Professional Documents
Culture Documents
Judith McNaught
Dvostruki Standardi
Dragi čitaoci,
Judith je ovaj roman posvetila svojim prijateljima, a ja prevod i obradu ovog
romana posvećujem ljubiteljima FB stranica: Istorijski Povijesni Ljubavni Romani
i Ljubavni Erotski Romani.
Nemojte biti strogi kritičari prema ovom prevodu, jer ja nikad nisam živela na
prostoru ex Jugoslavije, pa mi fali puno reči na srpskom jeziku, a i daleko sam
od profesionalnog prevodioca U suštini, prevod bi opisala sa; TO JE TO!
Prvo poglavlje
„Onda istrage nisu bile dovoljno temeljne!“ Ispravši se, potpredsednik zagladi
rukom kosu, a onda pust ruku da mu padne niz telo. „Vidi Philipe, shvatam da
je Sinclair tvoj posinak, ali ti ćeš morati uraditi nešto da ga zaustaviš. On je na
putu da nas uništi.“
Oči Philipa Whitwortha se suziše. “Nikad ga nisam priznao kao svog posinka,
niti ga moja žena priznaje kao svog sina. Sada, šta mi, tačno, predlažeš da
uradim da bih ga zaustavio?”
„Ubaci svog špijuna u njegovu kompaniju, saznaj ko je njegov kontakt ovde. Ne
zanima me šta ćeš uraditi, ali za Boga milog, učini nešto!“
Philipov odgovor prekinulo je zujanje interfona na njegovom stolu. Prstom je
pritisnuo dugme. „Da, šta si htela, Helen?“
„Žao mi je što vas ometam, gospodine,“ reče njegova sekretarica, „ali ovde je
neka gospođica Lauren Danner. Kaže da ima zakazan termin sa vama, a u vezi
sa zaposlenjem.“
„Ima“, ljutito uzdahnu. „Složio sam se da je intervjuišem za posao kod nas. Reci
joj da ću je videti za par minuta. On pritisnu dugme na off ponovo usmeri
svoju pažnju na potpredsednika koji je sve ovo posmatrao zainteresovan.
„Od kad se ti to mešaš u posao kadrovske službe, Philipe?“
“U ovom slučaju to je učtivost, “ Philip objasni sa uzdahom nestrpljenja. “Njen
otac je moj rođak, peto li šesto koleno, koliko se sećam. Danner je jedan od onih
rođaka koje je moja majka iskopala pre nekoliko godina prilikom istraživanja
našeg porodičnog stable. Svaki put kad bi otkrila nekog novog, mogućeg,
rođaka, ona bi ga pozvala u našu kuću na “ljupku, malu, vikendsku, posetu”
tako da ih može ispitati o njihovom poreklu I otkriti da li su vredni pomena u
njenoj knjizi. Danner je bio professor na Čikaškom univerzitetu. On nije
mogao da dođe, pa je poslao svoju suprugu, koncertnog pijanistu, I svoju
kćerku da dođu umesto njega. Gospođa Danner je poginula u saobraćajnoj
nesreći, par godina kasnije. Od tada nisam o njemu ništa čuo, do ove nedelje
kada je pozvao I pitao me da intervjuišem njegovu kćerku Lauren, za posao.
Rekao je da u Fenster, državi Missouri, gde on sad živi, nema ničeg pogodnog
za nju.”
“Vrlo drsko od njega, zar ne?”
