marko Kovaevi iz Vinjerca. Hrabri i ratoborni
Bunjevci esto provaljivahu u Liku, gdje su Turcima zadali mnogo brige i jada.
Najtea je nevolja like Turke zadesila godine 1685. Tada je najprije u Liku kroz
dolinu rijeke Zrmanje provalio Stojan Jankovi s Hrvatima i Srbima iz sjeverne
Dalmacije. Pred Stojanom uzmakoe Turci iz Graaca. On je nato prodro dalje na
sjever, te je zauzeo i poruio tursku tvru Vrebac. Iza toga provalie i Bunjevci iz
Podgorja u Liku, gdje sebi prisvojie turske posjede u Bruanima, u Otarijama i u
Rizvanusi.
Nato je uslijedila vojna hrvatskih krajinika po odredbi karlovakoga generala
Herbersteina. Krajinici nijesu jo namjeravali osvajati Liku i Krbavu; njihov je cilj bio
samo taj, da pustoenjem oslabe otpornu snagu likih Turaka. Krajinicima se
pridruio pop Marko Mesi kao provodi i kao vojniki kapelan. Mesi je krajiku
vojsku u srpnju godine 1685. odveo najprije u Krbavu. Meu krajinicima bijahu

17
brojni junaci, koji se ve odlikovahu u prijanjim ratovima s Turcima, poimence:
barun Ivan Juraj Gusi, kapetan u Tounju kod Ogulina; zatim barun Franjo Ori,
kapetan u Turnju kod Karlovca; grof Adam Purgstal, kapetan u Bariloviu, te barun
Stjepan Vojnovi, kapetan u Ogulinu. Krajika je vojska dola pred Buni, gdje je
opkolila tursku tvru. Turci se tako uplae, da su tvru ve kod prvoga juria predali
uz uvjet, da mogu slobodno otii u Bosnu. Nato su krajinici razorili tvru, u kojoj su
zaplijenili 1 top i 3 muara, a baruni Ori i Vojnovi otpratie Turke do granice
bosanske. Opustoivi sva sela u okolici Bunia, vratila se krajika vojska u Karlovac.
Sredinom mjeseca rujna godine 1685. provalie u Liku krajinici iz Karlovca i
Senja. Najprije dou pod tursku tvru Grebenar. Kako nijesu imali sa sobom teke
topove, nijesu krajinici mogli zauzeti Grebenar; zato odluie, da e tvru zapaliti. U
tu svrhu ponu krajinici iz okolice donaati slamu i drvo; to je inio i njihov kapetan
Franjo barun Ori, da ih potakne na rad. Turska je posada u Grebenaru primjetila
stranu namjeru krajinika. Zato su Turci provalili iz tvre, ali ih je Ori potukao.
Nato su oajni Turci na uzetima niz zidine spustili svoju djecu i ene svoje; branitelji
pak naoe smrt u plamenu.
Sad je krajika vojska pola prema tvri Budaku, koja je sagraena na strmoj
peini. S jedne je strane bila tvra zatiena rijekom Likom, a s druge strane jakim
zidovima i t. zv. palisadama. Sami su Turci oko Budaka prije dolaska hrvatske
krajike vojske unitili sve kue, a svoje obitelji zaklonili u jaku tvru. Kada se Hrvati
primakoe Budaku, doekalo ih je 800 Turaka pred tvrom. Tu je dolo do ljute bitke,
u kojoj je krajiki kapetan Stjepan barun Vojnovi potukao Turke. Izgubivi 250
mrtvih i mnogo zarobljenih ljudi, povuku se preostali Turci u tvru, koju su hrabro
obranili. Krajika vojska krene dalje prema irokoj Kuli, gdje je u okolici zauzela,
oplijenila i spalila nekoliko turskih tvrica i dvoraca. Isto su krajinici uinili kod
Novoga, gdje su oplijenili i spalili 400 kua a unitili sve usjeve. Nato zauzee tursku
tvru Ribnik i 9 manjih kula u njegovoj okolici. Vojska se 21. rujna vratila u Karlovac
s velikim plijenom (oko 4000 glava stoke). Tom je prigodom general Herberstein iz
Like doveo i 100 vlakih obitelji.
Lika je godine 1685. zaista bila nemilo opustoena, jer su krajinici spalili do tisuu
kua, a unitili mnogo dvoraca turskih aga. Liki su Turci tako oslabili, da se Bunjevci
iz Podgorja usudie godine 1686. opet prijei preko Velebita, zaposjednuvi sela
Trnovac, Buim i Smiljan. Tu su Bunjevci poeli zemlju obraivati pod zatitom
svoga oruja; koje nijesu iz ruku putali ni kod oranja i kopanja. Tako su radili i
teajem godine 1687.
Brinjani i Otoani provalie godine 1688. u Liku, gdje su pljakali turska sela oko
Budaka. Iste je godine Stojan Jankovi iz Dalmacije provalio sve do Ribnika u Lici.
Kad je pak mletaki general Cornaro pomou dalmatinskih Hrvata i Srba u rujnu
godine 1688. zauzeo tursku tvru Knin, uvidjee Turci, da vie ne e moi Liku i
Krbavu odrati u svojoj vlasti.

18
 I zaista je karlovaki general Herberstein na proljee godine 1689. stvorio odluku,
da konano osvoji Liku i Krbavu. Pop Marko Mesi dobije zadau, da za tu veliku
vojnu pripravi Otoane, Brinjane, Senjane i Podgorce. Svi se ovi nau po dogovoru
15. lipnja 1689. pod turskom tvrom Novim u Lici, kamo stie i general Herberstein s
krajikom vojskom. Istodobno su iz Dalmacije u Liku provalili Kotarani pod
vodstvom Stojana Jankovia i franjevakoga upnika iz Vinjerca.
U Novomu je turska posada brojila 80 ljudi. Premda je ta tvra bila na visokom
brdu i opasana vrstim zidovima, ipak se uplaie Turci, gledajui pred sobom veliku
hrvatsku vojsku. Iza kratkih pregovora predadoe Turci tvru bez ikakova otpora uz
uvjet, da smiju otii u Udbinu. Herberstein im kao pratnju dade 300 konjanika, da ih
ne bi tko napao putem.
Pad Novoga odjeknuo je cijelom Likom. Hrvatska vojska poe pred Ribnik, gdje
ve nae prvu etu Kotarana, koju je vodio spomenuti franjevaki upnik iz Vinjerca.
Kasnije doe tamo i Stojan Jankovi s drugom etom Kotarana. U tvri se ribnikoj
nalazilo 100 Turaka, koji bez otpora predadoe tvru pod uvjetom da smiju otii u
Udbinu. Putem ih porobie, a djelomice i poklae Kotarani, jer se njihov voa Stojan
Jankovi nije drao ugovora. Ista je sudbina zadesila 40 Turaka, koji su inili posadu
u tvri Vrepcu, kamo je hrvatska vojska stigla 22. lipnja.
Sutradan (23. lipnja 1689.) doe hrvatska vojska pod tursku tvru Bilaj. U tvri se
nalazilo 300 Turaka, koji odbie poziv na predaju. Oni se opravdano pouzdae u
jakost same tvre, koja je sazidana na strmoj peini, a okruena visokim i jakim
zidovima. Unutar tih zidova bijahu jo 2 obora za uzmak. Kako je tvra imala i
dovoljno vode, nadahu se Turci, da e je moi obraniti. Ali ve drugi dan ponu
Hrvati pucati topovima iz neke damije, koja se nalazila na obronku brijega. Dva su
dana gruvali topovi, uslijed ega klonue branitelji. Turci predadoe Bilaj uz uvjet, da
smiju otii u iroku Kulu.
Sad je general Herberstein poao s krajikom vojskom pred Budak. Hrvati su
mislili da e Turci ovu tvru junaki braniti, kako su je obranili godine 1685.
Meutim su Budaani doznali, da je Herberstein dao u Liku dopremiti teke topove
za opsjedanje. Zato se turska posada u Budaku bez otpora predala pod uvjetom, da
smije otii iz tvre. U Budaku ostade samo 10 turskih obitelji s namjerom, da se
pokrste.
Iz Budaka poe hrvatska vojska prema Peruiu, gdje je tvra bila jakim zidom
odijeljena od sela. Na zidovima bijahu visoki ardaci, a unutar zidova vrsta kula.
Herberstein je dizdaru (zapovjedniku tvre) obeao 2 konja, ako Perui predade bez
otpora. Dizdar je odbio to mito, nato su krajinici opkolili tvru i poeli 29. lipnja
pucati iz topova. Ve sutradan predade se turska posada u Peruiu pod uvjetom, da
smije slobodno otii iz tvre u Udbinu. S vojskom ode 150 turskih obitelji. Ipak
ostade u Peruiu u 20 kua 45 turskih obitelji s namjerom, da se pokrste. Istodobno
se predala i iroka Kula.

19
 Tako je eto hrvatska vojska gotovo bez prolijevanja krvi osvojila cijelu Liku. Zato je
pop Marko Mesi u Peruiu pod vedrim nebom otpjevao sv. misu, da se zahvali
Bogu za toliku milost. Herberstein pak odlui dalje poi u Krbavu, gdje su Turci imali
2 tvre: Buni i Udbinu. Turci su Buni odmah ispraznili i zapalili, im su doznali, da
se predao Perui. Naprotiv se do 500 Turaka iz Like sabralo u Udbini, gdje odluie
pokazati jak otpor. Tvra bijae dovoljno opskrbljena hranom, ali nije imala dosta
vode, jer su vrela bila izvan gradskih zidova.
Hrvatska je vojska 2. srpnja 1689. prola iz Like kroz Ploanski klanac u Krbavu,
gdje je sutradan stigla pod Udbinu. Opsada je potrajala 18 dana. Kroz to je vrijeme
esto dolazilo do kreeva, jer su Turci izlazili iz tvre po vodu. Napokon se 21. srpnja
predala tvra uz pogodbu, da Turci kojih je s djecom i enama bilo oko tisuu, smiju
slobodno otii u Bosnu. Herberstein je odmah u tvru stavio 100 krajinika, a Mesi
je misu zahvalnicu otpjevao u ruevinama nekadanje stolne crkve krbavskih
biskupa. Nato je Mesi s Ilijom Smiljaniem i Stojanom Jankoviem zauzeo
Zvonigrad i Rakovnik.

6. NASELJAVANJE LIKE I KRBAVE

Teajem mnogo godina stajao je grad Karlobag pust i razoren. Tek od g. 1683.
podignuto je u Karlobagu 16 kua, u koje se doselie obitelji: Krpan, Peri, Prpi,
Tomljenovi i Brki iz Krmpota; Jerko Rukavina iz Raanca; Marko Kovaevi iz
Vinjerca; Bai i Devi iz Svetoga Jurja; Maras iz Radovina; iki iz Staroga grada;
Mikulin iz Jablanca; Mauran s Kvarnerskih otoka; te Brkljai, Doen i Pavii iz
Dalmacije.
Godine 1689. doselie se u Gospi njemake obitelji: Rauch, Lokmer, Kresneg,
Hader, Bauer, Ulbrich i Liezenburger; a u Kaniu kod Gospia doselio se pekar
Bartol Mikuli.
Godine 1690. dobila su sela Smiljan, Buim i Trnovac kod Gospia nove
stanovnike, koji se doselie iz Jablanca, Svetoga Jurja, Karlobaga, Krmpota i iz Ravnih
Kotara u sjevernoj Dalmaciji. U istim selima naoe i prijanje turske podanike, koji
su nosili prezimena: Basari, Lemai, Vujnovi, Grai, Rajevi, Pejnovi, Rogi, Kati
i Vrani. Novi doseljenici podijelie sa starosjediocima panjake prema broju dua.
Iste je god. 1690. osnovano selo Pazarite, u koje se doselie Hrvati iz Lica, Krmpota,
Jablanca i Sv. Jurja.
Kad su Turci od god. 1689. istjerani iz Like i Krbave, ostadoe ovdje t. zv. Vlasi,
koje su Turci teajem 16. I 17. vijeka naselili u Liku i Krbavu iz Macedonije i srpskih
zemalja. Hrvati nijesu tjerali Vlahe, jer ovi bijahu krani grko-istone vjere.
Nijesu tjerali niti one Turke, koji se pokrstie, kao to uinie n. pr. turske obitelji Ali,
Asi, Musi, Plisi i Sabanovi u Gospiu; zatim Turi, Engi i Sabi u Novom kod
Gospia, te Ahmet (kasnije kao porunik zvan Ivan ani) u Kanii kod Gospia i
obitelj Buli na Udbini. Pop Marko Mesi pokrstio je i mnogo Turaka u Peruiu. Oni

20
Turci, koji ostadoe vjerni Muhamedu, preselie se iz Like i Krbave u susjednu
Bosnu. Tako se n. pr. iz Gospia odselio najimuniji i najugledniji aga Zenkovi; iz
iroke Kule otiao je beg Kazlica, a iz Udbine Mazupaga Grizi.
Pop Marko Mesi dade god. 1690. naseliti Udbinu i Podlapac u Krbavi. U tu svrhu
morala je po nekoliko itelja dati svaka hrvatska obitelj iz Brinja, Stajnice, Kripolja i
Jezerana. itelji iz Otoca i Gacke doline naselie Ribnik, Budak, Mualuk, Katali i
Mutili. Mesi je za sebe i za svoje roake izabrao najbolje zemlje u Mualuku (u Lici)
i u Toliu (u Krbavi). Sela Kania, Novi i Bilaj kod Gospia naselie Hrvati iz
Ledenica u Primorju, a sela Oranik i Lovinac, pak djelomice takoer Graac i tikadu
ponajvie Hrvati katolici iz Krmpota i Dalmacije. U iroku Kulu dooe stanovnici
iz Kosinja, a u Vrebac i u Komi doselie se gr.-isto. itelji iz Vilica i kara. Grko -
istonjaci Mutilia dooe iz Prokika, kalia i brinjske okolice, a vei dio Peana
doselio se iz brinjske okolice.
I u Liku i u Krbavu dooe pod konac 17. vijeka mnogi krani iz Kupresa,
Grahova i Knez-polja u Bosni, da se rijee turskoga gospodstva. Grko-istonjaci oko
Zrmanje i Zvonigrada doselie se iz sjeverne Dalmacije. Obitelj Kneevi dola je iz
mletake Dalmacije. Obitelji Doen, Krpan, Brki i Kovaevi ostavie Karlobag, te se
nastanie u Graacu. U Lovinac je dola obitelj Vrkljan iz Pazarita. Bruvno bijae
teajem mnogo godina samo panjak, na kome su Liani svake jeseni pasli svoja
stada. Tekar kasnije doselie se u Bruvno gr.-isto. obitelji Obradovi, Plea,
Krajnovi i Radakovi iz Divosela kod Gospia. Najkasnije su naseljena Popina i
Mazin, u koja se doselie grko-istonjaci iz sjeverne Dalmacije, a djelomice takoer
iz Bosne.
Seoski knez Jerko Rukavina, koji je god. 1663. prvi naselio Karlobag, a poslije
Trnovac, te je umro 29. svibnja 1699., imao je velik posjed u Bruvnu. Onamo je on
godine 1696. naselio 10 hrvatskih obitelji iz Moravica i Severina na Kupi, da mu budu
kmetovi. Ove su obitelji zvane Abramovi, op, Ivanevi, Lisac, Nagli, Pavii,
Paukovi, Plesa, neberger i Sudar doista 50 godina kmetovale obitelji Rukavina.
Tekar god. 1746. postadoe ravnopravni drugim krajinicima, jer je izala carska
naredba, da u vojnoj Krajini ne smije nitko imati kmetova (podanike).
Godine 1716. doselila se obitelj Kneevi iz Prokika kod Brinja u Mutili, te je pod
Udbinom kupila one zemlje, koje su prije imale obitelji Portner i Vukasovi.
Nakon bune, koju god. 1750. podigoe Lovinani i Bruvnjani, utekoe od straha
pred kaznom neki Bruvnjani u tursku Bosnu. Na njihova zemljita u Bruvnu
naseljeno je god. 1753. iz Peruia, Pazarita i Mualuka 14 katolikih obitelji.
Obitelj Irosel, koja je stanovala na mletakom zemljitu u Dalmaciji, preselila se
god. 1774. u podruje like pukovnije. Godine pak 1781. naseljene su kue kod
bilajskog mosta, gdje je god. 1877. graen kamenit most preko rijeke Like.
Mirom u Svitovu dobila je lika pukovnija g. 1791. od Turske sela: Borievac,
Doljane, Dobro-selo, Gornji i Donji Lapac, Osretke, Srb, Suvaju i Tikovac. U ovim
selima nastane se veinom bosanski bjegunci, koji su jo od god. 1788. boravili u

21
Hrvatskoj. Domai Liani pooe veinom u Borievac, Gornji i Dolnji Lapac. Ondje
se nastanie katolici iz Lovinca, koji su starinom Bunjevci. Novi naseljenici bijahu 10
godina oproteni od svake dae. Kako pak dobie otpoinutu zemlju, ona im je prvih
godina dobro urodila, te se naseljenici brzo pomogoe. Oni su ve god. 1798. podigli
veinu svojih kua. Poeli su graditi i svoje crkve.

7. IZ KRONIKE LIKE I KRBAVE

Poslije izgona Turaka g. 1689. iz Like i Krbave upravljala je ovim zemljama carska
komora. Godine 1710. dooe u Liku komorski inovnici grof Antun Coronini i
barun Jakov Rambschissel, da ondje sustavno urede upravu zemlje. Pri tome su
postupali toli svojevoljno, da se na Rosariju na Udbini pobunio narod. Od straha
pred narodom pobjegoe Coronini i Rambschissel iz Krbave u Liku. No razdraen
puk pojuri za njima, te ih stigne u Ribniku kod Gospia. Da se spasu, utekoe
inovnici u ribniku crkvu, jer su tada jote crkve sluile kao zaklonita ak i za
razbojnike. Ipak ih nije niti crkva zatitila od narodnoga gnjeva, jer ih je narod
sasjekao kod samoga oltara. Radi toga bude zatvorena ova crkva, koja se nalazila na
malenom otoiu usred rijeke Like. Ista je crkva kasnije naputena, te se pretvorila u
ruevinu.
Najstariji spomen bacanja kamena s ramena zabiljeen je g. 1724. Tada se ova
narodna igra izvodila na Udbini. Kako je to bilo ve tada popularno natjecanje, vidi
se po tomu, to su tom prigodom u Udbinu doli takoer turski podanici iz susjedne
Bosne. Ovi dapae htjedoe nadbaciti Liane i Krbavce. Ipak je sve junake nadbacio
liki junak Iveta Rukavina iz Karlobaga. On je dobio okladu (u novcu), koju je
upotrijebio u tu svrhu, da svoje drugove nahrani i napoji.
Kad je carska komora poela u Lici uvoditi tlaku (rabotu) i povisivati porez,
poee Liani rogoboriti, a g. 1733. podigoe i bunu. Tada je zapovjednikom u Lici bio
pukovnik Freme, koji g. 1729. naslijedio grofa Rajmunda Attemsa. Freme je sjedite
pukovnije iz marofa u Novomu prenio u Gospi, koji sada postade glavnim mjestom
u Lici. Da prestrai pobunjene Liane, dade Freme kazniti nekoga Smiljanca, koji se
najvie isticao. S ovom je kaznom poluio ba protivno, jer se buna sada tekar
zaotrila. Razjareni seljaci iz Smiljana, Trnovca, Novoga i Divosela ponu ubijati like
asnike i inovnike. Na konjima doprijee buntovnici u Mualuk, gdje zapalie
Mesievu kuu. Jednako su spalili i Orekovievu kuu u Peruiu, nato krenue u
Podlapac, da ondje zapale kuu porkulaba Dobrovca. U Podlapcu provalile Liani u
Holjevevu kuu. Holjevac nije bio kod kue, a njegova planinka (domaica) lijepo
doeka i podvori buntovnike. Kada se Liani nahranie i napojie, ostavie
Holjevevu kuu na miru te se vratie u Liku. Tako je gostoljubiva ena uguila liku
bunu g. 1733.
Po nalogu kraljice Marije Terezije uredio je princ Hildburghausen g. 1746. cijelu
Liku i Krbavu kao prvu krajiku pukovniju. Zapovjednik ove like pukovnije

