30. oujka 2008.

SAPIR-WHORF HIPOTEZA
Emilija Rodinger

Odsjek za filozofiju
Filozofski fakultet
Sveuilite u Rijeci

Sapir-Whorf hipoteza govori o tome da jezik determinira stvarnost, tj. da samo ono za
to postoji izraz, moe postojati i u stavrnosti. Ono to se ne moe izrei, ne moe ni
postojati. Ovakvo stajalite, koje su zastupali Sapir i Whorf, ali i neki drugi lingvisti,
naziva se jo lingvistiki relativizam. Zato relativizam? Upravo Whorf tvrdi da je
kultura velikim dijelom determinirana jezikom, da razliite kulture razliito percipiraju
svijet. On se bavio prouavanjem plemena Hopi, i uvidio da u njihovom jeziku nema
rijei za prolost, sadanjost i budunost, Inui isto tako imaju mnogo izraza za snijeg,
dok Europljani imaju samo jedan izraz snijeg. Iz takvih primjera i zapaanja Whorf
zakljuuje da miljenje mora ovisiti o jeziku tj. da lanovi razliitih jezinih zajednica
imaju razliite poglede na svijet, pa iz toga slijedi relativizam. Whorf nije navodio
samo primjere iz semantike domene, ve i razlike u gramatikoj domeni. Iz svega
ovoga slijedi nemogunost prevoenja iz jednog jezika u drugi. Ovaj rad temelji se na
knjizi Benjamina Lee Whorfa Jezik, misao i stvarnost, u kojoj autor donosi svoju
hipotezu o lingvistikoj relativnosti i koju potkrepljuje mnogim primjerima, a vezuje se
na Kuhnov rad iz podruja filozofije znanosti Struktura znanstvenih revolucija

1 POJANJENJE TEZE

Sapir-Whorf hipoteza dobila je ime po njezinim utemeljiteljima Edwardu Sapiru i

njegovom ueniku Banjaminu Lee Whorfu, a imala je ogroman utjecaj na
suvremene koncepcije jezika i miljenja. Neki je nazivaju samo Whorfova teza, a u
literaturi je moemo nai jo pod imenom hipoteza jezine relativnosti.
Sama hipoteza sporna je ve po pitanju svoje temeljene formulacije, jer je ni Sapir
ni Whorf nisu sistematski formulirali. Brojna tumaenja pokazala su da se ovdje krije
nekoliko teza, od kojih su dvije glavne:
1. shvaanje- postoji jezina relativnost
2. shvaanje- jezik determinira stvarnost
Prva formulacija blaa je od druge, ona govori o tome da je kultura velikim dijelom
determinirana jezikom. Postoje razliite kulture, koje razliito percipiraju svijet.
Whorf se bavio prouavanjem plemena Hopi i uvidio da postoje velike razlike u
jeziku plemana Hopi i indoeuropskim jezicima. Tako oni nemaju izraze poput
prolosti, sadanjosti i budunosti, dok eskimi imaju vie izraza za rije snijeg. Iz
 Emilija Rodinger 2

takvih primjera Whorf zakljuuje da lanovi razliitih jezinih zajednica imaju razliit
pogled na svijet, a iz toga slijedi ralativizam. Whorf nije navodio samo primjere iz
semantike domene, ve razlike i u gramatikoj domeni, koje u kasnije navesti.
Druga formulacija je puno jaa, ona govori o tome, da postoje samo one stvari za
koje postiji izraz. Dakle stvarnost je determinirana jezikom. Ono to se ne moe
izrei ne moe ni postojati.
Druga formulacija je problematinija i ee je nailazila na kritike. ini se ipak da
stvarnost determinira jezik, a ne obrnuto. Npr. kod novih izuma, prvo postoji predmet,
a zatim mu dajemo ime, to znai da stvarnost prethodi jeziku. No veina tumaa
Sapir- Whorfove teze samtra, da bi se i Sapir i Whorf prije priklonili prvoj
formulaciji.
Problem je u tome to su se lingvisti i filozofi ovom tezom poeli baviti nakon
Whorfove smrti, a sam Whorf je nije sistematizirao. Whorf za svoga ivota nije ak ni
objavio djelo, koje bi se ticalo ove teze, ve je nakon njegove smrti objavljena knjiga
njegovih radova.

