Professional Documents
Culture Documents
Nesto Predivno PDF
Nesto Predivno PDF
NETO PREDIVNO
Drugo poglavlje
Vojvoda od Hotorna je polako spustio ruku, pitolj se jo uvek dimio u njegovoj ruci, i
gledao smireno u zguvanu figuru Lorda Grenderfilda koja je leala nepomino na
zemlji. Ljubomorni muevi su bili prokleta smetnja, mislio je Dordan - skoro
problematini kao njihove uobraene i neozbiljne ene. Ne samo da su esto donosili
potpuno neosnovane zakljuke, ve su takoe insistirali da raspravljaju o svojim
zabludama u zoru sa pitoljima. Njegov ravnoduan pogled je jo uvek odmarao na
starijem, ranjenom protivniku, koji je nakon zbrinjavanja od strane lekara i
sekundanata, proklinjao lepu, prevrtljivu, mladu enu ija je neumorna tenja za njim
izazvala ovaj dvoboj.
U dvadeset sedmoj, Dordan je odavno odluio da gubljenje vremena sa enama
drugih ljudi donosi vie komplikacija od bilo kakvog zadovoljenja seksualnih potreba.
Kao rezultat toga, odavno je praktikovao da ogranii svoje este seksualne veze samo
na one ene koje su bile neoptereene muevima. Bog je znao da je bilo vie nego
dovoljno njih, a veina su bile eljne i spremne da mu zagreju krevet. Flertovanje,
meutim, je bilo normalan deo ivota meu visokim drutvom i njegova nedavna
umeanost sa Elizabetom Grenderfild, koju je znao od kad su oboje bili deca, bilo je
neto malo vie od toga - bezopasan flert koji se pojavio kada se ona vratila u
Englesku sa dueg putovanja od godinu dana. Flert je poeo kao nita vie nego
nekoliko aljivih primedbi - dodue sa seksualnim konotacijama - razmenjenih
izmeu starih prijatelja. To nikada ne bi otilo dalje, da jedne noi prole nedelje
Elizabeta nije promakla Dordanovom batleru i, kada je Dordan doao kui, naao ju
je u krevetu - celu bujnu, golu, izazovnu enu. Normalno, on bi je izvukao iz kreveta i
poslao njenoj kui, ali te noi njegov um je ve bio otupljen brendijem jer se opijao sa
prijateljima, i dok je on razmatrao o tome ta da radi s' njom, njegovo telo je
nadglasalo njegov spori um i insistiralo da prihvati njen neodoljiv poziv.
Okreui se prema svom konju, koji je bio privezan za oblinje drvo, Dordan je
bacio pogled gore prema slabim zracima sunca koji su arali nebo. Bilo je jo
vremena da uzme nekoliko sati sna pre nego to pone dug dan rada i drutvenih
delatnosti koje e kulminirati kasno veeras na balu kod Bildrupovih.
Tree poglavlje
"Ovo prkosi mati, Filberte, zaista!" Aleksandra je saoptila starom slugi koji se
vukao njenim odajama nosei mali drveni posluavnik.
Filbert je zakiljio kratkovido u svoju sedamnaestogodinju gospodaricu, koja je bila
ispruena preko kreveta na stomaku, njena mala brada bila je poduprta rukama, a telo
odeveno u uobiajeni sklop uskih smeih pantalona i izbledele majice.
"Ovo pouzdano zbunjuje," ponovila je Aleksandra glasom u kojem se osealo
neodobravanje.
"ta to, gospoice Aleks?" raspitivao se on, pribliavajui se krevetu. Okrenuvi se
pre nego to je njegova gospodarica stavila na prekriva neto belo i veliko,
kratkovidi sluga je zakljuio da se radi ili o pekiru ili o novinama. Zakiljivi oima,
naporno je zurio u beli predmet, nakon ega se inilo kao da je video mutne crne
mrlje, koje su ga zauzvrat dovele do ispravnog zakljuka da se radilo o novinama.
"Ovde pie," Aleksandra ga je obavestila, kuckajui po novinama od 2. Aprila 1813.
svojim kaiprstom, "da je Lady Vaterfort-Het odrala bal za osamsto ljudi, praen
veerom koja se sastojala od najmanje 45 razliitih jela! etrdeset i pet jela! Moe li
da zamisli takvo rasipnitvo? Osim toga," Aleks je nastavila, odsutno etkajui tamne
kovrde kako bi ih sklonila od njenog potiljka, dok je piljila u sporni list, "lanak
razvlai sve vie i vie o ljudima koji su prisustvovali zabavi i ta su nosili. "Sluaj
ovo Saro," rekla je kada je pogledala i nasmejala se Sari Viters koja je ula u sobu
nosei u rukama svee opranu posteljinu.
Do smrti Aleksandrinog oca pre tri godine, Sara je imala zvanje domaice, ali usled
tekih finansijskih posledica koje su proizale iz njegove smrti, bila je otputena
zajedno sa svim ostalim slugama - osim Filberta i Penrouza, koji su bili suvie stari i
bolesni da nau novo zaposlenje. Sada se Sara vraala samo jednom meseno,
zajedno sa seljanicom kako bi pomogla sa pranjem vea i tekim ienjem.
Namestivi vetaki glas, Aleksandra je citirala zbog Sare, "Gospoica Emili Velford
bila je u pratnji grofa od Marama. Haljina boje slonovae gospoice Velford bila je
ukraena biserima i dijamantima."
Zacerekavi se, Aleksandra je zatvorila novine i pogledala u Saru. "Moete li da
verujete da ljudi zaista ele da itaju takve bljuvotine? Zato bi ikoga zanimala haljina
koju je neko nosio ili da se grof od Deltona u poslednje vreme vratio sa boravka u
kotskoj, ili to se 'pria da on pokazuje poseban interes za izvesnu mladu damu
velike lepote i ugleda'?"
Sara Viters podie obrve i zagleda se sa neodobravanjem u Aleksino ruho. "Postoje
neke mlade dame koje brinu o tome ta nose veinu svog vremena," znaajno je
odgovorila.
Aleksandra je prihvatila tu dobronamernu zamerku sa veselom, filozofskom
ravnodunou. "Trebalo bi mnogo vie od malo pudera i ruiastog satena da bih ja
izgledala kao velika dama." Aleksina davna nada da e izai iz 'aure' kao klasina
lepa plavua nije uopte urodila plodom. Umesto toga, njena kratka, kovrdava kosa
bila je tamno kestenjasta, njena brada je jo uvek bila mala i tvrdoglava, njen nos je i
dalje bio prast, a njeno telo je bilo vitko i gipko kao kod nekog momia. U sutini,
njena jedina zaista zadivljujua karakteristika bio je par ogromnih oiju boje vode sa
garavim trepavicama koje su potpuno dominirale na njenom licu - licu koje je bilo
preplanulo od rada i jahanja na suncu. Meutim, njen izgled vie nije brinuo Aleks ni
najmanje; ona je imala druge, vanije stvari koje su joj okupirale um.
Pre tri godine, posle smrti njenog dede koja je usledila gotovo odmah nakon smrti
njenog oca, Aleks je postala tehniki, iako netano, 'mukarac kue'. U njene
mladalake ruke pao je zadatak da se brine o dvoje starijih slugu, steui skroman
porodini budet, obezbeujui hranu na sto, i bavei se napadima besa njene majke.
Obina devojka, vaspitana na uobiajen nain, nikad ne bi bila u stanju da prihvati
takav izazov. Ali nije bilo nieg obinog u Aleksandrinom izgledu i njenim
sposobnostima. Kao mlada devojka, nauila je da peca i puca ko od ale da bi postala
dobar pratilac svog oca kada doe u posetu. Sada, sa smirenom odlunou, ona je
jednostavno koristila te iste vetine kako bi prehranila svoju porodicu.
Zveket drveta utovarenog u kutiju proterao je iz njenog uma sve misli o balskim
haljinama posutim dijamantima. Drhtei od hladnoe koja je prodirala kroz debele
zidove kue, inei je vlanom i hladnom, obmotala je svoje ruke oko grudi. "Ne troi
to, Filberte," rekla je brzo, jer je savijen sluga dodavao jedan od malih trupaca kako bi
izazvao slabu malu vatru. "Zapravo ovde nije hladno," rekla je neiskreno,"samo je
malo otrije. Veoma zdravo. Osim toga, odlazim za nekoliko minuta na zabavu Meri
Eleninog brata, pa nema smisla troiti dobro drvo."
Filbert je bacio pogled na nju i klimnuo glavom, ali trupac je skliznuo iz njegovih
ruku i otkotrljao se preko pohabanog drvenog poda. Uspravio se i gledao oko sebe,
pokuavajui da razlikuje braon trupac u moru podnih dasaka oko njega. Svesna
njegovog slabog vida, Aleksandra je rekla neno, "U podnoju mog stola je," a zatim
gledala sa simpatijama kako se stari sluga savija ispod stola i skuplja ga, saoseajui
se sa njim zbog trupca. "Saro?" upitala je iznenada, kada se isti udan oseaj
isekivanja koji je povremeno iskusila u prethodne tri godine skupio u njenim
grudima. "Da li si ikada imala oseaj da e se neto posebno dogoditi?"
Sara je ustro zatvorila fioke komode i pourila do ormara. "Zaista sam imala."
"Da li se taj oseaj ispunio?"
"Jeste."
"Stvarno?" Aleksandra je rekla, a njen oi boje vode su radoznalo sijale. "ta se
dogodilo?"
"Dimnjak se sruio, ba kao to sam upozoravala tatu da e se sruiti, ali on nije video
da treba da se popravi."
Melodian zvuk je izbio iz Aleksandre i ona je odmahnula glavom. "Ne, ne, ne mislim
na tu vrstu oseaja." Pomalo zbunjena, Aleksandra se poverila, "Imala sam taj oseaj
sada kao i pre nego to je deda preminuo, ali nikada nije bio toliko jak i stalan kao ove
nedelje. Oseam kao da stojim na ivici provalije, ekajui neto to bi trebalo da se
desi."
Zateena Aleksandrinim sanjalakim glasom i dugotrajnim mlitavilom jer je ona bila
inae liena mate i neprestano u pokretu, Sara ju je prouavala. "ta mislite da e se
dogoditi?"
Aleksandra je zadrhtala ulno. "Neto predivno." Poela je da govori jo neto, ali
njene misli su se rasule zbog glasnog enskog vriska koji je doao iz spavae sobe
ujka Montija preko hodnika, praenog zvukom lupanja vratima i parom treih
stopala. Aleksandra se uspravila i skoila sa kreveta u gracioznom, energinom
pokretu to je bilo mnogo prirodnije za njenu narav od njenog prethodnog stanja
sanjalake mirnoe, ba kada je Marija, mlada seljanka koju je Sara dovela sa sobom
kako bi joj pomogla sa pranjem, ljutito ula u spavau sobu.
"On me je zgnjeio, on je'!" Marija je prasnula, trljajui njen obilni donji deo.
Podiui ruku, pokazala je optuujuim prstom na sobu ujka Montija. "Ja ne mora' da
trpim to od tak'ih ko' on, ni od bilo kog'!Ja sam fina devojka, ja sam, jedna-"
"Onda se ponaaj kako fina devojka i skrati jezik!" Sara je odbrusila.
Aleksandra je uzdahnula kao da se sva teina njene odgovornosti za ovo domainstvo
smestila oko nje opet i oterala sve misli o etrdeset i pet delova veere. "Otii u i
razgovarati sa ujakom Montijem," rekla je Mariji. "Sigurna sam da nee to ponovo
uiniti," a onda je sa iskrenim osmehom dodala, "Barem nee to uraditi ako se ne
savija u okviru njegovog domaaja. Gospodin Monta je neto kao ... pa ...
poznavalac enske anatomije, i kada ena ima naroito dobro zaobljeni donji deo, on
nastoji da pokae svoje odobrenje dodirivanjem - poput konjanika koji tape bok
posebno finog punokrvnog konja."
Ovaj govor je polaskao i smirio seljanku, jer uprkos nedentlmenskom ponaanju
Montaa Mara, on je ipak bio kraljevski vitez.
Kada su svi otili, Sara je gledala sumorno po praznoj sobi sa Gazetom ostavljenom
na krevetu. "Neto predivno," frknula je, razmiljajui s' gorkom tugom o
sedamnaestogodinjoj devojici koja je pokuavala, bez pritube, da nosi teret
bizarnog domainstva ije su jedine sluge bili povijen, stariji batler koji je bio previe
ponosan da prizna da je gluv i beznadeno kratkovidi sluga. Aleksandrina porodica ju
je toliko teretila kao i njene sluge, mislila je Sara sa gaenjem. Njen ujak Monta
Mar, iako dobronameran, bio je retko trezan, a nikad dovoljno pijan da previdi bilo
koju priliku da pokae svoju ljubavnu panju svakome ko nosi suknju. Gospoa
Lorens, Aleksandrina majka, koja je trebala da preuzme zaduenja nakon smrti
gospodina Lorensa, prebacila je sve odgovornosti za voenje doma Lorensovih na
Aleksandru, i bila najvei Aleksin teret.
"Ujka Monti," Aleksandra je rekla blago razbenjenim glasom roaku njenog oca, koji
je doao da ivi sa njima pre dve godine kada ga nijedan od njegovih bliih roaka
nije hteo.
Krupan gospodin je sedeo ispred slabane vatre, bolesnim nogama oslonjenim na
nisku klupicu, sa bezgrenim izrazom lica. "Pretpostavljam da si dola da mi zvoca
zbog one devojke," promrmljao je, posmatrajui je zlokobnim, krvavim oima.
Izgledao je isto tako kao ukoreno, starije dete da Aleksandra nije bila u stanju da odri
prikladno strogo ponaanje. "Da," priznala je sa nevoljnim malim osmehom, "i takoe
da otkrijem gde ste sakrili bocu provercovane madere koju vam je jue doneo va
prijatelj gospodin Baterli."
Ujak Monti je reagovao loom imitacijom pravednikog gneva. "A ko se, ako smem
da pitam, usudio da pretpostavi da postoji takva boca prisutna u ovim odajama?"
On je gledao popreko Aleksandru koja ga je ignorisala i planski i metodino poela da
pretrauje njegova omiljena mesta za skrivanje - ispod jastuka na divanu, ispod
njegovog dueka, i na kaminu. Nakon to je pretraila jo desetine drugih mesta,
prila je njegovoj stolici i dobronamerno ispruila ruku. "Dajte mi je, ujae Monti."
"ta?" upitao je tupo, premetajui nelagodno bocu madere ispod njega gurajui je na
jednu stranu njegovog obilnog zadnjeg kraja. Aleksandra ga je videla kako se pomera
i zakikotala se. "Bocu madere na kojoj sedite, eto ta."
"Misli moj lek," ispravio ju je. "to se tie toga, doktor Betl mi je rekao da ga
koristim zbog njegovih lekovitih svojstava, kad god se moja stara ratna rana podljuti."
Aleksandra je prouavala njegove krvave oi i rumene obraze, procenjujui stepen
njegove opijenosti sa strunou koju je stekla za dve godine bavljenja njenim
nemarnim, neodgovornim, ali simpatinim starim ujakom. Pruajui ruke blie njemu
insistirala je. "Dajte je vie ujae. Mama oekuje vikara i njegovu suprugu na veeri, a
eli i vas tamo, takoe. Moraete da budete trezni kao-"
"Morau da budem lukav da bih podneo taj pompezni par. Kaem ti, Aleks a'ele moj,
obo'e mi stvaraju jezu. Pobonost je za svece i svetice koji nisu pogodni za drutvo
oveka od krvi i mesa."
Kada je Aleksandra nastavila da dri ruku podignutu, starac je uzdahnuo rezignirano,
podigao kuk i izvukao polupraznu bocu madere ispod njega.
"To je dobar momak," Aleksandra ga je pohvalila, drugarski ga tapui po ramenu.
"Ako budete jo uvek budni kada se vratim, odigraemo ugodan vist i-"
"Kada se vraa?" Gospodin Monta je izgovorio uznemireno. "Ne misli da ode i da
me ostavi samog sa tvojom majkom i njenim nepodnoljivim gostima!"
"Upravo u to uraditi," Aleksandra je rekla veselo, izlazei. Poslala mu je poljubac i
zatvorila vrata dok je on gunao da e 'umreti od dosade' i 'biti baen u veni mrak'.
Prolazila je pored odaja njene majke kada ju je Felicija Lorens pozvala krhkim, ali
zapovednikim glasom, "Aleksandra! Aleksandra, jesi li to ti?"
Ljutita nota u majinom tunom glasu naterala je Aleks da se zaustavi i psihiki
pripremi za ono to e sigurno biti jo jedan neprijatan sukob sa njenom majkom o
Vilu Helmsliju.
Ispravivi svoja tanka ramena, zakoraila je u majinu sobu. Gospoa Lorens je
sedela ispred toaletnog stoia, nosei staru prepravljenu kunu haljinu, mrtei se
svom odrazu u ogledalu. Tri godine od smrti njenog supruga dodale su deceniju
njenom nekada lepom licu, pomislila je Aleks tuno. ivahni sjaj koji je nekada
osvetljavao majine oi i oivljavao njen glas je izbledeo, zajedno sa bogatom
mahagoni bojom njene kose. Sada je bila samo dosadno smea, protkana sivom. Nije
samo tuga opustoila lice njene majke, Aleks je znala. To je bio i bes.
Tri nedelje posle smrti Dorda Lorensa, sjajna koija se dovezla do njihove kue. U
njoj je bila 'druga porodica' Aleksinog voljenog oca - supruga i erka koje su ivele u
Londonu vie od dvanaest godina. On je zadrao svoju zakonitu porodicu sakrivenu u
skoro-siromatvu u Moramu, dok je iveo sa jednom nezakonitom u velikom stilu.
ak i sada, Aleks se trgnula s' bolom kada se podsetila poraavajueg dana kada je
neoekivano dola licem u lice sa svojom polusestrom u ovom domu. Devojica se
zvala Rouz, i bila je izuzetno lepa. Ali to nije povredilo Aleks ni priblino toliko kao
prelepi zlatni medaljon koji je Rouz nosila oko svog vitkog belog vrata. Dord
Lorens ga je dao njoj, ba kao to je dao jedan Aleks. Ali Aleksin je bio napravljen od
lima. Limeni medaljon, kao i injenica da je izabrao da ivi sa ljupkom malom
plavuom, ukazali su Aleks i njenoj majci stav njenog oca reito jasno.
Samo u jednoj stvari je on obe svoje porodice tretirao jednako - i to u pitanju imovine:
On je umro bez ilinga na njegovo ime, ostavljajui obe porodice bez dinara.
Zbog dobrobiti svoje majke, Aleks je sahranila bol zbog njegove izdaje u srcu i
pokuala da se ponaa normalno, ali alost njene majke se pretvorila u bes. Gospoa
Lorens se trajno povukla u svoje sobe negujui svoj bes, ostavljajui sve ostalo u
Aleksinim rukama. Dve ipo godine, gospoa Lorens nije bila zainteresovana za svoje
domainstvo ili svoju oaloenu erku. Kada je govorila, to je bilo samo kako bi
klela svoju nepravednu sudbinu i izdaju njenog mua.
Ali pre est meseci gospoa Lorens je shvatila da njena situacija moda nije ba tako
beznadena kako je ona mislila. Nala je nain za bekstvo iz neprilike - i Aleksandra
je trebala da bude taj nain. Aleksandra, odluila je ona, je trebala da bude zamka
muu koji bi mogao obe da spase iz ovog siromanog ivota. U tom cilju, gospoa
Lorens je obratila gramzivu panju na razliite porodice u komiluku. Samo jedna od
njih, Helmslijevi, su bili dovoljno bogati da bi joj odgovarali, pa se odluila za
njihovog sina Vila - uprkos injenici to je on bio dosadan, papuarski mladi, u
velikoj meri pod uticajem svojih neobuzdanih roditelja, koji su bili skoro puritanski u
svojim verskim sklonostima.
"Pitala sam vikara i njegovu enu da dou na veeru," gospoa Lorens je rekla Aleks
u ogledalu. "A Penrouz je obeao da e pripremiti odlian obrok."
"Penrouz je batler, majko, ne moe se oekivati da kuva za drutvo."
"Dobro mi je poznat prvobitni Penrouzov poloaj u domainstvu, Aleksandra.
Meutim, on kuva bolje od Filberta i od tebe, tako da emo morati da radimo sa
njegovim sposobnostima veeras. I sa ribom, naravno." rekla je, i sa osetljivim
drhtajem zavrtela tankim ramenima. "Ne bih elela da moramo da jedemo toliko ribe.
Nikada nisam marila prekomerno za nju."
Aleksandra, koja je hvatala ribu i lovila bilo koju divlja koju je mogla da nae za
njihovu trpezu, zajapurila se, kada nekako nije uspela u dunosti efa ovog udnog
domainstva. "ao mi je majko, ali lov je sad oskudan. Sutra u jahati van sela i
videu ako mogu da dobijem neto bolje. Upravo sada, odlazim i neu biti kui do
kasno."
"Kasno?" njena majka je uzdahnula. "Ali mora biti ovde veeras i ti mora, mora,
mora se odlino ponaati. Zna kakvi su vikar i njegova ena pristalice pristojnosti i
skromnosti ena, iako moju duu jedi to nas je taj ovek ostavio tako nisko u svetu da
se moramo zadovoljiti prvenstveno samo vikarom."
Aleksandra nije morala da pita ko je 'taj ovek'. Njena majka je uvek nazivala
Aleksinog oca ili 'taj ovek' ili 'tvoj otac' - kao da je sama Aleksandra nekako bila
kriva za njegov izbor a ona, gospoa Lorens, bila samo nevina rtva tog izbora.
"Onda ne smete razonoditi vikara," Aleksandra je rekla neno, ali sa nepokolebljivom
vrstinom, "jer se ja ne bih udala za Vila Hemslija kako bi me spasio od gladi - kada
nismo ni u najmanjoj opasnosti od nje."
"Oh, da, hoe," njena majka je rekla niskim, ljutitim glasom koji se povisio od
meavine oaja i uasa. "I mora se vladati kao mlada devojka plemenitog porekla to
i jesi. Nema vie tumaranja po selu. Hemsliji nee oprostiti ni daak skandala ako je
vezan za njihovu buduu snaju.
"Ja nisam njihova budua bilo ta!" Aleksandra je rekla, odravajui svoju nesigurnu
smirenost uz napor. "Mrzim Vila Hemslija i za vau informaciju," zavrila je, gurnuta
preko granice zaboravljajui na krhku uraunljivost svoje majke, "Meri Elen kae da
Vil Hemsli vie voli deake nego devojke!"
Uas te izjave, koju je sama Aleks samo delimino razumela, uplovio je pravo u
prosedu glavu gospoe Lorens. "Pa, naravno - mnogi mladii vie vole druge mladie
kao drugove. "Iako," nastavila je gospoa Lorens, ustajui i poinjajui da koraa sa
uzavrelom neprijatnou koja je bila nevaea due vreme, "to je moda ba ono zbog
ega on nije pokazao jako protivljenje da te oeni, Aleks." Njen pogled se prikovao na
Aleksandrinu tanku figuru odevenu u otrcane, uske braon pantalone, belu, bez rukava
otvorenu koulju i braon izme na kojima se videlo da je pokuala da ih izglaa. Ona
je izgledala vie kao nekad imuan mladi ija je porodica propala i koji je bio
primoran da nosi odeu koju je prerestao. "Mora poeti da nosi haljine, iako mladi
Vil ne izgleda kao da se protivi tvojim pantalonama."
Zadravajui svoj temperament sa naporom, Aleks je rekla strpljivo, "Majko, ja ne
posedujem haljinu koja je dva centimetra ispod mojih kolena."
"Rekla sam ti da prepravi jednu od mojih za tebe."
"Ali ja nisam veta sa iglom i-"
Gospoa Lorens je prestala sa koraanjem i zapiljila se u nju. "Moram da kaem da
iznosi svaku smetnju koju moe da smisli na putu tvoje veridbe, ali ja mislim da
okonam ovo ruglo od ivota kojim ivimo, a Hemslijev sin je jedina nada koju
imamo." Ona se namrtila mrano na tvrdoglavu enu-dete stojei na vratima, a senka
gorkog aljenja je prelazila preko njenog bledog lica. "Shvatam da nikada nismo bile
zaista bliske, Aleksandra, ali taj ovek je kriv to si izrasla u divlju, samovoljnu
prostitutku koja si danas, koja tumara selom, nosi pantalone, puca pukom i radi
svakojake stvari koje ne bi trebalo."
Bespomona da zadri ljutitu neprijatnost svog glasa, Aleksandra je uzvratila kruto,
"Da sam ja povueno, bljutavo, bespomono stvorenje koje ti izgleda eli da budem,
domainsto bi moglo da izgladni odavno."
Gospoa Lorens je imala milost da izgleda pomalo osramoeno, "to kae je istina,
ali ne moemo da idemo ovim putem jo dugo. Uprkos tvojim najboljim naporima,
duni smo svakome. Znam da nisam bila dobra majka protekle tri godine, ali dola
sam pameti konano, i moram da preduzmem korake da vidim da si se bezbedno
udala."
"Ali ja ne volim Vila Hemslija," Aleksandra je prasnula oajniki.
"to je sve to je dobro," rekla je gospoa Lorens otro. "Onda on ne moe da te
povredi kao to je mene povredio tvoj otac. Vil dolazi iz stabilne, solidne porodice.
Nee ga nai da dri jo jednu enu u Londonu i kocka." Aleksandra se trgnula na
ovaj okrutan podsetnik na izdaju njenog oca, a njena majka je nastavila, "Zapravo, mi
smo veoma srene to je Hemsli toliko navaljivao - inae, pretpostavljam da te ne bi
imao za snaju."
"Samo, koja je moja privlanost kao snaje?"
Gospoa Lorens je izgledala okirano. "Kako koja, mi smo povezani sa jednim
grofom, Aleksandra, i sa vitezom kraljevstva," rekla je ona kao da je odgovorila na
sve.
Kada je gospoa Lorens pala u misaonu tiinu, Aleksandra je slegnula ramenima i
rekla, "Ja idem kod Meri Elen. Njenom bratu je roendan danas."
"Moda je bolje da nisi prisutna na veeri," gospoa Lorens je rekla, odsutno
uzimajui etku i provlaei je nasumino kroz kosu. "Verujem da e Hemsliji hteti da
otvore temu braka veeras, a to ne bi uradili da si ti ovde mrtei se i gledajui ih
buntovno."
"Majko," Aleksandra je rekla sa meavinom saaljenja i nespokoja, "Radije u
gladovati nego se udati za Vila."
Izraz lica gospoe Lorens je jasno stavio do znanja da ona, sama, nije radije volela
gladovanje od braka njene erke. "Ova pitanja je najbolje ostaviti odraslima da ree.
Idi kod Meri Elen, ali obuci haljinu."
"Ne mogu. U ast roendana Dona O' Tula imaemo turnir kao u stare dane - znate,
onu vrstu turnira koju O' Tulovi imaju za roendane."
"Ti si u potpunosti prestara da paradira u tom zaralom starom oklopu, Aleksandra.
Ostavi ga u hodniku gde i pripada."
"Nikakva teta se nee napraviti na njemu," Aleksandra ju je uveravala. "Uzimam
samo tit, lem, koplje i grudni oklop."
"Oh, dobro," rekla je njena majka umorno slegnuvi ramenima.
etvrto poglavlje
Neasni razvratnici i veti zavodnici nisu bili, meutim, izvan iskustva gospoe
Lorens, koja je bila posrnula rtva ba takvog podmuklog armera kada je bila jedva
starija od Aleksandre. Kao i Vojvoda od Hotorna, njen mu je bio neverovatno zgodan,
sa utivim manirima, prelepom odeom, i bez skrupula.
to je bio razlog zato je, kada se Aleksandra probudila sledeeg jutra, videla svoju
majku kako upada u sobu, glasom koji je vibrirao od besa. "Aleksandra, probudi se
smesta!"
Aleksandra se izvila u sedeem poloaju i odgurnula kovrdavu kosu sa oiju. "Neto
nije u redu?"
"Rei u ti ta nije u redu," rekla je njena majka, a Aleksandra je bila okirana
otrovnim besom koji je poticao od njene majke. "Imali smo etiri posetioca ovog jutra,
poevi sa krmarevom enom, koja me je obavestila da si delila spavau sobu tamo
sa onim niskim, prevrtljivim zavodnikom nevinih sino. Naredna dva posetioca su bili
radoznali istraioci. etvrti posetilac," naznaila je glasom koji je drhtao od skrivenog
gneva i suza, "bio je vikar koji mi je rekao da, zbog tvog skandaloznog ponaanja
sino, tvog stanja razgolienosti, i tvog opteg nedostatka skromnosti i razuma, on
tebe sada smatra ispod nivoa uglaene ene za njegovog sina i za bilo kog drugog
potenog oveka."
Kada se Aleksandra jednostavno zagledala u nju sa vidljivim olakanjem, gospoa
Lorens je izgubila kontrolu. Zgrabila je Aleksandru za ramena i protresla je. "Da li
ima ikakvu predstavu ta si uinila," vrisnula je. "Ima li? Onda u ti ja rei -
osramotila si sebe nepovratno. Tra se proirio posvuda, a ljudi priaju o tebi kao da si
drolja. Viena si u krmi u razgolienom stanju i zauzela si sobu nasamo sa
mukarcem. Izala si iz iste krme pola sata kasnije sa istim mukarcem. Da li zna
ta svi misle?
"Da sam bila umorna i da mi je bio potreban odmor?" Aleksandra je predloila
razumno, vie uznemirena bledilom njene majke nego njenim reima.
"Budalo! Ti si vea budala nego to sam ja ikada bila! Nijedan pristojan ovek te nee
hteti sada."
"Majko," Aleksandra je rekla umirujui je, pokuavajui da preokrene njihove uloge
kako je radila esto u poslednje tri godine, "smirite se."
"Da se nisi usudila da koristi taj snishodljiv ton prema meni, gospoice!" njena
majka je povikala, lice joj je bilo samo centimetar od Aleksandrinog. "Da li te je taj
ovek dodirnuo?"
Postajui sve vie uznemirena majinom histerijom, Aleksandra je rekla iznosei
injenice, "Znate da jeste. Videli ste da me nosi ovde i-"
"Ne tako!" gospoa Lorens je povikala, tresui se od besa. "Da li je stavio ruke na
tebe? Da li te je poljubio? Odgovori mi, Aleksandra!"
Aleksandra je upravo razmatrala da porui principe koje joj je deda usadio, ali pre
nego to je stigla da otvori usta da slae, njena majka je ve primetila izdajniko
rumenilo na njenim obrazima.
"Jeste, zar ne!" vrisnula je. "Odgovor je zapisan svuda po tvom licu." Gospoa Lorens
se uspravila i ustala, koraajui mahnito napred-nazad ispred Aleksandrinog kreveta.
Aleksandra je ula za ene koje su postale tako uzrujane da su upale svoju kosu, a
njena majka je izgledala na rubu da uradi upravo to. Brzo se uspravljajui u krevetu,
ispruila je ruku da zaustavi besciljno koraanje njene majke. "Majko, molim vas
nemojte se uznemiravati ovako. Molim vas nemojte. Vojvoda i ja nismo uradili nita
pogreno."
Njena majka je umalo slomila zube u besu. "Ti moda ne shvata da je ono to ste vi
uradili pogreno, ali taj prost, popustljiv, korumpirani degenerik je znao. Znao je.
Uplesao je ovde odvano, znajui da si previe naivna da shvati ta je uradio. Boe,
kako mrzim mukarce!"
Bez upozorenja, povukla je Aleksandru u naruje u estok zagrljaj. "Nisam slepa
budala kakva sam nekad bila. Pustila sam tvog oca da nas iskoristi za svoju zabavu i
onda nas odbaci, ali neu dozvoliti Hotornu da nam to radi. Upropastio te je, i ja u ga
naterati da plati, videe. Prisiliu ga da uradi ono to je ispravno."
"Majko, molim vas!" Aleksandra je prasnula, izvlaei se iz majinog zagrljaja koji ju
je guio. "On nije uradio nita pogreno, ne stvarno. Samo mi je dodirnuo udove,
traei polomljene kosti, i poeleo mi zbogom poljupcem u elo! To ne moe biti
pogreno."
"Unitio ti je ugled vodei te u javnu krmu. Upropastio ti je svaku ansu za pristojan
brak. Nijedan ovek te nee hteti sada. Od ovog dana, gde god da ode u selu, skandal
e te pratiti. Za to on mora da plati, i to skupo. Kada se vratio u krmu sino dao je
doktoru svoju adresu. Ii emo za njim i zahtevati pravdu."
"Ne!" Aleksandra je uzviknula, ali je njena majka bila gluva za sve osim za svoj
unutranji glas koji je vritao za osvetom ove tri duge godine.
"Ne sumnjam da e on oekivati nau posetu," nastavila je ogoreno, ignoriui
Aleksandrine molbe, "sada kada smo saznali celu istinu o sinonom debaklu."
Peto poglavlje
Najdraa Meri Elen, molim te prati nosioca ovog pisma i doi do mene im bude
mogla. Katastrofa se dogodila i ja sam prilino strano usamljena! Moja majka je
ovde a i ujka Monti, tako da tvoja mama ne treba da brine za tvoju bezbednost. Pouri,
molim te. Nema mnogo vremena pre nego to moram da te napustim-
Dve suze su izbile iz Aleksinih oiju, drhtei na garavo crnim trepavicama, a onda su
iscurile niz njene obraze. Jedna po jedna, padale su u vlanu mrlju na pismu sve dok
nije odustala od beznadene borbe i poloila glavu na ruke, njena ramena su se tresla
od bolnih jecaja.
"Neto predivno?" apnula je slomljeno Bogu. "Ovo je Tvoja ideja predivnog?"
Petnaest minuta kasnije, Remzi je pratio zadovoljno, iako mirno, gospou Lorens i
gospodina Montaa iz kue, ostavljajui udovicu vojvotkinju samu sa njena dva
unuka. Vojvotkinja je ustala sporo, njena ramena bila su kruta kada se okrenula prema
Dordanu.
"Ne misli ozbiljno da nastavi s ovim!" objavila je.
"Nameravam tano to."
Njeno lice je prebledelo na njegove rei. "Zato?" zahtevala je. "Ne moe oekivati
da poverujem da osea i najmanju elju da oeni tu provincijsku malu miicu."
"I ne oseam."
"Pa zato e onda za ime Boga to uraditi?"
"Saaljenje," rekao je sa brutalnom iskrenou. "alim je. I, svialo se to meni ili ne,
ja sam takoe odgovoran za ono to joj se deava. To je jednostavno tako."
"Onda je isplati!"
Naslonivi lea u svojoj stolici, Dordan je umorno zatvorio oi i gurnuo ruke u
depove svojih pantalona. "Da je isplatim," ponovio je gorko. "Molim Boga da to
mogu, ali ne mogu. Ona je spasila moj ivot, i za uzvrat, ja sam upropastio njene
anse da ima bilo kakvu vrstu uglednog ivota sama. uli ste ta je njena majka rekla
- njen verenik je ve povukao obeanje zato to je 'upropaena'. Brzo nakon to se
vrati u selo, bie laka meta za svakog pohotljivog mukarca. Nee imati ugled, ni
mua, ni decu. Za godinu ili dve, bie svedena na prodaju svojih usluga u istoj krmi
gde sam je odveo."
"Gluposti!" udovica je rekla smelo. "Ako je isplati, moe otii negde drugde da ivi.
Negde poput Londona, gde je traevi nee pratiti."
"U Londonu, najvie emu moe da se nada je da postane ljubavnica nekog mukarca,
i to pod pretpostavkom da bi mogla da privue neku bogatu staru budalu ili glupog
mladog kicoa da je zadri. Videli ste je - ona teko da je vrsta ene koja moe da
podstakne mukarevu poudu."
"Nema potrebe da bude vulgaran," vojvotkinja je rekla kruto.
Dordan je otvorio oi, izraz njegovog lica je bio podrugljiv. "Iskreno govorei, ja
sam naao prilino 'vulgarnim' to smatrate nagraivanjem devojke za spasavanje
mog ivota njenim slanjem u ivot proslavljen prostitucijom, to je ono to se vi
predloili."
Posmatrali su se meusobno preko sobe, dve estoke nesavladive volje sukobljene u
tiini. Vojvotkinja je konano priznala poraz neprimetnim nagibom njene besprekorno
isfrizirane glave. "Kako eli, Hotorne," rekla je, nerado se pokoravajui njegovom
autoritetu kao glave porodice. A zatim ju je jo jedna misao pogodila i ona je potonula
u svoju stolicu, lice joj se pretvorilo u tmurno, smrtonosno belo. "Za sedam stotina
godina, krvne linije ove porodice su bile neukaljane. Mi smo potomci kraljeva i
careva. Jo uvek misli da ta potpuna nitarija stvori sledeeg naslednika." U vrhovnoj
frustraciji, Njena Milost je okrenula svoj gnev prema njenom drugom unuku. "Nemoj
samo da sedi tamo, Antoni, reci neto!"
Lord Antoni Taunsend se zavalio u svoju stolicu, njegov izraz lica je bio iskrivljen.
"Vrlo dobro," rekao je prijateljski, prihvatajui Dordanovu odluku sa fatalisitikim
cerenjem, "kada u biti predstavljen mojoj buduoj roaci? Ili namerava da je ostavi
u salonu do venanja?"
Vojvotkinja je bacila prema njemu ubilaki pogled, ali nije rekla nita vie. Sedela je
prilino mirno, uspravnih lea, sedom glavom visoko podignutom, ali gorko
razoarenje u poslednjih pola sata dodalo je deceniju njenom licu.
Antoni je pogledao prema Dordanu i podigao au kao gest zdravice. "Za tvoje
budue brano blaenstvo," iscerio se.
Dordan ga je pogodio ironinim pogledom, ali njegove crte lica su bile savreno
staloene. Antoni nije bio iznenaen tim nedostatkom vidljivih emocija. Kao i njihova
baka, Dordan je gotovo uvek drao svoje emocije pod krutom kontrolom, ali za
razliku od vojvotkinje, Havk je to inio bez napora - tako lako da su se Toni i mnogi
drugi esto pitali da li je on osetio neku duboku emociju osim besa.
U ovom sluaju, Toni je bio u pravu. Dordan nije oseao nita jae od odreene
tmurne, ljute rezigniranosti prema svom braku. Dok je podizao asu usnama, Dordan
je razmatrao uz gorku zabavljenost ovaj neoekivani obrt sudbine. Posle
viegodinjeg neobuzdanog kurvanja meu Engleskim najiskusnijim, najvetijim, i
najmanje virtuoznim enama, sudbina ga je perverzno opteretila da ivi sa
detetom-nevestom koja je bila izvrsna, vena naivka. Svaki instinkt koji je imao
upozoravao ga je da Aleksandrin nedostatak sofisticiranosti ne proizilazi iz pukog
neiskustva, nego od naivne plemenitosti duha i nenosti srca.
U njegovim rukama, ona bi izgubila fiziku nevinost, ali on je sumnjao da e ona ikad
izgubiti njenu prirodnu naivnost, niti da bi mogla da stekne nesmetano glazuru
dosadne prefinjenosti i zabavne duhovitosti to je bio veliki uslov za prijem u visoko
drutvo gde su bile prave porodine veze.
To mu je smetalo neznatno da ona nikad nee biti u stanju da se uklopi u njegov svet,
njegov ivot. Smetalo mu je - ali ne mnogo, jer istinu govorei on nije imao nameru
da provodi mnogo vremena sa njom u godinama koje dolaze, niti je nameravao da u
velikoj meri menja svoj nain ivota. Odvee je u njegovoj kui u Devonu i
poseivati je tamo, odluio je.
Uzdahnuvi, shvatio je da njegova ljubavnica mora biti obavetena da nee moi da
mu se pridrui u Devonu sledee nedelje kako su planirali. Hvala Bogu Eliza je bila
prefinjena koliko i lepa i senzualna; on ne bi mogao da izdri njenu scenu kada joj
objanjava o putovanju u Devon i njegovom braku.
"Pa, kada emo joj biti propisno predstavljeni?" Antoni je ponovio.
Poseui iza sebe, Dordan je povukao ue zvona. "Remzi," rekao je, kada se batler
pojavio na vratima, "potrai gospoicu Lorens u utom salonu i dovedi je ovde?"
"Gde su moja majka i moj ujak Monti?" Aleksandra je pitala pomalo mahnito im je
ula u primau sobu.
Dordan je ustao i doao napred. "Oni su otpravljeni u lokalnu krmu gde e ostati u
srenom iekivanju nae predstojee svadbe," odgovorio je sa neskrivenom ironijom.
"Vi, meutim, ostajete ovde."
Pre nego to je Aleksandra stigla da svari sve to, bila je predstavljena udovici
vojvotkinji, koja ju je prouavala kroz lornjet. Poniena je istrpela svu upornost
vojvotkinjinog prezrivog pogleda, pa je Aleksandra podigla bradu i zurila pravo nazad
u staricu.
"Ne bulji u mene tim prostim, neutivim pogledom," vojvotkinja je odbrusila kada je
uhvatila Aleksandrin izraz lica.
"Oh, ja sam bila nepristojna madam?" Aleksandra je upitala sa varljivom krotkou.
"Izvinjavam se, onda. Vidite, ja znam da je nepristojno zuriti u nekoga. Meutim, ja
alosno ne znam pravila i obiaje lepog ponaanja kada je neko primalac zurenja."
Vojvotkinjin lornjet je skliznuo iz njenih prstiju i oi su joj se suzile na prorezima.
"Kako se usuuje da mi dri predavanje! Ti si niko, osoba bez krvnih veza ili
porekla ili predaka."
"'Zaista je poeljna stvar imati lepo poreklo'," Aleksandra je citirala ljutito, " 'ali slava
pripada naim precima, a ne nama'."
Antoni je emitovao zadavljen, smean zvuk i brzo se umetnuo izmeu njegove
razbenjene bake i pametnog deteta koje je izabralo da ue u verbalnu borbu sa njom.
"Platon, zar ne?" upitao je sa osmehom i pruio ruku.
Aleksandra je odmahnula glavom, nasmejavi se bojaljivo u nadi da je nala
saveznika u ovoj jazbini neprijateljskih stranaca. "Plutarh."
"Bio sam blizu, u svakom sluaju," zakikotao se. "Poto je Dordan izgleda zanemeo,
dozvolite da vam se predstavim. Ja sam Dordanov roak, Toni."
Aleksandra je stavila svoju ruku u njegov prueni dlan. "Kako ste?"
"Naklon," vojvotkinja je naredila ledeno.
"Oprostite?"
"Mlada dama se klanja kada se upoznaje sa osobom koja je starija ili ima vii
poloaj."
esto poglavlje
Sedmo poglavlje
Svetlost vatre plesala joj je u srcu, proterujui hladnou prolene noi i bacajui senke
koje su poskakivale i etale po zidovima kao duhovi jesenjeg festivala. Poduprta
gomilom jastuka na ogromnom krevetu, Aleksandra je posmatrala zabavu, njen izraz
lica bio je zamiljen. Sutra je bio njen dan venanja.
Privlaei kolena gore, obmotala je ruke oko njenih nogu, zurei u vatru. Uprkos
njenom uzbudljivom otkriu da je bila zaljubljena u svog budueg supruga, nije bila
toliko glupa da misli da ga je razumela, niti je bila toliko naivna da veruje da zna kako
da ga usrei.
Bila je sigurna samo u dve stvari: elela je da ga uini srenim i nekako, na neki
nain, ona e otkriti nain da to uradi. Strana teina te odgovornosti pritiskala joj je
um, i iskreno je elela da ima bolju predstavu o tome ta se podrazumevalo pod
enom plemia.
Njeno poznavanje braka bilo je ogranieno i nije bilo od velike pomoi. Njen otac je
bio kao armantan, elegantan, eljno oekivani stranac koji je, kada bi se udostojio da
ih poseti, bio doekan sa nestrpljivim oboavanjem njegove supruge i erke.
Podiui bradu na kolena, Aleksandra se setila sa munim bolom kako bi ona i njena
majka napravile pometnju kako bi on to due ostao, sluajui njegove rei i pratei
ga okolo, eljne da mu udovolje kao da je Bog a one njegove voljne vernice.
Ponienje je prolazilo kroz nju kad je zamislila kako su dosadne i provincijske i
lakoverne ona i njena majka sigurno izgledale njemu. Kako se on sigurno smejao
njihovom eljnom oboavanju!
Sa hrabrom odlunou, Aleksandra je prebacila svoje misli na sopstveni brak. Bila je
sasvim sigurna da vojvoda ne bi voleo da bude tretiran od svoje ene sa ekstremnim
potovanjem koje je njena majka pokazivala njenom ocu. Njegova Milost je izgleda
uivao kada je ona govorila ono to misli, ak i kada bi rekla neto neuveno.
Ponekad, mogla je da ga natera da se smeje naglas. Ali kako da se ponaa u narednih
etrdeset godina sa njim?
Jedini drugi brakovi kojima je svedoila iz prve ruke bili su brakovi seljaka, a u tim
brakovima ena je kuvala i istila i ila za svog mua. Zamisao da radi takve stvari za
vojvodu ispunila ju je tihom enjom, ak i kada je znala da je ta ideja bila ista
budalasta sentimentalnost. Ova kua je vrvela od slugu koji su predvideli potrebe
ukuana unapred i preduzimali korake da bi bili sigurni da e njihova svaka elja biti
sprovedena i pre nego to je pomisle.
Sa ujnim uzdahom, Aleksandra je prihvatila injenicu da Vojvoda od Hotorna nije
nju trebao da bi brinula o njegovim potrebama na nain na koji su obine seoske ene
to inile za svoje mueve. ak i tako, ona nije mogla da sprei prizivanje divne vizije
sebe, kako sedi preko puta njega u stolici pred vatrom, dok njeni prsti okretno dodaju
avove na jednoj od njegovih sneno belih koulja. enjivo, zamislila je pogled
zahvalnosti i zadovoljstva na njegovom grubom lepom licu dok je gleda kako mu krpi
koulju. Kako bi zahvalan on bio...
Priguen smeh joj je pobegao dok je preispitivala svoj potpuni nedostatak talenta sa
iglom. Ako ne bi ubola prst i iskrvarila po koulji, ona bi sigurno zaila otvor za rukav
ili neto podjednako katastrofalno. Slika udobnog branog blaenstva je izbledela i
njen izraz je postao odluniji.
Svaki instinkt koji je posedovala govorio joj je da je vojvoda bio veoma sloen
mukarac, i ona je mrzela svoje mladalako neiskustvo. S' druge strane, ona nije bila
glupa, uprkos injenici da je Njegova Milost izgledao kao da je smatra zabavnim
detetom. Kada treba, ona bi mogla da iskoristi bogatstvo zdravog razuma i
praktinosti. Zar nije uspela da dri njeno domainstvo na okupu jo od kada je imala
etrnaest?
Sada je imala novi izazov pred sobom. Trebala je da napravi sebe pogodnom da bi
bila ena Vojvode od Hotorna. Njegova baka je ve imala, u poslednjih nekoliko dana,
stotinu kritikih primedbi o Aleksandrinim manirima i ponaanju, i mada je Aleks
imala prezir nad onim to joj se inilo kao preterano insistiranje na povrnim stvarima
ponaanja i konvencija, ona je tajno nameravala da naui sve to je bilo potrebno da
zna. elela je da bude sigurna da se njen mu nikada nee stideti nje.
Moj mu, Aleksandra je mislila dok se nametala na jastuke. Taj ogroman, zgodan,
elegantan aristokrat je trebao da joj bude mu...
Osmo poglavlje
Pola sata kasnije, odevena u kostim za putovanje boje vinje koji je krojaica
dizajnirala za nju, Aleksandra se popela u sjajnu lakiranu crnu koiju sa Dordanovim
vojvodskim grbom ukraenim u srebrnoj boji na vratima, i naslonila se na
neverovatno luksuzno sivo sedite od somota. Koija je sklonio stepenice i zatvorio
vrata, i sa jedva nekim oseajem kretanja, koija za putovanje je klizila niz dug put
iza etiri epurea konja, praena sa est pratioca u livreji.
Aleksandra je bacila pogled na nju, divei se tekim srebrnim rukama na vratima i
kristalno-srebrnim lampama. U luksuzu neoekivano udobne prostrane koije, ona je
pokuala da poveruje da je bila zaista udata, da je stvarno odlazila na svadbeno
putovanje. Preko puta nje, Dordan je pruio noge napred, prekrstio ih na glenjevima,
i zurio kroz prozor, utei u udobnoj tiini.
On se presvukao za put, i Aleks se tiho divila nainu na koji su njegove tesno
pripijene keks pantalone i sjajne smee izme istakle njegove duge, miiave noge.
Njegova krem koulja je bila otvorena na vratu, prikazujui nagovetaj preplanulog
grla, a njegova jakna boje kafe je prijanjala niz njegova mona ramena dajui im jo
veu prednost. Izgovorila je tihu molitvu da jednog dana on moda nae nju tako
ugodnom za gledanje kao to je ona nala njega, pa je onda odluila da bi neki oblik
prijatnog razgovora moda bio u redu.
"Venanica vae majke je bila prelepa," uputila mu je blago. "Bila sam zabrinuta da je
ne otetim, ali nita se nije dogodilo."
On je naglo pogledao u njenom pravcu. "Niste morali da brinete," rekao je suvo.
"Siguran sam da ste daleko dostojniji tog simbola edne istoe nego to je bila moja
majka kada ju je nosila."
"Oh," Aleksandra je rekla, svesna da ju je on upravo pohvalio, mada u kontekstu
datog komplimenta, 'hvala' bi izgledalo vrlo neprikladno.
Kada nije pokuao da razgovara sa njom i dalje, Aleksandra je osetila da se on bori sa
nekom vrstom ozbiljnog problema, valjajui pejza je prolazio prozorom.
U tri sata po podne, oni su se konano zaustavili na veeru u velikoj, udaljenoj krmi
pokrivenoj brljanom koji je smekao spoljanje cigle i urednom, belom ogradom oko
ogromnog dvorita.
Jedan od pratioca je oigledno bio unapred poslat, jer su ih krmar i njegova ena
pozdravili a potom ih odmah uveli kroz zajednike prostorije, u udoban privatan
trpezarijski salon gde je raskoan obrok u pokrivenim tacnama ve bio postavljen.
"Bili ste gladni," njen suprug je primetio kasnije, kada je poloila viljuku i no i
uzdahnula sa olakanjem.
"Izgladnela," Aleksandra se sloila. "Moj stomak jo uvek nije navikao na gradske
sate kojih se drite u Rouzmejdu. Kada vi jedete veeru u deset sati, ja sam normalno
u krevetu."
''Zaustaviemo se sledee noi oko osam sati, tako da neete morati da ekate toliko
dugo za va sledei obrok," on je rekao uljudno.
Kada je izgledao kao da eli da se zadri ispijajui vino, Aleksandra je pitala, "Da li bi
vam mnogo smetalo ako bih vas ekala napolje? Volela bih da proetam malo pre
nego to ponovo uemo u koiju."
"Dobro. Pridruiu vam se u roku od nekoliko minuta."
Aleksandra je tumarala napolju, uivajui u zalasku sunca, pod budnim okom
Dordanovog koijaa. Jo dve koije su pristigle u krmu, obe lepe i sjajne, ali ni
blizu tako velianstvene kao divna putujua koija njenog supruga sa srebrnim grbom
i sjajnom srebrnom opremom na konjima, i nekoliko trenutaka Aleksandra je
jednostavno gledala, uivajui u prizoru.
Dordanovi konji su se propeli kada je Aleksandra primetila mladog deaka koji je
uao blizu ugla ograde, oigledno govorei zemlji. Radoznala, ona je odlutala preko,
a onda se nasmeila kada je videla da je on razgovarao sa okotom veselih, dugodlakih
tenaca.
"Kako su slatki!" uzviknula je. Glave tenaca i njihove noge su bile bele, a njihov
zadnji deo braon.
"Da l' bi kupili 'ednog?" deak je rekao nestrpljivo. "Mogu te pustim da 'zabere
jednog za malu cenu. Oni su istokrvni."
