Professional Documents
Culture Documents
Snežana M. Šerbula
Velizar D. Stanković
PRAKTIKUM
ZA
TEHNOLOŠKE OPERACIJE
Na Tehničkom fakultetu u Boru dugi niz godina se odvijaju vežbe iz fenomena prenosa i
operacija u tehnologiji i metalurgiji za studente tehnološkog i metalurškog odseka. U ovom
praktikumu, pored eksperimentalnog dela gde su detaljno opisane procedure eksperimenata, date su i
teorijske osnove koje su potrebne za bolje razumevanje nastavnog gradiva koje praktikum obrađuje.
Sadržaj praktikuma će omogućiti da studenti uspešno savladaju nastavno gradivo iz tehnoloških i
metalurških operacija. Praktikum obuhvata dva dela:
- Mehanika fluida
- Mehanika heterogenih sistema
Mehanika fluida sadrži četiri vežbe sa teorijskim uvodom i to:
1. Dinamika realnih fluida
2. Strujanje realnih fluida
3. Otpor pri strujanju fluida u cevi
4. Energetski gubici pri strujanju fluida
Mehanika heterogenih sistema sadrži četiri vežbe sa teorijskim uvodom i to:
1. Dinamika realnih fluida
2. Taloženje
3. Filtracija
4. Fluidizacija
Tokom pripreme ovog praktikuma mnogo su nam pomogle kolege Dr Milan Sovilj, Dr
Nevenka Bošković - Vragolović i Dr Milan Antonijević koji su korismim sugestijama doprineli da ovaj
praktikum dobije konačni oblik na čemu im se zahvaljujemo. Takođe se zahvaljujemo Javorki Stošić na
pomoći pri izradi ilustracija za ovaj praktikum.
Zahvalnost dugujemo rukovodstvu Tehničkog fakulteta na materijalnoj i organizacionoj pomoći
oko izdavanja ovog praktikuma.
Nadamo se da će praktikum, pored studenata Tehničkog fakulteta u Boru, koristiti i studenti sa
drugih srodnih fakulteta na kojima se izučavaju fenomeni prenosa.
Simbol Opis
A, Ap, As Površina, površina čestice, površina sfere
Ard Arhimedov kriterijum za nepoznati prečnik čestice
Aru Arhimedov kriterijum za nepoznatu brzinu taloženja čestice
ap Specifična površina čestice
as Ubrzanje tela
a, b Dimenzije kanala
a, b Koeficijent pravca, odsečak na ordinati
C Koncentracija suspenzije
c Konstanta filtracije
CD Koeficijent otpora usled oblika
Cpp Koeficijent prigušne ploče
D, d, de, dp, ds Prečnik cevovoda, ekvivalentni prečnik, prečnik čestice, prečnik sfere
E Visina energije saopštene fluidu između preseka 1 i 2
F, F, FG Dimenzija sile, sila, sila gravitacije
FD, Fp Ukupna sila otpora usled oblika, sila pritiska
Fs , F t Spoljna sila koja deluje na telo pri kretanju kroz fluid, sila trenja
Fr Frudov kriterijum (Froude)
f1,2 Visina gubitaka energije koji se javljaju između preseka 1-1 i 2-2
G Maseni protok
g Gravitaciono ubrzanje
gč.f. Maseni udeo čvrste faze u suspenziji
H, Hrot Hidrodinamička visina, visina čigre u rotametru
h Visina stuba tečnosti
K Konstanta filtracije
L, L, Le Dimenzija dužine; dužina cevovoda; Ekvivalentna dužina
l, l Linearna dimenzija, dužina
M Dimenzija mase
M, Mi, Msm Molekulska masa, molekulska masa komponente i, molek. masa smeše
m Masa
No Broj eksperimenta
n, n, n Bezdimenzioni faktor za određivanje ekvivalentne dužine, relativna
hrapavost, bezdimenzioni faktor u jednačini Ričardson-Zaki
O Okvašeni obim
P Pritisak fluida
Q Zapreminski protok
R Univerzalna gasna konstanta
Rm Otpor filtracionog medijuma i uređaja za filtraciju
Re, Rep Rejnoldsov broj, Modifikovani Rejnoldsov broj (Reynolds)
rh Hidraulički radijus
T Temperatura
u, uo, um.f. Brzina fluida, brzina slobodnog taloženja, brzina minimalne fluidizacije
usr, umax Srednja brzina fluida, maksimalna brzina fluida
V, Ve Zapremina, ekvivalentna zapremina filtrata
Vp, Vs Zapremina čestice, zapremina sfere
Xi Molski udeo komponente i u smeši
x; y; z Koordinate
z Geodetska visina
Grčki simboli:
α Specifični otpor kolača pri filtraciji
γ Masa čvrste faze u suspenziji
∆ Razlika
δ Odstupanje
ε, εm.f. Poroznost sloja, poroznost minimalne fluidizacije
ϕi Zapreminski udeo komponente i u smeši
λ Koeficijent podužnog trenja
µ, µsm, µi Koeficijent dinamičkog viskoziteta, koef. din. vis. smeše i komponente i
ν, νsm, νi Koeficijent kinematskog viskoziteta, k. kin. vis. smeše , k.k. v. komp. i
ρ, ρp, ρč.f. Gustina fluida, gustina čestice, gustina čvrste faze u suspenziji
τ; τ Dimenzija vremena, vreme
τxy Napon smicanja između slojeva fluida koji deluje u ravni xz
ξ Koeficijent mesnog otpora
ψ Sferičnost
I DEO
MEHANIKA FLUIDA
2 S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
Mehanika fluida predstavlja deo primenjene mehanike koja proučava ponašanje fluida u
mirovanju (hidrostatika) ili kretanju (hidrodinamika). Pri tome se pod pojmom fluid, podrazumeva
tečno i gasovito stanje materije.
Karakteristične veličine realnih fluida koje se koriste u mehanici fluida su: gustina, pritisak,
stišljivost, temperaturno širenje kao i viskoznost fluida.
Gustina (ρ) predstavlja masu jedinice zapremine i ima dimenziju:
M
ρ ( =) (I.1.1)
L3
Za većinu proračuna, gustina tečnosti je konstantna, odnosno može se zanemariti uticaj
temperature i pritiska na gustinu tečnosti.
Gustina gasova(ρ) može se odrediti iz jednačine stanja:
P⋅M
ρ= (I.1.2)
R ⋅T
Pritisak (P) predstavlja silu (F) po jedinici površine (A) i ima dimenziju:
L
M⋅
F τ2 = M
P ( =) 2 = (I.1.3)
L L2
L ⋅ τ2
Pritisak fluida prenosi se istim intenzitetom u svim pravcima i deluje normalno na bilo koju
ravan. Pritisak se može izraziti i meriti visinom stuba fluida (h), pri čemu se uvek odnosi na
određenu gustinu fluida:
P
h= (I.1.4)
ρ⋅g
Atmosferski pritisak zavisi od nadmorske visine i vremenskih okolnosti, i približno je
jednak 1bar=105Pa. Jedinice za pritisak van SI sistema su fizička atmosfera
(1atm=1,01325.105Pa=1,01325bar) i tehnička atmosfera (1at=1kp/m2=0,981.105Pa). Pored ovih
jedinica negde su još u upotrebi visina živinog stuba i visina vodenog stuba
. 5
(1bar=750mmHg=0,101972 10 mmH20).
Stišljivost fluida je karakteristika gasova. Sa povećanjem pritiska koji deluju na gasove
smanjuje se zapremina gasova. Sa povećavanjem pritiska, tečnosti veoma malo menjaju zapreminu,
pa se tečnosti smatraju za nestišljive fluide.
1.Dinamika realnih fluida 3
Svakoj tački sa kordinatama (X; Y) odgovara određeni fluid i to onaj čiji viskoznosti određujemo.
Koordinate X,Y, određenih fluida date su u prilogu uz nomograme. Na ordinatnu osu s desne strane
nomograma nanesene su vrednosti viskoznosti u Pa.s, za gasove u opsegu od 0,005.10-3 do 0,1.10-3,
a za tečnosti od 0,1.10-3 do 100.10-3. Ordinatna osa sa leve strane nomograma ima temperaturnu
podelu gde se vidi da za gasove temperature opada, a za tečnosti raste. Viskoznost određenog
fluida, na datoj temperaturi, određuje se sledećim postupkom:
- prvo se u tabelama, koje su date u prilogu uz nomogram, odrede koordinate X i Y za dati fluid,
- onda se u odgovarajućem nomogramu (ili za gas, ili za tečnost) odredi tačka u mreži
pravougaonog kordinatnog sistema sa koordinatama X i Y. Tada se spoji pravom linijom tačka
zadate temperature i upravo određena tačka datog fluida,
- prava linija koja je nacrtana, produži se do preseka sa ordinatnom osom viskoznosti, i tako se
odredi vrednost viskoznosti zadatog fluida na datoj temperaturi.
Kao što se vidi rad sa ovakvim nomogramima je vrlo jednostavan, a do rezultata se dolazi
brzo.