2 PRIMJERI

2.1 Semantika domena

Prouavajui jezik hopi, Whorf je otkrio da je metafizika Hopija drukija od one

indoeuropskih jezika, jer kod plemena Hopi ne postiji kategorija vremena:
Smatram da je neopravdano pretpostaviti da jedan Indijanac Hopi koji zna samo jezik
hopi i poznaje jedino ideje razvijene u okvirima kulture svoga drutva ima iste pojmove
vremena kakve imamo i mi, a za koje se esto pretpostavlja da su intuitivni i koji su
usvojeni kao univerzalni. Posebno, on nema opi pojam ili intuiciju VREMENA u
smislu ravnomjerno tekueg kontinuuma.1
Autor smatra da jezik hopi ne sadri rijei, gramatike oblike ili konstrukcije koje
bi se odnosile na ono to mi zovemo vrijeme, tj. izrazi za prolost, sadanjost i
budunost. Nama koji posjedujemo kategoriju vremena, to moe izgledati vrlo udno
i mistino, no jedanko tako bi jednom Hopiju na pojam vremana mogao biti
neshvatljiv. Whorf govori o razliitim metafizikama, koje su razliitim jezinim
zajednicama neshvatljive. Na pitanje kako netko nema pojam vremena, mogli
bismo odgovoriti (od strane plemena Hopi), pa kako netko ima pojam vremena, a
nema pojam X. (X je nepoznanica govornicima indoeuropskih jezika). Mi ne moemo
razumijeti jezik, pa tako i stvarnost Hopija, jer je gledamo naim europskim oima.
Tek kada bismo zauzeli poziciju treeg lica, mogli bismo je shvatiti, no to je
nemogue. Whorf pokuava objasniti, alternativu pojmu vremana, koje ima pleme
Hopi. On pretpostavlja (jer ne moe zauzeti poziciju treeg lica) da kod njih, ono to

1
Whorf Benjamin Lee, Jezik, misao i stvarnost, Beogradski izdavako-grafiki zavod,
Beograd, 1979., str.27
3 SAPIR-WHORF HIPOTEZA

se ne deava sada ima slabiju vrijednost ili intenzitet od onog to se dogaa upravo
sada. Moja interpretacija Whorfa je slijedea: ono to se dogodilo u prolosti,
Indijancu plemena Hopi izgleda mutno i ne toliko jasno i oito kao ono to se dogaa
sada. Naravno nama je to neshvatljivo, no kada bismo pripadali njihovom plemenu,
bilo bi nam razumljivo. Hopi nema potrebe za terminima koji oznaavaju vrijeme, pa
ipak njihov jezik savreno funkcionira.
Eskimi imaju nekoliko rijei za rije snijeg. Oni imaju rije za snijeg koji pada,
snijeg koji je na tlu, snijeg koji je vrst kao led, snijeg koji se topi, dok Europljani
imaju samo jednu rije snijeg.
Mi imamo samo jednu rije za snijeg koji pada, snijeg na tlu, snijeg koji je vrst kao
led, snijeg koji se topi, snijeg koji veje-ma kakva bila situacija. Ova sveobuhvatna rije
bi za Eskima bila skoro nezamisliva. On bi rekao da su snijeg koji pada, snijeg koji se
topi, itd., i opaajno i operacionalno razliiti, i da predstavljaju sasvim razrliite stvari. 2
Ovdje je vidljiv problem nemogunosti prevoenja takvih izraza, koji postoje u
izvornom jeziku, a ne postoje u ciljnom jeziku na koji prevodimo. Stoga i ne moemo
navesti hrvatski izraz za snijeg koji se topi, ve eskimski izraz moemo opisati, kao
to sam to i uinila. Naa rije snijeg koja obuhvaa sve tipove snijega kod eskima,
za eskime je nazamisliva. Njima je udno, kako mi moemo imati samo jednu rije za
tako razliite stvari (koje nama izgledaju isto).
Asteci su ak otili dalje od Europljana, no u suprotnom smjeru. Oni oznaavaju
hladno, snijeg i led samo jednom rijeju, koja ima razliite nastavke.
Hopi pak za izraze insekt, avion i pilot ima istu rije i to mu ne predstavlja
nikakvu potekou.
Hopi zaista zovu insekte, avion i pilota islom rijeju, i ne osjeaju nikakvu tekou
zbog toga. Naravno tek predoena konkretna situacija iskljuuje moguu zbrku u vezi sa
veoma disparatnim lanovima iroke lingvislike klase.3