"Koje su vrste?" Aleksandra je upitala, smejui se oduevljeno kada se najmanja lopta
belo-braon dlake odvojila od ostalih, penjui se uz nju, i privrstila svoje male zube
na rub njene suknje, povlaei ga da se igra.
"Fini engleski ovarski psi," deak je odgovorio, dok se Aleksandra savila dole da
odvoji tene od njenih skuta. "Vrlo pametno, oni e kotati."
U trenutku kada su njene ruke dodirnule debelo, svilenkasto krzno, Aleksandra je bila
oarana. Davno ona je imala ovarskog psa, ali nakon to je njen otac umro, hrana je
bila suvie dragocena da se troi na bilo koju ivotinju koja nije zaradila svoje
izdravanje, i ona je dala kotskog ovara Meri Eleninom bratu. Zahvativi tene, ona
ga je drala u visini oiju dok su njegove iune noge mlatile vazduhom i mali roze
jezik nestrpljivo lizao njenu ruku. Ona je jo uvek drala tene, diskutujui o njegovoj
vrednosti sa entuzijastinim vlasnikom kada je njen suprug doao iza nje i rekao,
"Vreme je da se krene."
Aleksandra nikada nije pomislila da pita svog novog supruga da joj dopusti da ima
tene, ali nesvesna alost je bila u velikim oima i meki osmeh kada se okrenula
prema njemu. "Imala sam kotskog ovara jednom, pre mnogo vremena."
"Jeste li?" upitao je on uzdrano.
Aleksandra je klimnula glavnom, spustila tene na zemlju, potapala ga, i nasmeila
se deaku. "Sreno pronalaenje domova za njih," rekla je.
Nije prela ni tri koraka pre nego to je osetila trzaj na zadnjem rubu njene suknje.
Okrenula se, i tene koje je drala joj je pustilo suknju i selo, njegov roze jezik bio je
isplaen, a izraz lica mu je bio proaran kominim oboavanjem.
"Ona me voli," Aleksandra je objasnila bespomono, smejui se. Savijajui se dole,
okrenula je tene natrag ka ostalima i potapala ga po leima, terajui ga da se vrati
deaku. tene je tvrdoglavo odbilo da popusti. Ostavivi je bez drugog izbora,
Aleksandra je uputila ljubazan, izvinjavajui osmeh maloj lopti krzna, a onda
okrenula lea, i dozvolila Dordanu da je isprati do koije.
Posle pauze za izdavanje uputstava njegovom vozau, on se popeo i seo pored nje.
Nekoliko minuta kasnije su krenuli.
"Ova deonica puta mora da je mnogo manje ravna nego to je bila na severu,"
napomenula je pomalo nervozno sat vremena kasnije kada se teka putujua koija
opet zanjihala naglo, zanela na levo, a onda se ispravila i nastavila dalje.
Sedei preko puta nje sa rukama hladnokrvno savijenim preko grudi i ispruenim
nogama, Dordan je rekao, "Nije."
"Zato se onda koija tetura i klati ovako?" upitala je nekoliko minuta kasnije kada se
to ponovo dogodilo. Pre nego to je Dordan mogao da odgovori, ona je ula njihovog
koijaa kako vie 'stoj' zaprezi i staje na stranu puta.
Aleksandra je virila kroz prozor u umu pored puta. Trenutak kasnije vrata koije su
se otvorila i uznemireno, izvinjavajue koijaevo lice se pojavilo. "Vaa Milosti," on
je rekao skrueno, "Ne mogu da rukujem konjima i da drim pod kontrolom ovu
mainu sa neprekidnim kretanjem u isto vreme. Malo je falilo da sletimo u jarak."
'Maina sa neprekidnim kretanjem', koju je on drao u pregibu njegove desne ruke,
bila je lopta belo-braon krzna koja se vrpoljila.
Dordan je uzdahnuo i klimnuo glavom. "Vrlo dobro, Grime, stavi ivotinju ovde. Ne,
odnesi ga u etnju prvo."
"Ja u to uiniti," Aleksandra se javila dobrovoljno, i Dordan je siao iz koije,
takoe, etajui sa njom kroz malu istinu u umi pored puta. Okreui se, Aleksandra
je podigla sjajne oi do zabavljenih sivih oiju njenog supruga. "Misim da mora da ste
jedan od najljubaznijih mukaraca," proaputala je.
"Srean roendan," rekao je sa strpljivim uzdahom.
"Hvala vam - mnogo," rekla je, srce joj se napunilo sa zahvalnou zato to je bilo
sasvim jasno da je on imao loe miljenje o poklonu koji je ona elela toliko. "tene
nee biti mnogo problematino, videete."
Dordan je usmerio sumnjiv pogled prema tenetu, koje je sada njukalo svaki pedalj
tla koje je moglo da stavi pod nos, njegov kratak rep je mahao uzbueno. Naglo je
uzelo granicu i poelo da je kida.
"Deak mi je rekao da je veoma pametna."
"Meanci esto jesu."
"Oh, ali ona nije meanac," Aleksandra je rekla, savijajui se dole da ubere neki od
ruiastih divljih cvetova pod njenim nogama. "Ona je Engleski ovar."
"ta!" Dordan je zahtevao, kao gromom pogoen.
"Engleski ovar," Aleksandra je objasnila, mislei da njegovo iznenaenje iz
nedostatka znanja o rasi. "Oni su vrlo pametni i ne rastu veoma veliki." Dok je zurio u
nju kao da je potpuno izgubila razum, Aleksandra je dodala, "Taj fini mladi deak mi
je rekao sve to o njoj."
"Taj fini, mladi iskreni deak?" Dordan je pitao podrugljivo. "Isti onaj koji vam je
rekao da je ovo ista rasa?"
"Da, naravno," rekla je Aleksandra, naginjajui glavu na stranu i pitajui se o
njegovom tonu. "Taj isti."
"Onda hajde da se nadamo da je lagao i o njegovom pedigreu."
"Da li me je on lagao?"
"Kroz zube," Dordan je tvrdio smrknuto. "Ako je taj pas Engleski ovar, bie
veliine malog ponija sa apama veliine tanjira. Nadajmo se da mu je otac bio
zapravo mali terijer."
Izgledao je tako zgaeno da se Aleksandra brzo okrenula da sakrije osmeh i kleknula
da pokupi tene.
Suknja njenog kostima za putovanje boje vinje stvorila je blistav spektar boja preko
tepiha mahovina-zelene trave kada je kleknula dole, zahvativi nemirno tene u
naruju, drei ruiasto divlje cvee koje je ubrala u rukama. Dordan je pogledao
dete-enu koju je oenio, gledajui povetarac kako joj zadirkuje kosu, duvajui
mahagoni lokne preko njenog obraza boje albastera dok je kleala u istini, drei
tene u naruju i cvee u rukama.
arena suneva svetlost filtrirana kroz drvee iznad, okruila ju je oreolom svetlosti.
"Izgledate kao Gejsnborov portret," rekao je meko.
Hipnotisana hrapavim zvukom njegovog glasa i udnim, skoro smernim intenzitetom
u njegovim sivim oima, Aleksandra je polako ustala.
"Nisam vrlo lepa."
"Zar niste?" Bilo je osmeha u njegovom glasu.
"Volela bih da jesam, ali bojim se da u biti veoma obina."
Spori, oklevajui osmeh se trznuo na njegovim ulnim usnama i on je polako
odmahnuo glavom. "Ne postoji nita 'obino' u vama, Aleksandra," Dordan je
ponovio. Njegova odluka da se dri dalje od nje, sve dok ne bude par godina starija i
sposobnija da igra igru romantike po njegovim pravilima, bila je iznenada nadjaana
izraenom potrebom da oseti one meke usne ispod njegovih. Samo jo jednom.
Dok je polako hodao, hotimice prema njoj, Aleksandrino srce je zakucalo u
oekivanju poljupca koji je osetila da e joj dati. Ve, ona je uila ta to znai kada se
njegove oi pretvore u tople a njegov glas postane nizak i hrapav.
Stavljajui njeno lice izmeu njegovih dlanova, Dordan je provukao prste kroz njene
tamne lokne. Obrazi su joj bili kao saten, a kosa joj je bila zgnjeena svila u njegovim
rukama kada joj je podigao glavu. Uz beskrajnu nenost, uzeo je njene usne, govorei
sebi da je bio od hiljadu vrsta ludaka za ono to je radio, ali kada su njene usne
omekale i odgovorile na poljubac, on je ignorisao upozorenje. Nameravajui da
produbi poljubac, krenuo je da stavlja ruke oko nje, ali je tene koje je drala pustilo
otar, ogoreni lave protesta i on se naglo povukao.
Aleksandra je jo uvek pokuavala da potisne svoje razoarenje zbog njegovog
skraenog poljupca kada je ula u koiju.
Dordan je, meutim, u velikoj meri oseao olakanje to jedan poljubac nije doveo
do drugog, to bi zauzvrat nesumnjivo dovelo do jo jedne izjave ljubavi od
romantine devojke koju je oenio. Nije mislio da bi 'hvala' zadovoljilo nju kao
odgovor po drugi put, i nije eleo da je uniti utanjem ili da je slomi predavanjem.
ekae godinu ili dve da je odvede u krevet, odluio je vrsto - saekae dok ne bude
u drutvu i bude vie realnija u njenim oekivanjima za njihov brak.
Doneta odluka i ojaana njegovim iskustvom u umi, izuzeno je osvetlila njegovo
raspoloenje. "Da li ste razmiljali o imenu za njega?" on je upitao kada je koija
ponovo krenula glatko napred.
On je posmatrao tene, koje je uurbano njukalo po podu, sreno istraujui svoju
novu okolinu.
Aleksandra je pogledala s' ljubavlju meku belu krznenu loptu. "ta mislite o
Baterkap?"
On je prevrnuo oima u mukom gnuanju.
"Dejzi?"
"Mora da se alite."
"Petunija?"
Njegove oi su blistale od smeha. "Nee moi da dri glavu uspravno pred drugim
psima."
Aleksandra je zurila tupo u njega. "Deak mi je rekao da je ono 'ona'."
"On definitivno nije."
Ne elei da veruje da je bila potpuno prevarena od strane pukog deteta, Aleksandra je
eznula da podigne tene i vidi sama, ali nije bila dovoljno hrabra da to uini. "Sasvim
ste sigurni?"
"Apsolutno."
"Ne!" rekla je otro kada je tene privrstilo male zube za rub njene suknje i poelo da
vue. Njegov jedini odgovor je bio da povue nasilnije.
"Prestani!" zapovedio je vojvoda niskim, prodornim glasom. Odmah osetivi glas
autoriteta, tene je pustilo, povilo rep, i odmah se sklupalo uz Dordanovu nogu,
postavljajui glavu na jednu od jarko poliranih braon izama. Ova nepoeljna
predstava naklonosti izazvala je kod Dordana odsjaj takvog strahovitog gaenja da je
Aleksandra morala da se nasmeje. "Zar ne volite ivotinje, moj gospodaru?" upitala je,
gutajui novi napad kikota.
"Ne nenauene, nedisciplinovane," rekao je, ali ak ni on nije mogao protiv zarazne
veselosti njenog muzikalnog smeha.
"Nazvau ga Henri," Aleksandra je proglasila odjednom.
"Zato?"
"Zato to ako e da bude velika dlakava zver, liie na Henrija VIII."
"Istina," Dordan je rekao, kikoui se, njegovo raspoloenje se popravljalo svakim
trenutkom u njenom veselom drutvu.
Ostatak putovanja su proveli priajui o svemu i svaemu. Aleksandra je otkrila na
njeno zadovoljstvo da je njen novi suprug izuzetno dobro itao, da je bio inteligentan,
i duboko ukljuen u upravljanje njegovim ogromnim imanjima, kao i da je imao
mnotvo poslovnih interesa koji su bili potpuno izvan njenih shvatanja. Iz toga, ona je
sabrala da je on bio ovek koji je preuzimao ne sebe odgovornosti sasvim bez napora,
i dobro. Bila je, u stvari, na dobrom putu da razvije ekstremni sluaj oboavanja
heroja.
Sa njegove strane, Dordan je potvrdio ono to je ve pretpostavio o Aleksandri - ona
je bila osetljiva, inteligentna, i duhovita. Takoe je otkrio da je ona bila jo
beznadeno naivnija o voenju ljubavi nego to bi on mogao da zamisli da je mogue.
Dokaz toga je doao kasnije, kada su zavrili izuzetno zadovoljavajui obrok u krmi
gde su trebali da provedu no. Due Dordanovo uivanje u njegovom portu, uinilo
je Aleksandru nervoznijom i preokupiranom. Na kraju, ona je skoila sa stolice i
poela briljivo ravnjanje nabora na njenoj haljini, a onda je napravila veliku
predstavu okretanjem okolo i prouavanjem savrenog zajednikog malog hrastovog
stola.
"Odlina izrada, zar ne?"
"Ne ba."
Gotovo oajniki, Aleksandra je nastavila, "Kada gledam komad nametaja, uvek se
zapitam o oveku koji ga je pravio - znate, da li je bio nizak ili visok, namrgoen ili
prijatan...stvari kao te."
"Stvarno?" on je upitao utivo.
"Da, naravno. Zar vi ne?"
"Ne."
Leima i dalje okrenuta njemu, Aleksandra je rekla obazrivo, "Mislim da u otii po
Henrija i odvesti ga u etnju."
"Aleksandra." Re, izgovorena sa mirnim, tonom bez gluposti, zustavila ju je u hodu,
i ona se okrenula.
"Da?"
"Ne trebate sebi da prourokujete groznicu zbog munog straha. Nisam nameravao da
spavam sa vama veeras."
Aleksandra, ija je jedina briga bila potreba da iskoristi sve pogodnosti krme,
pogledala ga je iznenaeno i bezbrino. "Nikada nisam ni mislila da jeste. Zato bi
eleli da spavate u mojoj sobi kada je ova krma tako velika, i moete da priutite
sobu za sebe?"
Ovaj put je bio Dordanov red da je pogleda tupo. "Molim?" izgovorio je, ne mogavi
da veruje svojim uima.
"To ne znai da vi niste dobrodoli da podelite moju sobu," dopunila je srdano, "ali
zato biste to eleli da uradite, ne mogu da zamislim. Sara - naa stara domaica - je
uvek govorila da sam ja mlatila kao riba bez vode nou, i sigurna sam da bi vam bilo
veoma neudobno. Da li bi vam strano smetalo ako odem gore sada?"
Na trenutak Dordan je samo zurio u nju, njegova vinska aa je zastala na pola puta
do njegovih usana, a onda je odmahnuo glavom kao da pokuava da se razbistri.
"Naravno da ne," rekao je udnim, priguenim glasom. "Samo napred."
Deveto poglavlje
"Aleksandra?"
Aleksandra je odvojila pogled sa sela koje je klizilo pored prozora koije. Jo od
njihovog lanog dvoboja dva sata ranije, vojvoda ju je gledao na udan, sumnjiv nain
koji je inio da joj bude sve vie neugodno. "Da?"
"Rekli ste da va otac nije dolazio kui esto. Gde je on provodio svoje vreme?"
Tamna senka zamaglila je sjaj njenih oiju, a onda je nestala iza namerno neusiljenog
osmeha. "On je dolazio dva ili tri puta godinje i ostajao dve nedelje ili tako neto.
Ostatak vremena je provodio u Londonu. Bio je vie kao posetilac."
"ao mi je." Dordan je odgovorio, izvinjavajui se zato to ju je naterao da pria o
nekome ko joj je izazivao neku vrstu bola.
"Ne treba da vam bude ao, ali ako moe da pronaete u svom srcu da mislite
ljubaznije od moje majke, ja bih to mnogo cenila. Moja majka je nekada bila
armantna i ivahna, ali nakon smrti mog oca, ona se samo nekako - slomila na
komade."
"I ostavila breme domainstva i sluge na ramenima etrnaestogodinjeg deteta,"
Dordan je prigueno zavrio. "Video sam to mesto, i sreo sam vau majku i ujaka.
Mogu da zamislim tano kako vam je bilo."
ula je ljutito saoseanje u njegovom glasu i njena ljubav za njega je porasla zato to
je on brinuo o njoj, ali je odmahnula glavom, odbijajui njegovo saaljenje. "To nije
bilo ba tako loe kao to vi mislite."
Oseala se tako dobro, tako sigurno i bezbedno da ima nekog ko e brinuti o njoj, da
je Aleksandra jedva umela da kontrolie nenost i zahvalnost koju je oseala za njega.
U nemogunosti da mu kae kako se osea, uradila je sledeu najbolju stvar: Poseui
u jarko utu torbicu koja se slagala sa suknjom i prslukom, s' ljubalju je izvukla teak
sat i lanac. Za Aleksandru to je bila svetinja - neto najvrednije to je posedovala od
oveka koga je oboavala. Pruila ga je Dordanu i kada ga je uzeo sa upitnim
izrazom lica, ona je objasnila, "To je pripadalo mom dedi. Dao mu ga je kotski grof
koji se divio njegovom poznavanju filozofa." Samo gledajui u Dordanov irom
otvoreni dlan njene oi su se zamaglile. Glasom bolnim zbog dirljivih uspomena,
rekla je, "On bi eleo da ga imate. On bi vas odobrio."
"Sumnjam da bi," Dordan je rekao sa sigurnou.
"Oh, ali on bi! Rekao je da bih trebala da volim plemenitog oveka."
"Rekao vam je da volite plemia?" Dordan je ponovio u neverici.
"Ne, ne. Plemenitog oveka. Koji vi jeste."
Ne znajui da on ve poseduje nekoliko, mnogo lepih zlatnih satova, Aleksandra je
rekla, "Poslala sam jednog od vaih slugu u moju kuu i Penrouz je naao sat za njega.
Vaa baka je rekla da je to sve u redu."
Dordanova ruka se sklopila oko sata. "Hvala vam," bilo je sve to je rekao.
Ona mu je dala dve najvrednije stvari koje je imala, Aleksandra je shvatila, svoju
ljubav i zlatan sat. A sve to je on rekao svaki put bilo je neprijatno 'Hvala'. Oigledno,
njeni pokloni su inili da se on osea nelagodno.
Muna tiina koja se javljala svaki put kada bi neko shvatio da su oni otkrili mnogo o
sebi je pala preko koije.
Konano neno ljuljanje koije u pokretu, u kombinaciji sa velikim toplim obrokom
koji je pojela ranije, uinili su Aleksandru pospanom. Uprkos luksuznoj unutranjosti
vozila, meutim, ona nije mogla da pronae udoban nain za spavanje. Pokuala je
oslanjajui glavu na stranu, ali svaki put kada je koija malo poskoila, glava joj je
udarila u nju i probudila bi se. Sedei uspravno, prekrstila je ruke preko grudi i
pokuala oslanjajui glavu nazad na sedite. Tokovi su udarili u rupu i ceo njen
gornji deo tela je naglo skliznuo na desno. Podupirajui se rukom za sedite,
Aleksandra se podigla uspravno.
Preko puta nje, Dordan se zakikotao i potapao sedite pored njega. "Biu srean da
vam ponudim svoje rame kao jastuk, moja gospo."
Aleksandra je prihvatila poziv sa pospanom zahvalnou i prebacila se na sedite
pored njega, ali umesto samo da ponudi njegovo rame, Dordan je podigao ruku i
stavio je oko nje tako da je njena glava bila uljuljkana udobno u prevoju njegove ruke
i grudiju. Moja gospo, Aleksandra je pomislila pospano. Kako je divno zvualo kada
je to rekao. Zaspala je gotovo odmah.
Sumrak je pao kada se probudila uasnuto shvativi da je leala skoro potpuno preko
njega. Negde tokom njene dremke, Dordan je pomerio njihove pozicije tako da je
sada leima leao na seditu koije a noge su mu bile ispruene dijagonalno preko
sedita, a Aleksandra je leala na boku, obmotana njegovim rukama, nogama
umotanim oko njegovih, rukom ga grlei oko struka.
Prestravljena da bi mogao da se probudi i nae je ispruenu preko njega na ovaj
nedostojan nain, Aleksandra je paljivo podigla obraz sa njegovih vrstih grudi.
Pokuavajui da smisli neki nain da se izvue a da ga ne probudi, provirila je prema
njemu ispod trepavica. San je ublaio grube crte njegovog preplanulog lica i smekao
konture njegove etvrtaste vilice, ona je pomislila s' ljubavlju. Videvi ga ovako,
izgledao je mnogo manje neprijatnije, gotovo deaki, i...budno!
Njegove oi su se otvorile i spustio je bradu, gledajui u nju. Zbunjenost je bila
registrovana na njegovom licu za deli sekunde, kao da je nije sasvim prepoznao, a
onda se nasmeio - raskono toplim, malaksalim osmehom. "Da li ste dobro spavali?"
Aleksandra, koja je bila previe priljubljena da bi se pomerila, klimnula je i pokuala
da izvue ruke. Njegove ruke su se zategnule, drei je. "Ne idi," proaputao je, a
njegove polusklopljene oi su pale na njene meke usne, zadravajui se na njima
jedan dugi trenutak pre nego to je polako podigao oi do njenih rairenih plavih.
"Ostani ovde sa mnom."
eleo je da ga ona poljubi, Aleksandra je shvatila sa meavinom radosti i zebnje -
poziv je bio tamo u tim toplim, uverljivim sivim oima. Stidljivo, Aleksandra je
stavila usne na njegove i osetila njegovu ruku koja se smestila nisko na njenim leima,
milujui je lagano navie, umirujui je i ohrabrujui je. Njegove usne su prele preko
njenih, lagano istraujui, pozivajui je da uradi isto, a kada je poela da prati njegovo
vostvo, njegova slobodna ruka se sklopila na poleini njene glave, prstima klizei do
njenog vrata dok je s' druge strane nastavio da je senzualno miluje pozadi.
Ljubio ju je beskrajnim, dugim opijajuim poljupcima koji su je uzdrmali do jezgra
njenog bia i naterali je da eli sve vie i vie. Njegov jezik je pratio liniju izmeu
njenih usana, nagovarajui ih da se razdvoje za njega, a onda je skliznuo izmeu njih,
lagano joj istraujui usta, a zatim neno gurao i povlaio, zadirkivajui je i muei je,
sve dok Aleksandra, grozniava u potrebi da ga oseti kao to on osea nju, nije
dotakla njegov jezik njenim. U trenutku kada je to uradila, poljubac je eksplodirao.
Navalila je na njega, uvlaei jezik u njegova usta i milujui ga svojim. Njegova
druga ruka se iznenada pomerila, savijajui se oko nje, povlaei je tesno uz njegovo
vrsto telo, dok je njegov jezik zapoeo napad na njena usta i povlaenje stalno
iznova u nekom divljem uzbudljivom, zabranjenom ritmu koji je poslao estoke trzaje
zadovoljstva kroz Aleksandrino telo.
Sve dok nije osetila njegovu ruku kako obuhvata njene grudi, a onda klizi unutra pod
njenu svilenu koulju, ona se grila u vrtlogu bezumnog zadovoljstva u kojem se rado
utapala. A onda su je iznenaenje i krivica, a ne odbojnost, povukli nazad.
Podupirajui se podlakticama o njegove grudi, pokuavala je da povrati dah, a onda je
podigla glavu, sklanjajui svoj posramljeni pogled od njegovih tinjajuih sivih oiju.
"okirao sam vas," promrmljao je hrapavo.
To je bila istina, ali je Aleksandra videla zabavljenost u njegovim zavodljivim oima i
tvrdoglavo odbila da to prizna. Prihvatajui njegov neizgovoren izazov, stavila je
njene usne preko njegovih, i ovog puta kada je njegov jezik skliznuo izmeu njih,
njeno telo se automatski podesilo blie njegovom. Prigueni zvuk koji je bio delom
stenjanje, a delom smeh, mu je pobegao, ali kada je htela da se povue, njegove ruke
su se zategnule oko nje i njegova usta su postala upornija da se Aleksandra predala
zagrejanim zahtevima njegovih usana i ruku, ljubei ga sa svom probuenom eljom
koja ju je preplavila.
Kada ju je konano pustio, disao je skoro oteano kao ona. Podiui ruke, protrljao je
prste preko njenih vruih obraza. "Tako meka," proaputao je. "Tako neverovatno
nevina."
Aleksandra je protumaila 'nevina' kao 'naivna' i naglo se trznula od njega u ljutitom
bolu. "Mora da sam uasno dosadna za mukarca vae oigledne prefinjenosti."
Njegove ruke su stegnule njene i povukle je nazad. "To je bio kompliment,"
odgovorio je, lica samo centimetar udaljenog od njenog, a zategnut zvuk njegovog
glasa ju je inio iznenaujue malo divljom iako je on izgledao kao da je zaista ljut.
Malo je protresui, pojasnio joj je kratko. " 'Netaknuta - naukaljana - bez lukavstva ili
pretvaranja', da li razumete?"
"Savreno!" Aleksandra se odbacila nazad, reagujui na njegov ton a ne na njegove
rei, a zatim je apsurdnost svega toga uinila da prasne u smeh. "Da li se svaamo
oko toga koliko sam lepa?"
Njen neodoljivi osmeh je ugasio njegovo trenutno ogorenje i doneo neradi odgovor u
vidu smeha u njegovim oima. "Tako izgleda," odgovorio je tiho i, sa unutranjom
rezignacijom, Dordan se konano suoio sa injenicom da vie nije mogao da se
pretvara da ubedljiva, vibrirajua elja koju je oseao prema njoj ne postoji. Vratio joj
je obraz nazad na njegove grudi i netremice zurio iznad njene glave, mentalno se
podseajui svih loginih razloga zbog kojih bi napravio greku ako bi je odveo u
krevet veeras:
Ona je bila mlada i naivna i idealista.
On nije bio nita od toga.
Doneo je odluku, i spustio bradu. "Aleksandra?" Kada je ona podigla lice upitno, on
je rekao mirnim, suvoparnim glasom, "Da li znate kako se prave bebe?"
Neoekivano pitanje je izazvalo zapanjen, posramljeni smeh iz nje istovremeno sa
vrelom bojom koja joj je obojila obraze. "Da li - da li moramo da razgovaramo o
tome?"
Njegove usne su se izvile u ismejavanju samog sebe. "Jue, ja bih rekao da nije bilo
potrebe. Pre sat vremena, rekao bih da trebamo. Sada, bojim se da moramo."
"ta vas je nateralo da se predomislite?"
Bio je Dordanov red da zuri tupo. "Na poljubac," rekao je bez uvijanja, posle pauze.
"Kakve to veze ima sa bebama?"
Dordan je nagnuo glavu unazad, zatvorio oi, i uzdahnuo sa ozlojeenom
zabavljenou. "Na neki nain, znao sam da ete to rei."
Nakon prouavanja njegovog udnog izraza lica, Aleksandra je sela i samosvesno
ispravila svoju odeu. Meri Elen je pokuala da je ubedi pre dve godine da se bebe
prave na isti nain kao i tenci, ali Aleksandrin inteligentni um je odbacio taj deo
uasne besmislice. Ljudska bia se nikada ne bi ponaala na takav nain, znala je, i
samo neko bez mozga kao Meri Elen je mogao da veruje u tako apsurdnu stvar. Ali
Meri Elen je takoe verovala da ako okrene lea dugi, imae lou sreu, kao i da
vile skakuu ispod peuraka u umi. Zbog toga je Meri Elen ila unazad kad god je
padala kia i odbijala da jede peurke.
Aleksandra je kriom pogledala svog supruga i odluila da ga pita jednostavno pitanje
o onome o emu su se mlade devojke drale u neznanju, ali o emu je smatrala da ima
pravo da zna. Njen deda je esto govorio da je neznanje bolest za koju je pitanje jedini
lek, i tako, sa arkim, iskrenim interesom ona je pitala, "Kako se prave bebe?" Vidno
iznenaen, Dordan se okrenuo i otvorio usta, kao da je nameravao da govori, ali iz
nekog razloga ni jedna re nije izala. U poetku je Aleksandra bila zbunjena
njegovom nevoljnom tiinom, ali onda joj je shvatanje sinulo. Odmahnula je glavom i
uzdahnula uz simpatije zbog njihove zajednike neprilike. "Ni vi ne znate, zar ne?"
Dordanov otar prasak smeha je eksplodirao kao pucanj piolja, i on je zabacio glavu
unazad, smejui se sa nekontrolisanim veseljem dok nije konano uspeo da uvue
dovoljno vazduha u pluima koja su grcala. "Da, Aleksandra...Znam." On se smejao
vie u nedelji od kad je zna, Dordan je shvatio, nego to se smejao za itavu godinu.
Malo povreena njegovom reakcijom, Aleksandra je rekla, "Pa onda, kako se to radi?"
Ostaci veselja sijali su u njegovim polusklopljenim oima kada je poloio ruku na
njen obraz, povlaei je nazad da neno pogladi njenu kosu. Konano je rekao udnim,
promuklim glasom, "Pokazau vam kako se to radi veeras."
On je jedva progovorio rei kada se njihova koija iskljuila sa puta i ula u dvorite
jedne krme sa lampama koje su jarko svetlile na svim prozorima.
Deseto poglavlje
Satima kasnije, kada je vodio ljubav sa njom po drugi put, Dordan ju je drao
uljuljkanu u njegovim rukama, zurei netremice u umirujue svee na kaminu, ne
mogavi da protera posesivnu ljubomoru koju je osetio da se komea u njemu.
"Aleksandra," rekao je grublje nego to je nameravao, "nikad ne veruj mukarcu koji
kae 'veruj mi' - naroito ako ti se desi da tada nema odee na sebi."
Otvorila je oi i njen osmeh je bio ispunjen zabavom. "Od koliko mukaraca oekuje
da razgovaraju sa mnom dok nemam odee na sebi, moj gospodaru?"
"Nijednog," rekao je strogo. "Samo sam se alio u vezi tog dela."
U nemogunosti da joj otvoreno kae da ne veruje njemu ili bilo kom drugom
mukarcu, Dordan joj je rekao dvosmisleno, "Glupo je verovati ljudima previe.
Moe biti povreena ako veruje."
Njen osmeh ga je otreznio. "Povredila bih sebe ako ne bi. Zar ti ne veruje ljudima?"
"Ne ba mnogima i ne u potpunosti."
Aleksandra je podigla ruku i prevlaila vrhove prstiju preko njegovih toplih,
senzualnih usana. "Ako ne veruje ljudima," rekla mu je mudro i naivno to je
Dordan naao toliko razoruavajue, "nikad nee biti razoaran od strane nekog. Ali
e takoe propustiti svoju ansu da ikad bude potpuno srean." Nemogavi da se
zaustavi da ga dodiruje, Aleksandra je pratila krivulju njegove jake vilice, nasvesna
elje koja se zapalila u njegovim oima i varnica u njoj samoj. "Ti si lep i nean i
mudar i snaan," proaputala je, gledajui njegove oi koje su potamnele dok je njena
ruka odlutala niz njegov vrat do njegovih grudi. "Ali mora da naui da veruje
ljudima, posebno meni. Bez potpunog poverenja, ljubav ne moe da preiivi, a ja te
volim-"
Dordan joj je zarobio usne u prodiruem poljupcu koji je uutkao njene rei i poslao
je u topli slatki svet, gde nije postojalo nita osim divlje lepote njegovog voenja
ljubavi.
Jedanaesto poglavlje
Aleksandra se probudila u zoru zbog uzvika mornara koji su se kretali iznad nje,
spremajui brod za plovidbu. Uprkos injenici da se njena glava oseala kao da je
napunjena vunom, ona je i dalje bila eljna da bude gore na palubi kada se kanapi
odbace i brod zaplovi. Njen suprug mora da je imao slinu ideju na umu, mislila je
dok je navlaila novu haljinu i umotala se u odgovarajui ogrta od meke vune boje
lavande. On je ve nestao i napustio kabinu.
Skupina sive i roze se ocrtavala na horizontu kada je Aleksandra stigla na palubu.
Mornari su urili zauzeti svojim poslovima, izbegavajui je dok su odmotavali
konopce i penjali se da ih nameste. Ispred nje, prvi oficir je stajao nogama iroko
razdvojenim, okrenut leima prema njoj, dajui nareenja ljudima koji su se penjali
po jarbolima. Gledala je okolo traei njenog supruga, ali izgledalo je da je ona jedini
putnik na palubi. Na sinonoj veeri, ula je da je Dordan rekao kapetanu Faradeju
da je on oduvek uivao da bude na palubi kada se uad izbaci i brod isplovi.
Pokupivi svoje skute, Aleksandra je dola do kapetana kada je on doao na palubu.
"Kapetane Faradej, da niste kojim sluajem videli mog supruga?"
Videvi nestrpljenje na njegovom licu, ona je brzo objasnila razlog zbog kojeg ga je
zadrala. "On nije u naoj kabini i nije na palubi. Da li postoji neko drugo mesto na
ovom brodu gde bi mogao biti?"
"To nije verovatno, Vaa Milosti," rekao je odsutno, gledajui u nebo koje se
rasvetljavalo, procenjivajui jo koliko je ostalo pre nego to potpuno svane. "Sada,
ako ete me izvinuti-"
Zbunjena, pokuavajui da ignorie peckanje uzbune koja je plesala niz njenu kimu,
Aleksandra je sila u njihovu kabinu i stala u sredinu, gledajui nesigurno okolo.
Odluujui da je Dordan sigurno otiao u etnju po dokovima, prela je preko i
pokupila tamni kaput koji je on prebacio preko naslona stolice nakon to su se ukrcali
na brod sino. Nosei ga do ormara da ga nakai unutra, protrljala je obraz uz meku
prefinjenu tkaninu, udiui blagi miris Dordanove pikantne kolonjske vode, a onda
ga je odloila. On je navikao da ima slugu koji e pokupiti posle njega, shvatila je uz
osmeh pun ljubavi, dok je posezala za njegovim smeim pantalonama i odnosila ih u
ormar. Okreui se, traila je tamno plavi kaput koji je on nosio kada je iao na palubu
sino. Plavi kaput nije bio nigde u kabini; niti ijedan ostatak odee koji je nosio sino
kada ga je poslednji put videla.
Kapetan Faradej je saoseao prema njenoj zabrinutosti, ali nije nameravao da dopusti
da njegov brod propusti plimu, i to je rekao. Uasni predoseaj katastrofe je besneo u
Aleksandri, terajui je da drhti, ali je ona znala instinktivno da molbe ne bi imale
nikakvog uticaja na oveka ispred nje. "Kapetane Faradej," rekla je, ispravljajui se i
govorei glasom za koji se nadala da je dobra imitacija zapovednikog glasa
Dordanove bake, "ako moj suprug lei negde povreen na ovom brodu, krivica e
biti vaa, ne samo za njegovu povredu, ve i za isplovljavanje umesto njegovog
odvoenja u ruke pravog lekara. Takoe," rekla je, borei se da zadri svoj glas
mirnim, "osim ako sam pogreno shvatila ono to mi je suprug rekao jue, on
poseduje deo kompanije koja poseduje ovaj brod."
Dvanaesto poglavlje
U formalnoj uniformi, Kapetan Faradej i njegov prvi oficir usmerili su vojnu panju
na naputenu palubu privremeno zaplenjenog broda etiri vetra, gledajui crnu putnu
koiju koja se zaustavila neposredno ispred njegovih brodskih stepenica. "To je ona?"
prvi oficir je rekao u neverici, zurei u vitku, ispravljenu figuru koja je hodala polako
uz brodske stepenice, drei ruku na ruci gospodina Dorda Bredburna, jednog od
najuticajnijih ljudi u Ministarstvu ratne mornarice. "Ti znai hoe da mi kae da ova
sedokosa starica ima dovoljno uticaja da uini da Ministar privremeno zapleni na
brod i oboje nas dri u karantinu na njemu? Samo da bi mogla da doe ovde i saslua
ta mi imamo da kaemo?"
Aleksandra je skoila na zvuk kucanja na vrata njene kabine, srce joj je lupalo od
straha i nade koje je imala poslednjih pet dana, kad god bi ula neki zvuk napolje, ali
nije bio vojvoda koji je stajao na ulazu; to je bila njegova baka koju ona nije videla od
venanja. "Da li je bilo nekih vesti?" Aleksandra je proaputala oajniki, previe
potresena da pozdravi enu.
"Kapetan i prvi oficir ne znaju nita," Njena Milost je rekla kratko. "Poi sa mnom."
"Ne!" Nalazei se na samoj ivici histerije, u kojoj je lebdela vie od dva dana i noi,
Aleksandra je odmahnula glavom mahnito i ustuknula. "On bi hteo da ostanem-"
Vojvotkinja se ispravila i posmatrala bledu, iznurenu devojku niz njen aristokratski
nos. "Moj unuk," rekla je najhladnijim glasom, "bi oekivao da se ponaa
dostojanstveno i uzdrano to i prilii njegovoj eni, Vojvotkinji od Hotorna."
Rei su udarile Aleksandru kao amar - i sa istim rezultatom - opametile su je. Njen
suprug bi oekivao to od nje. Borei se za kontrolu nad njenom divljom panikom,
Aleksandra je pokupila tene, ispravila kimu, i hodala drveno pored vojvotkinje i
gospodina Dorda Bredburna do koije, ali kada ju je koija prihvatio za lakat da joj
pomogne da ue, Aleksandra se povukla nazad naglo, oima poslednji put panino
traei proelja kafana i skladita koja su bila poreana uz pristanite. Njen suprug je
bio tu negde. Bolestan ili povreen. Morao je da bude...Njen um je odbacio da
razmotri bilo koje druge mogunosti sem tih.
Nekoliko sati kasnije, koija je usporila, prilagoavajui se ulicama Londona, i
Aleksandra je pomerila njen sumoran pogled s' prozora na vojvotkinju, koja je sedela
preko puta nje, uspravnih lea, lica tako hladnog i bez emocija da se Aleksandra pitala
da li je ta ena bila u stanju da osea bilo ta. U grobnoj tiini koije, Aleksandrin
promukao apat je zvuao kao uzvik. "Gde idemo?"
Nakon namerne, produene pauze kojom je bilo jasno reeno da je udovica ljuta to
mora da objanjava svoje namere Aleksandri, ona je rekla hladno, "U moju gradsku
kuu. Remzi je ve stigao tamo sa malo zaposlenih da rasiste i obaveste bilo koje
posetioce da smo u Rouzmejdu. Vesti o nestanku mog unuka su u svim novinama, a ja
nemam elju da budem spopadana od strane posetioca ili radoznalih istraioca."
Vojvotkinjin otresit ton je oigledno izazvao saoseanje u Ministru, Bredburnu, zato
to je progovorio prvi put i pokuao da je uveri: "Okrenuemo nebo i zemlju da
otkrijemo ta se dogodilo Hotornu," rekao je neno. "Bov Strit ima stotinu ljudi koji
pretrauju kejove, postavljaju zvanina pitanja, a i porodini advokati Hotornovih su
zaposlili jo stotinu istraitelja sa instrukcijama da koriste bilo koja sredstva da bi
dobili bilo koju informaciju od njih. Nije primljen zahtev za otkup, tako da ne
mislimo da je on otet u tom cilju."
Guei suze za koje je znala da bi ih stara vojvotkinja prezrela, Aleksandra je naterala
sebe da postavi pitanje za koje se plaila da dobije odgovor: "Koje su anse da ga
pronaete-?" Njen glas je utihnuo. Nije mogla da kae re 'ivog'.
"Ja-" On je oklevao. "Ne znam."
Njegov ton je implicirao da anse nisu bile izuzetno dobre, i Aleksandrine oi su se
zamaglile od vrelih suza koje je prikrila polaui obraz u Henrijevo meko krzno dok
je gutala bolnu knedlu bede koja se zaglavila u njenom grlu.
etiri beskrajna dana, Aleksandra je ivela u istoj kui sa vojvotkinjom, koja ju je
uporno tretirala kao da je nevidljiva, niti govorei sa njom niti je gledajui. Petog
dana, Aleksandra je stajala na prozoru svoje spavaonice kada je videla gospodina
Dorda koji je izaao iz kue. Uznemirena nije mogla da eka poziv, strala je niz
stepenice u salon i prasnula na vojvotkinju. "Videla sam Ministra da odlazi. ta je
rekao?"
Vojvotkinja je nezadovoljno gledala u Aleksandru zbog njenog zapovednikog ulaska
u sobu. "Poseta gospodina Dorda te se ne tie," odgovorila je hladno i okrenula
glavu grubo je otputajui.
Njene rei su slomile tanku nit kontrole koju je Aleksandra uspela da zadri u svojim
oseanjima. Stiskajui ruke sa strane, rekla je glasom koji je drhtao od frustracije i
besa, "Uprkos onome to mislite, ja nisam bezumno dete, gospoo, i moj suprug je
meni sada najvanija osoba na svetu. Ne moete, ne smete, uvati informacije od
mene!"
Kada je vojvotkinja jednostavno nastavila da je gleda u kamenoj tiini, Aleksandra je
prela na molbe. "Mnogo je ljubaznije da mi kaete istinu nego da je krijete od mene.
Ne mogu da podnesem neznanje - molim vas ne radite mi to. Neu vas osramotiti
histerisanjem...Kada je moj otac umro i moja majka nije mogla da nastavi svoj ivot,
ja sam preuzela rad u domainstvu dok sam imala etrnaest godina. A kad je moj deda
umro, ja-"
"Nema novosti!" Njena Milost je odbrusila. "Kada stignu vesti, pozvau te da uje."
"Ali prolo je toliko vremena!" Aleksandra je prasnula.
Vojvotkinjin pogled se skupio nad njom, buktei sa prezirom. "Ti si tako mala
glumica, zar ne? Meutim, moe da prestane da brine o svom dobrobitu. Brani
ugovor koji je sklopljen izmeu one tvoje majke i mog unuka, prua joj dovoljno
novca da ivi u raskoi do kraja ivota. Ona ima vie nego dovoljno da podeli s'
tobom.
Aleksandrina usta su se otvorila kada je shvatila da vojvotkinja zapravo veruje da je
ona brinula za svoju budunost, umesto za svog supruga koji moda sada lei na dnu
Engleskog kanala.
Ostavi bez teksta od besa, Aleksandra je sasluala kako udovica destruktivno
zavrava: "Gubi mi se s' oiju. Ne mogu da trpim tvoju lanu zabrinutost za dobrobit
mog unuka, ne u ovom trenutku. Jedva si ga poznavala, on ti nije bio nita."
"Kako se usuujete!" Aleksandra je uzviknula. "Kako se usuujete da sedite tamo i
govorite mi takve stvari. Vi - vi ne moete da razumete kako se ja oseam zbog njega,
zato to nemate nikakva oseanja! ak iako imate, vi ste previe - previe stari da se
setite kako ljubav izgleda!"
Vojvotkinja je polako ustala, izgledajui kao toranj nad Aleksandrom, ali Aleksandra
je bila previe histerina, previe besna, da zaustavi svoju bezumnu tiradu: "Ne
moete da zamislite kako mi je bilo kada mu vidim osmeh ili kada se smeje sa mnom.
Ne moete da znate kako sam se oseala gledajui u njegove oi-" Jecaj se podigao u
Aleksandrinom grlu i suze su poele da se slivaju niz njene blede obraze. "Ne elim
njegov novac - samo elim da mogu da pogledam u njegove oi i vidim ga da se
smeje." Na njen uas, Aleksandrina kolena su otkazala i ona je pala na pod, plaui
pod vojvotkinjinim nogama. "Samo elim da vidim njegove prelepe oi," jecala je
isprekidano.
Vojvotkinja je izgledala kao da okleva, a onda se okrenula na peti i napustila sobu,
ostavljajui Aleksandru da plae od tuge i patnje u samoi. Deset minuta kasnije,
Remzi je uao u sobu nosei dekorativni servis za aj. "Njena milost je rekla da ste
'slabi zbog gladi' i elite osveenje," rekao je.
Jo uvek na podu sa rukama na divanu i licem zakopanim u njemu, Aleksandra je
polako podigla glavu i samosvesno obrisala suze. "Molim vas - nosite to. Ne mogu da
podnesem prizor hrane."
Sledei vojvotkinjine naloge i ignoriui Aleksandrin zahtev, Remzi je stavio
neeljeni posluavnik na sto, a onda se ispravio i, po prvi put otkad ga je Aleksandra
srela, sluga je izgledao nesigurno i nelagodno. "Nije mi namera da ogovaram," poeo
je kruto nakon pauze, "ali ja sam obaveten od Krede, vojvotkinjine krojaice, da je
Njena Milost jedva pojela jedan obrok za pet dana. Posluavnik joj je upravo odnesen
u maloj sobi za crtanje. Moda ako biste se ponudili da veerate sa njom, moete da je
ubedite da jede."
"Toj eni nije potrebna hrana," Aleksandra je progutala, bezvoljno ustajui. "Ona nije
kao smrtnici."
Remzijevo hladno dranje postalo je apsolutno ledeno na indirektnu kritiku njegove
poslodavke. "Ja sam sa Vojvotkinjom od Hotorna etrdeset godina. Moja duboka
zabrinutost za nju navela me je da pogreno pretpostavim da moda oseate malo
brige za nju, jer ste sada deo porodice. Izvinjavam se zbog moje greke u proceni."
On se kruto naklonio izlazivi iz sobe, ostavljajui Aleksandru da se osea potpuno
odvratno i sasvim zbunjeno. Remzi je oito bio posveen vojvotkinji, iako je
Aleksandra dobro znala vojvotkinjin odnos prema njenim slugama: Dva puta na
Rouzmejdu, ona je strogo ukorila Aleksandru za 'ogovaranje sa slugama', kada je sve
ono to je Aleksandra uradila bilo to da pita Remzija da li je oenjen i kunu
pomonicu da li ima decu. Iz vojvotkinjinog uzvienog gledita, razgovor sa slugama
predstavljao je ogovaranje, to ih je zauzvrat inilo jednakima - i da, Aleksandra se
setila vojvotkinjine ustre primedbe, to nije tano. Uprkos svemu tome, Remzi joj je
oigledno bio odan. to je znailo da u staroj eni ima mnogo vie od ponosa i
arogancije, Aleksandra je odluila.
Ta mogunost je vodila drugoj, i Aleksandra se zagledala u posluavnik sa ajem u
tupoj zbunjenosti, pitajui se da li je vojvotkinja to mogla da smatra 'mirovnom
ponudom'. Do pre pet minuta, vojvotkinja nikada nije pokazala ni najmanje
interesovanje za to da li Aleksandra jede ili ne. S' druge strane, posluavnik bi isto
tako lako mogao da bude namenjen kao otar podsetnik Aleksandri da povrati
kontrolu nad sobom.
Aleksandra se ugrizla za usnu kad su Remzijeve rei zazvonile zloslutno kroz njen um:
Pet dana...vojvotkinja nije jela pet dana. Aleksandra jedva da je uradila isto to, ali ona
je bila mlada, jaka i zdrava. Aleksandrin stav je smekao jo vie kada joj je palo na
pamet to da ako vojvotkinja nije bila u stanju da jede, mora da je bila mnogo vie
uznemirena zbog nestanka njenog unuka nego to se inilo.
Uz uzdah odlunosti, Aleksandra je odmaknula kosu sa ela i zakljuila da je
posluavnik sa ajem bio namenjen kao mirovna ponuda. To je uradila jer nije mogla
da izdri pomisao da se sedamdesetogodinja ena raspada.
Kroz delimino otvorena vrata plavog salona, Aleksandra je videla vojvotkinju kako
sedi na visokoj stolici, zurei u vatru. ak i u mirovanju, starica je predstavljala
zabranjujuu figuru, ali je ipak bilo neto u njenom krutom, povuenom dranju to je
Aleksandru podsetilo zajedljivo na njenu majku u prvim danima posle smrti njenog
oca, pre dolaska njegove druge ene to je gospou Lorens pretvorilo iz tune u
mrzovoljnu.
Ona je tiho ula u sobu, bacajui senku na vojvotkinjinu viziju, i starica se naglo
okrenula. Samo na trenutak, ona je pogledala na drugu stranu - ali ne pre nego to je
Aleksandra naas ugledala sumnjiav sjaj suza u vojvotkinjinim svetlim oima.
"Vaa Milosti?" Aleksandra je rekla blago kada je kroila napred.
"Nisam ti dala dozvolu da me prekida ovde," ena je odbrusila, ali prvi put
Aleksandra nije bila uplaena tim otrim glasom.
Sa istim umirujuim tonom koji je koristila sa njenom majkom, Aleksandra je rekla,
"Ne gospoo, niste."
"Odlazi."
Uzdrmana ali odluna, Aleksandra je rekla, "Neu se dugo zadrati, ali moram da vam
se izvinem zbog onoga to sam rekla pre nekoliko minuta. To je bilo neoprostivo."
"Prihvatam tvoje izvinjenje. Sada odlazi."
Ignoriui vojvotkinjin otar pogled, Aleksandra je zakoraila napred. "Mislila sam,
poto obe moramo da jedemo, moda bi bilo podnoljivije ako bismo podelile obrok
zajedno. Mi - mogle bismo da pravimo jedna drugoj drutvo."
Bes se rasplamsao u eni ije su elje bile ignorisane. "Ako eli drutvo, trebalo bi da
ode kui kod majke, kao to sam ti predloila pre petnaest minuta!"
"Ne mogu."
"Zato ne?" starica je odbrusila.
"Zato to," Aleksandra je rekla tihim aptom, "moram da budem blizu nekog drugog
ko ga voli."
Goli, nekontolisani bol je preao preko lica stare vojvotkinje pre nego to je povratila
kontrolu, ali u tom trenutku, Aleksandra je videla patnju koja je leala ispod fasade
krutog dostojanstva.
Patei i alei je, ali pazei da to ne pokae, Aleksandra je brzo sela u stolicu preko
puta vojvotkinje i otkrila jedan od posluavnika. Stomak joj je zakrulio pri pogledu na
hranu, ali se nasmejala jarko. "Da li biste voleli pare ove fine piletine - ili biste vie
voleli govedinu?"
Vojvotkinja je oklevala, suavajui oi prema Aleksandri. "Moj unuk je jo uvek iv!"
izjavila je, izrazom lica izazivajui Aleksandru da to porekne.
"Naravno da jeste," Aleksandra je rekla ustro, svesna da je bila upozorena da izae
ako sumnja u to. "Verujem u to svim srcem."
Vojvotkinja je prouavala Aleksandrino lice, procenjujui njenu iskrenost, a onda je
dala mali, neodluan znak i rekla osorno, "Pretpostavljam da bi mogla da pojedem
malo piletine."
Jele su u potpunoj tiini prekinutoj samo povremenim pucketanjem iz male vatre koja
je gorela u kaminu. Sve dok Aleksandra nije ustala i poelela laku no starica nije
progovarala, i po prvi put obratila se Aleksandri njenim krtenim imenom:
"Aleksandra-" proaputala je promuklo.
Aleksandra se okrenula. "Da, gospoo?"
"Da li..." Vojovotkinja je povukla isprekidan, bolni dah. "Da li se...moli?"
Suze su nabubrile u Aleksandrinom grlu i zapalile njene oi, dok je ona odmah
shvatila, ponosna starica se nije interesovala za njene line verske navike. Pitala je
Aleksandru da li se moli.
Gutajui bolno, Aleksandra je klimnula glavom. "Veoma, veoma snano," proaputala
je.
Naredna tri dana, Aleksandra i vojvotkinja su odrale mirno bdenje u plavom salonu,
njihove reenice su bile nepovezane, glasovi neprirodno prigueni - dva stranca sa
malo zajednikog osim neizrecivog straha koji ih je vezivao zajedno.
Popodne treeg dana, Aleksandra je upitala vojvotkinju da li je poslala po Antonija,
Lorda Taunsenda.
"Poslala sam mu nalog da nam se pridrui ovde, ali on-" Prekinula je kada se Remzi
materijalizovao na vratima. "Da, Remzi?"
"Gospodin Dord Bredburn je stigao, Vaa Milosti."
Aleksandra je skoila zabrinuto na noge, rasturivi vez koji joj je vojvotkinja dala, ali
kada je ugledni, sedokosi ovek uao u sobu trenutak kasnije, ona je samo jednom
pogledala njegovo paljivo bezizraajno lice, i celo njeno telo je poelo da vibrira od
straha.
Pored nje, vojvotkinja je oigledno izvukla isti zakljuak iz njegovog izraza lica, jer je
njeno lice prebledelo i ona je polako ustala, vrsto se drei za tap koji je uvek
koristila kada je dolazila u Grosvenor Skver. "Imate novosti, Dorde. Koje su?"