Slika I.1.1. Nomogram viskoznosti gasova Slika I.1.2. Nomogram viskoziteta tečnosti
U inženjerskoj praksi se češće radi sa smešama fluida, nego sa čistim sistemima, te se za
izračunavanje viskoziteta smeše gasova može koristiti sledeći izraz:
n
∑ X ⋅µ ⋅ i i Mi
µsm = i =1
n
(I.1.9)
∑X ⋅
i =1
i Mi
n
gde je: M sm = ∑ ϕi ⋅ M i - molska masa smeše
i =1
odnosno:
µ s = µ ⋅ (1 + 4,5ϕ) za 0,1 < ϕ ≤ 0,4 (Ι.1.14)
I.1.2. Hidrodinamika
Mirovanje i kretanje fluida prouzrokuju sile koje deluju na fluid. Ako silu koja deluje na
fluid obeležimo sa F, i ako nema promena intenziteta sile sa vremenom onda je:
dF
=0 (I.1.16)
dτ
Ovo znači da su sve sile koje deluju na fluid konstante i ne menjaju se sa vremenom, pa je
onda i brzina fluida funkcija samo koordinata posmatrane tačke. Takvo strujanje je stacionarno:
6 S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
u = f (x, y, z) (I.1.17)
Kod nestacionarnog strujanja, brzina pored ovoga, zavisi još od vremena:
u = f (x, y, z, τ) (I.1.18)
M
pri čemu je G Ai ( = ) - maseni protok fluida kroz bilo koji presek A cevovoda
τ
Jednačina kontinuiteta može se razviti u obliku:
G A = Q ⋅ρ = u ⋅ A ⋅ρ (I.1.20)
Bernulijeva jednačina predstavlja jedan oblik zakona o održanju energije. Za idealne fluide
ona glasi: U bilo kom preseku cevi, pri stacionarnom kretanju fluida, hidrodinamička visina pritiska
H je konstantna.
Do Bernulijeve jednačine dolazi se rešavanjem Ojlerovih diferencijalnih jednačina strujanja
idealnog fluida1, pri stacionarnom kretanju:
1
Detaljnije o Ojlerovim jednačinama videti u knjizi: Velizar D. Stanković, Fenomeni prenosa i operacije u metalurgiji, TF Bor, str. 50, tom 1
1.Dinamika realnih fluida 7
dP u2
dz + + d = 0 (I.1.23)
ρ⋅g 2g
odnosno posle integrisanja:
P u2
z+ + =H (I.1.24)
ρ ⋅ g 2g
gde su: z ( = ) [ L ] - geodetska visina, ili visina položaja, koja je merilo potencijalne energije
fluida u odnosu na proizvoljno izabranu horizontalnu ravan;
P
( = ) [ L] - statička ili piezometrijska visina, ili visina pritiska koja je merilo energije
ρ⋅g
pritiska fluida;
2
u
( = ) [ L] - visina brzine koja je merilo kinetičke energije fluida;
2g
H ( = ) [ L] - hidrodinamička visina koja je konstantna.
Ako je hidrodinamička visina pritiska u cevovodu konstantana, onda zbir svih njegovih
sabiraka u jednom poprečnom preseku toga voda mora biti jednak zbiru u nekom drugom
poprečnom preseku tog voda, pod uslovom da između ova dva mesta nema izvora i ponora mase i
energije. U tom slučaju može se napisati:
P1 u 12 P u2
z1 + + = z2 + 2 + 2 (I.1.25)
ρ ⋅ g 2g ρ ⋅ g 2g
Jednačina (I.1.25) naziva se Bernulijeva jednačina. Unutar zbira, pojedine vrednosti mogu
se transformisati jedna na račun drugih, ali samo tako da njihov zbir ostane konstantan.
Sve ovo važi za idealne fluide. Kod realnih fluida, pri kretanju dolazi do viskoznog trenja
između pojedinih slojeva fluida, između fluida i zida cevi, i usled promene pravca strujanja. Za
savlađivanje otpora pri strujanju realnih fluida troši se izvesna količina energije. Ovi energetski
gubici se ne mogu zanemariti, tako da se jednačina (I.1.25) dobija još jedan član i tako se dobija
proširena Bernulijeva jednačina za realne fluide:
P1 u 12 P u2
z1 + + − f 1− 2 = z 2 + 2 + 2 (I.1.26)
ρ ⋅ g 2g ρ ⋅ g 2g
gde je: f1,2 - visina gubitaka energije koji se javljaju između preseka 1-1 i 2-2 razmatranog cevovoda
usled mesnih otpora i podužnog trenja.
Ukoliko u razmatranom sistemu, između poprečnih preseka 1-1 i 2-2, u cevnom
vodu postoji neki uređaj koji saopštava energiju fluidu (pumpa, ventilator i dr.), visina ove energije
se takođe mora uzeti u obzir, i u tom slučaju dobijamo prošireni oblik Bernulijeve jednačine:
P1 u 12 P u2
z1 + + − f 1, 2 + E = z 2 + 2 + 2 (I.1.27)
ρ ⋅ g 2g ρ ⋅ g 2g
gde član E ( = ) [ L ] predstavlja visinu energije saopštene fluidu između razmatranih preseka 1-1, 2-2.
8 S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
U dosadašnjoj analizi Bernulijeve jednačine svi njeni članovi imali su dimenziju dužine.
Otuda i nazivi “visina” za pojedine njene članove: visina pritiska, visina gubitka energije, i
td. Vrednosti članova Bernulijeve jednačine mogu se izraziti i dimenzijom pritiska. Ova
transformacija se postiže ako se jednačina (I.1.27) pomnoži proizvodom ρ ⋅ g :
u12 ⋅ρ u 2 ⋅ρ
z1 ⋅ρ ⋅ g + P1 + − f1,2 ⋅ρ ⋅ g + E ⋅ρ ⋅ g = z 2 ⋅ρ ⋅ g + P2 + 2 (I.1.28)
2 2
Ovaj oblik Bernulijeve jednačine obično se koristi za proračun ventilacionih uređaja.
Grupisanjem srodnih članova jednačine (I.1.28) dobija se:
(z1 − z 2 ) ⋅ρ ⋅ g + ( P1 − P2 ) +
(u 2
1 − u 22 ) ⋅ρ
− f1,2 ⋅ρ ⋅ g + E ⋅ρ ⋅ g = 0 (I.1.29)
2
Kako obe prethodne jednačine imaju dimenziju pritiska, tako se jednačina (I.1.29) može
izraziti i odgovarajućim razlikama pritisaka:
∆Pg + ∆Ps + ∆Pd − ∆Pf + ∆PE = 0 (I.1.30)
Režim strujanja fluida ispitivao je Osborn Reynolds, koji je svoja merenja vršio na uređaju
sličnom našoj aparaturi (Slika I.1.3). Za određivanje režima strujanja realnog fluida, izračunava se
vrednost bezdimenzione grupe poznate kao Rejnoldsov broj (Re):
ρ⋅u ⋅l
Re = (I.1.31)
µ
u - srednja brzina fluida
ρ - gustina fluida
µ - dinamička viskoznost fluida
l - linearna dimenzija koja može biti:
• prečnik cevi kroz koju struji fluid
• ekvivalentni prečnik kada fluid struji kroz prostor koji nije kružnog poprečnog
preseka.
1.Dinamika realnih fluida 9
Slika I.1.3. Aparatura za Rejnoldsov ogled: (1) – rezervoar; (2) – staklena horizontalna cev
prečnika 25,5 mm; (3) – kapilara; (4) – obojena tečnost; (5) – slavina
Otvaranjem slavine na rezervoaru obojene tečnosti i slavine (5) postiže se proticanje vode i
obojene tečnosti koja u obliku tanke niti ističe iz kapilare u cev. Pri manjim brzinama nit obojene
tečnosti, kreće se u osi cevi, ne mešajući se sa vodom oko nje. Strujnice se kreću paralelno bez
međusobnog mešanja i to je osnovna karakteristika laminarnog strujanja (slika I.1.4.).
Pri postepenom otvaranju slavine (5) dolazi do povećanja brzine strujanja vode kroz cev i
lelujanja niti obojene tečnosti. Jednog momenta nit počinje da se kida stvarajući uzastopne vrtloge,
koji se usled daljeg povećanja brzine razbijaju bojeći vodu u cevi, kao na slici I.1.5. Brzina pri kojoj
dolazi do kidanja niti naziva se kritična brzina i ona je karakteristična za prelaz iz laminarnog
režima strujanja u preobražajnu oblast (Re=2320). Zbog stvaranja vrtloga tokom strujanja,
preobražajna oblast više podseća na turbulentni režim strujanja fluida.
10 S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
Slika I.1.4. Prikaz laminarnog strujanja Slika I.1.5. Prikaz turbulentnog strujanja
tečnosti tečnosti u osi cevi
Ekvivalentni prečnik (de) je neophodan za definisanje režima strujanja fluida kroz vodove
čiji je poprečni presek različit od kružnog. Ekvivalentni prečnik je jednak četvorostrukoj vrednosti
hidrauličkog radijusa:
d e = 4 ⋅ rh (I.1.32)
Hidraulički radijus (rh) predstavlja odnos živog preseka fluida u cevi ili kanalu i
okvašenog obima. Pod živim presekom podrazumeva se površina preseka onog dela voda koji je
napunjen fluidom.
de A živi presek
rh = = = (I.1.33)
4 O okvašeni obim
Za vod kružnog preseka u kome fluid struji kroz ceo prostor, hidraulički radijus je:
d2π
A d
rh = = 4 = (I.1.34)
O d⋅π 4
Za otvoreni kanal širine a i visine tečnosti u kanalu b (slika I.1.6.) ekvivalentni prečnik je
dat izrazom:
4A 4(a ⋅ b)
de = = (I.1.35)
O a + 2b
Pri proticanju fluida kroz anularni prostor između dve cevi tipa “cev u cev”, kao što se vidi
na slici I.1.7., ekvivalentni prečnik je definisan razlikom većeg i manjeg prečnika:
D2π d2π
4 −
4A 4 4 π(D + d ) ⋅ (D − d )
de = = = = D−d (I.1.36)
O πD + πd π(D + d)
Raspored brzina fluida pri kretanju kroz cev može se eksperimentalno prikazati pomoću
sledećeg ogleda. Na uređaju za Rejnoldsov ogled, sa slike I.1.3., može se otvoriti samo slavina za
obojenu tečnost, a pri tom slavina (5) ostaje zatvorena, što znači da tečnost u toj cevi miruje (u=0).