22
postade pukovnik Guicciardy, potpukovnikom Kuhbach, majorima Althass i Petar
Vukasovi, konjanikim satnicima: Jure i Dane Holjevac, Stipan Pecel, Ivan Kalini,
Ivan Muhar, pjeakim satnicima: Jure Kneevi, Ivan Kurfsky, Dujan Doen, Jakov i
Plava Starevi, zatim 3 Rukavine (Rune, Pave i Medo), 3 Orekovia (Gabre, Frane
i Mate), pa Ive i Marko Mesi, Miko Holjevac, Stipan Pecel, Ivan Kalini Ivan Muhar,
Vela Ebner, Stipan Vlatkovi, grof Prauk, Matija Wolf i grof Gedeon Laudon. Kao
zapovjednik satnije u Buniu dade Laudon na Krbavskom polju zasaditi onaj lijep
gaj, koji se i poslije zvao Laudonov gaj. Kasnije se Laudon istakao kao general u
ratovima s Prusima i s Turcima.
Za t. zv. austrijskoga nasljednog rata pooe 2 like ete g. 1747. ak u Belgiju, gdje
sudjelovahu u borbama u pokrajini Brabant. Tamo poginue liki asnici Mate
Orekovi i Vuk Kolakovi. U noi od 18. na 19. sijenja 1748. bijae u Brabantu ljuta
zima. Sava Pavlica, koji je ove noi morao na polju straariti, okladio se, da e svu no
straariti bez toplog odijela, obuen samo u gae i u koulju. Pavlica je izdrao i
dobio okladu, a da ipak nije nastradalo njegovo zdravlje. On je dapae doekao i
visoku starost od 90 godina, te je umro g. 1814. u Komiu, ostaviv 60 potomaka
(djece, unuka i praunuka).
Kad je g. 1750. zapovjednikom like pukovnije postao Losy, poeo je on Liane
priuavati vojnikoj vjebi, kakva bijae u Njemakoj. Prvi tabor likih vojnika bijae
u Novom selu kod Saburovca, kamo je doao i general Scherer. Liani se ne htjedoe
podvrgavati ovoj strogoj i ukoenoj njemakoj mustri, a vrijealo ih je i to, to su za
kaznu uvedene batine. Zato g. 1751. plane buna u Bruvnu i u Lovincu.
Karlobag je g. 1755. dobio posebnu upravu sa svojim inovnitvom. Time postade
Karlobag neodvisan od zapovjednitva like pukovnije u Gospiu. Karlobag je dakle
odsada c. kr. slobodna vojna opina (k. k. freie Militr Communitt). Kasnije su
takvim vojnim slobodnim opinama u podruju vojne Krajine postali: Bjelovar, Brod,
Kostajnica, Petrinja, Petrovaradin, Zemun i srijemski Karlovci.
Lika je g. 1761. imala blagoslovljenu etvu, zbog ega postade sav ive jeftin.
Tako se kvarta penice prodavala po 34 krajcara, a kvarta zobi po 12 krajcara. Boca
dalmatinskog vina stajala je u krmi samo 3 krajcara, a za 3 forinta i 45 krajcara
mogla se kupiti debela krava. No zato je ve g. 1764. zavladala u Lici tolika nerodica,
da su Liani prvi put bili prisiljeni posuditi hranu iz carskih skladita u Karlovcu i u
Karlobagu.
General Beck odredio je u oujku g. 1764. popis svih mukih glava u vojnoj
Krajini, pa i u Lici. Uz to je nametnuta daa (zakupnina) na ribolov, na krmarenje,
na mlinove i na obine lovove, ega do onda nije bilo u Lici. Od 1. studenoga 1765.
odreena je i daa na vino, te se u Karlobagu plaalo 37 i pol krajcara od svakoga
barila.
Teajem vremena tako se Lika napuila, da su g. 1765. od like pukovnije odvojili
krajike satnije: Pazarite, Perui, anke, Buni, Kozjan, Debelobrdo, Malu
Krbavicu, Bjelopolje i Korenicu. Ova mjesta pripojie otokoj pukovniji, od koje su

23
opet k ogulinskoj pukovniji pridali mjesta: Krmpote, Ledenice, Kriviput, Brinje,
Jezerane, Stajnicu, Kripolje, Prokike i Vodote. Iste g. 1765. uvedena je uniforma za
krajike vojnike pukovnije. Krajinici su odsada do g. 1771. nosili odijelo modre
boje, ali morahu brijati brkove, jer je i na carskom dvoru prevladala francuska moda.
Onim vojnicima, koji su imali premalo zemljita, poela je vojna uprava davati
pripomo za ono vrijeme, kada e aktivno sluiti.
U Lici nije bilo prikladnih stanova za asnike. Zato je vojna uprava dala g. 1776.
graditi potrebne kue u Mazinu, Raduu, Ostrvici, Popini i u irokoj Kuli. Kasnije su
takve zgrade podignute takoer u Lovincu, Vrepcu, Metku, Krasnu, Mekinjaru,
Gospiu, Kosinju, Sv. Roku, Dobrom selu, Osiku, Smiljanu, Zalonici, Buniu i u
Krbavici. (Ove su zgrade prigodom razvojaenja vojne Krajine g. 1873. predane u
kolske svrhe.) U Gospiu je g. 1767. sagraena kua za generala brigadira. (I u njoj
bijae kasnije djeaka puka kola.)
Na veer 5. prosinca 1768. zacrvenilo se nebo nad Likom tako, da su se jedva
vidjele zvijezde, premda je bilo posve vedro. Ovaj ar na nebeskom svodu potrajao je
itav sat. Narod nije sebi znao protumaiti taj prirodan pojav.
Mjesto modre boje dobie vojnici like pukovnije g. 1771. odijelo bijele boje s
ljubiastim opivom i porubom. asnici su na bijelim hlaama i prslucima imali
zlatne tkanice, a na eirima zlatne porte. (Ove porte ostadoe do 1. sijenja 1785.,
kada su dokinute i asnike tkanice tako zvane Feldbinden.) Naredne godine 1772.
odredila je vojna uprava, da krajiki asnici moraju prigodom enidbe poloiti
jamevinu (kauciju). Sve do g. 1773. mogla je vlada na Krajini asnicima za novac
prodavati slube. Posljednji krajiki asnici, koji su do svojih sluba doli putem
ovakvih ugovora, istupie iz vojske g. 1773., kada je konano obustavljeno kupovanje
asnikih mjesta.
Nekada se u Lici slobodno obavljala dioba po krajikim kuama. Kako su mnogi
Liani imali po vie sinova, a ovi razdijelie meu sebe oevinu, opazila je vojna
uprava, da seljaci imaju sve manje zemlje za obraivanje. Zato je g. 1774. izala
zabrana daljnjih dioba, te odsada moraju Liani ivjeti u zadrugama svojim.
Mletaki podanici iz Dalmacije obiavahu svoju stoku u ljetno doba tjerati na pau
po gori emernici i u Pustom polju. To su vazda krivo gledali Liani, koji napokon
izradie, da je vojna uprava ovu pau g. 1774. razdijelila meu krajinike. Granica
izmeu Like i Dalmacije nije bila tono odreena niti na drugim stranama Velebita,
uslijed ega je esto dolazilo do svaa. Iz takve svae porodila se u studenome g.
1774. u Trstenici i ljuta borba, te je vie ljudi izginulo ili dopanulo rana.
Car Josip II. doao je 8. svibnja 1775. prvi put u Liku. Njegova se pratnja udila, to
jo 11. svibnja nije u poljima bilo nita zelena. Car je odredio, da katoliki Liani
odsada ne trebaju davati lukno (bir) svojim sveenicima, koji e zato dobivati plau
od vojne uprave. Tom prigodom dade car meu Liane podijeliti takoer crkvene
zemlje.

24
 Da se jednom izmeu Liana i Dalmatinaca obustave svae radi mee na Velebitu,
povukla je g. 1777. mjeovita komisija (austrijsko-mletaka) stalnu granicu po
najviim vrhuncima Velebita. Tom prigodom dobila je lika pukovnija definitivno
Jalukovac, Duice, Libince i Duboki dol pod Tremsinom.
Vojna je uprava g. 1783. u Lici ukinula dau, koja je na lov i ribolov bila udarena g.
1764.
Teajem g. 1782. prolazilo je kroz Liku 22.000 Dalmatinaca, koji su ostavili stari
svoj zaviaj, da se nastane u plodnijim krajevima, napose u Slavoniji, Srijemu i u
Banatu. Ovu je akciju vodio pop Vinko ubeli, komu je pomagao vikar Grujo Prpi.
Radi toga je ubelia ljuto zamrzila Mletaka republika, kojoj je tada jote pripadala
Dalmacija. Mleani su ubelia i Prpia na granici uhvatili te ih kao snubioce ljudi
okovali u lance i odveli u Zadar. Liki major Antun barun Kneevi htjede svakako
ubelia i Prpia spasiti. Zato je u studenome g. 1782. po noi krenuo prema
mletakoj tvri Kninu s namjerom, da zarobi nekoliko odlinih mletakih podanika,
koje bi onda na slobodu pustio u zamjenu za ubelia i Prpia. Ipak se ovo
Kneevievo poduzee izjalovilo, jer su liki vojnici za tamne noi zalutali. Meutim
se za ubelia i Prpia zauzeo car i kralj Josip II., koji je u Mlecima preko svoga
poslanitva izradio njihovo osloboenje. ubeli postade upnikom u Graacu, a
dobio je i naslov zaasni kanonik. Jo mu je kralj podijelio i osobni doplatak od 300
forinti na godinu, to e uivati do svoje smrti.
U Lici je narod poeo ubijati vrapce kao tetne ptice. Uslijed toga veoma se
umnoie kukci i bube na tetu voa i svih plodina. Kad je g. 1786. u Liku po drugi
put doao car i kralj Josip II., zabrani on ubijati vrapce, jer ovi ine narodu koristi,
tamanei daleko kodljivije bube.
Koncem listopada g. 1786. umanjen je broj konjanika u krajikim pukovnijama.
Tako je u Lici ostavljeno samo 40 konjanika, a i ovi e veinom sluiti kao listonoe za
raznaanje slubenih pisama. asnici dobie prsluke i hlae modre boje mjesto
dotadanje poput vinje crvene boje.
General De Vins uveo je 1. Sijenj pa 1787. u Krajini t. zv. kantonalni sustav.
Odsada e svaka pukovnija imati 12 mjesto dotadanjih 16 satnija. Tako su u likoj
pukovniji ukinute satnije u Kanii, Ploi, Mekinjaru i u Raduu. Svaka je satnija
dobila po jednoga kantonalnoga asnika s mjesenim dodatkom za uzdravanje
konja. Po tome sustavu prestade potpora, koju su liki vojnici, kada slue, dobivali
poevi od g. 1765. (To bijae 1 forint, to ga je vojnik godimice dobivao za odijelo, te
kabli soli, to je od erara kupovao za 21 krajcar.) No zato e vojnici, koji slue,
dobivati godimice po 12 forinti pod imenom Constitutivurn, a povrh toga jedan
par cipela. Istim je sustavom uvedena g. 1787. u Krajini t. zv. zemljina daa. Lika je
pukovnija u sijenju g. 1788. dobila novo bijelo odijelo i nove Konieve puke.
Jo g. 1781. poplavilo je svoju okolicu u Lici jezero Hri, koje nije presuilo 7
godina. Tekar g. 1787. presahnulo je jezero Hri, gdje je onda narod pohvatao

25
mnogo ribe zvane pijori (Grundel). Na bivem tlu toga jezera ponu Liani orati i
sijati, pa je to zemljite bilo 20 godina po redu veoma plodno.
Vrlo blaga bijae zima od g. 1789. na g. 1790., kada u Lici nije palo gotovo nita
snijega.
Prigodom rata s Francezima zamolie Liani strijelci, da se ukine daa na opinsku
pau, koja je uvedena g. 1787. Kralj se toj molbi odazvao godine 1793.
Car i kralj Josip II. navijestio je Turskoj 9. veljae 1788. rat. Odmah su krajike ete
po noi prele tadanju tursku meu na vrhuncu like Pljeivice. Istodobno se u Lici
sabirahu Crnoaljci. To bijahu 4 satnije starijih ljudi (brkajlije), koji nijesu imali
vojniku uniformu, ve bijahu obueni u domae crno sukno. Prvi sukob nastade na
Uncu mjeseca oujka g. 1788. Tamo se junatvom svojim odlikovao strametar Ivica
Kovaevi. U toj borbi pade beg Radasli iz Glamoa. Jednako je kod sela Oigrije
iznad Bmanja poginuo beg ambegovi. Lianima se naime pridruie mnogi uskoci
iz Bosne, koji su uoi rata s obiteljima svojim pribjegli u Liku. U borbi s Turcima
zadobio je liki barjaktar Pile Doen 4 rane. Rat se nastavio i narednih godina s
tekim rtvama. Kod Bobare je sama divoselska satnija izgubila 106 mrtvih junaka 22.
svibnja 1789. Turci su 27. svibnja 1789. vie puta bez uspjeha juriali na liki anac
(opkop) kod Dobroga sela, gdje pade i turski voa: paa utelica. Teajem mjeseca
svibnja g. 1789. pogibe u borbama s Turcima 300 Liana i 13 likih asnika, meu
ovima takoer: satnik Filip Kneevi, natporunik Butorac, zastavnik Dane
Raoevi, pa i stari 77-godinji satnik Zekan Tomljenovi iz Smiljana. (Ovaj se
Tomljenovi jo g. 1739. dakle prije 60 godina odlikovao u ratu s Turcima.)
Lika se pukovnija morala pred Turcima 28. svibnja 1789. povui preko tadanje
granice na previji kod Mazina. Turci pojurie za Lianima, ali doprijee samo do
Lumbardenika, jer je Lianima pomogla eta dobrovoljaca, koju je ustrojio tadanji
potpukovnik Filip Vukasovi. (Vukasovi je malo prije toga jo kao major s
etom od 100 po izbor Liana sudjelovao na vojni u Crnoj Gori. On je prvi od svih
asnika dobio vojniki red Marije Terezije.)
Turci i Arnauti udarie 11. studenoga 1789. na Priboj. Ondje ih je doekala otoka
pukovnija, kojoj bijahu pridijeljene i 4 like satnije. Otoki pukovnik Kulnek potue
Turke i postade generalom. Car je g. 1789. uveo kolajne za hrabrost. Ove su kolajne
u likoj pukovniji prvi dobili: Peo Krpan, Marko Stoi i Belko Utvi.
Teajem rata s Turcima znatno je u Lici porastao broj bjegunaca iz Bosne. Poto za
njih nije bilo vie dosta mjesta u Lici, otpremila je krajika uprava u studenome g.
1789. mnoge bjegunce u slavonsku i varadinsku Krajinu. Oni bjegunci, koji preko
zime ostadoe u Lici, dobivahu iz dravne blagajne u ime pripomoi po 2 krajcara na
dan za svaku glavu. S ovim novcem prehranie se jadni bjegunci, jer je tada gotov
novac mnogo vrijedio.
Liani su g. 1790. stajali utaboreni na turskoj mei kod Mazinske previ je i u
Popinskom klancu. Mjeseca svibnja provalie u Bosnu, gdje su pohvatali mnogo
stoke kod Petrovca i na Bilajskome polju. U rujnu g. 1790. doe s Turcima do

26
primirja, a u kolovozu g. 1791. bude sklopljen i pravi mir. Tekar se sada vrate Liani
svojim kuama. Meu ostalima sretno doe kui u Divoselo takoer Lazo Jerkovi,
koji je u istoj likoj pukovniji sluio zajedno sa svojim sinom Gajom i s unukom
Stevanom.
Mirom u Svitovu g. 1791. dobila je lika pukovnija od turske Bosne 7 etvornih
milja zemljita na rijeci Uni. Liani su g. 1793. kordunske ardake (straarnice) na
bivoj staroj mei natovarili na kola, te ih pod jakom vojnikom pratnjom odvezli na
novu meu prema Turskoj. Na tom novom kor-dunu poeli su Liani odmah
ureivati strae. Ipak je oznaivanje prave granice dovreno tekar 23. prosinca 1795.,
kada je mjeovito povjerenstvo odredilo tursku granicu kod t. zv. Tromee, gdje se
austrijska Lika sastala s turskom Bosnom i s mletakom Dalmacijom. Likoj
pukovniji pripadoe sela: Lapac, Borievac, Dobroselo, Doljane, Kupirovo, Osredci,
Srb, Suvaja i Tikovac. U ovim selima nastanie se mnogi bosanski bjegunci, koji su
prolih godina boravili u Hrvatskoj, a u Lapac i Borievac takoer Hrvati iz Lovinca.
U Lici je g. 1800. proveden t. zv. Koloredov krajiki sustav. Tom prigodom budu
ukinute satnije u Smiljanu i u Joanima, a osnovane satnije u Srbu i u Dobrom selu.
Krajinici moraju plaati za svaku ral (jutro) svoje zemlje po 24 novia u ime poreza.
Dotle su carsku tlaku (rabotu) davale samo ene i oni mukarci, koji ne bijahu vojnici.
Isto tako davala se tlaka od teglee marve. Sada je pak tlaka prenesena na zemljita
mjesto na osobe. Od svakog jutra svoje zemlje mora Lianin u ime carske tlake davati
radnika {teaka), koji e 1 dan besplatno raditi (rabotati) na cesti, na kopanju kanala,
odnosno pri zidanju kakvoga mosta ili dravne zgrade. Uz to mora za svake 2 rali
svoje zemlje po 1 dan rabotati sa svojom tegleom marvom, privaavajui za dravnu
potrebu drva, kamen ili drugu robu. Krajinici moraju asnicima prodavati sijeno za
njihove konje. U ime odtete dobivat e po 2 novia za 1 obrok sijena. Do g. 1800.
dobivahu Liani 1 kabao soli za 54 i po novia. Od sada pak moraju za 1 kabao soli
plaati po 3 forinta. Najvie je Liane muilo prevaanje carske robe iz Jezerana u
Senj. Da ne moraju vlastite konje i tegleu marvu iz Like voditi u vrlo udaljene
Jezerane, pa s onako izmorenim konjima i volovima prevaati robu preko Vratnika u
Senj, obiavahu se Liani otkupiti od ove rabote. Mjesto Liana obavljahu onda ovaj
prijevoz Ogulinci i Kranjci, kojima su Liani u ime otkupa za g. 1798.1801. morali
platiti preko po milijuna forinti.
Baruni Kneevii imali su nekada u Graacu ovee imanje (500 jutara zemlje i
brojne zgrade). Krajika je uprava jo od vremena Marije Terezije nastojala, da od
obitelji Kneevi otkupi ovo imanje, pa da ga podijeli meu Krajinike, koji
oskudijevahu zemljom. To je provedeno tekar g. 1802., kada su baruni Kneevii
odstupili svoje imanje u Graacu, a u zamjenu dobili nekadanje pavlinsko dobro Sv.
Helena kod akovca u Meimurju. Onamo se iz Graaca preselio barun Ante
Kneevi u studenome g. 1802.
Mnogi su Liani obiavali nositi duge vlasi (perine). Krajika je uprava g. 1805.
odredila, da se vojnicima iz Like moraju iati kose, to je onda openito prevladalo