"Istraitelji su utvrdili da je mukarac Hotornovog opisa vien u kafani na doku oko
jedanaest sati u noi Hotornovog nestanka. Uz pomo povelikog mita, vlasnik kafane
se takoe podsetio da je mukarac bio neobino visok - preko metar i osamdeset - i da
je bio obuen kao gospodin. Gospodin je kupio nekoliko cigara i otiao. Kafana se
nalazi gotovo neposredno preko doka gde je brod etiri vetra bio usidren i mi smo
sigurni da je taj ovek bio Hotorn."
Bredburn je zastao i rekao mizerno, "Da li vi dame ne biste vie volele da sedite dok
ne ujete ovo?"
Njegova strana sugestija naterala je Aleksandru da se uhvati za stolicu kao podrku,
ali je odmahnula glavom.
"Nastavite," vojvotkinja je naredila promuklo.
"Dva mornara na palubi Falkona, koji je bio usidren blizu etiri vetra, videli su
veoma visokog, dobro obuenog mukarca kako odlazi iz kafane, praenog od strane
dva oveka koji su izgledali kao obian olo. Mornari na palubi Falkona nisu obraali
posebnu panju, i ve su bili pripiti, ali jedan od njih misli da je video kako je visokog
gospodina jedan od njih udario toljagom po glavi. Drugi mornar nije video ta se
desilo, ali je video gospodina - za kojeg je pretpostavio da se onesvestio od previe
pia - prebaenog preko ramena jednog od grubijana kako ga nosi niz dok."
"I oni nisu uradili nita da mu pomognu?" Aleksandra je uzviknula.
"Nijedan mornar nije bio u stanju da ponudi pomo, niti im je palo na pamet da se
umeaju u scenu, koja je, naalost, deo svakodnevnice na dokovima."
"Ima jo, zar ne?" vojvotkinja je predvidela, oima pretraujui njegovo
nepokolebljivo lice.
Gospodin Dord je uvukao dubok dah i polako ga isputao. "Znamo vrlo dobro da su
navale bandi bile veoma aktivne u kritinoj noi, i posle dalje istrage, otkrili smo da je
jedna banda kupila mukarca iji je opis nepogreivo Hotornov. Verujui da se je
onesvestio od pia i ne pronalazei njegovu identifikaciju, platili su grubijanima za
Hotorna i isporuili ga na jedan ratni brod Njegovog Velianstva - Lankaster."
"Hvala Bogu!" Aleksandra je uzviknula kada je radost eksplodirala u njenom srcu. Ne
razmiljajui, uhvatila je vojvotkinjine hladne ruke svojima i stisnula ih vrsto. Ali
Bredburnove sledee rei su poslale Aleksandrin duh u dubine pakla. "Pre etiri
dana," rekao je smrknuto, "Lankaster je bio angaovan u borbi protiv Francuskog
broda, Versaja. Jo jedan od naih brodova, Karlajl, epao je nazad u luku pod
okriljem magle, osakaen od susreta sa Amerikancima. Ne mogavi da pomogne
sestrinskom brodu, kapetan Karlajla svedoio je borbi kroz prozorsko okno. Kada se
bitka zavrila, Versaj se jedva drao pod jedrima..."
"A Lankaster?" Aleksandra je prasnula.
Gospodin Dord je proistio grlo. "Moja je dunost da vas obavestim da je Lankaster
potonuo, i svi na brodu su izgubljeni - ukljuujui Njegovu Milost, Lorda od
Hotorna."
Soba se zavrtela pred Aleksandrinim pogledom; krik je rastao u njenim grudima i
stavila je ruku na usta, njen divlji pogled je sleteo na vojvotkinjino napaeno lice.
Videla je vojvotkinjino njihanje, i Aleksandra je odmah umotala ruke oko uplakane
ene, ljuljajui je napred-nazad kao dete, milujui joj drhtava lea, aputajui joj
besmislena razuverenja, dok se bujica suza slivala niz njene obraze.
Kao iz daleka, ula je gospodina Dorda Bredburna da je rekao da je doveo doktora
s' njim, i ona je bila maglovito svesna da je neko neno ali vrsto povukao
Dordanovu uplakanu baku iz njenog zagrljaja, dok je Remzi uzeo njenu ruku i poveo
je gore.
Trinaesto poglavlje
U osam sati sledeeg jutra, Aleks je ostavila stariju enu da se odmara u miru i sila u
plavi salon radije nego da se vrati u depresivnu izolaciju svoje sobe. Pokuavajui da
zadri njen bolni oseaj gubitka pod kontrolom, uzela je knjigu.
Na vratima, Remzi je proistio grlo da najavi posetioca: "Njegova Milost, Vojvoda od
Hotorna-"
Uzvik radosti je pobegao iz Aleksandrinog grla kada je skoila na noge i pourila
napred. Remzi se povukao, Vojvoda od Hotorna se pojavio na vratima, a Aleksandra
se ukopala u mestu. Antoni Taunsend je doao do nje. Antoni Taunsend je sada bio
Vojvoda od Hotorna.
Bes, iracionalan i nekontrolisan, goreo je u njenim grudima zbog toga to se ovaj
ovek usudio da naziva sebe Dordanovom titulom posle nepristojno kratkog vremena.
Antoniju Taunsendu je koristila ova tragedija, shvatila je, i njemu je najverovatnije
drago...
Antoni je naglo zastao i zagledao se u plameni bes na Aleksandrinom bledom licu.
"Niste u pravu, Aleksandra," rekao je tiho. "Dao bih sve da ga vidim kako ulazi u ovu
sobu sada. Da sam znao da e me Remzi najaviti kao njega, rekao bih mu da to ne
radi."
Aleksandrina ljutina je naglo isparila zbog nepogreive iskrenosti koju je ula u
njegovom tihom glasu i zbog tuge koju je videla u njegovim oima. Previe iskrena da
bi porekla ta je pomislila, rekla je skrueno, "Molim vas oprostite mi, Vaa Milosti."
"Toni," ispravio ju je, drei svojim rukama njene kao gest pozdrava i prijateljstva.
"Kako je moja baka?"
"Sada spava, ali se oporavlja pomalo svakog dana."
"Remzi mi je rekao da ste joj bili ogromni izvor utehe i podrka. elim da vam se
zahvalim zbog toga."
"Bila je veoma hrabra, a i ona brine o sebi."
"A vi?" upitao je, obilazei sto i sipajui eri u au. "Da li vi brinete o sebi? Izgledate
uasno."
Odsjaj njene stare duhovitosti joj je nakratko zasijao u oima. "Vae pamenje je
kratko, Vaa Milosti. Ja nikad nisam izgledala vie od prosenog."
"Toni," insistirao je, sedajui preko puta nje i zagledao se u treperavu vatru.
"Vaa baka ne eli da ostane u Londonu i da bude primorana da izdri pritisak stotinu
izjava sauea," Aleksandra je rekla nakon par minuta. "Vie bi volela da odri malu
komemoraciju i da nakon toga odmah otputuje u Rouzmejd."
Antoni je odmahnuo glavom pri pomenu Rouzmejda. "Ne mislim da bi ona trebala da
bude sama u Rouzmejdu, a ja ne mogu da ostanem tamo vie od nedelju dana. Hotorn
- Dordanovo sedite - je ogromno imanje, sa hiljadama sluga i stanara koji e traiti
uputstva i ponovno osiguranje sada kada su proitali o njegovoj smrti. Ostavio sam
svoj posao pokuavajui da nauim da upravljam njegovim investicijama i upoznam
se sa svim delatnostima na njegovim imanjima. Veoma bih voleo da pratim moju baku
do Hotorna i ostanem tamo."
"To bi bilo mnogo bolje za nju," Aleksandra se sloila. Kako bi mu nagovestila svoje
planove, Aleksandra mu je rekla da je nameravala da ode kui nakon komemoracije.
"Moja majka je planirala da otputuje i uiva odmah nakon mog venanja," objasnila je.
"Obeala mi je da e mi pisati i obavestiti me o njenom kretanju, pa ako primite njena
pisma poaljite mi ih kui. Pisau joj gde god da je i rei u joj da je moj suprug..."
Pokuala je da kae 'mrtav' ali nije mogla. Nije mogla da veruje da zgodni, vitalni
mukarac za koga se udala vie nije iv.
Sa ve poznato mrkim izrazom na licu i Remzijem koji ju je usrdno pratio,
vojvotkinja je uetala polako u uti salon sledeeg jutra, gde je Antoni itao novine a
Aleksandra sedela za stolom, zurei zamiljeno u daljinu.
Kada je vojvotkinja pogledala u bledu, hrabru devojku sa upalim obrazima koja ju je
izvukla iz tuge, njen izraz lica je omekao, a onda doiveo neposrednu, radikalnu
promenu kada je pogledala u Henrija, koji je naizmenino jurio svoj rep i vukao rub
Aleksandrine crne jutarnje haljine. Budi miran! zapovedila je nedisciplinovanoj
zveri.
Aleksandra se trgnula, Antoni je skoio, ali Henri je samo podigao rep u znak
pozdrava i ponovo zapoeo njegovu razdraganu igru, nimalo ne zastraen. "Remzi,"
naredila je zapovedniki, "vidi da ovo alosno stvorenje izvede u dugu, iscrpljujuu
etnju."
"Da, Vaa Milosti. Odmah," batler je rekao dostojanstveno, ponovo se naklonio,
bezizraznim licem. Savijajui se dole, uhvatio je tene za vrat desnom rukom,
stavljajui levu ispod pseeg dlakavog tela, i drao tene koje se koprcalo daleko od
sebe koliko mu je to bilo mogue.
"A sada," vojvotkinja je rekla otro, i Aleksandra je brzo uguila samovoljni osmeh.
"Antoni me je obavestio da namerava da ide kui.
Da. Volela bih da odem sutra, posle komemoracije.
Nee uraditi nita tome slino. Pratie mene i Antonija u Hotorn.
Aleksandra je bila prestraena zbog toga to je morala da se vrati svom starom ivotu
i to je morala da ide dalje kao da Dordan nikada nije iveo, ali se nije slagala sa tim
da ide u Hotorn. "Zato bih to trebala da uradim?"
Zato to si ti Vojvotkinja od Hotorna, i tvoje mesto je sa porodicom tvog supruga.
Aleksandra je oklevala, a onda je odmahnula glavom. Moje mesto je kod kue.
Gluposti! vojvotkinja je proglasila smelo, i Aleksandra nije mogla da se ne nasmeje
povratku poznatog ponaanja starije ene, autokratskim manirima; to je bilo mnogo
bolje od uplje utvare koju je tuga napravila od nje. "Istog jutra kada si se udala za
Hotorna," vojvotkinja je nastavila odluno, "on mi je konkretno poverio da te uvedem
u sve ono to bi trebala da bude, kako bi na kraju mogla da zauzme pravo mesto u
Drutvu. Iako moj unuk vie nije ovde, verujem da imam dovoljno odanosti, " istakla
je ona, "da izvrim njegove elje."
Naglasak na re 'odanost' navela je Aleksandru da se preispita - kao to je vojvotkinja
i elela da uradi - a ona je sama rekla vojvotkinji da je njen unuk cenio tu osobinu kod
nje. Aleksandra je oklevala, uhvaena izmeu krivice, odgovornosti, i brige za svoju
dobrobit ako bi pokuala da ivi u Hotornu, daleko od svega i svakog koga je
poznavala i volela. Vojvotkinja se hrabro borila sa svojom tugom; ona nije mogla da
pomogne Aleksandri sa njenom. S' druge strane, Aleksandra nije bila sigurna da je
mogla da nosi taj straan teret sama, kao to je uradila kada su njen otac i deda umrli.
"Ljubazni ste to predlaete da ivim sa vama, gospoo, ali bojim se da ne mogu,"
Aleksandra je odbila posle nekoliko trenutaka razmiljanja. "Poto je moja majka
otila, ja imam obavezu prema drugima, koje moram uzeti u obzir."
"Kakve obaveze?" vojvotkinja je zahtevala.
"Penrouz i Filbert. Poto je moja majka otila, oni nee imati nikoga da brine o njima.
Nameravala sam da pitam svog supruga da napravi mesta za njih u njegovoj kui,
ali-"
"Ko su," ona je prekinula zapovedniki, "Penrouz i Filbert?"
"Penrouz je na batler a Filbert na sluga."
"Dugo sam ivela pod ubeenjem," rekla je Njena Milost otro, "da sluge postoje
kako bi brinuli o svojim poslodavcima, a ne obrnuto. Meutim," ona je bila dovoljno
potena da kae, "pozdravljam tvoj oseaj za odgovornost. Moe ih dovesti u
Hotorn," velikoduno je proglasila. "Pretpostavljam da moemo da iskoristimo jo
jednog slugu ili dvoje."
"Oni su prilino stari!" Aleksandra se urno umeala. "Ne mogu da rade naporno, ali
obojica su ponosni, i moraju da veruju da su oajniki od pomoi. Ja sam, pa,
negovala tu zabludu u njima."
"Ja, takoe, oduvek imam oseaj da je moja hrianska dunost da osiguram da se
starijim slugama dozvoli da rade sve dok ele ili dok su za to sposobni," vojvotkinja
je slagala smelo, aljui ubistveni pogled svom nepoverljivom unuku. Pretvaranje
Aleksandre u sjajnu mladu damu visokog drutva bio je projekat koji je ona
nameravala da ostvari. To je bio izazov - dunost - cilj. Ona nije elela da prizna da je
hrabra devojka sa ciganskim loknama, koja ju je izvukla iz oka i tuge, moda ukrala
trajno mesto u njenom srcu, ili da bi joj nerado rekla zbogom.
"Ne mislim-" Aleksandra je poela.
Shvatajui da e je Aleksandra odbiti ponovo, vojvotkinja je zaustavila sve izgovore:
"Aleksandra, ti si sada Taunsend, i tvoje mesto je uz nas. tavie, tvoja je zakleta
dunost da potuje elje tvog supruga, a on je naroito eleo za tebe da zaslui da
nosi njegovo asno prezime."
Aleksandrin otpor se sruio kada su je vojvotkinjine zadnje rei konano pogodile.
Njeno prezime je sada bilo Taunsend, a ne Lorens, shvatila je dok su je ponos i
zadovoljstvo preplavili. Ona nije izgubila sve kada je izgubila njega; on joj je dao
njegovo prezime! Zauzvrat, Aleksandra se podsetila uz otar bol nostalgije, ona je
sveano obeala Dordanu da e ga potovati u da e se povinovati njegovim eljama.
Oigledno, on je eleo da ona postane prava dama dostojna njegovog imena i da
zauzme mesto u Drutvu - tagod to znailo. Nenost je preplavila njeno srce kada je
podigla pogled do vojvotkinje i tiho obeala, "Uiniu sve to je on eleo."
"Odlino," vojvotkinja je rekla grubo. Kada je Aleksandra otila da nadgleda njeno
pakovanje, Antoni se zavalio u stolici i usmerio njegov zabavljeni pogled prema
njegovoj baki, koja je reagovala tako to se ispravila u njenoj stolici i pokuala da ga
gleda ozbiljno. "Recite mi," otegnuo je on smehom obojenim glasom, "kada ste razvili
svoju naglu elju da zapoljavate starije sluge?"
"Kada sam shvatila da je to jedini nain da spreim Aleksandru da ode," odgovorila je
otvoreno. "Neu dozvoliti da ta devojka zarobi sebe u nekom zabijenom selu i nosi
korov udovice ceo svoj ivot. Ona ima tek osamnaest godina."
etrnaesto poglavlje
Petnaesto poglavlje
London
esnaesto poglavlje
Do noi bala Lorda i Lady Donlejt, u treoj nedelji nakon njenog debija, Aleksandra
je bila toliko jadna, i toliko napeta, da je bila umrtvljena iznutra. Oseala se kao da se
vie nikada nee smejati sa radou ili da e nai utehu u suzama. U toj kobnoj noi,
uradila je oboje.
Na udoviino proaputano apelovanje, Aleksandra se utivo, ali nerado, sloila da
plee sa Lordom Ponsonbijem, glomaznim, naduvenim sredovenim kicoem koji je
izvetaeno tepao, obuen kao paun, i pompezno je obavestio dok su plesali da se on
smatra ovekom superiorne inteligencije. Veeras je bio obuen u narandaste
satenske pantalone koje su bile rastegnute preko njegovog ispupenog tela, satenski
prsluk boje ljive, i dugi uti kaput od brokata - kombinacija koja je naterala
Aleksandru da pomisli da je on velika gomila prezrelog voa kada ga je pogledala.
Umesto da vrati Aleksandru udovici vojvotkinji kada se ples zavrio, Lord Ponsonbi
(za koga je Aleksandra ula da je traio bogatu suprugu da nadoknadi njegove znatne
kockarske dugove) ju je odluno okrenuo u suprotnom smeru. "Morate me pratiti do
one divne nie tamo, Vaa Milosti. Udovica vojvotkinja mi je sino spomenula da se
interesujete za filozofske stvari, stoga u nastojati da vas prosvetlim malo o jednom
od najveih filozofa drevnih vremena - Horaciju." Aleksandra je momentalno shvatila
da mora da je vojvotkinja oajniki brinula zbog njenog nedostatka partnera da se
pohvalila Ponsonbiju Aleksandrinim intelektom.
"Molim vas nemojte se uzbuivati," Ser Ponsonbi ju je ubeivao, pogreno shvatajui
razlog za Aleksandrino negodovanje. "Neu zaboraviti ni na trenutak da ste vi ensko
i, kao takva, u nemogunosti da razumete kompleksnost i suptilnost logike. Uzdajte se
u mene da u diskusiju voditi veoma, veoma jednostavno."
Aleksandra je bila suvie potitena da se nervira zbog njegove uvredljive procene
enske inteligencije i previe poraena da osea neto vie od blage duevne depresije
zbog tretiranja na ovaj nain od strane oveka koji nije imao vie razuma nego da se
obue kao posluavnik sa voem.
Nosei izraz utivog interesa, ona mu je dozvolila da je vodi u udubljenje, koje je bilo
odvojeno od glavne dvorane parom tamnocrvenih plianih zavesa koje su bile
povuene i drane na mestu pomou istih svilenih kanapa. Uavi unutar udubljenja,
Aleksandra je shvatila da je tu bio jo neko, predivno obuena mlada ena sa
aristokratskim profilom i bujnom kosom boje zlatnog konca. Stajala je na otvorenim
francuskim vratima sa leima delimino okrenutim njima - oigledno pokuavajui da
uiva u trenutku samoe i sveeg vazduha.
Mlada ena se neznatno okrenula kada je Aleksandra ula sa Lordom Ponsonbijem, i
Aleksandra ju je odmah prepoznala. Lady Melani Kamden, prelepa mlada ena grofa
od Kamdena se upravo vratila u London poetkom nedelje sa sela, gde je bila u poseti
svojoj sestri. Aleksandra je bila prisutna na balu gde je Lady Kamden prvi put
prisustvovala sezoni, i ona je gledala izdaleka kako je gomila slavnih gostiju pourila
ka njoj, pozdravljajui njen povratak sa oduevljenim osmesima i nestrpljivim
zagrljajima. Ona je bila 'jedna od njih', Aleksandra je pomislila prilino enjivo.
Shvativi da su oni naruili privatnost Lady Kamden, Aleksandra se osmehnula
probno, tiho se izvinjavajui za njihovo ometanje. Grofica je prepoznala osmeh
utivim naklonom glave i mirno se okrenula nazad prema francuskim vratima.
Lord Ponsonbi ili nije zapazio groficu, ili je odbio da ga njeno prisustvo rastroji.
Posluio se aom puna sa posluavnika na stolu pored njih, a onda se smestio pored
jednog od mermernih stubova koji su se nalazili ispred zavese, a onda upustio u
pompeznu, veoma netanu disertaciju Horacijevih filozofskih citata o ambiciji, ali je
njegov pogled bio prikovan za Aleksandrino poprsje.
Aleksandra je bila tako uznemirena to je bila podvrgnuta po prvi put u svom ivotu
vizuelnom milovanju mukarca - ak i tako komino jadnog primerka mukarca kao
tog - da kada je on nemarno pripisao Sokratovu primedbu Horaciju, ona bi jedva
primetila tu greku da grofica od Kamdena nije brzo pogledala preko ramena u njega,
kao da se prenerazila.
Minut kasnije, Lord Ponsonbi je proglasio znaajnije, "Slaem se sa Horacijem, koji
je rekao, 'Ambicija je toliko mona strast u ovekovim grudima da koliko god visoko
da posegnemo nikada nismo zadovoljni-'"
Krajnje uznemirena njegovim nepokolebljivim pogledom i nesvesna da se Lady
Kamden u potpunosti okrenula i da je sluala Lorda Ponsonbija sa meavinom
neverice, fascinacije, i loe prikrivenog veselja, Aleksandra je nesigurno promucala,
"M-Makijaveli."
"Horacije," Lord Ponsonbi je proglasio, i na Aleksandrin uas, apsurdno obueno
stvorenje je podiglo monokl do njegovog oka, prevukao ga po tek sazrelom mesu koje
je virilo iznad njenog steznika i smelo je pregledao dok je istovremeno nastojao da
popravi izgled omlitavljen zbog nemara tako to je podupreo rame na stub iza njega.
Naalost, njegova opsesija Aleksandrinim grudima spreila ga je da se osvrne preko
ramena da proveri taan poloaj stuba. "Sada moete poeti da shvatate," proglasio je
on, naslanjajui se i irei ruke u sveobuhvatnom zagrljaju, "zato ga je Horacijeva
primedba izazvala da - aagh!" Ruke su mu se rairile, on je pao unazad, obarajui sto
sa punem i obarajui zavesu, sletivi na lea pred stopala tri mukarca, kao arena
inija sa voem ispod vodopada od puna.
Ne mogavi da sprei njenu ludu elju da se nasmeje, Aleksandra je pljesnula ruku
preko usta, gledajui okolo, i nala se kako zuri u groficu od Kamdena, koja je
prekrila njena sopstvena usta i zurila u Aleksandru, ramena su joj se tresla od smeha,
njene iroke zelene oi su bile pune suza. U skladu, obe mlade ene su ubrzale ka
francuskim vratima, sudajajui se u njihovoj urbi da prou kroz vrata, i pobegle na
balkon. Kada su stigle, sruile su se na zid kue i eksplodirale u burni smeh.
Jedna uz drugu, stajale su, nesvesne tvrdog kamena iza njihovih lopatica, piskutave od
radosti, hvatajui vazduh, i briui suze koje su lile niz njihove obraze.
Kada se oluja smeha smanjila u napadima bespomonih kikota, grofica od Kamdena
je okrenula lice prema Aleksandri i rekla isprekidano, "Le-leei na leima, o-on je
izgledao ba kao ogromni papagaj koji je pao sa drveta."
Aleksandra je jedva mogla da progovori zbog sree u njenim gurdima. "Po-pomislila
sam na iniju s' voem - ne, voni pun," proglasila je, i one su se ponovo izgubile u
smehu.
"Ja-jadni Ponsonbi," Lady Kamden se zakikotala, "o-oboren u njegovoj pompeznoj
mladosti od strane Makijavelovog duha zbog pripisivanja njegovih sopstvenih rei
Horaciju."
"To je bila Makijavelova osveta!" Aleksandra je prodahtala.
I pod crnim somotskim nebom prekrivenim zvezdama, dve elegantno obuene mlade
ene bile su naslonjene na hladni kameni zid i smejale se sa svim oamuujuim,
bespomonim uitkom bosonoge dece koja su trala kroz livade.
Kada se njihov smeh konano zavrio, Melani Kamden se slabano naslonina uz zid i
okrenula glavu ka Aleksandri, gledajui je u nasmejanoj znatielji. "Kako ste znali da
je odvratni Lord Ponsonbi pobrkao Makijavelija sa Horacijem?"
"Proitala sam oboje," Aleksandra je priznala nakon grene pauze.
"okantno!" rekla je grofica, podiui pogled uasa. "I ja sam."
Aleksandrine oi su se rairile. "Bila sam pod utiskom da itanje klasika oznaava
enu kao 'plavu arapu'."
"Obino da," Melani je priznala olako, "ali u mom sluaju, Drutvo je izabralo da
previdi moje - ovaj - neenstveno interesovanje za stvari izvan vezenja i mode."
Aleksandra je okrenula glavu na stranu, gledajui je u ushienoj fasciniranosti. "Zato
su oni to uinili?"
Glas Lady Kamden je omekao od ljubavi. "Zato to bi moj suprug odrao svakoga
ivog ko se usudi da nagovesti da sam ja bilo ta manje od savrene dame."
Odjednom, ona se sumnjivo zagledala u Aleks i zahtevala, "Da li svirate neki
instrument? Jer ako svirate, upozoravam vas - prijateljice ili ne - neu doi i sluati
vas kako svirate. Samo pominjanje Baha ili Betovena alje me galopirajue do mojih
miriljavih soli, a prizor harfe me tera u nesvest."
Aleksandra je provela godinu dana uei da svira klavir zato to je vojvotkinja rekla
da je sposobnost sviranja barem jednog instrumenta apsolutno obavezna za kvalitetne
mlade dame; ona je jedva mogla da veruje da je sada ula te pogrdne komentare od
dame koju bije glas da je prava trend seterka meu nadmenom elitom. "Imala sam
asove klavira, ali ne sviram dovoljno dobro da bi nastupala," priznala je nesigurno.
"Odlino," rekla je Melani sa velikim zadovoljstvom. "Koliko ste zainteresovani za
oping?"
"Zapravo, mislim da je dosadan."
"Savreno," izjavila je, a zatim pitala sumnjiavo, "Ne pevate, zar ne?"
Aleksandra, koja joj je donekle nerado priznala svoju nesposobnost za sviranjem
nekog instrumenta, sada je nasuprot tome nerado priznala da ume dobro da peva. "Da,
bojim se da je tako."
"Niko nije savren," grofica od Kamdena je veselo i velikoduno proglasila,
opratajui Aleksandri. "Pored toga, oduvek sam ekala da sretnem enu koja ita
Horacija i Makijavelija, i ne bi trebalo da se odvratim od sprijateljivanja sa vama
samo zato to znate da pevate. Osim, naravno, ako to radite ba dobro?"
Aleksandrina ramena su poela da se tresu od veselja, jer je ona pevala veoma dobro
zaista.
Melani je videla odgovor u Aleksandrinim nasmejanim oima i iskivila lice u
kominom uasu. "Ne pevate esto, zar ne?"
"Ne." Guei kikot, Aleksandra je dodala bez potovanja, "i ako bi mi to pomoglo da
se podignem u vaim oima, mogu da vam obeam da obino ispadnem iz utivog
razgovora za manje od pet minuta." Poto su tako razdragano odbacile neke od
najsvetijih konvencija, obe devojke su ponovo prasnule u smeh.
Unutar vile u Regent Stritu broj 45, plesai su nastavili da igraju i nasmejani gosti su
nastavili da se smeju, nesvesni vanog dogaaja koji se odvijao ispred francuskih
vrata. Jedino su treperave zvezde primetile da su na pustom Londonskom balkonu,
dve srodne due napokon pronale jedna drugu.
"U tom sluaju," Melani je otmeno proglasila kada su prestale da se kikou, "smatrau
vas najpodesnijom i najprijatnijom saputnicom." Olako naputajui sav preostali
privid formalnosti, Lady Kamden je tiho rekla, "Moji bliski prijatelji me zovu
Melani."
Za trenutak, srea kroz celokupno Aleksandrino bie, a onda ju je unitila surova
realnost kada je shvatila da prijatelji Melani Kamden ne bi eleli da ona ue u njihov
krug. Celo visoko drutvo, ukljuujui Melanine prefinjene prijatelje, su ve smatrali
Aleksandru kao potpunu njihovu suprotnost. Ona bi bila osuena od svih njih i nali
bi je alosnim nedostatkom. Oigledno Melani Kamden nije bila u Londonu dovoljno
dugo da sazna jo uvek. Aleksandrin stomak se stisnuo na pomisao podrugljivih
pogleda koji e biti upueni Lady Kamden kada ona ue u balsku dvoranu sa
Aleksandrom.
"Kako vas vai prijatelji zovu?" Melani je upitala, gledajui je.
Ja vie nemam prijatelje, Aleksandra je pomislila i uurbano se savila da izgladi njene
suknje, paljivo skrivajui suze koje su joj opekle oi. "Zvali su me - zovu me Aleks."
Odluujui da bi bilo najbolje da okona ovo prijateljstvo sada, lino, a ne da bude
poniena kada je Melani Kamden iskljui potpuno kada se sledei put budu srele,
Aleksandra je uvukla duboko dah i rekla u munoj neugodnoj urbi, "Cenim vau
ponudu prijateljstva, Lady Kamden, ali vidite, ja sam veoma zauzeta ovih dana
balovima i rukovima i...svim vrstama zabave...I tako ja sumnjam da bi
vi...mi...mogle da naemo vremena...i ja sam sigurna da vi sigurno ve imate desetine
i desetine prijatelja koji-"
"Koji misle da ste vi najvea udakinja koja se ikada pojavila na Londonskom balu?"
Melani je zatraila blago.
Pre nego to je Aleksandra mogla da odreaguje na to, Antoni je izaao iz senke na
balkon, i ona je je pohrlila njemu u olakanju, govorei tako brzo da on nije mogao da
joj se suprotstavi. "Da li ste me traili, Vaa Milosti? Mora da je vreme za odlazak.
Dovienja, Lady Kamden."
"Zato ste odbili ponudu prijateljstva Melani Kamden?" Toni je zahtevao ljutito, im
su uli u koiju na putu kui.
"Ja...to ne bi potrajalo," Aleksandra je malo izbegla istinu, imajui na umu blago
izgovorenu napomenu Melani Kamden na rastanku. "Mi se ne 'kreemo u istim
krugovima' kao to vi ovde kaete."
"Znam to, a takoe znam i zato," Toni je rekao vrsto. "Rodi Karstars je jedan od
razloga."
Aleksandra je poela da shvata da je Toni bio svestan njenog nedostatka popularnosti;
ona je mislila - nadala se - da je on bio nesvestan njenih poniavajuih neprilika.
"Zamolio sam Karstarsa da me poseti sutra ujutru," Toni je nastavio otvoreno.
"Moraemo da uradimo neto da promeni svoje miljenje o vama i da ga smirimo
zbog uvrede koju ste nainili kada ste ga ostavili na plesnom podijumu prve noi-"
"Da ga smirimo!" Aleksandra je uzviknula. "Antoni, on mi je rekao grozne - zle -
stvari o vaoj baki!"
"Karstars govori neprihvatljive stvari o ljudima svo vreme." Tonijev ohrabrujui
osmeh je bio rasejan. "On naroito uiva pokuavajui da okira ili uzbudi ili zastrai
ene, a ako uspe u tome onda prezre njegovu rtvu zbog kukaviluka i gluposti.
Karstars je kao ptica koja leti od drveta do drveta, sejui seme razdora gde god proe.
Veina onoga to kae je veoma zabavno - sve dok se ne radi o njemu samom. U
svakom sluaju, trebalo je da ga pogledate u oi zadravajui prisebnost ili da mu
kaete neto podjednako okantno."
"Strano mi je ao. Nisam to znala."
"Postoji mnogo toga to ne znate," Toni je procedio kroz zube, jer su stigli pred
njegovom kuom u Gornjem Bruk Stritu. "Ali kada uemo u kuu, ispraviu to."
Aleksandra je osetila straan, neobjanjiv predoseaj straha koji ju je okovao kada su
oni uli u salon. Toni ju je pogurao da sedne na svetlo zeleni divan od brokata i onda
sipao viski sebi u au. Kada se okrenuo prema njoj, izgledao je ljuto i nesreno.
"Aleks," rekao je naglo, "trebalo je da napravite ogroman uspeh ove sezone. Bog zna,
imate sve neophodne atribute za to - i to u grenom izobilju. Umesto toga, postali ste
najozloglaeniji neuspeh decenije."
Stid se gotovo udvostruio u Aleksandri, ali je Toni na brzinu podigao ruku, nespretno
objanjavajui, "To je moja greka, ne vaa. Skrivao sam stvari od vas, stvari koje bih
vam rekao ranije, ali je moja baka zabranila - nije mogla da podnese da vas razoara.
Sada, meutim, oboje smo se sloili da mora da vam se kae, pre nego to unitite ono
to je ostalo od vae anse da pronaete ovde sreu - ako ve nije prekasno."
Podiui au do njegovih usana, Antoni je progutao viski odjednom, kao da mu je to
bilo potrebno da mu da hrabrost, a onda je rekao, "Od kada ste doli u London, uli
ste mnoge Dordanove prijatelje i poznanike kako ga nazivaju 'Havk (soko), zar ne?"
Kada je ona klimnula, on je rekao, "Zato mislite da ga tako zovu?"
"Pretpostavljam da je to neka vrsta skraenog imena - nadimak - izveden iz 'Hotorn'."
"Neki ljudi to tako misle, ali posebno meu mukarcima to znai neto drugo. Soko je
lovaka ptica sa besprekornim okom i sposobnou da uhvati svoj plen pre nego to
njen plen shvati da je u opasnosti."
Aleksandra je zurila u njega sa utivim interesom i potpunim nedostatkom
razumevanja, i Antoni je povukao ruku kroz kosu zbog frustracije. "Dordan je dobio
to ime pre nekoliko godina, kada je osvojio posebno ponosnu mladu lepoticu koju su
polovina neenja jurili mesecima. Havk je to uradio za jedno vee pitajui je za ples."
Naslanjajui se, Antoni je podupro ruke na naslon stolice. "Aleks," rekao je otro,
"ubedili ste sebe da ste voleli i da vas je voleo mukarac koji je praktino bio...svetac.
Istina je, Havk je bio mnogo blii avolu nego svecu i ene su bile zabrinute, i svi to
znaju. Da li me razumete?" pitao je ogoreno, lice mu je bilo centimetar od njenog.
"Svaka osoba u Londonu koja je ula da govorite o njemu kao o nekom prokletom
vitezu u sjajnom oklopu, znala je da ste samo jo jedna od njegovih rtvi...samo jo
jedna od bezbroj ena koje su postale plen Havkove fatalne privlanosti. On nije
pokuavao da ih zavede - polovinu vremena, on je bio vie iritiran nego zadovoljan
kada se neka ena zaljubila u njega, ali su one ipak to inile, ba kao to ste i vi. Ali za
razliku od njegovih drugih rtava, vi ste bili suvie bezazleni da to sakrijete od bilo
koga."
Aleksandra je porumenela od sramote, ali nije mislila da bi Dordana trebalo kriviti
to su se ene zaljubljivale u njega.
"Voleo sam ga kao brata, ali to ne menja injenicu da je on bio ozloglaeni razvratnik
sa zasluenom reputacijom zbog raskalaenosti." Psujui sebi u bradu zbog njene
odanosti i nevinosti, Toni se uspravio. "Ne verujete mi, zar ne? U redu, evo ostatka: U
noi vaeg prvog bala, javno ste komentarisali lepotu dve ene - Lady Alison Vitmor i
Lady Elizabet Grenderfild. Obe su bile njegove ljubavnice. Da li shvatate ta to znai?
Da li?"
Boja se polako povukla sa Aleksandrinog lica. Ljubavnica deli mukarev krevet dok
on ne uradi intimne stvari koje je Dordan uradio Aleksandri.
Antoni je video da je prebledela i nastavio, odluujui da joj sve kae otvoreno.
"Tokom tog istog bala, pitali ste da li je Dordan uivao u baletu, i svi sa strane su se
skoro smejali zato to su svi znali da je Eliza Grandeux bila njegova ljubavnica do
dana kada je umro. Aleks, zaustavio se u Londonu i bio sa njom ovde na vaem putu
sa brodom - nakon to ste se venali. Ljudi su ga videli kako naputa njenu kuu. I
ona je svima rekla da je va brak bila jedna neugodnost za njega."
Aleksandra je skoila na noge i divlje odmahnula glavom, pokuavajui to da porekne.
"Greite. Ne verujem vam. Rekao je da ima 'posao' sa nekim. On nikada ne bi-"
"On bi i jeste, doavola! Osim toga, on je nameravao da vas odvede u Devon i ostavi
tamo, a onda je on trebao da se vrati u London i nastavi tamo gde je stao sa svojom
ljubavnicom. Sam mi je to rekao! Dordan vas je oenio jer je oseao obavezu, ali
nije imao ni elju ni nameru da ivi sa vama kao sa suprugom. Sve to je oseao
prema vama bilo je saaljenje."
Aleksandrina glava se trgnula u stranu kao da ju je oamario. "On me je saaljevao?"
uzviknula je slomljeno, utapajui se u ponienju. Steui nabore njene suknje,
izvrnula je tkaninu dok joj zglobovi nisu pobeleli. "Mislio je da sam bezvredna?" Jo
jedno shvatanje ju je pogodilo, i ona je pokrila usta, mislei da e povratiti: Dordan
je mislio da joj uradi istu stvar koju je njen otac uradio njenoj majci - da je oeni,
ostavi svoju enu na nekom dalekom mranom mestu, a zatim da se vrati njegovoj
uasnoj eni.
Poseui za njom, Antoni je pokuao da stavi svoje ruke oko nje, ali ona ih je
odgurnula i odstupila, zurei u njega kao da je mislila da je i on zao kao Havk. "Kako
ste mogli!" ona je prasnula, glas joj se tresao od gorine i bola. "Kako ste mogli da me
pustite da tugujem za njim i pravim budalu od sebe zbog njega? Kako ste mogli da
budete tako neizrecivo okrutni da me pustite da verujem da je njemu zapravo bilo
s-stalo do mene!"
"Verovali smo da je to bilo dobro delo u to vreme," udovica vojvotkinja je rekla grubo
iza nje, ulazei u sobu sa neznatnim hramljenjem koje se pojavljivalo kad god bi ona
bila uznemirena.
Aleksandra je bila suvie ogorena da brine o starici. "Idem kui," rekla je, borei se
da kontrolie uvijajui bol koji joj je uzimao vazduh iz grudi.
"Ne, ne idete!" Antoni je odbrusio. "Vaa majka e provesti godine plovei ostrvima.
Ne moete iveti sami."
"Nije mi potrebna vaa dozvola da idem kui. Niti mi je potrebna vaa finansijska
podrka. Prema reima vae bake, ja imam svoj sopstveni novac od Havka," iskazala
je ogoreno.
"Koji ja kontroliem kao va staratelj," Antoni ju je podsetio.
"Ne elim i ne trebam staratelja. Upravljala sam sama od kada sam napunila etrnaest
godina!"
"Aleksandra, sluajte me," rekao je napeto, uhvatio ju je za ramena i prodrmao je
blago ali ljutito. "Znam da ste ljuti i razoarani, ali ne moete pobei od nas ili se
otunjati postieno iz Londona. Ako to uradite, ono to vam se desilo ovde e vas
zauvek progoniti. Niste voleli Dordana-"
"Oh, nisam?" Aleksandra je prekinula besno. "Onda mi recite zato sam provela celu
godinu pokuavajui da napravim sebe vrednom njega."
"Voleli ste iluziju, ne Dordana - iluziju koju ste stvorili zato to ste bili nevina i
idealistina-"
"I lakoverna i slepa i glupa!" Aleksandra je prosiktala. Ponienje i patnja su je
naterale da se okrene od saoseanja koje je Antoni pokuao da joj ponudi i,
oajnikim glasom, ona se izvinula i otrala u njenu sobu.
Tek kada je dobila privatnost njene spavae sobe podlegla je suzama. Plakala je zbog
svoje gluposti, zbog svoje lakovernosti, i zbog godine u kojoj je radila, terajui sebe
da postane dostojna oveka koji nije zasluivao da se nazove gospodinom. Plakala je
dok je zvuk sopstvenog plaa nije naterao da prezre sebe zbog troenja svojih suza na
njega.
Konano, prisiljavajui sebe da se uspravi, obrisala je oi dok je njen um nastavio da
je mui slikama njene sopstvene gluposti: Videla je sebe u bati dan pre nego to su se
venali: "Poljubiete me?" pitala ga je, a kada jeste, ona se skoro onesvestila u
njegovim rukama, a onda mu odmah rekla da ga voli.
Meri Elen joj je rekla da gospoda vole da znaju da im se divite i ona je zasigurno
uzela prijateljiin savet k' srcu! Mislim da ste lepi kao Mikelanelov David, rekla je
Dordanu posle poljupca.
Stid se proirio kroz Aleksandru i ona je glasno zastenjala, obmotavajui ruke oko
njenog stomaka, ali poniavajue uspomene nisu prestale. Boe! Dala mu je sat
njenog dede. Dala mu ga je i rekla mu da bi ga njen deda voleo jer je bio plemenit
ovek. Voleo ga! Zbog ega, njen deda bi zabranio da izdajniki, grubi plemi doe
do njihovih vrata!
U koiji je pustila Dordana da je poljubi iznova i iznova - leala je na njemu kao
glupa, zaluena bludnica! U krevetu ga je pustila da joj uradi svaku intimnu stvar koju
je hteo da radi s' njom, a kada je zavrio, on je uradio te iste stvari sa njegovom
ljubavnicom naredne noi.
Umesto da puca u Dordanovog napadaa u noi kada su se sreli, trebalo je da upuca
Dordana Taunsenda! Kako mu je dosadno njeno neiskustvo sigurno bilo, i nije ni
udo to on nije hteo ni da uje njene naivne izjave ljubavi!
Sedamnaesto poglavlje
Kako je to bilo lako, Aleksandra je pomislila smeei u sebi etiri nedelje kasnije
dok je stajala, okruena gomilom prijatelja i potovaoca. Na Melanin savet, ona je
naruila potpuno novu garderobu u jarkim pastelnim i bogatim osnovnim bojama -
haljine koje su istakle prednosti njene figure i zainile njen ivopisni kolorit. Pored
toga, ona je samo trebala da ignorie mnoge od vojvotkinjinih stega odgovarajueg
ponaanja i, umesto toga, da govori bukvalno ta god joj je palo na pamet.
Rodi je uradio ostalo, njegovom pojavom u javnosti sa njom i stavljanjem njegovog
peata odobrenja na nju, zajedno sa davanjem jednog jezgrovitog saveta koji je
ukljuivao instrukcije dobrih izraza sa Dordanovim bivim ljubavnicama, Lady
Vimor i Lady Grenderfild. "S' obzirom na vae neverovatno naivne primedbe o
imaginarnim vrlinama vaeg supruga," on ju je obavestio dok ju je pratio na prvi bal,
"i vae apsurndne komplimente o lepoti njegovih bivih ljubavnica, ne postoji nita da
se to popravi ali morate biti vieni u prijateljskim odnosima sa tim damama. Drutvo
e onda pretpostaviti da, umesto da ste potpuna budala - koja ste bili - da ste umesto
toga mlada dama sa do sada neuvaenim, izuzetno razvijenim oseajem za alu."
Aleksandra je pratila taj i sve ostale njegove savete, i u etiri kratke nedelje ona je
postala Uspeh.
Meu mladim, rumenim devojkama kojima je to bila prva sezona, Aleksandrina
prirodna dovitljivost i uroena inteligencija napravile su je izgleda vie prefinjenom i
poeljnom; okruena zaista prefinjenim udatim enama, njena nepromenjena
iskrenost i nean osmeh uinili su da izgleda meke, enstvenije, manje krhke. U
moru plavua sa mlenobelim tenom, Aleksandra, sa njenim ivopisnim koloritom i
bujnom kosom boje mahagonija, sijala je kao nakit u odnosu na bledi saten.
Bila je impulsivna i duhovita i vesela, ali Aleksandrina popularnost nije postojala pre
svega zbog njene lepote i pameti, ili ogromnog miraza koji joj je Antoni namenio, ili
ak zbog dragocenih veza sa porodicom Taunsend koje bi donela njenom narednom
suprugu.
Ona je postala uzbudljiva zagonetka, misterija: Bila je udata za Engleskog
najpoeljnijeg, i najzloglasnijeg, razvratnika; stoga su oni prirodno pretpostavili da je
ona veto inicirala in ljubavi. Ipak ak i kada je bila najveselija, sjaj sveine i
nevinosti su terali mnoge mukarce da oklevaju u uzimanju slobode sa njom, posebna
aura mirnog ponosa kod nje je upozoravala mukarce da joj se ne pribliavaju previe.
Kao to je jedan zaluen oboavalac, Lord Merivater, to opisao, "Ona me tera da
elim da saznam sve o njoj istovremeno dok me tera da se oseam kako to nikada
neu moi. Usuujem se da kaem da niko zaista ne zna 'pravu' nju, ne zaista.
Hotornova mlada udovica je misterija, kaem vam. Svi misle tako. To je prokleto
intrigantno."
Kada joj je Rodi ponovio opaske Lorda Merivatera, Aleksandrine meke usne su
drhtale dok se hrabro borila protiv napada smeha. Znala je tano zato je elegantna
gospoda iz visokog drutva smatraju 'misterioznom' i tekom za shvatanje - to je bilo
zato to je, ispod njene paljivo steene glazure prefinjenosti, Aleksandra Lorens
Taunsend bila potpuna varalica!
Na povrini, ona je delimino usvojila stav slabe nonalantnosti da je bila besprekorna
meu Izabranim Drutvom - a posebno meu Dordanovim uzvienim prijateljima -
ali ni ogranienja Drutva, ni sama Aleksandra, nisu mogli potpuno da potisnu njenu
prirodnu uzvrelost ili njen uroeni zdrav razum. Ona nije mogla da sprei njene oi da
sijaju od smeha kada bi joj neko uputio drsko kitnjast kompliment, niti je mogla da
zaustavi ivahan sjaj koji joj je obojio obraze kada je bila izazvana na trci u Hajd
parku; niti potpuno da sakrije njenu fasciniranost priama koje je istaknuti istraiva
priao o njegovom nedavnom izletu kroz divlje dungle na dalekom kontinentu, gde,
kako je on rekao, starosedeoci umau koplja u smrtonosni otrov.
Svet, i ljudi koji su ga naseljavali, ponovo su joj postali tako uzbudljivi i zanimljivi
kao to su bili kada je bila devojica koja je sedela na kolenima njenog dede.
Osamnaesto poglavlje
U odgovoru na poziv njegove bake, Antoni je uetao u salon i zatekao je kako stoji na
prozoru, zagledana dole u moderne koije koje su se vraale u Gornji Bruk Strit iz
uobiajene popodnevne etnje po parku.
"Doi na trenutak, Antoni," rekla je njenim najvelianstvenijim glasom. "Pogledaj na
ulicu i reci mi ta vidi."
Antoni je provirio kroz prozor. "Koije se vraaju iz parka - istu stvar koju vidim
svakog dana."
"A ta jo vidi?"
"Vidim Aleksandru da stie u jednoj od njih sa Donom Holidejom. U featonu koji ide
iza njih je Piter Veslin - i Gordon Bredford je sa njim. Koija ispred Holidejeve
pripada Lordu Tinsdelu, koji je ve u salonu, a za petama mu je Dimi Montfort. Jadni
Holidej," Antoni se zakikotao. "Poslao mi je pismo da eli da privatno razgovara sa
mnom danas popodne. Kao i Veslin, Bredford, i Tinsdel. Misle da daju ponudu za nju,
naravno."
"Naravno," vojvotkinja je ponovila smrknuto, "i to je upravo moja poenta. Danas je
tano kao svaki drugi dan u poslednjih skoro mesec dana - prosci dolaze po dvojica ili
trojica, ometaju saobraaj na ulicama i prenatrpavaju salone u prizemlju, ali
Aleksandra ne eli da se uda, i ona je to razjasnila mnogima od njih. I pored toga, oni
i dalje paradiraju u ovu kuu sa buketima u rukama, i mariraju iz nje sa opasnim
namerama u oima.
"Dakle, bako," Antoni ju je umirivao.
"Nemoj mi 'Dakle bako'," rekla je ona, zapanjujui Antonija njenom estinom.
"Moda sam stara, ali nisam budala. Vidim da se neto veoma neprijatno, veoma
opasno, deava pred mojim sopstvenim oima! Aleksandra je poela da predstavlja
neku vrstu izazova za tvoj budalasti pol. Odkada je Aleksandra otkrila ta je Dordan
oseao prema njoj, a Karstars je uzeo pod njegovo okrilje, ona je poela da se menja i
da blista gotovo preko noi. Kada se to desilo, njena povezanost sa ovom porodicom,
zajedno sa ogromnim mirazom koji smo ti i ja odluili da joj damo, stvorili su
unikatan poeljan paket za svakog neenju kojem je bila potrebna ili je eleo da
stekne suprugu."
Vojvotkinja je zastala, ekajui neki argument od njenog unuka, ali ju je Toni prosto
pogledao u uzdrljivom utanju. "Kada bi Aleksandra pokazala i najmanju naklonost
prema jednom mukarcu, ili ak naklonjenost nekoj vrsti mukarca u istom cilju,"
vojvotkinja je nastavila, "ostali bi moda odustali i sklonili se, ali ona to nije uradila. I
to je ono to nas je dovelo do neodrive situacije za koju krivim ceo tvoj pol."
"Moj pol?" on je tupo ponovio. "Kako to mislite?"
"Mislim da kada mukarac vidi neto to izgleda jednostavno van domaaja drugih
mukaraca, onda on naravno mora da pokua da ga zgrabi kako bi dokazao da to moe
da uradi." Ona je zastala mrgodei se optuujue na zapanjenog Antonija. "To je
gadna osobina koju mukarci poseduju od roenja. Ui u bilo koje obdanite i
pogledaj muku bebu sa njegovom braom i sestrama. Bilo da su oni stariji ili mlai
od njega, muka beba e pokuati da otme bilo koju igraku oko koje se svi svaaju.
Ne, naravno, da on eli tu igraku, on jednostavno eli da dokae da moe da je
dobije."
"Hvala, bako," Antoni je rekao suvo, "za takvu osudu polovine svetske populacije."
"Ja prosto navodim injenice. Ne vidim da se moj pol gura da ue na spisak kad god
se neko glupo takmienje proglasi."
"Istina."
"I to je upravo ono to se ovde desilo. Sve vie i vie takmiara, privueni izazovom,
su uli na spisak da pokuaju da osvoje Aleksandru. Bilo je dovoljno loe kada je ona
bila samo to - izazov - ali sada je ona postala neto gore, mnogo gore."
"A to je?" Antoni je rekao, ali se mrtio na lukavu procenu njegove bake onaoga to je
ve postala vrlo sloena, zamorna situacija.
"Aleksandra je postala nagrada," ona je rekla mrano. "Ona je sada nagrada koju treba
osvojiti - ili uzeti - od prvog mukarca koji je dovoljno hrabar i dovoljno pametan da
je ponese." Antoni je otvorio usta, ali je ona podigla ruku okienu nakitom i spreila
njegov protest. "Ne trudi se da mi kae da se to nee desiti, zato to ve znam da
mora: Kao to sam shvatila to, pre tri dana, Marbli je predloio kratak izlet u Kadburi
i Aleksandra se sloila da ga prati."
"Jedan od njenih odbijenih prosaca je uo da se Marbli hvalio njegovom namerom da
je odvede u njegovo selo u Viltonu umesto toga, i da je zadri tamo tokom noi.
Rekao ti je tu priu. Ti si, ja shvatam, sustigao Marblija i Aleksandru na sat vremena
odavde, pre skretanja za Vilton, i vratio je nazad, govorei Marbliju da sam ja traila
njeno drutvo - to je bilo zaista mudro od tebe. Da si traio zadovoljenje, skandal
dvoboja bi ocrnio Aleksandrin ugled i pogorao nae probleme desetostruko."
"U svakom sluaju," Toni je upao u re, "Aleksandra nije znala nita o Marblijevim
namerama tog dana, niti sada zna. Nisam video razlog da je oalostim. Pitao sam je da
ga vie ne via, i ona se sloila."
"A ta je sa Ridgelijem? ta je on mislio, vodei je na sajam! Ceo London pria o
tome."
"Aleksandra je ila na sajmove kao dete. Nije imala naina da sazna da ne bi trebalo
da ide."
"Ridgeli je navodno gospodin," vojvotkinja je odbrusila. "On je znao bolje. ta ga je
opsednulo da nevinu mladu damu odvede na takvo mesto!"