U tom slučaju doći će do nagomilavanja obojene tečnosti oko kapilare, čime se stvara “čep”
obojene tečnosti u staklenoj cevi, kako je to prikazano na slici I.1.8. Ako se tada otvori slavina (5),
sa masom vode krenuće i “čep” obojene tečnosti. Može se uočiti da brzine kretanja svih tačaka u
“čepu” obojene tečnosti nisu iste, već se menjaju od u=0 uz zidove cevi, do u=umax u osi cevi, kako
je to prikazano na slici I.1.9.
Slika I.1.8. Stvaranje “čepa” na početku cevi Slika I.1.9. Parabolična raspodela čepa
od brzine kretanja susednih cilindara. Prvi sloj usled dejstva spoljnjeg trenja o zid cevi ima
najmanju brzinu. Usled viskoznih sila unutrašnjeg trenja, tangencijalni naponi se uspostavljaju
između slojeva, time što oni opadaju idući ka osi cevi, a gradijent brzine raste. Raspored brzina
pojedinih slojeva zavisi i od režima strujanja, tj. od Rejnoldsovog broja. Raspored brzina pri
laminarnomi turbulentnom strujanju mogu se videti na slici I.1.10.
Karakteristična veličina za svaki režim strujanja fluida je srednja brzina fluida koja se može
definisati izrazom:
Q L
u sr = ( =) (I.1.37)
A τ
Pored srednje brzine fluida postoji i maksimalna brzina fluida koja se može izmeriti u osi
cevi. Teorijski, i eksperimentalno se može dokazati da je odnos srednje i maksimalne brzine kod
laminarnog strujanja jednak:
u sr
= 0,5 (I.1.38)
u max
Kod turbulentnog strujanja odnos srednje i maksimalne brzine zavisi, od vrednosti
Rejnoldsovog broja, kako je to prikazano na slici I.1.11. Sa dijagrama se vidi da postoje dve apscise
pri čemu je na jednoj Rejnoldsov broj izražen preko maksimalne brzine fluida (donja apcisa), a na
drugoj Re je izraženo preko srednje vrednosti brzine (gornja apcisa).
1.Dinamika realnih fluida 13
vode, doći će do mestimičnog kidanja niti obojene tečnosti pri nekoj brzini uc (kritična brzina).
Iskidana nit će pri manjim brzinama, bliskim uc formirati manje ili više pravilne paraboloide,
ukazujući na paraboličan raspored brzina koji postoji u cevi pri takvom strujanju fluida. Pri većim
brzinama tečnosti, strujanje u cevi postaje turbulentno, pa u cevi dolazi do stvaranja uzastopnih
vrtloga (slika I.1.5.)
Sa daljim povećanjem brzine, nit obojene tečnosti kidaće se sve češće i sve bliže izlazu
tečnosti iz kapilare, pri čemu će se uočavati vrtlozi u cevi. Pri izlazu iz cevi obojenje će se
proširivati na celu zapreminu. Formiranje vrtloga ukazivaće na postojanje turbulentnog režima
strujanja u cevi (sl.I.1.5.).
Ogled uraditi za najmanje pet vrednosti protoka vode. Nakon toga, zatvoriti slavinu (5), i
dopuniti rezervoar vodom.
Primer:
Neka je izmerena zapremina vode 1,8dm3 za vreme od 38 s. Protok je:
V 1,8 ⋅10-3 m3
Q= = = 4, 737 ⋅10-5
τ 38 s
Odgovarajuća srednja brzina:
Q 4 ⋅ 4, 737 ⋅10-5 m
u= = = 0, 0935
( 0, 025) ⋅ π
2
A s
1.Dinamika realnih fluida 15
kg
Gustina vode: 1000
m3
Viskoznost vode: 1⋅10-3 Pa ⋅ s za 20o C
Rejnoldsov broj:
u ⋅ d ⋅ ρ 0, 0935 ⋅ 2,55 ⋅10-2 ⋅1 ⋅103
Re = = = 2375
µ 1 ⋅10-3
Odstupanje od laminarnog toka je:
2375 - 2320
δ= ⋅100 = 2,3%
2375
m3 m
No τ [s ] V m3 Q u Re δ [%]
s s
1.
2.
3.
.
.
16
S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
Direktna merenja su najelementarniji način merenja, ali i danas se ovim načinom često vrše
merenja u cilju baždarenja drugih instrumenata.
Princip merenja sastoji se u merenju vremena (τ) za koje protekne određena masa (m) ili
zapremina (V) fluida. U zavisnosti da li se meri masa ili zapremina fluida dobija se maseni (G) ili
zapreminski (Q) protok fluida.
Zapreminski protok:
V L3 m3
Q= ( ) ( )
= = ( I.2.1)
τ τ s
Maseni protok:
m M kg
G= ( =) ( =) ( I.2.2)
τ τ s
Međusobna zavisnost ovih protoka data je preko jednačine kontinuiteta (I.1.19) i (I.1.20)
G = Q ⋅ρ ( I.2.3)
2. Strujanje realnih fluida 17
Pretpostavimo da između preseka 1-1 i 2-2, na slici I.2.1., dolazi do izvesnog pada pritiska
∆P, zbog nekog energetskog gubitka. Kada se sistem uravnoteži razlika pritisaka manifestuje se
18
S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
razlikom nivoa ∆h manometarske tečnosti. Postojanje ravnoteže znači da je suma svih sila, koje
deluju sa jedne i druge strane preseka C-C jednaka.
Pošto je poprečni presek cevi manometra konstantan i jednak A, onda je bilans sila:
P1 + h1 ⋅ρ ⋅ g + h 2 ⋅ρm ⋅ g = P2 + (h1 − ∆h) ⋅ρ ⋅ g + ∆h ⋅ρ m ⋅ g + h 2 ⋅ρ m ⋅ g ( I.2.4)
Posle sređivanja izraza (I.2.4), dobija se pad pritiska između preseka 1 i 2:
∆P = P1 − P2 = ∆h ⋅ (ρm − ρ) ⋅ g ( = ) Pa ( I.2.5)
Ovakvi manometri nazivaju se diferencijalnim, jer veličina razlike pritisaka osim od razlike
nivoa, ∆h, zavise i od razlike gustina ∆ρ.
Ako je gustina lakšeg fluida mala u odnosu na gustinu težeg fluida (voda-vazduh, ili bilo
koji gas-tečnost) onda se u jednačini (I.2.5) može zanemariti gustina lakšeg fluida (ρ):
∆P = P1 − P2 = ∆h ⋅ρm ⋅ g ( = ) Pa ( I.2.6)
Merenjem pada pritiska pre i iza prigušne ploče određuje se brzina fluida u cevovodu. Mlaz
fluida dostiže maksimalno suženje na odstojanju koje je dva do tri puta veće od prečnika otvora
prigušne ploče. Da bi se osigurala maksimalna razlika nivoa u manometru, merno mesto 2-2 treba
postaviti na mestu maksimalnog suženja strujnica.
2. Strujanje realnih fluida 19
d12 π d2π
Ako su poprečni preseci A1 i A2 kružnog oblika, onda se zamenama A1 = i A2 = 2
4 4
u jednačinu kontinuiteta (I.1.21) ili (I.1.22) dobija:
A1 d2
u 2 = u1 ⋅ = u1 ⋅ 12 ( I.2.9)
A2 d2
kada se jednačina (I.2.9) zameni u (I.2.8) dobija:
d4 P −P
u12 14 − 1 = 2 ⋅ g 1 2 − f1,2 ( I.2.10)
d2 ρ⋅g
∆P P1 − P2
odnosno, ako je = , onda je brzina fluida u preseku 1 data izrazom:
ρ⋅g ρ⋅g
∆P
2⋅g − f1,2
u 1= ρ⋅g ( I.2.11)
d1
4
4 − 1
d2
Gubici energije između preseka 1 i 2 izazvani su promenom kinetičke energije usled
promene poprečnog preseka i mesnog otpora prigušne ploče. Pošto jednačina treba da pokaže
brzinu u funkciji promene kinetičke energije, vrši se zamena izraza koji se odnosi na promenu
pritiska i gubitake između preseka 1 i 2:
∆P ∆P
− f1,2 = C2pp ⋅ ( I.2.12)
ρ⋅g ρ⋅g
gde je Cpp - koeficijent prigušne ploče koji u sebi uključuje mesne otpore prigušne ploče. Ovaj
koeficijent određuje se eksperimentalno.
Nakon toga, brzina u cevovodu, izmerena pomoću prigušne ploče izračunava se po izrazu:
2 ⋅ ∆P
u = u1 = Cpp ( I.2.13)
d 4
ρ ⋅ 1 − 1
d 2
Koeficijent prigušne ploče (Cpp) nije konstantan, i zavisi od brzine strujanja fluida kroz vod i
od odnosa prečnika voda i prečnika prigušne ploče. U literaturi postoje grafici po kojima je moguće
odrediti Cpp od Re-broja i od odnosa manjeg i većeg prečnika.