27
kao moda kod svih Liana. Iste g. 1805. podijeljene su krajike pukovnije na
bataljune. Svaki je bataljun dobio po 4 satnije, te je vjebao sam za sebe. Tada su liki
vojnici dobili bijele remene, dok su prijanje bijele kore na bajunetama zamijenjene
crnima.
Lika je g. 1806. imala obilnu etvu. Jesen ostade bez snijega. Zimi je prvi snijeg u
Lici pao tekar 19. sijenja 1807., pa i onda samo po srednjim i niim planinama, dok
su najvii gorski vrhunci ostali bez snijega teajem cijele zime. Krajika uprava dade
Lianima g. 1807. oduzeti koplja i streljake dvocijevke. Mjesto toga dobie vojnici
uto okovane puke, a strijelcima razdijelie jednocijevke.
U Lici je g. 1808. uveden novi krajiki temeljni zakon. Zemljina je daa neto
smanjena, a plaala se prema razredu zemljita. Ukinuta je dunost, da Liani
dobavljaju obroke sijena za svoje asnike. Krajiki upravni asnici dobie vee plae,
nego li su imali vojniki asnici, od kojih su odsada posve odijeljeni. Zemlje u Lici
postadoe pravom svojinom Krajinika, ali svaka kua mora imati stanoviti broj
jutara korenite zemlje (Stammgrnde), koju ne smije prodavati niti dijeliti. Onaj
Lianin, koji je postao asnikom, nema vie nasljednoga prava na oinsku zemlju.
Nagovoreni od Franceza provalie bosanski Turci 10. svibnja 1809. preko Une te
spalie sva sela, koja su morali odstupiti g. 1791., samo potedie Kupirovo i
Tikovac. Francezi iz Dalmacije pod vodstvom marala Marmonta prodrijee u
Liku, gdje se 21. svibnja 1809. bio ljuti boj kod Bilaja. Liani i Ogulinci suzdravahu
Franceze dotle, dok nije stigla carska zapovijed, da se povuku prema Modruu. To je
uinjeno zato, da se zatiti Karlovac, komu je zaprijetila pogibelj od franceske vojske
iz Italije. Time je u Lici odahnuo maral Marmont, komu je ve ponestalo municije i
hrane za vojsku. Marmont uredi u Lici privremenu francesku vladu i ostavi ondje
brojne svoje ranjenike, te se preko Otoca, Brloga i Senja provere do velike franceske
vojske, s kojom je princ Eugen Beauharnais zaposjeo Kranjsku i preko tajerske hrlio
prema Beu u pomo Napoleonu Bonapartu. Meutim se Liani iz Modrua vratie u
Liku, gdje ukinue francesku privremenu vladu i zarobie sve Franceze. Liani
sastavie etu, s kojom 3. lipnja 1809. general Petar barun Kneevi krene u tada ve
francesku Dalmaciju. Tu su Liani 21. srpnja 1809. zauzeli ibenik, a zatim opkolili
Trogir i Split, te udarili tabor u Crnom povrh Zadra.
Iza pobjede kod Wagrama (6. srpnja 1809.) prisili Napoleon austrijskoga cara
Franju I. dne 14. listopada 1809. na t. zv. Beki mir, kojim je car izgubio i junu
Hrvatsku. Po tome miru zapade Napoleona i 6 krajikih pukovnija, poimence: Uka,
otoka, ogulinska, slunjska i 2 banske (glinska i petrinjska). Tako su i Liani morali
26. studenoga 1809. prisei vjernost Napoleonu Bonaparti, kao novomu vladaru
svomu. Ipak su mnogi asnici liki prije toga otili u Austriju.
Maral Marmont pone 1. sijenja 1810. iz Karlovca ureivati 6 ilirskih krajikih
pukovnija. Vojnici dobie modro odijelo sa crvenim zavratnikom. Zapovjednikom
like pukovnije postade pukovnik ljivari. On dade poetkom svibnja g. 1810.
istjerati bosanske Turke iz podruja rijeke Une, gdje su Turci prije godinu dana spalili

28
sve crkve i asnike stanove. Turci budu 5. svibnja 1810. protjerani iz Vaganca, a 7.
svibnja zapalie Liani grad Biha, da se osvete Turcima.
Mjeseca lipnja g. 1810. dolo je u Liku nekoliko franceskih podasnika, koji poee
Liane vjebati francesku mustru. Svi asnici, koji nauie te franceske vjebe,
budu promaknuti u vii in po maralu Marmontu, koji je 1. rujna 1810. poeo
putovati po Lici. U kolovozu g. 1810. poslano je iz Like 20 djeaka u franceske kole u
Chalons i u La Fleche.
Liani se g. 1811. uvelike zaudie, kad su opazili, da rijeka Lika tee uzvodu
mjesto nizvodu. Voda je podigla i Binaiev mlin, te ga je uzvodu ponijela do blizu
budakoga mosta, gdje ga je ostavila. Uzrokom toga dogaaja bijae prolom oblaka
u Pazaritu. Tamo je naime pala tolika koliina vode, da je naglo nabujao potok
Oteica. Jedan dio vode iz Oteice potekao je prema Kosinju, a drugi dio zae u
rijeku Liku. Tu je voda udarila tei natrag prema selu Budaku, jer usko i visoko
korito Like nije moglo brzo progutati silnu koliinu bujice.
Na jesen g. 1811. vidjela se na nebu velika zvijezda repatica. Liani su odmah
nagovijestili, da e naskoro doi do stranoga rata. I zaista je Napoleon Bonaparte g.
1812. poveo veliku vojnu na Rusiju. U njegovoj vojsci, koja je brojila po milijuna ljudi,
nalazila se i lika pukovnija. Ova je g. 1812. iz Tridenta u Tirolu pola najprije u
Veronu, gdje je dobila novu strijeljaku monduru zelene boje sa crvenim
zavratnicima. Iz Italije poe lika pukovnija preko Bavarske, Saske i Pruske u
Poljsku, odakle je u lipnju g. 1812. prela preko rijeke Njemena u Rusiju. Liani
sudjelovahu 26. srpnja 1812. u boju kod Vitebska, 7. rujna kod Mozaiska, 14. rujna
kod zauzea grada. Moskve i 24. rujna kod Malog Jaroslava. U potonjem boju
pogiboe: liki general Delsuns, major Marko Kliska i porunik Marko Rukavina iz
Pazarita. U Rusiji je g. 1812. ostavilo svoje kosti preko 900 Liana, koji veinom
poginue od gladi, zime i putnoga napora.
Lika se g. 1813. otrgla od Napoleona, a Liani otjerae malobrojne inovnike i
asnike franceske, te se vratie austrijskom caru Franji I. Pukovnikom likim postade
g. 1813. bivi potpukovnik Widmayer, koga je g. 1824. naslijedio pukovnik
Babogredac, g. 1832. pukovnik Mijo Zajiek, g. 1836. pukovnik Josip Kubiho, g. 1838.
pukovnik Kuzma pl. Todorovi, g. 1846. pukovnik Reinbach, g. 1849. pukovnik Bude
pl. Budisavljevi, g. 1851. pukovnik Ivan Peck, g. 1859. pukovnik Adolf pl. Bermann,
g. 1865. pukovnik Petar pl. Simi, a g. 1869. pukovnik iko. Kad je g. 1873.
razvojaena vojna Krajina, utemeljena je regularna c. kr. pukovnija broj 79, koja e
vojnike dobivati iz podruja bive like, otoke i ogulinske krajike pukovnije.
Zapovjednikom ove t. zv. Jelaieve pukovnije postade g. 1873. posljednji liki
pukovnik iko, koji je g. 1877. promaknut na ast generala.

8. BIVA LIKA KRAJIKA PUKOVNIJA

29
 Ova je pukovnija dobila svoje ime po rijeci Lici, a zapremala je samo juni dio
dugodoline like, te vei dio nekadanje Krbave. Cijela je pukovnija imala povrinu
od 46 etvornih milja. Na tome je podruju bilo 1 trgovite (Gospi), 138 sela i 46
zaselaka s jednim katelom i sa 6990 kua. Prigodom popisa iteljstva g. 1857. brojila
je lika krajika pukovnija 78.223 itelja, od toga 50.274 grko - istone, a 27.949
rimokatolike vjeroispovijesti. Ovamo nije uraunat grad Karlobag, koji bijae
slobodna vojnika opina, premda se nalazio u opsegu like pukovnije.
Poput ostalih krajikih pukovnija dijelila se i lika pukovnija teritorijalno na 12
satnija, koje su bile upravne, sudbene i vojnike jedinice. Sjedita krajikih satnija
bijahu u selima: Bruvno, Dobroselo, Graac, Kania, Kula, Lovinac, Medak, Mekinjar,
Srb, Smiljan, Udbina i Zrmanja.
Na podruju like krajike pukovnije nalazilo se 18 kola g. 1866. Od toga bijae 1
nia realka (u Gospiu), po 1 glavna muka i enska kola (u Gospiu), te 6 dravnih
trivijalka i 9 pukih kola. Samo na jednoj pukoj koli obuavalo se na hrvatskom
jeziku; u svih ostalih 8 pukih kola bio je nastavni jezik njemaki.
Lika je pukovnija g. 1866. imala 9 potanskih ureda, i to u mjestima: Gospi,
Graac, Mali Halan, Karlobag, Donji Lapac, Medak, Sveti Rok, Udbina i Zrmanja.
Sjedite pukovnije bijae u Gospiu. Za grko - istone itelje bile su 32 parohije, a za
rimokatolike 22 upe.
Narod se u likoj pukovniji mnogo bavio stoarstvom. Prigodom popisa stoke
godine 1857. nabrojilo se u toj pukovniji 135.590 glava stoke. Od toga su bile 67.144
ovce, 29.248 koza, 28.834 goveda, 5.379 svinja, 4.950 konja, 14 magaraca i 1 mazga.
U Bruvnu je bilo sjedite etvrte krajike satnije, koja se do godine 1861. zvala
Sveti Petar, a koju su inila sela: Bruvno, Deripgaj, Mazin, Omica, Potkremen,
Podrenik, Rudopolje i Tomingaj. Cijela je etvrta satnija brojila 5475 itelja, koji
stanovahu u 488 kua. Po vjeroispovijesti bijae 5150 grko-istonih, a samo 325
rimokatolika. Na podruju ove satnije bijahu 3 parohije (Graac gornji, Mazin i
Vodena glava), 1 upa (u Rudopolju) i 1 puka kola (u Bruvnu).
Dobroselo bijae sjedite tree krajike satnije, kojoj pripadahu sela: Borievac,
Dnopolje, Dobroselo, Doljani, Oraovac, te Gornji i Donji Lapac. Cijela je satnija brojila
496 kua, u kojima je stanovalo 6727 itelja, od toga 5646 grko-istone, a 1081
rimokatolike vjeroispovijesti. Na podruju ove satnije postojahu 3 parohije
(Dobroselo, Doljani i Donii Lapac), 1 upa (u Borievcu) i 1 kola (u Donjem Lapcu).
U Graacu je bilo zapovjednitvo sedme krajike satnije, koju su inila sela: Grab,
Graac, Kiani, tikada i Tomingaj. Cijela je satnija imala 507 kua, u kojima je
stanovao 5591 itelj, od toga 4171 grko-istone, a 1420 rimokatolike vjeroispovijesti.
Na podruju sedme krajike satnije postojahu: 1 parohija, 1 upa i 1 kola, sve troje u
selu Graac.
U Kanii kod Gospia bijae sjedite desete krajike satnije, kojoj pripadahu mjesta:
Bilaj, itluk, Divoselo, Gospi, Lipe, Novi, Novoselo, Otri, Kania, Priko, Ribnik i
abica. Cijela je satnija brojila 6746 itelja, koji stanovahu u 723 kue (1 katel ili

30
tvrica). Po vjeroispovijesti bijae 4487 rimokatolika i 2259 grko-istonjaka. Na
podruju desete krajike satnije postojahu 4 upe (Bilaj, Gospi, Novi i Ribnik), 2
parohije (Divoselo i Gospi) i 3 kole, sve tri u Gospiu (mala realka, te muka i
enska glavna uiona).
iroka kula bijae sjedite dvanaeste krajike satnije, koju su inila sela: Barlete,
Budak, Kulica, Kuzmanovaa, Podovi, Maloselo, Mualuk, Osik, Ostrvica, Polje kod
gaja, iroka Kula, Vukova i Vuki. Cijela je satnija imala 232 kue, u kojima
stanovahu 5664 itelja, od toga 2874 grko-istone, a 2790 rimokatolike
vjeroispovijesti. Na podruju dvanaeste krajike satnije postojahu 2 parohije
(Ostrvica i iroka kula), 2 upe (Osik i iroka Kula), te 1 puka kola (u irokoj Kuli).
U Lovincu je bilo zapovjednitvo desete satnije, koja se do godine 1861. zvala Sveti
Mihovil, kako se nekada zvalo i selo Lovinac po upi sv. Mihovila. Devetoj krajikoj
satniji pripadahu sela: Brnievo, Gudara, Mali Halan, Hrukova plana, Kik, Lipa,
Locie, Lovinac, Matijevii, Miteti varo, Peri, Poljana, Razbojine, Riice, Sveti Rok,
Cerje, Ploa, Smokri, Vagan i Vranik. Cijela je satnija brojila 8719 itelja, koji
stanovahu u 858 kua. Po vjeroispovijesti bijahu 7092 rimokatolika, a 1627 grko-
istona itelja. Na podruju desete krajike satnije postojahu 3 upe (Lovinac, Riice i
Sveti Rok), 2 parohije (Kik i Ploa), te 1 kola (u Lovincu).
Selo Medak bijae sjedite devete satnije, koju su inila sela: Brezik, Drenovac,
Krukovac, Kukli, Medak, Mogori, Pavlovac, Poitelj, Radu, Vrebac i Zavoe.
Cijela je satnija imala 739 kua, u kojima stanovahu 8022 itelja, od toga 8004 grko-
istone, a samo 18 rimokatolike vjeroispovijesti. Na podruju devete krajike satnije
postojalo je 5 parohija (Medak, Mogori, Poitelj, Radu i Vrebac) i 1 kola (u Metku).
U Mekinjaru je isprvice bilo zapovjednitvo este krajike satnije, kojoj pripadahu
sela: Bretane, Jagodnje, Mekinjar, Pia, Podlapa, Srednja gora, Svrakovo selo i
Toli. Sjedite satnije premjeteno je kasnije iz Mekinjara u Podlapa. Cijela je satnija
brojila 5098 itelja, koji stanovahu u 461 kui. Po vjeroispovijesti bijahu 3292 grko-
istona i 1806 rimokatolikih itelja. Na podruju este krajike satnije postojahu 2
parohije (Mekinjar i Podlapa u Svrakovom selu), 1 upa (Podlapa) i 1 puka kola
(u Podlapau).
Selo Srb bijae sjedite druge krajike satnije, koju su inila sela: Brotnja,
Dabanica, Drenovac, Dugo polje, Kaldrma, Kupirovo, Neteka, Osretke, Srb, Suvaja,
Tiskovac, Vagan i Zaklopac. Cijela je satnija imala 420 kua, u kojima je stanovao 5281
itelj, od toga 5216 grko-istone, a 65 rimokatolike vjeroispovijesti. Na podruju
druge krajike satnije postojahu 4 parohije (Kupirovo u Srbu, Osretke, Srb i Suvaja),
te 1 puka kola (u Srbu).
U Smiljanu je bilo zapovjednitvo jedanaeste krajike satnije, kojoj pripadahu sela:
Bainac, Bogdani, Debelo Brdo, Kolakovica, Miljaa, Oblajac, Rasovaa, Rastoka,
Selite, Vaganac, Vedropolje, Bruane, Rizvanua, Buim, ai draga, Dugo polje,
Kosa, Mikulinov kr, Pavii selo, Cesarica, Bakiporat, Blizanci, Cilovino, Pejakua,
Plitka draga, Podove, Zelenkova draga, uta lokva, Bojna draga, Stanite, Vidovac,

31
Lukovo, Kio, Porobljenik (veliki i mali), Rastovac, Seline, Sunjevac, Tamnika,
Teplik, Trstenica, Zugarje, Otarija, Dabar (crni i ravan), Doen-Rabar, Konjsko,
Kuite, Ledenik, Trnovac, Briik, Debelo brdo, Gute, Jadovno, Murajnovica,
Novoselo, Podotru, Klisa, Ljutaa i Potkemanua. Cijela je satnija brojila 24 sela i 40
zaselaka s 848 kua, u kojima je stanovalo 8309 itelja, od toga 6879 rimokatolike, a
1430 grko-istone vjeroispovijesti. Na podruju jedanaeste krajike satnije postojalo
je 7 upa (Bru-ane, Buim, Cesarica, Lukovo, Otarija, Smiljan i Trnovac), 1 parohija
(u Smiljanu) i 2 puke kole (u Smiljanu i Trnovcu).
Udbina bijae sjedite pete krajike satnije, kojoj pripadahu sela: Bukovac, Mutili,
Rebi, Udbina, Visu, ojluk, Joane, Komi, Kurjak, Ondi i Poljice. Cijela je satnija
brojila 581 kuu, u kojoj je stanovao 7961 itelj, od toga 6070 grko-istone, a 1891
rimokatolike vjeroispovijesti. Na podruju pete krajike satnije postojanu 4 parohije
(Joane, Komi, Mutili i Visu), 1 upa (Udbina) i 1 kola (Udbina).
U Zrmanji je bilo zapovjednitvo prve krajike satnije, koju su inila sela: Prljevo,
Velika Popina, Mala Popina, Pribudi, Rastievo, uino polje, Kom, Kusac, Mraaj,
Palanka, Ruite i Vrelo. Cijela je satnija imala 4630 itelja, koji stanovahu u 337 kua.
Po vjeroispovijesti bijae 4335 grko-istonih i 95 rimokatolikih itelja, Na podruju
prve krajike satnije postojahu 2 parohije (Zrmanja i Velika Popina), 1 upa (Palanka)
i 1 kola (u Zrmanji).
Lika krajika pukovnija prestade postojati 1. listopada 1873. Tada je Vojna Krajina
razvojaena. Bivi liki graniari uvrteni su u redovitu pjeaku pukovniju, koja je
postojala do konca godine 1918. Teritorij like pukovnije sjedinjen je s graanskom
(banskom) Hrvatskom istom 1. kolovoza 1881. U meuvremenu (god. 1873. do 1881.)
upravljalo je Likom i Krbavom zagrebako glavno (zborno) zapovjednitvo, kod
kojega bijae ureena posebna vlada za teritorij bive Vojne Krajine. U Gospiu je
tada postojalo sjedite upravnog okruja (upanije) za cijelo podruje like i otoke
pukovnije.

9. BIVA OTOKA KRAJIKA PUKOVNIJA

Ova je pukovnija zapremala cijelu dolinu rijeke Gacke, zatim dio Podgorja, te
sjeverne dijelove Like i Krbave. Ime svoje dobila je ta pukovnija po trgovitu Otocu,
gdje se nalazilo i zapovjednitvo otoke krajike pukovnije.
Teritorij otoke pukovnije zapremao je povrinu od 49 etvornih milja. Na tome se
podruju nalazio 1 grad (Senj), 1 trgovite (Otoac), 144 sela i 116 zaselaka s 2 katela
(tvrice). Cijela je otoka pukovnija godine 1857. bez grada Senja brojila 73.008
itelja, koji stanovahu u 5781 kui. Po vjeroispovijesti bijae 40.951 itelj
rimokatolike, 32.056 grko-istone i 1 luteranske crkve. Rimokatolici su na podruju
ove pukovnije imali 29 upa, a grko-istoni itelji 17 parohija. upe spadahu pod
biskupiju u Senju, a parohije pod gornjokarlovaku eparhiju u Plakom.