2.2 Gramatika domena

Indoeuropski jezici (i mnogi drugi) pridaju vanost tipu reenica koji se sastoje od
subjekta i predikata, s izuzetkom imperativa. Reenica indoeuropskih jezika sadri
imenicu ispred glagola, u hrvatskom jeziku esto se izostavlja imenica ispred glagola,
no ona se uvijek podrazumijeva: (ovo je karakteristika sintetikih jezika)

Idem = ja idem (1)

Aristotel je ovu razliku izmeu subjekta i predikata (vrioca radnje i same radnje)
uinio je zakonom razuma, i na tom principu utemeljio je logiku. No indijanski jezici
pokazuju da moemo imati sasvim normalne reenice, a koje se ne mogu podijeliti na
subjekt i predikat. Ne mogu dati prijevod, jer bi nuno morala uvesti hrvatski tip

2
ibid., str.147, 148
3
ibid., str.147

3/9
 Emilija Rodinger 4

reenice sa subjektom i predikatom, a tada to nebi bio primjer za indijanski jezik.

Whorf spominje jezik nutka (Nootka) i njihovu reenicu koja se ne sastoji od subjekta
i predikata, ve od jedne rijei tj. korijena i pet sufiksa:

hrv. On poziva ljude na gozbu (2)

nut. tl'imsh-ya-'is-ita-'itl-ma4 (3)

U jeziku nutka, reenica bez subjekta i predikata postaje jedini mogui nain
izraavanja. Jezik nutka ne sadri razliite kategorije rijei, najjednostavniji izraz je
reenica, a ne rije. Njihove reenice sastavljene su od reenica, a ne rijei. U tom
jeziku ne postoji subjekt i predikat, ve se radi o monistikom pogledu na svijet, koji
nam daje samo jednu podijelu za obje vrste.
Jedan od zakljuaka, koji Whorf povlai jest, da razliite jezine zajednice imaju
svoju unutranju logiku. Whorf naime smatra da je aristotelovska logika vrsto
utemeljena na sintaksi indoeuropskih jezika, dok bi drugi i drukiji jezici mogli
ponuditi drukiju, no jednako vaeu logiku. Kakva bi ta logika bila, nije objasniti ni
sam Whorf.
Otuda takvi jezici, koji ne slikaju sliku univerzuma koji bi karakterizirali odvojeni
objekti u istoj mjeri kao u engleskom i njemu srodnim jezicima, ukazuju na mogue
nove tipove logike i mogue nove slike kozmosa.5
Hopi isto tako moe imati glagole bez subjekta (ne podrazumijeva se subjekt, kao u
hrvatskom). Hopi jezik ima mnogo vie glagola od europskih jezika, mnogi izrazi koji
su kod nas imenice, kod njih su glagoli. Npr rijei munja, kolut, plamen u
jeziku Hopi su glagoli, to su dogaaji koji oznaavaju kratko trajanje i ne mogu biti
nita drugo osim glagola.

3 PROBLEMI KOJE TEZA POVLAI

Jedan od osnovnih problema koje teza povlai je nemogunost prevoenja iz

jednog jezika u drugi. esto nailazimo na probleme nemogunosti prevoenja, gdje je
potrebno neki ishodini pojam prevesti na ciljni jezik drukije, a ne doslovno, a
ponekad ni doslovan prijevod ne postoji.
Cijela hipoteza osuena je na kruno argumentiranje, jer polazei od jezinih
razlika, te iste razlike potrebno je objasniti njima samina. Kao to sam objasnila,
reenicu jezika nutka nemogue je prevesti na hrvatski jezik doslovno, ve u duhu
hrvatskog jezika, a time nije mogue temeljito objasniti primjer, jer bi se trebalo
koristiti hrvatskim prijevodima, no sama pretpostavka je da doslovni hrvatski prijevod
ne postoji.