Obično se veći prečnik cevovoda obeležava sa D koji je jednak d1, a manji prečnik prigušne
ploče sa d (d=d2). Takođe, za poznate prečnike D i d, jednačina (I.2.13) se redukuje do oblika:
2 ⋅ ∆P
u1 = K p ( I.2.14)
ρ
gde je: Kp- konstanta prigušne ploče i ona je:
C pp
Kp = ( I.2.15)
4
D
−1
d
Ako se pad pritiska po definiciji za diferencijalni U-manometar napiše:
P1 − P2 = ∆P = ∆h ⋅ ( ρm − ρ ) ⋅ g ( I.2.16)
2 ⋅ g ⋅ ∆h ⋅ ( ρ m - ρ )
u = Cpp ( I.2.17)
D 4
ρ ⋅ -1
d
Na osnovu toga, protok fluida se izračunava:
D2 ⋅ π 2 ⋅ g ⋅ ∆h ⋅ ( ρ m - ρ )
Q= ⋅ Cpp ( I.2.18)
4 D 4
ρ ⋅ -1
d
Pored prigušne ploče postoji i mlaznica čiji je princip rada isti kao i kod prigušne ploče.
Razlika je samo u konstrukcionim karakteristikama pri čemu je cilj smanjenje mesnog otpora
prigušne ploče2.
Princip rada Venturi cevi sličan je principu rada prigušne ploče, ali ova cev je konstruisana
tako da svodi otpore pri strujanju fluida na minimum (slika I.2.3.).
2
Detaljnije o mlaznici videti u knjizi: Velizar D. Stanković, Fenomeni prenosa i operacije u metalurgiji, TF Bor, str.
137, tom 1
2. Strujanje realnih fluida 21
Ova cev je tako profilisana da pri proticanju fluida kroz nju ne dolazi do odvajanja
graničnog sloja - cev “prati” pravac strujnica. Brzina fluida za Venturi cev izračunava se takođe,
preko jednačine (I.2.13) samo što se umesto koeficijenta Cpp koristi Cv. Koeficijent Venturi cevi je
znatno veći od koeficijnta prigušne ploče i za tehnička merenja je najčešće Cv=0,98.
Venturi cev meri takođe srednju brzinu fluida u cevi.
Pito-Prandtlova cev je uređaj koji meri brzinu u jednoj tački, a najčešće se postavlja u osu
cevovoda i tako meri maksimalnu brzinu u cevovodu. Pito-Prandtlova cev je konstruisana od dve
koaksijalne cevi, kako je to na slici I.2.4. prikazano. Na spoljnjoj cevi nalaze se bočni otvori, veoma
malog prečnika, manjeg od 1mm. Spoljna cev je vezana na jedan krak diferencijalnog manometra, a
drugi krak manometra vezan je za unutrašnju cev. Unutar Pito-Prandtlove cevi nema kretanja fluida.
Za preseke 1-1, ispred Pito-Prandtlove cevi, i 2-2 na samom ulazu u cev, postavlja se
proširena Bernulijeva jednačina:
P1 u2 P u2
z1 + + 1 − f 1, 2 = z 2 + 2 + 2 ( I.2.19)
ρ ⋅ g 2g ρ ⋅ g 2g
Na samom ulazu u Pito-Prandtlovu cev brzina fluida je u2=0, pa se sva kinetička energija
pretvara u energiju pritiska. Kako su preseci 1 i 2 na istoj visini to je z1=z2, pa jednačina (I.2.19)
ima oblik:
u 12 P2 − P1
= + f 1, 2 ( I.2.20)
2g ρ⋅g
Kombinacijom jednačina (I.2.12) i (I.2.20) dobija se izraz za brzinu u osi cevovoda:
2∆P
u = u max = C pc ( I.2.21)
ρ
Cpc - predstavlja koeficijent Pito-Prandtlove cevi i ima vrednost Cpc=0,98-1,0.
22
S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
Kao što je rečeno, Pito-Prandtlova cev meri brzinu u jednoj tački. Da bi merenje dalo tačne
podatke cev mora biti precizno izgrađena i postavljena paralelno sa strujnicama u osi cevi. Takođe,
cev mora biti dovoljno udaljena od bilo kakvih prepreka koje mogu prouzrokovati promene
strujnica.
U poglavlju I.1.2.5 prikazan je odnos srednje i maksimalne brzine u zavisnosti od
Rejnoldsovog broja, kao i grafičko određivanje odnosa brzina usr/umax u funkciji Remax i Resr. Na
osnovu izmerenene umax i pomoću dijagrama koji je dat na slici 1.11, izračunava se usr.
čigra, već čigru pomera promena pritiska u cevi. Rotametar za tečnosti se ugrađuje u cevni vod, na
vertikalnom delu cevovoda. Rotametri su graduisani tako da se vrednost zapreminskog protoka,
najčešće očitava direktno na staklenoj cevi. Na donjem delu rotametra nalazi se ležište čigre, a na
gornjem delu je graničnik koji ne dozvoljava da čigra ode iz rotametra nošena tokom tečnosti. Čigra
je konusno-cilindričnog oblika, tačno definisanih dimenzija. Izrađuje se od hemijski postojanih
materijala, najčešće su to nerđajući čelik, keramika, plastika i td. Na gornjem, cilindričnom delu
čigre, nalaze se zarezi koji omogućavaju da se čigra okreće oko svoje ose (odakle potiče i naziv).
Okretanjem čigre oko svoje ose, smanjuju se gubici i variranja čigre u struji fluida.
Princip merenja rotametrom zasniva se na postizanju ravnoteže između sile gravitacije (Fg),
sile potiska fluida koji podiže čigru naviše (Fp), i sile trenja (Ft), uzrokovane protokom fluida kroz
anularni prostor između zida cevi i čigre.
Bilans sila koje deluju na čigru, koja je prikazana na slici I.2.5., je:
Ft = Fg − Fp = g ⋅ Vč ⋅ (ρč − ρ) ( I.2.22)
Sila gravitacije i sila potiska su konstantne i zavise od zapremine čigre (V), tj. njene veličine
i gustine kao i gustine fluida. Sila trenja se menja sa promenom položaja čigre, i funkcija je brzine
fluida. Sila trenja se može izvesti postavljanjem Bernulijeve jednačine za preseke neposredno ispod
i iznad čige, uz zanemarivanje male promene geodetske visine:
P1 u2 P u2
+ 1 − f1,2 = 2 + 2 ( I.2.23)
ρ ⋅ g 2g ρ ⋅ g 2g
2 ⋅ ∆P
u1 = C l ( I.2.24)
A 2
ρ ⋅ 1 − 1
A 2
Razlika pritisaka ∆P nije jednaka stvarnoj razlici pritisaka koja se javlja na mestu najvećeg
preseka čigre, jer se merna cev i dalje proporcionalno širi, pa je potrebno uvesti relaciju između sile
trenja i pada pritiska:
Ft = ∆Pt ⋅ A č = ∆P ⋅ C 2p ⋅ A č ( I.2.25)
Cl
gde je: Cr = - koeficijent rotametra.
Cp
Kod rotametra konus merne cevi je jako blag pa se može smatrati da je Ač=A1=A2. Zbog
toga se prethodna jednačina može pisati u obliku:
A2 2 ⋅ g ⋅ Vč ⋅ (ρč − ρ)
u1 = C r ⋅ ( I.2.27)
Ač ρ ⋅ ( A1 + A 2 )
gde su: A1, A2, Ač - površine preseka merne cevi na mestima 1 i 2, i maksimalna
površina poprečnog preseka čigre
Vč - zapremina čigre
ρč, ρ - gustine čigre i fluida
Za fluid konstantne gustine, za svaki određeni rotametar, vrednost kvadratnog korena može
se smatrati konstantnom, te jednačina (I.2.27) dobija vrlo jednostavan oblik:
u1 = C,r ⋅ A 2 ( I.2.28)
U konstantu C,r , pored vrednosti kvadratnog korena uvrštava se Cr i Ač. Površina preseka A2
je direktna funkcija visine položaja čigre u cevi. Kod nekih rotametara merna cev izbaždarena je
tako, da visina čigre odnosno njen gornji - horizontalni deo, direktno pokazuju protok fluida (iz
protoka se može izračunati brzina fluida – u1). Negde se pak očitava visina čigre, a sa dijagrama,
koji isporučuje proizvođač, očitava se protok fluida, kao što je to prikazano na slikama I.2.6. i I.2.7.
2. Strujanje realnih fluida 25
U ovu grupu spadaju merači koji pokazuju protok koristeći mehaničke pokretne sisteme.
Pokretni delovi u kontaktu su sa fluidom i mernim mehanizmima koji registruju tok fluida. Ova
registracija može biti podešena za neki određeni vremenski interval, tako da se dobija vrednost
protoka ili brzine fluida. U ovu grupu merača spadaju anemometri, različiti tipovi gasnih satova,
rotacioni diskovi, vodomeri i dr.
Kod anemometara koji se koristi za merenje brzine suvih gasova, struja gasa pokreće sistem
propelera, čije se okretanje registruje satnim mehanizmom. Jedan tip anemometra, dat je na slici
I.2.8.