Izraz Philipovog lica je bio ispunjen dosadom. „Daću devojci nekoliko minuta
vremena, a onda ću je postaviti na odjel za pakovanje. Nemamo pozicije za one
sa višom muzičkom spremom, čak i da imamo, nikad ne bi zaposlio Lauren
Danner. Nikad u životu nisam sreo dete koje me je toliko iritiralo, a tek njeno
domaćinsko vaspitanje. Imala je tad oko devet godina, bucmasta, pegava sa sve
crvenom kosom koja je izgledala kao da nikad nije videla ćešalj. Nosila je
užasne naočale, i tako mi Bog pomogao, da to dete pogleda u nekog od nas …”
On je otvorio kovertu koju mu je uručila I izvadio listove koji su bili u njoj, ali
njegove smeđe oči su svo vreme proučavale devojčino lice. “Sličnost sa tvojom
majkom je upečatljiva,” rekao je posle dužeg trenutka. “Bila je Italijanka, zar
ne?”
“Moji baka I djed su rođeni u Italiji,” pojasnila je Lauren. “Majka mi je rođena
ovde.”
Philip klimnu glavom. „Kosa ti je mnogo svetlija, od njene. Ali, izgledaš, gotovo,
isto kao i ona.“ Njegov pogled se prebaci na biografiju koju mu je dala kad je
nepristrasno dodao, “Bila je izuzetno lepa žena.”
Lauren se lagano naslonila na svoju stolicu, malo ošamućena tokom kojim je
ovaj razgovor tekao. Bilo je prilično, uznemirujuće, otkriće da je, uprkos
njegovom hladnom ponašanju od prije četrnaest godina, Philip Whitworth
očigledno mislio da je Gina Danner bila lepa žena. I sad je govorio Lauren da je
i ona, isto tako, lepa.
Dok je on proučavao njenu biogragiju, Laurenin pogled je prelazio preko,
ogromne, luksuzno opremljene, kacelarije iz koje je Philip Whitworth vladao
svojim korporativnim carstvom. Onda je studirala njega. Za čoveka, u svojim
pedesetim, bio je izuzetno atraktivan. Iako mu je kosa bila prošarana sedim, lice
mu je bilo relativno bez bora, a nije bilo ni traga od viška kilograma na
njegovom visokom, dobro održavanom, telu. Sedeći tako iza svog ogromnog,
baronialnog, stola u besprekorno krojenom, tamnom, odelu, zračio je aurom
bogatstva i moći, koje su Lauren nerado inpresionirale.
Dok ga je sad posmatrala očima odrasle osobe, više joj se nije činio kao hladan,
sujetan, snob, kakvim ga je pamtila. U stvari, bila je činjenica da je svaki inč
njega odavao eleganciju pripadnika višeg društva. Njegov odnos prema njoj je
bio uljudan, a imao je i smisla za humor. Sve u svemu, Lauren si nije mogla
pomoći odstraniti osećaj da bi njene višegodišnje predrasude protiv njega
mogle biti neopravdane.
Philip Whitworth okrenu drugu stranu njene biografije, a Lauren se zapita
zašto je najednom promenila svoje osećanje u vezi sa njim. Istina, on je sad bio
srdačan i ljubazan sa njom, ali zašto i nebi bio? Ona više nije bila neugledna
mala devetogodišnjakinja,; ona je sada mlada žena sa telom i licem koje tera
muškarce da se okreću za njom.
Prevod i obrada: Mrs. Elizabeth Darcy
Dvostruki Standardi – Judith McNaught
Da li je zaista pogrešno procenila ovog čoveka pre toliko godina? Ili je ona sad
popuštala pod uticajem očiglednog bogatstva i moći Philipa Whitwortha?
„Iako su tvoje ocene vrhunske, nadam se da shvataš da one u svetu biznisa
beznačajne,“ reče on.
Lauren automatski prebaci svoju pažnju na temu zbog koje je tu. „Svesna sam
toga. Diplomirala sam na muzici jer to volim, ali sam shvatila da u njoj nema
budućnosti za mene.“ Sa dostojanstvom, ona je, ukratko, objasnila njene razloge
zbog kojih napušta svoju muzičku karijeru pijanistkinje, uključujući i
probleme u vezi zdravlja njenog ova, kao i one finansijske prirode.
Philip je pažljivo saslušao, a zatim ponovo bacio pogled na njenu biografiju.