4
ibid., str 166
5
ibid., str.164
5 SAPIR-WHORF HIPOTEZA

Quine se bavio problemom prevoenja, a poznat je po holizmu u teoriji znaenja,

nasuprot atomizmu, koji su zastupali logiki pozitivisti. Quine smatra da jezini izrazi
dobivaju znaenje samo u cjelini, a ne kada ih promatramo odvojeno tj. atomistiki.
Isto tako kod prijevoda mora biti ouvana cjelina. Ako reenice imaju znaenje samo
kao cjelina, onda e i prijevod na neki drugi jezik morati uvati tu cjelovitost.
Jer ako hrvatske reenice neke teorije imaju svoje znaenje samo zajedno kao tijelo,
onda njihov prijevod na artuna moemo opravdati samo zajedno kao tijelo...Bilo koji
prijevod hrvatskih reenica u artuna reenice bit e ispravan koliko i bilo koji drugi
6
toliko dugo dok se iste empirijske implikacije teorije kao cjeline uvaju u prijevodu.
Quine nalazi rjeenje u holistikj filozofiji jezika. Jezici se mogu prevoditi ukoliko
na njega gledamo holistiki. Quine uoava problem prevoenja kod jezika koji nisu
srodni, tj. prevoenje jezika onih naroda s kojima nismo bili u doticaju i to naziva
radikalnim prevoenjem. U djelu Rije i predmet on iznosi svoj uveni primjer s
lingvistom koji prouava novo pleme, iji jezik ne poznaje.
Kad zec projuri i domorodac kae Gavagai lingvist e pribiljeiti reenicu Zec
kao pokusni prijevod koji e podvrgnuti provjeri u narednim sluajevima. Lingvist e se
isprva ustezati od toga da svom izvjestitelju pripisuje rijei...Meutim, kad god bude
mogao, lingvist e odobravanje svog izvjestitelja nadomjestiti reenicama u jeziku
domorodaca, unato opasnosti od iskrivljavanja podataka putem sugestije. On inae ne
moe uiniti puno s onim izrazima u jeziku domorodaca ija je referencija zajednika.7
Lingvist nee isprva znati odnosi li se Gavagai na cjelokupnog zeca ili pak na
neke njegove dijelove, npr uho ili krzno. Koliko god puta on ispita domorodca,
odreena neodreenost e postojati. Quine smatra da je jedino rjeenje holistiko,
meutim da neodreeost ostaje. Jezici mogu biti nesumjerljivi, jer postoji
nemogunost pronalaenja na to tono domorodac referira kada kae Gavagai pa
se tako rije Gavagai ne moe s tonom sigurnou prevesti. Prema Quineu
ontologija je relativna, a isti zakljuak povlai Sapir-Whorf hipoteza.

4 KRITIKE

Sapir-Whorf hipoteza naila je na brojne kritike od strane lingvista, filozofa i

psihologa, jer mnogi pripadnici iste kulture ili iste jezine zajednice mogu jednako
tako imati razliite poglede na svijet.
Utvreno je da stanovnici u Alpama, takoer imaju izraze za razliite vrste snijega,
kao i eskimi. Razlika koja objanjava razliku izmeu jezika, je razlika prirodnih
okruenja, koja nije nimalo misteriozna.
Lingvist Helmut Gipper, bavio se tvrdnjom Benjamina Lee Whorfa, te je
ustanovio da je pojam vremena kod Hopija zaista drukiji, njihov pojam vremena je

6
uljak Zvonimir, Vjerovanje, opravdanje i znanje, Ibis grafika, Zagreb, 2003., str.379
7
Quine Willard Van Orman, Rije i predmet, Kruzak, Zagreb, 1999., str.32