Cilj izvođenja ove eksperimentalne vežbe je baždarenje Venturi cevi i određivanje vrednosti
konstanti Kv i Cv. Često se pri baždarenju protok određuje direktnim merenjem preko izmerene
zapremine transportovane tečnosti (V) i izmerenog vremena (τ), a zatim se preko jednačine (I.2.1)
izračunava protok fluida (Q). Takođe, protok se izračunava kombinovanjem jednačina (I.2.15) i
(I.2.18), pri čemu se dobija konačan oblik jednačine Venturi cevi:
2 ⋅ g ⋅ ∆h ⋅ ( ρm − ρ )
Q = Kv ⋅ ( I.2.29)
ρ
D2 ⋅ π Cv
Kv = ⋅ (I.2.30)
4 D
4
−1
d
Vežba se izvodi na delu aparature prikazane na slici I.2.9. Ova aparatura služi za izvođenje i
drugih vežbi kao:
Slika I.2.9. Aparatura za baždarenje Venturi cevi i određivanje podužnog trenja i mesnih otpora
28
S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
Prvo se uključi centrifugalna pumpa pri otvorenom ventilu (1) i zatvorenom ventilu (2).
Laganim otvaranjem ventila (2), voda struji kroz cevovod, a na diferencijalnom manometru
pojavljuje se razlika nivoa manometarske tečnosti (∆h). Pri zadatom konstantnom protoku i
ustaljenoj razlici nivoa manometarske tečnosti, izmeri se vreme (τ) štopericom koje je potrebno da
se napuni labaratorijska čaša vodom. Menzurom se preciznije odredi zapremina vode (V) koja je
izdvojena u čaši. Protok vode dobija se po jednačini (I.2.1).
Dodatnim odvrtanjem ventila (2) povećava se protok, pa se tako povećava i razlika nivoa
manometarske tečnosti. Pri svakom uvećanju protoka meri se zapremina izdvojene vode i
odgovarajuće vreme i izračunava se protok.
Konstanta Venturi cevi Cv, određuje se iz jednačine (I.2.30), na osnovu srednje vrednosti za
konstantu Kv i poznatih geometrijskih karakteristika Venturi cevi. Iz dobijenih podataka za No
merenja, odrediti srednji protok (Qsr), Kv(sr) i Cv(sr).
2 ⋅ g ⋅ ∆h ⋅ (ρm − ρ)
Slika I.2.10. Zavisnost Q od ∆h i
ρ
2. Strujanje realnih fluida 29
Q
∆h V 2 ⋅ g ⋅ ∆h ⋅ (ρm − ρ)
No τ [s] m 3
ρ Kv Cv
[mmHg] [m3] s
1
2
3
.
.
Qsr =
∑Q = K v(sr ) =
∑K v
= C v(sr) =
∑C v
=
Srednja vrednost: No No No
Pri svakom kretanju realnog fluida dolazi do pojave trenja (unutrašnjeg i spoljašnjeg), za
čije savladavanje se mora utrošiti određeni deo energije koji fluid u kretanju poseduje.
Do gubitka energije prilikom strujanja fluida u cevovodima dolazi zbog:
- podužnog trenja, koje se javlja na graničnoj površini cev-fluid
- zbog mesnih otpora koji se javljaju na svim mestima gde strujnice menjaju svoj pravac.
Na slici I.3.1. prikazana je horizontalna prava cev kroz koju se transportuje fluid, sa
piezometarskim cevima u preseku 1 i 2. Prilikom transporta fluida iz preseka 1 u presek 2 moraju se
savladati otpori trenja o zidove cevovoda i trenje između slojeva fluida. Ove otpore nazivamo
podužnim otporima.
Slika I.3.2. Zavisnost koeficijenta podužnog trenja, λ, od Rejnoldsovog broja, Re, za različite
vrednosti relativne hrapavosti cevi, n
Slika I.3.3 Zavisnost veličine 1/ λ od Karmanovog broja, Ka, i relativne hrapavosti cevi, n
34
S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
Pad pritiska (∆P) određuje se eksperimentalno kao razlika piezometarskih visina u dvema
tačkama prave cevi konstantnog prečnika, na rastojanju L, kako je to šematski prikazano na slici
I.3.1.
Cilj vežbe je određivanje promene pada pritiska sa brzinom tečnosti, tj. izračunavanje
koeficijenta podužnog trenja λ. Na osnovu eksperimentalno dobijenih vrednosti za ∆h izračunava se
∆P iz jednačine (I.3.2). Pored ovoga, određuje se zavisnost λ u funkciji Re-kriterijuma.
Vežba se izvodi na delu aparature prikazane na slici 2.9. Na cevnoj mreži se nalaze dva
merna mesta za izvođenje ove vežbe – donja cev manjeg prečnika d=26mm i dužine L=1500mm i
gornja šira cev prečnika d=46mm i dužine L=1000mm. Na krajevima duže cevi (L=1500mm)
nalaze se piezometarske cevi 1 i 2, iz čije razlike visina vodenog stuba ∆h1 (h1 – h2) određujemo
pad pritiska (∆P1) usled podužnog trenja. Na krajevima cevnog voda dužine L=1000mm nalaze se
piezometarske cevi 5 i 6, čije razlike visina (∆h2=h5-h6) daju pad pritiska (∆P2) u cevovodu
prečnika d=46mm.
Centrifugalna pumpa se uključuje pri otvorenom ventilu (1) i zatvorenom ventilu (2). Pri
ovim uslovima kroz cevnu mrežu protok je jednak nuli. Postepenim otvaranjem ventila (2),
obezbedi se minimalan protok koji se očita sa baždarne krive Venturi cevi (koristiti sliku 2.10.). Pri
zadatom protoku (Q) očitaju se visine stubova tečnosti u odgovarajućim piezometarskim cevima
( h1 i h2 , kao i h5 i h6). Pri svakom povećanju protoka očitavaju se korespondentne visine u
piezometarskim cevima. Postupak se ponavlja dok se ne postigne maksimalni protok. Izmerene
vrednosti unose se u tabelu I.3.2. u koju se unose i vrednosti izračunate na bazi eksperimentalnih
podataka.
2.
3.
.
3. Otpor pri strujanju fluida u cevi 37
Na svakom mestu gde, pri strujanju fluida, dolazi do promene brzine (intenziteta ili pravca u
vektorskom obliku) dolazi do stvaranja novog otpora. Ovi energetski gubici se nazivaju mesni
otpori i oni su vezani samo za lokalne promene.
Pad pritiska na ovim mestima izražava se kao dinamički pritisak:
ρ ⋅ u2
∆Pm = ξ m (I.4.1)
2
gde ξm predstavlja koeficijent mesnog otpora i on je merilo pada pritiska, a određuje se
eksperimentalno.
Koeficijent mesnog otpora ξm može se izraziti i preko ekvivalentne dužine Le:
Le ρ ⋅ u 2
∆Pm = λ ⋅ (I.4.2)
d 2
gde je:
Le
ξm = λ (I.4.3)
d
Ekvivalentna dužina je ona dužina pravog voda istog prečnika, koja bi svojim podužnim
otporom izazvala isti pad pritiska kao i određeni mesni otpor. (slika I.4.1.)
Na slici I.4.2. prikazan je deo cevovoda na kome se nalazi proširenje. Vod se proširuje sa
poprečnog preseka A1 na presek A2.
Kada se postavi prošireni oblik Bernulijeve jednačine za preseke 1 i 2:
P1 u2 P u2
z1 + + 1 − f1,2 = z 2 + 2 + 2 (I.4.5)
ρ ⋅ g 2g ρ ⋅ g 2g
pošto je u pitanju horizontalna cev ( z1 = z 2 , A1 < A 2 ), a brzina u1 veća je od brzine u2, dobija se:
u12 − u 22 P1 − P2
f1,2 = + (I.4.6)
2g ρ⋅g
40 S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
Iz integralnog oblika jednačine bilansa količine kretanja i jednačine kontinuiteta* dobija se:
P2 − P1 = ρ ⋅ u 2 (u1 − u 2 ) (I.4.7)
Ako se leva i desna strana jednačine podele sa ρ ⋅ g i tako dobijen izraz zameni u jednačinu
(I.4.6), dobija se:
u12 − u 22 u 2 (u1 − u 2 )
f1,2 = − (I.4.8)
2g g
Izraz (I.4.8) može se transformisati do jednačine:
(u1 − u 2 ) 2
f1,2 = (I.4.9)
2g
Kako je naglo proširenje u cevovodu vrsta mesnog otpora, to se jednačina (I.4.9) može
dovesti uz primenu jednačine kontinuiteta i izražavajući u2 kao funkciju od u1 i odnosa A1 i A2, do
oblika:
2
u2 A
f1,2 = h m = 1 1 − 1 (I.4.10)
2g A 2
2
A
Izraz označen kao 1 − 1 je koeficijent mesnog otpora naglog proširenja cevovoda, ξ p ,
A2
pa se jednačina (I.4.10) može napisati u opštem obliku:
u12
h p = ξp (I.4.11)
2g
Tako dobijena jednačina (I.4.11) predstavlja visinu gubitka energije usled mesnog otpora
proširenja cevovoda.