32
 Otoka je pukovnija godine 1866. imala 25 kola (bez kola u gradu Senju). Od
toga bijahu 2 kole (glavna muka i glavna enska uiona) u trgovitu Otocu.
Drava je uzdravala 7 trivijalka, a. opine 16 pukih kola. Na 10 pukih kola bijae
nastavni jezik hrvatski, a na 6 kola predavanu se svi predmeti s njemakim jezikom.
Na podruju otoke krajike pukovnije postojalo je godine 1866. samo 8
potanskih ureda, i to u mjestima: Buniu, Otocu, Korenici, Peruiu, Petrovu selu,
Senju, Vrhovinama i u Zavalju. Graniari Otoani bili su poljodjelci, izuzev neto
obrtnika i trgovaca. Uz ratarstvo njegovahu i stoarstvo. Prigodom popisa godine
1857. nabrojilo se na teritoriju otoke krajike pukovnije 105.298 glava stoke. Od toga
bijahu 55.223 ovce, 23.236 goveda, 14.074 koze, 7115 svinja, 5581 konj, 49 mazga i 20
magaraca.
Poput ostalih krajikih pukovnija bila je i otoka pukovnija u teritorijalnom
pogledu podijeljena na 12 satnija. Ove bijahu ne samo vojnike, ve i upravne i
sudbene jedinice. Sjedita spomenutih satnija bijahu u mjestima: Brlog, Bilopolje,
Buni, Korenica, Kosinj, Lee, Otoac, Pazarite, Perui, kare, Sveti Juraj i
Vrhovine.
U Brlogu je bilo zapovjednitvo 11. krajike satnije, koju su inila sela: Biljevine,
Brlog, Drenov klanac, Dubrava, Gui Polje, Kompolje (katoliko i vlako), Maraov
Tuk, Melnice, Stubalj, kamnica, tacija i Vratnik. Cijela je satnija brojila 4743 itelja,
koji stanovahu u 451 kui. Po vjeroispovijesti bijae 2671 itelj rimokatolike, a 2072
itelja grko-istone crkve. Na podruju jedanaeste krajike satnije postojahu 3 upe
(Brlog, Vratnik i Katoliko Kompolje), 1 parohija (u Brlogu) i 2 kole (u Brlogu i u
Katolikom Kompolju).
Selo Bilopolje bijae sjedite pete krajike satnije, kojoj pripadahu sela: Bilopolje,
Debelo Brdo, Forgai, Grabui, Kruge, Meuraje, Melinovac, Nebljuje, Peane,
Skoaj i Zavalje (gornje i donje). Cijela je satnija imala 479 kua, u kojima je stanovalo
6270 itelja, od toga 4960 grko-istone, a 1310 rimokatolike vjeroispovijesti. Na
podruju pete krajike satnije postojahu 3 parohije (Bilopolje, Debelo Brdo i Nebljuje),
1 upa (Gornje Zavalje) i 3 kole (Bilopolje, Nebljuje i Gornje Zavalje). Sjedite satnije
bilo je kasnije iz Bilopolja premjeteno u Gornje Zavalje.
U Buniu je bilo zapovjednitvo etvrte krajike satnije, koju su inila sela: Buni,
anke, Krbavica, Kosa, Kozjan i Salamunu. Cijela je satnija brojila 319 kua, u
kojima stanovahu 4183 itelja, od toga 3155 grko-istone, a 1028 rimokatolike
vjeroispovijesti. Na podruju etvrte krajike satnije postojahu 2 upe (Buni i
anke), 2 parohije (Buni i Krbavica), te 1 kola (u Buniu).
Korenica bijae sjedite este krajike satnije, kojoj pripadahu sela: Baljevac,
Kamenica, Korenica, Petrovoselo, Trnovac, Zeljava, Jezera, Krevine, Priboj,
Rudanovac i Vrelo. Cijela je satnija imala 597 kua, u kojima je stanovalo 8169 itelja,
od toga 6362 grko-istone, a 1807 rimokatolike vjeroispovijesti. Na podruju este
krajike satnije postojahu 3 parohije (od toga 2 u Korenici i 1 u Petrovu selu), 1 upa
(u Korenici) i 2 kole (u Korenici i u Petrovu selu).

33
 U Gornjem Kosinju bijae zapovjednitvo prve krajike satnije, koju su inila sela:
Janjce, Kosinj (gornji i donji), Lipovo polje, Mlakva, Otok, Rudinka, Selite, Vukeli
selo, Kr, Razdolje, Ribnik, Srakljin, Suanj i Vrelo. Cijela je satnija brojila 485 kua, u
kojima stanovahu 6174 itelja, od toga 3214 rimokatolike, a 2960 grko-istone
vjeroispovijesti. Na podruju prve krajike satnije postojahu 2 upe (Gornji i Donji
Kosinj), 1 parohija (Donji Kosinj) i 2 kole (u oba Kosinja).
Lee u dolini Gacke bijae sjedite devete krajike satnije, kojoj pripadahu sela:
Alan, Draica, Dubravi selo, Jerbi selo, Liina, Ravljane, Sinac, Lee, ovii,
Dujmovi selo, Gri, Kolakove bare, Koren, Ladii selo, Lug, Markovi selo, Matai
selo, Orekovi selo, Pavenka, Peina, Rajanovo vrelo, Skela, Tupala i Vrelo. Cijela je
satnija brojila 5549 itelja, koji stanovahu u 472 kue. Svi itelji bijahu rimokatolici
osim 10 itelja grko-istone vjeroispovijesti. Na podruju devete krajike satnije
postojahu 3 upe (Lee, Ravljane i Sinac) i 2 puke kole (u Leu i u Sincu).
Otoac bijae sjedite desete krajike satnije, koju su inila mjesta: Cerezina, Dulibe,
Kuterovo, Poljane, Ponore, vica, Gornja vica, Donja vica, Otoac, Biskupjak,
Dubrava, Kostelevo selo, Luka, Novoselja, Obilje, Poljice, Prozor, Staroselo,
umeica i Vivoze. Cijela je satnija imala 6820 itelja, koji stanovahu u 563 kue (1
katel). Na podruju desete krajike satnije postojahu 4 upe (Kuterovo, Otoac,
Prozor i vica) i 1 parohija (Gornja vica). Po vjeroispovijesti bijae 5444
rimokatolika, 1375 grko-istonih i 1 luteran. U Otocu postojahu 2 glavne uione (za
muku i ensku djecu), a izvan Otoca bijahu jo 4 puke kole (u vici, Kuterovu,
Prozoru i u Ponorama).
U Pazaritu je bilo zapovjednitvo druge krajike satnije, kojoj pripadahu sela:
Aleksinica, Izakaderma, Kruica, Pazarite (gornje i donje), Pod kosom, Polje,
kvadra, Vaganac, Bakovac (veliki i mali), Brig, Draga, Dubrava, Kalinovaa, Plana
(velika i mala), Podglavica, Pod stranom, Popovaa, Trolokve, Varo, itnik (veliki i
mali), Buak, Dunjevac, Klanac, Ote, Oteica most i Vranovine. Cijela je satnija
brojila 541 kuu, u kojoj je stanovao 6551 itelj, od toga 6.536 rimokatolike, a samo
15 grko-istone vjeroispovijesti. Na podruju druge krajike satnije postojanu 3 upe
(Aleksinica, Gornje Pazarite i Donje Pa-zarite) i samo jedna kola (u Gornjem
Pazaritu). Sjedite zapovjednitva druge krajike satnije bijae isprvice u Gornjem
Pazaritu, a kasnije u Klancu.
Perui bijae sjedite tree krajike satnije, koju su inila sela: Bukovac,
Kaluerovac, Karaula, Klenovac, Konjsko brdo, Kvarte, Malo polje, Mizinovac,
Perui, Prvanselo, Podore, Studenci i Sveti Marko. Cijela je satnija imala 5856 itelja,
koji stanovahu u 422 kue. Po vjeroispovijesti bijae 5278 rimokatolikih, a 569 grko-
istonih itelja. Na podruju tree krajike satnije postojahu 2 upe (Kaluerovac i
Perui), 1 parohija (Klenovac) i 1 kola (Perui).
U karama je bilo zapovjednitvo osme krajike satnije, kojoj pripadahu sela:
Dabar, Doljani, Glavae, Petrini polje, Pothum i kare. Cijela je satnija brojila 419
kua, u kojima je stanovalo 5410 itelja, od toga 4583 grko-istone, a 827

34
rimokatolike vjeroispovijesti. Na podruju osme krajike satnije postojanu 3 parohije
(Dabar, Doljani i kare), 1 upa (Dabar) i 3 kole (u Dabru, u Doljanima i u karama
kod Otoca).
Sveti Juraj bijae sjedite 12. krajike satnije, koju su inila sela: Biljevine, Bilo Polje,
Bobovie, Crnika, Debela Kosa, Dumboka, Ermotine, Kamenica, Matei Podi, Oltar,
Orih, Planikovac, Podrepovac, Raca, Rakita, Rastovac, Razbojie, Seline, Skorupovo,
Smokvica, Turnina, Tuevac, Sveti Juraj, Volarice, rnovnica, unievac, Jablanac,
Krasno, Lukovo, Borovci, Ivanca, Sveti Kri, Lug, Koromaina, Pade, Balenska
draga, Bilenski Podi, Briznice (male i velike), Crnatkua, Drndi, Dolac, Dubrave,
Dundovi Poi, Duikrava, Ertova, Jezera, Jurkua, Klenova zidina, Lokvica, Njive,
Panos, Peca, Pekina Draga, Potkuke, Pod stranom, Rakovica, Stinica (gornja i donja),
Stoki Podi, krape, Trsine, Torak, Uljivac, Vlaka (stara i nova), Vranjak, Zavratnica,
ivi Bunari, Akii, Anii, Devii, Lemi, Modri (gornji i donji), Samardije,
Vukelii, Bilue, Doline, Dragievi Dolac, Klada (gornja i donja), Lokva, Struge,
Trnovac, Tomai Draga, Zagon, Prizna (gornja i donja), Lomivrat, Karavla, Bavica
(gornja i donja), Guste Zidine, Marama, Lokva, Paninac, Pode, Starigrad (gornji i
donji), Dolac, Draga, Liskovac, Ljubezine i Stolac. Cijela je satnija imala 7090 itelja,
koji stanovahu u 607 kua. Svi itelji bijahu rimokatolici. Na podruju 12. krajike
satnije postojahu 2 kole (u Krasnu i u Svetom Jurju) i 7 upa (Jablanac, Krasno,
Lukovo, Prizna, Starigrad donji, Sveti Juraj i Sveti Kri).
U Vrhovinama je bilo zapovjednitvo sedme krajike satnije, koju su inila sela:
Babinpotok (gornji i donji), Crna Vlast, Dugi Dol, Rudopolje, Turjanski, Vrhovine,
Zalonica i Vlast (Gornje Vrhovine). Cijela je satnija brojila 426 kua, u kojima
stanovahu 6193 itelja, od toga 595 grko-istone, a 198 rimokatolike vjeroispovijesti.
Na podruju sedme krajike pukovnije postojanu 3 parohije (Donje Vrhovine,
Zalonica i Gornje Vrhovine ili Vlast) i 2 kole (Zalonica i Donje Vrhovine).
Kraljevom odredbom od 8. rujna 1873. bila je razvojaena cijela Vojna Krajina.
Otoka krajika pukovnija prestade postojati 1. listopada 1873. Za vojnu slubu
sposobni obvezanici uvrteni su u 79. redovitu pjeaku pukovniju sa sjeditem u
Otocu. Teritorij bive otoke krajike pukovnije pretvoren je u okruje, kojim je
odsada upravljalo glavno vojno zapovjednitvo u Zagrebu, gdje je za cijelu Vojnu
Krajinu osnovana posebna vlada.
Faktino sjedinjenje bive otoke krajike pukovnije s graanskom Hrvatskom
uslijedilo je istom na temelju kraljevog manifesta od 15. srpnja 1881. Hrvatski je ban
Ladislav grof Pejaevi s hrvatskom zemaljskom vladom poeo u bivoj otokoj
pukovniji upravljati 1. kolovoza 1881.

10. JUNATVA NEKADANJIH LlANA

Turci iz Bilaja i Novoga kod Gospia provalie mjeseca veljae g. 1686. u

primorsko Podgorje pod Velebitom, da na pai otmu stoku itelja iz Karlobaga.

35
Hrvati ih doekaju kod Kiaca, gdje doe do borbe. Turin aban Rai iz Bilaja
pozove Hrvate, neka mu istodobno dvojica izau na megdan. Izaoe Pastuovi i
Nikola Rukavina, s kojima je Rai istodobno dijelio dvoboj. Raiu poe za rukom,
te je u toj borbi ranio Pastuovia. No zato je Rukavina ubio ne samo Raia, ve i jo
nekoliko Turaka u Lipoglavici.
Bosanski su Turci g. 1692. provalili u Liku, da opljakaju nove itelje, koji se
nastanie na nekadanjim turskim posjedima. Turci su tom prigodom popalili sva
mjesta sve do Divosela kod Gospia. Ovdje ih doekae Hrvati iz Trnovca, Smiljana i
Pazarita, koji su palikue i pljakae potjerali sve do Ploanskoga klanca, gdje ih
potukoe. U tome boju izgiboe hrvatski junaci: Ivan i Mijat Brkljaa iz Trnovca,
Sedmak Vrkljan iz Pazarita, te Jure Milakovi i Stipan Tomljenovi iz Smiljana.
U ratu s Turcima juriali su Liani g. 1716. na tursku tvru Izai. Tom prigodom
junaki se ponijee braa Rukavina. Dva brata kapetan Ivan i Pana Rukavina
poginue kod samoga juria. Trei pak brat Marko Rukavina zadobije 7 tekih
rana, ali ipak ostade iv. On se kasnije dapae tako oporavio, da je doekao i visoku
starost. Umro je naime u Peruiu tekar onda, kad mu bijae 90 godina.
Dok je jo g. 1739. trajao rat s Turcima, sastavio je vojvoda Medo Rukavina iz
Lovinca odjel likih dobrovoljaca, s kojima je provalio u Bosnu do Bilajskoga polja.
Kada se Rukavina vraao s brojnom pohvatanom stokom, pooe Turci iz Vakufa u
potjeru za njim, te ga stigoe kod razvaline kule Borievac. Ovdje doe do ljutoga
boja, u kome su Liani nadvladali Turke, te se sretno vratili u Lovinac s ugrabljenim
plijenom.
Tri pae turske provalie 24. kolovoza 1739. iz Bosne s velikom vojskom u Liku.
Turci su oplijenili selo Mazin i pohvatali mnogo ljudi. Drugi se Mazinjani zaklonie u
Ilica ardak, gdje su ih Turci uzalud podsjedali. Pop Marko Polovina ustrijelio je
Turina, koji htjede zapaliti kuu njegovu. Vojvoda Dujam Doen doekao je prednju
tursku etu kod mazinske Previce. Tu su Liani isprvice mnogo Turaka postrijeljali,
ali ipak morahu uzmaknuti, kad je nadola glavna turska vojska. Nato su Turci
oplijenili selo Bruvno i gornji Graac sve do Kamenoga kria. Odavle se vratie put
polja Gubavce, gdje su prenoili. Meutim su iste ove noi ovamo sa svojim etama
pohrlili Dujam Doen, Grube Orekovi, porkulab Juki i porkulab Marinkovi. Jo
po noi zaposjedoe Liani klanac Gubaci, gdje je sutradan (25. kolovoza) dolo do
boja s Turcima. U tome boju poginue mnogi liki junaci; a s njima takoer porkulab
Marinkovi iz Mekinjara, te porkulab Simo Juki i njegov brat Marko iz Srednje Gore.
Ipak budu Turci potueni i prisiljeni na povratak u Bosnu. Jedni se Turci vraahu
preko Mazina, ali ih kod Gluvih Dubrava potue liki pukovnik Depoczy. Jo gore
prooe Turci, koji se u Bosnu vraahu preko Glogovca, Popine i Tromee. Na njih je
naime u Crnim potocima kod Tromee udario glasoviti liki junak Martin Kneevi,
koji bijae tada porkulab, a kasnije postade generalom. Kneevi je sabrao Zrmanjce,
Popinjane i dalmatinske pastire, koji su svoja stada pasli na likom zemljitu. S njima
je razbio Turke i oslobodio mnogo zarobljenika Mazinjana i Bruvnjana. Tom

36
prigodom domogao se Kneevi i srebrene sinije, koju je imao jedan od spomenutih
triju paa turskih.
U ratu s Francezima pooe Liani g. 1796. u sjevernu Italiju, koju htjede Austriji
ugrabiti Napoleon Bonaparte. etiri like satnije izgubie mnogo vojnika 16. i 17.
studenoga 1796. u borbama kod Arkole, gdje poginue takoer porunik Filip Doen
i zastavnik Dujam Utvi. Napoleon je austrijsku vojsku u travnju g. 1796. potukao
kod Lodija i opkolio tvru Mantovu. Tu se nalazio i liki general Rukavina s 3 satnije
Liana. Francezi opsjedahu Mantovu punih 9 mjeseci. Premda je posada mnogo
stradala od gladi i od estih juria franceskih, ipak se predala tekar u veljai g. 1797., i
to pod uvjetom, da smije slobodno izai iz tvre. Iz tvre je izalo samo 146 likih
vojnika. To bijahu ostanci onih triju likih satnija, koje za opsade Mantove izgubie
dvije treine ljudi. Napoleon je rekao, da bi on osvojio itav svijet, kad bi imao takvih
vojnika, kakvi su Liani i drugi hrvatski graniari.
Lika je od g, 1809. do g. 1813. pripadala Francezima, koji su od g. 1805. drali i
Dalmaciju. Kad je Napoleon g. 1812. provalio u Rusiju, vodio je sa sobom takoer
liku pukovniju, poto je g. 1809. zavladao u cijeloj junoj Hrvatskoj. Liani
sudjelovahu 26. srpnja 1812. u boju s Rusima kod Vitebska. Tu je poginulo nekoliko
likih vojnika, a uz njih takoer satnik Stratico i narednik Rupi. Tekih rana
dopanue vojnici Marko Kokotovi i Milan Grubi. Da se izbave daljnjih patnja,
odluie Grubi i Kokotovi, da e se ubiti, kad i onako ne mogu rane preboljeti. I
zaista oba nesretnika napunie svoje puke, te ih uperie jedan u drugoga. Istodobno
planu obje puke, a Grubi i Kokotovi srue se mrtvi. Njihovoj se hladnokrvnosti i
odvanosti uvelike zaudie franceski vojnici, pa i sam car Napoleon Bonaparte,
komu odmah javie taj sluaj. Na daljnjem putu do Moskve i na povratku do Glogave
izgubila je lika pukovnija 900 ljudi. Od toga je na samu satniju mekinjarsku otpalo
212 ljudi. Liani su na toj vojni veinom pomrli od gladi i strahovite zime, to je
unitilo gotovo cijelu vojsku Napoleonovu. Kada se g. 1813. gotovo cijela Evropa
digla protiv Napoleona, navijestio mu je rat i austrijski car Franjo I. Tada se pobunie
i Liani, koji odluie, da slome francesko gospodstvo. Liani brzo pohvatae i
prognae franceske asnike i inovnike, koji su boravili u Lici. Potpukovnik
Widmayer i satnik Moroevi sastave od Liana jedan bataljun, s kojim provale u
Dalmaciju, da Francezima otmu grad i tvru Zadar. Dio posade u Zadru inili su
Liani, koji se ponu spremati, da silom provale iz Zadra, pa da ovu tvru predadu
Austrijancima. To su rukovodili liki satnici: Mesi i Greguri. Francezi u Zadru
neto naslutie; zato su iz tvre protjerali sva 3 lika satnika, liivi ih asti i slube
njihove. Ipak su liki vojnici izveli svoju namjeru. Oni se naime 2. prosinca 1813.
pobune, te udare na gradska vrata, da izau iz tvre. Mato ebalj (inae drvodjelac iz
Buima u Lici) svojom sjekirom razbije gradska vrata, kroz koja pojure liki vojnici.
No Francezi iz tvre napere topove, iz kojih e bacati kartae za Lianima. To je
opazio ebalj, koji sa sjekirom u ruci poleti prama Francezima, te sasijee tokove
pod topovima. Dok je on onemoguio uporabu topova, sasjekoe ga Francezi na

37
komade. Njegova je udovica kasnije od Austrije dobila godinju mirovinu u iznosu
od 100 forinti. ebalj je svojim osobnim junatvom omoguio Lianima zauzee
Zadra.