5/9
 Emilija Rodinger 6

cikliki, a ne linearni, no nije tako da ne postoji kategorija vremena, kao to je to

tvrdio Whorf.
Noam Chomsky smatra da postoje parametri koji su ljudima dani od roenja.
Njegova teorija bazira na postulatu univerzalne gramatike, na gramatikim pravilima
koja su zajednika svim jezicima. Nativizam Noama Chomskog zahtijeva uroen
parametski jezik, jednako kao to racionalisti smatraju da su mnogi pojmovi uroeni.
Saphira i Whorfa mogli bismo stoga smatrati empiristima, jer podravaju jezini
relativizam, koji povlai nesumjerljivost jezika i pogleda na svijet.
Michael Devitt takoer kritizira njihove tezu o primatu jezika u odnosu na misao,
jer bi u tom sluaju jezik trebao nastati ni iz ega, a to je nemogue. On smatra da su
nai preci prvo bili mislioci, a zatim govornici, tj. da je jezik kao govor nastao iz misli
i jeziku nebi smjeli pripisivati nikakvu vlast, kao to to ini Whorf.
Ponekad Whorf pie da jezik utjee na stavove koje imamo. Jezik otri ideje,
programira i vodi mentalnu aktivnost pojedinca(str.212); on namee iskustvu (Sapir
1931:128). Rezultat toga utjecaja ili nametanja jest da razlike izmeu jezika dovode do
nesumjerljivih (str.128) pogleda na svijet: pogleda koji se sasvim razlikuju(Whorf
1956:247) ili su meusobno neshvatljivi (str. 249). Na drugim mjestima Whorf
sugegrira jau tvrdnju da jezik tjera ljude da misle na odreene naine i da odreuje
njihova vienja svijeta: on ima neraskidive veze (str.256),tiransku vlast (Whorf
1956:213-214). Razlike izmeu jezika dovode do nepremostive nesumjerljivosti.
Da zakljuimo: u potpunosti odbacujemo ideju da vokabular namee ili spreava
misli. Stoga odbacujemo ideju jezinih razlika koje dovode do nepremostive
nesumjerljivosti Na koncu, misao je primarna u odnosu na vokabular. Meutim,
vokabular utjee na, moda ak i namee, misli.8
Rijei koje se ne mogu prevesti u druge jezike nisu problematine, jer su sasvim
mogue razlike u jeziku, meutim to ne povlai zakljuak da se i misli razlikuju.
Ljudi mogu posuditi pojam neke druge zajednice, ako on ne postoji u njihovom jeziku
ili pak izmisliti neki novi pojam koji referira na taj isti predmet, za koji prije nije
postojala rije, to se u stvarnosti deava veoma esto.

5 USPOREDBA KUHNOVOG I WORFOVOG

STAJALITA

Jedan od vodeih filozofa znanosti, Thomas Kuhn pokuao je nakon postojeih

rasprava u filozofiji jezika, dokazati da znanstvene zajednice mogu biti nepristupane
jedne drugima, ba kao to je Whorf to dokazivao za jezine zajednice. Kuhnovo
stajalite je da razliite znanstvene zajednice vide svijet na drugaiji nain.
Promjene paradigme dovode do toga da znanstvenici svijet svojeg istraivakog
angamana vide drugaije. U onoj mjeri u kojoj je njihov jedini prilaz tom svijetu kroz to