*
Detaljnije o integralnom obliku jednačine bilansa količine kretanja i primeni u određivanju gubitaka energije videti u
knjizi: Velizar D. Stanković, Fenomeni prenosa i operacije u metalurgiji, TF Bor, str. 123, tom 1
4. Energetski gubici pri strujanju fluida 41
Visina gubitaka na delu gde nastaje proširenje može se eksperimentalno odrediti kao razlika
nivoa (∆h) u piezometarskim cevima 1 i 2, kako je to na slici I.4.2. prikazano. Rastojanje između
mernih mesta 1 i 2 je malo, tako da se eventualni gubici usled podužnog trenja zanemaruju, pa se
svi gubici energije usled mesnog otpora proširenja cevovoda dobijaju preko Bernulijeve jednačine:
P1 u2 P u2
+ 1 - hp = 2 + 2 (I.4.12)
ρ ⋅ g 2g ρ ⋅ g 2g
A1
Rešavajući jednačinu (I.4.12) po h p , uz jednačinu kontinuiteta, u 2 = u1 ⋅ dobija se:
A2
P1 - P2 u12 A1
2
hp = + 1- (I.4.13)
ρ ⋅ g 2g A 2
U uslovima postojanja ravnoteže u piezometarskim cevima biće:
P1 P P1 P
= ∆h + 2 , odnosno - 2 = ∆h (I.4.14)
ρ⋅g ρ⋅g ρ⋅g ρ⋅g
pa se smenom u jednačinu (I.4.13) dobija:
u2 A
2
h p = ∆h + 1 1- 1 (I.4.15)
2g A 2
Izjednačavanjem jednačina (I.4.11) u (I.4.15), i rešavanjem po koeficijentu mesnog otpora ξp
dobija se:
2g∆h A1
2
ξp = + 1- (I.4.16)
u12 A 2
P1 - P2 u 22 A 2
2
hs = - 1- (I.4.18)
ρ ⋅ g 2g A1
S druge strane, u uslovima postojanja ravnoteže u piezometarskim cevima 1 i 2 biće:
P1 P
= ∆h + 2 (I.4.19)
ρ⋅g ρ⋅g
U jednačini (I.4.11) umesto hp treba da piše hs, pa smenom jednačine (I.4.19) i (I.4.11) u jednačinu
(I.4.18), dobija se:
u 22 A 2
2
u 22
ξs ⋅ = ∆h − 1− (I.4.20)
2⋅g 2 ⋅ g A1
Rešavanjem jednačine (I.4.20) po ξ s dobija se:
2 ⋅ g ⋅ ∆h A 2
2
ξs = 2
+ − 1 (I.4.21)
u2 A1
Merenjem razlike nivoa piezometarskih cevi ∆h, za različite protoke, uz poznate poprečne
preseke A1 i A 2 , izračunava se vrednost za ξ s .
Identičnom metodom, kao i kod prethodnih određivanja mesnih otpora, može se odrediti
koeficijent mesnog otpora kolena ξ k u fukciji brzine strujanja fluida i razlike nivoa tečnosti u
4. Energetski gubici pri strujanju fluida 43
piezometarskim cevima. Na slici I.4.4. dat je šematski prikaz kolena sa mernim mestima 1 i 2. Za
ova merna mesta primenjuje se redukovana jednačinu Bernulija:
P1 P
z1 + - h k = z2 + 2 za u1 = u 2 (I.4.22)
ρ⋅g ρ⋅g
Za razliku od prethodna dva slučaja, gde se radilo o mesnim otporima koji se nalaze na
horizontalnom delu cevovoda, kod kolena se mora uzeti u obzir geodetska visina. Brzina fluida je
izostavljena jer je ista na presecima 1 i 2.
Ukupna visina energetskih gubitaka u nekom razmatranom sistemu u kome struji realni
fluid, predstavlja sumu gubitaka usled podužnog trenja (hpt) i mesnih otpora (hm), tj:
u2 L n
f1,2 = h pt + h m = λ + ∑ ξi (I.4.27)
2g d i =1
U slučaju da je nestišljiv fluid, brzina (ui) u bilo kom preseku (i) može izraziti kao:
A1
u i = u1 (I.4.28)
Ai
Jednačina (I.4.27) ukazuje da se mesni otpori i podužno trenje mogu posmatrati kao otpori
vezani na red. Serijska veza otpora ima primenu i pri prenosu toplote, kao i pri prenosu električne
energije.
Ukoliko se zbir mesnih otpora (ξi ) iskaže preko ekvivalentnih dužina mesnih otpora, (Le), i
zameni u jednačinu (I.4.27), onda se gubici energije između dva preseka mogu izraziti kao:
u 2 L + ∑ Le
f1,2 = λ (I.4.29)
2g d
Koeficijenti nekih mesnih otpora dati su u tabeli I.4.2.
4Qsr
u sr = (I.4.30)
πd 2
Iz dobijenih vrednosti brzina i ∆h, odrede se sve vrste mesnih otpora koristeći jednačine za
ξ (proširenje cevovoda – jednačina (I.4.16), suženje – jednačina (I.4.21) i koleno-jednačina
(I.4.26.)). Srednje vrednost za ξ određuje se kao aritmetičke sredine svih određenih vrednost.
Dobijene srednje vrednosti za ξ, uporediti sa odgovarajućim vrednostima datim u tabeli (I.4.2.).
Pri proticanju fluida preko ravnih površina dolazi do trenja usled prenošenja količine
kretanja u graničnom sloju. Sila otpora koja potiče od trenja fluida o čvrstu površinu, koja je
orjentisana u pravcu strujanja, naziva se podužno trenje. Ukoliko u fluidu postoji uronjeni objekat,
pored gubitka do kojih dolazi usled pojave podužnog trenja značajan deo energije fluida se gubi i na
savladavanje otpora usled oblika. Na slici II.1.1. prikazano je telo koje se nalazi u struji fluida.
Nailazeći na telo fluid se deli pri čemu se javlja opticanje tela. Na prednjem najistaknutijem delu
tela nalazi se tzv. zaustavna tačka A. U tački A brzina fluida jednaka je nuli. Krivolinijski oblik
strujnica (slika II.1.1.), pokazuje da elementi fluida, koji opstrujavaju telo, prelaze duži put nego
pri strujanju ako nema tela. Imajući u vidu jednačinu kontinuiteta, pri opticanju mora doći do efekta
ubrzavanja fluida. Pri opticanju prednjeg dela tela (od prednjeg dela tela do njegovog najšireg
preseka) dolazi do ubrzavanja fluida, a pri opticanju zadnjeg dela (od najšireg preseka tela do
njegovog zadnjeg dela) do efekta usporavanja. Kada se povećava relativna brzina fluida u odnosu
na telo, dolazi do povećavanja intenziteta ovih efekata, što na kraju dovodi do odvajanja graničnog
sloja od površine tela (slika II.1.1.). Zbir svih sila koje deluju na telo, a koje se javljaju usled pojave
ubrzavanja i usporavanja toka fluida, čini otpor usled oblika za dato telo.
Slika II.1.2. Šematski prikaz sila, koje deluju na telo pri kretanju
Analogno izrazu za visinu gubitaka usled podužnog trenja pri strujanju fluida kroz pravu cev:
∆P u2
h tr = = ξt ⋅ (II.1.4)
ρ⋅g 2g
50
S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
gde je koeficijent trenja ξ t odgovara koeficijentu mesnog otpora ξm . Umesto koegicijenta trenja
uvodi se koeficijent otpora usled oblika CD, i može se napisati odgovarajući izraz za visinu gubitaka
pri strujanju fluida oko potopljenog tela:
FD u2
hD = = CD ⋅ (II.1.5)
A ⋅ρ ⋅g 2g
Ako se jednačina (II.1.5) reši po CD, dobija se:
CD FD
= (II.1.6)
2 A ⋅ u2 ⋅ ρ
odnosno:
2FD
CD = (II.1.7)
A ⋅ u 2 ⋅ρ
Za sferno telo se zavisnost između veličina Rep i CD može prikazati grafički u logaritamskom
koordinatnom sistemu, slika II.1.3.
Slika II.1.3. Zavisnost koeficijeta otpora usled oblika CD od modifikovanog Rep kriterijuma
Na ovom dijagramu razlikuju se četiri oblasti krive linije, u zavisnosti od režima strujanja, tj.
kriterijuma Rep:
FD
= 12 ⋅ Re −p1 (II.1.8)
A ⋅ u2 ⋅ρ
1
Gornja granica intervala laminarne oblasti u literaturi iz ove oblasti je različita, negde je 0,2, negde 1, a najveća je 2 (što zavisi od određivanje
granice do koje je je pravolinijska zavisnost CD od Rep na slici 1.3.)
51
5. Dinamika heterogenih sistema
odnosno:
2 ⋅ FD 24
CD = = (II.1.9)
A ⋅ u ⋅ ρ Re p
2
U ovoj oblasti strujanja formira se laminarni sloj oko tela i pojave ubrzavajućih i
usporavajućih efekata su zanemarljive.
b) U oblasti 1 < Re p < 500-1000 postoji krivolinijska zavisnost CD od Rep za koju važi
U ovoj oblasti se mešaju uticaji podužnog trenja i otpora usled oblika. To je tzv.
preobražajna oblast strujanja.
c) Pri daljem povećanju relativne brzine kretanja fluida u odnosu na telo, u oblasti
FD
500-1000 < Rep < 2 ⋅105 veličina ima približno konstantnu vrednost:
A ⋅ u2 ⋅ ρ
FD
= 0, 44 (II.1.11)
A ⋅ u2 ⋅ρ
Za ovaj interval se može reći da predstavlja oblast razvijene turbulencije.
d) Pri vrednostima Rep > 2 ⋅105 dolazi do odvajanja graničnog sloja od zadnjeg dela sfernog
Dijagram sa slike II.1.3. može se koristiti i za tela čiji se oblik razlikuje od sfernog, što će
biti kasnije detaljnije obrađeno. Za određivanje veličine tela potrebno je definisati pojam
ekvivalentnog prečnika i faktor oblika - za karakterizaciju oblika tela.
Ekvivalentni prečnik tela dp kod nesfernog oblika definiše se preko prečnika ekvivalentne
sfere, tj. one sfere koja ima isti odnos površine As prema zapremini Vs kao i posmatrano telo
(Ap/Vp):
Ap A s d s2 ⋅ π
= = (II.1.13)
Vp Vs d 3s ⋅ π
6
gde je ds – prečnik sfernog tela.