"Upravo ste pogodili ostatak naeg problema," Antoni je rekao umorno, trljajui
potiljak. "Aleksandra je udovica, ne sluavka. Ono malo skrupula to 'gospoda'
poseduju retko primenjuju na njihovo ponaanje sa iskusnim enama - posebno ako se
desi da ih ena bezumno zaseni, to Aleksandra jeste."
"Teko bih opisala Aleksandru kao iskusnu enu! Jedva je ena uopte."
Uprkos sumornosti problema, Antoni se nasmeio oigledno nesposobnom opisu
njegove bake opojne mlade lepotice sa zaslepljujuim osmehom i zapanjujuom
figurom. Njegov cerek je izbledeo, meutim, kada je problem ponovo doao u prvi
plan. "Cela ova stvar je tako prokleto komplikovana zato to je ona tako mlada a ipak
je ve bila udata. Kada bi imala mua, ba kao i grofica od Kamdena, niko ne bi ni
trepnuo na njene male lakrdije. Da je starija, Drutvo ne bi oekivalo da ivi po istim
pravilima kao mlae devojke. Da je obina, onda ti prosci koje je odbila ne bi ni
priblino toliko pokuavali da ocrne njen ugled iz inata ili ljubomore."
"Da li su to radili?"
"Samo dvojica ili trojica od njih, ali su oni bili zauzeti aputanjem u prave ui. Vi
dobro znate kao i ja kako lako ogovaranje stimulie traeve, a kada se zapali poinje
da se iri u svim pravcima. Na kraju, svako uje dovoljno toga da pone da veruje da
mora biti neke istine u tome."
"Koliko je loe?"
"Nije loe, nije jo. U tom cilju, svi njeni odbijeni prosci to usavravaju bacanjem
neukusnog svetla na neki maleni, bezazleni nesrean sluaj sa njom."
"Na primer?"
Antoni je slegnuo ramenima. "Aleksandra je provela proli vikend u Sauthebiju,
prisustvujui tamonjoj zabavi. Ona i izvesni gospodin su angaovali ranu vonju i
napustili tale oko osam. Nisu se vratili do sumraka, a kada su se vratili, vieno je da
je Aleksandrina odea bila pocepana i u neredu."
"Dragi Boe!" vojvotkinja je rekla, stavljajui ruku na srce zbog uznemirenosti.
Antoni se iscerio. "Gospodin je imao sedamdeset i pet godina i vikar je u Sauthebiju.
Nameravao je da pokae Aleksandri lokaciju starog groblja koju je otkrio sluajo
nedelju dana pre, kako bi ona mogla da se divi nekim fascinantnim tekim
spomenicima koje je on tamo video. Naalost, nije mogao da se seti njegove tane
lokacije, i kada su ga nali nekoliko sati kasnije, Aleksandra je bila potpuno
izgubljena a stari gospodin je bio toliko iscrpljen od napornog jahanja da se plaio da
se vrati na konju. Naravno, Aleksandra nije mogla da se vrati bez njega, ak i da je to
htela, to naravno nije."
"ta se desilo sa njenom haljinom?"
"Rub njenog jahaeg kostima se pocepao."
"Onda je cela epizoda suvie beznaajna da se spominje."
"Tano, ali pria je bila ponovljena i preuveliana toliko puta da je sada postala sluaj
sumnjivog ponaanja. Oigledno reenje za nas je da zaposlimo nekog starog zmaja
da radi kao Aleksandrina pratilja gde god ona bude ila, ali ako to uradimo - posebno
u svetlu nedavnog traa - svako e misliti da joj mi ne verujemo. Osim toga, to bi joj
pokvarilo svu zabavu njene prve Sezone."
"Gluposti!" vojvotkinja je rekla smelo. "Aleksandra se ne zabavlja, i to je upravo
razlog zbog kojeg sam te pitala da me poseti ovde. Ona eta naovamo, naonamo, i
tamo, flertujui i smejui se i vrtei mukarce oko malog prsta samo iz jednog razloga,
a to je da dokae Dordanu da to moe da uradi - da njemu mrtvom pokae da ga je
pobedila u njegovoj sopstvenoj igri. Kada bi svi njeni prosci nestali sa lica zemlje, ona
ne bi primetila a, ako i bi, ne bi je nimalo zanimalo."
Antoni se ukoio. "Ja bih teko nazvao nevini izlet na sajam, ili trku Dordanovim
konjem po Hajd parku, ili bilo koju od njenih drugih bezopasnih malih kavaljerskih
delikata 'pobeivanjem Dordana u njigovoj sopstvenoj igri'."
"Pa ipak," vojvotkinja je odgovorila, odbijajui da se preda, "to je ono to ona radi,
iako sumnjam da to shvata. Zar se ne slae?"
Toni je oklevao i onda rastueno odmahnuo glavom. "Ne, pretpostavljam da ste
potpuno u pravu."
"Naravno da jesam," rekla je nasilno. "Da li e se takoe sloiti da Aleksandrina
trenutna situacija stavlja njen ugled i celu njenu budunost u ozbiljnu opasnost i,
tavie, da je situaciji izgleda sueno da se pogora?"
Suoen sa probadajuim pogledom njegove bake i njenom pronicljivom procenom
svih injenica, Antoni je gurnuo ruke u depove i uzdahnuo. "Slaem se."
"Odlino," rekla je ona, izgledajui iznenaujue zadovoljno. "Onda znam da e
razumeti kada kaem da ne elim da provedem ostatak mojih dana u Londonu u kui
koja je pod opsadom Aleksandrinih udvaraa, ekajui na iglama da jo jedan od njih
uspe u onome to je Marbli pokuao da uradi, ili da joj uradi neto neizrecivo - nama
kao porodici. elim da provedem ono godina to mi je ostalo u Rouzmejdu. Ali ne
mogu to da uradim zato to bi Aleksandra morala da me prati tamo, to bi uinilo
njenu budunost gotovo sumornom kao ovde, ali iz suprotnih razloga. Jedino
preostalo reenje bi bilo da je ostavim ovde s' tobom, to ne dolazi u obzir. To bi
izazvalo skandal koji se ne bi zaboravio." Ona je zastala, gledajui ga veoma paljivo,
ekajui njegov odgovor kao da je on od znaajne vanosti.
"Nijedno reenje nije izvodljivo," Toni se sloio.
Vojvotkinja je naglo skoila na to uz loe potisnutu radost. "Znala sam da e ti videti
situaciju upravo kao to sam i ja. Ti si ovek superiornih shvatanja i saoseanja,
Antoni."
"Hm - hvala vam, bako," rekao je Antoni, vidno iznenaen takvim plahovitim
komplimentima od njegove normalno uzdrane bake.
"A sada kada smo otkrili da se potpuno slaemo," ona je nastavila, "moram da te
pitam za uslugu."
"Bilo ta."
"Oeni Aleksandru."
"Bilo ta sem toga," Antoni je brzo ispravio, mrtei joj se mrano.
Kao odgovor, ona je odseno podigla obrve i nadmeno se zagledala u njega kao da se
on upravo smanjio drastino u njenoj proceni. To je bio pogled koji je ona delotvorno
koristila pedeset godina - i sa izvanrednim uspehom - da zastrai njene vrnjake,
zaplai sluge, uutka decu, i obeshrabri svakog ko bi se usudio da joj se suprotstavi,
ukljuujui njenog supruga i sinove. Samo je Dordan bio imun na njegov uticaj.
Dordan i njegova majka.
Antoni, meutim, nije bio vie imuniji na njega nego kada je imao dvanaest, kada je
taj isti pogled uutkao njegove proteste o moranju uenja latinskog i poslao ga gore da
se posramljeno posveti njegovom uenju. Sada je uzdahnuo, gledajui oajniki po
sobi kao da traga za nekim sredstvom bekstva. to je i radio.
Udovica vojvotkinja je ekala u tiini.
utanje je bilo sledee oruje u njenom arsenalu, Toni je znao. U trenucima kao to je
ovaj ona je uvek ekala u tiini. To je bilo mnogo lepe - pa mnogo dostojanstvenije i
prefinjenije - da eka u utivoj tiini da plen prestane da se bori, nego da upadne u
bitku nepotrebne verbalne vatre.
"Vi izgleda ne shvatate ta traite od mene," rekao je on ljutito.
Njegovo odbijanje da dostojanstveno prihvati je odmah podiglo njene obrve jo vie,
kao da nije samo razoarana u njega, ve je i iznervirana jer je sada bila primorana da
ispali hitac upozorenja. Ali ona ga je ispalila bez oklevanja, odmah, tano onako kako
je Antoni i oekivao. U verbalnoj borbi, aludiranje njegove bake je bilo besprekorno.
"Iskreno se nadam," ona je otegla sa pravom dozom nadmenosti, "da ne namerava da
mi kae da nisi privuen Aleksandrom?"
"A ako bih to rekao?"
Njene bele obrve su se podigle do njene kose, upozoravajui ga da je bila spremna da
otvori vatru ako on nastavi da bude tvrdoglav.
"Nema potrebe da izvadi teko naoruanje," Antoni ju je upozorio zagonetno, drei
njegovu ruku u znaku umornog primirja. Iako mu se nije sviala injenica da je u bilo
kom sukobu volja ona i dalje mogla da ga smanji na nivo deteta, on je takoe bio
dovoljno odrasla osoba i dovoljno mudar da zna da je bilo zaista detinjasto da se
raspravlja sa njom kada je bila u pravu. "Ne poriem to. tavie, ta zamisao mi je pala
na pamet vie puta."
Njene obrve su se spustile u njihov normalan poloaj i odobrila ga je se blagim,
kraljevskim nagibom njene sede glave - gestom koji je mislio da prenese da je on
moda imao blagu ansu da povrati njenu milost. "Veoma si razuman." Uvek je bila
milostiva prema onima koje je ona pokorila.
"Nisam pristao na ono to predlaete, ali u pristati da razgovaram sa Aleks i ostavim
odluku njoj."
"Aleksandra nema vei izbor u tom pitanju od tebe, dragi moj," rekla je ona, toliko
zanesena zadovoljstvom da je nehotice iskoristila milost ne ekajui uobiajeni
interval nedelja ili ak meseci da mu oprosti zbog njegove zakasnele predaje njenoj
volji. "I ne mora da brine o tome kada i gde e razmotriti ovo pitanje sa njom, jer
sam uzela slobodu davajui instrukcije Higinsu da joj kae da nam se pridrui ovde"-
zastala je na zvuk kucanja na vratima-"sada."
"Sada!" on je eksplodirao. "Ne mogu to da uradim sada. Ima troje mukaraca u
prizemlju koji su doli da me pitaju za njenu ruku."
Ona je odbacila taj problem kraljevskim pokretom prstiju. "Rei u Higinsu da ih
otera." Pre nego to je Antoni mogao da izusti protest, ona je otvorila vrata da pusti
Aleksandru, i on je gledao zauen kako je linost njegove bake doivela drugu
veliku promenu. "Aleksandra," ona je rekla ozbiljno, ali ne bez trunke naklonosti,
"tvoje ponaanje nam zadaje puno briga. Znam da ne eli da me zabrinjava zato to
ja vie nisam mlada ena-"
"Brinem vas, gospoo?" Aleksandra je ponovila, uzmemirena. "Moje ponaanje? ta
sam uinila?"
"Rei u ti," rekla je ona, a onda se nemilosrdno upustila u disertaciju svesno
nameravajui da uzbuni, zastrai, i prisili Aleksandru da padne u Antonijevo naruje
onog trenutka kada vojvotkinja zatvori vrata. "Taj strani mete u kojem smo svi mi
nije u potpunosti tvoja krivica," ona je poela, rei su joj dolazila brzim, rafalnim
redom. "Ali ostaje injenica to da Antoni nije saznao za tvoj predloen izlet u Kedburi
sa Ser Marblijem na vreme da te vrati, nala bi se u Viltonu, nepovratno
kompromitovana, i primorana da se uda za tu hulju. Te hou-neu etnje, letenje od
udvaraa do udvaraa, mora prestati odmah. Svi misle da se ti divno provodi, ali ja te
bolje poznajem! Ti se ponaa na ovaj divlji, neselektivan nain samo u inat Dordanu
- da mu pokae da moe da mu parira, delo za delo. Pa, ne moe, draga moja!
Tvoji mali kavaljerski delikti nisu nita u poreenju sa onim stvarima koje gospoda
rade, naroito gospoda poput Dordana. Osim toga," ona je najavila rastuim tonom
koji je ukazivao da je ona spremna da otkrije vesti od ogromnog znaaja, "Dordan je
mrtav."
Aleksandra se zagledala u nju u bledoj zbunjenosti. "Znam to."
"Odlino, onda ne postoji razlog da ti to pokuava i dalje da radi." U retkom gestu
naklonosti ona je stavila njenu ruku na Aleksandrin obraz. "Odustani pre nego to
napravi nepopravljivu tetu tvom ponosu i ugledu, kao i porodici. Mora da se uda za
nekog, draga moja, a ja, kojoj je zaista stalo do tebe, elim da to bude Antoni, kao to
i Antoni to eli."
Sklanjajui ruku, ona je ispalila ostatak njene mumicije: "Treba ti neto da ti zaokupi
um pored zabave, Aleksandra. Suprug i deca e to lepo uiniti. Divno ete se slagati,
draga moja, a sada se bojim da je vreme da platim raune. Haljine za Londonsku
sezonu su kotale itavo bogatstvo, a mi nismo napravljeni od novca. Ostaviu tebe i
Antonija da razgovarate o detaljima." Sa blagim osmehom upuenim Aleksandri i
jednim otim Antoniju, ona se otmeno uputila prema vratima. Vraajui se, rekla je
oboma, "Planirajte lepo veliko venanje u crkvi ovog puta, ali odmah, naravno."
"Naravno," rekao je Antoni suvo. Aleksandra nije rekla nita, ve je stajala ukopana u
mestu.
Njegova baka ga je mrko pogledala i uputila njenu poslednju napomenu Aleksandri.
"Nikada ti nisam priznala ovo pre, ali ja sam sujeverna. ini mi se da stvari koje ne
ponu dobro retko se i zavravaju dobro, a tvoje venanje sa Dordanom - pa, bilo je
tako tuna, nesrena mala afera. Velika crkvena afera e biti prava stvar. Drutvo e
biti uzbueno nad njim, ali ono e im dati neto bolje za pamenje od svih prethodnih
pria o tebi. Tri nedelja od danas bi trebale da budu dovoljne, zapravo." Ne ekajui
odgovor, ona je zatvorila vrata, efikasno odbacujui svaki Tonijev ili Aleksandrin
pokuaj da se raspravljaju s' njom.
Kada je ona otila, Aleksandra je zgrabila poleinu stolice za podrku i polako se
okrenula prema Antoniju, koji se cerio zatvorenim vratima. "Ona je zapravo
nemilosrdnija nego to sam shvatao," primetio je sa meavinom naklonosti i
ogorenja dok se okretao da pogleda Aleksandru. "Havk je bio jedini koga ona nije
mogla da iscedi jednim od njenih pogleda. Moj otac je bio prestravljen od nje, kao i
Dordanov. I moj deda-"
"Toni," Aleksandra ga je prekinula mizerno, utapajui se u krivici i zbunjenosti. "ta
sam uradila? Nisam imala pojma da sam nas osramotila. Zato mi nisi rekao da sam
potroila previe na haljine?" Sram ju je zahvatio dok je iznenada videla sebe uz novu
jasnou, vodei neozbiljan, skupi, besciljni ivot.
"Aleksandra!" Ona se okrnula i tupo zagledala u njegovo iscereno lice dok je govorio,
"Upravo si bila izloena najmasovnijoj dozi krivice, prinude, i emocionalne ucene
koju sam ikada video da je nekome pruena. Mojoj baki ne nedostaje trikova." On je
ispruio dlan, smeei se umirujue, i Aleksandra mu je pruila ruku u njegovom
zadihanom uveravanju. "Nema nieg loeg u njenom zdravlju, ti nas ne alje niz put
finansijske propasti, a zasigurno ne ugroava ime Taunsend."
Aleksandra nije bila mnogo uverena. Suvie onoga to je vojvotkinja rekla je esto
palo na um i samoj Aleksandri. Vie od godinu dana ona je ivela sa ljudima koji su je
tretirali kao deo svoje porodice i koji su je uvali na nain dostojan kraljevske
vojvotkinje, to ona nije bila. U poetku, ona je uutkala njenu savest saznanjem da je
udovica vojvotkinja zaista trebala njeno drutvo u mesecima nakon Dordanove smrti.
Ali u poslednje vreme Aleksandra nije bila ba neki prijatelj starije gospoe; nikada
nije izgledalo da ima vremena da postignu vie od mahanja jedna drugoj kada njihove
koije prolaze ulicom ili kada sretnu jedna drugu na stepenitu, odlazei na njihove
pojedinane zabave. "Deo o Marbliju je ipak istinit, zar ne?" ona je upitala jadno.
"Da."
"Marbli se ne obmanjuje da me voli kao to neki mlai rade. Ne mogu da zamislim
zato bi pokuao da me kidnapuje."
"Moja baka ima zanimljivu teoriju o toj temi. Ima veze sa deacima i igrakama. Pitaj
je o tome nekad."
"Molim te, ne razgovaraj sa mnom u zagonetkama!" ona se izjasnila. "Samo mi reci
zato se sve ovo deava."
Toni joj je dao skraenu verziju cele diskusije koju je on upravo imao sa njegovom
bakom. "injenica je da," zakljuio je on, "si jednostavno previe poeljna za svoje
dobro i na duevni mir."
"Kakav urbani pesnik!" ona se zakikotala. "Mora da postoji mnogo vie od toga."
"Koliko u stvari ti uiva u Sezoni?"
"Sve je onako kako si rekao da e biti - uzbudljivo i elegantno i ljudi su tako -
elegantni - uzbudljivi, a ja nikada nisam videla takve, takve elegantne koije i featone
ili takve-"
Tonijeva ramena su se tresla od smeha. "Neverovatno si loa u laganju."
"Znam," ona je priznala snudeno.
"Onda pretpostavljam da se drimo istine, ti i ja."
Aleksandra je klimnula glavom, ali je ipak oklevala. "Koliko mi se svia Londonska
Sezona?" ona je ponovila, ozbiljno razmatrajui pitanje. Kao i sve bogate ene u
Londonu tokom Sezone, ona je spavala do sredine jutra, dorukovala u krevetu, i
menjala odeu barem pet puta dnevno za jutarnje posetioce, etnje po parku,
drutvena okupljanja, veeru, i balove. Ona nikada nije bila tako grozniavo zauzeta.
Ipak dok je prolazila kroz zanimanja koja je trebala da konzumira svakog sata budnog
stanja - kako bi uivala - jedno pitanje je stalno prolazilo neumorno kroz njenu glavu.
Zar je ovo sve to postoji?...Nema nieg vie?
U nemogunosti da se suoi s' njim, Aleksandra je otila do prozora i onda je rekla,
"Sezona je veoma zabavna, a svuda ima i razonode, ali ponekada izgleda kao da svi
igraju veoma napornu predstavu. Nedostajae mi London kada ga napustim, i znam da
u se radovati povratku, ali tu neto nedostaje. Mislim da moram da naem neki posao.
Oseam nemir ovde, iako nikada nisam bila tako zauzeta. Priam li besmislice?"
"Ti si oduvek imala smisla, Aleksandra:"
Uverena njegovim nenim tonom, Aleksandra se okrenula i suoila izravno sa njim.
"Aleksandar Poup je rekao da je zabava srea onih koji ne mogu da misle. Ne slaem
se u potpunosti sa tim, ali kao cilj sam po sebi, smatram potragu za zabavom, pa, malo
nezadovoljavajuom. Toni, zar se nikada ne umori od ovog neprekidnog kruga
besciljne zabave?"
"Ove godine, ja sam jedva imao vremena da odem na neku." Odmahujui glavom, on
je rekao suvo, "Zna, nekada sam zavidio Dordanu na svemu ovome - njegovim
kuama, njegovim posedima, svim njegovim ostalim investicijama. Sada kada je to
moje, to izgleda poput dragulja tekih tonu; previe su vredni da se zanemare, previe
veliki da se ignoriu, i preteki za noenje. Ne moe da veruje kako su raznovrsne
njegove investicije ili koliko mi vremena oduzima da pokuam da shvatim kada ta da
uradim sa svakom od njih. Kada je Dordan nasledio titulu u dvadesetoj, posedi
Taunsendovih su bili ugledni ali ne ogromni u svakom smislu. On ih je poveao
desetostruko za sedam godina. Dordan je radio kao avo, ali je imao vremena za
zabavu, takoe. Nikako ne mogu da naem odgovarajuu ravnoteu."
"Je li to razlog to si zanemarivao dame, koje su mi dosaivale, pokuavajui da
otkriju gde planira da idete sledei put tako da one mogu biti tamo?"
Toni se nasmejao. "Ne. Ja sam ih zanemarivao iz istog razloga zbog kojeg ti
zanemaruje tvoje kicoe. Ja sam polaskan, ali nezainteresovan."
"Nije bilo neke mlade dame koja bi ti odgovarala za sve ove godine?"
"Jedna," priznao je, cerei se.
"Ko je ona?" Aleksandra je odmah zahtevala.
"Bila je erka jednog grofa," rekao je on, staloenim izrazom lica.
"ta se desilo sa njom," Aleksandra je pitala, "ili je to previe lino kako bi
razgovarali o tome?"
"Nimalo. To nije ni jedinstvena pria. Izgledala je kao da me eli onoliko koliko sam
ja eleo nju. Zatraio sam njenu ruku, ali njeni roditelji su eleli da ona saeka do
kraja sezone pre prihvatanja neobeavajueg ulova kao to sam ja - ovek uglednog
roda, dobre porodice, ali bez titule i bez pravog bogatstva. I tako smo se sloili da
drimo naa oseanja kao tajnu do kraja Sezone."
"I ta onda?" Aleksandra je upitala, oseajui instinktivno da je on eleo da pria o
tome.
"I onda joj je neko sa titulom i bogatsvom i veoma elegantnim dranjem uputio
privremenu panju. Stajao je sa njom na nekoliko balova, posetio je s' vremena na
vreme - i Sali je pala na njega."
Aleksandrin glas se spustio na naklonjeni apat. "I tako se ona udala za njega umesto
za tebe?"
Toni se zakikotao i odmahnuo glavom. "Plemi, je prekinuo sa Sali kao da je to bilo
nita vie od glupog, praznog, besmislenog flerta."
"To - to nije bio Dordan, zar ne?" Aleks je pitala, oseajui pomalo muninu.
"Drago mi je da kaem da nije."
"U svakom sluaju, bolje ti je bez nje," Aleksandra je objavila odano. "Oigledno je
bila ili veoma koristoljubiva ili veoma povrna." Jedan od Aleksandrinih toplih,
krasnih osmeha je dodirnuo njene meke usne i ona se nasmejala sa iznenadnim
oduevljenjem. "Sada kada si najvaniji vojvoda u Engleskoj, kladim se da ali to te
je odbila."
"Moda."
"Pa, nadam se da ali!" ona je uzviknula, a zatim ga je pogledala pokajniki.
"To je jedan opasan nain da oseam."
"Oboje smo zli," Toni se nasmejao. "Zato to se i ja prilino nadam da ali."
Na trenutak su samo posmatrali jedno drugo u tiini i prijateljskom razumevanju u
kojem su oduvek uivali. Konano Toni je uvukao oprezan dah i rekao, "Poenta koju
sam pokuavao ranije da istaknem je da previe posla nije vie zadovoljavajue od
prevelike zabave."
"U pravu si, naravno. Nisam to razmatrala."
"Ima jo neto to bi trebala da razmotri," Toni je rekao neno.
"ta to?"
"Trebalo bi da razmotri mogunost da je nedefinisana stvar koju si rekla da osea da
nedostaje u tvom ivotu moda ljubav."
Aleksandrina neoekivano razdragana reakcija na tu tvrdnju je umirila njegovu ruku
kada je posegnuo za prstohvatom burmuta. "Nebesa, trebalo bi da se nadam da
nedostaje!" ona je rekla, i njen muzikalni smeh je bio ushien, prolivajui se kroz
sobu bez ijedne naznake besa koja bi uverila Tonija da je njena reakcija bila samo
jedna od privremene ogorenosti nad Dordanovim postupanjem. "Bila sam
zaljubljena, Vaa Milosti, i nisam uivala u tome ni najmanje!" ona se zakikotala.
"Radije bih da imam bolove u stomaku, hvala ti puno."
Ona je mislila svaku re od tih, Toni je shvatio dok je zurio u prelepo sjajno lice koje
je bilo okrenuto prema njemu. Ona je mislila to - i to saznanje ga je ispunilo gotovo
nekontrolisanim besom prema Dordanu.
"Samo si iskusila malu trunku toga."
"Dovoljno da znam da mi se ne svia."
"Sledei put e ti se moda vie sviati."
"To mi je zadalo straan oseaj iznutra. Kao - kao da sam pojela jegulje," ona se
nasmejala. "Ja-"
Prokletsvo koje je eksplodiralo iz njega je zaustavilo njen govor. "Prokleti Dordan!
Da je iv, zadavio bih ga golim rukama!"
"Ne, nisirazumeo!" Aleksandra je rekla, urei prema njemu, njene svetlee oi su
pretraivale njegove, pkuavajui da mu objasni. "ak i kada sam budalasto mislila da
mu je stalo do mene, oseala sam groznu muninu iznutra. Nisam mogla da prestanem
da brinem o svakoj sitnici koju bih rekla. Htela sam da ga zadovoljim, i prilino sam
se okrenula naopake da to uradim. Mislim da to mora da bude nasledno oteenje.
ene u mojoj porodici su se uvek zaljubljivale u pogrene mukarce, i onda ih
oboavale sa slepom odanou, kidajui se da ih zadovolje." Ona se iscerila. "To je
prilino odvratno, ustvari."
Usklik smeha je izbio iz Tonija trenutak pre nego to ju zgrabio u naruje i zagrlio je,
smejui se u njenu mirisnu kosu. Kada se njihova veselost smirila, Toni se zagledao
dole u njene oi i trezveno rekao, "Aleksandra, ta je to to ti eli od ivota?"
Njegov stabilan pogled se prikovao za njen, drei je nepokretnom. "Ne znam,"
proaputala je, stojei jo uvek licem u lice sa ovekom kojeg je smatrala starijim
bratom dok je on drao njeno lice izmeu njegovih velikih dlanova. "Reci mi kako se
osea iznutra, sada kada si jedna od Vladajuih Kraljica Drutva."
Aleksandra nije mogla da se pomeri ak i kada bi neko vrisnuo da je kua u plamenu.
"Prazno," priznala je promuklim aptom. "I hladno."
"Udaj se za mene, Aleksandra."
"Ja - ne mogu!"
"Naravno da moe," rekao je on, smeei se njenom otporu, kao da ga je oekivao i
razumeo. "Dau ti stvari koje su ti zaista potrebne da bude srena. Znam koje su, ak
iako ti ne zna."
"Kakve stvari?" Aleksandra je promrmljala, njene oi su se pomerale po njegovom
licu kao da ga vidi prvi put.
"Iste stvari koje su i meni potrebne - decu, porodicu, nekoga da se brine za tebe," Toni
je rekao hrapavo.
"Nemoj," Aleksandra je uzviknula dok je oseala kako njen otpor poinje da slabi i da
se rui. "Ne zna ta govori. Toni, ja nisam zaljubljena u tebe, i ti nisi zaljubljen u
mene."
"Nisi zaljubljena u nekog drugog, zar ne?"
Aleksandra je odmahnula glavom naglaeno i on se iscerio. "Onda, vidi, donoenje
odluke je mnogo lake. Ja nisam zaljubljen u bilo kog drugog, takoe. Ve si srela
najbolje prinose prihvatljivih mueva tokom ove Sezone. Oni koji nisu ovde nisu
mnogo bolji. Moe da mi veruje na re to se toga tie."
Kada je Aleksandra zagrizla usnu i nastavila da okleva, Toni ju je lagano prodrmao.
"Aleksandra, prestani da sanjari. Ovo je ivot onakakav kakav je zaista. Videla si ga.
Sve to je ostalo je manje vie isto ukoliko nema porodicu."
Porodica. Prava porodica. Aleksandra nikada nije bila deo jedna - ne porodice sa
ocem i majkom i decom; sa roacima i tetkama i strievima. Naravno, njihova deca bi
imala samo Tonijevog mlaeg brata za strica, ali ipak-
emu vie bi svaka ena mogla da se nada od onoga to joj je Toni nudio? Aleksandri
je po prvi put svanulo da je, iako je ona uvek zadirkivala Meri Elen o njenim
romantinim shvatanjima, ona sama postupala kao romantina kolarka. Toni je
brinuo za nju. I ona je imala mo da ga usrei. Saznanje ju je zagrejalo i uinilo da se
osea dobro iznutra, dobro zbog sebe na nain na koji se nije oseala due vreme.
Mogla je da se posveti njegovom usreivanju, da ima njegovu decu.
Deca...Pomisao na dranje bebe u naruju je bila mona motivacija da se uda za ovog
dobrog, nenog, zgodnog mukarca. Od svih mukaraca koje je upoznala u Londonu,
Toni je izgledao kao jedini koji je mislio o ivotu kao ona.
Devetnaesto poglavlje
Svi su bili usmereni na nju kada je Aleksandra dola u prizemlje obloena vrtlogom
tekog ledeno plavog satena iroko obrubljenog biserima, dijamanatima, i plavim
cirkonima na niskom, etvrtastom dekolteu i na dnu irokih rukava.
Penrouz je otvorio vrata za nju kao to je uinio ve hiljadu puta u njenom ivotu, ali
danas, kako je ona bila spremna da ode u ogromnu gotsku crkvu gde su ona i Toni
trebali da se venaju, njegovo ljubazno staro lice je bilo nasmejano, i on se naklonio
duboko do struka.
Filbertove kratkovide oi su plivale u suzama kad se Aleksandra okrenula i posegnula
oko njegovog vrata da ga zagrli. "Budi obazriva sada," apnuo joj je, "i pazi da ne
zaprlja haljinu." On ju je upozoravao tako oduvek, i Aleksandra je osetila suze
ljubavi koje su zamaglile njene oi.
Ova dva starca, i Ujka Monti, su bili jedina porodica koju je ona imala u celoj
Engleskoj. Njena majka je prodala njihovu kuu u Moramu i otila na dui boravak
na ostrvima, tako da nije mogla da bude tu da vidi kako se Aleks udaje; Meri Elen i
njen suprug su oekivali njihovo prvo dete da se rodi svakog asa, tako da ni oni nisu
mogli da dou u London. Ali je makar Ujka Monti bio tu da je preda. I mada je
Melani upravo otkrila da je trudna, njena trudnoa jo uvek nije bila oigledna, tako
da je bila u stanju da bude Aleksina glavna pratilja.
"Jesi li spremna, draga moja?" Ujka Monti je upitao, nudei joj njegovu ruku.
"Vidite da ne nagazite Aleksandrin porub," udovica vojvotkinja ga je opomenula otro,
bacajui kritiki pogled od vrha njegove sede glave do vrha njegovih vrlo ispoliranih
crnih cipela. Za poslednja tri dana, ona je odrala predavanja Ser Montau o
njegovom generalnom ponaanju, njegovoj dunosti na venanju, i obavezi treznosti
tako nemilosrdno da je on sada bio prestravljen od nje. Iznenada su se njene oi suzile
na sumnjivu boju njegovih okruglih obraza. "Ser Monta," ona je zahtevala oinuvi
ga oima, "da li ste bili na klaretu jutros?"
"Naravno da ne!" Ujka Monti se zacrveneo, zgroen. "Ne mogu da trpim klaret. Nema
buke, nema jainu," rekao je on, hukui kao uvreen petao, iako je izdano upijao
maderu celo dugako jutro.
"Nije vano sve to," stara vojvotkinja ga je prekinula sa otresitim nestrpljenjem.
"Samo se setite ta sam rekla da uradite: Nakon to otpratite Aleksandru do oltara,
ostaviete je tamo i vratiete se na vae mesto. Preuzeete vae mesto tamo, pored
mene, i neete pomeriti ni mii dok ja ne ustanem, nakon to se ceremonija zakljui.
Da li razumete? Ja u vam dati znak kada doe vreme za nas da ustanemo i
zakoraimo u krilo crkve. Svi ostali moraju da ostanu u svojim seditima dok mi to
radimo. Da li je to jasno?"
"Nisam imbecil, znate, gospoo. Ja sam vitez kraljevstva."
"Biete mrtvi i obeaeni vitez ako napravite ijednu greku," dostojna dama je
obeala kada je povukla duge srebrno-sive rukavice koje je Penrouz drao za nju.
"Neu tolerisati jo jedan odvratan prikaz nepotovanja poput onog koji ste dali prole
nedelje." Otra kritika se nastavila celim putem do koije. "Nisam mogla da verujem
svojim uima kada ste zadremali usred slube i poeli da hrete na taj zapanjujue
glasan nain."
Ujka Monti se popeo u koiju i bacio napaeni pogled svojoj sestriini, koji je jasno
rekao, Ne znam kako si uspela da ivi sa ovom starom harpijom, moja devojko.
Aleksandra se osmehnula. Znala je, i on je znao, da je jarka boja na njegovim
jagodicama svedoila o tome da je on konzumirao dobar deo boce sa maderom.
Naslanjajui se na luksuzna sedita okiene koije koja ju je nosila ka njenom
buduem suprugu, ona je pogledala kroz prozore u prizore i zvuke na Londonskim
ulicama. Melani se vozila u koiji ispred njene, zajedno sa Rodrikom Karstarsom koji
je bio Antonijev kum.
Iza i ispred dva vozila koja su nosila svadbene strane bilo je pravo more elegantnih
koija - i sve su bile vezane za istu crkvu.
Oni su, Aleksandra je shvatila sa kiselim osmehom, uzrokovali ogromnu kolonu u
saobraaju dugu nekoliko milja.
Kako udno, pomislila je, da je oseala takvu nervoznu, takvo podrhtavanje i
uzbuenje zbog njenog venanja sa Dordanom. Pre petnaest meseci, kada je uetala
u tihi salon da spoji njen ivot sa Dordanovim, njene noge su se tresle i njeno srce je
skoro puklo sa svakim gromoglasnim udarom.
Ipak ovde je bila, zbog uskorog venanja sa Tonijem za jedan sat pred skoro tri hiljada
pripadnika visokog drutva, i oseala se - totalno, potpuno smireno. Spokojno. Bez
straha. Neuzbuena...
Aleksandra je brzo odbacila nelojalnu pomisao sa strane.
Dordan se ubacio u unajmljen fijaker koji je oteo ispred nosa ozlojeene udovice
usred Gornjeg Bruk Strita. "Sent Paul," odbrusio je vozau. "I moe da se
penzionie onime to u da ti dam ako me odvede tamo za petnaest minuta."
"Ni'e verovatno, gazda," rekao je voza. "Tam' je venanje ko'e usporava saobraaj
celo 'utro."
Tokom narednih minuta, desetak kontradiktornih misli i emocija su kovitlale kroz
haotinu turbulenciju Dordanovog uma, a najvanija je bila potreba za hitnom
urbom. Ostavi bez ikakvog naina da kontrolie saobraaj, nije imao izbora nego da
sedi i smrknuto razmilja o ovom ogromnom rasulu.
Povremeno, tokom njegovog odsustva, on je razmatrao malo verovatnu mogunost da
kada obavezni period jednogodinje alosti proe, Toni moda upozna neku i odlui
da je oeni, ali nekako nije ba to oekivao. Toni nikada nije bio vie nestrpljiviji od
Dordana da se vee za enu, ak ni sa beznaajnim sponama modernog braka koje su
putale oba suprunika da rade ta su eleli.
Dordan je takoe razmatrao mogunost da Aleksandra moda upozna nekog jednog
dana i poeli da se uda za njega, ali ne ovako prokleto brzo. Ne dok je ona navodno
bila u alosti! Ne dok je ona navodno bila ludo zaljubljena u Dordana...
Ali jednu stvar koju nikada nije zamiljao - ak ni u njegovim najgorim nonim
morama o moguim komplikacijama povezanim sa njegovim povratkom - je da bi
neki pogrean oseaj asti izazvao Tonija da oseti obavezu da oeni Dordanovu
jadnu udovicu. Prokletstvo! Dordan je mislio kada se kupola Sent Paula konano
pojavila na vidiku, ta je moglo da opsedne Tonija da uradi takvu idiotsku stvar?
Odgovor je Dordanu doao gotovo trenutno. Saaljenje bi moglo da ga natera da to
uradi. Isto saaljenje koje je Dordan osetio za veselu malu siroticu koja mu je spasila
ivot i pogledala u njega sa ogromnim, oima punim oboavanja.
Saaljenje je izazvalo ovu celu gotovo-katastrofu, i Dordan nije imao nikakvu
alternativu nego da zaustavi brak u bilo kojoj fazi da bude kada on ue u crkvu, inae
bi Aleksandra i Toni mogli da poine javnu bigamiju. Sinulo mu je da se jadnoj
Aleksandri spremalo da joj bude otet suprug od nje po drugi put, i on je osetio kratak
ubod aljenja zbog ponovnog unitavanja njenog mira.
Pre nego to se fijaker u potpunosti zaustavio pred Sent Paulom, Dordan je ve
preskakao dugi niz stepenica koje su vodile do vrata, molei se da je moda jo uvek
stigao na vreme da zaustavi prokleto venanje pre nego to je poelo. Ta nada je
umrla im je otvorio teka hrastova vrata crkve koja je bila sva u sveama i video
mladu i mladoenju kako stoje leima okrenuti prema prepunoj crkvi.
Dordan je zastao nakratko, dugi niz ivopisnih zakletvi je prolazio kroz njegovu
glavu, a potom ostavljen bez izbora, poeo je da hoda uz prolaz, njegovi koraci su
odjekivali kao otri topovski pucnji u prepunoj crkvi.
Blizu proelja, on je stao - ekajui pribliavanje trenutka kada e morati da
progovori. Tada i samo tada, dok je stajao izmeu redova raskono odevenih gostiju
koji su bili njegova porodica i prijatelji i poznanici, konano je svanulo Dordanu da
Toni nije mnogo tugovao i da, da je propisno tugovao, on ne bi bio primoran da igra
ovu apsurdnu ulogu u dramatinoj komediji koja je bila spremna da se odigra u ovoj
prokletoj crkvi. Shvatanje je poslalo iznenadni nalet hladnog besa kroz njega, ali su
njegove crte lica bile ravnodune dok je stajao u prolazu izmeu dva reda klupa,
rukama prekrtenim preko grudi - ekajui trenutak koji se bliio.
Sa obe njegove strane, gosti su poeli da ga prepoznaju, i glasni apati su ve trali
kroz masu, irei se kao prizemni poar. Aleksandra je ula sve veu uznemirenost iza
nje i bacila nesiguran pogled prema Antoniju, koji je izgleda bio koncentrisan na
nadbiskupa, koji je intonirao, "Ako bilo ko prisutan zna neki razlog zato ovaj ovek,
i ova ena, ne bi trebali da se spoje u braku, neka kae sada ili zauvek uti..."
U deliu sekunde je bila totalna tiina - zategnuta, napeta tiina koja je uvek pratila taj
drevni izazov - ali ovog puta izazov je odgovorio, i tiina je eksplodirala dubokim,
ironinim baritonom: "Postoji jedan razlog-"
Toni se okrenuo, nadbiskup razjapio usta, Aleksandra zamrzla, a tri hiljade gostiju se
uzvrtelo na njihovim mestima. Uznemireni brbljajui glasovi su napravili opti haos i
brzo prodrli kroz crkvu kao val plime. Pred oltarom, buket rua Melani Kamden je
skliznuo iz njenih drhtavih prstiju, Rodi Karstars se iscerio iroko, a Aleksandra je
stajala tamo, uverena da joj se ovo ne deava zaista, da je ovo san, ona je mislila
divlje, inae je ona poludela.
"Na osnovu ega vi protestujete nad ovim brakom?" nadbiskup je konano uzviknuo.
"Na osnovu toga to je mlada ve udata," Dordan je odgovorio, zvuei gotovo
zabavljen-"za mene."
Ovog puta nije mogla da porie stvarnost tog bolno poznatog dubokog glasa, i udarni
talasi su zaurlali gore i dole niz Aleksandrinu kimu, udarajui kroz celo njeno telo.
Radost je eksplodirala u njenom srcu, unitavajui sva seanja na njegovu izdaju i
prevaru. Polako se okrenula, plaei se da pogleda iz straha da je to bio neki surovi
trik sudbine, a onda je podigla pogled do njegovog. To je bio Dordan! Bio je iv.
Prizor njegovog zgodnog, bahato isklesanog lica ju je gotovo poslao na kolena. Stajao
je tamo, gledajui u nju, bled osmeh je plesao na njegovim vrstim usnama.
Njeno celo bie se ozarilo, Aleksandra je mentalno posegnula da dodirne njegovo
voljeno lice i uveri sebe da je on stvaran. Njegov osmeh je otoplio kao da je osetio
njen dodir; njegove oi su se prele preko njenog lica, registrujui promene u njenom
izgledu, a onda, bez razumljivog razloga, Dordanov ceo izraz lica se zamrznuo, i on
je pogledao otro, optuujue u Tonija.
Na prednjoj crkvenoj klupi, udovica vojvotkinja je bila nepokretna, zurila u Dordana,
njena desna ruka je bila pritisnuta na njen vrat. U kataklizminoj tiini koja je usledila,
samo je Ujka Monti izgleda bio u stanju da govori ili deluje - nesumnjivo je cela flaa
madere koju je tajno ispio je smanjila njegovu sposobnost da prepozna Dordanov
profil. On se, meutim, jasno seao udoviinih zajedljivih predavanja o neophodnosti
pristojnosti na ovom venanju, i tako je uzeo kao njegovu dunost da opomene
novajliju. Okreui se ka uljezu koji je stajao u prolazu, Ser Monta ga je upozorio
gromkim glasom, "Sedi, ovee! I ne pomeraj se dok nadbiskup ne odstupi - inae,
imaete pravi pakao od udovice!"
Njegov glas kao da je razbio aroliju koja je drala sve zaleene. Nadbiskup je
iznenada objavio da ceremonija nije mogla da se nastavi i otiao; Toni je uzeo
Aleksandrinu drhtavu ruku njegovom i poao niz oltar; Dordan je zakoraio u stranu
da ih propusti da prou; dostojanstvena vojvotkinja je polako dobila boju, njen pogled
je bio vezan za Dordana. U njegovom konfuznom stanju, Ujka Monti je pretpostavio
da se venanje sreno zavrilo i, pratei njegove prethodne instrukcije iz pisma,
ponudio je ruku udovici i otpratio je ponosno niz prolaz pratei mladu i mladoenju,
smeei se zadovoljno zjapeim gledaocima koji su stajali na nogama i buljili
zapanjeni.
Izvan crkve, Ujka Monti je poljubio Aleksandru mirno, uzeo Tonijevu ruku, i
protresao je energino, kada ga je Dordanov otar glas zaustavio hladno. "Vi prokleta
budalo, venanje je otkazano! Radite neto korisno i vodite moju enu kui."
Uzimajui ruku njegove bake, Dordan je poao prema koijama koje su ekale.
Preko njegovog ramena, on je kratko rekao Toniju, "Predlaem da odemo odavde, pre
nego to se rulja spusti na nas. Jutarnje novine e izneti objanjenje mog udotvornog
povratka. Oni mogu da proitaju o tome tamo. Naimo se u mojoj - u gradskoj kui u
Gornjem Bruk Stritu."
"Nema anse da zaustavite fijaker, Hotorne," Ujka Monti je rekao Toniju,
preuzimajui dunost kada ni Toni ni Aleksandra nisu izgledali sposobni da se pomere.
"Ne postoji fijaker na vidiku. Voziete se sa nama." Prislilno hvatajui Antonija
jednom a Aleksandru drugom rukom, poveo ih je napred ka Tonijevoj koiji.
Dordan je uveo njegovu baku u njenu velianstvenu koiju, odbrusio nareenja
njenom hipnotisanom koijau, i popeo se pored nje. "Dordane-?" ona je konano
proaputala, zurei u njega sa radosnim, oima punim suza kada se koija zateturala
napred. "To si stvarno ti?"
Simpatian osmeh je omekao njegov nepokolebljiv izraz lica. Stavljajui njegovu
ruku oko njenih ramena, on je neno poljubio u elo. "Da, draga."
U retkom pokazivanju oseanja, ona je poloila ruku preko njegovog tamnog obraza,
a onda je odjednom trgla i zahtevala zapovedniki, "Hotorne, gde si bio! Mislili smo
da si mrtav! Jadna Aleksandra se skoro izgubila od tuge, a Antoni-"
"Potedite me lai," Dordan je prekinuo hladno. "Toni je izgledao sve samo ne
oduevljen to me vidi sada, a moja 'alosna' supruga je bila blistava nevesta."
U njegovoj glavi Dordan je video zanosnu lepoticu koja se okrenula ka njemu na
oltaru. U jednom divnom, muiteljskom trenutku on je pomislio da je upao na
pogreno venanje, ili da je Metison pogreio identitet Tonijeve neveste, zato to je
Dordan nije prepoznao - ne dok nije podigla te nezaboravne oi boje akvamarina
prema njemu. Tada i samo tada je znao sa sigurnou ko je ona - ba kao to je
sigurno znao u tom trenutku da se Toni nije venavao sa njom iz saaljenja ili
milosra. Opojna lepotica na oltaru bi probudila poudu u bilo kom oveku, ali ne i
saaljenje.
"Bio sam pod utiskom," rekao je sa zajedljivim sarkazmom, "da je period aljenja od
godinu dana uobiajen posle smrti lana ue porodice."
"Naravno da jeste, i mi smo ga ispotovali!" vojvotkinja je rekla odbrambeno. "Nas
troje nismo izali u drutvo do aprila, kada je Aleksandra napravila njeno prvo
pojavljivanje, i ja nisam-"
"A gde je moja oaloena supruga ivela tokom tog sumornog perioda?" zajedljivo je
pitao.
"U Hotornu, sa Antonijem i sa mnom, naravno."
"Naravno," Dordan je ponovio zajedljivo. "Mislim da je neverovatno to to se Toni
nije zadovoljio posedovanjem moje titule, mojih poseda, i mog novca - morao je da
ima i moju enu, takoe."
Udovica je prebledela, iznenada svesna kako je sve ovo moralo da izgleda njemu sada
i jednako svesna da bi u njegovom sadanjem raspoloenju, bila velika greka da mu
objasni da je Aleksandrina popularnost zahtevala njenu udaju. "Grei, Hotorne.
Aleksandra-"
"Aleksandri," prekinuo ju je, "se oigledno dopalo da bude Vojvotkinja od Hotorna i
zbog toga je uradila jedinu stvar koju je mogla da bi obezbedila taj poloaj trajno.
Odluila je da se uda za trenutnog Vojvodu od Hotorna."
"Ona je-"
"Spletkarska oportunistkinja?" predloio je zajedljivo, dok su ga bes i gaenje izjedali
kao kiselina. Dok je on trunuo u zatvoru, leei budan noima brinui to Aleksandra
propada u samoi, izmuena od tuge i oaja, Toni i Aleksandra su uivali u svim
njegovim ovozemaljskim dobrima. A vremenom su odluili da uivaju jedno u
drugom takoe.
Vojvotkinja je videla otrinu u njegovom vrstom izrazu lica i uzdahnula u
bespomonom razumevanju. "Znam kako uasno ovo mora da ti izgleda Dordane,"
ona je rekla sa trunkom krivice u njenom grubom glasu, "i vidim da nisi spreman ili
sposoban da uje razlog. Meutim, ja bih veoma volela ako bi mi barem objasnio gde
si bio svo ovo vreme."
Dordan je skicirao detalje njegovog odsustva, izostavljajui ono najgore, ali
govorenje o tome ga napravilo mnogo ee svesnijim bolesne ironije cele situacije:
Dok je on bio u lancima, Toni je sreno uzurpirao njegove titule, njegove posede,
njegov novac, i onda je on odluio da sebi olaka i Dordanovom enom.
Iza njih, u koiji koja je nosila zlatni grb Vojvode od Hotorna - obeleja koja Antoni
vie nije imao pravo da koristi - Aleksandra je sedela savreno mirno pored Ujka
Montija i preko puta Antonija, koji je zurio kroz prozor. Njen um se kovitlao, njene
misli su previrale. Dordan je iv i zdrav - osim to je bio mnogo mraviji nego to je
ona pamtila. Da li je namerno nestao zato to je eleo da pobegne od patetinog deteta
koje je oenio, vraajui se samo kada je otkrio da se njegov roak spremao da
postane strana bigamije? Njena radost to je iv i zdrav pretvorila se u zbunjenost.
Sigurno nije mogao da se toliko gnua nje da uradi to!
im je ta pomisao uteila njenu oamuenu duu jedna otrija ju je ubola brzo i
nemilosrdno: Mukarac ijem povratku se upravo radovala je bio isti mukarac koji ju
je saaljevao i prezirao. On ju je ismejavao sa njegovom ljubavnicom. Dordan
Taunsend, kao to je ona sada znala i nije smela nikada da zaboravi, je bio
nepricipijelan, neveran, bezduan, i moralno korumpiran. I ona je bila udata za njega!
U njenom umu Aleksandra ga je nazivala svakim uasnim imenom koje je mogla da
smisli, ali kako se njihova koija pribliavala Gornjem Bruk Stritu, njen bes je ve
jenjavao. Ljutnji je bila potrebna mentalna energija i koncentracija, a trenutno je njen
oamueni um jo uvek bio gotovo paralizovan od oka.
Preko puta nje, Toni se pomerio na njegovom seditu i pokret ju je iznenada naterao
da se seti da ona nije bila jedina ija se budunost bila drastino promenila
Dordanovim pojavljivanjem. "Toni," ona je rekla saoseajno, "a...ao mi je," ona je
zavrila neuverljivo. "Dobro je to je tvoja majka osetila potrebu da ostane kod kue
sa tvojim bratom. ok Dordanovog povratka bi joj sigurno izazvao napad."
Na njeno zaprepaenje, Toni je poeo da se ceri. "Biti Vojvoda od Hotorna nije bilo
ba tako divno kao to sam nekada mislio da e biti. Kao to sam ti rekao pre par
nedelja, ima malo radosti u posedovanju fenomenalnog bogatstva ako ne moe nai
naina da uiva u njemu. Meutim, palo mi je na pamet da ti je sudbina uruila pravi
blagoslov."
"Kakav to?" rekla je ona, zurei u njega kao da je izgubio razum.
"Samo razmotri ovo," nastavio je, i na njenu nevericu je poeo da se kikoe naglas.
"Dordan se vratio i njegova supruga je sada jedna od najpoeljnijih ena u Engleskoj!
Budi iskrena - nije li ovo tano ono to si nekada sanjala da se desi?"
Sa tmurnom zabavljenou, Aleksandra je razmatrala ok koji e pogoditi Dordana
kada bude otkrio da je njegova neeljena, jadna mala ena sada bila zdravica za
visoko drutvo. "Nemam nameru da ostanem udata za njega," rekla je sa velikom
konanou. "Rei u mu to pre da elim razvod."
Toni se odmah otreznio. "Ne moe biti ozbiljna. Ima li bilo kakvu ideju kakav
skandal e razvod izazvati? ak iako ga dobije, u ta sumnjam, bie potpuno
prognana iz Drutva."
"Nije me briga."
Pogledao ju je i njegov glas se smirio. "Cenim tvoju brigu za moja oseanja, Aleks, ali
nema potrebe da razmilja o razvodu zbog moje koristi. ak i da smo oajniki bili
zaljubljeni, to nismo, to ne bi bilo vano. Ti si Dordanova ena. Nita to ne moe da
promeni."
"Nije li ti palo na pamet da bi on to hteo da promeni?"
"Jok," Toni je proglasio veselo. "Kladim se da je ono to on sada eli da uradi to da
me pozove i trai zadovoljenje. Zar nisi videla krvoedni pogled koji mi je uputio u
crkvi? Ali, ne boj se," on je nastavio, kikoui se njenom uasnutom pogledu, "ako
Havk eli dvoboj, ja u izabrati maeve i poslati tebe kao zamenu. On ne moe da
prolije tvoju krv, a ti ima bolje anse da ga pobedi od mene."