8
Devitt Michael, Sterelny Kim, Jezik i stvarnost, Kruzak, Zagreb 2002.,str. 244, 247
,
7 SAPIR-WHORF HIPOTEZA

to oni vide i ine, mogli bismo rei da znanstvenici poslije revolucije reagiraju na jedan
9
drugaiji svijet.
Prije negoli nastavim s daljnjom usporedbom ovih dviju teorija, smatram da je
potrebno ukratko objasniti to Kuhn podrazumijeva pod pojmom paradigme, te kako
se prema njemu znanost mijenja, tj.razvija.
U svojoj ustaljenoj uporabi paradigma je prihvaeni model ili obrazac i taj mi je
aspekt njezinog znaenja omoguio da-nemajui prikladnijeg izraza-ovdje upotrijebim
rije paradigma.10
Druga definicija izraza paradigma glasi:
Paradigma je ono to lanovi jedne znanstvene zajednice dijele, i obrnuto,
11
znanstvena se zajednica sastoji od ljudi koji dijele jednu paradigmu.
Model ili obrazac odnosi se na stvarnu znanstvenu praksu, koju posjeduje zrela
znanost. Ukoliko je znanost nezrela, ona nema svoju paradigmu. Oko jedne
paradigme skuplja se velik broj znanstvenika koji dijele ista stajalita. Jedna zrela
znanost moe imati samo jednu dominantnu paradigmu. Da bi teorija bila paradigma,
ona mora biti bolja od suparnikih. Ako postoji bolja suparnika teorija, to e dovesti
do krize, nakon koje slijedi revolucija. Nakon revolucije nova paradigma postaje
domnantna. Ovaj proces dovodi do napredka znanosti.
Moj zadatak nije temeljito objasniti Kuhnov model napredka znanosti, ve ukazati
na slinosti izmeu Kuhna i Whorfa. Kuhn smatra da zastupnici stare i nove
paradigne, ili bolje reeno zastupnici suparnikih paradigmi ive u razliitim
svijetovima. Oni istrauju u razliitim svjetovima i vide razliite stvari, makar gledaju
s iste toke gledita.
Zastupnici suparnikih paradigmi prakticiraju svoje struke u razliitim svjetovima...
Radei u razliitim svjetovima dvije skupine znanstvenika vide razliite stvari i onda
kada s iste toke gledaju u istom smjeru. To opet ne znai da oni mogu vidjeti to god im
se svia. Obje skupine gledaju na svijet koji je na raspolaganju, a ono to gledaju nije se
promijenilo. Ali u nekim podrujima oni vide razliite stvari i vide ih u razliitim
meusobnim odnosima. To je razlog to neki zakon, koji jednoj skupini znanstvenika ne
12
moe biti ak ni demonstriran, moe drugoj skupini ponekad izgledati intuitivno oit.
Ovo stajalite Kuhn potkrepljuje mnogim primjerima iz razliitih podruja
znanosti; fizike, psihologije, kemije i astronomije.
Npr.zastupnici geocentrine paradigme vide kretanje Sunca, a zastupnici
heliocentrine paradigme vide Zemlju kako se kree.
Uzmimo daljnji primjer iz astromonije, koji nam je vremenski blii. Do 2006.
godine smatralo se da je Pluton deveti planet Suneva sustava. Meutim od
24.kolovoza 2006. znanstvenici ga smatraju velikim asteroidom iako ga je velik dio

9
Kuhn Thomas, Struktura znanstvenih revolucija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 1999.,
str.121
10
ibid.str. 35
11
ibid. str.185
12
ibid.str.159