„Primetio sam da si već na fakultetu pohađala par poslovnih kurseva.“
Kada je napravio pauzu, Lauren je počela verovati da on stvarno razmišlja da
joj ponudi nekakav posao.
„Zapravo, fali mi samo nekoliko kurseva da bi bila kvalifikovana za poslovni
stepen.“
„I za vreme studija, radila si posle predavanja i tokom leta kao sekretarica,“
nastavio je on zamišljeno. “Tvoj otac to nije pomenuo, prilikom našeg
telefonskog razgovora. Da li su tvoje veštine u kucanju odlične kao i tvoja
biografija?“
„Da,“ reče Lauren, ali na pomen njenog rada kao sekretarice, njen entuzijazam
je počeo da bledi.
On se opustio u svojoj fotelji i, nakon nekoliko trenutaka razmišljanja, donese
odluku. „Mogu ti ponuditi posao sekretarice, Lauren, posao sa izazovom i
odgovornošću. Ne mogu ti ponuditi više od toga, sve dok ne budeš dobila
potrebne poslovne kvalifikacije.”
“Ali ja ne želim da budem sekretarica, “ Lauren uzdahnu.
Nestašan osmeh zakrivi njegove usne kad je video koliko je obeshrabreno
izgledala. „Rekla si da je novac, trenutno, tvoj primarni cilj – a upravo se
dešava da si nekvalifikovana za rukovođenje, a vrhunska si sekretarica.
Potražnja je velika, zato je to mesto i jako dobro plaćeno. Moja sekretarica, na
primer, plaćena je skoro koliko i jedan moj srednji menadžer.“
„Ali čaki i tako …“ Lauren poče da protestuje.
dam veoma neobičnu ponudu. Molim te, ne raspravljaj dok ne čuješ o čemu se
radi, u potpunosti. Sada, šta znaš o korporativnoj ili industrijskoj špijunaži?”
Lauren je imala neprijatan osećaj da visi preko opasne litice. „Dovoljno da
znam da su ljudi, koji su se tim bavili, slani u zatvor zbog toga, i to da ja neću
apsolutno ništa da imam sa tim, gospodine Whitworth.“
„Naravno da nećeš,“ rekao je glatko Philip. „I molim te, zovi me Philim; na
kraju krajeva mi smo u srodstvu, a ja tebe već oslovljavam imenom, Lauren.”
Nelagodno, Lauren klimnu glavom.
Ne tražim od tebe da špijuniraš drugu kompaniju, tražim od tebe da špijuniraš
moju. Dozvoli da ti objasnim. U nekoliko proteklih godina kompanija koja se
zove Sinco postala je naš najveći konkurent. Svaki put kad izađemo sa
ponudom Sinco izgleda zna koliku smo ponudu dali i oni ponude samo jedan
procenat manje. Nekako, oni saznaju šta stavljamo u zatvorene ponude, oni
onda ponude nešto nižu cenu od naše i ukradu nam ugovor. To se ponovilo i
danas. Postoji samo šest ljudi, iz ove firme, koj su mogli Sincu otkriti
informaciju o našoj ponudi, a jedan od njih je špijun. Ne želim da otpustim pet
lojanih, sposobnih, rukovodilaca samo da bi se otarasio izdajnika u sopstvenim
redovima. Ali ako Sinco nastavi da nam krade poslove na ovaj način, moraću
početi da otpuštam ljude,“ on nastavi. „Ja zapošljavam dvanaest hiljada ljudi,
Lauren. Dvanaest hiljada ljudi zavisi od Whitworth Enterprises da bi preživeli.