Aleksandra bi tvrdila da estokom Dordanu verovatno nije bilo stalo to e se ona i
Toni venati, ali raspravi je bilo potrebno jasno, racionlno razmiljanje a ona nije
mogla sasvim da se otrese zamuene nerealnosti koja ju je i dalje okruivala. "Pusti da
ja budem ona koja e mu rei da eli razvod, Toni. Za dobrobit budueg spokojstva
porodice, on mora da razume da je ovo u potpunosti moja odluka i da nema nikakve
veze sa tobom."
Uhvaen izmeu zabavljenosti i uzbune, Toni se nagnuo napred i uhvatio je za ramena,
smejui se dok je lagano odmahivao glavom. "Aleks, sluaj me. Znam da si u oku, i
svakako ne mislim da bi trebala da padne u Dordanovo naruje ove nedelje ili ovog
meseca, ali razvod od njega nosi osvetu predaleko!"
"On ne moe da se protivi ni najmanje," Aleksandra je odgovorila uz bljesak
raspoloenja. "Nikada nije brinuo ni mrvicu za mene."
Toni je odmahnuo glavom, njegove usne su se trgnule od osmeha koji je neuspeno
pokuao da sakrije. "Ti stvarno ne razume mukarce i njihov ponos - a i ne poznaje
Dordana ako veruje da e samo da te pusti. On..." Odjednom su Tonijeve oi
zasijale od smeha i on se navalio na sedite, kikoui se od radosti. "Dordan," on je
izjavio veselo, "je mrzeo da deli svoje igrake, i nikada nije propustio izazov!"
Ujka Monti je gledao od jednog do drugog, a onda posegnuo unutar njegovog kaputa i
izvadio malu bocu. "Okolnosti poput ovih," objavio je on, uzimajui gutljaj,
"zahtevaju malo restorativnog tonika."
Nije bilo vremena za dalju konverzaciju, jer je upravo tada njihova koija stigla iza
Dordanove ispred kue na Gornjem Bruk Stritu.
Paljivo odvraajui oi sa Dordana, koji je ve pomagao njegovoj baki da izae iz
druge koije, Aleksandra je stavila ruku u Tonijevu i izala. Ali dok ju je Dordan
pratio uz stepenice sa njegovom bakom pored njega, ok koji je blagoslovno
paralizovao Aleksandru do sada, naglo je poeo da poputa. Manje od pola metra iza
nje, njegove izme su udarale u plonik sa otrim, neumornim udarima koji su poslali
drhtaje straha niz njenu kimu; njegovo visoko telo i iroka ramena su bacili zlokobnu
senku preko njene putanje i blokirali sunevu svetlost. On je bio stvaran i iv i ovde,
pomislila je, i njeno telo je poelo nekontrolisano da se trese. To nije bio san - ili
nona mora - iz koje je mogla da se probudi.
Grupa se izgleda okrenula jednoglasno ka salonu. Njena ula su se pojaala naglo
kada je porasla njena svest o njegovom ugroavanju njene budunosti, kao i zbog
Tonijeve zabrinutosti zbog mogunosti dvoboja, Aleksandra je zastala u salonu i brzo
preletela preko mesta za sedenje, vagajui psiholoke prednosti i nedostatke svakog
mesta. Traei neutralnu poziciju, odluila se za ono preko puta sofe, sedajui u jednu
od dve stolice sa visokim naslonom okrenute jedna prema drugoj ispred kamina, a
onda koncentrisala svu njenu volju pokuavajui da smiri naglo, ubrzano lupanje
njenog srca. Udovica vojvotkinja se oigledno opredelila za neutralnost takoe, jer je
izabrala drugu stolicu za sebe.
To je ostavilo sofu, pod pravim uglom u odnosu na stolice i nasuprot kaminu. Toni je,
bez drugog izbora, seo na nju i pridruio se Ujka Montiju, koji je uleteo u salon u nadi
da e uivati u nekom piu dok istovremeno daje Aleksandri njegovu emotivnu
podrku. Dordan je priao do kamina, stavio ruku preko njega i okrenuo se, gledajui
ceo skup u hladnoj, spekulativnoj tiini.
Dok je starija vojvotkinja davala izuzetno kratak, nervozan izvetaj Dordanovog
prebivalita poslednjih petnaest meseci, Filbert je uao, osmehom koji je zraio preko
njegovih usana, sa posluavnikom sa ampanjcem u rukama. Nesvestan napete
atmosfere ili Dordanove veze sa Aleks, odani sluga je odneo posluavnik pravo do
Aleksandre i napunio pet aa. im je vojvotkinja zavrila govor, Filbert je predao
prvu au Aleksandri, i rekao, "Neka uvek bude srena kao to si u ovom trenutku,
gospoice Aleks."
Aleksandra je osetila histerian osmeh koji je narastao u njoj, kombinovan sa
eskalacijom panike, dok se Filbert vratio do stola i sipao jo ampanjca u preostale
ae, a zatim ih predao utljivim stanovnicima u prostoriji, ukljuujui i Dordana.
Sekunde su prolazile, ali niko, ak ni Ujka Monti, nije imao petlju da bude prvi ko e
da podigne svoju au i proba berbu ampanjca koji je doneen iz podruma unapred
da proslavi venanje koje se nije ni odralo...niko, sem Dordana.
Naizgled otporan na drhtavu napetost u salonu, on je okrenuo au u ruci,
prouavajui mehurie koji su penuali u kristalnoj ai, a onda je uzeo dug gutljaj.
Kada je spustio au, posmatrao je Tonija sa sarkastinim izrazom lica. "Dobro je
znati," on je primetio hladno, "da niste pustili da vas vaa tuga nad mojom navodnom
smrti sprei da uivate u mojim najboljim vinima."
Vojvotkinja se trgla, Aleksandra ukoila, ali je Toni prihvatio zajedljivu porugu sa
nonalantnim osmehom. "Budi uveren da smo ti nazdravili kad god smo otvorili novu
bocu, Havk."
Ispod sputenih trepavica, Aleksandra je ukrala brz, bojaljiv pogled na visoku,
mranu figuru pored kamina, pitajui se pomalo histerino kakav je on ovek zapravo
bio. On je izgledao kao da ne osea neprijateljstvo to mu je Toni 'uzurpirao' njegove
titule, njegov novac, njegove posede, i njegovu enu - a ipak je bio ljut zato to je
upao u njegov vinski podrum.
Dordanove sledee rei su je odmah oslobodile pogrenog miljenja da je on bio
ravnoduan zbog njegovih poseda. "Kako je Hotorn proao u mom odsustvu?" upitao
je, i narednih sat vremena je odbrusio rafalna pitanja Toniju, ispitivajui ga u detalje o
stanju svakog od njegovih jedanaest poseda, njegovim bezbrojnim poslovnim
poduhvatima, njegovim linim posedima, pa ak i o zdravlju nekih od njegovih slugu.
Kada je govorio, njegov duboki glas je strugao po Aleksandrinim poderanim nervima
i, u onim retkim prilikama kada je ukrala jedan pogled na njega, bojazan ju je naterala
da brzo trgne njen pogled. Obuen u tesne pantalone koje su prikazivale njegove duge,
miiave noge i otvorenu belu koulju koja je vrsto prijanjala na njegovim irokim
ramenima, Dordan Taunsend je izgledao potpuno oputeno, ali je ipak postojala
nepobitna aura silovitosti, moi - suzdrana sada, ali prikupljena snaga - ekajui da
se oslobodi na njoj. Ona ga je upamtila kao zgodnog, ali ne tako...tako bahato
muevnog, ili tako znatno velikog. On je bio takoe mrav, ali ten koji je stekao posle
njegovog bekstva i na palubi broda inilo je da izgleda daleko zdraviji nego beloputa
gospoda iz visokog drutva. Stojei joj gotovo na dohvat ruke, nadvio se kao
zlokobna avet, opasni, zlonamerni dinovski mukarac koji joj se odjednom nametnuo
u ivot, ponovo, uz mo da izbrie svu sreu iz njene budunosti. Nije bila toliko
bezoseajna da joj bude ao to je iv, ali je krajnje poelela da ga nikad nije ugledala.
Za ono to je izgledalo kao venost, Aleksandra je sedela savreno mirno, postojei u
stanju uzdrmane napetosti, borei se da ostane potpuno smirena, drei se za
pribranost kao da je ebe koje bi mogla da iskoristi da izoluje sebe od Dordana. Sa
meavinom stranog straha i potpune odlunosti, ekala je neizbeni trenutak kada bi
Dordan konano izneo pitanje o njoj. Kada je Dordan zavrio diskusiju o posedima
sa Tonijem, meutim, on se prebacio na status njegovih drugih ulaganja, i Aleksandra
je osetila kako njena nervoza poinje da eskalira. Kada je ta tema bila iscrpljena,
raspitivao se o lokalnim dogaajima, i Aleksandrina panika se pomeala sa
zbunjenou. Ali kada se prebacio sa ogovaranja i trivijalnosti i pitao i ishodu trke u
Fordhamu prolog prolea, Aleksandrina zbunjenost se pretvorila u ljutnju.
Oigledno, on ju je smatrao manje vanom od dvogodinje kobile Lorda Vedgelija ili
od obeavajueg drebeta Ser Markama, ona je shvatila. Nije da je ona trebala da
bude iznenaena time, ona je samu sebe podsetila ogoreno, jer kao to je otkrila u
njenom samomoenju pre kratkog vremena, Dordan Taunsend je nikada nije smatrao
neim veem od nepovoljne obaveze.
Kada su sva pitanja, veina trivijalnih, konano bila raspravljena, nelagodna tiina se
prolila po celoj sobi, i Aleksandra je prirodno pretpostavila da je njeno vreme konano
dolo. Taman kada je oekivala da Dordan zatrai da je vidi nasamo, on se naglo
ispravio iz njegovog izleavajueg poloaja kraj kamina i objavio njegovu nameru da
ode!
Razboritost ju je upozorila da uti, ali Aleksandra nije mogla da podnese jo jedan sat,
a kamoli jo jedan dan, ove grozne neizvesnosti. Nastojei da zvui mirno i bezlino,
rekla je, "Mislim da postoji jo jedno pitanje koje treba da se raspravi, Vaa Milosti."
Bez maltretiranja da makar pogleda u njenom pravcu, Dordan je posegnuo i
prihvatio Tonijevu ispruenu ruku. "To pitanje moe da eka," on je rekao hladno.
"Kada razmotrim neka vana pitanja, ti i ja emo razgovarati u privatnosti."
Implikacija da ona nije bila 'vano' pitanje je bila nedvosmislena, i Aleksandra se
ukoila na namernu, niim izazvanu uvredu. Bila je potpuno odrasla mlada ena sada,
ne jednostavno izmanipulisano, ludo zalueno dete koje bi uinilo bilo ta da ga
zadovolji. Obuzdavajui njen temperament, rekla je sa nespornom logikom, "Svakako
da ljudsko bie opravdava istu koliinu vaeg vremena kao drebac Ser Markama, a ja
bih radije da razgovaram o tome sada, dok smo svi zajedno."
Dordanova glava se trgnula prema njoj, i Aleksandrin dah se zaledio zbog tekog
besa koji je plamtio u njegovim oima. "Rekao sam 'privatno'!" on je odbrusio,
ostavljajui je sa neverovatnim saznanjem da je ispod njegove hladne, ravnodune
fasade Dordan Taunsend bio vatreno ljut. Pre nego to je ona mogla da se prilagodi
tome ili povue njen zahtev - kao to je bila na rubu da uradi - vojvotkinja je brzo
ustala i pozvala Ujka Montija i Tonija da je prate iz sobe.
Vrata salona su se zatvorila iza njih uz zloslutni tupi udarac, i po prvi put u petnaest
meseci, Aleksandra je bila sama sa ovekom koji je bio njen suprug - zabrinjavajue,
veoma nervozno sama.
Krajikom oiju, ona ga je posmatrala kako hoda do stola i sipa sebi jo jednu au
ampanjca, i ona je iskoristila prednost njegove preokupacije da ga stvarno pogleda.
Ono to je videla ju je nateralo da se trese od zloslutnje. Mahnito, ona se pitala kako
je mogla da bude naivna dovoljno, ili zaljubljena dovoljno, da zamisli da je Dordan
Taunsend bio nean. Gledajui sada, kroz oi odrasle osobe, ona nije mogla da
pronae trag nenosti ili ljubaznosti bilo gde na njegovom tvrdom, bahato isklesanom
licu. Kako je, pitala se zauena, mogla ikada da ga uporedi sa Mikelanelovim
prelepim Davidom?
Umesto nene lepote, postojala je nemilosrdna otmenost utisnuta na preplanulom licu
Dordana Taunsenda, neumoljiv autoritet u tvrdoj vilici i pravom nosu, i hladna
odlunost utisnuta u njegovoj bradi. Iznutra je zadrhtala od surovog cinizma koji je
videla u njegovim oima, zajedljivog ruganja koje je ula u njegovom otezanju.
Nekada davno, mislila je da su njegove sive oi meke, kao nebo posle letnje kie, ali
je sada mogla da vidi da su hladne i negostoljubive kao gleeri; oi bez ljubaznosti ili
razumevanja. Oh, on je bio zgodan dovoljno, ona je priznala nerado - poraavajue, u
stvari, ali samo ako vam se sviaju mrani, napadno agresivni, opako senzualni
mukarci, to se njoj zasigurno nije svialo.
Muei njen mozak traenjem najboljeg naina da potegne pitanje o njoj u svom umu,
ona je prila stolu i sipala sebi jo jednu au ampanjca, nesvesna injenice da joj je
prva aa jo uvek bila puna, a onda je pogledala oko sebe, pokuavajui da odlui da
li da sedi ili da stoji. Odluila je da stoji kako on ne bi izgledao tako visok i
zastrauju.
Pored kamina Dordan je podigao au do njegovih usana, gledajui nju. Ona je
mogla da ima samo dva mogua razloga za insistiranjem na ovom susretu, mislio je.
Prva mogunost je bila da je ona iskreno verovala da je zaljubljena u Tonija, i to je bio
razlog zbog kojeg je elela da se uda za njega. Ako je to bio sluaj, ona e poeti da
mu to govori - jednostavno i istinito - kao to je bila njena navika. Druga mogunost
je bila da je ona elela da se uda za bilo koga ko je bio Vojvoda od Hotorna. Ako je to
bio sluaj, ona e sada pokuati da umiri Dordana nekim oblikom nene, enstvene
teatralnosti. Ali najpre bi ona saekala malo da se njegov temperament ohladi - ba
kao to je radila sada.
Dordan je ispraznio au i spustio je na kamin uz otar tup udarac. "ekam," on je
nestrpljivo odbrusio.
Aleksandra je skoila i okrenula lice prema njemu, zgroena njegovim zajedljivim
tonom. "Ja - znam," rekla je, odluna po svaku cenu da razgovara sa njim sa mirnom
zrelou i da mu uini beskrajno jasnim da ona nije vie elela da bude njegova briga
ili obaveza. S' druge strane, ona nije elela da uradi ili kae neto to bi moglo da mu
otkrije koliko je povreena i ljuta i razoarana bila kada je otkrila istinu o njegovim
oseanjima prema njoj, ili kakvu je budalu napravila od sebe tugujui za Londonskim
najozloglaenijim razvratnikom. Njenu dilemu je povealo to to je brzo postalo
oigledno da u njegovom trenutnom raspoloenju, Dordan verovatno nee reagovati
razumno na skandalozno pitanje razvoda. U stvari, ona je instinktivno znala da e on
reagovati suprotno. "Nisam sasvim sigurna kako da ponem," ona je rekla neodluno.
"U tom sluaju," on je otegnuo sarkastino dok je njegov estok pogled sekao preko
njene slavne satenske ledeno plave venanice, "dozvoli mi da ti ponudim nekoliko
predloga: Ako si htela da kae veoma ljupko kako sam ti krajnje nedostajao, bojim se
da je haljina koju nosi pomalo neprikladna. Bilo bi mudrije da si je promenila. Inae
je ekstravagantno lepa." Njegovo otezanje je postalo iscereno i naglo. "Da li sam je
platio?"
"Ne - to je, ne znam tano kako-"
"Nema veze za haljinu," on ju je prekinuo destruktivno. "Hajde da nastavimo sa
tvojom aradom. Poto ne moe vrlo dobro da se baci u moje naruje i prolije suze
radosnice zbog mog povratka, dok si obuena kao mlada drugog mukarca, morae
da smisli neto drugo da smeka moj stav prema tebi i dobije moj oprotaj."
"Dobijem va ta?" Aleksandra je eksplodirala kada je uvreda pobedila njene
strahove.
"Zato ne zapone govorei mi kako si duboko bila alosna kada si prva ula za moju
'preranu smrt'?" on je divljaki nastavio, ignoriui njen izliv pravednog gneva. "To bi
lepo zvualo. Onda, ako bi mogla da pusti jednu suzu, ili ak dve, te da mi kae
kako si tugovala za mnom, i plakala, i molila se za moju-"
To je bilo tako blizu istine da je Aleksandrin glas zadrhtao od posramljenog besa.
"Prestanite! Nemam nameru da uradim bilo ta od toga! Osim toga, arogantni licimeru,
va oprotaj je poslednja stvar do koje mi je stalo."
"To je bilo veoma glupo od tebe, slatka moja," on je otegnuo svileno, pomiui se od
kamina. "Nene i osetljive suze su prikladne u trenutku kao to je ovaj, a ne uvrede.
tavie, smekavanje mog stava bi trebalo da bude tvoja prva briga. Lepo vaspitane
ene koje tee da budu vojvotkinje moraju nastojati da se usaglase sa bilo kojim
prikladnim vojvodom u svakom trenutku. Sada, poto ne moe da promeni haljinu i
ne moe da plae, zato ne pokua da mi kae koliko sam ti nedostajao," on je
drsko predloio. "Nedostajao sam ti, zar ne? Veoma mnogo, mogu da se zakunem. I to
toliko da si odluila da se uda za Tonija zato to on - ah - podsea na mene. To je to,
zar ne?" on se rugao.
"Zato se ponaate ovako?" Aleksandra je uzviknula.
Bez maltretiranja da odgovori, on je priao blie, nadnosei se nad njom kao tamni,
zloslutni oblak. "Za dan ili dva, ja u ti rei ta sam odluio da uradim s' tobom."
Bes i zbunjenost su zaratili u Aleksandrinom umu, aljui njene misli u potpuni mete.
Dordanu Taunsendu nikada nije bilo stalo do nje i nije imao prava, ni razloga da se
ponaa kao samoispravan, besan mu! "Ja nisam nepaljiv komad imovine!" ona je
prasnula. "Ne moete da raspolaete sa mnom kao da sam - komad nametaja!"
"Ne mogu? Iskuaj me!" on je odsekao.
Aleksandrin um je mahnito traio neki nain da neutralie njegovu iracionalnu ljutnju
i umiri ono to bi moglo da bude samo njegov ranjeni ego. Provlaei ruku kroz njenu
teku kosu, ona je oajniki traila neku logiku. Bila je nevina i teena u njihovoj
vezi, ali u ovom trenutku je on bio mona i potencijalno opasna stranka, i ona je tako
pokuala da razgovara sa njim. "Vidim da ste ljuti-"
"Kako veoma pronicljivo od tebe," on joj se rugao gnusno.
Ignoriui njegov sarkazam, Aleksandra je istrajala u onome to se nadala da je
razuman ton, "I mogu da vidim da nema svrhe da pokuavam da razgovaram sa vama
u ovom raspoloenju-"
"Samo napred i pokuaj," on ju je pozvao, ali pogled u njegovim oima je rekao
suprotno kada je opasno koraknuo prema njoj.
Aleksandra je uurbano zakoraila unazad. "Nema - nema smisla. Ne elite da me
sasluate. Ljutnja je ugasila svetlo u umu..."
Ingersolov citat je uhvatio Dordana potpuno nespremnog, podseajui ga zajedljivo
da arobna, devojka kovrdave kose moe da citira Budu ili Jovana Krstitelja, u
zavisnosti od prilike. Naalost, samo ga je jo vie razljutila, zato to ona nije vie bila
ta devojka. Umesto toga, ona je postala spletkarki mali oportunist. Ako je zaista elela
da se uda za Tonija zato to ga je volela, ona bi to rekla do sada, on je znao. Poto nije,
oigledno je elela da ostane Vojvotkinja od Hotorna.
I tu je leao njen problem, Dordan je pomislio cinino: Nije mogla ubedljivo da se
baci u njegovo naruje i plae od radosti kada je on upravo svedoio njenom
zamalo-braku sa drugim ovekom, ali nije ni mogla da rizikuje da ga pusti da izae iz
kue bez preduzimanja prvog od mnogih predvidljivih koraka ka pomirenju - ne ako
je elela da nastavi da se kree u Drutvu sa punim prestiom i ugledom njenog ranga.
Da bi to odrala, visoko drutvo bi trebalo da vidi da je ona bila u milosti sadanjeg
vojvode.
Ona je postala ambiciozna u poslednjih petnaest meseci, on je shvatio sa izuzetnim
prezirom. I prelepa. Privlana tako izbliza, sa njenom sjajnom kosom boje mahagonija
koja se prelivala niz ramena i lea u masi talasa i lokni, pravila je ivopisni kontrast
sa njenom sjajnom koom kao albaster, brilijantnim oima boje vode, i mekim,
ruiastim usnama. U poreenju sa bledim plavuama kojih se seao, koje su obino
bile Priznate Lepotice, Aleksandra je bila neverovatno privlanija.
On je vrsto zurio u nju, ubeen da je bila intrigantna oportunistkinja, a ipak uprkos
svim dokazima, nije mogao da pronae ni trag lukavstva u tim njenim trepuim
oima ili u njenom ljutom, uzdignutom licu. Besan na njegovu unutranju
nespremnost da vidi ta je ona postala, okrenuo se na peti i krenuo prema vratima.
Aleksandra ga je gledala kako odlazi, prodrmana mnotvom sukobljenih emocija,
ukljuujui bes, olakanje, i uzbunu. On je zastao na vratima i ona se automatski
napela.
"Preseliu se ovde sutra. U meuvremenu, dozvoli mi da ti ostavim neke instrukcije:
Nee pratiti Tonija nigde!"
Njegov ton je obeavao strane posledice ako bi ona odluila da ignorie njegova
nareenja, i mada ona nije mogla da zamisli ta ini tu odmazdu, ili zato bi ona elela
da izae i suoi sa senzacionalnim traevima, Aleksandra se momentalno zaguila
zbog pretnje u njegovom glasu. "Ti, u stvari, nee naputati ovu kuu. Da li sam bio
savreno jasan?"
Sa velianstvenim gestom nezainteresovanosti koji je bio potpuno protivrean njenoj
uznemirenosti, ona je lagano slegla ramenima i rekla, "Ja govorim tri jezika teno,
Vaa Milosti. Jedan od njih je engleski."
"Da li si ti to snishodljiva?" upitao je svilenim, preteim glasom.
Aleksandrina hrabrost je ratovala sa njenim zdravim razumom, ali nijedan od njih nije
pobedio. Plaei se da krene napred i ne elei da se povue, pokuala je da bude
stabilna usuujui se da kae tonom odraslog koji se obraa mrzovoljnom,
nerazumnom detetu: "Nemam elju da razgovaram ili da radim bilo ta drugo sa vama
kada ste u takvom nerazumnom raspoloenju."
"Aleksandra," rekao je groznim glasom, "ako se pita koliko daleko moe da me
gurne, upravo si dostigla svoj limit. U mom sadanjem 'nerazumnom raspoloenju',
nita mi ne bi priinilo vee zadovoljstvo nego da zatvorim vrata i provedem narednih
deset minuta inei izvesnim da ne moe da sedne nedelju dana. Razume li
smisao?"
Pretnja da e dobiti batine po guzi kao dete oduzela je Aleksandrino teko steeno
poverenje i uinila je da se osea nezgrapno i bespomono kao pre godinu dana u
njegovom prisustvu. Podigla je bradu i nije rekla nita, ali jarko crvena boja je
poniavajue oblila njene obraze, i suze frustracije su joj ispunile oi.
Zurio je u nju u tiini a onda, zadovoljan to je ona bila adekvatno ukorena, Dordan
je prekrio sva pravila ponaanja i otiao bez i da joj se nakloni.
Pre dve godine, ona nije znala pravila bontona kojima su ljubazne dame i gospoda bili
potinjeni; nije shvatala da ju je onda Dordan vreao kada joj se nije naklonio, ili joj
poljubio ruku, ili je tretirao usrdno. U tom smislu, on nikada nije trebao da joj dozvoli
da ga zove njegovim krtenim imenom. Sada, kada je stajala sama na sredini salona,
ona je bila bolno, mahnito svesna svih tih ranijih omalovaavanja, kao i onih novih
koje je on nagomilao na nju danas.
ekala je dok nije ula da su se ulazna vrata zatvorila, a onda je odetala drveno iz
salona i popela se uz stepenice do njene sobe. Patnja i neverica su mileli kroz nju dok
je rasputala njenu sobaricu i bez razmiljanja skinula njenu venanicu. On se vratio! I
bio je gori nego to se seala, gori nego to je zamiljala - arogantniji, vie diktatorski
nastrojen, potpuno bez srca. I ona je bila udata za njega. Udata! njeno srce je vritalo.
Jutros, sve je izgledalo tako jednostavno i predvidljivo. Ona je ustala i obukla se da se
uda; otila je u crkvu. Sada, tri sata kasnije, ona je bila udata za pogrenog mukarca.
estoko se borei protiv njenih suza, sela je na divan i umotala ruke oko stomaka,
pokuavajui da blokira slike, ali nije vredelo. One su paradirale njenim umom,
muei je ivopisnim scenama bezumno zaljubljene, zaluene devojke koja je
bila...Videla je sebe kako gleda u Dordana u bati u Rouzmejdu. "Mislim da ste lepi
kao Mikelanelov David!" ona je izbrbljala. "Volim te." A kada je vodio ljubav sa
njom, ona se skoro onesvestila u njegovom naruju, i brbljala sa njim o tome kako je
jak i mudar i divan!
"Dragi Boe," Aleks je zastenjala glasno kada je jo jedno zaboravljeno seanje prolo
njenim umom: ona je zapravo rekla Dordanu - Londonskom najozloglaenijem
razvratniku - da oigledno nije bio dobro upoznat sa mnogo ena. Nije ni udo to se
nacerio!
Vrele suze ponienja su kapale iz njenih oiju, ali ona ih je otirala ljutito na stranu,
odbijajui da plae jo jednom za to - to udovite. Ona je ve isplakala kofe suza nad
njim, pomislila je besno.
Tonijeve rei od pre nekoliko nedelja su se vratile da rane njene razderane emocije:
"Dordan te je oenio zato to te je saaljevao, ali nije imao ni ELJU, ni NAMERU
da ivi s' tobom kao sa njegovom enom. Nameravao je da te poalje u Devon kada se
vratite sa vaeg svadbenog putovanja, a onda je mislio da nastavi gde je stao sa
njegovom ljubavnicom...On je bio sa njegovom ljubavnicom POSLE vaeg
venanja...Rekao joj je da je va brak samo jedan neugodnost..."
ulo se meko kucanje na vratima, ali je Aleksandra bila toliko uronjena u bedi da nije
ula nita dok Melani nije ula u spavau sobu i zatvorila vrata. "Aleks?"
Uplaena, Aleksandra je okrenula glavu i pogledala okolo. Melani je samo jednom
pogledala na namueno, obliveno suzama lice njene prijateljice, i pourila do nje.
"Dragi Boe!" Melani je proaputala uasnuto, kleei ispred Aleksandre i vadei
njenu maramicu, gotovo brbljajui zbog uzrujanosti. "Zato plae? Da li ti je uradio
neto? Da li je besneo na tebe ili - ili te udario?"
Aleksandra je progutala i pogledala u nju, ali nije mogla da progovori zbog knedle u
njenom grlu. Melanin mu je bio Dordanov najbolji prijatelj, znala je, i sada se pitala
gde e se Melanina odanost usmeriti. Ona je odmahnula glavom i uzela maramicu od
Melani.
"Aleks!" Melani je uzviknula uznemirena. "Priaj sa mnom, molim te! Ja sam tvoja
prijateljica, i uvek u biti," ona je rekla, pravilno tumaei razlog Aleksandrinog
opreznog izraza lica. "Ne moe da dri ovo prikriveno u sebi - bela si kao duh i
izgleda kao da e se onesvestiti."
Aleksandra je ukratko poverila Melani da je ona bila krajnje slepa budala u vezi
Dordana, ali joj nikada nije pomenula njegov potpuni nedostatak oseanja prema njoj,
a takoe je i skrivala sramotu iza fasade veselog samoismejavanja. Sada, meutim,
ovde je u svoj svojoj goloj, nemoj bedi koju je Melani videla, Aleksandra nevoljno
povezala sve poniavajue detalje njene veze sa Havkom, ne izostavljajui nita.
Tokom cele prie, Melani je esto odmahivala glavom u simpatinoj zabavljenosti na
Aleksandrin naivan izliv njenog srca Dordanu, ali se nije smejala kada joj je
Aleksandra rekla o Dordanovoj nameri da je poalje u Devon.
Aleksandra je zavrila priajui Dordanovo objanjenje njegovog nestanka, a kada je
zavrila Melani joj je potapala ruku.
"Sve je to u prolosti. ta sa budunou - ima li bilo kakav plan?"
"Da," Aleksandra je rekla sa smirenom snagom. "Hou razvod!"
"ta?" Melani je uzdahnula. "Ne moe da bude ozbiljna!"
Aleksandra je bila smrtno ozbiljna i to je i rekla.
"Razvod je nezamisliv," rekla je Melani, odbacujui tu alternativu u nekoliko kratkih
reenica. "Bila bi prognana, Aleks. ak i moj suprug, koji me podrava skoro u
svemu, bi mi zabranio da budem u tvom drutvu. Ti bi bila izbaena iz pristojnog
drutva svuda, iskljuena iz svega."
"To je jo uvek bolje nego da budem udata za njega i zatvorena negde u Devonu."
"Moda ti tako izgleda sada, ali u svakom sluaju nije bitno kako se ti osea. Ja sam
sasvim sigurna da e tvoj suprug morati da pristane na razvod, a ja ne mogu da
zamislim da hoe. I pored toga, oni moraju biti veoma teki za dobijanje, a tebi je
potreban osnov, kao i Havkov pristanak."
"Razmiljala sam o tome kada si ula, i ini mi se da ja ve imam osnov, i moda mi
nee biti potreban njegov pristanak uopte. Na prvom mestu, bila sam prisiljena da
uem u ovaj brak - okolnostima. Drugo, na naem venanju, on je obeao da e me
voleti i potovati, ali on nije imao nameru da ikada uradi neto od toga - tako da
sigurno ima dovoljno osnova da dobijem ili ponitenje ili razvod, sa ili bez njegovog
pristanka. Meutim, ne vidim zato on ne bi pristao," Aleksandra je dodala uz bljesak
besa. "On nikada nije ni eleo da se oeni sa mnom na prvom mestu."
"Pa," Melani je uzvratila, "to ne znai da e mu se sviati da svi saznaju da ga vie ne
eli."
"Kada vremenom razmotri taj plan, laknue mu to nisam vie u njegovoj vlasti."
Melani je odmahnula glavom. "Nisam sigurna da on eli da te pusti. Videla sam kako
je gledao Lorda Antonija u crkvi danas - nije izgledao kao da mu je laknulo, izgledao
je besno!"
"On je bolesnog temperamenta po prirodi," Aleksandra je rekla sa gaenjem,
podseajui se njihovog sastanka u prizemlju. "On nema nikakvog razloga da bude
ljut na Antonija ili na mene."
"Nema razloga!" Melani je ponovila u neverici. "Zato, kada si bila spremna da se
uda za drugog mukarca!"
"Ne vidim kakve veze bi to trebalo da ima. Kao to sam upravo rekla, on nije ni eleo
da se oeni sa mnom."
"Ali to ne znai da bi eleo da te drugi oeni," Melani je mudro odgovorila. "U
svakom sluaju to nije bitno. Razvod jednostavno ne dolazi u obzir. Mora da postoji
neko drugo reenje. Moj suprug se vratio iz kotske danas," ona je rekla oduevljeno.
"Pitau Dona za savet. On je veoma mudar." Njeno lice se snudilo. "Naalost, on
takoe smatra Havka njegovim najbliim prijateljem, tako da e njegov savet biti
obojen time. Meutim," rekla je ona sa apsolutnom konanou, "razvod je apsolutno
van razmatranja. Mora postojati neka alternativa."
Ona je utala nekoliko dugih minuta, izgubljena u mislima, nabirajui elo. "Malo je
udno to si pala kao kamen na njega," rekla je ona sa malim, strasnim osmehom.
"Desetine najprefinjenijih koketa u Engleskoj su padale strmoglavce zbog njega," ona
je zamiljeno nastavila. "Ali osim preputanja povremenom flertovanju sa nekom od
njih, on nikada nije pokazivao nikakav znak uzvraanja na njihova oseanja. Naravno,
sada kada se vratio, svi e oekivati da padne pravo u njegovo naruje - naroito
zbog toga to se Drutvo, u ovom trenutku, prisea kako si slepo bila zaljubljena u
njega kada si prvi put dola u grad."
Spoznaja da je Melani savreno u pravu naterala je Aleksandru da se osea prilino
estoko bolesnom. Naslanjajui glavu na sofu, ona je progutala i zatvorila oi u
uzvienoj bedi. "Nije mi to palo na pamet, ali potpuno si u pravu."
"Naravno da jesam," Melani se odsutno sloila. "S' druge strane," ona je proglasila,
njene oi su poinjale da sjaje, "zar ne bi bilo divno da se suprotno desi!"
"Kako to misli?"
"Idealno reenje za ceo problem je da se on zaljubi u tebe. To bi tiomoguilo da
sauva i ponos i mua."
"Melani," rekla je Aleksandra prigueno. "Pre svega, ne mislim da bi iko mogao da
natera tog mukarca da se zaljubi, zato to on nema srce. Drugo, ak i da ima jedno,
sigurno je imuno na mene. Tree..."
Smejui se, Melani je uhvatila Aleksandrinu ruku, povukla je sa sofe i odvela do
ogledala. "To je bilo pre. Pogledaj u ogledalo, Aleks. ena koja ti uzvraa pogled sada
ima ceo London pod svojim stopalima! Mukarci se svaaju oko tebe-"
Aleksandra je uzdahnula, gledajui u Melani u ogledalu, a ne njenu sopstvenu sliku.
"Samo zato to sam postala neka vrsta apsurda, moderni zanos. Moderno je u ovom
trenutku za mukarce da fantaziraju da su zaljubljeni u mene."
"Oaravajue," rekla je Melani, zadovoljnija nego ranije. "Hotorn e biti u oku kada
bude to shvatio."
Kratak bljesak zabavljenosti zasijao je u Aleksandrinim oima, a onda se naglo ugasio.
"Nije bitno."
"Oh, da, jeste!" Melani se nasmejala. "Samo razmotri ovo: Po prvi put u svom ivotu,
Hotorn ima konkurenciju - i to za njegovu sopstvenu enu! Razmisli koliko e
Drutvo uivati u spektaklu Engleskoh najozloglaenijeg razvratnika kako pokuava
bezuspeno da zavede i potini svoju suprugu."
"Postoji jo jedan razlog zato to nee uspeti," rekla je Aleksandra vrsto.
"Koji?"
"Neu to da radim. ak iako bi uspela u tome, to ne mogu, ne elim da pokuam."
"Ali zato?" Melani je prasnula. "Zato ne?"
"Zato to," Aleksandra je proglasila vatreno, "se on meni ne svia! Ne elim da me on
voli, ne elim ga ak ni blizu sebe." To govorei, ona je otila da pozvoni za aj.
"Pa ipak, to je jo uvek jedino i najbolje reenje za ovaj mete."
Uzimajui njene rukavice i torbicu, Melani je pritisnula poljubac na Aleksandrino elo.
"Ti si okirana i iscrpljena, ne razmilja jasno. Ostavi sve meni."
Bila je na polovini sobe kada je Aleksandra shvatila da je Melani izgleda imala
posebno odredite u vidu i da je urila da stigne tamo. "Kuda ide, Mel?" ona je
upitala sumnjiavo.
"Da vidim Rodija," Melani je rekla, okreui se ka vratima. "On moe pouzdano da
uini sigurnim da Hotorn bude informisan najranije mogue da vie nisi naivan,
neprefinjenji seoski mi koji on misli da moda jesi. Rodi e oboavati to da uradi,"
Melani je predvidela veselo. "On je upravo ta vrsta bune rulje - najvie uiva u
uzrujavanju."
"Melani, ekaj!" Aleksandra je prasnula umorno, ali se nije posebno protivila ovom
delu Melaninog plana - ne u ovom trenutku kada je iscrpljenost poela da je
prevladava. "Obeaj mi da nee uiniti nita drugo dok mi ne kae."
"Vrlo dobro," Melani je rekla veselo i odleprala.
Aleksandra je naslonila glavu unazad i zatvorila oi kada je pospanost poela da je
obuzima.
Sat koji je odzvonio jedanaest, kombinovan sa neprestanim dolascima posetilaca u
glavnoj hali u prizemlju, konano ju je potpuno probudio. Naslanjajui se na lakat,
Aleksandra je mirnula u tamu osvetljenu sveama u njenoj spavaoj sobi, iznenaena
to je nekako zaspala na divanu i to u vreme koje se smatralo veoma ranim asom
veeri. Sluala je komeanje u prizemlju, konstantno otvaranje i zatvaranje ulaznih
vrata, i ona je sela, nesigurno se pitajui zato je celo visoko drutvo izgleda stiglo na
njihovim vratima...A onda se setila.
Havk se vratio.
Oigledno su svi mislili da je on bio ovde, i bili su suvie nestrpljivi da ga vide i
razgovaraju s' njim da bi pratili njihova sopstvena pravila pristojnosti, koja su im
nalagala da saekaju barem do sutra da ga posete.
Havk je morao da predvidi ovo, Aleksandra je odluila nervozno, dok je ustajala i
presvlaila se u svileni penjoar i popela se u krevet. To je verovatno razlog to je
izabrao da provede no u vojvotkinjinoj kui, ostavljajui njih ostale da pokuavaju
da se nose sa uzbuenim posetiocima.
Njen suprug, nije sumnjala, je bio blaeno u svom krevetu, i uivao u mirnoj noi.
Dvadeseto poglavlje
Aleksandra je pogreila u oba sluaja. Dordan nije bio u krevetu i nije uivao u
njegovoj veeri.
Sedeo je u baroknom salonu u gradskoj kui njegove bake, sa nogama nemarno
ispruenim ispred njega i utivim izrazom na licu, sa tri prijatelja koji su doli da mu
poele dobrodolicu, kao i Rodi Karstars, koji je oigledno doao poasti 'zabavnim'
priama o Aleksandrinim ispadima.
Nakon sluanja Karstarsovih pria skoro sat vremena, Dordan je bio ne blago
ogoren, niti donekle iziritiran, niti veoma iznerviran. Pomodreo je. Dok je on leao
budan nou, brinui da bi njegova divna mlada supruga mogla biti van sebe od tuge,
ona je izazivala uzbuenje u celom Londonu. Dok je on trulio u zatvoru, Aleksandra
je obavljala desetine intenzivno promovisanih flertovanja. Dok je on leao u lancima,
'Aleks' se oigledno bavila pobeivanjem u trci do Griam Grina, i borila se u lanom
dvoboju sa Lordom Mejberijem dok je nosila tesno priljubljene muke pantalone koje
su navodno toliko odvlaile panju da je uveni maevalac izgubio me. Tumarala je
po sajmovima i uestvovala u nekoj vrsti navrat-navos randevuu sa vikarom iz
Southebija, za koga je Dordan mogao da se zakune da je imao najmanje sedamdeset
godina. I to nije bilo ni pola od toga!
Ako bi se verovalo Karstarsu, Toni je oigledno primio desetine ponuda za njenu ruku;
i njeni odbijeni prosci su se prvo prepirali oko nje, zatim se zavadili, a na kraju je
jedan od njih, Marbli, u stvari pokuao da je otme; neki mladi kico po imenu Severli
je objavio pesmu kao pohvalu njenih ari i nazvao je 'Oda Aleks'; a stari Dilbek je
imenovao njegovu novu ruu 'Slavna Aleks'...
Naslonjen na stolici, Dordan je prekrstio njegove duge noge na glenjevima, podigao
brendi do usana, i sluao Karstarstov dosandan glas, njegove crte lica su paljivo
pokazivale samo blagu zabavljenost ludorijama njegove supruge.
Njegova reakcija je bila tano onakva kakvu su njegova tri prijatelja oekivali od
njega, znao je, meu Kvalitetnima se smatralo da muevi i ene mogu slobodno da
rade ta ele - onoliko dugo koliko su se ponaali diskretno. S' druge strane, meu
blisko povezanom gospodom, takoe se smatralo da mukarac mora da bude
informisan od strane njegovih najbliih prijatelja - na to delikatniji mogui nain -
kada ludorije njegove supruge prete da preu liniju prihvatljivosti i uzrokuju njegovu
sramotu. To je, Dordan je sumnjao, bio i razlog zato njegovi prijatelji nisu pokuali
jae da uutkaju Karstarsa veeras.
Da Karstars nije sluajno stigao veeras istovremeno sa Dordanovim prijateljima, on
nikada ne bi bio primljen u kuu. Za Dordana, on nije bio nita drugo do dalekog
poznanika i jedna iritirajua traara, ali su ostala tri mukarca u sobi bili Dordanovi
prijatelji. I iako su u vie navrata pokuali da prisile Karstarsa da govori o neemu
drugom pored Aleksandrinih ludorija, bilo je oigledno iz njihovih paljivo neutralnih
izraza lica da je ono to je Karstars govorio bilo veinom istina.
Dordan je bacio sumnjivi pogled na Karstarsa, pitajui se zato se maltretirao da
pouri ovde tako brzo da poasti Dordana njegovim priama. Celo visoko drutvo je
znalo da Dordan nikada nije smatrao ene kao bilo ta drugo osim grejae za krevet.
On je poslednji ovek na Zemlji koji bi mogao da bude osumnjien da je izgubio
razum nad lepim licem ili sladostrastnim telom. Oni bi bili oduevljeni da su znali da
je on izgubio glavu za oaravajuom, tamnokosom lutkom, mnogo pre nego to je ona
pokazala bitne znakove da e postati prava lepotica.
etiri mukarca u salonu u Gloester Stritu bi bili podjednako zapanjeni da su znali da
dok je Dordan tromo sluao Karstarsa, on je kljuao iznutra. Bio je besan na Tonija
to je pustio da Aleksandra izmakne kontroli i ljut na njegovu baku to nije vrila
nekakvu kontrolu nad njom.
Oigledno, injenica da je bila Vojvotkinja od Hotorna joj je omoguila da radi ta
eli relativno nekanjena. Dordan nije mogao da promeni prolost; meutim, mogao
je drastino da promeni njenu budunost. Ali nisu ga Aleksandrine ludorije zapravo
razljutile, pa ak ni njeno flertovanje.
Iracionalno, stvar koja ga je najvie razbesnila bila je ta to su je oni zvali 'Aleks'.
Oigledo su je svi zvali Aleks. Celokupna populacija visokog drutva je izgleda bila u
najintimnijem prijateljstvu sa njegovom suprugom - posebno muka populacija.
Dordan je bacio pogled na slugu koji je obigravao na ulazu i neprimetno odmahnuo
glavom, ukazujui da ae njegovih gostiju ne treba da se ponovo napune. ekajui
dok Karstars nije zastao da uzme dah, Dordan je kratko slagao, "Znam da e nas
izvinuti, Karstarse. Ova gospoda i ja imamo da razgovarama o poslovnim pitanjima."
Rodi je klimnuo glavom ljubazno i ustao da ode, ali ne pre nego to napravio jo
jedan verbalni ubod: "Drago mi je to si se vratio meu nas, Havk. teta za jadnog
Tonija, ipak. On je lud za Aleks kao i Vilston, Griam, Fajts, Moresbi, i nekoliko
desetina drugih..."
"Ukljuujui i tebe?" Dordan je nagaao hladnokrvno.
Rodijeve obrve su se podigle nepokolebljivo. "Naravno."
Kada je Rodi zakoraio, dva Dordanova prijatelja, Lord Hestings i Lord Ferfaks su
takoe ustali da idu, izgledajui izvinjavajue i posramljeno. Lord Hestings, traei
neto da kae kako bi rasuo tenziju, uhvatio se za temu Kraljiine Trke, dvodnevnu
konjsku trku, na kojoj je svo plemstvo tradicionalno ili uestvovalo ili prisustvovalo.
"Da li misli da jae tvog crnog pastuva u Kraljiinoj Trci u septembru, Havk?" Lord
Hestings je pitao.
"Jahau jednog od mojih najboljih konja u njoj," Dordan je rekao, istovremeno
pokuavajui da kontrolie njegov besni gnev prema Karstarsu i priseti se nemarne
radosti jahanja u najvanijoj konjskoj trci godine.
"Znao sam da bi. Kladim se na tebe, ako odlui da jae avola."
"Zar ti nee da se trka?" Dordan je upitao ne interesujui se.
"Naravno. Ali ako e da jae tu crnu zver, kladim se na tebe, ne na mene. On je
najbri avo kojeg sam ikada video."
Dordanove obrve su se spojile zbog zbunjenosti. avo, nagraeno dreve
Dordanovih tala, je bilo zle naravi, nepredvidivo trogodinje drebe kojim je
Dordan bio impresioniran pre godinu dana. "Video si crnog trkaa?"
"Zaista! Video sam tvoju suprugu kako ga jae u trci u-" Hestings je prekinuo u
uasnutom jadu kada se Dordanova vilica stvrdnula od kamenog nezadovoljstva.
"Ona...hm...je upravljala njime dosta dobro i nije ga pritiskala previe, Havk," Ferfaks
je dodao oajniki kada je video Dordanovu reakciju.
"Siguran sam da je tvoja vojvotkinja jednostavno hrabra," Lord Hestings je umetnuo
lanim glasom sa vie pohvale nego osude kada je pljesnuo Dordana po ramenu.
Lord Ferfaks je klimnio glavom odmah. "Velika hrabrost, to je sve. Zategni njene
uzde samo malo, i ona e biti pitoma kao jagnje."
"Pitoma kao jagnje!" Lord Hesting se sloio brzo.
Napolju, obojica mukaraca koji su bili strastveni odgajivai konja i okoreli kockari,
zastali su na stepenicama da razmene sumnjive poglede. "Pitoma kao jagnje?" Lord
Hestings je ponovio rei njegovog prijateljsa sa nevericom. "Ako joj Havk zategne
uzde?"
Lord Ferfaks se iscerio. "Naravno - ali e prvo morati da preuzme kontrolu nad njom,
a da to uradi morae da je epa. Ona e se boriti sa njim kada Havk pokua da je
ukroti, zapamti moje rei. Ona ima vie duha nego prosena ena - i, pretpostavljam,
vie ponosa."
Hestings je zatvorio oi u veselom neslaganju. "Ti si eskontovao Havkov izvanredan
uticaj na ene. Za par nedelja, ona e se istopiti po njemu. Do Kraljiine Trke, ona e
vezivati njenu traku na njegov rukav i navijae za njega. Mladi Vilson i njegov
prijatelj Ferajld su ve stavili uloge upravo na to. Kvote u knjizi u Vajtu su ve etiri
prema jedan u prilog da e Havk nositi njenu traku."
"Nisi u pravu, moj prijatelju. Ona e prirediti Havku veoma teak period."
"Nema anse. Ona je bila zaluena njime kada je dola u grad. Da li si zaboravio
kakvu je totalnu budalu napravila od sebe zbog njega pre par nedelja? Od kad je Havk
uao u crkvu jutros, to je sve ono o emu svi priaju."
"Znam, i kladim se da ni ona to nije zaboravila," rekao je Ferfaks otvoreno. "Ja sam se
upoznao sa Havkovom vojvotkinjom i dama ima ponos - njen ponos e je spreiti da
padne lako u njegovo naruje, zapamti moje rei."
Izazovno podiui njegove obrve, Hestings je objavio: "Dajem 1000 funti ako ona da
Havku njenu traku da je nosi na Kraljiinoj Trci."
"Prihvatam opkladu," Ferfaks se sloio ne oklevajui, i oni su krenuli u Vajts da se
opuste i kockaju u ekskluzivnom klubu za gospodu - ali ne i da upiu njihovu
konkretnu opkladu. Ona e biti uvana u privatnosti, zbog potovanja prema
njihovom prijatelju.
Kada su Ferfaks i Hesting otili, Dordan je priao do stola i ponovo napunio njihove
ae. Bes koji je paljivo skrivao od ostalih je bio uoljiv sada u zategnutosti njegove
stisnute vilice kada je bacio pogled na njegovog najblieg prijatelja, Dona Kamdena.
"Iskreno se nadam," otegnuo je sa zajedljivom ironijom, "da nisi ostao ovde zato to i
ti, takoe, zna neke dodatne Aleksandrine indiskrecije, za koje si moda osetio
potrebu da mi ponovi u privatnosti?"
Lord Kamden se naglo glasno nasmejao. "Teko. Kada je Karstars govorio o trci tvoje
ene u Hajd parku i njenom dvoboju sa Majberijem, jasno je pomenuo ime 'Melani'.
Verujem da to ukazuje da je Melani navijala da tvoja vojvotkinja pobedi u oba
sluaja."
Dordan je uzeo gutljaj njegovog pia. "Pa?"
"Melani," Don je izjavio, "je moja supruga."
"ta?"
"Ja sam oenjen."
"Stvarno?" Dordan je odgovorio sumorno. "Zato?"
Lord Kamden se nacerio. "Izgleda da nisam mogao da pomognem sebi."
"U tom sluaju, dozvoli mi da ti ponudim svoje zakasnele estitke," Dordan je rekao
sarkastino. Podigao je au narugavi se zdravici, a onda se povratio kada su godine
dobrog vaspitanja izale na povrinu.
"Izvinjavam se zbog nepristojnosti, Done. U ovom trenutku, brak nije visoko na
mojoj listi razloga za slavlje. Da li je tvoja Melani neko kog znam? Da li sam je
upoznao?"
"Nadam se da ne!" Don se nasmejao zbog preuveliavanja. "Ona je napravila njeno
prvo pojavljivanje ba kad si ti napustio grad, to je dobro. Ti bi je smatrao
neodoljovom, i ja bih morao da te izazovem sada kada si se vratio."
"Tvoja reputacija nije mnogo bolja od moje."
"Nikada nisam bio ak ni u tvojoj ligi," Don se naalio, inei oiglednim pokuaj da
razvedri raspoloenje njegovog prijatelja. "Ako sam bacio oko kako bih procenio
neku privlanu gospoicu, njena majka bi pozvala dodatnu pratnju. Kada si ti to radio,
svaka majka u vidokrugu bi pala u grevit uas i nasilnu nadu. Naravno, ja nisam
imao vojvodstvo da ponudim, koje je doprinelo njihovoj uznemirenosti i pohlepnosti."
"Ne mogu da se setim da sam ikada gubio vreme na virtuozne device," Dordan je
rekao, seo i zagledao se u njegovu au.
"Nisi. Ali ako tvoja i moja supruga imaju dovoljno toga zajednikog da postanu
prijateljice, mogu samo da pretpostavim da su sline. U tom sluaju, ti si u ivotnim
mukama."
"Zato?" Dordan je upitao utivo.
"Zato to nee znati od danas do sutra ta e smisliti u svojoj glavi da uradi - a kada
sazna, ona e uplaiti u velikoj meri. Melani mi je rekla danas popodne da je trudna, i
ja ve u najvee strahujem da e zagubiti bebu kada je rodi."
"Ona je zaboravna?" Dordan je pitao, pokuavajui bezuspeno da izgleda
zainteresovan za novu enu njegovog najboljeg prijatelja.
Don je podigao obrve i slegnuo ramenima. "Sigurno jeste. Kako bi drugaije ona
mogla da zaboravi da mi napomene, kada sam se vratio iz kotske kasno danas, da su
ona i njena najbolja prijateljica - koju jo nisam upoznao - bile ukljuene u nekoliko
zapletenosti zajedno?"