11. IZ LIKE KULTURNE PROLOSTI

Podgorci iz Karlobaga obraivahu g. 1686. lika polja u Trnovcu, Buimu i u

Smiljanu ispod istone strane Velebita. Poto su tada jo Turci drali tvru Novi kod
Gospia, morahu Podgorci pod zatitom svoga oruja kopati, sijati i eti. Sve do tada
nijesu Podgorci radili s plugom. Tekar g. 1686. skovao im je prvi plug kova Rajevi
iz Smiljana. Njemu su Podgorci za uporabu toga pluga davali jedan dio poetoga
ita.
Katolici, koji se poslije izgona Turaka g. 1689. naselie u Lici i u Krbavi, dugo
nijesu imali nijedne svoje crkve. Tekar iza 10 godina, kada se Turska mirom u
Karlovcima g. 1699. odrekla svojih prava na Liku i Krbavu, moglo se pomiljati na
gradnju katolikih crkvi. Prvu katoliku crkvu dade g. 1700. graditi junaki pop
Marko Mesi u Mualuku, gdje se on nastanio s roacima svojim. Godine pak 1704.
graena je katolika crkva sv. Mihalja u Lovincu, a nekako istodobno i katolika
crkva sv. Antuna u Novomu kod Gospia.
Nekada nijesu u Lici bile tono odreene granice pojedinih posjeda. To bijae
povod estih svaa, osobito radi pae za stoku. Iz takovih svaa nastadoe i sukobi,
te se gdjekada prolila i krv. Da se susjedi vie ne svaaju i ne krvare, dade liki
zapovjednik Karlo grof Attems g. 1720. postaviti kamene meae, ponajvie po
gorskim vrhuncima.
Lika je 1. studenoga 1764. dobila prvu njemaku normalnu kolu, koja je otvorena u
Gospiu. (Kasnije su takve njemake Oberschule podignute u sjeditima svih
krajikih pukovnija, t. j. u Otocu, Ogulinu, Petrinji, Glini, Brodu, Novoj Gradiki,
Vinkovcima, Mitrovici i t. d. Po odredbi kraljice Marije Terezije morala se pak t. zv.
trivijalka otvoriti u sjeditu svake krajike satnije.)
Prvi put je biskup Manzador g. 1766. pregledao upe u Lici. Naredne g. 1767. dala
je krajika uprava prvi put s lancima izmjeriti sve posjede u Lici.
Na proljee g. 1768. zasaen je prvi put u Lici krumpir. Svaka je satnija dobila od
krajike uprave za sjeme po 2 mjerova crvenoga krumpira. To bijae dugoljasti
krumpir, koji je u Liku dovezen iz Barilovia kod Karlovca. U Gospiu je g. 1768.
sagraena prva ljekarna, i to nasuprot kue, u kojoj bijae stan za majora.
Krajika je uprava g. 1769. prvi put pokuala u Lici sijati kukuruz, koji je sada
Lianima glavna hrana, dok je to nekada bila proja.
Godine 1771. sagraen je u Lici most u Budaku preko rijeke Like. Mjernici su g.
1777. Po drugi put premjerili sve zemljite like pukovnije. Tom prigodom uredie i
mape.

38
 Liani su g. 1778. poli u eku, jer se spremao novi rat s pruskim kraljem
Fridrikom II. U ekoj su Liani vidjeli, kako dobro uspijeva krumpir, koji se dotle u
Lici vrlo malo sadio. Na povratku iz eke ponijee liki vojnici g. 1779. sa sobom
lijepe vrste krumpira, koji su onda g. 1780. na proljee zasadili po svojim njivama.
Krumpir je veoma dobro urodio i odsada se u Lici posve udomio.
Bruani se g. 1779. odijelie od rimokatolike upe u Trnovcu, te osnovae
posebnu svoju upu. U svibnju g. 1780. obavio je kanoniku vizitaciju biskup
Cabaliny, koji je tom prigodom obiao i pregledao sve katolike upe u Lici.
Vojna je uprava g. 1781. zabranila narodnu nonju, koju su dotle nosile Bunjevke u
Pazaritu, Smiljanu i u Trnovcu. Isto se pokualo provesti i u Lovincu, ali su tamonje
Bunjevke ipak i nadalje zadrale svoju staru nonju.
U Gospiu je g. 1782. sagraena sadanja velika rimokatolika crkva. Na vrhunac
tornja stavie pozlaenu jabuku, na kojoj je krila svoja razastro crni carski orao.
U Zrmanji su g. 1782. pokuali saditi vinograde. Ovaj pokuaj ostade bez uspjeha,
jer je u pravoj Lici preotra klima, te vinova loza ne moe dozrijeti.
Prvi potpuni popis svega iteljstva u Lici obavljen je g. 1784. Stanovnici su tono
popisani i razreeni po spolu i odobi ivota. Grko-istoni vladika Jovanovi
pregledao je g. 1784. sve parohije u Lici. On je tom prigodom pokuao preinaiti
ensku nonju. U tu je svrhu odredio, da Lianke moraju napustiti pregae i sve
nakite, pa mjesto toga nositi eire na glavi i bijele zaprege pred suknjom.
Jovanoviev pokuaj nije uspio.
U Liku je g. 1786. po drugi put doao car i kralj Josip II. On je tom prigodom
odredio, da se ima graditi cesta iz Gospia preko Velebita do Karlobaga na moru. Ovu
umjetnu cestu, koja Liku izravno spaja s morem, gradio je tadanji major kasniji
general Filip pl. Vukasovi. Cesta je ve g. 1787. bila dovrena, a Lika je time
postala neodvisna od mletake luke u Obrovcu, koja je dotle sluila za izvoz i uvoz
likoj trgovini.
Lika je imala samo jedan franjevaki samostan, i to u Kanii kod Gospia. Josip II.,
koji je u svim zemljama svojim ukidao samostane, odredio je prigodom svoga
boravka u Lici g. 1786., da se napusti i samostan u Kanii. Bivi redovnici budu iz
Kanie poslani za upnike i kapelane po likim selima.
U Lici su g. 1786. sva zemljita pregledana i popisana, te razreena prema svojoj
kakvoi i plodovitosti. U selu Ploa sagraen je g. 1786. velik magazin, u kome e se
uvati ito za sluaj gladi.
Prvi dudovi (murve) zasaeni su u Lici g. 1787. Tada je krajika uprava odredila, da
se radi osiguranja prometa uz novu cestu, koja od Gospia preko Otarija i Velebita
vodi u Karlobag, imaju nastaniti Liani iz blinjih sela. I zaista se onamo preselilo
cijelo selo Bruane, pol sela Komia, te jedan dio sela Joan i Novi Mogori. Po
nesrei je naskoro buknuo rat s Turcima, te se Liani naskoro vratie na prijanja
svoja kuita.
U Lici je g. 1789. graena cesta, koja preko Ploe vodi u Dobroselo.

39
 Nekada su bile velike movare kod Trnovca i Buima. Krajika je uprava dala g.
1792. iskopati velike odvodne jarke do Debelog brda. Time su spomenute movare
kod Trnovca i Buima bile znatno umanjene, te se dobilo do 800 jutara livada na
presuenom zemljitu.
Liku je g. 1793. pregledao general Gvozdanovi, koji dade popisati sve iteljstvo.
Sve do g. 1795. pripadalo je selo Riie rimokatolikoj upi u Svetom Roku. No g.
1795. budu u Lici t. zv. vikarijatske crkve (lokalne kapelanije) podignute na
samostalne upe. Tada se i u Riicama osnovala posebna upa. Crkva sv. Magdalene
bijae graena od drveta. Drava je odredila, da odsada svaki upnik u Lici dobiva
godinju plau od 300 forinti u gotovu novcu.
Grko-istona crkva sv. Petra u Bruvnu u sagraena je g. 1798. Tada su u Gospiu
poeli graditi novi pukovnijski stan. (U toj kui bijahu iza razvojaenja Krajine g.
1873. smjeteni razni uredi. Tako je u prizemlju bio gospiki kotarski ured, a u prvom
katu liko-otoko okruno upraviteljstvo. Ovo je upraviteljstvo g. 1877. takoer
smjeteno u prizemlje, te je prvi kat ustupljen kao stan okrunom upravitelju, kasnije
velikom upanu.)
Kad je Dalmacija g. 1797. pripojena Austriji, dade krajika uprava prosjei cestu iz
Like preko Zrmanje u Knin. Tom je prigodom sagraen most kod Previsa. A g. 1798.
bude probijen put od Dublja iza Klepetue do Trstenice. U Srbu i u Dobroselu
graeni su g. 1799. asniki stanovi, a u Gospiu je g. 1800. podignuta mlinska brana
na Novici.
Krajika je uprava u Lici g. 1800. mnoge panjake pretvorila u livade. Po carskoj
zapovjedi trebalo je poveati prirod u Lici boljim obraivanjem. U tu svrhu bude g.
1800. u svakoj likoj satniji nekoliko polja prije sjetve triput uzorano, kako se to inilo
u ekoj i u Njemakoj. Ipak niti ova obradba nije donijela oekivani uspjeh, jer u Lici
treba mrave zemlje i dobro gnojiti, a tada se gnoj veinom rastepao po panjacima.
General Lezini dade g. 1800. popisati sav narod u Lici. Tom je prigodom bilo
ureeno stanje onih Liana, koji su sluili kao krajiki vojnici. Neki su naime Liani
kroz 8 godina (od g. 1792. do g. 1801.) neprestano izbivali izvan Like kao strijelci i
ereani u ratovima s Francezima.
U Gospiu je g. 1804. graen kameni most preko rijeke Novice. Iste je godine u
Gospiu sagraena i nova glavna straara, koja je kasnije (g. 1873.) izgorjela. Kameni
pak most u Medaku preko rijeke Like sagraen je g. 1806. Mjernici su g. 1807. u lici
triangulacijom izmjerili najvie vrhunce. U Riicama je g. 1811. nanovo sagraena
crkva sv. Magdalene.

12. LIKE CESTE

Krajika je uprava nastojala, da omogui promet Like s lukama na Jadranskom

moru i s gradom Karlovcem, gdje bijae sjedite zapovjednika cijele Gornje Krajine.
Zato je ve u vrijeme kralja Karla (god. 1711.1740.) sagraena cesta, koja iz Gospia

40
vodi preko Otarija u Karlobag. To je t. zv. stara Karolinka cesta, jer je godine
1786. u istom pravcu preko Velebita izgraena druga nova cesta. Kako je i ta cesta
bila prestrma, poela je krajika uprava godine 1844. graditi sadanju cestu od
Gospia do Karlobaga s brojnim serpentinama (zavojima). Pod upravom majora
Kneia i asnika Kekia gradila se ta cesta neprekidno do godine 1847. Uslijed rata
g. 1848. i 1849. prekinuta je gradnja, koja je dovrena g. 1850.
Po nalogu cara Josipa II. poeo je major Struppi g. 1776. graditi cestu od Senja
preko Brinja i planine Kapele do Karlovca. Kad je ta cesta bila g. 1779. dovrena,
uredila je krajika uprava na njoj promet isto vojniki. Namjeteno je naime nekoliko
asnika sa 400 vojnika te s velikim brojem kola i konja. Takav se promet na toj
Jozefinskoj cesti vrio 9 godina; ukinut je g. 1788. jedino zato, da krajinici
uzmognu neto zasluiti prevaanjem putnika i otpremanjem robe na svojim kolima.
Isti car i kralj Josip II. dade na tu Jozefinsku cestu g. 1787. nadovezati
Dalmatinsku cestu. To je zapravo lika cesta, jer vodi od ute Lokve preko Otoca,
Peruia, Gospia, Metka, Radua, Riice, tikade, Graaca i Zrmanje do Palanke na
granici (tada jo mletake) Dalmacije, odakle se nastavlja dalje prema Kninu. Ta je
gradnja ubrzana uslijed velikoga rata s Turcima, te je cesta dovrena ve godine 1789.
Jo u srednjem vijeku postojala je cesta, koja je od Svetoga Roka kod Lovinca
vodila preko Velebita u Obrovac i dalje u Zadar. Ta se cesta zvala Crna kraljica
moda zato, to je graena u vrijeme Barbare Celjske (Crne kraljice), ene kralja
Sigismunda. Kako je ta Velebitska cesta bila uska i strma, teko se na njoj odvijao
promet. Zato je krajika uprava g. 1827. povjerila kapetanu Kneiu, da izgradi preko
Velebita novu cestu. S velikom je vjetinom Knei 5 godina gradio tu 2 milje (t. j. 15
kilometara) dugu cestu od Sv. Roka do granice dalmatinske. Graniari su morali
robotati, t. j. lomiti kamen i zidati cestu, koja se u serpentinama vijala preko Malog
Alana; ipak nijesu radili posve badava, jer im je krajika uprava dala neku odtetu.
Cesta je isprvice bila iroka samo 15 stopa (5 metara), ali ju kasnije proirie na 21
stopu. Gradnja te Velebitske ceste dovrena je g. 1832., kada ju predadoe prometu.
K otvorenju te ceste doli su krajiki generali i mnogi asnici, a i brojni Dalmatinci.
(Prigodom spominjem, da je nedavno izgraena nova cesta, koja iz Obrovca vodi u
Graac mjesto u Sv. Rok.)
Brzo se opazilo, da je Jozefinska cesta izmeu Senja i Vratnika prestrma. Zato ju
ve koncem 18. vijeka dade preloiti krajika uprava. Taj posao izveo je podmaral
Filip Vukasovi, glasoviti graditelj Lujzinske ceste, koja vodi od Karlovca do
Rijeke. Ipak se i poslije toga vidjelo, da Jozefinska cesta ne odgovara potrebama
prometa, jer je preuska i veoma strma. Zato je dvorsko ratno vijee u Beu g. 1830.
odredilo, da se Jozefinska cesta mora valjano pregraditi ili iznovice graditi. Kapetan
Knei dobije nalog, da kao priznati strunjak izradi potrebit elaborat.
Knei je razloio, da Jozefinska cesta bez potrebe vodi preko Velike Kapele (1011
metara nad morem), uslijed ega strada od snijenih nanosa. Odstranjivanje snijega
na toj visini stoji mnogo posla i novaca. To bi se znatno umanjilo, ako se od Senja

41
izvede cesta drugim putem, t. j. preko Krivoga puta, Drenice, Jasenka, Musulinskog
potoka i Ogulina do Generalskoga Stola, odakle bi dalje do Karlovca ostao sadanji
pravac Jozefinske ceste. Na spomenutom putu ne bi se cesta nigdje uzdigla vie od
632 metra iznad mora.
Dvorsko je ratno vijee odbilo taj Kneiev prijedlog iz razloga, to bi na tako
zasnovanoj cesti bio slab promet, jer uz cestu ne bi bilo dovoljno napuenih mjesta, a
manjkala bi i sklonita za putnike. Zato je Knei morao izraditi drugi elaborat, kojim
se Jozefinska cesta pregrauje na potezu od Prokika preko Velike Kapele do Tounja u
duljini od 77 kilometara, te od Senja do Vratnika.
Pod upravom Kneia zapoela je pregradnja Jozefinske ceste godine 1833., a
potrajala je do g. 1843. Obino je radilo 800 graniara, koji bijahu robotai ali ipak
uz neku odtetu, jer su na dan dobili po 10 novia. (Tada se forinta dijelila na 60, a
ne na 100 novia.) Uz graniare je radilo do 200 primorskih zidara, koji su dobivali
potpunu plau. Izraunalo se, da 1 tekui hvat ceste od vrha planine Kapele do
Josipdola stoji 14 forinti i 20 novia. Da krajika uprava doe do potrebitog novca,
prodala je u Krajini sve erarske pilane, mlinove i gostionice.
Teajem te gradnje postao je kapetan Knei majorom. On je najprije poeo graditi
most kod Tounja. Odanle se napredovalo prema planini Kapeli, te se ve g. 1835.
doprlo do vrha Kapele. Knei dade na drugo mjesto premjestiti obelisk, koji je bio
podignut ispod Modruke gore, gdje je dotle bila polovica puta izmeu Senja i
Karlovca. G. 1836. zapoeo je Knei gradnju sadanje ceste, koja od Vratnika vodi u
Senj. Od nekadanje Vukasovieve ceste sluio je odsada za kolni put samo onaj dio,
koji vodi od Sv. Kria u Stolac.

13. VANIJI MOSTOVI U LICI I KRBAVI

Kod Budaka je g. 1852. sagraen svoeni most preko rijeke Like na dravnoj (t. zv.
dalmatinskoj) cesti blizu Likoga Osika. Most je graen od kamena, i to od tvrdoga
sivoga vapnenca, koji je proizveden na samom gradilitu. Most ima pod svodovima 3
otvora, od kojih je svaki irok 17 metara i 15 centimetara. Od najvieg vodostaja rijeke
do sredine svoda ima jo 8 metara i 57 centimetara. Desno i lijevo nalaze se na mostu
kameni nasloni zidovi, meu kojima je kolnik irok 5 metara i 53 centimetra. Zajedno
sa zaslonima visok je most 18 i po metra. Predaja kae, da je taj most gradio onaj isti
talijanski graditelj, koji je podigao i kameni most kod Kaluerovca.
U Gospiu je g. 1830. na potoku Novici sagraen svoeni most. Za njegovu je
gradnju upotrebljen sivi tvrdi vapnenac, kakvoga ima u okolici Gospia. Preko mosta
vodi dravna dalmatinska eljeznica. Most ima 2 jednaka svoda, svaki u irini od
12 metara. Kolnik je na mostu irok 6 metara, a ima desno i lijevo zidane naslone.
Zajedno s ovim naslonima visok je most 12 metara. Iznad visokog vodostaja ima jo 4
metra i 75 centimetara do sredine svoda. Kod naglih i dugotrajnih kia obiaje
Novia znatno nabujati, pa onda tee velikom brzinom. Trebalo je dakle most

42
zatititi proti navali nagle vode. To je valjda ponukalo graditelja mosta, da eljeznim
sponama apne oba upornjaka sa srednjim stupom. Nije nam poznato, tko je taj most
gradio i koliko su iznosili graevni trokovi.
U Graacu je kralj Franjo dao g. 1814. na potoku Otui graditi velik svoeni most
od crnoga vapnenca, kakav se dobio na samom gradilitu. Otua ima dodue samo
15 metara iroko korito, ali taj potok uslijed jakih kia (a i na proljee, kada se naglo
topi snijeg) obiaje silno nabujati. Takvom se prigodom voda razlije izvan svoje niske
obale. Poplava Otue znade potrajati i dulje vremena. Otua se naime gubi u
ponorima ispod Velebita, ali ovi ponori ne mogu brzo progutati svu vodu, koju
donese potok. Zato je nad Otuom trebalo izvesti mnogo iri most, nego li je irina
korita njenog. Tako je izgraen preko 60 metara dugi most, koji ima 7 otvora, a svaki
je irok 7 metara i 60 centimetara. Kolnik je na mostu irok 5 metara i 70 cm., a ima
zidane naslone s obje strane. Zajedno s naslonom visok je most 6 metara i 30 cm.
Prigodom proloma oblaka godine 1873. naglo je nadola silna voda u Otui. Voda je
potkopala stup izmeu drugoga i treega otvora. Uslijed toga porueni su svodovi
nad ovim otvorima, ali su jo iste godine ponovno izvedeni.
Blizu sela Kaluerovca sagraen je g. 1836. svoeni most na rijeci Lici. Most je
graen od kamena (tvrdoga sivoga vapnenca) na opinskoj cesti, koja iz Peruia
vodi u selo Klanac. Otvor mosta ispod svoda ima irinu od 28 metara i 80
centimetara. Desna je i lijeva obala Like peinasta i veoma strma, a most se die
punih 30 metara nad koritom rijeke. Mosni upornjaci poivaju neposredno na litici, a
svod je sapet jakim eljeznim sponama. Pogled s toga mosta na duboko korito Like,
omeaeno golim klisurama, ostaje gledaocu trajno u pameti, jer se tu vidi zaista
divlje-romantina priroda. Sve do g. 1885. nije most imao naslone, a g. 1892.
popravljen je most, jer se na upornjacima pokazae neke pukotine. Kolnik je na
mostu irok 4 metra i 40 centimetara. Nije nam poznat graditelj toga mosta. Usmena
predaja veli, da je graditelj bio Talijan, pa da je imao velikih potekoa i neprilika, jer
je teajem gradnje voda u Lici naglo porasla i odnijela skele.
Kod sela Bilaja blizu Gospia postojao je do godine 1878. drveni most preko rijeke
Like. Tada je zapovijedajui general Franjo barun Filipovi odredio, da se mjesto
drvenoga podigne kameni most. Gradnju su dostali Karlo Antoni i Mato Drai,
graevni poduzetnici iz Primorja. Oni su tvrdi crni vapnenac za gradnju zida i
svodova morali dovaati iz kamenoloma kod brda Otre, koje je 10 kilometara
udaljeno od Bilaja. Oba upornjaka i srednji stup izvedoe graditelji na samoj litici.
Most ima 2 otvora, svaki u irini od 14 metara. Kolnik je na mostu irok 6 metara.
Desno i lijevo od kolnika postoje nasloni, izvedeni od klesanoga kamena. Zajedno s
ovim naslonima ima most visinu od 12 i po metra. Od najviega vodostaja do sredine
svoda ima jote 7 metara. Radi povienja mosta morali su graditelji podignuti i
dravnu (dalmatinsku) cestu u duljini od 320 metara. Gradnja je trajala 18 mjeseci, a
stajala je (zajedno s rekonstrukcijom dravne ceste) 50.000 forinti. Most je prometu