7/9
 Emilija Rodinger 8

astromona uvijek smatrao asteroidom. Stara paradgma naila je na krizu, koja je

dovela do revolucije, a nova paradigma postala je dominantna.
Daljnji poznati primjer dviju suparnikih paradigmi koji navodi Kuhn, je teorija
Josepha Priesteya i Lavoisiera. Priesteyevo stajalite je bilo da zapaljivi materijali
moraju u sebi sadravati entitet koji je nazvao flogiston. Kasnije je Laviosier dokazao
da takav entitet ne postoji , ve da se radi o istom zraku tj.kisiku.
Kuhn je smatrao da su jednako kao to su paradigme nesumjerljive, i jezici
razliitih teorija neusporedivi, da ne postoji nikakav znanstveni jezik koji bi bio
neutralan i kojim bi se svaka teorija dala objasniti. Njegovo stajalite je da ne postoji
nikakav opservacijski jezik koji bi bio neovisan o teoriji. Svaka toerija je neovisna o
drugoj i svaka posjeduje svoj vlastiti jezik. Tako ne postoji ni mogunost
komunikacije izmeu dviju ili vie suprotstavljenih grupa.
Budui da se nove paradigme raaju iz starih, one obino ukljuuju mnogo od onog
rjenika i aparata, kako i konceptualnog tako i manipulativnog, kojima se ranije sluila
tradicionalna paradigma. Ali nove se paradigme rijetko slue ovim posuenim
elementima na sasvim tradicionalan nain. U okviru nove paradigme, stari tremini,
pojmovi i eksperimenti ulaze u nove meusobne odnose. Kao neizbjean rezultat imamo
ono to bismo morali nazvati....nesporazumom izmeu dviju suparnikih kola.13
Kritiari su meutim zauzimali stav da znanost posjeduje zajedniki jezik, koji
prethodi teorijskom jeziku. Oni koji se priklanjaju Kuhnu moraju takoer prihvatiti
zakljuak da time i napredak znanosti postaje problematian.
Meutim postoji daljnja linija argumentacije, a to je uvoenje referencije. Termini
ne moraju nuno dijeliti isto znaenje, ve je dovoljno da dijele referencije. Ovdje u
uzet ve dobro poznat primjer Gottloba Fregea, pojmove Veernjaa i Zornjaa.
Oba termina referiraju na isti predmet, tj. na Veneru, oni imaju istu ekstenziju, a
razliitu intenziju. Kritiari Kuhna smatraju da pozivanjem na referenciju, mogu
izbjei nesumjerljivost teorija. Sam Kuhn i njegovi sljedbenici pak smatraju da
promjena teorije ukljuuje i promjenu znaenja, koja dovodi i do promjene stvarnosti.
Sljedbenici Whorfa pozivali su se na tezu o nesumjerljivosti jezika, to je dovelo do
postojanja razliitih jezinih zajednica, tj. do postojanja razliitih svjetova, do pojave
razliitih ontologija. Iz ovoga slijedi konstruktivistika slika svijeta; postojanje
razliitih stvarnosti. No veina nas smatra da postoji samo jedan svijet i mogla bi se
prikloniti shvaanju Michaela Devetta, da jezik utjee ne stvarnost, ali je ne odreuje.
Mi prihvaamo Whorfovu tvrdnju da jezik njihove zajednice utjee (ali ne odreuje)
na teorije koje stvaraju.14

13
ibid.str.157,158
14
Devitt Michael, Sterelny Kim, Jezik i stvarnost, Kruzak, Zagreb 2002., str.277
9 SAPIR-WHORF HIPOTEZA

6 ZAKLJUAK

Unato brojnim kritikama Saphir-Whorf hipoteze, smatram da su oba lingvista

uoila golem problem kojem je uzrok lingvistiki relativizam. Relativizam je najbolje
vidljiv u podruju prevoenja, a kako se sama bavim prevoenjem naila sam esto
puta na problem, koji povlai ova teza. Iako su kritiari ove teze i neke od navedenih
primjera opovrgnuli, a kasnije i dakazali da nisu odrivi, smatram da je teza potakla
filozofe jezika na dodatna razmiljanja i objanjenja o odnosu jezika i stvarnosti.
Iz svaga navedenog povlaim zakljuak, da je problem nemogunosti prevoenja
izraza nerijeiv, ukoliko na prijevod gledamo atomistiki. Prihvaam Quineov
zakljuak o jezinom holizmu i neodreenosti prevoenja.

7 LITERATURA

7.1 Primarna literatura:

[1] 1.Whorf Benjamin Lee, Jezik, misao i stvarnost, Beogradski izdavako-grafiki

zavod, Beograd, 1979.

7.2 Sekundarna literatura:

[2] uljak Zvonimir, Vjerovanje, opravdanje i znanje, Ibis grafika, Zagreb, 2003.

[3] Devitt Michael, Sterelny Kim, Jezik i stvarnost, Kruzak, Zagreb 2002.

[4] Kuhn Thomas, Struktura znanstvenih revolucija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb,

1999.

[5] Quine Willard Van Orman, Rije i predmet, Kruzak, Zagreb, 1999.

[6] Helmut Gipper. "Eine Sprache fr alle?" Die politische Meinung, br307, 1995,

str.86-95

9/9