Shvativi da je njegov pokuaj da osvetli Dordanove neprilike manji od uspenog,
Don je oklevao i onda rekao ozbiljno, "ta namerava da uradi sa tvojom
suprugom?"
"Imam nekoliko izbora i sada su svi privlani," Dordan je rekao kratko. "Mogu da joj
zavrnem vrat, stavim je pod straom, ili je poaljem u Devon sutra i drim je tamo,
van oka javnosti."
"Dobri Boe, Havk, ne moe to da uradi. Nakon onoga to se dogodilo u crkvi
danas, ljudi e misliti-"
"Ne zanima me ta ljudi misle," Dordan ga je prekinuo, ali u ovom sluaju to nije
bila istina i oba mukarca su to znala. Dordan je postajao sve besniji zbog ideje da
bude podvrgnut javnom ismejavanju zbog toga to nije mogao da kontrolie
sopstvenu enu.
"Moda je ona prosto temperamentnija," Don je rekao. "Melani je poznaje i jako joj
se svia." Ustajui da ode, on je rekao, "Ako si raspoloen za to, pridrui nam se u
Vajtsu sutra uvee. Sastajemo se tamo da nazdravimo mom predstojeem oinstvu."
"Biu tamo," Dordan je rekao uz prinudni osmeh.
Kada je Kamden otiao, Dordan je zurio kroz pejza uramljen iznad kamina, pitajui
se koliko je mnogo ljubavnika Aleksandra odvela u njen krevet. Video je gubitak
nevinosti, razoarenje, u njenim oima kada su bili sami u salonu ovog popodneva.
Nekada, njene velianstvene oi su bile iskrene i poverljive i meke kada je gledala u
njega. Sada je njihov sjaj bio zamagljen hladnim neprijateljstvom.
Ljutnja je besnela kroz Dordana kao umski poar dok je razmatrao razlog zbog
koga ga je Aleksandra tretirala danas sa takvim opreznim neprijateljstvom: Bilo joj je
ao to nije bio mrtav. Prirodno, divno dete koje je oenio je sada bilo ljuto jer je on
bio iv! Oaravajua mlada devojka kojom se oenio se pretvorila u hladnu,
proraunatu, prelepu...kuku.
On je razmatrao razvod nekoliko minuta, a zatim je odbacio tu ideju. Osim skandala,
razvod bi mogao da traje godinama, a on je eleo naslednika. Taunsend mukarci su
izgleda bili ukleti kratkim ivotnim vekom, a ak iako je Aleksandra pokazala da e
biti bez vrlina i nepristojna kao to je sada izgledala, ona bi i dalje mogla da nosi
njegovo dete - u samoi ako je potrebno, da bi se uverio da su deca koja bi mu dala
njegova, a ne tua.
Naslanjajui glavu na naslon stolice, Dordan je zatvorio oi i uvukao dug, otar dah
pokuavajui da stavi njegov temperament pod kontrolom. Kada je konano uspeo da
uradi to, palo mu je na pamet da je on osudio Aleksandru i odluio o njenoj
budunosti na osnovu drutvenih traeva. On duguje njegov ivot prirodnoj,
neiskvarenoj devojci koju je verovao da je oenio. Svakako, on joj takoe duguje
pravo da se brani sama.
Sutra, odluio je, otvoreno e je suoiti sa stvarima koje je uo od Karstarsa noas i
dati joj ansu da ih porekne. Ona je imala pravo na to, pod uslovom da nije bila
budala dovoljno da ga slae. Ali ako bude postalo jasno da je ona zaista bila
prevrtljiva oportunistkinja ili sladostrasna mala bezobraznica, onda e je pripitomiti
uz bezobzirnost koju je zasluila.
Ona e se ili potiniti njegovoj volji, ili e je on slomiti da to uini, ali u svakom
sluaju ona e nauiti da se ponaa kao dobra i posluna ena, on je odluio uz hladnu
reenost.
Dvadesetprvo poglavlje
Aleksandru je probudio zvuk koraka koji su jurili neprestano gore dole niz hodnik
ispred njene spavae sobe i prigueni, uzbueni glasovi slugu koji su urili da obave
njihove dunosti.
Pospano, ona se prevrnula na lea i pogledala na sat u iznenaenoj zbunjenosti. Jo
nije bilo ni devet sati, bilo je previe rano za osoblje da radi na ovom spratu, gde su
tokom Sezone ukuani esto spavali do jedanaest sati posle boravka napolju do zore.
Nema sumnje da su pripremali za dolazak njihovog gospodara kasnije, pomislila je uz
gnuanje.
Bez maltretiranja da pozvoni za slukinju, Aleksandra je izala iz kreveta i otila da
obavi normalnu jutarnju rutinu, njene ui su se prilagodile na besprimernu aktivnost
koja se izgleda odvijala izvan njene spavae sobe.
Obuena u lepu jutarnju haljinu boje lavande sa kratkim naduvenim rukavima,
otvorila je vrata, a zatim je morala da skoi unazad kada su etiri sluge promarirali
ispred, usmereni prema gospodarovim odajama, sa rukama punim kutija koje su
nosile nazive Londonskih najboljih krojaa i obuara.
Iz predvorja ispod doli su zvuci zvekira koji se podizao i sputao, praen
ponovljenim otvaranjima i zatvaranjima ulaznih vrata i dubokim, kulturnim mukim
glasovima. Dananja guva je bila mnogo, mnogo gora od one koju je ula sino.
Posetioci su oigledno pristizali u neverovatnom broju - elei da vide 'Havka',
Aleksandra nije sumnjala. U prolosti, Aleksandra i vojvotkinja su uobiajeno primale
zadovoljavajui broj posetilaca svaki dan, ali ni priblino toliko mnogo i nikada,
nikada tako rano.
Radoznala, otila je hodnikom do balkona i pogledala u predvorje gde je Higins, a ne
Penrouz, otvarao vrata priznatoj trojici mukaraca koje je Aleksandra znala samo po
tituli. Jo dvojica, koji su oigledno tek stigli, utivo su ekali da budu uvedeni u
odgovarajui salon, dok su sve sluge oko njih u preistim uniformama obavljali
njihove dunosti sa potisnutim uzbuenjem i energinom predanou.
Kada je Higins odveo poslednjeg od novopridolih gostiju niz hodnik koji je vodio do
biblioteke, Aleksandra je zaustavila jednu od slukinja koja je jurila niz hodnik nosei
gomilu svee posteljine. "Lusi?"
Sluavka je napravila brzi kniks. "Da, moja damo?"
"Zato su sluge ovde tako rano?"
Mala sluavka je ispravila ramena i ponosno objavila, "Vojvoda od Hotorna je doao
kui napokon!"
Aleksandra je zgrabila ogradu da se pridri, njen okirani pogled je leteo po predvorju.
"Ve je ovde?"
"Da, moja gospo. Zaista."
Aleksandrin okirani pogled je sleteo na pod u isto vreme kada je Dordan izaao iz
salona, njegovo visoko oblije bilo je presvueno u besprekorno skrojene tamno plave
pantalone i belu koulju, leerno otvorenu oko vrata. Sa njim je bila nepogreiva
figura Dorda, princa regenta lino, ukraena bogatim svetlim satenom boje
paunovog perja i somotom, koji je gledao u Dordana dok je proglaavao u
kraljevskoj mnoini, "Bio je mraan dan za Nas kada si nestao, Hotorne.
Komandujemo ti da povede vie rauna o sebi u budunosti. Tvoja porodica se
muila sa previe traginih nesrea. Oekujemo od tebe da preduzme sve mere
predostronosti u budunosti. tavie," on je naredio, "mi bi voleli kada bi poeo
posao pravljenja naslednika da osigura pravilno nasleivanje."
Dordan je odgovorio na taj kraljevski edikt niim vie nego zabavljenim cerenjem, a
zatim je rekao neto neujno to je nateralo princa da zabaci glavu unazad i nasmeje
se glasno.
Pljeskajui Dordana po ramenu, princ se izvinio zbog toga to je stigao nenajavljn
jutros, a onda je zakoraio na stranu ba kada je Higins kliznuo u predvorje na vreme
da otvori vrata uz ponos. Aleksandri je trebao trenutak da se oporavi od oka to je
videla Britanskog regenta u istoj kui sa njom i da vidi Dordana kako tretira
pomenutog vladara na nain tako leeran na granici zabavljene ljubaznosti.
Kada je predvorje bilo prazno od svih sem od batlera, Aleksandra je mentalno
protresla glavu i sila polako niz stepenice, trudei se da pronae neku vrstu mentalne
ravnotee. Odluno stavljajui na stranu straan regentov prizor, ona je okrenula
njene misli na jo straniji dogaaj - njeno predstojee suoavanje sa Dordanom.
"Dobro jutro, Higinse," ona je rekla utivo kada je zakoraila u predvorje. "Gde su
Penrouz i Filbert jutros?" upitala je, gledajui uz i niz hodnik.
"Njegova Milost ih je poslala u kuhilju kada je stigao jutros. Nije mislio da
oni...ah...pripadaju ovde kada bi trebali...ili mogli...da..."
"On ih je eleo van vidokruga, je li tako?" Aleksandra je rekla otvoreno. "Tako da ih
je proterao u kuhinju."
"Posve."
Aleksandra se zamrzla. "Da li si moda rekao Njegovoj Milosti da su Penrouz i
Filbert moji pri-" Ona je automatski potisnula poriv da ih opie kao prijatelje i rekla
umesto toga 'sluge'.
"Spomenuo sam to, da."
Uz nadljudski napor, Aleksandra je smirila nesrazmerni talas besa. Oigledno je da
dva nena starija mukarca nisu bili u stanju da se nose sa princom regentom, ili ak i
ovim poveanim valom posetilaca, i ona nije nameravala da se svaa sa Havkom zbog
toga. Ali njihovo poniavanje pred ostalim osobljem isterivanjem u kuhinju - umesto
da ih poalje u drugi deo kue da pomau - je bilo krajnje nepravedno i neljubazno. To
je bio takoe, Aleksandra je sumnjala, in sitne Havkove osvetoljubivosti.
"Ljubazno recite Njegovoj Milosti da elim da ga vidim danas," rekla je Aleksandra,
pazei da ne pokae njen bes Higinsu. "to pre je mogue."
"Njegova Milost takoe eli da vas vidi - u pola dva u njegovoj radnoj sobi."
Aleksandra je bacila pogled na sveani sat u hodniku. Njen sastanak sa njenim
suprugom je bio za tri sata i petnaest minuta od sada. Tri sata i petnaest minuta
ekanja dok ne bude mogla da kae mukarcu za koga se grekom udala da eli da
ispravi tu greku. U meuvremenu, ona bi videla Tonija i vojvotkinju.
"Aleks-" Toni ju je pozvao sa druge strane gornjeg hodnika, ba kada je Aleksandra
podigla ruku da pokuca na vojvotkinjina vrata. "Kako se osea jutros?" upitao je dok
je iao ka njoj.
Aleksandra mu se osmehnula sa sestrinskom ljubavlju. "Dobro sam. Spavala sam vei
deo posle podneva i noi. A ti?"
"Ja sam jedva sklopio oi," Toni je priznao, kikoui se. "Jesi li videla ovo ve?"
upitao je dok joj je predavao novine.
Aleksandra je odmahnula glavom, njen pogled je skenirao stranicu koja je bila
prekrivena vestima o Dordanovoj otmici i njegovom bekstvu, ukljuujui i sjajni
izvetaj o njegovoj hrabrosti koja je doprinela njegovoj kolegi zatvoreniku,
Amerikancu koga je Dordan spasio - rizikujui ponovo njegov ivot, prema tekstu.
Vrata od vojvotkinjine spavae sobe su se otvorila, i dvoje slugu su izali nosei par
tekih kovega na njihovim ramenima. Vojvotkinja je stajala na sredini sobe,
usmeravajui tri sobarice koje su pakovale sve njene stvari u kovege i kone kofere.
"Dobro jutro, dragi moji," ona je rekla Toniju i Aleksandri, pozivajui ih unutra.
Otpravljajui njene sobarice, ona je potonula u stolicu i usmerila njeno opte
odobravanje prema neurednoj sobi i dvoma mladim ljudima koji su sedeli preko puta
nje.
"Zato se pakujete?" Aleksandra je upitala zabrinuto.
"Antoni i ja smo se uputili do moje gradske kue," rekla je ona kao da je Aleksandra
trebala da oekuje to. "Na kraju krajeva, ne treba mene da ti pomaem sa tvojim
sopstvenim suprugom."
Rei 'tvoj suprug' su naterale Aleksandrino srce da krikne protestujui i njen stomak
da se okrene u vor.
"Jadno dete," rekla je vojvotkinja, pronicljivo posmatrajui Aleksandrinu iznenadnu
napetost. "Kakav niz okova si pretrpela u tvom kratkom ivotu, kulumnirajui onim
od jue. Kua je pod opsadom svake traare u Londonu. Ipak, senzacija e se uskoro
smiriti. Za dan ili dva, moi emo da nastavimo nae aktivnosti i angaovanja kao da
se nita nije desilo to bi nekoga trebalo da se tie - sem nas. Drutvo e prirodno
pretpostaviti da je Antoni imao nameru da te oeni iz oseaja dunosti prema
njegovom 'preminulom' roaku, a sada kada se taj roak vratio, sve je ispalo na nae
potpuno zadovoljstvo."
Aleksandra nije mogla da veruje da bi Drutvo pomislilo takve stvari i tako je rekla.
"Hoe, draga moja," rekla je vojvotkinja sa izrazom zabavljene visine, "zato to sam
ja rekla upravo to nekolici mojih prijatelja koji su dotrali ovde dok si se ti jue
odmarala. tavie, Antoni je bio prilino oajniki zaljubljen u Sali Farsnvort prole
godine, to daje kredibilitet ideji da se on venavao s' tobom iz dunosti. Moji
prijatelji e proaputati to u prave ui, i re e se proiriti kao i uvek."
"Kako moete da budete tako sigurni?" Aleksandra je pitala.
Vojvotkinja je podigla obrve i nasmeila se. "Zato to moji prijatelji imaju mnogo toga
da izgube ako ne usmere tra kao to sam ih ja pitala da urade. Vidi, draga moja,
stara izreka koja kae da je 'koga znate to vredi' je daleko vie od tog broja. Ono to
znate o onome koga znate zaista se razlikuje. A ja znam dovoljno stvari vrlo
neprijatnih za veinu mojih prijatelja."
Toni se nasmejao. "Vi ste potpuno beskrupulozni, bako."
"Istina," ona je priznala bez okolianja. "Aleksandra, zato jo uvek izgleda
sumnjiavo?"
"Zbog jedne stvari, jer se ini da va plan zavisi od svih nas koji emo morati da
izaemo u javnost odmah. Va drugi unuk," Aleksandra je rekla, mislei na Dordana
u namernim bezlinim izrazima koji su jasno naznaivali da ona nije elela da ga
nazove imenom, titulom, ili privremenim pravnim odnosom sa njom, "mi je jue
naredio da ostanem u ovoj kui. Naredbu koju, usput, nemam nameru da pratim," ona
je zavrila buntovniki.
Vojvotkinjino elo se naboralo od kratkog mrtenja. "On nije razmiljao jasno," rekla
je ona posle nekoliko trenutaka razmiljanja. "To bi svima pokazalo da se ti stidi to
si pokuala da se uda za Tonija. tavie, to bi ukazivalo na ozuenje izmeu tvog
supruga i tebe. Ne, draga moja," ona je zavrila, razvedrujui se. "Dordan nije mogao
da misli o tom pitanju temeljito kada ti je naredio tako. Svi emo izai u drutvo za
dan ili dva. On ne moe da prigovori na to. Ja u razgovarati sa njim u tvoje ime."
"Ne, bako," Aleksandra je rekla blago, "molim vas nemojte. Ja sam sada odrasla ena,
i ne treba niko da govori umesto mene. tavie, ja nemam nameru da mu dozvolim da
mi nareuje. On nema pravo na to."
Vojvotkinja je zapoela na tu neposlunu, neenstvenu izjavu, "Kakav naduvan govor!
Mu ima zakonsko pravo da upravlja aktivnostima svoje supruge. I dok smo na ovoj
temi, draga moja, hoe li da ti dam neki savet o suoavanju sa tvojim suprugom u
budunosti?"
Svaki pun kada je vojvotkinja nazvala Dordana Aleksandrinim suprugom, Aleks je
mentalno stisnula zube, ali samo je utivo rekla, "Da, naravno."
"Dobro. Bila si razumljivo uznemirena jue kada si insistirala da on razgovara sa
tobom odmah, ali si ga isprovocirala, a to nije bilo pametno. Ne poznaje ga kao ja.
Dordan moe biti surov mukarac kada se naljuti, a bilo je oigledno da je ve bio
iznerviran tvojim jueranjim pokuajem venavanja sa Antonijem."
Aleksanda je bila ogorena i povreena to je starija vojvotkinja, koju je poela da
voli, oigledno bila potpuno pristrasna u Dordanovu korist. "On je bio neopravdano
grub jue," ona je vrsto rekla. "I ao mi je ako ete da me prezrete, gospoo, ali ja ne
mogu da se pretvaram da sam srena to sam udata za njega. Vi ste oigledno
zaboravili ta je on oseao prema meni i naem braku. tavie, on je uradio stvari s'
kojim ne mogu da ivim, a njegov karakter je - je manjkav!" ona je zavrila
neubedljivo.
Neoekivano, stara vojvotkinja se nasmeila. "Ne mogu nikako da te mrzim, dete
moje. Ti si unuka koju nikada nisam imala." Stavljajui ruku oko Aleksandrinih
ramena, ona je dodala sa smekom, "Bila bih poslednja koja bi se pretvarala da je
Dordanovo postupanje sa enama bilo neto za pohvalu. Ja u to ostaviti tebi,
meutim, da promeni sve to. I zapamti ovo, draga moja: Popravljeni razvratnici su
najee najbolji muevi."
"Kada i ako se poprave," Aleksandra je rekla ogoreno, "a ja ne elim da budem u
braku sa njim."
"Naravno da ne eli. Bar ne u ovom trenutku. Ali nema izbor, zna, zato to si ve
udata za njega. Priznajem da se unapred radujem, sa znaajnim veseljem, to u
gledati kako ga baca na kolena."
Aleksandrina usta su se otvorila zbo tog saoptenja, koje se poklapalo sa Tonijevim i
Melaninim predvianjima u potpunosti. "Ne mogu, a ak i kada bi-"
"Moe i hoe," vojvotkinja je proglasila ravnim tonom, a zatim su njene oi
smekale kada je odseno rekla, "Uradie to, Aleksandra, ako eli da se izjednai
sa njim. Ima ponos i duh i hrabrost." Aleksandra je otvorila usta da protestvuje, ali
vojvotkinja se ve okrenula prema Toniju.
"Antoni, ne sumnjam da e Hotorn oekivati neku vrstu objanjenja od tebe o tome
zato si odluio da oeni Aleksandru, i mi trebamo paljivo da razmotrimo ta da
kae."
"Zakasnili ste, draga moja. Havk me je pozvao u njegovu biblioteku u
necivilizovanom satu jutros u osam, i to je bila prva stvar koju je eleo da zna."
Vojvotkinja je izgledala pomalo uznemireno po prvi put. "Nadam se da si mu rekao da
je to bila - 'celishodna' mera. To objanjenje lepo zvui. Ili si mogao da mu kae da je
to bio samo hir, ili-"
"Nisam mu rekao tako neto," Toni se iscerio avolski. "Rekao sam mu da sam morao
da je oenim jer je veina Londonskih neenja pravilo proklete budale od sebe zbog
nje, svaajui se oko nje, i pravei razne eme za njenu otmicu."
Vojvotkinjina ruka je poletela do njenog grla. "Nisi!"
"Jesam."
"Zato, pobogu?"
"Zato to je to istina," Antoni je rekao uz kikot, "i zato to bi on to saznao za nekoliko
dana u svakom sluaju."
"Neko budue vreme bi bilo daleko povoljnije!"
"Ali ni priblino toliko zadovoljavajue," Antoni se naalio (i Aleksandra je pomislila
da je on najdrai, najljubazniji ovek na svetu), "jer bi on to uo od nekog drugog, a ja
ne bi bio tu da vidim njegovu reakciju."
"Kako je reagovao?" Aleksandra je upitala, jer nije mogla da se zaustavi.
"Nije," Antoni je rekao i slegnuo ramenima. "Ali to je Havk. On nikada ne pokazuje
kako se osea. On je poznatiji po njegovoj smirenosti od njegovog fler-"
"To e biti dovoljno, Antoni," rekla je vojvotkinja, polazei da povue konopac kako
bi pozvonila za njene sobarice.
Aleksandra i Toni su takoe ustali. "Da li si spremna za maevanje jutros?" upitao je
on.
Aleksandra je klimnula glavom. Maevanje bi bila savrena stvar da skrati vreme do
njenog sastanka sa Dordanom.
Neposredno pre pola jedan, Higins se pojavio u Dordanovoj radnoj sobi da dostavi
beleku od jednog gospodina koji je imao kancelariju u Bov Stritu, koja je objasnila
da poiljalac nije dobro i eli da odloi njihov poverljiv sastanak do sutra.
Dordan je bacio pogled na batlera, odluujui da pomeri njegov sastanak sa
Aleksandrom. "Gde ti je gospodarica, Higinse?"
"U balskoj dvorani, Vaa Milosti, mauje sa Lordom Antonijem."
Dordan je otvorio vrata ogromne balske dvorane na treem spratu i uao unutra,
neprimeen od strane para vetih duelista koji su se kretali neprestano po podu,
suprotstavljajui otrice, a zatim se odmicali kako bi se odbranili i napadali otmeno i
struno.
Podupirajui se ramenom o zid, Dordan ih je posmatrao, njegov nepokolebljiv
pogled bio je na savitljivoj enskoj figuri odevenoj u muke pantalone koje su
prijanjale uz graciozne linije njenih vitkih kukova i dugih nogu. Bila je, Dordan je
shvatio, ne samo talentovana sa maem kao to je davno pretpostavio; ona je, u stvari,
brilijantan maevalac sa besprekornim tajmingom, veoma brzim refleksima, i
neverovatno pogubnim potezima.
Jo uvek nesvesna njegovog prisustva, Aleksandra je odjednom uzviknula da je
njihovo vreme prolo. Zadihana i nasmejana, ona je posegnula iza njene glave,
skinula masku za lice i protresla glavu to je poslalo njenu dugu, teku kosu da padne
preko ramena u bujnom neredu bogatih mahagoni talasa proaranih zlatom. "Toni,
postaje spor," zadirkivala ga je, njeno nasmejano lice je bilo armirajue zajapureno
dok je sklanjala zatitni oklop i kleknula na jedno koleno kako bi ga stavila uza zid.
Antoni joj je rekao neto i ona je pogledala preko ramena u njega, smeei
se...Odjednom se Dordan oseao kapituliran unazad kroz vreme dok se slika te bujne
lepote pred njim naglo pretvorila u drugu sliku - onu sliku oaravajue, devojke sa
kovrdavom kosom koja je potegla improvizovanu sablju na njega na proplanku i
kleknula usred cvea, gledajui u njega sa tenetom koje se koprcalo u njenom
naruju i neskrivenom ljubavlju koja je sijala u njenim oima.
Unutar njega, Dordan je osetio ubod nostalgije, pomean sa otrim oseajem gubitka
jer je devojka u proplanku sada otila.
Toni ga je konano video kako stoji tamo. "Havk," pitao je u ali, "misli li da
usporavam, zato to starim?" Na suprotnoj strani prostorije, Aleksandra se zateturala i
njeno lice se zamrzlo.
"Nadam se da ne," odgovorio je Dordan suvo. "Ja sam stariji od tebe." Okreui se
ka Aleksandri, on je rekao, "Poto sam slobodan ranije nego to sam oekivao da u
biti, mislio sam da bi mogli da imamo na sastanak sada, a ne kasnije."
Umesto hladnog animoziteta koji je obeleio njegovo raspoloenje jue, njegov ton
danas je bio besprekorno utiv, bezlian i poslovan. Olakana ali obazriva, Aleksandra
je pogledala u njene tesne pantalone, pogreno mislei da e biti u jasno
nepovoljnijem poloaju ako se sastane sa njim tako obuena, sa zajapurenim licem i
kosom u neredu. "Volela bih da se prvo presvuem."
"To nije neophodno."
Ne elei da ga naljuti sitniarei nad triarijama, kada je u stvari imala pitanja od
velikog znaaja o kojima je trebalo da pregovara sa njim, Aleksandra se sloila sa
hladnom utivou naginjajui glavu. U napetoj tiini ga je pratila niz prizemlje do
njegove radne sobe, mentalno vebajui zadnji put ta je nameravala da kae.
Zatvarajui dvostruka vrata iza njih, Dordan je ekao da Aleksandra sedne u jednu
od stolica postavljenih u polukrug ispred njegovog masivnog, komplikovano
izrezbarenog stola od hrasta. Umesto da sedne iza njega, on je smestio kuk na njegovu
ivicu, prekrstio ruke preko grudi i posmatrao je ravnoduno, njegova noga se njihala
lenjo tamo-vamo, tako blizu njene noge da je tkanina njegovih pantalona aputala uz
njenu.
Izgledalo je kao venost pre nego to je konano progovorio. Kada jeste, njegov glas
je bio miran i autoritativan: "Mi smo imali dva 'poetka', ti i ja - prvi je bio u kui
moje bake pre godinu dana, a drugi u ovoj kui jue. Zbog okolnosti, nijedan od njih
nije bio naroito povoljan. Danas je trei - i poslednji - poetak za nas. Za nekoliko
minuta, ja u odluiti koji e pravac nae budunosti biti. Da bih to uradio, prvo bih
voleo da ujem ta ima da kae o ovome..." Poseui iza njega, on je pokupio list
papira sa stola, i mirno joj ga predao.
Radoznala, Aleksandra je uzela papir, pogledala u njega, a onda skoro skoila sa
stolice kada je bes prokljuao u njoj eksplodirajui kroz njeno telo sa snagom
holokausta. Na papiru Dordan je naveo vie desetina 'sumnjivih aktivnosti' meu
kojima i njeno vebanje dvoboja sa Rodijem, njenu trku Hajd parkom, njeno umalo
osramoivanje kada je Lord Marbli pokuao da je namami u Vilton, i nekoliko drugih
ludorija koje su bile relativno bezopasne, ali kada su katoligizirane na ovaj nain
zvuale su kao optunica.
"Pre nego to odluim o toku nae budunosti," Dordan je nastavio nepristrasno,
imun na gnevan izraz njenog prelepog lica, "mislio sam da je fer da ti dam ansu da
porekne bilo koju stavku na spisku koja nije tana, kao i da ponudi bilo kakvo
objanjenje koje bi moda elela da da."
Bes, jak i utvren, poslao je Aleksandru polako na noge, njene ruke su se stisnule u
pesnice sa strane. Nikada u njenim najluim snovima koje je imala nije oekivala da
e on imati drskosti da kritikuje njeno ponaanje. Zato bi, pored ivota koji je vodio,
ona je bila nevina kao beba.
"Od svih odvratnih, licimernih, arogantnih-!" ona je prasnula besno, a zatim uz
nadljudski napor, preuzela kontrolu nad njenim besnim gnevom. Podiui bradu, ona
je pogledala pravo u njegove zagonetne oi i imala revoltirano zadovoljstvo u
otvorenom priznavanju celog - krajnje preuvelianog - spiska. "Kriva sam," ona je
proglasila srdito. "Kriva za svaki besmislen, bezopasan, nekodljiv incident na tom
spisku."
Dordan se zagledao u burnu lepoticu koja je stajala pred njim, njene oi su treperile
kao ljutiti dragulji, grudi su joj se podizale i sputale od potisnutog besa, i njegova
ljutnja je nevoljno ustupila mesto divljenju njenoj hrabrosti i iskrenosti u priznavanju
krivice.
Aleksandra, meutim, nije bila zavrila. "Kako se usuujete da me suoite sa listom
optubi i da mi dajete ultimatume o mojoj budunosti!" ona je besnela, i pre nego to
je on mogao da reaguje, ona se pomerila dalje od njega, okreui se na peti, i krenula
prema vratima.
"Doi ovamo nazad!" Dordan je naredio.
Aleksandra se okrenula tako brzo da se njena sjajna kosa prelila preko levog ramena u
razuzdan vodopad blistavih talasa i lokni. "Vratiu se!" ona je rekla srdito. "Dajte mi
samo deset minuta."
Dordan ju je pustio da ode, njegovo elo se izbrazdalo u promiljenom mrtenju dok
je zurio u vrata koja je zalupila za njom. Nije oekivao da e ona reagovati sasvim
tako nasilno po stavkama na listi. U stvari, on nije bio u potpunosti siguran emu se
on nadao da e postii pokazujui joj spisak, sem da nekako otkrije iz njene reakcije
ta je sve ona radila dok njega nije bilo. Jedino to je eleo, to je trebao da zna, bilo
je jedno pitanje koje nije mogao nikako da je pita - a to je bilo ko je delio njen krevet i
njeno telo dok njega nije bilo.
Poseui nad hrpom papira na stolu, on je pokupio brodski ugovor i poeo odsutno da
ga ita dok ju je ekao da se vrati.
Spisak, on je priznao sebi, nije bio prava ideja.
Taj zakljuak je izrazito potvrdio nekoliko minuta kasnije, kada je Aleksandra kucnula
na vrata, ulazei u njegovu radnu sobu ne ekajui da je on pozove, i bacila pare
papira na sto pored njegovog kuka. "Poto elite da razmenimo optube i ponudimo
mogunosti za poricanje," rekla mu je besno, "pruiu vam istu 'ljubaznost' pre nego
to vam predam ultimatum o naoj budunosti."
Dordanov znatieljan pogled se pomerio sa njenog zajapurenog, prelepog lica na
pare papira koje je lealo na njegovom stolu. Stavljajui sa strane ugovor koji je
pregledavao, klimnuo je glavom ka stolici gde je sedela ranije, i saekao dok ona nije
sela, a onda je pokupio spisak.
On se sastojao od samo esnaest rei. Osam imena. Njegovih bivih ljubavnica.
Stavljajui spisak na stranu, on je izvio spekulativno obrvu i nije nita rekao.
"Pa?" ona je konano zatraila. "Postoje li netanosti na tom spisku?"
"Jedna netanost," on je rekao smireno, "i nekoliko propusta."
"Netanost?" Aleksandra je zahtevala, ometena odsjajem zabavljenosti u njegovim
oima.
"Mar(i)jana Vintrop pie njeno ime bez 'i' i samo sa 'j'."
"Hvala vam za tu pounu informaciju," Aleksandra je uzvratila. "Ako ikada odluim
da joj dam kitnjastu dijamantsku narukvicu kako bi se poklopila sa ogrlicom za koju
svi kau da ste joj vi dali, biu sigurna da sam napisala njeno ime ispravno na kartici."
Ovoga puta nije bilo sumnje da je smeh povukao ugao njegovih usana i ona je ustala -
ponosna razjarena boginja patuljasta u odnosu na mranog, arogantnog diva od
oveka. "Sada kada ste priznali krivicu, rei u vam kakav e tok nae budunosti
biti." Zaustavljajui se da uzme razbenjen dah, Aleksandra je objavila trijumfalno,
"Ja u traiti ponitenje."
Teke rei su odjeknule kroz sobu, odbijajui se od zidove, odjeknuvi u zagluujuoj
tiini. Ali ni treptaj emocije nije se registrovao na Dordanovom ravnodunom izrazu
lica. "Ponitenje," on je konano ponovio. Uz strpljenje nastavnika koji diskutuje o
apsurdnom retorikom pitanju sa inferiornim studentom, on je blago rekao, "Da li bi
mi rekla kako namerava to da postigne?"
Njegova prokleta smirenost je naterala Aleksandru da poeli da ga utne u cevanicu.
"Neu uiniti nita slino. Moete otkriti ta je moj pravni osnov od - od ko god da
postupa u ovakvim stvarima."
"Advokati," Dordan je otpremio usluno, "postupaju u ovakvim stvarima."
Njena ljutnja na njegovu snishodljivu nadmo je bila gotovo vie nego to je
Aleksandra kontrolie kada je on glatko dodao, "Mogu da ti preporuim nekoliko
odlinih advokata da se konsultuje. Drim ih unajmljene."
Taj neuveni predlog je bila takva uvreda za njenu inteligenciju da je Aleksandra
osetila suze kako joj bodu oi. "Zar sam takva lakoverna budala za vas kao pre dve
godine?" ona je zatraila krajnje bolnim aptom. "Zar sam toliko lakoverna da stvarno
mislite da bih pitala vaeg advokata da mi da savet?"
Dordanove obrve su se podigle kada ga je nekoliko zapanjujuih shvatanja udarilo
odjednom: Prvo, uprkos njenom velianstvenom prikazu hrabrosti i nezabrinutosti,
Aleksandra je oigledno bila na ivici suza; drugo, hrabra, nevina, prijatna devojka
koju je oenio je postala prekrasno stvorenje egzotine lepote i duha, ali usput je ona
stekla nepoeljnu crtu vatrene buntovnosti; poslednje - i najzabrinjavajue - bilo je
otkrie da je on bio jo vie fiziki privuen njom sada nego to je to bio pre godinu
dana. Vie. Mnogo vie.
Smireno je rekao: "Samo sam pokuavao da te potedim od veoma sramotnih i
potpuno uzaludnih muka u kancelariji nekog nepoznatog - i mogue indiskretnog -
advokata."
"To nee biti uzaludno."
"Bie," naveo je on sa sigurnou. "Brak je konzumiran, ili si zaboravila?"
Bestidno podseanje na no kada je ona leala gola i voljna u njegovom naruju bilo
je vie nego to su Aleksandrini zategnuti ivci mogli da podnesu. "Nisam senilna,"
uzvratila je, a iskra smeha u njegovim oima napravila ju je tako oajnom da srui
njegovu prokletu smirenost da ga je ona obavestila kako namerava da dobije
ponitenje, posle svega. "Na brak je nevaei zato to ja nisam izabrala da se udam
za vas svojom slobodnom voljom!"
Umesto da reaguje uznemireno, Havk je izgledao vie zabavljen ikada. "Reci to
advokatu i on e se nasmejati. Ako je brak nevaei zbog toga to je mlada oseala
dunost da se uda za mladoenju koji nije bio njen izbor, onda veina parova u
Drutvu - u ovom trenutku - ivi u grehu."
"Nisam bila samo 'duna'," Aleksandra je odvratila. "Bila sam prisiljena, prinuena,
primorana, i zavedena da uradim to!"
"Onda nai advokata i kai mu to, ali ponesi tvoje miriljave soli zato to e morati
da ga povrati."
Aleks je bila uasnuto sigurna da je on bio u pravu, i njeno srce je stisnulo. U
poslednjih petnaest minuta, ona je ve ispoljila svu njenu udranu ogorenost i bes
prema Dordanu - a nije videla nijedan deli reakcije od njega - i sada se odjednom
osetila lienom svega ukljuujui i nadu i mrnju. Prazno. Podiui oi do njegovih,
pogledala ga je kao stranca, nepoznatog primerka oveanstva za kojeg nije
osetila...nita. "Ako ne mogu da dobijem ponitenje, ja u se razvesti."
Dordanova vilica se stegla kada je iznenada shvatio da je Toni lagao o njihovim
'porodinim' oseanjima jedno za drugo. "Ne bez mog pristanka, nee," rekao je.
"Dakle moe da zaboravi ideju da se uda za Tonija."
"Nemam bilo kakvu nameru da se udam za Tonija!" Ona je plamtila od takvih
oseanja da se Dordan neznatno opustio. "I nemam nameru da ivim kao vaa ena,
takoe."
Njegovo raspoloenje se znaajno popravilo njenim poricanjem da eli da se uda za
Tonija, Dordan ju je prouavao bez ljutnje. "Oprosti mi ako sam glup, ali sam
prilino iznenaen to eli ponitenje."
"Nema sumnje da ste zapanjeni otkriem da postoji ena na zemlji koja vam odoleva,"
ona je ogoreno uzvratila.
"I zato eli ponitenje? Zato to me smatra 'odoljivim'?"
"elim ponitenje," Aleks je odgovorila, gledajui ga pravo u oi i govorei utivim
glasom koji je bio potpuno protivrean njenim reima, "zato to mi se ne sviate."
Neverovatno, on se nasmeio na to. "Ne poznaje me dovoljno dobro da ti se ne bih
sviao," zadrikivao ju je.
"Oh, da, poznajem!" Aleks je odgovorila mrano. "I odbijam da budem vaa ena."
"Nema izbora, duo."
Nonalantna, prazna nenost naterala je njene obraze da se zacrvene od besa. To je
upravo bila takva vrsta stvari koju je ona oekivala od ozloglaenog enskaroa;
nesumnjivo je ona trebala da se istopi pred njegovim stopalima sada.
"Ne zovite me 'duo'! ta god da treba, ja u vas se osloboditi. I ja imam izbor," ona je
odluila u trenutku. "Ja - ja mogu da odem kui u Moram i kupim kolibu tamo."
"A kako," upitao ju je suvo, "namerava da plati za tu vikendicu? Nema novca."
"Ali - kada smo se venali rekli ste da ste prebacili veliku sumu novca na mene."
"Koja je tvoja da je koristi," Dordan joj je pojasnio, "pod uslovom da ja odobrim na
ta e da je potroi."
"Ba zgodno za vas," rekla je Aleks sa peckajuim prezirom. "Vi ste dali sebi novac."
Gledajui na taj nain, to je bilo dovoljno blizu istini da se Dordan skoro zakikotao.
Zurio je dole u njene olujne plave oi i zajapureno lice, pitajui se zato je, od poetka,
ona oduvek bila sposobna da ga nasmeje - pitajui se zato je oseao ovu obuzimajuu,
neodoljivu potrebu sada da je poseduje i smeka bez razbijanja njenog duha. Ona se
promenila u ogromnoj meri tokom protekle godine, ali mu je ipak odgovarala bolje
nego bilo koja druga ena za koju bi on ikada mogao da se nada da e nai. "Sva ova
rasprava o zakonitostima me je podsetila prilino ubedljivo da imam nekoliko
zakonskih prava koja nisam traio vie od godinu dana," rekao je on, i uhvatio je
vrsto rukama, vuui je izmeu njegovih bedara.
"Zar nemate pristojnosti-" Aleksandra je prasnula, migoljei se u bezumnoj panici. "Ja
sam i dalje zakonito verena za vaeg roaka!"
Njegov kikot je bio dubok i bogat. "Sada postoji ubedljiv argument."
"Ne elim da me poljubite!" Aleksandra ga je upozorila besno, odupirajui se
zgnjeenim rukama o njegove grudi i napreui se unazad.
"Ba teta," odgovorio je tiho, i povukao je uz vrst zid njegovih grudi, obmotavajui
ruke oko nje i delotvorno zarobljavajui njene ruke i podlaktice izmeu njihovih tela,
"zato to nameravam da vidim da li jo uvek mogu da te nateram da se osea
'pregrejano'."
"Gubite vreme!" Aleksandra je uzviknula, okreui glavu na stranu, guei se u
ponienju brutalnog podseanja koliko je otvoreno bila zaljubljena u njega kada mu je
rekla da njegovi poljupci zagrevaju njeno srce i telo. Prema svemu onome to je ula,
poljupci Dordana Taunsenda su bili odgovorni za podizanje temperature polovine
enske populacije u Engleskoj. "Bila sam naivno dete. Sada sam odrasla ena i bila
sam poljubljena od drugih mukaraca koji su to radili isto tako dobro kao ti! Bolje
zapravo!"
Dordan je u znak odmazde uronio prste njegove slobodne ruke u teku kosu na
njenom vratu i otro je povukao, prisiljavajui njenu glavu da se nagne unazad.
"Koliko ih je bilo?" upitao je, mii je pulsirao u njegovoj stegnutoj vilici.
"Vie desetina! Stotine!" rekla je prigueno.
"U tom sluaju," otegnuo je mekim, divljakim glasom, "trebalo bi da si dovoljno
nauila da bude u stanju da me zapali."
Pre nego to je mogla da odgovori njegova usta su nasrnula i zarobila njena sa ljutom
posesivnou, usne su mu se pomerale gore-dole u nemilosrdnom, kanjavajuem
poljupcu koji nije bio ni nalik onom nenom Tonijevom ili onoj nekolicini ukradenih
od povremeno zaljubljene gospode koji su bili eljni da vide da li bi im ona dopustila
neke slobode. Ovaj poljubac nije bio kao nijedan drugi zato to, ispod njegove
nemilosrdnosti, on je tekao uz zahtevno ubeivanje, insistirao da mu ona uzvrati
poljubac skoro bez opiranja - obeavao da ako ona popusti, poljubac bi mogao biti
nean i postati neto sasvim drugaije.
Aleksandra je osetila tiho obeanje, shvatala ga je bez znanja kako joj je to polo za
rukom, i njeno celo telo je poelo da se trese od straha i oka kada su se njegove usne
smirile neprimetno i poele da se oblikuju uz konture njenih, istraujui njene usne
sporim, pretraujuim intenzitetom, ubeujui je da uestvuje u poljupcu.
Uzdah iza njih naterao je Dordana da olabavi stisak i Aleksandra se okrenula,
njegova ruka se stegnula, privlaei je vrsto prema njemu kada su njih dvoje
pogledali u Higinsa, koji je bio u pratnji tri mukarca, ukljuujui Lorda Kamdena, na
ulazu u biblioteku.
Batler i trojica mukaraca su se odmah zaustavili. "Ja - oprostite mi, Vaa Milosti!"
Higins je ispalio, izgubivi prisebnost po prvi put od kada ga je Aleksandra upoznala.
"Razumeo sam da ste rekli da kada grof stigne-"
"Pridruiu vam se za petnaest minuta," Dordan je rekao njegovoj trojici prijatelja.
Otili su, ali ne pre nego to je Aleksandra primetila zabavljen izraz na licima sve
trojice, a onda se okrenula prema Dordanu u poniavajuem besu. "Mislie da mi
nameravamo da nastavimo ljubljenje jo petnaest minuta!" prasnula je. "Nadam se da
ste zadovoljni, vi-"
"Zadovoljan?" prekinuo ju je zabavljen dok je prouavao ovu temperamentnu,
nepoznatu, divlje poeljnu mladu enu koja ga je jednom gledala sa deijim
oboavanjem u njenim sjajnim plavim oima. Nestale su njene neukrotive kovrde.
Nestalo je oboavanje u njenim oima. Nestala je naivna prostakua koju je oenio.
Na njenom mestu je bila zanosna mlada lepotica neizvesnog temperamenta zbog koje
je osetio nekontrolisanu, iracionalnu potrebu da je ukroti i natera da reaguje na njega
kao nekada. "Zadovoljan?" pitao je ponovo. "Ovim jadnim izgovorom za poljubac?
Teko."
"Nisam to mislila!" Aleksandra je uzviknula jadno. "Pre tri dana ja sam se udavala za
drugog oveka. Zar nemate pojma koliko e ovo udnim ti mukarci sigurno smatrati
poto su videli da me ljubite?"
"Sumnjam da e bilo ta to mi ikada uradimo izgledati 'udno' nekome," Dordan je
odgovorio i ironino i zabavljeno, "ne kada su ve svedoili mom zabavnom prizoru
kako upadam na tvoju svadbu da je spreim."
Po prvi put, palo joj je na pamet kako to mora da je komino izgledalo Drutvu - i
kako je to moralo da bude neprijatno za njega - i Aleksandra je osetila majuni mehur
zadovoljne radosti.
"Samo napred, nasmej se," on ju je pozvao suvo, gledajui njen vidljivi napor da
ostane hladnokrvna. "Bilo je pakleno smeno."
"Nije," Aleksandra ga je ispravila, odravajui lice oprezno istim, "u to vreme,
meutim."
"Ne," sloio se, i lenji, razarajui osmeh je iznenada preeo preko njegovih vrstih
crta lica. "Trebala si da vidi izraz na tvom licu kada si se okrenula sa oltara i videla
me da stojim tamo. Izgledala si kao da si videla duha." Za kratak trenutak, izgledala je
presreno - kao da je videla nekog ko joj je beskrajno drag, podsetio se.
"Izgledali ste kao gnevni Bog," rekla je, nelagnodno svesna magnetnog arma koji je
on iznenada luio.
"Oseao sam se smeno."
Nerado divljenje njegovoj sposobnosti da se nasmeje sam sebi procvetalo je u
Aleksandrinom srcu, i za trenutak ona je ignorisala stvari koje je saznala o njemu.
Vreme se vratilo unazad i on je ponovo bio nasmejan, neodoljiv, bolno zgodan
mukarac koji ju je oenio, zadirkivao je, i borio se u lanom dvoboju sa njom.
Nesvesna sekundi koje su prolazile, ona je zurila u njegove drske, hipnotiue sive oi
dok je njen oamuen um konano prihvatio, potpuno i sasvim, da je on bio zaista iv
- da ovo nije bio san koji e se zavriti kao svi oni njeni snovi ranije. Bio je iv. I bio
je, neverovatno, njen suprug. Barem za sada.
Bila je tako izgubljena u mislima da joj je trebao trenutak pre nego to je shvatila da
je njegov pogled pao na njene usne i da su je njegove ruke zaokruivale, pripijajui je
uz njegovo vrsto oblije.
"Ne! Ja-"
Uguio je njen prigovor gladnim, divlje uzbudljivim poljupcem. Privremeno liena
ljutnje koja je odravala njen otpor, Aleksandrino izdajniko telo je izgubilo krutost, i
vrisak upozorenja koji je izdao njen um bio je uguen od strane njenog srca i
okantnog zadovoljstva to je bila ponovo u jakim rukama njenog supruga za kojeg je
verovala da je mrtav. Velika miiava ruka zaokruila joj je potiljak, dugi prsti su je
milovali i umirivali, dok je njegova druga ruka klizila gore-dole niz njena lea,
privlaei je blie i vre uz njegovo telo.
Njegove vrele usne su se kretale na njenima, oseala je njegovo vrsto telo kako
pritiska njeno - sve joj je bilo tako bolno, dirljivo, treperavo poznato, zato to je to
proivela u njenim snovima hiljadu puta. Znajui da se igra s' vatrom, pustila ga je da
je ljubi, dozvoljavajui sebi - samo jo ovaj put - zabranjenu, prolaznu radost njegovih
usana i ruku i tela. Ali ona nije reagovala, nije se usudila.
Povlaei usne sa njenih, Dordan je prevukao topao poljubac preko njene
slepoonice. "Poljubi me," proaputao je, njegov dah je slao vibrirajuu toplinu kroz
njene vene. "Poljubi me," nagovarao ju je vatreno, prelazei usnama preko njenog
obraza, prevlaei uporne poljupce du osetljive krivulje njenog vrata i uha. Ruke su
mu skliznule u njenu teku kosu, povukao je njeno lice gore do njegovog i njegove oi
su se prikovale za njene, zadirkivale, izazivale. "Zaboravila si kako se to radi?"
Aleks bi pre umrla nego ga pustila da veruje da je on bio jedini mukarac koji ju je
poljubio u usta u poslednjih petnaest meseci, i ona je mogla da vidi da je on ve osetio
da je to bila istina.
"Ne," rekla je nesigurno. Njegove rastavljene usne su sile ponovo na njene, u jo
jednom dugom, istraujuem poljupcu. "Poljubi me, princezo," on ju je promuklo
pozvao, ljubei njenu slepoonicu, uho, obraz. "elim da vidim da li je tako dobro
kao to se seam."
Bolno dirljivo otkrie da je on, takoe, pamtio njihovih par poljubaca bilo je vie nego
to je Aleksandra mogla da podnese. Uz tihi jauk oaja, ona je okrenula glavu i
spustila usne na njegove dok je ruke stavila na njegove grudi. Dordanove usne su se
nagnule estoko na njene, i ovog puta njene usne su se prilagodile njegovom grubom,
nenom poljupcu, rastavile se pod njegovim senzualnim pritiskom i, u tom trenutku,
njegov jezik je skliznuo izmeu njih, napadajui njena usta i obuzimajui ih.
Izgubljena u uzburkanom moru elje, konfuzije, i enje, Aleksandra je osetila
njegovu ruku kako se iri preko donjeg dela njene kime, prisiljavajui je da mu se
priblii, ali umesto da se odupre ona je skliznula rukama preko njegovih ramena,
nesvesno oblikujui njeno meko telo uz tvrde konture njegovog. Drhtaj je proao kroz
njegovo miiavo telo kada se ona prislonila uz njega i Dordanove ruke su se
zategnule, drobei je uz njega, dok se njegova ruka podigla, obuhvatajui njenu dojku,
njegov palac je prelazio gore-dole preko njene osetljive bradavice dok je njegov jezik
tonuo u njena usta i povlaio se, a zatim utonuo iznova i iznova u divlje uzbudljivom
ritmu koji ju je skoro izludeo od zabranjene enje. Beskrajni, drogirajui poljubac,
provokativna toplina njegovih ruku koje su se neprestano pomerale uz njena lea,
posesivno milovanje njenih grudi, zategnuta snaga njegovih nogu i butina koje su se
pritiskale intinmno uz njene bacili su pagansku magiju na Aleksandru; ona mu je
uzvratila poljubac sa svim nemonim arom koji je osetila davno, samo ovog puta
njena stidljiva neizvesnost je bila preplavljena eljom da ga upije u sebe, da se
pretvara barem malo da je on bio sve ono to je ona elela da bude.
Dordan je samo znao da je ena u njegovom naruju reagovala na njegov poljubac sa
veim arom nego ikada ranije, a efekat je bilo razaranje njegovog izgladnelog tela.
Kada je njen jezik liznuo njegove usne, on ju je priljubio uz njega, vodei njen jezik u
njegova usta, dok je elja porasla kroz njegov krvotok kao poar, udarajui u njegove
bokove. Borei se sa divljim nagonom da je polegne na tepih i uzme je tamo i tada, on
je povukao usne sa njenih i uvukao dug, nestabilan dah, polako izdiui. Oigledno,
njegova ena je nauila mnogo o ljubljenju dok je on trunuo u zatvoru, shvatio je
smrknuto.
Izranjajui polako iz magle poude, Aleksandra je zurila u njegove hipnotiue oi,
oamueno gledajui njihovu boju i raspoloenje kako se menjaju iz zadimljene
mrano strastvene u uobiajeno zagonetne svetlo srebrne, ime je osetila da se
stvarnost vraa polako. Njena ruka je i dalje leala zakrivljena oko njegovog vrata i
konano joj je sinulo, pod njenim prstima, da je njegova koa bila vatreno vrua.
Nateraj me da izgorim, on ju je nagovarao...
Ponos i zadovoljstvo su je preplavili kada je shvatila da je ona oito uradila ba to, i
njene meke usne su si iskrivile u nesvesno provokativan osmeh. Dordanove oi su se
suzile na taj zadovoljan osmeh, a zatim su se podigle do njenih znalakih plavih oiju.
Vilica mu se stegnula i spustio je ruke, odmiui se od nje.
"Moji komplimenti," rekao je kratko, i Aleksandra je posmatrala kako se njegovo
ivahno raspoloenje pretvara naglo u ravo. "Nauila si mnogo u poslednjih godinu
dana."
Pre godinu dana, njen trom um ju je podsetio, on je mislio da je ona naivna, jadna
napast. Fiksirajui svetli, vetaki osmeh na njenom licu, ona je rekla olako, "Pre
godinu dana ste me smatrali neverovatno naivnom. Sada se alite jer to nisam.
Jednostavno ne mogu da vas zadovoljim."
Na Aleksino samomuenje, Dordan nije porekao da ju je smatrao naivnom.
"Moemo razgovarati o tome kako moe da me 'zadovolji' kada budemo u krevetu
veeras, nakon to se vratim iz Vajtsa. U meuvremenu," nastavio je neumoljivim,
autoritativnim tonom izdavanjem jo jedne naredbe, "elim da par stvari budu jasne:
Pre svega, ponitenje ne dolazi u obzir. Kao i razvod. Drugo, vie nee biti lanih
dvoboja, nema vie paradiranja okolo u tim pantalonama koje nosi, nema trka u
parkovima, i nema vie javnih pojavljivanja sa bilo kojim mukarcem osim sa mnom.
Da li je to jasno? Nee izlaziti u drutvu nekog drugog mukarca sem mene."