43
sveanim nainom predan g. 1879. u prisutnosti generala Filipovia, koji je tada
proputovao cijelu Liku.
Medak je g. 1840. dobio kameni svoeni most preko potoka Glomonice na
dravnoj (t. zv. dalmatinskoj) cesti. Za gradnju je upotrebljen crni vapnenac, koji je
proizveden na samom gradilitu. Most ima dva otvora, koji nijesu jednaki, jer je vei
otvor irok 10 metara i 40 centimetara, dok manji otvor ima jedva 6 metara irine.
Iznad visokog vodostaja ima vei otvor 5 metara i 20 centimetara do sredine svoda, a
manji otvor samo 3 metra. Kolnik je na mostu irok 4 metra i 20 centimetara, a ima
desno i lijevo zidane naslone. Karakteristino je, da kolnik na mostu nije izveden
ravno, ve da od viega svoda niemu pada za 5 stupnjeva. Nije nam poznat graditelj
medakoga mosta, a ne znamo niti koliko je stajala gradnja toga mosta.
Otoac je imao drveni most na onom rukavu rijeke Gacke, koji tee prema Brlogu.
Kako je taj most bio ve ruevan, odredila je krajika zemaljska vlada (kod vojnoga
zapovjednitva u Zagrebu), da se mjesto drvenoga podigne kameni most. Posao je g.
1873. preuzeo rijeki trgovac Katarini. Gradnja je mosta trajala 3 godine, a stajala je
74.000 forinti. Blizu Otoca naao se sivi i dosta tvrdi vapnenac, od koga su klesari
proizveli graevni materijal za mosno zie. Za svod je upotrebljen crni vapnenac iz
20 kilometara udaljenoga kamenika kod ute Lokve. Isti je kamen sluio za gradnju
naslona na mostu. Novi svoeni i kameni most ima samo jedan otvor, koji je dug 13
metara i 60 centimetara, irina mosta izmeu oba naslona iznosi 7 i po metra, a visina
mosta zajedno s naslonima mjeri u sredini 5 i po metra. Prigodom gradnje toga mosta
imao je poduzetnik znatnih neprilika radi toga, to je tlo bilo veoma movarno. Kod
izveden ja temelja za upornjake i za krilne zidove moralo se pilote nastavljati, jer se
prvi piloti posve izgubie u glibu.
U Leu je na rijeci Gacki nekada postojao drveni most s 3 jednako iroka otvora.
Teajem vremena sagnjila je oplata drvenih i vrlo masivnih pilova, na kojima je
poivao most. Kako je sagnjila i nadgradnja mosta, trebalo je pristupiti gradnji
novoga solidnijega mosta. Troak za gradnju dalo je zajedniko ugarsko-hrvatsko
ministarstvo komunikacija, budui da se taj most nalazi na dravnoj
(dalmatinskoj) cesti. Novi je most podignut g. 1889. od kamena i eljeza, a stajao je
(zajedno s nasipima i s ureenjem ceste) oko 38.000 forinti. Upornjaci su izvedeni od
kamena na naravnom kamenitom tlu. U visini od 4 metra lei na tim upornjacima
eljezna konstrukcija s parabolikim oblukom, koji je u sredini visok 6 metara.
eljeznu je konstrukciju za taj most dobavila i montirala tvrtka Schlick iz
Budimpete. Cijeli most ima samo jedan otvor, koji je dug 37 metara i 80 centimetara.
Kolnik je na mostu irok 6 metara. Hrastove platice na kolniku poivaju na 9
eljeznih traverza, koje su opet poloene na 13 jakih poprenih eljeznih greda.
Kod sela Srba podigoe Francuzi (g. 1810. do 1813.) svedeni most na rijeci Uni. Taj
most ima 3 nejednaka otvora u parabolinim oblucima. Srednji je otvor dug 7 metara
i 60 centimetara, a oba pobona otvora po 6 m. i 65 cm. Most je graen od veoma
tvrdoga konglomerata kamena vapnenca, koji se naao na obronku brda Urlaja kod

44
Srba. Kolnik je meu naslonima irok 5 m. i 70 cm. U sredini je most visok 5 m. i 20
cm. Nije nam poznato ime graditelja toga mosta, a ne znamo, niti koliko je stajala
gradnja toga mosta. Na lijevoj obali rijeke Une izveden je g. 1889. tik toga svoenoga
mosta 6 metara irok otvor, koji pokrivaju eljezne traverze. To je uinjeno zato, da se
bez pogibelji za most odvede voda, koja obiaje u rijeci naglo doi i udarati na lijevi
upornjak.

14. LIKA DILIANSA

G. 1892. bijae u Zagrebu ravnatelj pota i brzojava za cijelu Hrvatsku i Slavoniju

kender pl. Vueti, podrijetlom Lianin. Vueti je razumio nevolju Liana, koji su
tada bili odijeljeni od svjetskoga prometa, jer je najblia eljeznika postaja Ogulin
bila 126 kilometara udaljena od Gospia, glavnoga mjesta likoga. Zato se Vueti
pobrinuo, da promet izmeu Gospia i Ogulina olaka diliansom, t. j. potanskim
kolima, koja e osim pote otpremati i putnike. Takva su kola bila dvovrsna: ljetna i
zimska. Ljetna je diliansa mogla prevaati trojicu a za nudu i etvoricu
putnika. Zimska je diliansa bila znatno laka, te je mogla primiti samo 2 osobe.
Svaki je putnik imao pravo da sa sobom besplatno ponese prtljagu do 10 kilograma
teine; za teu prtljagu plaalo se prema ustanovljenom cjeniku.
Potanska je uprava za liku diliansu dala u Zagrebu izraditi 8 kola, i to 4
zatvorena (za zimu) i 4 otvorena (za ljeto). Prva postaja od Gospia bit e Osik, druga
Perui, trea Lee, etvrta Otoac, peta Brlog, esta uta Lokva, sedma Brinje, osma
Jezerane, deveta Josipdol, a deseta Ogulin. Pristojba za vonju ustanovljena je sa 70
novia po svakoj postaji bez obzira na razliku u daljini. Iznimku je inila samo
vonja izmeu Josipdola i Jezerana, gdje se (radi prijelaza preko planine Kapele)
plaala dvostruka pristojba. Tko je uzeo izravnu kartu od Gospia do Ogulina, platio
je ipak samo 7 forinti.
Liani su dilaansi dali ime deleanc. Promet je diliansom zapoeo 10. travnja
1892. Kola su jurila razmjerno vrlo brzo; vukla su ih naime 4 konja, koji se mijenjahu
na svakoj postaji. Diliansa je iz Gospia odlazila u 6 sati pod veer, te je u Otoac
dola u 1 sat iza ponoi, a u Ogulin o podne ili najkasnije u 1 sat poslije podne. Prema
tomu je diliansa 126 kilometara dugi put od Gospia do Ogulina prevalila za 18 do
19 sati, dok su obina lika kola za taj put trebala 3 dana, ako se putem ni jesu
mijenjali konji. Diliansa je u Ogulinu imala prikljuak na vlakove, koji su poslije
objeda kretali na obje strane: prema Rijeci i prema Zagrebu. Iz Ogulina je diliansa
put Like odlazila svaki dan ujutro u 5 sati, da uzmogne preuzeti putnike, koji
doputovae vlakovima iz Rijeke i Zagreba. Ova je diliansa u 5 sati poslije podne
stigla u Otoac, a u 11 sati na veer u Gospi.
Prvi su putnici diliansom hvalili ta kola, da su gospodski ureena, a putnici da
su zatieni od svake nepogode vremena. Potanska je uprava oglasila, da se
sjedala za vonju diliansom mogu u naprijed naruivati samo u Gospiu i u

45
Ogulinu. Kod usputnih postaja ili za krau vonju mogu se karte kupiti samo
neposredno prije odlaska dilianse, jer e prednost imati oni, koji plate cijelu
pristojbu za vonju OgulinGospi.

15. LIKA ELJEZNICA

Italija je g. 1866. pokuala, da Austriji otme njenu pokrajinu Dalmaciju. Tada su

beki dravnici prvi put osjetili, kako je to iz stratekih razloga nezgodno, to
Dalmacija nema eljeznike veze s Austrijom. Da se u sluaju rata uzmogne vojska
bez zapreke otpremati u Dalmaciju, zamiljena je gradnja takve eljeznike pruge,
koja bi Dalmaciju preko Like spajala s Hrvatskom. Ova je misao dozrela poetkom g.
1873., kada se dovravala gradnja eljeznike pruge od Karlovca do Rijeke. (Usput
valja spomenuti, da je Bosna tada jo pripadala Turskoj. Dalmacija se dakle mogla s
Beom spojiti samo preko Like.)
Austrijska je vlada zaista na proljee g. 1873. predloila carevinskom vijeu na
prihvat zakonsku osnovu o gradnji dalmatinske eljeznice. Prvi lanak te osnove
glasi ovako:
Opunomouje se vlada, da gradnju lokomotivne eljeznice od Splita preko
Perkovia i Drnia do Knina zatim odatle preko Oestova do dalmatinsko-
hrvatske zemaljske granice ujedno s ograncima od Perkovia do ibenika i od
Oestova preko Benkovca do Zadra osigura, podijeliv koncesiju uz uvjete ovoga
zakona. Koncesija e se podijeliti istom onda, kada se uslijed ugovora s ugarskom
vladom osigura spoj glavne pruge s hrvatsko-ugarskom eljeznikom mreom.
Carevinsko je vijee primilo taj zakon, koji je 30. travnja 1873. dobio i kraljevu
potvrdu. Zakon je predvidio takav sustav koncesije, gdje se od strane drave
zajamuje izvjestan isti prihod. Meutim je na jesen g. 1873. (uslijed neuspjeha
svjetske izlobe u Beu) nastao u Austriji novani krah. To je ponitilo
mogunost, da se izda koncesija za gradnju spomenutih eljeznikih pruga u
Dalmaciji. Mjesto toga izradila je austrijska vlada g. 1874. drugi zakon, koji predvia,
da se u Dalmaciji na raun same drave izgradi barem jedan dio zasnovanih pruga.
Poimence od Splita preko Perkovia do Siveria (mjesto od Knina) s ogrankom od
Perkovia do ibenika. Austrijska je vlada svoju zadau zaista izvrila, te je 4.
listopada 1877. predala prometu prugu SplitSiveri s ogrankom Perkoviibenik.
Kad je Turska morala g. 1878. Austro-Ugar-skoj prepustiti upravu Bosne i
Hercegovine, nikla je u Dalmaciji ideja, da se eljeznika pruga SplitSiveri
produlji do Knina. Odavle bi eljeznica dolinom potoka Butinice i rijeke Une vodila
preko Bihaa do Bosanskoga Novoga na uu Sane u rijeku Unu. Tada je ve
postojala eljeznika pruga BanjalukaBosanski Novi, koja se preko Doberlina,
Kostajnice i Sunje imala produljiti do Siska, odakle je ve g. 1862. tekla eljeznika
pruga do Zagreba. Tako bi Split bio najkraim putem vezan sa Zagrebom, a splitska
bi luka postala izlazite za izvoz drva i ruda iz bogate zapadne Bosne.

46
 Austrijska je vlada na odluan zahtjev hrvatskih zastupnika iz Dalmacije u
svibnju g. 1883. predloila carevinskomu vijeu zakon o gradnji eljeznike pruge od
Siveria preko Drnia do Knina. Kad je parlamenat primio taj zakon, pristupila je
austrijska vlada i samoj gradnji, te je eljeznika pruga SiveriDrniKnin bila 7.
lipnja 1888. predana prometu.
Madari bijahu od prvoga asa protivnici eljeznike veze Dalmacije s Hrvatskom.
Oni se naime bojahu, da e Split konkurirati Rijeci, koju je Ugarska (poevi od g.
1873.) smatrala ne samo svojom lukom, nego i faktinim dijelom Ugarske. Zato su
Madari uspjeno spreavali nastavak izgradnje dalmatinske eljeznice bilo preko
Like bilo preko zapadne Bosne. I zaista je pruga SplitKnin ekala jo 37 godina na
svoj spoj sa Zagrebom. Lake je i bre Rusija izgradila eljeznicu preko cijele Sibirije,
nego li je Lika dobila svoju prugu!
Povoljniji izgled za izgradnju like eljeznice nastade tekar g. 1907. Tada je naime
Ugarska htjela da svoj izvoz u Njemaku emancipira od Austrije. U tu je svrhu
trebalo izgraditi jo jedan kolosjek na eljeznikoj pruzi, koja od ugarskoga grada
Koie vodi u njemaku lesku. Zato je ugarska vlada g. 1907. (prigodom obnove
nagode s Austrijom) zamolila austrijsku vladu, da postavi jo jedan kolosjek na
austrijskom dijelu spomenute pruge, t. j. izmeu gradova Jablunka i Tjein (u
tadanjoj austrijskoj leskoj).
Hrvatski zastupnici iz Dalmacije izrabie tu molbu ugarske vlade. Oni su naime
uputili austrijsku vladu, neka ispuni elju ugarske vlade samo pod uvjetom, da
Ugarska prije toga izgradi liku eljeznicu. Austrijska je vlada postavila jo jedan
zahtjev: da se naime gradi i eljeznika pruga od Karlovca preko Ozlja i Metlike do
Novoga Mesta u Kranjskoj. I zaista je kod zakona o produenju austro-ugarske
nagode dolo do t. zv. junctima, koji glasi ovako:
Postavljanje jo jednoga kolosjeka uzdu pruge JablunkaTjein uz istovremeno
proirenje stanice Tjein ne e se smjeti zapoeti prije, nego li bude na ugarskom
zemljitu izgraena eljeznika pruga od Novoga Mesta do Karlovca i od Knina do
Ogulina ili kojega drugoga mjesta na pruzi KarlovacRijeka.
Liani se nadahu, da e odmah zapoeti gradnja eljeznike pruge kroz Liku. Tako
e biti zgode, da narod neto zaradi i kod kue, a ne samo u dalekom svijetu, jer e za
gradnju pruge trebati mnogo radnika, koji e zemlju kopati, kamen lomiti, ume
kriti i mostove dizati.
I zaista se ugarsko-hrvatska zajednika vlada u Budimpeti odmah pobrinula, da
to povoljnije rijei financijalnu stranu toga pitanja. U tu je svrhu stvoren financijalni
konzorcij, 'koji e namaknuti sredstva za gradnju like eljeznice, te koji e obaviti
sve predradnje za taj eljezniki projekt. U taj konzorcij stupie: Union banka u Beu,
Petanska ugarska komercijalna banka, Ugarska agrarna i rentovna banka, te
Dioniko drutvo ugarskih vicinalnih eljeznica. Drava se obvezala, da e za
gradnju like eljeznice pridonijeti 35 postotaka potrebite glavnice, dok e taj
financijalni konzorcij iz vlastitih sredstava namaknuti preostalih 65 postotaka

47
glavnice; drava jami konzorciju, da e na uloenu glavnicu dobivati ugovorene
kamate kao isti dobitak.
Austrijska je vlada pravodobno obavila sve predradnje u Dalmaciji. Ininiri
Lapenna i Zamberlin obavie jo godine 1904. i 1905. trasiranje eljeznike pruge od
Knina do Golubia, kao dalmatinski dio t. zv. Unske pruge. U Kninu je g. 1908.
osnovana ekspozitura za trasiranje pruge preko Like. Tu je ininir S. Jeli izradio
definitivan detaljni projekt za prugu KninPribudi. Na temelju toga projekta
faktino je i graena liko-dalmatinska eljeznica.
Ugarski je financijalni konzorcij g. 1907. obavio studij eljeznike trase u 2 razliita
pravca. Jedna se trasa drala projekta, to ga je prije 30 godina izradio general Antun
vitez Mollinary, koji je tada kao zapovjednik zagrebakoga vojnoga zbora upravljao
Vojnom Krajinom. Po tome projektu vodila bi eljeznika pruga od Ogulina preko
Plakoga, Male Kapele, Vrhovina, Peruia, Gospia i Graaca u Knin. Druga je trasa
zamislila eljeznicu od postaje Tounj ispred Ogulina, odakle bi pruga ila preko
Slunja u Biha, pa onda dolinom rijeke Une do Knina.
Na jesen g. 1908. obavljen je politiki ophod projektirane eljeznike pruge od
Ogulina do Plakoga. Tom su prigodom sporazumno s interesentima utanaene sve
potrebite graevine i ureaji, naroito: smjer pruge, mostovi, propusti, viadukti,
tuneli, prijelazi, eljeznike postaje, stajalita i paralelni putevi. Meutim je izbilo
pitanje: zar ne bi bilo shodnije, da lika pruga ima svoje ishodite na eljeznikoj
stanici u Otarijama mjesto u 5 kilometara udaljenijem Ogulinu? Da se to pitanje
rijei, doao je 14. travnja 1908. u Ogulin ministerijalni savjetnik Vladimir Ehrenhfer.
Odluka je pala u prilog Ogulina. Sutradan je Ehrenhfer predvodio mjeovito
povjerenstvo, koje je obavilo politiki ophod budue eljeznike pruge od Plakoga
do Saborskoga. Madari su naime zamislili, da likoj eljeznici pridadu ogranak
PlakiSaborskoDrenikBiha. Time bi izvoz iz Bihaa (i zapadne Bosne)
navrnuli preko Ogulina na Rijeku; podjedno bi time osujetili izgradnju t. zv. unske
pruge, jer bi zapadna Bosna ve imala izravnu vezu s morem preko Ogulina i
Rijeke. (Tako se dade protumaiti, zato je spoj like eljeznice udeen preko Ogulina
prema Rijeci mjesto preko Otarija u smjeru prema Zagrebu.)
Financijalni je konzorcij iza poduljeg vijeanja predloio detaljni proraun za
gradnju like eljeznice. Taj su proraun tono preispitali na to pozvani slubeni
vjetaci ugarsko-hrvatskoga zajednikog ministarstva trgovine. Na osnovu toga
prorauna zapoele su daljnje potrebite rasprave o nainu izgradnje i financiranja
like eljeznice. Konani je rezultat ovih rasprava bio taj, da je zajedniko
ministarstvo trgovine prihvatilo ovaj nain rjeenja toga pitanja:
eljeznika pruga Ogulindalmatinska granica u pravcu, koji ide rekao bih
sredinom liko-krbavske upanije, ima se na dravni troak izgraditi kao dravna
eljeznica po normama glavne pruge drugoga reda. Nadzor nad gradnjom vrit e
ravnateljstvo dravnih eljeznica; samu pako gradnju izvodit e financijalni bankovni
konzorcij uz jednu ustanovljenu paualnu svotu.