Dvanaest hiljada porodica zavisi od ove korporacije da bi imali krov nad
glavom i hranu na stolu. Imaš šansu da im pomogneš da zadrže svoja radna
mesta i svoje stanove. Sve što tražim od tebe je da se, još danas, prijaviš na
mesto sekretarice kod Sinco. Bog zna da će morati povećati broj svog osoblja da
bi odradili posao koji su ukrali od nas. Sa tvojim veštinama i iskustvom,
verovatno bi razmislili da ti ponude posao izvršne sekretarice na nekom
visokom nivou.“
Bez boljeg razmatranja predloga, Lauren je upitala, „Ako dobijem posao, šta
onda?“
„Onda ću ti dati imena šestorice ljudi koji bi mogli biti špijun, i sve što treba da
uradiš je da slušaš ko u Sincu pominje jedno od tih imena.“
On se nagnu napred u svojoj stolici i prekrsti ruke na stolu. „To je veliki ulog,
Lauren, ali iskreno, ja sam dovoljno očajan da pokušam bilo šta. Sada, ovo je
Prevod i obrada: Mrs. Elizabeth Darcy
Dvostruki Standardi – Judith McNaught
moj deo pogodbe: Planirao sam da ti dam ponudu da radiš kod nas za prilično
atraktivnu platu ... „
Cifra koju je imenovao zapanila je Lauren. Bilo je znatno više nego što je njen
otac dobijao radeći kao nastavnik. Ako bi živela skromno, mogla bi izdržavati
svoju porodicu i sebe.
„Vidim da si zadovoljna,“ ozari se Philip. „Plate u velikim gradovima, kao što je
Detroit, su puno veće u odnosu na one u manjim mestima. Sada, ako se danas
posle podne prijaviš u Sinco i oni ti ponude mesto sekretarice, želim da ga
prihvatiš. Ako je plata tamo niža od ove koju sam ti ponudio, moja kompanija
će ti, mesečno, slati ček da bi pokrili razliku. Ako budeš u stanju da otkriješ ko
je špijun u mojim redovima, ili bilo šta od stvarne vrednosti za mene, dobit ćeš
bonus od deset hiljada dolara. Od sad pa u narednih šest meseci, ako ne budeš
mogla otkriti špijuna ili bilo šta važno, u tom slučaju možeš dati otkaz u Sincu i
vratiti se da radiš kao sekretarica za nas. Čim završiš poslovne studije dati ću ti
neku drugu poziciju u mojoj kompaniju, po tvom izboru. Naravno, onaj koji
možeš izvesti.“ Njegove smeđe oči prešle su preko jenog lica.
„Nešto te muči,“ on tiho primeti. „Šta to?“
„Sve me zabrinjava, gospodine Whitworth.“
„Molim te, oslovljavaj me imenom. Barem to uradi za mene.“ Umornim
uzdahom, on se zavalio nazad u naslonjač. „Lauren, znam da nemam
apsolutno nikakvo pravo tražiti od tebe da se prijaviš kod Sinca. Možda ćeš se
iznenaditi saznanja da sam svestan kako smo neprijatni prema tebi bili tokom
tvoje posete kod nas, pre četrnaest godina. Moj sin, Carter, je tad bio u
problematičnom dobu. Moja majka je bila opsednuta istraživanjem našeg
porodičnog stabla, a moja supruga i ja ... pa, žao mi je što, barem mi, nismo bili
srdaćniji.“
U normalnim okolnostima, Lauren bi ga odbila. Ali njen život je bio na
prekretnici, a njena finansijska odgovornost je bila ogromna. Osećala se
ošamućeno, neizvesno i neverovatno opterećeno.
„U redu,“ reče ona polako. „Prihvatam.“
„Dobro“, odmah reče Philip. Uzeo je slušalicu i okrenuo btoj Sinco kompanije
tražeći da ga spoje sa menadžerom za zapošljavanje, a onda je predao Lauren
slušalicu da zakažr termin. Laurenina, tajna, nada da će Sinaco odbiti, odmah
Prevod i obrada: Mrs. Elizabeth Darcy
Dvostruki Standardi – Judith McNaught