Gnev je eksplodirao u Aleksandrinom mozgu. "ta mislite ko ste vi!" ona je zahtevala,
crvenilo joj se pojaavalo zbog negodovanja. On se nije promenio nimalo za dve
godine. Jo uvek je eleo da je ne gleda. Nema sumnje da je i dalje imao nameru da je
poalje u Devon takoe.
"Ja znam ko sam ja, Aleksandra," on je zagonetno odbrusio. "Ali ne znam ko si ti,
meutim. Ne vie."
"Sigurna sam da ne znate," rekla je zajedljivo, mudro kontroliui nagon da ga
upozori unapred da je nameravala da mu prkosi. "Mislite da ste oenili popustljuvu
enu, punu oboavanja, koja e pouriti da uradi i vau najsitniju zapovest, zar ne?"
"Tako neto," on je priznao vrsto.
"Niste dobili takvu."
"Dobiu."
Aleksandra je zabacila glavu i okrenula se, odluno odbijajui da mu se nakloni.
"Greite, Vaa Milosti," rekla je, i krenula ka vratima.
"Moje ime," on ju je obavestio zajedljivo, "je Dordan."
Aleksandra je zastala i malo se okrenula, njene nene obrve su se podigle u
glumljenom iznenaenju, a pocrvenela je jo vie. Nekada, ona je eznula da ga
zamoli da ga zove njegovim krtenim imenom, a sada je vie uivala da ga odbije u
tome. "Svesna sam toga," rekla je i mirno prkosei dodala, "Vaa Milosti." Time ga je
jasno obavestila da nema elju za intimnou korienjem njegovog krtenog imena, a
onda se okrenula i pola preko sobe, oseajui kako njegove oi bue rupe kroz njene
lopatice, molei se da njena drhtava kolena ne popuste od nervoze koju se borila da
sakrije.
Kada je stavila ruku na kvaku njegov nizak, zlokoban glas se probio kroz tiinu.
"Aleksandra!"
Uprkos sebi ona je poskoila. "Da?" rekla je, gledajui ga preko ramena.
"Dobro razmisli pre nego to napravi greku prkosei mojim nareenjima. Zaalie,
obeavam ti."
Uprkos ledenom bockanju uzbune koju je njegov svileni glas izazvao u njoj,
Aleksandra je podigla bradu. "Jeste li zavrili?"
"Da. Poalji Higinsa unutra kada izae."
Pominjanje batlera je podsetilo Aleksandru na neprilike njenih slugu i ona se okrenula,
spremna da pokrene konaan okraj. "Sledei put kada budete eleli da mi se osvetite
zbog neke imaginarne uvrede upuene vama, ljubazno ostavite moje sluge van toga.
To dvoje nenih staraca koje ste prognali u kuhinju jutros su najblia stvar ocu koju
sam ikada imala. Penrouz me je nauio da pecam i plivam. Filbert mi je napravio
kuicu za lutke svojim sopstvenim rukama i kasnije je sagradio splav za mene i
nauio me da plovim. Neu dozvoliti da ih zlostavljate ili poniavate-"
"Kai Higinsu," on ju je hladnokrvno prekinuo, "da ih pusti da rade ta god ti
odgovara - sve dok to ne rade u predvorju."
Kada su se vrata zatvorila za njom, Dordan je seo u stolicu, tamne obrve skupio
mrtei se. Postigao je ono to je eleo da uradi, to je bilo da je natera da razume
pravila po kojima e iveti od sada, i on je bio siguran da e se ona povinovati tim
pravilima. Ideja da e mu prkositi ena, posebno ona mlada koja ga je jednom
otvoreno oboavala, bila mu je nezamisliva. tavie, skoro nekontrolisana elja
njegovog tela prema njoj pre nekoliko minuta ga je zadivila, iznervirala, i potpuno
nezadovoljavala - iako je shvatao da je godina prinudne apstinencije bila delimino
uzrok toga.
Aleksandra nikada nee biti popustljiva supruga iz njegovih snova, shvatio je, ali u
njenom vatrenom duhu e nai dovoljnu kompenzaciju. Ona nikada nee da mu
dosadi i ona nije bila laov ili kukavica. U poslednjih pola sata ona mu je
prezentovala listu njegovih ljubavnica i otvoreno priznala njeno ponaanje tokom
protekle dve godine; ona ga je takoe razljutila, zabavila, i seksualno izazvala. Ne,
nee mu biti dosadno sa njom.
Pokupivi pero iz njegovog stola, valjao ga je odsutno izmeu prstiju, neradi osmeh je
zamenio njegovo mrtenje. Boe, bila je divna, sa tim burnim oima koje su treperile
kao besni zeleni plamenovi i sa obrazima boje albastera zatamnjenih ljutitom roze
bojom.
Sve dok se ona ponaala kako treba, on je bio voljan da je pusti da uiva u svim
pogodnostima kao Vojvotkinja od Hotorna. Sve dok se bude ponaala...
Higins se pojavio na vratima sa Donom Kamdenom za njim. "Razumeo sam," Don
je rekao, cerei se, "da si napravio zadovoljavajui napredak sa tvojom enom?"
"Ona e se ponaati kako treba," Dordan je odgovorio uz visok nivo pouzdanosti.
"U tom sluaju, moda e biti raspoloen da nam se pridrui u Vajtsu veeras?"
"Dobro," Dordan se sloio, i mukarci su poeli da diskutuju o njihovom
zajednikom poduhvatu u rudarskoj kompaniji.
Dvadesetdrugo poglavlje
Samopouzdanje koje ju je ohrabrivalo celo popodne bilo je vee nego ikada kada je
Aleksandra stala pred toaletni stoi, okreui glavu ka satu na kaminu. Pre sat ipo,
kada je Dordan uao u glavnu spavau sobu koja je bila do njene, ula ga je kada je
rekao njegovom sobaru da ide u Vajts veeras. Pre dvadesetpet minuta, on je otiao.
Vajts je bio na kratkoj udaljenosti od vile Lindvortovih, i radije nego da rizikuje
najmanju mogunost da se Dordan moda zadrao u prizemlju, ili da bi mogla da ga
sretne na putu, pomislila je da je najbolje da mu ostavi dovoljno vremena da stigne na
njegovo odredite pre nego to ona poe na svoje.
Do sada, on bi sigurno mogao biti tamo, odluila je, i okrenula se prema sredovenoj
francuskoj sobarici koju joj je vojvotkinja unajmila. "Mogu li da proem, Marija?"
pitala je vedro, ali Aleksandra je znala da nikada nije izgledala bolje.
"Ostaviete ih bez rei, Vaa Milosti," Marija je objavila uz nasmejanu sigurnost.
"To je ono ega se bojim," Aleksandra se zakikotala skrueno dok je gledala u
ogledalo zapanjujuu haljinu od ifona boje limuna koja se skupljala na ramenima u
sitne nabore koji su se ukrtali na njenim grudima dijagonalno i isticali zavodljive
obline njenih grudi pravei dekolte sa smelo niskim slovom V. iroki horizontalni
nabori su grlili njen uski struk, a zatim padali u prozrani kovitlac suknje od ifona.
Dugake odgovarajue rukavice oblagale su joj ruke dosta iznad laktova, a dijamanti
su sijali pod njenim grlom i presijvali se na nenim viticama na njenim uima. Njena
sjajna kosa bila je upletena u elegantnu punu u obliku krune, sa uzicama od
dijamanata veto utkanim u nju.
Potpuna jednostavnost njene frizure istakla je njene crte lica, dajui joj prefinjeniji
izgled i inei je starijom nego to jeste i upotpunjujui njenu dramatinu haljinu do
savrenstva.
Pokupivi njenu malu bisernu torbicu, Aleksandra je rekla veselo, "Ne ekaj me,
Marija. Proveu no u kui mog prijatelja." To nije bilo sasvim istinito, ali
Aleksandra nije imala nameru da dopusti Dordanu Taunsendu da vodi ljubav sa njom
ponovo, i za veeras je bar imala plan da to sprei.
Dvadesettree poglavlje
Meseina je bila prosuta preko puta vile koja je ila du Gornjeg Bruk Strita dok je
Aleksandra mahnula njenom koijau i krim stavila klju u bravu na broju 3.
Gurnuvi vrata da se otvore tek centimetar, ona je zavirila u predvorje. Kao to se i
nadala, Higins i ostale sluge su se povukli za veeras.
Skliznula je unutra, tiho zatvorila vrata za sobom, i na prstima se popela uz dugako
stepenite. Na ulazu njene spavae sobe, ona je oklevala, pitajui se da li je njena
odana sobarica odluila da je saeka da se vrati uprkos Aleksandrinim instrukcijama.
Odluujui da se nee usuditi da rizikuje otvaranjem vrata da to sazna, Aleksandra je
pourila niz dugaak hodnik, na ijim obim stranama su bile gostinske sobe. Na kraju
hodnika stepenite je vodilo do sledeeg sprata; i ona se popela na prstima uz njih i
kroz hodnik, zaustavljajui se ispred poslednjih vrata sa desne strane.
Tiho, okrenula je kvaku i zavirila u mranu, praznu sobu koju je davno koristila
porodina guvernanta, a onda je skliznula unutra.
Smeei se od oduevljenja zbog njene genijalnosti, skinula je rukavice i bacila ih na
senoviti objekat koji je identifikovala kao malu komodu sa fiokama. Ona nije pogazila
re; dola je direktno kui.
Osim kada njen suprug umarira u njenu spavau sobu veeras, nameravajui da
odmeri koju god kaznu je imao na umu, ona nee biti tamo.
Jeza joj se popela uz kimu dok je zamiljala koliko e ljut on biti, ali alternativa
izlaganja sebe Bog-zna-kakvoj sudbini veeras je bila suvie degutantna da je uzme u
obzir.
Sutra, odluila je, ona e uzeti bilo koji novac koji je Penrouz dobio za sat njenog
dede, i im Dordan napusti kuu, ona i njenih dvoje vernih starih prijatelja e
napustiti London.
Skidajui haljinu, Aleksandra se opruila na uski krevet, koji nije imao posteljinu, i
zatvorila oi. Umor i zbunjenost su se zbili u njoj dok je razmatrala Dordanovo
veeranje ponaanje. Kako je mogao da bude tako ubilaki ljut na nju, a u isto vreme
da pokua da je potedi njene javne sramote, pitala se. Nikad ga nee razumeti. Sve u
ta je bila sigurna u tom trenutku bilo je to da je ona bila primorana da se krije od
njega u njegovoj kui - da se skriva u strahu i ljutnji od istog mukarca iji ju je
nestanak nekada naterao da poeli da umre kako bi bila sa njim.
Dordan nije bio nasmejan u devet sati narednog jutra, meutim, kada se sluga vratio
sa informacijom da Aleksandra sasvim sigurno nije otila u kuu njegove bake; niti je
bio nasmejan pola sata kasnije kada je sama udovica vojvotkinja umarirala u njegovu
radnu sobu da mu kae da je on u potpunosti bio kriv za Aleksandrino bekstvo, i da
isporui estok klevetniki govor na Dordanovu neosetljivost, njegovu visoku
samovolju, i njegov nedostatak zdravog razuma.
Odevena u haljinu od prole noi, Aleksandra je prola prstima kroz njenu
razbaruenu kosu, provirila u gornji hodnik, i onda prola brzo du hodnika i niz
stepenice do njenih soba.
Ako je Dordan pratio isti jutarnji raspored kao i prethodna dva dana, on je bio
zakljuan u njegovoj radnoj sobi sa mukarcima koji su doli da razgovaraju o poslu
sa njim jutros. Paljivo razmatrajui naine da izvede nju, Filberta i Penrouza iz kue
neprimeeno, otila je do garderobe i otvorila vrata. Garderoba je bila prazna, osim
jednog kostima za putovanje. Okreui se, Aleksandra je posmatrala sobu i primetila
da su svi njeni parfemi bili sklonjeni sa toaletnog stoia. Oseajui zaudo da je bila
u pogrenoj sobi nateralo ju je da se okrene polako okolo ba kada su se vrata otvorila
i sobarica prigueno vrisnula.
Pre nego to je Aleksandra mogla da je zaustavi, sobarica se okrenula na peti i
pobegla na balkon. "Njena Milost se vratila!" pozvala je Higinsa sa balkona.
Toliko o bekstvu bez da prvo sretne Dordana, Aleksandra je pomislila drhtei od
straha. Nije sasvim oekivala da e izbei sukob sa njenim suprugom - ali se tome
nadala. "Marija," pozvala je nakon to je sobarica ve urila niz stepenice da proiri
radosnu vest. "Gde je vojvoda? Objaviu mu sama svoje prisustvo."
"U radnoj sobi, Vaa Milosti."
Provlaei ruke kroz njegovu tamnu kosu, Dordan je koraao du njegove ogromne,
knjigama ispunjene radne sobe kao tigar u kavezu, ekajui da se Aleksandra pojavi
odakle god da je provela no, odbijajui da razmotri da je povreena, i nemogavi da
protera nagrizui strah da jeste.
Oekivajui da e Havk istresti njegov bes na nju u trenutku kada je vidi, Aleksandra
je zakoraila tiho u radnu sobu i paljivo zatvorila vrata iza nje pre nego to je rekla,
"elite da me vidite, rekla bih?"
Dordan se trgnuo, njegove emocije su se ludo menjale od radosti do olakanja pa do
besa dok ju je gledao kako stoji pred njim, njeno lice je bilo svee od nonog sna
kojeg on nije imao.
"Gde si doavola bila?" zahtevao je, iskoraivi prema njoj. "Podseti me da te nikada
vie ne 'drim za re'," dodao je sa izuzetnim sarkazmom.
Aleksandra je uzdrala kukaviki impuls da se povue. "Odrala sam re, moj
gospodaru. Dola sam direktno kui i otila u krevet."
Mii se trgnuo zloslutno na njegovom napetom obrazu. "Ne lai me."
"Spavala sam u guvernatinoj sobi," ljubazno je pojasnila. "Niste mi, uostalom,
naredili da odem u moju sobu."
elja za ubistvom je eksplodirala u Dordanovom mozgu, praena momentalno
suprotnim nagonom da obmota ruke oko nje i usklikne smejui se na njenu
neverovatno genijalnu neposlunost. Ona je bila gore, blaeno spavala, svo vreme dok
je on lutao i pio ovde dole u agoniji nesigurnosti. "Reci mi neto," rekao je ljutito,
"jesi li oduvek bila ovakva?"
"Kakva?" Aleksandra je rekla oprezno, nesigurna njegovog raspoloenja.
"Razaraica mira."
"Ka - kako to mislite?"
"Rei u ti ta mislim," otegnuo je, i kako je napredovao ka njoj, Aleksandra je poela
oprezno da se povlai korak po korak. "U poslednjih dvanaest sati, ja sam uvredljivo
otiao od mojih prijatelja u Vajtsu. Bio sam ukljuen u javnu svau na plesnom
podijumu, i bio izgren od strane sluge, koji uzgredno moe da me napije da padnem
pod sto. Morao sam da sluam predavanje od moje bake, koja se po prvi put u svom
ivotu toliko zaboravila da je podigla glas do onog to se jedino moe objasniti kao
vikanje! Da li zna," zavrio je mrano dok se Aleksandra borila da sakrije
samovoljan cerek, "da sam nekada vodio razumno paljivo ureen ivot pre nego to
sam ugledao tebe? Ali od tog trenutka, svaki put kada se okrenem, neto drugo-"
Prekinuo je njegov estok napad kada je Higins utrao u radnu sobu, ne zaustavljajui
se da kua, njegovi skuti su leprali za njim. "Vaa Milosti!" rekao je zadihano, "tamo
je policajac koji insistira da vidi vas, ili Njenu Milost, lino."
Pogledavi Aleksandru na nain koji ju je upozoravao da ostane gde jeste dok se on ne
vrati i ne zavri sa njom, Dordan je iskoraio hitro iz radne sobe. Dva minuta kasnije
se vratio, neopisiv izraz zabavljenosti i dosaivanja bio je na njegovom preplanulom
licu.
"Da li - da li neto nije u redu?" usudila se da upita kada je on izgledao kao da ne zna
ta da kae.
"Ne ba," otegnuo je suvo. "Rekao bih da je to samo jo jedan uobiajen mali dogaaj
u jednom to je izgleda tipian dan sa tobom."
"Kakav dogaaj?" Aleksandra je bila uporna, svesna da on izgleda kao da smatra nju
odgovornom za tagod se desilo.
"Tvoj verni stari batler se upravo pojavio na mom pragu u pratnji policajca."
"Penrouz?" Aleksandra je jeknula.
"Taj isti."
"Ali - ta je uradio?"
"Uradio, draga moja? Otiao je u Bond Strit i bio uhvaen na delu jue pokuavajui
da proda moj sat." To govorei, Dordan je podigao ruku, iz koje je visio zlatni sat i
lanac Aleksandrinog dede.
"Pokuaj bigamije, kraa, i kockanje," Dordan je sumirao uz trzaj ironinog osmeha
na usnama. "Ima li jo neke planove za neposrednu budunost? Iznuda, moda?"
"To nije va sat," Aleksandrine oi su bile prikovane za sat, njenu jedinu nadu za
kupvovinu slobode. "Molim vas dajte mi ga. Pripada meni."
Dordanove obrve su se skupile od iznenaenja, ali je polako spustio ruku. "Bio sam
pod utiskom da si ga dala meni kao poklon."
"Prihvatili ste ga pod lanim izgovorom," Aleksandra je insistirala uz ljutu
tvrdoglavost, poseui za satom. "Moj deda je bio ovek...plemenitih vrlina...topao,
brian, nean ovek. Njegov sat bi trebalo da ode kod oveka koji je kao on, a ne kao
to ste vi."
"Shvatam," Dordan je odgovorio tiho, lice mu se odjednom postalo prazno dok je
stavljao sat u njen isprueni dlan.
"Hvala," Aleksandra je rekla, oseajui se nekako kao da ga je zapravo povredila
uzimajui sat nazad. Poto on nije imao srce, moda mu je povredila ego, odluila je.
"Gde je Penrouz? Moram da odem do nadlenih organa i objasnim."
"Ako je pratio moje instrukcije, on je u svojoj sobi," Dordan je odgovorio suvo,
"razmilja o osmoj zapovesti."
Aleksandra, koja je donela razumljiv zakljuak da je njen autokratski suprug hladnog
srca pustio organe vlasti da odvuku jadnog Penrouza i obese ga, zurila je u njega
zbunjeno. "To je sve to ste uradili? Poslali ste ga u njegovu sobu?"
"Teko da sam mogao da dopustim da mi tasta odvezu u tamnicu, zar sam mogao?"
Dordan je odgovorio.
Krajnje zapanjena njegovim udnim raspoloenjem ovog jutra, Aleksandra je zurila
ispitivaki u njega. "Zapravo, mislila sam da biste mogli i uradili to."
"Samo zato to me ne poznaje stvarno, Aleksandra," rekao je tonom za koji bi
Aleksandra mogla da se zakune da je bio pomirljiv. ivahno, on je nastavio,
"Meutim, nameravam da ispravim to, poevi,"- podigao je pogled dok je vojska
sluga stizala u prizemlje nosei nekoliko kovega, ukljuujui i njene- "za jedan sat,
kada krenemo za Hotorn."
Aleksandra se okrenula, videla njene kovege i okrenula se prema njemu, oi su joj
gorele od pobune. "Neu da idem."
"Mislim da e se sloiti da ide kada iznesem uslove koje treba da razmotri, ali prvo,
eleo bih da znam zato je Penrouz pokuao da proda moj...sat tvog dede."
Aleksandra je oklevala, a onda je odluila da je utanje najbolje.
"Oigledan odgovor na to je da si elela novac," Dordan je nastavio suvoparnim
glasom. "A ja mogu da se setim samo dva razloga zbog kojih ti trebaju sredstva. Prvi
razlog bi bio da bi postavila jo skandalozniju opkladu protiv mene, to sam ti
zabranio da uradi. Iskreno, sumnjam da bi to uradila." Podigao je ruku kada ga je
Aleksandra pogledala ljutito zbog njegove pretpostavke da bi ona pokorno pristupila
njegovom nareenju. "Moj razlog za odbacivanje mogunosti da bi stavila dodatnu
opkladu protiv mene od jue nema nikakve veze sa injenicom da sam ti to zabranio.
Jednostavno ne mislim da si imala vremena da mi ponovo prkosi."
Njegov lenji kez je bio toliko neoekivan i toliko zarazan da je Aleksandra morala da
se bori sa porivom da mu uzvrati osmeh.
"Stoga," zakljuio je, "smatram da je razlog zbog kojeg iznenada eli novac isti
razlog koji si mi dala pre dva dana - eli da me ostavi i ivi na svoju ruku. Je li to?"
Zvuao je tako pun razumevanja da je Aleksandra da je Aleksandra promenila njenu
raniju odluku i klimnula glavom potvrdno.
"Ba kao to sam i mislio. U tom sluaju, dozvoli mi da ti ponudim reenje za tvoju
nevolju to bi takoe trebalo da apeluje ka tvojoj sklonosti za kockanjem. Mogu li?"
utivo je pitao, usmeravajui je prema stolici ispred njegovog stola.
"Da," Aleksandra se sloila, sedajui dole dok se on naslonio na sto.
Kada se smestila, Dordan je rekao, "Dau ti dovoljno novca da ivi ostatak svog
ivota u kraljevskoj raskoi, ako posle tri meseca jo uvek bude elela da me
ostavi."
"Ja - ne razumem u potpunosti," Aleksandra je rekla, prouavajui njegovo preplanulo
lice.
"Prilino je jednostavno. Tri puna meseca, mora se sloiti da bude moja
najpokornija, puna ljubavi, posluna ena. Za to vreme, ja u nastojati da sebe
napravim - moemo tako rei - 'prihvatljivim' da ti vie ne bude elela da me ostavi.
Ako ne uspem, moe da me ostavi kada prou tri meseca. To je tako jednostavno."
"Ne!" Aleksandra je prasnula pre nego to je mogla da se zaustavi. Pomisao na
Dordana kako namerno pokuava da je armira i zavede bilo je vie nego to je
mogla da podnese da o tome misli, a intimne implikacije da bude njegova ena 'puna
ljubavi' su uinile da lice pone da joj gori.
"Boji se da e pasti pod moje 'ini'?"
"Naravno da ne," lagala je izvetaeno.
"Zato se onda ne bi sloila sa opkladom? Kladim se u bogatstvo da mogu da te
nateram da poeli da ostane. Oigledno, ti se boji da e izgubiti, inae ne bi
oklevala."
On je bacio izazov tako glatko da je Aleksandra jedva videla da dolazi pre nego to ga
je on potpuno razjasnio.
"Ja - ima i drugih stvari koje treba razmotriti-" Odugovlaila je neubedljivo, previe
potresena da razmilja o bilo emu.
"Ah, da - postoji mogunost da u gorljivom obavljanju mojih suprunikih dunosti,
moe da zatrudni, je li to to?"
Ostavi bez rei od zaprepaenja i uasa na tu do sada mogunost o kojoj nije mislila,
Aleksandra je prosto zurila u njega, rozih obraza, dok je on dokono pokupio pritiska
za papir sa stola. "Nameravam da dam sve od sebe da to i postignem, slatka moja,"
obeao je bez okolianja. "tavie," nastavio je, balansirajui teg na dlanu, tano kao
to je balansirao njenu budunost, "naa opklada zavisi od toga da mi pokloni svoje
usluge u krevetu bez ogorenosti. Drugim reima," zavrio je sa nabusitim osmehom,
"ako bude izbegavala ili protestvovala ili ako ne bude saraivala - gubi."
"Vi ste ludi!" Aleksandra je prasnula, skaui sa stolice, ali njen izbezumljen um nije
mogao da smisli nijedan bolji nain da zavri ovaj neeljeni brak.
"Mora da jesam," sloio se bez mrnje. "Tri meseca mi ne daje mnogo vremena. est
meseci bi bilo vie fer, sada kada razmiljam o tome."
"Tri je vie nego fer!" Aleksandra je uzviknula.
"Dogovoreno," rekao je glatko. "Tri meseca. Tri meseca branog blaenstva za mene,
u zamenu za - da kaemo - pola miliona funti?"
Aleksandra je stisnula drhtave ruke i sakrila ih iza nje, njen um se komeao sa
vrtoglavom kombinacijom oduevljenja i ozlojeenosti. Pola miliona funti...Pola
miliona funti...Bogatstvo!
Isplata za usluge koje e biti pruene u njegovom krevetu.
Nudei joj novac, on ju je sveo na status jedne od njegovih ljubavnica; nudei da 'je
isplati' kada budu zavrili.
"Ne misli o tome na taj nain," Dordan je tiho sugerisao, gledajui reakcije koje su
igrale njenim izraajnim licem i pravilno ih tumaei. "Ako izgubim opkladu, onda
smatraj novac zakasnelom 'nagradom' to si mi spasila ivot."
Njenom ponosu je donekle to prijalo, Aleksandra je oklevala a onda klimnula
neznatno, uzdrljivo. "To je veoma neregularan predog u veini pogleda-"
"Na brak je bio 'veoma neregularan' u svakom pogledu," Dordan je rekao suvo. "A
sada, da li moram da stavim nau opkladu u pisanoj formi, ili emo verovati jedno
drugom da emo se drati uslova?"
"Verovati!" Aleksandra je ponovila prezrivo. "Rekli ste mi da ne verujete nikome." On
joj je to rekao u krevetu, kada ga je pitala da li joj veruje. Rekla mu je da ljubav ne
moe da opstane bez poverenja. Posmatrajui ga, znala je da se podsea razgovora.
On je oklevao dok je dolazio do jedne vane odluke. Onda je rekao uz blagu
sveanost, "Verujem tebi."
Dve tiho izgovorene rei nosile su obilje skrivenih znaenja da je Aleksandra
kategoriki odbila da veruje u njih. Pokuavala je da ignorie toplinu u njegovom
prodornom pogledu, ali nije mogla da odri animozitet kada se on ponaao na ovaj
udan, gotovo nean nain. Odluujui da je najbolji nain da se nosi sa njenim
zagonetnim suprugom tako da ostane mirna i rezervisana u svakom trenutku, utivo je
rekla, "Razmotriu vau ponudu."
"Uradi to," brzo je rekao, a zabavljenost je sijala u njegovim oima dok je gledao sve
vie slugu kako se gomilaju u prizemlju sa njihovim kovezima. "Da li e ti dva
minuta biti dovoljno?" On je klimnuo prema pretrpanom hodniku ispred njegove
radne sobe.
"ta?"
"Odlazimo za Hotorn u roku od sat vremena."
"Ali-"
"Aleksandra," rekao je tiho, "nema izbora." Poseui, Dordan je stavio ruke na
njenim dok se tiho borio sa porivom da je povue ka njemu i zapeati pobedu za koju
je ve znao da je njegova.
Iznutra, Aleksandra se obuzdavala, ali je znala da je on bio u pravu. Rodijeve rei su
se vratile da je razuvere. Mi nismo ba plodna porodica...
"Vrlo dobro," sloila se neljubazno. A ostatak Rodijeve reenice ju je udario. Iako to
nije zbog nepokuavanja...
"Crveni," Dordan je primetio, njegove oi su se smejale njenim.
"Svaka ena bi rumenela kada bi bila otvoreno upoznata sa oekivanjem da provede
tri meseca u...u..."
"Golom raskou u mom naruju?" Dordan je ponudio predusretljivo.
Ona mu je uputila pogled koji bi mogao da samelje kamen.
Kikoui se, rekao je, "Razmotri rizik koji preuzimam. Pretpostavimo da izgubim
potpuno glavu i postanem rob tvog te - tvoje lepote?" ispravio se sa zakanjenjem,
potpuno zraei dobrim raspoloenjem. "A onda ti ode, uzimajui novac i svaku
nadu da u zakonitog dobiti naslednika sa tobom."
"Niste ni za trenutak pomislili da bih mogla da uradim to, zar ne?" Aleksandra je
odbrusila ljutito.
"Ne."
Bio je to njegov nepodnoljiv cerek, kao i njegovo bahato poverenje, koje ju je
nateralo da se okrene na peti. Dordan je uhvatio njenu ruku i odluno je okrenuo,
njegov glas je bio miran ali autoritativan, "Ne dok ne postignemo dogovor. Da li
imamo opkladu, ili moram da te odvedem u Hotorn - pod straom ako treba - i bez
obeanja nagrade ako odlui da me ostavi za tri meseca?"
Reeno u tom smislu, Aleksandra nije imala nikakvog izbora. Podiui glavu,
pogledala ga je u oi i objavila sa neskrivenim nesvianjem, "Imamo opkladu."
"Slae se sa svim uslovima?"
"Uz veliku nevoljnost, Vaa Milosti," rekla je kamenim glasom, trgnula ruku kako bi
se oslobodila, i poela da odlazi.
"Dordan," rekao je on njenim leima.
Aleksandra se okrenula. "Molim?"
"Moje ime je Dordan. Ubudue, molim da me zove tako."
"Radije ne bih."
Podiui ruku u preteranim, navodnim upozorenjen, rekao je, "Duo, budi oprezna da
ne izgubi opkladu za manje od pet minuta. Sloila si se da bude moja 'najpokornija,
voljena, posluna' ena. I ja ti nareujem da me zove mojim krtenim imenom."
Njene oi su probadale njegove, ali je ona nagnula njenu lepu glavu. "Kako elite."
Ona je ve napustila radnu sobu pre nego to je Dordan shvatio da je ona
jednostavno uspela da ga ne nazove nijednim imenom. Osmeh je ozario njegovo lice
dok je rasejano valjao teg izmeu njegovih dlanova, razmiljajui o predstojeem,
veoma zadovoljavajuem boravku u selu sa njegovom primamljivo lepom - dodue
nevoljnom - enom.
Dvadesetetvrto poglavlje
Aleksandra je jela u nelagodnoj tiini dok je preko puta stola osvetljenog sveama
sedeo Dordan. "Vino ti ne odgovara?" upitao je.
Aleksandra se trgla na zvuk njegovog dubokog glasa i njena kaika lupila u krhki
kineski tanjir od Sevres porculana. "Ja - nije me briga za port, Vaa Milosti."
"Dordan," podsetio ju je.
Aleksandra je progutala, ne mogavi da izusti njegovo ime preko njenih usana. Bacila
je pogled na velike crvene jagode u njenom tanjiru i spustila kaiku, stomak joj je
zavijao od napetosti zbog toga to je znala ta e se desiti za sat vremena.
"Jedva da si pojela zalogaj," Dordan je primetio, njegov dubok glas je bio hrapav.
Guei se onim to je smatrala njegovim namerni i nevienim naporima da je armira
i razorua, Aleksandra je odmahnula glavom. "Nisam mnogo gladna."
"U tom sluaju," rekao je on, polaui salvetu sa strane, "hoemo li se povui, draga
moja?" Lakaj je istupio napred da povue njegovu stolicu, i Aleksandra je zgrabila
viljuku. "Verujem da bih mogla da pojedem malo fazana," rekla je na brzinu.
Dordan je utivo stavio salvetu nazad na krilo, ali je ona mogla da se zakune da su
njegove oi blistale od smeha.
Odugovlaei, Aleksandra je nainila potpunu predstavu razlaganjem sonog pareta
fazana u precizne pravougaonike veliine jednog zalogaja i vakanjem svakog malog
pravougaonika dok nije postao gotovo tean. Kada je poslednji geometrijski oblik
nestao iz njenog tanjira i kada je spustila viljuku, Dordan je izvio obrvu u gestu
pitanja prema njoj, pitajui je da li je zavrila.
Aleksandrin uspanien pogled je odleteo do najblieg lakaja. "Ja - uivala bi u nekim
od kuvarevih ukusnih pargli sada," oajniki je objavila, i ovog puta nije moglo da se
porekne da je osmeh izvio Dordanove usne. Posle pargli traila je graak u krem
sosu, svinjetinu punjenu jabukama, jastoga u testu od koljki, a zatim borovnice.
Kada je pitala za borovnice, Dordan se nije potrudio da sakrije koliko ga to zabavlja.
Izleavajui se zavaljen u stolici, posmatrao je njenu hrabru borbu da proguta sve do
poslednje borovnice, osmeh je igrao njegovim senzualnim usnama.
Paljivo izbegavajui njegove oi, Aleksandra je uspela da zavri sa borovnicama, ali
kada je zavrila, njen stomak je zavijao protestujui protiv toliko hrane.
"Jo neto, slatka moja?" Dordan je predloio usluno. "okoladna torta?"
Pominjanje dezerta ju je nateralo da zadrhti i ona je urno odmahnula glavom.
"Govedina u sosu od vina?"
Aleksandra je progutala i proaputala, "Ne, hvala."
"Nosila, moda," ponudio je, cerei se bezbrino, "da te ponesem gore?"
Pre nego to je mogla da odgovori, on je hotimice postavio salvetu sa strane i ustao,
dolazei oko stola da joj pomogne da ustane. "Ako nastavi da jede ovako,"
napomenuo je zadirkujui je dok su se peli uz dugo, zakrivljeno stepenite, "uskoro
e biti predebela da se popne ovim stepenicama. Morau da ugradim dizalicu i
teretnu mreu da te podiu preko balkona."
Pod drugaijim okolnostima, Aleksandra bi se nasmejala na njegovu alu, ali
veernja napetost i bolna samosvest su uguili njen smisao za humor. Shvatila je da
je on pokuavao da je opusti ali teko da je mogla da mu bude zahvalna za to kada je
bila njegova krivica to joj je bilo tako nelagodno na prvom mestu. tavie, nije
mogla da razume kako je on mogao da bude tako oputen oko onog to su se oni
spremali da urade. Onda se podsetila njegove reputacije enskaroa i shvatila da
njemu teko da moe da bude nelagodno ili neprijatno zbog neega to je radio
stotinama puta sa desetinama ena!
Sat vremena kasnije, Dordan je otvorio vrata koja su spajala njihove sobe i uao u
njenu, onda je zastao, zurei u ljutoj neverici u krevet. Zavese su bile povuene i
bledo plavi satenski pokriva je bio povuen, prikazujui krem svilene arave, ali
Aleksandra nije bila meu njima.
On se okrenuo, potpuno spreman da pretrai svaki kutak Hotorna veeras, a onda ju je
video - stajala je na suprotnoj strani ogromne sobe, zurei kroz reetkast prozor u
tamu, njene ruke su bile obmotane oko nje kao da joj je bilo hladno. Ili kao da je bila
uplaena. Olakanje je zamenilo njegov bes dok joj je prilazio, njegovi koraci su bili
prigueni gustim Abuson tepisima, oi su mu lutale sa uvaavanjem preko
primamljive vizije koju je stvarala. Kosa joj je padala niz ramena u talasima, a njena
koa iznad niskog jeleka njene satenske bele haljine blistala je na svetlosti svea.
Ona se okrenula kada je doao iza nje jer je videla njegov odraz u prozorskom staklu.
Dordan je ispruio ruku, neno je provlaei niz njenu sjajnu kosu, i bes je bljesnuo
u njenim oima ali se nije odmakla. Njena kosa je bila kao saten u njegovim rukama.
"Pa," rekao je, izraavajui glasno njegove misli i smeei se u njene ljutite oi, "moj
mali vrapi se pretvorio u prelepog labuda."
"Prazni komplimenti od-"
"Sa zubima," Dordan je izmenio, cerei se.
Pre nego to je mogla da reaguje, on se nagnuo i podigao je u naruje.
"Gde me vodi?" zahtevala je je kada je proao pored njenog kreveta.
"U moj krevet," proaputao je, njukajui joj vrat. "Vei je." Gomila svea koje su
gorele na kaminu na drugom kraju sobe, lile su mekan sjaj kroz senke. Dordan je
zakoraio na ogromni podijum na kome je bio postavljen njegov krevet i polako
spustio Aleksandru na pod, uivajui u izuzetnom oseaju dok su njene noge klizile
niz njegove. Ali kada je podigao glavu i pogledao u njene oi, neto u tim ogromnim
plavim kuglama - ili su moda to bili brzi plitki udasi koje je uzimala - konano su ga
naterali da shvati da Aleksandra nije bila ljuta. Bila je uplaena.
"Aleksandra?" upitao je neno, oseajui njeno drhtanje dok je prelazio rukama uz
njene ispod rukava od satena i ipke. "Drhti. Boji li se?"
Ne mogavi da se natera da kae ni re, Aleksandra je zurila u visokog, zastraujueg,
muevnog oveka koji se spremao da uradi sve vrste intimnih stvari sa njenim golim
telom. Klimnula je glavom.
Uz slab osmeh, Dordan je neno sklonio njenu kosu nazad sa njenog bledog obraza.
"Neu te povrediti ovaj put, obeavam."
"Nije to!" Aleksandra je prasnula kada je njegova ruka skliznula do trake na njenim
grudima. Ona je stegnula njegove prste njenim rukama, glas joj je bio napet i uran
dok je pokuavala da dobije na vremenu. "Ne razume! Ja te ak i ne poznajem."
"Ti me 'poznaje' u vrlo biblijskom smislu rei, draga moja" Dordan ju je zadirkivao
hrapavo.
"Ali - ali prolo je toliko dugo..."
Podiui glavu, Dordan je pogledao ispitivaki u njene oi. "Jeste li?" upitao je tiho,
dok je neverovatna plima olakanja prodirala kroz njega. Na osnovu procene njenog
ponaanja tokom poslednja tri meseca i po sopstvenom poznavanju oputenog morala
udatih ena u njegovom okruenju, plaio se da dopusti sebi da se nada da ona nije
upoznala druge mukarce i nepopustljivo nije eleo da se suoi sa injenicom da je
ona verovatno to ve uinila. Ali nije bilo greke u neprijatnoj nevinosti i njenim
oima kada je klimnula glavom, i njegovo srce se zagrejalo uz sigurnost da je njegova
opojno divna ena i dalje bila potpuno i iskljuivo njegova.
"Prolo je predugo za oboje," proaputao je, neno joj ljubei uho.
"Molim te, prestani!" ona je prasnula, i Dordan je podigao glavu na zvuk istinske
panike u njenom glasu. "Ja - plaim se," priznala je, i on je znao instinktivno koliko je
to priznanje kotalo hrabru devojku koja se suprotstavljala njegovoj volji poslednja tri
dana.
Previe mudar da se nasmeje njenim strahovima, pokuao je da se nasmeje njegovim.
"Ja sam malo uplaen takoe," priznao je uz nean osmeh na njeno podignuto lice.
"Ti - ti se plai? Zato?"
Glas mu je bio lak, razuveravajui dok je odvezivao vrpcu na njenom jeleku, izlaui
satenske kugle njenih grudi. "Kao to si rekla, prolo je veoma dugo vremena."
Povlaei pogled od njih, on se nasmeio u njene oi i skliznuo bade-mantil sa njenih
ramena. "Recimo da sam zaboravio tano kako se to radi," rekao je sa lanim uasom.
"Jednom kada budemo u krevetu, prekasno je da pitamo nekog kako ide dalje, zar ne?
Mislim, mogao bih da pozovem tvog prijatelja Penrouza i pitam ga za savet, ali morao
bih da se derem kako bi uo, to bi onda probudilo sve sluge i dovelo ih ovde da vide
o emu se radi..."
Uprkos njenom jadu, Aleksandra nije mogla da potisne kikot koji je porastao u njenim
grudima, i jedva je primetila kad su Dordanovi prsti poslali njenu kunu haljinu niz
njeno telo, koja je sletela u lokvu satena oko njenih nogu. "Tako je bolje," rekao je
hrapavo, namerno drei oi na njenima a ne na njenom sjajnom, golom telu dok ju je
privlaio u naruje. "Volim kad se smeje, zna li to?" nastavio je, pokuavajui da
ublai njenu stidljivost dok je odvezivao njegov ogrta od bordo brokata. "Oi ti sijaju
kad se smeje," rekao je, i neno ali neumoljivo je spustio na krevet, pratei je dole.
Aleksandra je pogledala u njegove hipnotiue sive oi kada se on naslonio na lakat,
njegova slobodna ruka se neno popela uz njen obnaeni stomak, onda obuhvatila
njene grudi dok je on polako savio glavu i uzeo joj usne u beskrajnom, opojnom
poljupcu koji je zaljuljao njena ula.
Poljubio ju je opet i opet i opet, ruke su mu se pomerale, muile, zavodile dok
Aleksandra nije izgubila svu kontrolu. Zastenjavi bespomono, okrenula se prema
njemu i uzvratila mu poljubac sa svom potisnutom enjom od prole godine. Njene
rastavljene usne su drobile njegove, njen jezik se poigravao u njegovim ustima, njeni
prsti su se zapetljali u otru, gustu kosu na njegovom potiljku dok je drala njegove
usne na svojima. I njenom predajom ona je pobedila, ovoga puta je Dordan bio taj
koji je zastenjao i izgubio se u poljupcu.
Umotavajui ruke oko nje, okrenuo se na lea, vodei je sa njim, njegove ruke su
govorile o njegovoj hitnosti dok ih je prevlaio preko njene satenske koe, noge su
mu se zapetljale sa njenima, telom se lagano gurao uz njene bokove, govorei joj ta
eli.
Negde u vatrenom meteu njegovog uma, Dordan je upozorio sebe da uspori, ali
njegovo telo, koje je gladovalo vie od godinu dana za njom, nije slualo naredbe
njegovog uma - pogotovo ne kada je Aleksandra ljubila njegovo uho dok je on ljubio
njeno, klizei njenim jezikom du osetljive koljke...Drhtei od potrebe i odbijajui da
i dalje bude liavan, Dordan ju je okrenuo na lea, ruke su mu skliznule izmeu
njenih bedra do tople vlage koja ga je uverila da je bila spremna za njega.
"ao mi je, ljubavi," proaputao je promuklo, obuhvatajui joj zadnjicu rukama i
podiui joj bokove da ga primi. "Ne mogu...da...ekam." Zastao mu je dah kada je
skliznuo polako u njenu neverovatno gostoljubivu toplinu, oprezno da je ne bi
povredio, a onda se zaustavio u munom iznenaenju kada je ona odjednom okrenula
lice od njega i dve jarke suze skliznule ispod njenih dugih, uvijenih trepavica.
"Aleksandra?" proaputao je, njegove ruke i ramena su bili napeti od napora koji je
preuzeo da kontrolie pulsirajuu potrebu njegovog tela da bude potpuno obmotan
njome. Oslanjajui se na jednoj podlaktici, uzeo je njenu bradu izmeu palca i
kaiprsta i odluno joj okrenuo lice na jastuku. "Otvori oi i pogledaj me," naredio joj
je tiho.
Njene mokre trepavice su zaleprale, i on se zagledao u oi boje vode koje su bile
pune suza.
"Jesam li te povredio?" upitao je u neverici.
Aleksandra je progutala i odmahnula glavom, borei se protiv bludnog nagona da ga
zamoli da je uzme, da ga preklinje da je voli srcem i telom, za im je eznula da uradi
skoro od trenutka kada se izpruio pored nje i uzeo je u naruje. I to je bio razlog to
je plakala. U nekoliko kratkih minuta, njegovo voenje ljubavi je oborilo sve barijere
koje je podigla protiv njega, sruilo njene odbrane i ostavilo je slabu i eljnu za njim
kao to je bila kao naivna devojka.
"Draga, ta je bilo?" upitao je, naginjajui se dole i ljubei suze na njenom obrazu.
"Zar me ne eli?"
Ta ponizna, deaka nevinost pitanja, kombinovana sa nenim milovanjem, bila je
njena propast. "Da," proaputala je, gledajui u njegove oi, videvi u njima strast
koju se borio da obuzda.
"Zato onda suze?" proaputao je.
"Zato to," priznala je estokim, priguenim glasiem, "ne elim da te elim."
Zvuk koji je bio deo jecaj, deo smeh pobegao je iz njega kada je gurnuo prste u njenu
raskonu kosu, zarobivi njeno lice izmeu dlanova u istom trenuktku kada je gurnuo
celu duinu u nju, uranjajui duboko. Njeni bokovi su se izvijali neprestano ispod
njega i Dordan je izgubio kontrolu. "elim te," prostenjao je promuklo, povlaei se
i uranjajui ponovo, dublje i dublje sa svakim udarom, njegovo srce je nabujalo od
radosti kada je osetio da njegova ena obavija ruke oko njegovih ramena i predaje se
potpuno njegovoj burnoj elji: "elim te tako mnogo," jeknuo je, "da ne mogu da
ekam-"
Njeni nokti su se zakopali u snop miia na njegovim leima a njeni bokovi su se
podigli i Dordan je snano svrio unutar nje uzvikujui njeno ime jedva hvatajui
dah.
Kada se pomerio na njegovu stranu, obmotao je ruke oko nje pribijajui je uz njega
dok je ekao da se njegovo oteano disanje smiri. Zurei u mrak obasjan sveama na
tavanici, osetio je da se razum konano vratio i to sa dva zapanjajua shvatanja: Prvo
je bilo da je on zapravo pitao njegovu sopstvenu enu da li ga eli - kao mali deak
koji moli za milost.
Nikada u njegovom ivotu nije pitao enu da li ga eli. to se toga tie, nikada nije
navalio na neku u krevetu tako brzo kao to je navalio na Aleksandru veeras, niti je
ikada iscrpio sebe tako brzo. Njegov ponos se pobunio na njegov nastup u krevetu
veeras i njegov opti nedostatak kontrole.
Pod njim, Aleksandra se promekoljila i podigla glavu, naslanjajui je na jastuk kako
bi mogla da mu vidi lice u svetlosti svea, prouavajui njegovu zategnutu vilicu dok
je zurio pravo napred, izgubljen u mislima.
"Ljut si?" proaputala je, ispunjena nevericom i zaprepaenjem.
Dordan je spustio bradu dole i osmehnuo se mehaniki. "Na sebe, ne na tebe."
"Zato?" upitala je, ta divno nevina i naga ena, dok su njene oi pretraivale njegove.
"Zato to ja-" Odmahnuo je glavom i zatvorio usta. Zato to te previe elim, priznao
je ljutito sebi. Zato to sam izgubio kontrolu noas. Zato to me prosti dodir tvojih
ruku tera da poludim od elje. Zato to moe da me naljuti vie nego iko iv i zato
to, u muci mog besa, moe da me nasmeje. Zato kada si ti u pitanju, ja sam ranjiv.
Mekan...
Rei njegovo oca su povikale razorno u Dordanovoj glavi: "Ne moe da bude mek
i da bude mukarac, Dordane...Mukarac je teak, vrst, neranjiv...Mukarac ne
treba da veruje nikome sem sebi...Mi koristimo ene za zadovoljstvo ali ih ne
trebamo...Mukarac ne treba nikog."
Dordan je odgurnuo uspomene iz njegove glave i prisilno se podsetio rugla od braka
koji je njegov otac imao. Ipak, on je poeleo da je odveo Aleksandru negde drugde;
Hotorn i uspomene koje su ivele ovde inili su ga nervoznim.
Aleksandrine meke, bojaljive rei su ga izvukle iz misli. "Mogu li da odem u svoju
sobu sada? Mogu da vidim da sam te na neki nain nezadovoljila."
Neoekivano, srce mu se stegnulo pri pomisli da ona veruje u to. "Naprotiv," rekao je,
cerei se da sakrije istinitost njegovih rei. "Zadovoljava me mnogo."
Pogledala ga je tako skeptino da se zakikotao. "U krevetu, ti me zadovoljava,"
razjasnio je zadirkujui je, smeei se gledajui i njene oi. "Van njega, ti me
razbenjuje. Pretpostavljam da je jedino reenje," dodao je hrapavo dok je elja rasla
kroz njega sa obnovljenom silom, "da te drim u krevetu sa mnom." Saginjajui glavu,
uzeo je njene slatke usne u dubokom poljupcu koji je umirivao njegove sirove
emocije. On je napravio previe od svega povezano sa njihovim voenjem ljubavi
veeras, odluio je. Uostalom, ovo je bio prvi put u njegovom ivotu od kada je
napunio etrnaest da je bio bez ene vie od mesec dana, a kamoli cele godine.
Prirodno, bio je previe nestrpljiv, previe emotivan...
I ovog puta, kada je vodio ljubav sa njom, Dordan je otezao iznad nje satima,
kontroliui se dok je vodio Aleksandru do vrhunca nakon vrhunca drhtee ekstaze, a
zatim joj se pridruio tamo.
Zora se ve ocrtala na ljubiastom nebu sa irokim ruiastim tragovima kada je
Dordan vodio ljubav sa njom poslednji put i konano pao u dubok san.
Obazrivo poduui njegovu ruku koja ju je zarobila oko struka, Aleksandra se
pomerila napred i skliznula ispod arava. Njeno telo, nenaviknuto na tako energino
voenje ljubavi, osealo se slabo, mlitavo, i delirino iscrpljeno dok je otila tiho s'
njegove strane kreveta i pokupila satensku kunu haljinu.
Skliznuvi rukama u rukave, obmotala je haljinu oko nje, onda je oklevala, gledajui
dole u njenog supruga. Njegova tamna kosa je bila crna u odnosu na blistavu belinu
jastuka, a san je smekao grube konture njegovog preplanulog lica, inei da on
izgleda gotovo deaki. aravi su skliznuli do njegovih kukova, izlaui njenom
pogledu puno prostranstvo njegovih irokih, miiavih grudi i ruke. Bio je preplanuo i
tamo, takoe, shvatila je trgnuvi se. Nije primetila to u mraku, ali je bilo oigledno
da je skinuo koulju dok je plovio kui u Englesku. Bio je mraviji, takoe, zbog
njegovog zatoenitva. Mnogo mraviji.
Njen pogled se pomerao po njemu, uivala je u slobodi da ga gleda zadovoljavajui
njeno srce. Bio je izuzetan, zaista izuzetan, zakljuila je uz zamiljenu nepristrasnost.
U stvari, bila je u potpunosti naivna i glupa pre godinu dana kada ga je uporedila sa
Mikelanelovim Davidom.
Nesvesna nenosti gesta, Aleksandra se nagnula i paljivo povukla arav do njegovih
ramena, a onda se ispravila, ali nije otila. Odsutno je protrljala ruke dok su seanja na
njegove rei 'Zar me ne eli?' poslala uzbuenje iste nenosti kroz nju.
Mislila je o nainu na koji je vodio ljubav sa njom prvi put veeras, sa hitnou i
potrebom koju nije mogao da sakrije, uprkos svom njegovom iskustvu u voenju
ljubavi. Taj prvi put je bio bolji za nju od svih ostalih, zato to je tada bio jedini put da
je videla kako gubi kontrolu. Sve talas oduevljenja proao je kroz nju kada se
pristetila njegovog bespomonog izvinjenja... "ao mi je, ljubavi. Ne mogu da
ekam." Kako se radosno, dobro oseala tada - kada je znala da dok je on bio u stanju
da natera njeno telo da se osea kao da gori zbog njega, ona je bila u stanju da ga
natera da se zapali isto tako.
On je vodio ljubav sa njom vie puta posle toga, tokom noi, ali svaki naredni put,
vrio je rigidnu kontrolu, dodirujui je i ljubei je sa vetinom i strunou virtuoza
koji svira violinu. On je uivao u njoj, znala je to, ali nikada vie sa slatkom
razuzdanou prvog puta.
A ipak, suprotno tome, on je dao sve od sebe da je natera da izgubi kontrolu. Ali
Aleksandra nije vie bila dete koje e se zakunuti na veitu ljubav posle samo jednog
poljupca - niti posle cele noi burnog voenja ljubavi. Nije vie bila nesmotrena,
naivna, slepa devojka. Bila je opreznija sada, mudrija.
Ona je takoe bila opasno fascinirana ovom neoekivanom, ranjivom stranom njenog
zagonetnog supruga, shvatila je, i okrenula se od njegovog usnulog profila. Vraajui
se u njene odaje, tiho je zatvorila vrata iza nje.
Dvadesetpeto poglavlje
Probudila se kasno ujutru i teko pretrpela Marijino sluenje, koja je insistirala da joj
etka kosu dok ne zablista pre nego to je bila spremna da razgovara da li Aleksandra
treba da nosi haljinu boje lavande od muslina ili sa ruiastim karnerima.
Aleksandra, koja nije mogla sasvim da potisne nestrpljivu radoznalost da vidi kako e
je Dordan moda tretirati ovog jutra, morala je da primora sebe da hoda polako i
elegantno niz stepenice. Lano oputena, hodala je prema Dordanovoj radnoj sobi.