48
 Prema tomu je i sama vlada zabacila prvobitnu namjeru, da liku eljeznicu kad
ju ve mora graditi izgradi kao vicinalnu prugu. Liani bijahu zadovoljni s
takvim rezultatom pregovora, jer su sve hrvatske dravne eljeznice, kojima jure i
brzovlaci, izgraene po normi glavnih eljeznica drugoga reda. Pravednost
zahtijeva, da istaknem, kako se u tome pogledu za interese Like i Krbave odluno
zaloio tadanji hrvatski ban Pavao barun Rauch.
Madari su jo uvijek otezali s gradnjom like eljeznice. Meutim se politike
prilike na Balkanu razvijahu tako, da je moralo doi do rata s Turskom. Zato su
vojniki krugovi u Beu traili, neka se to prije pone graditi lika eljeznica, kojom
bi se moglo u Dalmaciju otpremati vojsku i municiju. Napokon je 5. oujka 1912.
uprava ugarskih dravnih eljeznica sklopila s financijalnim konzorcijem ugovor,
kojim se konzorcij obvezao, da e za 6 i po godina potpuno dovriti izgradnju like
eljeznice.
Mjeseca srpnja g. 1912. zapoela je u Ogulinu gradnja prikljuka like eljeznice.
Na proljee g. 1913. radilo se ve du cijele pruge od Ogulina do dalmatinske granice.
Poznata je naime alosna injenica, da predjeli, kojima vodi lika eljeznica, veinom
trpe od oskudice vode. Povoljno rjeenje toga vanog pitanja zadalo je graevnom
poduzetnitvu mnogo brige i ozbiljnog prouavanja. Opskrba eljeznice dostatnom
vodom glavni je preduvjet za redoviti eljezniki promet, koji se obavlja pomou
lokomotiva, a ne elektrinom silom. Zdravom i pitkom vodom moraju biti
opskrbljeni brojni inovnici, namjetenici i radnici uzdu cijele eljeznike pruge.
Vodu trebaju i putnici, koji se voze na vlakovima. A niti sama izgradnja pruge ne bi
se mogla obaviti bez prethodne opskrbe vodom.
Da se pitanje opskrbe vodom povoljno rijei, zasnovani su du cijele eljeznike
pruge vodovodi, koji e potrebitu koliinu vode u svako vrijeme dobavljati. U tu je
svrhu poduzetnitvo dalo na vie mjesta, gdje se naila izdana i zdrava voda,
postaviti parne sisaljke. Ove su vodu dizale u vodospreme na visoinama, odakle je
onda potrebita voda pomou vodovodnih cijevi na razne strane oticala uslijed
naravnoga pada. Takve je sisaljke dalo poduzetnitvo podii kod Ogulina, Plakoga,
Jesenica, Lea, Gospia, Lovinca i kod Graaca.
Do sredine godine 1914. dovreni su i uporabi predani vodovodi iz izvora
Jesenice, iz vrela rijeke Gacke i vodovodni ureaj kod Graaca. Istodobno su jo u
gradnji bili vodovodi iz vrela rijeke Dretulje, zatim iz vrela Like i vodovod kod
Lovinca. Dotle su ve bili podignuti mostovi preko rijeke Mrenice (sa 40 metara
otvora) i preko Dretulje (s otvorom od 30 metara) na pruzi od Ogulina do Plakoga.
U gradnji su bila 2 mosta preko Like kod Gospia s otvorima od 30 i 45 metara, zatim
most preko Riice pred Graacem s otvorom od 40 metara, te preko Glamonice kod
Metka s otvorom od 15 metara. U noi od 14. na 15. srpnja 1914. probuen je 2270
metara dugi tunel izmeu eljeznikih postaja Vrhovine i Sinac. Dovren je i manji
tunel kod Vojnovca na dijelu pruge Ogulin-Plaki.

49
 Prije, nego li se zapoelo s faktinom gradnjom eljeznike pruge, trebalo je osim
vodovoda izgraditi takoer provizorne puteve pokraj budue pruge, jer se inae ne
e moi privaati graevni materijal. To se naroito moralo uiniti u nekim
nepristupanim krajevima, n. pr. na potezima: PlakiRudopolje, zatim Vrhovine
Studenci, te od Graaca do dalmatinske granice.
Moe se rei, da je u lipnju godine 1914. bio u punom jeku rad na gradnji like
eljeznice. Tada je naime na toj pruzi danomice bilo zaposleno 14.000 radnika. Posao
je najljepe napredovao, kad li 28. srpnja 1914. bukne svjetski rat. Ogromna veina
radnika bude pozvana u vojsku. Preostali veinom stariji Liani nastavie rad.
Prvi dio pruge od Ogulina do Plakoga bude 14. listopada 1914. predan prometu.
Sada se najvie radilo na potezu od Plakoga do Vrhovina, gdje je trebalo prugu
voditi preko planine (Male Kapele), a za tranice probijati put u samom kamenu.
Zato je posao slabo napredovao teajem godine 1915. i 1916., kada su i stariji Liani
bili mobilizirani. Ipak je vojna uprava forsirala nastavak gradnje like eljeznice, jer je
sve potrebniji postao eljezniki spoj s Dalmacijom. Napokon je dravna vlast
odredila, da se kod gradnje like eljeznice upotrijebe i ratni zarobljenici, samo da
bude pruga to prije dovrena. Tako je u ljetno doba godine 1918. na likoj eljeznici
bilo zaposleno danomice 10.700 radnika, meu kojima bijae 3600 ratnih zarobljenika
(veinom Rusa).
Pruga od Plakoga do Vrhovina, koja je duga 68 kilometara, predana je prometu
11. lipnja 1918. Tada su ve na prostim otvorenim kolima, gdje se inae prevaao
kamen, vozili takoer hranu do Gospia. U onom asu, kada je hrvatski sabor 29.
listopada 1918. proglasio samostalnost Hrvatske, bilo je na 82 kilometra dugoj pruzi
od Vrhovina preko Gospia do Graaca dovreno 85 postotaka svega posla. aliboe
poeli su tada (prigodom prevrata) Liani na toj pruzi otimati i razarati sav
eljezniki materijal. To je pustoenje bilo tako provedeno, da je sredinom godine
1919. morala nova drava odrediti 2 milijuna 200.000 kruna za popravak oteenoga i
za dovrenje preostalih posala na pruzi VrhovineGospi. Naravno da je uslijed
toga i otvorenje te 38 kilometara duge pruge uslijedilo tekar 23. oujka 1920., dok se
mogla prometu predati godinu dana prije toga, da nije bilo spomenutog pustoenja.
Jo je vie tete bilo naneseno na pruzi GospiGraac. Tamo je vlada u rujnu godine
1919. morala doznaiti 12 milijuna kruna za dovrenje ove 44 kilometra duge pruge,
koja je prometu predana istom 15. lipnja 1922., premda je prvi vlak iz Gospia u
Graac stigao jo 21. prosinca 1921. (Na dijelu te pruge od Gospia do Lovinca vozio
je ve i prije toga kroz godinu dana dva put na tjedan t. zv. odercug, komu su
pridali i vagone za putnike.)
Time je prava Lika konano dobila eljezniku vezu sa Zagrebom. Trebalo je ipak
jote dovriti i spoj s Dalmacijom. Austrijska je vlada u svibnju godine 1914.
izgradnju eljeznike pruge od Knina do hrvatske granice predala poduzetnitvu
Dalmaspoj. Teajem svjetskoga rata bilo je na toj pruzi zaposleno jedva 300 do 500
radnika. Manjkala su i sva pomona sredstva naroito eksplozivi, koje je rekvirirala

50
vojska u ratne svrhe. Tako se u glavnom obavljahu samo pripravne i pomone radnje.
Povoljnije prilike nastupie tek u ljetno doba godine 1918., kad je vojna uprava
dozvolila, da se za izgradnju eljeznice upotrijebe i ratni zarobljenici. Tada je poelo
u Dalmaciji raditi gotovo 5.000 ratnih zarobljenika.
Do 29. listopada 1918. bilo je na 64 kilometra dugoj pruzi GraacKnin dovreno
oko 40 postotaka cijele izgradnje. Do tada je (to ugarsko-hrvatska to austrijska)
vlada za gradnju liko-dalmatinske eljeznice (od Ogulina do Knina) utroila 165
milijuna kruna.
Prigodom prevrata poeo je narod razarati sve izgraene objekte na pruzi Graac
Knin. Seljaci su raznijeli sve orue i pripravljeni ve graevni materijal. to je
preostalo, to su ponitili Talijani, koji su u prosincu godine 1918. okupirali sjevernu
Dalmaciju. Talijani su dapae rasprskavanjem zabarikadirali 322 metra dugi i ve
probijeni tunel na granici Hrvatske i Dalmacije.
Talijani ostadoe u sjevernoj Dalmaciji do mjeseca travnja godine 1921. Tekar sada
moglo se pomiljati na dovrenje eljeznike pruge Graac Knin. Za tu je svrhu
vlada namijenila 15 milijuna dinara od t. zv. unutarnjega 7 postotnoga zajma.
Gradnja dalmatinskog dijela te pruge (od Knina do Pribudia) predana je u listopadu
godine 1921. poduzeu Primorsko graevno drutvo u Splitu. Gradnju pak
hrvatskog dijela spomenute pruge (t. j. od Graaca do Pribudia) zapoela je na
proljee godine 1923. sama drava u svojoj reiji pod upravom sekcije u Graacu.
Mjesto predvienih 15 milijuna stajala je izgradnja dalmatinskog dijela pruge
(Knin-Pribudi) preko 60 milijuna dinara. Tada je naime na burzi pala vrijednost
dinara, uslijed ega su veoma porasle cijene radnje i graevnog materijala. Gradnja
pak hrvatskog dijela liko-dalmatinske eljeznice (izmeu Graaca i Pribudia)
iznosila je oko 70 milijuna dinara; povrh toga se potroilo jo 9 milijuna dinara za
polaganje gornjega stroja, te za pragove i za ljunak na tome dijelu eljeznike pruge.
U svemu je dakle vlada za dovrenje pruge GraacKnin potroila 139 milijuna
dinara. (Tu nije uraunata vrijednost tranica, koje su nabavljene iz Njemake na
raun ratnih reparacija).
Vlada je odredila, da gradnja eljeznike pruge GraacKnin ima biti dovrena do
konca godine 1923. Meutim se gradnja otegla jo za cijelu jednu godinu. Radovi su
naime esto zapinjali uslijed pomanjkanja novaca, jer nije bio do kraja proveden
Blairov zajam. Uz to je i Njemaka na neko vrijeme obustavila poiljanje tranica.
Tako je liko-dalmatinska eljeznica bila uglavnom izgraena istom koncem godine
1924., a ne koncem godine 1923., kako je bilo snovano.
Konano eto, nakon punih est godina, dovrena je ova znamenita pruga, koja je
znaila, jedinu suvremenu prometnu vezu izmeu Panonske i Dalmatinske Hrvatske.
Lika je eljeznica isprvice poimala kod eljeznike postaje u Ogulinu. Odavle je
uzela pravac paralelno sa starom prugom, koja od Ogulina vodi prema Zagrebu.
Tekar u daljini od 5 kilometara poela je lika eljeznica vijugati prema selu Ostari
jama, gdje se sada lika pruga vee s prugom ZagrebRijeka. Od Otarija, koje selo

51
ostaje desno od pruge, uzela je lika eljeznica pravac prema Josipdolu, a odavle
prema Plakomu, i to veinom onim smjerom, kojim vodi i zemaljska cesta od
Josipdola u Plaki. Na tomu je dijelu pruge izmeu Josipdola i Plaskoga probijen 350
metara dugi tunel Vojnovac.
Prekoraivi Plaansko polje hvata se lika pruga obronaka planine Kapele iznad
naselaka Zebi, Vera, upica, Opsenica, Komadina i Kosanovi. eljeznica se
pribliuje jezeru Blata, koje uz doticaj istoimenoga sela obilazi sa sjeverne i
zapadne strane. Nato uzima pruga pravac neto junije prema planini Maloj Kapeli
blizu t. zv. Jurkovievoga stana, gdje se pribliuje zemaljskoj cesti, koja vodi iz Brloga
u Jesenicu. Nastavljajui juni pravac sijee eljeznica umovite predjele Male Kapele
do blizu Rudopolja, gdje se lika pruga uspela na svoju najviu toku (872 metra iznad
razine mora). Neto prije postaje Rudopolje zakree pruga prema zapadu, te se s
dodirom mjesta Dugidol sputa u junom pravcu do sela Vrhovina. Na tome putu
izmeu Plaskoga i Vrhovina probija sebi eljeznica put kroz 4 tunela, od kojih je prvi
(Plaka glava) dug 130 metara, drugi (Plavca draga) 250, trei (Perinovac) 140, a
etvrti (Tavan) 350 metara.
Od Vrhovina uzima lika eljeznica najprije zapadni pravac ispod Bijeloga Vrha.
Obiav t. zv. Giginu dragu i vrak Rudinac iznad Zalunice, prelazi pruga u smjer
prema jugu iznad sela Sinca. Kod t. zv. Jakieve glavice zakree eljeznica k
dravnoj cesti, koja iz Gospia vodi u Otoac. Uz lijevu stranu te ceste juri eljeznica
sve do blizu utieve gostionice na Janjci. Ispod ove gostione sijee pruga dravnu
cestu OtoacGospi, te se pribliava putu, koji vodi iz Kosinja u Perui. Pokraj
toga puta uz dodir sela Studenac, Klenovac i Sv. Marko stie lika eljeznica
izmeu sela Kvarte i Perui opet do dravne ceste OtoacGospi. Na lijevoj strani
iste ceste juri eljeznica dalje, dok uz dodir sela Osik i Budak, te premotenjem
rijeke Like ispod Budaka napokon stie u Gospi. Na tome dijelu lika eljeznica
probija dva tunela, od kojih je prvi (Zalunica) dug 110, a drugi (Draica) 420 metara.
Uz premotenje rijeka Novie i Like vodi lika eljeznica od Gospia sve do
Metka na lijevoj strani dravne ceste GospiZrmanja. Iza Metka udaljuje se pruga
od dravne ceste neto prema istoku. Uz dodir sela Krukovca uzima eljeznica
pravac prema krianju dravne ceste GospiZrmanja s cestom, koja iz Lovinca
vodi u Sv. Rok. Poevi od toga krianja ostaje pruga na lijevoj strani dravne ceste
sve do premotenja potoka Riice. Tu prelazi pruga na desnu stranu dravne ceste, u
kome pravcu ostaje gotovo do Graaca. Na likoj eljeznici izmeu Gospia i Graaca
nije trebalo rovati nikakvih tunela, jer tu pruga prolazi kroz liku visoravan.
Otprilike 2 kilometra ispred Graaca sijee lika eljeznica tamonju milovidnu
dolinu, te se prema istonom pravcu hvata strmine planine Velebita. Radi toga se
eljeznika stanica nalazi 3 kilometra daleko od samoga sela Graac. Do same stanice
vodi 24 kilometra duga cesta Obrovac Graac, koja tako s ovom stanicom spaja
velik dio sjeverne Dalmacije.

52
 Na visini od 552 metra iznad morske razine pone se eljeznika pruga penjati na
sjeverne obronke Velebita. Uspon iznosi ovdje 18 metara na jednom kilometru.
Obronci Velebita postaju sve strmiji, dok ne doemo u 17 kilometara udaljenu
stanicu Cerovec, koja se nalazi ve 673 metra iznad razine mora. Na putu od Graaca
do Cerovca probija se eljeznica kroz 4 tunela, od kojih je prvi dug 80 metara, drugi
isto toliko, trei 111, a etvrti (obzidan betonom) 230 metara.
Od stanice Cerovac, koja je izgraena samo zato, da se tu uzmognu vlakovi
mimoilaziti, vodi lika eljeznica dalje u 10 kilometara udaljeni Malovan. Na tome
putu prolazi pruga kroz dva tunela, od kojih je prvi dug 110, a drugi 330 metara.
eljeznica juri kroz osebujne (divlje-romantine) krajeve s istom krakom
formacijom tla. Mjestimice vodi pruga po nasipu, a veinom kroz duboke usjeke u
kamenu. Tako dolazimo u stanicu Malovan, koja se nalazi 794 metra iznad morske
razine.
Kao kod Cerovca, tako se i kod postaje Malovan nigdje ne vidi selo, dapae niti
osamljene kue. Tu je samo velik rezervoar, koji vodom opskrbljuje eljezniku
prugu. Kad je na Velebitu bura, onda najotrije brije na pruzi, koja od Malovana vodi
u 9 kilometara udaljenu stanicu Zrmanju. Na tomu se putu lika eljeznica sputa
odmah, im ostavi stanicu Malovan. Zrmanja se nalazi ve samo 638 metara visoko
nad morem. Prije same stanice vidimo klanac, kojim prolazi cesta prema Srbu,
Donjemu Lapcu i dalje u Biha. Ispod toga klanca namjeravaju probiti tunel, kojim bi
Unska pruga vodila od Bihaa do stanice Zrmanje.
Kroz duboku usjeku u kamenu dolazimo na kraj klisure, ispod koje izvire rijeka
Zrmanja, koja prolazi kroz selo Zrmanju i vijuga se dalje u 300 metara dubokoj
provaliji. eljeznica ulazi u 9 kilometara udaljenu stanicu Pribudi, koja se nalazi 604
metra nad morem. Lika pruga svrava u t. zv. graninom tunelu, koji je dug 322
metra. Tu poima dalmatinska eljeznica, koja preko Knina vodi u Split i u ibenik.

16. STANOVNITVO LIKE I KRBAVE

U srednjemu vijeku bijae Lika s Krbavom najia hrvatska zemlja. Tamo

stanovahu sami rimokatolici, i to veinom lanovi onih 12 hrvatskih plemena, koji
bijahu nosioci hrvatske dravnosti. Samo u planinama stanovahu t. zv. hrvatski
Vlasi, koji bijahu takoer rimokatolici.
U borbi s Turcima izginue mnogi Hrvati, a drugi se preselie u sigurnije krajeve.
Domae se iteljstvo sauvalo samo u Gackoj dolini i u Brinjskoj upi. Turci iz Bosne
zapremie Liku i Krbavu. Oni se nastanie veinom oko tvrava. Udaljena sela
zapremie t. zv. Vlasi, koji pripadahu grko-istonoj crkvi, a Turci ih dovedoe sa
srednjega Balkana. Jedan dio tih Vlaha pribjegao je teajem 17. vijeka u hrvatsku
Krajinu.
Dri se, da je u Lici i Krbavi za turskoga vladanja bilo oko 9000 itelja grko-
istone vjeroispovijesti. Njihov se broj znatno poveao poslije izgona Turaka. Tada se

53
naime u Graac, Medak i u Zrmanju doselie gr.-ist. itelji iz sjeverne Dalmacije, a u
Krbavu iz Bosne, naroito iz Kupresa, Grahova i Knezpolja, Jedan dio gr.-isto.
itelja iz Vilica i kara doe u Vrebac i u Komi; dio Brloana naseli se u Pecane i u
Joane, a oni iz Prokika i Skalia dooe u Mutili kod Udbine. Kriani je kao
generalov povjerenik dozvolio 12. kolovoza 1690. knezu Vujainu Mileusniu, da 40
grko-isto. obitelji preseli iz Kosinja u iroku Kulu, a 17. kolovoza 1690. doputa
Jovanu Drakuliu i Milinu Laliu, da (vjerojatno iz Jesenice kod Plakoga) presele 60
obitelji u Korenicu. Grko-istoni itelji u Lici i Krbavi, podrijetlom Vlasi, smatraju se
sada Srbima.
Istodobno se u Liku i Krbavu doseljavaju i rimokatolici. Tako se, 160 bunjevakih
obitelji iz Primorja i Dalmacije doselilo u Lovinac, Riicu, Sveti Rok, Pazarite, Buim,
Trnovac i u Smiljan. Kriani je 6. kolovoza 1690. dozvolio, da Lovro Milinkovi,
knez od Jablanca, doseli 50 obitelji u Pazarite i u Novi kod Gospia. Pop Marko
Mesi naselio je Hrvate oko Gospia: u Mualuku, Bilaju, Kanii, Osiku, Budaku i u
Novomu. Uinio je to tako, da je od svake kue u Brinju, Kripolju, Stajnici i u
Jezeranama uzeo po nekoliko ljudi. Uz te Hrvate i Bunjevce dooe u Liku i Krbavu
takoer Kranjci. To bijahu vjerojatno potomci onih Hrvata, koji se nekada pred
Turcima odselie iz Like i Krbave u Kranjsku i u Gorski kotar. Ove je Kranjce
naselio Mudrovi u Ribniku, Budaku i u irokoj Kuli, a Nikola Holjevac i Stjepan
Pezelj dovedoe Kranjce u Podlapac, Udbinu i u Toli. Isprvice se jo razlikovahu ti
Kranjci od Hrvata. Tako n. pr. senjski biskup Sebastijan Glavini u svome opisu
Like i Krbave g. 1696. veli, da su u Kosinju 3 sela, pa dodaje: U gornjemu je selu
nastanjeno 40 kua itelja iz Kranjske, u srednjem selu 100 glava Vlaha, a u treem
selu 40 naselja ili gruntova Hrvata. Danas vie ne postoje u Lici nikakovi Kranjci,
jer se svi rimokatolici smatraju Hrvatima. Usput spominjem, da su tobonji Kranjci
naselili takoer Lee, Bruane, Kaluerovac i Kuterovo. Hrvatima pripadaju i oni
muslimani, koji se pokrstie poslije izgona Turaka iz Like i Krbave. Najvie je tih
pokrtenika bilo u Peruiu, a poneto takoer u irokoj Kuli, pa u Ribniku, Udbini i
u Buniu.
Od starih hrvatskih obitelji, koje stanovahu u Lici i Krbavi jo prije provale Turaka,
najbrojnije su ove: Orekovii (ima ih 110 kua), Dubravii (67 kua), Dujmovii (67
kua), Markovii (63 kue), ubrinii (38 kua), Dasovii (26 kua), Francetii (25
kua), imatovii (22 kue), Kolakovii (22 kue), Odorii (21 kua), Kolaki (21
kua), Kraljii (19 kua), Ladiii (19 kua), Mudrovii (19 kua), Oranii (12 kua),
Peuni (9 kua), Sarkotii (9 kua), Pajdakovii (8 kua), Draenovii (6 kua),
Sladovii (3 kue) i Slavkovii (3 kue).
Iz Bakra se u Liku doselila obitelj arini, koja danas broji 6 kua, a iz Dalmacije
dooe stare hrvatske obitelji: Bani (danas ima 36 kua), Ugrin (6 kua) i Tvrdini (3
kue). Dri se, da Banici i Ugrini pripadahu plemenu Subi, a Tvrdinii plemenu
Kai.