52
S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
Za telo nesfernog oblika čiji je odnos (Ap/Vp) poznat, postoji samo jedna sfera sa istom vrednošću
ovog odnosa (As/Vs). Na osnovu prečnika ekvivalentne sfere ds određuje se ekvivalentni prečnik
nesfernog tela:
6Vp
d p = ds = (II.1.15)
Ap
Faktor oblika definiše se kao odnos neke veličine nesfernog tela sa odgovarajućom
veličinom ekvivalentne sfere. Najčešće korišćen faktor oblika je sferičnost, koja se definiše
odnosom površine sfere i površine posmatranog tela, kada su zapremine međusobno jednake
(Vs=Vp):
površina ekvivalentne sfere A s d s2 ⋅ π
ψ= ; ψ= = (II.1.16)
površina tela Ap Ap
Pod slobodnim kretanjem tela podrazumeva se nepostojanje međusobnog uticaja tela koja se
kreću kroz fluid. To znači da je rastojanje između tela toliko, da se ne oseća dejstvo polja brzina
koja tela stvaraju oko sebe pri svom kretanju kroz fluid.
Telo proizvoljnog oblika kreće se kroz fluid pod dejstvom sila koje na njega deluju, saglasno
šematskom prikazu datom na slici II.1.2. Na telo u kretanju deluju: spoljna sila Fs (koja je obično
sila zemljine teže), sila potiska Fp, i sila trenja Ft. Rezultujuća je inerciona sila, koja telu mase mp
daje ubrzanje du/dτ. Bilans sila koje deluju na telo je:
53
5. Dinamika heterogenih sistema
du
mp = Fs − Fp − Ft (II.1.20)
dτ
Spoljna sila se može definisati opštim izrazom:
Fs = m p ⋅ as (II.1.21)
Fp = mf ⋅ as (II.1.22)
m f = ρf ⋅ Vp (II.1.25)
du ( ρ p − ρ f ) CD ⋅ A ⋅ρ f ⋅ u 2
= as − (II.1.26)
dτ ρp 2V p ⋅ρ p
Telo koje se nalazi u polju sila u početku svog kretanja biće ubrzavano dok ne dostigne uniformno
kretanje, kada nastavlja da se kreće konstantnom brzinom (du/dτ=0). U tom slučaju jednačina
(II.1.26) može se izraziti kao:
CD
A ⋅ρ f ⋅ uo2
=
(ρ p −ρf )a (II.1.27)
s
2V p ⋅ρ p ρp
4 ( ρ p − ρ f ) d p ⋅ as
uo =
3ρ f ⋅ CD
Za taloženje tela u gravitacionom polju sila umesto as, uvodi se gravitaciono ubrzanje g:
54
S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
4 ( ρp − ρf ) d p ⋅ g
uo = (II.1.30)
3ρf ⋅ CD
gde je dp prečnik sfere ili ekvivalentne sfere ako telo nije sfernog oblika. Jednačina (II.1.30) koristi
se za određivanje brzine taloženja tela kako za laminarni tako i za preobražajni i turbulentni režim
taloženja.
Na slici II.1.4. prikazan je dijagram zavisnosti koeficijenta otpora usled oblika CD u funkciji
Rep kriterijuma i sferičnosti ψ. Ukoliko izračunata sferičnost za telo ne pripada ni jednoj krivoj
(ψ=const.) na prikazanom dijagramu, onda se primenjuje interpolacija.
Slika II.1.4. Zavisnost koeficijenta otpora usled oblika CD od modifikovanog Rep kriterijuma i
sferičnosti
Cilindar se napuni tečnošću do gornje oznake. Ako gustina tečnosti (ρf) nije poznata, onda
se ona odredi areometrom.
Nakon toga se na analitičkoj vagi izmeri masa tela (mp) čiji se koeficijent otpora usled
oblika određuje. Kljunastim merilom odrede se dimenzije tela u zavisnosti od geometrije tela
(prečnik (d), visina, širina...).
Aktivira se hronometar u momentu kada se telo pusti da pada u tečnost. Vizuelno se prati
kretanje tela kroz tečnost i kada padne na dno suda hronometar se isključi.
Vežba se ponovi još dva puta, za istu tečnost, ali drugi za drugu geometriju tela.
Vreme koje telo pređe od trenutka uranjanja u tečnost do trenutka kada padne na dno
cilindra meri se hronometrom, a pređeni put meri se lenjirom, ili mernom trakom koja je zalepljena
na spoljnoj površini mernog cilindra. Ako se put podeli sa vremenom dobija se brzina taloženja:
56
S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
L
uo =
τ
Ukoliko telo nije sfernog oblika (ds), onda se izračuna ekvivalentni prečnik (dp) korišćenjem
jednačine (II.1.15), i sferičnost uz pomoć jednačine (II.1.19).
Smenom svih izračunatih vrednosti u jednačinu (II.1.29), pri čemu je ubrzanje (as) jednako
ubrzanju zemljine teže (g), određuje se vrednost CD. Dobijena vrednost poredi se sa onom
dobijenom korišćenjem grafika CD-Rep, za odgovarajuću sferičnost (ψ) (slika II.1.4.). Za
određivanje CD sa grafika neophodno je odrediti vrednost Rejnoldsovog kriterijuma:
u o ⋅ d p ⋅ ρf
Re p =
µf
C Dexp − C Dteor
δ= ⋅100
C Dexp
m
N0 L [m] τ [s] uo dp [m] ψ CD Rep δ [%]
s
1.
2.
3.
57
6. Taloženje
II.2. TALOŽENJE
Prilikom taloženja brzina čestica se povećava sve do trenutka kada se ubrzavajuće sile
izjednačavaju sa silama usporavanja tj. silama otpora. Od tog trenutka čestica počinje da se taloži
konstantnom brzinom koja se naziva brzina taloženja uo.
Za laminarno taloženje čestica važi Štoksov zakon:
FD = 3π ⋅ d s ⋅µ f ⋅ u o (II.2.1)
ρf - gustina fluida.
Zamenom jednačine (II.2.4) i (II.2.5) u jednačinu (II.2.3) dobija se:
d 3s ⋅ π du d s3 ⋅ π d3 ⋅ π
⋅ρs = ⋅ρs ⋅ g − s ⋅ρf ⋅ g − 3π ⋅ d s ⋅µ f ⋅ u o (II.2.6)
6 dτ 6 6
d 3s ⋅ π
a deljenjem jednačine (II.2.6) sa ρs dobija se:
6
du (ρs − ρf )g 18µ f ⋅ u o
= − 2 (II.2.7)
dτ ρs d s ⋅ρs
Pošto u trenutku dostizanja brzine taloženja uo nema promene brzine sa vremenom, onda je:
du
=0 (II.2.8)
dτ
pa se jednačina (II.2.7) može pisati:
d s2 (ρs − ρf )g
uo = (II.2.9)
18µ f
Brzina taloženja sfernih čestica uo, računa se po jednačini (II.2.9) kada je taloženje laminarno1, tj.
Rep<1.
Do izraza za brzinu taloženja može se doći i preko koeficijenta otpora usled oblika CD. Ako
se pođe od jednačine:
F = FG − Fp − FD (II.2.10)
1
Laminarna oblast je po nekoj literaturi do Rep<0,2 a negde do Rep<2, što sve zavisi od preciznosti određivanja linearne
oblasti na dijagramu logCD - log Rep.
59
6. Taloženje
koja predstavlja bilans sila koje deluju na česticu u toku njenog taloženja, i ako se u nju uvede sila
FD, izražena iz jednačine (1.7), dobija se:
du A ⋅ u 2 ⋅ ρf ⋅ CD
ms = ms ⋅ g - m f ⋅ g - (II.2.11)
dτ 2
Pošto se radi o sfernoj čestici, važe jednačine (II.2.4) i (II.2.5), pa jednačina (II.2.11) dobija oblik:
d 3s π du d s3 π d3π A ⋅ u 2 ⋅ ρf ⋅ CD
ρs = ρs ⋅ g - s ρ f ⋅ g - (II.2.12)
6 dτ 6 6 2
d 3s ⋅ π
Deljenjem jednačine (II.2.12) sa ρs , dobija se:
6
du ρf 3A ⋅ u 2 ⋅ρf ⋅ CD
= 1 − ⋅ g − (II.2.13)
dτ ρs d s3 ⋅ π ⋅ρs
uo =
( ρs − ρf ) ds3 ⋅ π ⋅ g (II.2.15)
3 ⋅ CD ⋅ A ⋅ρf
Pošto se taloži sferna čestica površina njene projekcije na ravan upravnu na pravac taloženja
predstavlja krug:
d s2 ⋅ π
A= (II.2.16)
4
Zamenom jednačine (II.2.16) u jednačinu (II.2.15) dobija se:
4g ( ρs − ρf ) d s
uo = (II.2.17)
3 ⋅ CD ⋅ρf
Jednačina (II.2.17) je opšta relacija za brzinu taloženja sfernih čestica. Ako se u nju zameni
24
izraz (1.9) za CD = , koji važi za laminarnu oblast taloženja, dobija se:
Re p
4g ( ρs − ρf ) d s ⋅ Re p
uo = (II.2.18)
3 ⋅ 24 ⋅ρf
ili:
d s ⋅ u o ⋅ρf
4g ( ρs − ρf ) d s ⋅
µf
uo = (II.2.19)
3 ⋅ 24 ⋅ρf
Ako se želi izračunati brzina taloženja sferne čestice pri turbulentnom režimu strujanja,
koristi se jednačina (II.2.17) s tim što se mora znati vrednost koeficijenta otpora CD. Međutim,
najčešće nije jednostavno odrediti koeficijent CD u funkciji Rejnoldsovog broja preko dijagrama
(slika II.1.4.), pošto se u izrazu za Rep pojavljuje pored ostalog i brzina taloženja uo, čije je
određivanje inače krajnji cilj.