Kroz otvorena vrata, videla ga je za stolom kako govori jednom od njegovih
upravnika imanja. Podigao je pogled kada je ona prola i njihove oi su se srele;
klimnuo je glavom u kratkom pozdravu, ali je bilo neto u njegovom izrazu lica to je
nagovetavalo nezadovoljstvo.
Zbunjena ovim neoekivanim stavom, Aleksandra je utivo uzvratila naklon i
nastavila da prolazi pored njegovre radne sobe do jutarnje sobe, gde je jela u
promiljenoj, donekle sumornoj tiini, dok su se Penrouz i Filbert kretali oko nje,
dobacujui zabrinute, uznemirene poglede meu sobom.
Mudro odluivi da e naredna tri meseca proi mnogo bre ako bude zaposlena,
odluila je da pone da izvrava obavezu poseivanja zemljoradnika, kao i da se vrati
na itanje i pisanje lekcija koje je poela pre nego to je porodica otila u London.
Zastala je u tali da se poigra sa Henrijem, ija ga je drueljubiva priroda naterala da
vie voli atmosferu u prometnim talama od tihe praznine kue. Bilo je kasno posle
podne kada se konano vratila. Uzbuena od blaene slobodne vonje njene koije
kroz slikovita krivudave staze koje su se preplitale kroz Dordanovo ogromno imanje,
Aleksandra je odvezla konja oko kue pravo u talu.
Smart je jurnuo napred da uzme uzde od nje, lice mu je bilo okupano blistavim
osmehom. Oiigledno eljan da podstakne brani sklad izmeu Aleksandra i njenog
supruga, rekao je, gledajui u nju, "Njegova Milost je bila ovd' pre sat vreme' eko'
vas je - unjajui se tamo-vamo, nestrpljivo eko' da vas vidi-"
Iznenaena i sramno zadovoljna, Aleksandra se nasmejala Dordanu dok je koraao u
talu, ali njen osmeh je naglo izbledeo kada je videla da njegovo lice izgleda kao
olujni oblak.
"Nemoj nikada da napusti kuu a da nekome ne kae tano gde ide, i tano kada
oekuje da se vrati," odbrusio je, uhvativi je ne previe neno za struk i vuui je
dole iz koije. "Osim toga, nee napustiti zemlju ovog imanja bez sluge da te prati.
Oslen tamo,"- klimnuo je prema ogromnom, miiavom oveku-medvedu koji je
stajao na ulazu u talu- "je tvoj lini sluga."
Njegov bes je izgledao tako neopravdan, njegova nareenja tako naizgled nerazumna,
a njegov stav tako razliit od njegove ubedljive nenosti prole noi, da je za trenutak
Aleksandra samo zaprepaeno zurila u njega irom otvorenih oiju, a onda je osetila
kako njen temperament poinje da kljua dok se Smarta na brzinu i mudro sklonio
tako da nije mogao da ih uje.
"Da li si sasvim zavrio?" Aleksandra je odbrusila, nameravajui da ga ostavi tamo i
krene prema kui.
"Ne," Dordan je rekao zajedljivo, izgledajui ljui nego ikada. "Ima jo jedna stvar -
nemoj nikada da ispuzi iz mog kreveta usred noi kada ponovo zaspim, kao fufica
koja se vraa na pristanite!"
"Kako se usuuje!" Aleksandra je eksplodirala, tako besna da je zamahnula rukom da
ga udari pre nego to je shvatila ta radi.
Dordan je uhvatio njen zglob na pola puta, njegova ruka se stegla oko vitkih kostiju
kao stega, njegove oi su bile kao krhotine leda...i za jedan trenutak je Aleksandra
zapravo pomislila da e je udariti. Onda je on bez upozorenja pustio njenu ruku,
okrenuo se na peti, i krupnim koracima krenuo ka kui.
"Sada, moja damo," Smart je rekao umirujue, dolazei pored nje, "gospodar mora da
je imo' lo dan, jer ga ja nisam vido' u ovakvom raspoloenju za ceo njegov ivot."
Uprkos njegovom umirujuem tonu, Smartovo ljubazno staro lice bilo je naborano od
zbunjene zabrinutosti dok je zurio u Dordanova iroka lea.
U tiini, Aleksandra je okrenula glavu i zurila u njenog starog prisnog prijatelja, njene
oi su bile ive od ljutnje i bolne zbunjenosti kada je on nastavio. "Zbog ega, do
danas, nikad nisam znao da ima temperament - ne takav. Stavio sam ga na njegovog
prvog ponija, i znam ga od kada je bio deak, i nije bilo hrabrijeg, finijeg-"
"Molim vas!" Aleksandra je prasnula, nesposobna da izdri jo jednu slavnu priu u
kojoj je nekada tako uivala. "Nema vie lai! Ne moete da ga napravite galantnim i
finim za mene, kada je iv i kada mogu savreno dobro da vidim kakav je - on je
udovite plahovite naravi i bez srca!"
"Ne, moja gospo, nije. Znam ga od kada je bio deak, kao to sam znao i njegovog
oca pre njega-"
"Sigurna sam da je i njegov otac bio udovite, takoe!" Aleksandra je rekla, previe
povreena i ljuta da pazi ta pria. "Ne sumnjam da su bili potpuno isti!"
"Ne, moja gospo! Ne. Greite. Greite kao niko ako mislite tako neto! Zato govorite
takve stvari?"
Zapanjena intenzitetom tog poricanja, Aleksandra je dovela njen temperament pod
kontrolu u uspela da se slabo osmehne i slegne ramenima, "Moj deda je uvek govorio
da ako hoe da zna kakav e ovek postati, pogledaj njegovog oca."
"Va deka je pogreio kada su u pitanju Gospodar Dordan i njegov otac," Smart je
rekao estoko.
Aleksandri je palo na pamet da bi Smart bio pravo blago za otkrivanje informacija o
Dordanu, ako bi samo mogla da ga natera da joj kae neiskrivljenu istinu. Stoiki,
rekla je sebi da njoj nije stalo da zna ita o njenom privremenom suprugu, ali ak i
dok je mislila o tome, ona je ve govorila, mada malo ljutito, "Poto mi nije
dozvoljeno da idem ikuda bez uvara, da li biste proetali do ograde sa mnom tako da
mogu da gledam igru drebaca?"
Smart je klimnuo glavom, i kada su stali do ograde, rekao je naglo, "Niste treb'li da
stavite tu opkladu protiv njega, moja damo, oprost'te to to kaem."
"Kako ste saznali za opkladu?"
"Svi znaju za nj'. Don koija je saznao od konjuara Lorda Haksona istog
popodneva kada je zapisana u knjigu u Vajtsu."
"Shvatam."
"To je bila loa greka, objavit' svima da vas nimalo nije briga za Njegovu Milost, i da
nikad ne nameravate to. To je znak kol'ko je njemu stalo do vas da nije dozvolio da
mu to smeta mnogo. Zbog ega, ak i gospodarova majka nije se usudila da uradi
takvu-" Smart je naglo zastao, zajapurio se, i zagledao se oajno u svoja stopala.
"Nikada nisam mislila da to bude javna opklada," Aleksandra je rekla, a onda sa
izgledom blagog interesa ona se nehajno raspitivala, "Govorei o majci mog supruga,
kakva je ona bila?"
Smart se pomerio nelagodno sa jedne noge na drugu. "Prelepa, naravno. Volela je
zabave - imali smo sve vrste ovde, svo vreme."
"Zvui kao da je bila prilino vesela i lepa."
"Ona nije bila nimalo poput vas!" Smart je eksplodirao, i Aleksandra je zinula u njega,
iznenaena kako njegovom estinom tako i shvatanjem da ju je on posmatrao pod
takvim laskavim uslovima. "Ona nikada nije primetila nikoga ispod njenog ranga, nit'
je brinula za ikog osim za sebe."
"Kako je udno to to kaete! Kako to mislite?"
"Moram da se vratim na poso', moja gospo," Smart je rekao mizerno. "Ako bilo kada
elite da ujete dobre stvari o Njegovoj Milosti, vratite se i ja u razmisliti o nekim."
Videvi da bi bilo uzaludno da ga pritiska i dalje, Aleksandra ga je pustila da ide. Ipak
nije mogla da protera oseaj, niti radoznalost nad tim otkriima.
Pod izgovorom da arke na vratima treba da se naulje, pozvala je Gibonsa, lakeja koji
je bio posveen Dordanu kao i Smart, i koji je takoe bio njen blizak prijatelj dok je
bila u Hotornu. Kao i Smart, stari sluga je bio oduevljen to je vidi, i vie nego eljan
da pokrene prie o Dordanu kao deaku, ali u trenutku kada ga je pitala o njegovim
roditeljima, Gibons se pogrbio i iznenada se podsetio da je imao hitan posao da uradi
na donjem spratu.
Obuena u svilenu haljinu boje breskve, sa kosom koja je lagano padala na njena
ramena, Aleksandra je napustila sobu u devet, u dogovoreno vreme za veeru, i sila
polako niz stepenice. Sada kada e se uskoro suoiti sa Dordanom po prvi put od
njihovog ljutitog sukoba u tali, njena radoznalost prema njemu ustupila je mesto
povratku ranijeg ogorenja i ne maloj koliini straha.
Higins je kroio napred kad se ona okrenula ka trpezariji i brzo otvorio vrata od
salona umesto od trpezarije. Zbunjena, Aleksandra se zagledala u njega i oklevala.
"Njegova Milost," batler ju je obavestio, "uvek ispije au erija u salonu pre veere."
Dordan je podigao pogled kad je Aleksandra ula u salon, i priao je polici gde je
sipao eri u au za nju. Aleksandra je posmatrala njegove spretne pokrete dok je
punio njenu au, njen pogled je klizio po njegovom visokom, okretnom okviru dok je
pokuavala da ignorie kako je neverovatno zgodno izgledao u kaputu boje vina koji
je prijanjao uz njegova iroka ramena i sive pantalone koje su naglaavale njegove
duge, miiave noge. Jedan crveni rubin mirkao je u naborima sneno bele marame
za vrat koja je bila otro u suprotnosti sa njegovim preplanulim licem. Bez rei on je
drao au prema njoj.
Nesvesna njegovog raspoloenja, Aleksandra je krenula napred i uzela au iz njegove
ispruene ruke. Prve rei koje je izgovorio naterao ju je da poeli da mu prolije eri po
glavi. "Ovo je moj obiaj," obavestio ju je, kao nastavnik koji kori studenta koji kasni,
"da popijem eri u salonu u pola devet i veeram u devet. Ubudue, molim te da mi se
pridrui ovde tano u pola devet, Aleksandra."
Vatra se zapalila u Aleksandrinim oima, ali je uspela da zadri glas mirnim. "Ve si
mi rekao gde mogu da spavam, gde mogu da idem, ko mora da me prati, i kada
moram da jedem. eli li da me uputi i kada mogu da diem?"
Dordanove obrve su se skupile, a onda je nagnuo glavu unazad i teko uzdahnuo.
Pruajui ruku u gestu frustracije i nesigurnosti, izmasirao je miie na potiljku kao da
su bili veoma napeti, a onda je spustio ruku. "Aleksandra," rekao je, zvuei i alosno
i ogoreno, "mislio sam da ponem izvinjavajui ti se za nain na koji sam se poneo
prema tebi u tali danas. Satima se nisi vraala, i zabrinuo sam se za tebe. Nisam
nameravao da zaponemo vee tako to u da ti prigovaram ili da te guim sa jo vie
pravila. Nisam ja ljudoder-" On je zastao kada je Higins kucnuo diskretno na vrata,
pre nego to je uneo pismo na srebrnom posluavniku.
Neznatno smirena zbog njegovog izvinjenja, Aleksandra je sela na tapaciranu
somotsku stolicu i dokono gledala po ogromnom salonu, primeujui teak barokni
nametaj tapaciran somotom boje vina koji je zapravo prenosio gotovo tiransku rasko.
Tiranska rasko, pomislila je, mentalno prigovarajui sebi. Dordanov udljiv stav o
njegovom domu mora da se preneo na nju.
Uzimajui pismo sa posluavnika, Dordan je seo preko puta nje i slomio peat,
njegove oi su skenirale kratku poruku, izraz lica mu je iao od radoznalosti do
neverice i na kraju do besa. "Ovo je od Tonija," obavestio ju je, njegove sive oi su se
odjednom skamenile, vilica stegla tako jako da su mu se kosti na njoj isticale.
"Izgleda da je odluio da napusti London usred sezone i sada je nastanjen u njegovoj
kui ni tri milje odavde."
Saznanje da je njen prijatelj sada bio tako blizu ispunio je Aleksandru oduevljenjem.
Njeno lice je zablistalo od zadovoljstva, i Aleksandra je rekla, "Treba da pozovem
njegovu mamu i brata sutra-"
"Zabranjujem ti da ide tamo," Dordan ju je prekinuo hladno. "Poslau Toniju pismo
i objasniu mu da elimo narednih par nedelja potpuno za nas." Kada je pogledala
temeljno pobunjeniki, Dordanov glas je postao odsean: "Da li me razume,
Aleksandra? Zabranjujem ti da ide tamo."
Polako, Aleksandra je ustala i Dordan je ustao takoe, uzvisujui se nad njom. "Da li
zna," udahnula je, zurei u njega u oamuenom, tihom besu, kao da mu je bilo
mesto u Bedlamu, "mislim da si prilino lud."
Neoekivano, on se malo nasmeio na to. "Ne sumnjam u to," rekao je, u
nemogunosti da joj kae da je Tonijev povratak u okrug sada praktino potvrdio
Favksove sumnje, i da je njen ivot verovatno bio u opasnosti sada kada je ona mogla,
u ovom trenutku, da nosi sledeeg Hotornovog naslednika. Uz mirnu vrstou, on je
dodao, "Ali oekujem da me poslua, bez obzira na to."
Aleksandra je otvorila usta da mu kae da joj nimalo nije stalo za njegova budalasta
pravila, ali on je pritisnuo prst na njene usne, njegov osmeh se proirio. "Opklada,
Aleksandra - obeala si mi da e biti moja posluna ena. Ne bi elela da izgubi
ovako rano u igri, zar ne?"
Aleksandra mu je uputila pogled utivog prezira. "Nisam u opasnosti da izgubim
opkladu, moj gospodaru. Ti si ve izgubio." Drei au, otila je do kamina i
pretvarala se da prouava krhku vazu iz etrnaestog veka.
"ta bi to trebalo da znai?" Dordan je upitao, dolazei tiho iza nje.
Aleksandra je prela prstom preko podnoja neprocenjivog blaga. "Tvoj deo opklade
je da pokua da napravi sebe prihvatljivim meni kako bi elela da ostanem s
tobom."
"I?"
"I," odgovorila je bacivi pogled na njega preko ramena, "nisi uspeo."
Oekivala je da to odbaci sa arogantnom nezainteresovanou. Umesto toga, stavio je
ruke na njena ramena i okrenuo je licem prema njemu. "U tom sluaju," rekao je,
zurei dole u nju uzvienim osmehom, "morau vie da se potrudim, zar ne?"
Zateena kombinacijom ozbiljnosti i nenosti u njegovom izrazu lica, Aleksandra ga
je pustila da je poljubi, drei se razuma kad su je njegove snane ruke opkolile,
privlaei je uz njega, kad je nagnuo glavu i njegova usta su je zarobila. Ljubio ju je
dugo i oklevajue, degustirajui njene usne kao da je zaista uivao u svakom trenutku.
Kada je konano spustio ruke mnogo minuta kasnije, Aleksandra je zurila u njega bez
teksta zapanjena. Kako je mogao da bude tako neverovatno nean jednog trenutka i
tako hladan, povuen, i svojeglav drugog, pitala se, zurei u njegove polusklopljene,
hipnotiue sive oi. "Zaista bih elela da te shvatim."
"ta je to to ne shvata?" Dordan je pitao, ali je ve znao.
"Volela bih da znam pravi razlog zbog kojeg si me napao danas u tali."
Oekivala je da odbaci to pitanje sa zadirkujuom opaskom ili da slegne ramenima na
to, ali on ju je iznenedio ne radei nita od ta dva. Uz mirnu iskrenost on je rekao,
"Zapravo sam ti dao pravi razlog, ali sam ga ostavio za kraj."
"ta?"
"Moj ponos je bio povreen to si me ostavila u pola noi," prizano je.
"Tvoj ponos je bio povreen," Aleksandra je ponovila, zjapei u njega, "pa si me zato
nazvao fuf - groznim imenom?"
Aleksandra je propustila odsjaj zabavljenosti u njegovim oima, i tako je on iskoristio
trenutak pre nego to je ona shvatila da se on smeje sebi, a ne njoj. "Naravno da sam
to uradio," priznao je ozbiljno. "Zasigurno, ti ne oekuje od inteligentnog odraslog
mukarca, koji se borio u krvavim bitkama na dva kontinenta, da ima dovoljno
hrabrosti da pogleda enu u oi i jednostavno je pita mirnim, razumnim glasom zato
ona nije elela da provede no sa njim?"
"Zato ne?" pitala je, zbunjena, a onda se glasnno nasmejala kada je shvatila ta je on
govorio.
"Muki ego," priznao je cerei se. "Mi emo otii mnogo daleko da zatitimo na ego,
bojim se."
"Hvala ti," Aleksandra je rekla blago, "to mi govori istinu."
"To je glavni razlog zbog kojeg sam vikao na tebe. Ali moram da priznam da postoji
neto u ovoj kui to me uvek stavlja u sumorno raspoloenje."
"Ali ti si odrastao ovde!"
"I zbog toga," rekao je lagano kada je uzeo njenu ruku i poveo je iz salona, "mi se
verovatno ne svia."
"Kako to misli?" prasnula je.
Dordan joj se nasmeio, ali je odmahnuo glavom. "Pre mnogo vremena, u bati moje
bake, pitala si me da ti kaem ta oseam i mislim, i ja pokuavam da uradim to.
Meutim, nisam navikao da otvaram duu jo uvek. Moraemo polako da radimo to,"
zadirkivao ju je. "Odgovoriu na tvoje pitanje jednog dana."
Dordan je odluio da se 'potrudi da napravi sebe prihvatljivijim' i tokom njihovog
obroka je postignuo da ta namera bude oigledna da je bila poraavajua za
Aleksandrinu bezbrinost.
Kada su se prvi put venali, mislila je da e on pokuati da joj bude ugodan, ali
njegovi napori nisu bili nita u poreenju sa ovim. Za dva sata dok su veerali,
zadirkivao ju je njegovim treperavim belim osmehom i zabavljao je skandaloznim,
urnebesnim priama o ljudima koje je upoznala u Londonu.
A posle toga, odveo ju je u njegov krevet i vodio ljubav sa njom sa tako strastvenim
vruim intenzitetom to ih je spojilo u jedno telo i jednu duu. Zatim ju je drao u
naruju na grudima cele noi.
Dvadesetesto poglavlje
Dvadesetsedmo poglavlje
Suneva svetlost se prelamala kroz jedini visoki prozor stroge prostorije u kojoj je
Dordan jednom uio lekcije pod surovom pretnjom tapom. Vraajuci pramen kose
nazad u urednu punu, Aleksandra je prouavala naslove knjiga koje su ispunjavale
niske police za knjige koje su se protezale niz jedan dugaak zid, traeci bukvar koji
bi mogla da iskoristi da naui osnovne vetine itanja decu koja e se uskoro skupiti u
lovouvarevoj kolibi.
Strahopotovanje i divljenje su je ispunili dok je zurila u naslove i poela u potpunosti
da shvata obim i dubinu znanja koje Dordan mora da poseduje. Bilo je debelih
tomova u konim povezima koje su sadrale rei Platona, Sokrata, Plutarha, kao i
desetina manje poznatih filozofa, ija je imena Aleksandra jedva prepoznala. Tamo su
bili itavi odeljci o arhitekturi, o svakom periodu Evropske istorije i ivoti i ostvarenja
svakog Evropskog vladara. Neki su bili napisani na engleskom jeziku; drugi na
latinskom, grkom, i francuskom. Matematika mora da je bila posebno Dordanovo
interesovanje, jer je bio zapanjujui niz knjiga o tom konkretnom predmetu, mnoge od
njih sa naslovima tako komplikovanim da je Aleksandra mogla samo da pogaa na ta
su se odnosili. Geografske knjige, knjige istraivaa, knjige o antikoj kulturi, svaka
tema koju je njen deda ikada pomenuo izgleda da je bila predstavljena ovde i to
temeljno.
Smeei se neznatno, Aleksandra je dola do kraja police, i tamo na donjoj polici bili
su bukvari koje je traila. Savijajui se dole, izabrala je dva koji su bili dovoljni za
poetak. Sa knjigama u naruju, polako je koraala po drvenom podu, oseajui istu
neobinu kombinaciju sentimentalnosti i depresije koju je osetila prvi put kada je ula
u ovu negostoljubivu sobu pre vie od godinu dana.
Kako je mogao da provede godine u ovom usamljenom mestu, pitala se. Njene
sopstvene lekcije su bile nauene u sunanoj sobi, ili napolju na suncu, setila se s
ljubavlju - poduavana od strane njenog dede koji je otkrio mir i zadovoljstvo u
poduavanju - i koji je usadio u nju tu istu radost dok ju je poduavao.
Zaustavljajui se do stola koji je bio preko puta uiteljovog, Aleksandra se zagledala
dole u inicijale uklesane na vrhu i s ljubavlju pratila svaki prstom: J.E.M.T.
Prvi put kada je videla te inicijale verovala je da je Dordan mrtav, i setila se pustoi
koju je osetila tog dana i tokom narednih meseci. Ali sada, ovog trenutka, on je bio u
prizemlju, radei u radnoj sobi - iv i vitalan i zgodan. Umesto leanja u vodenom
grobu, Dordan je sedeo za stolom, nosei sneno belu koulju koja je kontrirala
njegovom preplanulom licu i prijanjala uz njegova iroka ramena i jahae pantalone
boje koe koje su naglaavale njegove duge, miicave noge i butine.
Bio je iv i zdrav i ovde sa njom, ba kao to se jednom molila i sanjala da e biti.
Bog je zaista odgovorio na njene molitve, shvatila je, i to saznanje ju je odjednom
ispunilo prodornom slau i dubokom zahvalnou. On joj je poslao Dordana nazad i
ak joj je pomogao da pone da shvata nenog, autokratskog, ljubaznog, briljantnog,
ponekad cininog mukarca kojeg je volela.
Umom koji je bio preokupiran mislima, Aleksandra je koraala polako ka vratima, ali
kada ih je povukla da ih zatvori, uo se glasan zveket neeg to se otkotrljalo drvenim
podom. Shvativi da je gurnula neto to je bilo naslonjeno pored vrata, Aleksandra se
okrenula. Njen zbunjeni pogled je skenirao pod, a onda se prikovao u uasu i mrnji
za debeli, ispoliran drveni tap koji je neki bezlian uitelj koristio na Dordanu.
Njene oi su buknule plavom vatrom dok je zurila u zlu stvar, ali je zapravo eznula
da fiziki ozledi bezimenog uitelja koji ga je koristio. Onda se okrenula na peti i
zalupila vrata uionice za njom. Kada je prola pored sluge u hodniku, gurnula mu je
tap i rekla, Spali ovo.
Stojei na prozoru radne sobe, Dordan je posmatrao Aleksandru kako ide ka tali sa,
kako se inilo, vie knjiga u naruju. Skoro neodoljivi poriv da je pozove i ponudi joj
da provede dan sa njom ga je preplavio, iznenadivi ga svojim intenzitetom. Ve mu
je nedostajala.
Dva sata kasnije, Dordanov zbunjeni sekretar, Adams, koji je bio pozvan zbog
uobiajenog popodnevnog diktiranja, sedeo je sa perom spremnim za dovravanje
ostatka pisma gospodinu Dordu Bentliju, koje je njegov poslodavac poeo da
diktira. Usred diktiranja, vatreno izlaganje Vojvode od Hotorna je usporilo i on je
zautao, zurei odsutno kroz prozor.
Zbunjen vojvodinom do sada nevidjenom nedostatku koncentracije - koja je postojala
celo popodne - Adams je neodluno proistio grlo, pitajui se da li je moda
vojvodino utanje znailo da je slobodan.
Dordan je naglo vratio panju sa zaokupljenog razmiljanja o vazduastom sklopu
oblaka na jarko plavom nebu i ispravio se samosvesno, pogledavi sekretara. Gde
sam ono stao?
Pismo gospodinu Dordu, Adams je rekao. Ba ste poeli da izdajete uputstva za
investiranje profita sa poslednjeg putovanja Tvrdjave.
Da, naravno, Dordan je rekao, njegove oi su odlutale nazad do prozora. Oblak u
obliku koije se promenio u ogromnog morskog galeba. Reci mu da opremi Morskog
galeba - hm - Valkiru, Dordan je izmenio, za plovidbu smesta.
Valkiru, Vaa Milosti? Adam se upitao, zbunjen.
Vojvodin pogled se nerado pomerio sa prozora na Adamsovo zbunjeno lice. Zar to
nije ono to sam upravo rekao?
Pa, da, jeste. Ali u prethodnom stavu, eleli ste da gospodin Dord opremi etiri
Vetra.
Adam je posmatrao u udu kako izraz koji bi mogao da bude opisan kao akutan stid
prelazi preko autokratskog lica njegovog poslodava pre nego sto je vojvoda bacio
dokumenta u ruci sa strane i kratko rekao, To bi bilo sve za danas, Adamse.
Nastaviemo sutra poslepodne kao i obino.
Dok se Adams tajno pitao kakav je znaajan, straan dogaaj izazvao njegovog
poslodavca da otkae njihov poslepodnevni posao po drugi put za osam godina - prvi
put se to desilo na dan kada je bila sahrana vojvodinog strica - njegov poslodavac je
dodao utivo, Ne, ne sutra poslepodne, ipak.
Ve na pola sobe, Adams se okrenuo i pogledao u njegovog poslodavca u zapanjenom
upitu, vie nego ikada zapanjen tim dodatnim odlaganjem hrpe prilino hitne
prepiske.
Imam obaveze poslepodne, vojvoda je objasnio utivo. Piknik.
Borei se da odri ravnoduan izraz lica, Adams je klimnuo glavom i naklonio se.
Zatim se okrenuo i spotakao se o stolicu.
Govorei sebi da je bio prosto nemiran i predugo zatvoren u zatvorenom prostoru,
Dordan je izaao iz kue i krenuo ka tali. Ali kada je Smart pourio iz tale da ga
pita da li eli da uzjae, Dordan se predomislio i umesto toga poao putem koji ga je
doveo do kolibe lovouvara na ivici ume dalje od tale, gde je Aleksandra rekla da e
drati asove.
Nekoliko minuta kasnije, zvuk pevanja je stigao do njega, i dok je preskakao po dve
stepenice ispred kolibe, nasmeio se samom sebi kada je shvatio da, umesto gubljenja
vremena pevajui kako je prvo pretpostavio, Aleksandra je poduavala njene ake
abecedu, koristei veselu pesmicu koja je u sebi imala sva slova. Gurnuvi ruke u
depove, stajao je nevien na vratima, sluajui zvuke njenog glasa udeci se iznutra.
Sedei na podu, pevajui sa ushienom panjom, nisu bila samo deca svih uzrasta, ve
i nekoliko odraslih takoe. Nakon to je malo razmislio, bio je u stanju da identifikuje
dve ene kao supruge njegovih stanara, i jednog starijeg mukarca kao dedu glavnog
upravnika imanja. Osim njih, nije imao ideju ko su bili ostali odrasli ili kojim
porodicama su deca pripadala.
Oni su njega prepoznali, meutim, i pevanje je poelo da se utiava do udnog
nemelodinog zastoja dok su starija deca prestala da pevaju i uutkavala njihovu
mlau brau i sestre. Nekoliko metara pravo od njega, Aleksandra je nagnula glavu u
stranu, smeei se njenim acima. Da li je dovoljno za danas? upitala je sa
simpatijama, ne razumevajui razlog za njihov iznenadan nedostatak panje. U tom
sluaju, evo vae misli da zapamtite do ponovnog susreta u petak: Svi ljudi su
jednaki, citirala je dok je ila ka ulazu gde je Dordan stajao, oigledno
nameravajui da se oprosti sa njenim acima. Nije roenje koje pravi razliku, to su
vrline. Levim ramenom je udarila u Dordana i ona se zanjihala okolo.
Kakva stvar da im kaze, Dordan je rekao mekim, zadirkujuim glasom, ignoriui
stanare u kolibi, koji su na brzinu skoili na noge i zjapili u njega sa
strahopotovanjem. Podstaknue anarhiju sa citatima kao to je taj.
On je iskoraio sa ulaza i seljaci, pravilno tumaei njegovu kretnju kao rasputanje,
na brzinu su se postrojili i nespretno izali napolje.
Nisu ti rekli ni re, Aleksandra je rekla, gledajui zbunjeno kako su razdragani,
prijateljski aci koji su joj se veoma dopadali, jurnuli pored njih a onda pobegli u
umu pored kolibe.
Zato to im ni ja nisam rekao ni re, Dordan je objasnio krajnje ravnoduan.
Zato nisi? Aleksandra je pitala nesigurno, zadovoljstvo zbog njegovog
neoekivanog dolaska je gotovo izbrisalo njenu zbunjenost.
Za razliku od mnogih posednika, moji preci nikada nisu lino razgovarali sa
njihovim zakupcima, Dordan je odgovorio ravnoduno.
Nepozvana, vizija usamljenog deaka, kojem je bilo zabranjeno da se sprijatelji sa
bilo kim na ovom ogromnom, naseljenom imanju, dosla joj je na um, i Aleksandrine
oi su se ispunile nenocu kada se zagledala u njega. udei da ga obaspe svom
ljubavlju koju je imala u srcu, preplela je ruke s njegovim i rekla, Iznenadjena sam
to te vidim ovog poslepodneva. ta te je dovelo ovde?
Nedostajala si mi, pomislio je. Zavrio sam posao ranije, slagao je. Pokrivajui
njenu ruku njegovom, Dordan je krenuo s njom preko travnjaka na prednjoj strani do
paviljona na dalekoj ivici jezera. Ovo je moje omiljeno mesto u Hotornu, objasnio
je, podupirajui se ramenom o jedan od belih stubova koji su drali krov paviljona.
Gurnuvi ruke u depove, preao je odsutnim pogledom po umi i jezeru, nesvestan
cvea koje je ona dodala na istinu pored njih. Zamiljam da, ukoliko spojim sve sate
koje sam proveo u ovom paviljonu kao deak i mladi, iznosie godine.
Oduevljena to je zgodni, zagonetni mukarac za koga se udala konano poeo da joj
se otvara, Aleksandra mu se nasmeila. To je bilo i moje omiljeno mesto dok sam
bila u Hotornu ranije. ta si radio kada si bio ovde? upitala ga je, priseajuci se ivih,
beznadenih sanjarenja koje je izmislila o Dordanu, dok je sedela na ivo obojenim
jastucima u paviljonu.
Uio, odgovorio je glatko. Nisam mnogo voleo uionicu. Ili mog uitelja, kad smo
ve kod toga.
Aleksandrin osmeh se pokolebao dok je zamiljala zgodnog, usamljenog deaka,
voenog time da uspe u svemu zbog njegovog oca.
Dordan je video nenost koja je sijala u njenim plavim oima i nacerio joj se,
potpuno nesvestan zbog ega se njeno dranje zagrejalo. ta si ti radila, kada si
dolazila ovde? zadirkivao ju je.
Aleksandra je slegnula ramenima s nelagodnou. Sanjarila, uglavnom.
O emu?
Uobiajenim stvarima. Bila je poteena potrebe da odgovori na to, jer se Dordan
iznenada zagledao u istinu u umi zbunjeno se mrtei. ta je to? upitao je,
ispravljajui se iz njegovog leernog poloaja i kreui ka krunoj istini. Doetavi
direktno do klinaste mermerne nadgrobne ploe, proitao je jednostavne rei na njemu
sa neopisivim izrazom neverice na licu:
Dvadesetosmo poglavlje
Dvadesetdeveto poglavlje
Aleksandra se zavrtela okolo u vrtlogu svetlo zelene svile kad je Dordan zakoraio u
salon, blistav osmeh na njenom licu je izbledeo blago dok je posmatrala napetost na
zategnutoj vilici njenog supruga i hladni sjaj u njegovim oima. Da - da li neto nije
u redu, Dordane?
Na njeno neno korienje njegovog imena, miii njegovog lica su se stisnuli tako
jako da je nerv u obrazu poeo da mu pulsira. Nije u redu? ponovio je cinino dok
je njegov pogled lutao po njenom telu uvredljivo temeljno joj ispitujui grudi, struk,
onda bokove, pre nego to se podigao do njenog lica. Ne koliko vidim, odgovorio je
uz otru nezainteresovanost.
Aleksandrina usta su se osuila i njeno srce je poelo da lupa od tekog, zastraujueg
straha kada je osetila da se Dordan naizgled povukao od nje, kao da bliskost, nenost
i smeh koje su delili nikad nije postojala. Panika ju je terala da pokua da povrati ono
to su pronali tako da je posegnula za bocom erija na stolu. Dordan je rekao da voli
kada obavlja enske poslove za njega, i tako je uradila jedinu stvar koje se setila.
Punei malu au erijem, okrenula se i pruila prema njemu, s labavim osmehom na
licu. eli li malo erija?
Njegove oi su slale plamene bodee kada je prebacio pogled na au koju je drala, i
nerv na njegovom obrazu je poeo mahnito da pulsira. Kada je podigao pogled na
njeno lice, Aleksandra je odstupila uznemirena neobjanjivom nasilnou koja je
svetlucala u njegovim oima. Sa pogledom prikovanim za njen, uzeo je au iz njene
ruke. Hvala, rekao je sekundu pre nego to je krhko staklo puklo u njegovoj ruci.
Aleksandra je vrisnula malim krikom i okrenula se okolo, traei neto da iskoristi da
obrie eri sa velianstvenog Abuson tepiha pre nego to ostane fleka.
Ne trudi se, Dordan je odbrusio, hvatajui je za lakat i trgnuvi je strogo nazad.
Nije vano.
Nije vano? Aleksandra je uzviknula zbunjena. Ali-
Meko, i bez emocija, rekao je, Nita nije vano.
Ali-
Hoemo li da veeramo, slatka moja?
Gutajui rastuu paniku, Aleksandra je klimnula glavom. On je uinio da slatka
moja zvui kao epitet. Ne, ekaj! prasnula je nervozno, a zatim stidljivo dodala:
Ima neto to elim da ti dam.
Otrov? Dordan je pomislio sarkastino, posmatrajui je.
Ovo, rekla je i ispruila ruku prema njemu. Leei preko njenog otvorenog dlana
bio je zlatni sat njenog dede.
Podiui sjajne oi do njegovih, Aleksandra je rekla nesigurno, Ja - elim da ga
ima. Na jedan uasan, neverovatan trenutak, zapravo je pomislila da e Dordan to
odbiti. Umesto toga, uzeo ga je od nje i ubacio nepaljivo u dep kaputa. Hvala,
rekao je uz utivu ravnodunost. Pod pretpostavkom da pokazuje tano vreme,
prolo je pola sata od vremena za veeru.
Da ju je oamario, Aleksandra ne bi mogla da bude vie povreena ili vie zbunjena.
Kao lutka, stavila je ruku na njegovu ponuenu i dozvolila mu da je isprati u
trpezariju.
Tokom obroka, uzalud je pokuavala da ubedi sebe da je prosto zamislila njegovu
potpunu promenu stava.
Kada je nije odveo u krevet i vodio ljubav sa njom te noi, leala je budna,
pokuavajui da shvati ta je uradila da ga natera da je gleda s odbojnou.
Kada je prestao da govori sa njom sasvim sutradan, osim kada je bilo apsolutno
neophodno tokom obroka, izdrala je ceo dan pre nego to je konano progutala svoj
ponos i ponizno ga pitala ta je uradila pogreno.
On je podigao pogled sa papira na njegovom stolu, besan zbog njenog prekida,
njegove oi su je probadale dok je stajala pred njim nervozno i moleivo, drhtavih
ruku sklopljenih iza lea.
Pogreno? ponovio je hladnim, glasom potpunog stranca.
Nema niega pogrenog, Aleksandra, osim u tvom tajmingu. Adams i ja radimo, kao
to moe da vidi.
Aleksandra se zavrtela okolo, osramoena u dubini due to ranije nije primetila
Adamsovo prisustvo, koji je sedeo za malim stolom pored prozora. a - ao mi je,
moj gospodaru.
U tom sluaju, klimnuo je smisleno ka vratima, ako nema nita protiv-
Aleksandra je shvatila njegovu grubu sugestiju da eli da izae i nije pokuala da
razgovara s njim do te noi, kada ga je ula da je uao u njegovu spavau sobu.
Prikupljajuci svu hrabrost, obukla je ogrta, otvorila granina vrata, i zakoraila
unutra.
Dordan je skidao koulju kada je video njen odraz u ogledalu i njegova glava se
trgnula prema njoj. Da, ta je bilo? odbrusio je.
Dordane, molim te, Aleksandra je prasnula, hodajui prema njemu, kao nevina
zavodnica sa kosom prebaenom preko ramena, koja je klizila niz bogati roze saten
njene haljine dok se pomerala. Reci mi ta sam uradila da te naljutim.
Dordan se zagledao dole u njene plave oi i ruke su mu se stisnule pored tela dok se
borio sa istovremenim porivom da je zadavi zbog izdaje i snanijeg poriva da je
odvede u krevet i pretvara se samo sat vremena da je ona jo uvek njegova
oaravajua, primamljiva, bosonoga vojvotkinja. eleo je da je grli i ljubi, da obmota
ruke oko nje kao ebe i izgubi se u njoj, da izbrie poslednje dane pakla. Samo sat
vremena. Ali nije mogao, zato to nije mogao da izbrie munu sliku nje i Tonija
zagrljenih kako planiraju njegovu smrt. ak ni jedan sat. Ili minut.
Nisam ljut, Aleksandra, rekao je ledeno. Sada izlazi odavde. Kada budem eleo
tvoje drutvo, obavestiu te.
Vidim, Aleksandra je proaputala, i okrenula se.
Ali sve to je videla bile su suze koje su je zaslepile dok je ila povreenog
dostojanstva nazad u njen krevet.
Trideseto poglavlje
Aleksandra je zurila bezumno u vez u njenom krilu, njeni dugi prsti su bili mirni, srce
tako mrano i tmurno kao nebo iza otvorenih zavesa na prozoru salona. Tri dana i noi,
Dordan joj je bio stranac, hladan, zabranjujui mukarac koji ju je gledao ledeno s
otvorenom nezainteresovanou ili prezirom, u onim retkim prilikama kada je gledao
u nju uopte. Bilo je kao da je neko drugi sada nastanjivao njegovo telo - neko koga
nije znala, neko koga je ponekad videla da je gleda sa izrazom u oima tako zlobnim
to ju je jeilo.
ak ni ujka Montijev neoekivani dolazak i tupavo prisustvo nisu imali nikakav
efekat na prosvetljenje teke atmosfere u Hotornu.
Doao je zbog Aleksandrinog spaavanja - objasnio joj je nasamo nakon to se
smestio u sobu jue i kritiki odmerio puniju zadnjicu sobarice koju je oborio na
krevet - jer je sa zakanjenjem uo u Londonu da je Hotorn izgledao kao Boji gnev
kada je otkrio njenu opkladu u knjizi u Vajtsu.
Ali svi ujka Montijevi uporni, providni pokuaji da ukljui Dordana u prijateljski
razgovor nisu dali nita do skrupulozno uljudnih, izuzetno kratkih odgovora. I
Aleksandrini pokuaji da se pretvara da je sve normalno i prirodno nije nikog zavaralo,
ukljuujui sluge, da veruju da su oni sreno venani par. Celo domainstvo, od
batlera Higinsa do psa Henrija, je bilo treperavo, nervozno svesno napete atmosfere.
U tlaiteljskoj tiini salona, ujka Montijev srdaan glas je zagrmeo, terajui
Aleksandru da poskoi: Kaem, Hotorne, imamo odlino vreme! Podiui njegove
bele obrve izraavanjem pitanja, nadajui se odgovoru koji bi mogao da dovede do
daljeg razgovora, ujka Monti je ekao.
Dordan je podigao oi sa knjige koju je itao i odgovorio, Zaista.
Ni malo nije vlano, ujka Monti je ustrajao, obraza rumenih od vina koje je popio.
Nije vlano uopte, sloio se Dordan, njegovo lice i glas bili su lieni ekspresije.
Iznerviran ali nezastraen, ujka Monti je rekao, Toplo, takoe. Dobro vreme za
useve.
Je li? Dordan je odgovorio tonom koji je apsolutno obeshrabrio bilo koji dodatni
pokuaj razgovora.
Hm...prilino, ujka Monti je odgovorio, povlaei se dublje u stolicu i upuujui
Aleksandri oajniki pogled.
Da li ima sat? Aleksandra je pitala, eznuvi da se povue.
Dordan je pogledao u nju i rekao s namernom surovou, Ne.
Trebali biste da imate sat, Hotorne, ujka Monti je predloio, kao da je mislio da je
njegova ideja predivno originalna. Oni su izuzetna stvar kojom pratimo vreme!
Aleksandra je brzo sklonila lice da sakrije povreenost to je Dordan po drugi put
prihvatio sat njenog dede a onda ga bacio u stranu.
Jedanaest je sati, ujka Monti je rekao predusretljivo, pokazujui na njegov sopstveni
sat i lanac. Ja uvek nosim sat, pohvalio se.
Nikada ne treba da pitam koliko je sati. udesne stvari, satovi, hvalio ih je. Ne
moe se ni naslutiti kako oni rade, moe li?
Dordan je lupio knjigom zatvorivi je. Da, otvoreno je rekao, moe.
Poto je potpuno propao njegov pokuaj da uvue vojvodu u animiranu diskusiju o
satovima, ujka Monti je poslao jo jedan moleiv pogled Aleksandri, ali je gospodin
Henri bio taj koji je odgovorio. Ogroman Engleski ovar, dok je bio potpuno
nonalantan u njegovoj dunosti da titi ljude, bio je duboko svestan njegove dunosti
da ih utei, obaspe ih ljubavlju, i uobiajeno bude pod nogama onome kome je
potrebna njegova panja. Videvi nesrean izraz na licu Ser Montaa, on je ustao
pored ognjita i skoio na uznemirenog viteza, posle ega ga je dva puta polizao po
ruci. Ti bokca! prasnuo je ujka Monti, naglo ustajui na noge sa vie energije nego
u poslednjih dvadesetpet godina energino briui ruku o pantalone. Ta ivotinja ima
jezik kao mokru krpu!
Uvreen, ujka Monti je bacio alostan pogled ka njegovoj nezadovoljnoj rtvi, a onda
se okrenuo i otiao do ognjita.
Ako vam ne smeta, mislim da cu se povui, Aleksandra je rekla, ne mogavi da
podnese atmosferu ni trenutak vie.
Tridesetprvo poglavlje
Aleksandra je okrenula glavu na jastucima kada je Dordan proao kroz vrata koja su
spajala njihove sobe: Prola su dva dana odkad je bila povreena, dva dana i noi
plutanja izmeu svesnog i nesvesnog. Svaki put kada se probudila, on je sedeo pored
njenog kreveta, tiho bdeo, njegov strah zbog nje je bio duboko urezan u njegove crte
lica.
Sada kada je bila potpuno svesna, volela bih da uje da joj govori istim nenim tonom
koji je koristio protekla dva dana, ili da je gleda s ljubavlju koja je gorela u njegovim
oima.
Naalost, meutim, Dordanove crte lica su bile savreno pribrane i potpuno
neitljive ovog jutra - toliko da se Aleksandra pitala da li je samo sanjala nenu,
izmuenu slatkou njegovih rei upuenih njoj kada je verovao da umire.
Kako se oseas? upitao je, njegov dubok glas je prenosio samo utivu zabrinutost
kada je stao pored njenog kreveta.
Vrlo dobro, hvala, uzvratila je jednako pristojno. Malo umorno, to je sve.
Pretpostavljam da ima neka pitanja na koja zeli odgovore - o onome to se
dogodilo pre dva dana.
Ono to je Aleksandra elela od njega bilo je da je zagrli i kae joj da je voli. Da,
naravno, odgovorila je, obazriva zbog njegovog nedokuivog raspoloenja.
Da budem kratak, pre godinu ipo dana, Berti je uhvatio jednu od njihovih kuhinjskih
sluavki - lokalnu seljanku po imenu Den - kako krade novac iz njegovog novanika.
Priznala je da je nameravala da ga d njenoj brai, koji su je ekali u umi neposredno
iza njihove kue. Berti i njegova majka su ve skovali plan da me ubiju, ali do tada
nijedno od njih nije imalo pojma gde da nae nekog da to uradi. Radije nego da
krivino goni sluavku za krau novca, Berti ju je naterao da potpie priznanje,
priznavajui krau. Platio je njenoj brai da me se otarase u noi kada sam te upoznao,
i zadrao je sluavkino priznanje da osigura njeno utanje i utanje njene brae u
saradnji.
Upropastila si njihove planove jaui da me spasi u onom oklopu, ali jedan od brae
- onaj kog sam upucao - je uspeo da dopuzi do konja i pobegne dok sam te ja odveo u
gostionicu.
Berti je pokuao ponovo etiri dana nakon to smo se venali, ali tog puta dva
mukarca koje je unajmio su uzela novac od njega, i umesto da me ubiju, udvostruili
su novac tako to su me prodali bandi. Kao to je moja strina istakla, Dordan je
dodao podrugljivo, teko je unajmiti dobre ljude kada nema mnogo novca.
Gurnuo je ruke u depove i onda nastavio: Kada sam se vratio iz mrtvih pre nedelju
dana, Berti je podsetio sluavku da je i dalje imao njeno inkriminiue priznanje i
iskoristio ga je da ucenjuje njenog brata da pokua ponovo da me ubije. U to vreme je
on pucao na mene u Bruk stritu - iste noi kada si spavala u dadiljinoj sobi.
Aleksandra je zurila u njega zapanjeno. Nikada mi nisi rekao da je neko pucao na
tebe te noi.
Nisam video razlog da te uznemiravam, Dordan je rekao, a onda odmahnuo
glavom i grubo dodao, To nije potpuna istina. Takoe sam u pozadini uma mislio da
si ti moda bila ona koja je pucala iz pitolja. Sa stanovita visine, revolvera si mogla
da bude ti. A ti si mi tog istog dana rekla da e uraditi sve to treba da izae iz
naeg braka.
Grizui usnu, Aleksandra je okrenula lice od njega, ali ne pre nego to je Dordan
video bol i optubu u njenim oima. Gurnuo je ruke dublje u depove i nastavio: Pre
tri dana, sluga po imenu Nordstorm je umro jer je popio port koji je bio u boci na
naem pikniku - isti port kojim si me vie puta nudila da pijem.
Njen pogled je sleteo na njegovo lice, a on je nastavio glasom surove samooptube,
Favks nije pomonik upravnika imanja, on je istraitelj iji su ljudi bili stacionirani
irom Hotorna od kako smo stigli ovde. Istraivao je incident sa portom, i izgledalo je
kao da si ti jedina koja je mogla da ga otruje.
Ja? uzviknula je tiho. Kako si mogao da pomisli tako neto!
Favksov svedok je bila pralja koja je radila ovde povremeno ve godinu ipo dana.
Njeno ime, Dordan je zavrio, je Den. Ona je otrovala port, ponovo po
Bertijevom uputstvu. Mislim da ve zna sve drugo ta se desilo od tada.
Aleksandra je progutala bolno. U svom umu, ti si me optuio i osudio da pokuavam
da te ubijem, na osnovu takvih klimavih dokaza? Zato to sam bila priblino iste
visine kao neko ko je pucao na tebe u Bruk stritu, i zato to je pralja rekla da mora da
sam ja jedina koja je mogla da otruje tvoje vino?
U sebi, Dordan je ustuknuo na njene rei. Zasnivao sam to na tim stvarima i na
injenici da te je Olsen, koji je bio jedan od Favksovih ljudi, pratio do Tonijeve kue u
dva navrata. Znao sam da se sastaje sa njim u tajnosti, i to - kombinovano sa svim
ostalim - napravilo je dokaze protiv tebe da izgleda veoma krivo.
Razumem, rekla je sumorno.
Ali ona nije razumela uopte, i Dordan je to znao. Ili je moda razumela previe
dobro, pomislio je smrknuto. Nema sumnje da je jasno razumela da on nije ispunio
obeanje da e joj verovati i da je vie puta odbacio ljubav koju je nudila. Takoe je
razumela, ogoreno je znao, da je rizikovala ivot dva puta za njegovo dobro a za
uzvrat ju je on nagradio neosetljivou i nepoverenjem.
Dordan se zagledao u njeno prelepo bledo lice, znajui dobro da je zasluio njenu
mrnju i prezir. Sada kada je bila potpuno svesna prave dubine njegove bezdunosti i
gluposti, donekle je oekivao da ga otera iz njenog ivota.
Kada nije to uradila, osetio se dunim da kae stvari koje je ona trebala da kae njemu.
Shvatam da je moje ponaanje neoprostivo, poeo je odluno, a zvuk njegovog
glasa je ispunio Aleksandru uasom. Naravno, ne oekujem da eli da ostane u
braku sa mnom. im se oporavi dovoljno da moe da ode odavde, dau ti menicu
na pola miliona funti. Ako ti ikada zatreba jo...
Zastao je i proistio grlo kao da mu je bilo zapueno. Ako ti ikada zatreba jo,
ponovo je poeo, glas mu je bio grub od emocija, treba samo da mi kae. Sve to
imam e uvek biti tvoje.
Aleksandra je sluala taj govor sa meavinom nenosti, besa i neverice. Htela je da
odgovori kada je on proistio grlo ponovo i dodao, Ima jo neto to elim da ti
kaem...Pre nego to smo napustili London, Filbert mi je rekao kako si se oseala
kada si mislila da sam mrtav, i kako si reagovala kada si dola u London i kada su se
razbile sve tvoje iluzije. Veina onoga to si ula o meni je istina. Meutim, eleo bih
da zna da nisam spavao sa Elizabetom Grenderfild u noi kada sam je video u
Londonu.
Zastavi, Dordan se zagledao dole u nju, nesvesno pamtei svaku liniju njenog lica
kako bi ga imao pred sobom u praznim godinama koje su sledile. U tiini, gledao je u
nju, znajui da ona predstavlja svaku nadu i svaki san koje je negovao u srcu.
Aleksandra je bila dobrota i nenost i poverenje. I ljubav. Bila je cvee koje je
procvetalo na brdima i smeh koji je putovao hodnicima.
Prisiljavajui sebe da zavri ono to je doao da kae i onda izae iz njenog ivota,
uvukao je dug dah i rekao nesigurno, Filbert mi je takoe priao o tvom ocu i o tome
ta se dogodilo kada je umro. Ne mogu da izbriem ranu koju ti je naneo, ali elim da
ti dam ovo...
Dordan je ispruio ruku i Aleksandra je u njoj videla dugaak, pljosnat somotski
predmet. Uzela ga je od njega i drhtavim prstima otvorila bravu.
Poloen na belom satenu, obeen o fini zlatni lanac, bio je najveci rubin kojeg je ikada
videla. Bio je iseen u obliku srca. Pored njega, u drugom plitkom leistu bio je
smaragd obloen dijamantima - u obliku srca. Pored smaragda je bio velianstven,
svetlucavi dijamant.
Dijamant je bio iseen u obliku suze.
Grizui usnu kako bi brada prestala da joj drhti, Aleksandra je podigla oi do njegovih.
Mislim, proaputala je, pokuavajui da se nasmei, da u nositi rubin na dan
Kraljiine trke, tako da kada veem svoju traku na tvoj rukav-
Uz jecaj, Dordan ju je povukao u naruje.
Sada kada si rekao sve druge stvari, proaputala je kada je konano podigao usne sa
njenih nekoliko minuta kasnije, misli li da bi mogao eventualno da kaze volim te?
ekala sam to da ujem od kako si poeo i-
Volim te, rekao je estoko. Volim te, proaputao je meko, zakopavajui lice u
njenu kosu. Volim te, ostao je bez daha, ljubei njene usne.
Epilog