54
 Iz Gorskoga kotara dooe u Liku obitelji: Gerovac, Kostelac, Plee, Plei, agar,
Adamek, arkovi, Kvaternik, afran, Kajfe, Premu, Knol, Roman, Majer, astek,
op, lipogar, Fajdeti, Prelih i Kranjevi. Samih Fajdetia ima 25 kua, a
Kranjevia dapae 42 kue.
Od svih doseljenika najvie se umnoie Bunjevci. Ovi su doli najprije iz
Hercegovine u Dalmaciju i u Hrvatsko Primorje, odakle se poslije izgona Turaka
preselie u Liku i Krbavu. Meu Bunjevcima najbrojniji su Rukavine, kojih sada ima
u Lici 299 kua. Iza Rukavina dolaze Prpii (kojih ima u Lici 287 kua), te Babii (263
kue), Vukelii (226 kua), Tomljenovii (146 kua), Tomljanovii (142 kue) i
Biondii (113 kua), a zatim redomice: Anii (7 kua), Begovii (6 kua), Brajkovii (44
kue), Bunjevevii (19 kua), Burici (9 kua), Devii (9 kua), Ilici (16 kua), Jakii
(13 kua), Jurkovii (54 kue), Katalinii (5 kua), Kovaevii (22 kue), Marasi (23
kue), Milinkovii (3 kue), Miletii (2 kue), Nikii (54 kue), Ostovii (39 kua),
Pavelii (14 kua), Pearii (10 kua), Periii (2 kue), Samardije (3 kue), Tintori (5
kua), Tonkovii (53 kue), Vujii (4 kue), Zubii (8 kua) i ulj (1 kua).

17. OTOANI U OKRAJU KOD CASTEGGIA G. 1800.

Ruski je maral Suvarov slomio g. 1799. silu francesku u Italiji. Pobijeeni od

sjedinjenih Rusa i Austrijanaca u bitkama kod Cassana, Trebije i kod Novija,
moradoe Francezi ostaviti gornju Italiju. Kad je nato Suvarov s Rusima otiao u
vicarsku, da ondje ratuje protiv Massene, ostade u Italiji samo austrijska vojska.
Njom je zapovijedao podmaral Melas. Francezi pokuae iznovice ratnu sreu u
Italiji; ali Melas potue (4. studenoga 1799.) njihovoga vojskovou Championneta u
bici kod Genola.
Meutim se ve promijenie prilike u Franceskoj. Napoleon se (9. listopada 1799.)
vratio iz Egipta, da Franceskoj pomogne u borbi protiv koalicije velikoga dijela
Evrope (Austrija, Rusija, Turska, Engleska, Napulj i juna Njemaka). Francezi
polagahu velike nade u vojniki talenat Napoleonov, bez kojega su g. 1799. stradali u
borbi s neprijateljima svojim. Napoleon postade koncem g. 1799. prvim konzulom
republike Franceske. Kao takav ponudio je on mir vlastima evropskim. Rusija i
Turska odustadoe od daljnjega rata, no Engleska i Austrija odbie uvjete mira. Ne
mogavi nita nauditi otonoj dravi Engleskoj, oborio se Napoleon svom silom na
Austriju. Ratovat e se istodobno na dvije strane: u Italiji i u Njemakoj. U junu
Njemaku ode general Moreau, a u Italiju sam Napoleon.
Polovicom mjeseca svibnja g. 1800. inilo se, da e austrijski podmaral Melas
osvojiti Genovu, zadnji ostatak franceske vlasti u Italiji. Melas je namjeravao, da
odmah iza pada Genove prodre u jugo-istonu Francesku (Provence). Premda je to
bilo dobro poznato Napoleonu, nije htio da poe u pomo Genovi. Napoleon prijee
Alpe kod velikoga sv. Bernharda. Doznavi, da ga Austrijanci ekaju na gornjem
Padu, zaputio se Napoleon pravcem prema sjevero-istoku. Drei se vazda junih

55
pristranaka alpinskih, prijee Napoleon s vojskom svojom preko rijeke Ticina i
osvane ravno pred Milanom. I dok je prestraeni Melas itao vijesti o nesluenom
putovanju Napoleonovom, ue Napoleon u Milan, te obnovi t. zv. Cis-alpinsku
republiku.
Na tome putovanju sukobio se Napoleon jedino s austrijskim podmaralom
Vukasoviem. Uz Napoleona bijae 50.000 Franceza, a uz Vukasovia 10.000
Austrijanaca (veinom graniara). Da Vukasovi ne e moi Napoleona sustaviti, to
je svatko predviao. Napredujui prema Monte Cenere, napade franceski general
Morcey (29. svibnja 1800.) veoma estoko zalaznicu austrijskoga generala Dedovia.
Zalaznicu je inio jedan bataljun krajike pukovnije urevake, kojim je zapovijedao
kapetan Mihaljevi. Malobrojni uroci nai branili su se veoma hrabro. Kapetan Car
dade iza mosta nainiti opkope, meu koje se postavi sa dvije kumpanije
urevana i s jednom eskadronom husara. General Morcey dovede ovamo 10
topova franceskih, da razore opkope austrijske. Uzalud mu bijae taj posao; hrabri
uroci odbie junaki sve jurie franceske. Istom oko ponoi kada se ve vidjelo,
da su topovi, franceski gotovo sasvim razorili spomenute opkope, povukao se iz
njih kapetan Car, te je odveo junake svoje prema Monte Cenere, gdje se prikljuio
generalu Dedoviu.
Obnovivi francesku vlast u Lombardiji, mogao se Napoleon sada oboriti na
austrijskoga vojskovou Melasa. Ovaj je dodue 4. lipnja 1800. osvojio Genovu; ali
zato bijae dolaskom Napoleonovim gotovo posvema otcijepljen od Austrije. Protiv
Melasa poe Napoleon poetkom lipnja iz Milana.
Prednja eta Napoleonova sukobila se s austrijskom vojskom 6. lipnja u predjelu
izmeu Cipriana i Casteggia. Ovdje se u austrijskoj vojsci nalazio bataljun krajike
pukovnije iz Otoca, zatim oslabljena pukovnija Reisky i odjel draguna
Lobkovicevih. Okraj ispade zlo po Franceze. Zato dade Napoleon 9. lipnja poduzeti
veu navalu na Austrijance. Ovaj boj nosi ime okraj kod Casteggia. Casteggio je
malo trgovite (broji neto preko 2000 stanovnika) u talijanskoj pokrajini Pavia, a
nalazi se na eljeznici, koja vodi iz Alessandrije u Piacenzu.
Austrijski podmaral O'Reilly dade visove kod Rivette zaposjesti s nekoliko
bataljuna. Meu ovima se nalazio takoer krajiki bataljun Otoana. S tih je visina
zadravao O'Reilly vojsku francesku dotle, dok nijesu mjesta svoja zauzele stranje
ete divizije Ottove. Franceski general Vatrin htjede sa etiri bataljuna osvojiti
spomenute visove. Osim toga dade jote dva bataljuna poslati na desnu stranu, da
obiu tamonje selo. Austrijanci su se Francezima hrabro opirali po sata; ali opazivi,
da su ih kod Rivetta opasali Francezi, poee uzmicati. U tom asu prikupi general
Gottesheim neto junije od Rivette etiri linijska i dva graniarska (ogulinski i
krievaki) bataljuna te u juriu zauzme izgubljene ve visove.
Meutim je na bojite stigla divizija Monnierova i itav zbor franceskoga generala
Victora. Mannier napade Gottesheima s lijeve, a Victor s desne strane, doim je
general Vatrin zadrao mjesto u sreditu. Tako se kod Rivette razvio velik boj, u

56
kome ipak nijesu sudjelovale jednake vojne sile, jer je Franceza bilo daleko vie nego
li Austrijanaca. K tomu jo pridoe franceski general Ribaud, koji je sa svoja 3
bataljuna ugrozio desno krilo Gottesheimovo. Da spase, to se dade spasiti, morade
Gottesheim uzmaknuti sa spomenutih visova.
Osvojivi ponovno visove kod Rivetta, zapovjedio je Napoleon, da itava vojska
franceska prodre u Casteggio. Poto je meutim iz Casteggia uzmaknula austrijska
divizija Schellenberg, nalazio se ondje samo podmaral O'Reilly. I premda je imao
malo vojske, a samo jednu bateriju topova, doekao je O'Reilly hladnokrvno navalu
francesku. Kod Casteggia se razvio krvav boj, u kojem se odlikovae junaki Otoani.
Vojniko izvjee kae, da su se Otoani borili s velikom bravurom. O'Reilly
naravno nije mogao odrati pozicije svoje, te je poslije ubitanog boja uzmaknuo iz
Casteggia. Otoki se bataljun toga dana besmrtno odlikovao. Ali je skupo platio
uveno junatvo svoje. Vojniki spisi kau, da je 9. lipnja kod Casteggia poginulo 270
Otoana. Ranjenih bijae Otoana 232, a zarobljenih 174. Poslije toga okraja brojio je
otoki bataljun jote samo 298 za boj sposobnih ljudi.

18. BORBE U LICI G. 1809.

I. Bitka kod Bilaja

Mjeseca travnja g. 1809. provalio je general Stojevi s 10.000 hrvatskih graniara u

tadanju francesku Dalmaciju. Protiv njega izae franceski maral Marmont s 12.000
izvrsno izvjebanih vojnika. Kod rijeke Zrmanje doe do nekoliko okraja, a u boju
kod gore Kita pade Stojevi iv u ruke Marmontove. Poto je u tome boju izginulo
mnogo graniara, uzmakne pukovnik Rebrovi s preostalima u Liku.
Maral Marmont dade se u potjeru za Hrvatima. Neki ovjek mu je pokazao put,
kojim inae putuju samo kriomari preko Velebita. Ovim putem doprijee Francezi
do Velike Popine. Odatle je Marmont namjerao, da gorskim pristrancima stigne u
Graac prije Rebrovia. Osnova mu ne poe za rukom, jer je u Graacu ve naao
vojsku hrvatsku. Bez ikakova oklijevanja navalie Francezi kod Graaca na hrvatske
graniare. Bitka je zapoela 17. svibnja u 4 sata poslije podne. Premda je bojite bilo
otvoreno, opirahu se Hrvati pretenijim neprijateljima veoma hrabro. Sami Francezi
priznadoe, da su graniari u toj bici posvjedoili uveno junatvo svoje. Oko 11 sati
nou inilo se, da e umorni Hrvati ipak morati podlei. Neke ete poee ve i
uzmicati. Od konanog je poraza spasio graniare samo pukovnik Rebrovi. Pomou
otokog majora Novia i likoga kapetana oria zaustavi Rebrovi klonule
graniare. Stavivi im se na elo, pojuri junaki pukovnik proti Francezima i potisne
ih s predobijenog ve mjesta. Sjajni je mjesec rasvijetljivao nebo, te se uz njegovo
svijetlo nastavila bitka do zore. Istom kad je Rebrovi doznao, da e mu neke ete
franceske doi iza lea, uzmakne s bojita u 3 sata jutrom.

57
 Hrvati su iz Graaca uzmicali prema Gospiu. Doavi do Bilaja, 1 sat pred
Gospiem, podijeli pukovnik Rebrovi vojsku svoju u 2 dijela. Vei dio zadri kod
sebe u Bilaju; manjim pak dijelom dade zaposjesti susjedne vanije toke. Tako je n.
pr. kapetan Hrabovsky sa 7 satnija zapremio breuljke iza poruenog mosta preko
rijeke Like kod Ribnika. Puke ustae like i otoke (do 700 ljudi) smjestio je Rebrovi
u gore kod Barleta, gdje je takoer dao sruiti most preko rijeke Jadove.
Maral Marmont primaknuo se Hrvatima istom 21. svibnja. Neki izdajica ga je
uputio, da e najlake uspjeti, ako navali na ustae kod Barleta. I zbilja je Francezima
dostajalo nekoliko granata, da rastjeraju slabo oboruane ustae sa bregova. Odmah
iza toga sagradie najveom brzinom most preko rijeke Jadove. Ovim putem udari
ovea kolona franceska u lijevi bok Vojske graniarske. Kapetan Hrabovsky uze pol
eskadrona brzih konjanika pukovnije Hohenzollern, pregazi rijeku Jadovu i sukobi se
s Francezima kod Ostrovice. Tu se Hrabovsky drao tako dugo, dok mu ne doe od
Rebrovia poslana pomo: dva priuvna bataljuna pukovnija banovakih i jedan odio
Liana. Istodobno prijee pukovnik Rebrovi s dva bojna bataljuna lika preko mosta
bilajskog, te poduze smionu navalu na glavnu silu francesku, s kojom se maral
Marmont veoma zgodno smjestio izmeu breuljaka kod Bilaja. Francezi doekae
Liane posve spremljeni, te je Rebrovi uzalud opetovano juriao. Izgubivi dva topa,
moradoe se hrabri Liani vratiti na prijanje mjesto svoje. Iza toga se istom razvila
prava bitka, koja je potrajala do kasne noi, ali je ipak ostala neodluna. U toj se bici
odlikovahu Otoani pod vodstvom majora Novia i junaki eskadron hrvatskih
ereana, koji je vodio kapetan Lonar.
U rano jutro 22. svibnja obnovio je bitku maral Marmont. Brojno topnitvo sa
6000 Franceza poalje Marmont proti lijevomu krilu vojske hrvatske. Tu je stajao
kapetan Hrabovsky, komu je pukovnik Rebrovi jo o ponoi poslao u pomo topove
svoje. Premda je Hrabovsky raspolagao samo s 3 bataljuna, oborio se na Franceze
veoma hrabro. Kasnije stie ovamo i druga vojska hrvatska, te je ovdje potrajao boj
sve do veera. Graniari odbie nekoliko juria franceskih, ne izgubivi ni pedalj
zemljita. Pod vee stie Rebroviu zapovijed, da imade smjesta poslati u Karlovac
dva bataljuna priuvnika iz banske Krajine, koje trai ban ulaj. Ova je zapovijed
odluila sudbinom bitke kod Bilaja. Maral Marmont upravo se spremao na povratak
u Dalmaciju. Uzmanjkalo mu je naime hrane i municije, a i broj za vojnu sposobnih
vojnika spao je na 8000. Ve je maral zapovijedio uzmak vojske franceske, kad li mu
stie neoekivana vijest, da pukovnik Rebrovi naputa pozicije svoje. Rebrovi bijae
uvjeren, da se bez Banovaca ne e moi odrati u Lici. Zato stane uzmicati preko
Gospia prema Otocu. Marmont se nije usudio da ga odluno progoni. Samo s
Otoanima, koji su inili zalaznicu, doe do krvavog okraja kod sela Prokike.
Postavivi privremenu vladu nad Likom u Gospiu, vratio se maral Marmont s
Francezima u Dalmaciju.

II. Turska provala

58
 Kad je ono mjeseca travnja 1809. general Stojevi provalio u francesku Dalmaciju,
ostade Lika bez ikakove vojske. Ovu priliku upotrijebie Turci iz Bosne, da se
naplijene po junakoj Lici. Na to ih je nagovarao i franceski maral Marmont, koji je u
tu svrhu slao posebne agente u Bosnu. Marmont je poruivao Turcima, neka sada
osvoje onaj predjel u Hrvatskoj (115.828 jutara zemljita), to su ga izgubili mirom u
Svitovu (4. kolovoza 1791.). Agenti njegovi uvjeravahu bosanske Turke, da e
Franceska diplomatskim putem zatiti Turke u takovom poduzeu.
I Turci zbilja provale u Liku. Najprvo su palili i robili okolicu sela: Vagan,
Kupirovo, Srb, Dobroselo i Lapac, jer su ta sela mirom u Svitovu pripala Lici. Kad
bijahu ve u prah pretvorili bujnu kotlinu lapaku i dalje itav kraj do Srba,
spremahu se Turci, da prijeu preko gora Kuk i Lombardenik. Poe li im to za
rukom, stajat e zulumu njihovom otvorena itava Krbava i sredina Like.
U tome asu, kad je nevolja bijednih i ostavljenih stanovnika Like doprla do
vrhunca, spasi Liku od Turaka grko-istoni sveenik Teofil Ajdukovi. Ovaj ovjek
doe u Liku istom godine 1788., kad je car Josip II. vodio velik rat s Turskom. Meu
ostalim kaluerima samostana u Rmanju, koji onda potraie zaklonite u Hrvatskoj,
nalazio se takoer akon Teofil Ajdukovi. Premda bijae on godine 1809. Ve sijedi
starac, ipak se odvaio, da stupi na elo bijednih Liana, kojima je tada zaprijetila
propast od Turaka. Uzevi u jednu ruku kri, a u drugu ma, stade Ajdukovi
verbovati preostale mukarce u okolici Tikovca. Poto je general Stojevi odveo u
Dalmaciju najbolju vojsku (3 bataljuna) liku, morade se Ajdukovi zadovoljiti
starcima i djeacima. Tko se upisao u etu njegovu, morade proi ispod maa
Ajdukovieva. Neki Liani oklijevahu, bi li s ovim starcem poli u gotovu pogibelj.
Ovakove bi Ajdukovi odmah proglasio kukavicama, pa bi im oteo oruje i dao ga
kojoj sranoj eni, koja se po nagovoru starevu ponudila, da e stupiti u etu. Po
gudurama i klancima Kuka i Lombardenika nalazilo se mnogo bjegunca iz spaljenih
sela likih. Od ovih sastavi Ajdukovi prilino veliku etu. Starac je organizirao i ene
u nekoliko odjela, koji sum mu sluili za glasnike te za dobavu hrane, municije i
lijekova.
ovjeka upravo zadivljuje ovo oduevljenje, kojim je sijedi starac radio za spasenje
Like. A rad njegov ne ostade bez uspjeha. Poto je ljude svoje postavio na
nepredobitna mjesta po Kuku i Lombardeniku, ne bijae Turcima mogue, da
usprkos ponovnih pokuaja provale preko spomenutih gora u Krbavu i Liku. Tako
poe Ajdukoviu za rukom, da je Liku potedio od daljnjih muka. Kad se pak
polovicom svibnja hrvatska vojska vratila iz Dalmacije u Liku, prestade svaka
pogibelj od Turaka. No ve poslije bitke kod Bilaja nastupie tei dani. Pukovnik
Rebrovi napusti Liku i ode prema Otocu. Na prvu vijest o tomu provalie Turci iz
Bosne opet u Liku. O tomu su glasi doprli do Rebrovia, pa je to djelovalo tetno i na
vojniku disciplinu. Vei dio naime vojnika likih ostavi nou od 25. na 26. svibnja
zastavu pukovnika Rebrovia, te pobjegne u Liku, da kuu, imetak, oca, majku, enu

59
i djecu svoju brani od zuluma turskog. To je sklonulo pukovnika Rebrovia, te se i on
vratio iz Gacke u Liku. Odmah se oko njega sabrae junaki vojnici njegovi, kojima
sada poe za rukom, te su brzo otjerali Turke iz Like, a privremenu vladu francesku
iz Gospia.

Kraj opega dijela

60