Stoga se, kada su u pitanju sferne čestice, najčešće koristi postupak izračunavanja brzine
taloženja preko Arhimedovog kriterijuma. Ovim načinom je omogućeno određivanje režima
taloženja (a time i brzine taloženja) za slučaj da je poznat prečnik sferne čestice. Takođe, moguće je
odrediti prečnik sferne čestice ako je poznata brzina njenog taloženja.
Arhimedov kriterijum po brzini – Aru dobija se množenjem desne strane jednačine (1.6)
sa Re2p :
FD ⋅ g
Aru = Re2p (II.2.20)
A ⋅ρf ⋅ u 2
ili:
FD = ms ⋅ g − m f ⋅ g (II.2.23)
odnosno:
d 3s ⋅ π d3 ⋅ π d3 ⋅ π
FD = ⋅ρs ⋅ g − s ⋅ρf ⋅ g = s ⋅ g ( ρs − ρf ) (II.2.24)
6 6 6
Pošto je:
d s2 ⋅ π
A= (II.2.25)
4
to se smenom jednačine (II.2.26) u jednačinu (II.2.25) dobija se:
FD 2d s
= ( ρs − ρ f ) ⋅ g (II.2.26)
A 3
Zamenom jednačine (II.2.27) u jednačinu (II.2.21) konačno se dobija:
2d 3s ( ρs − ρf ) ⋅ρf ⋅ g
Aru = (II.2.27)
3µ f2
61
6. Taloženje
ili:
FD ⋅µ f
Ard = (II.2.29)
A ⋅ d s ⋅ u 3 ⋅ρf2
Kada se dostigne brzina taloženja uo ubrzanje je ravno nuli, pa se FD određuje iz jednačine (II.2.27).
Uvođenjem u jednačinu (II.2.30) dobija se:
2µ f ( ρs − ρf ) ⋅ g
Ard = (II.2.30)
3ρf2 ⋅ u 3o
Eksperimentalno je određena zavisnost kriterijuma Aru i Ard od režima taloženja sfernih
čestica, tj. od modifikovanog Rep kriterijuma. Ova zavisnost je data na slici II.2.2.
Ako je poznat prečnik čestice, vrednost kriterijuma Aru se izračunava, a potom koristeći se
dijagramom (slika II.2.2) se odredi Rep kriterijum. Iz ovog podatka se određuje brzina taloženja
sfernih čestica:
Rep ⋅µ f
uo = (II.2.31)
d s ⋅ρf
Na sličan način se postupa ako je potrebno naći prečnik čestica čija je brzina taloženja
poznata: prvo se pomoću jednačine (II.2.31) izračuna vrednost kriterijuma Ard, a potom se
korišćenjem dijagrama sa slike II.2.2 odredi vrednost kriterijuma Rep. Iz ove vrednosti Rep određuje
se prečnik sfernih čestica:
Re p ⋅µ f
ds = (II.2.32)
u o ⋅ρf
Za izračunavanje prečnika čestica, kao i brzine taloženja, kod laminarnog režima kada je
Rep<1, može da se koristi jednačina (II.2.9). Za ostale vrednosti Rep, prečnik čestica računa se po
jednačini (II.2.33)
Sve napred pomenute metode izvedene su na bazi ravnoteže sila koje deluju na sferne
čestice pri njenom taloženju.
Taloženje nesferih čestica izračunava se preko ravnoteže sila koje deluju na česticu i
ekvivalentne sfere za posmatranu česticu. Na slici II.2.3. prikazane su sile koje deluju na nesfernu
česticu: FG – gravitaciona sila, Fp – sila potiska i FD – ukupna sila otpora.
62 S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
pa se dolazi do izraza:
du C ⋅ A ⋅ u 2 ⋅ρf
mp = m p ⋅ g − mf ⋅ g − D (II.2.34)
dτ 2
gde je: mp – masa nesferne čestice
Jednačina (II.2.35) je ekvivalentna jednačini (II.2.11), jedino je masa sferne čestice ms
zamenjena masom nesferne čestice mp. Sličnim postupkom kao i kod sferne čestice može se doći do
brzine taloženja nesferne čestice. Umesto prečnika sferne čestice koristi se ekvivalentni prečnik
nesferne čestice dp čija je gustina ρp:
4g ( ρp − ρf ) d p
uo = (II.2.35)
3 ⋅ CD ⋅ρf
Rešavanjem jednačine (II.2.39) po log u o i zamenom u jednačinu (II.2.38), čime se eliminiše brzina
Jednačina (II.2.40) je jednačina prave linije u dijagramu log CD − log Re p . Nagib ove prave je –2
( npr. Y=-2x+b ). Za određivanje položaja ove prave linije u dijagramu na slici 1.4., potrebno je
znati i jednu tačku kroz koju ona prolazi. Za Re p = 1 je log Re p = 0 , pa jednačina (II.2.40) dobija
oblik:
4g ( ρp − ρf ) d 3p ⋅ρf
CD = (II.2.40)
3 ⋅µ f2
4g ( ρp − ρf ) d 3p ⋅ρf
T Re p = 1; CD = (II.2.41)
3 ⋅µ f2
Pošto je poznat prečnik dp, moguće je izračunati vrednost CD čime je položaj tačke T u potpunosti
definisan. Kroz ovu tačku se može povući tražena prava linija sa nagibom pravca −2 . Presek ove
prave sa krivom, odgovarajuće sferičnosti ψ, daje tačku koja odgovara određenoj vrednosti
modifikovanog Rep kriterijuma. Iz ovako dobijene vrednosti za Rep moguće je izračunati traženu
vrednost za brzinu taloženja nesferne čestice. Grafička interpretacija ovog postupka prikazana je na
slici II.2.4.
U slučaju da je poznata brzina taloženja, a da je potrebno odrediti ekvivalentni prečnik
nesferne čestice dp, onda se sličnom procedurom dolazi do jednačine prave linije:
4g ( ρp − ρf ) µ f
log C D = log Re p + log (II.2.42)
3 ⋅ρf2 ⋅ u 3o
Ucrtavanjem ove prave linije na slici II.1.4., dobija se njen presek sa odgovarajućom krivom
(ψ=const.). Ovom preseku odgovara određena vrednost apcise tj. Rep – kriterijuma, iz koje se može
računski odrediti traženi prečnik čestice dp, kako je to prikazano na slici II.2.4.
65
6. Taloženje
visine granice između izbistrene tečnosti i suspenzije (H) u određenim vremenskim intervalima (τ).
Merene vrednosti prikazuju se tabelarno ( Tabela II.2.1.).
Posle određenog vremena pojavljuju se u menzuri četri zone, kako je to dato na slici II.2.5.
(b).
Te zone su: zona izbistrene tečnosti, zona koja po sastavu odgovara početnoj suspenziji,
prelazna zona i zona ugušćenog taloga. Ukoliko se nalaze krupnije čestice u suspenziji, formiraće se
ugušćeni talog veće visine. Ukoliko u suspenziji postoje fine čestice, zona izbistrene tečnosti neće
biti transparentna, ili granica između te zone i suspenzije neće biti jasno određena. S toga postojanje
oštro definisanih zona treba shvatiti uslovno.
τ H u0 C
NO
[ ]
min [ ]
cm [ m s] kg m3
1.
2.
3.
67
6. Taloženje
Posle određenog vremena pojavljuje se prelazna oblast, u kojoj se može uočiti intenzivno
protivstrujno kretanje čestica i tečnosti (slika II.2.5 (b) i (c)). Sa vremenom, visina izbistrene
tečnosti se povećava, a povećava se i visina ugušćenog taloga, mada mnogo manjom brzinom, dok
se zona početne suspenzije smanjuje. Usled kretanja čestica u prelaznoj zoni, gornja zona
suspenzije postaje nestabilna, i vremenom se stapa sa prelaznom zonom u jednu nestabilnu zonu
(slika II.2.5 (c) i (d)). Nestabilna zona ugušćenog taloga, u kojoj se čestice i tečna faza kreću
protivstrujno ostaje približno konstantne debljine, krećući se lagano naviše.
Posle dovoljno dugog vremena, zona početne suspenzije se gubi, a ostaju nestabilna zona,
zona ugušćenog taloga i zona izbistrene tečnosti (slika II.2.5. (d)). Vreme koje odgovara gubljenju
zone početne suspenzije označava se kao neko kritično vreme. Nakon toga počinje smanjivanje
nestabilne zone, kao posledica pakovanja čestica i istiskivanja viška tečnosti naviše. Posle dovoljno
dugog vremena nestaće i nestabilna zona i nastaće raslojavanje na izbistrenu tečnost i ugušćeni
talog (slika II.2.5. (e)). Merenje je završeno kada se visine ovih zona ne menjaju više sa vremenom
(τkr).
Ova brzina se dobija kada se razlika visine podeli ukupnim vremenom trajanja
eksperimenta, to jest sa vremenom, koje podrazumeva i vreme pakovanja čestica nakon nestajanja
zone početne suspenzije i nestabilne zone.
Kriva prikazana na slici II.2.6. omogućuje da se dobije brzina stešnjenog taloženja, za bilo
koju koncentraciju suspenzije (Sl. II.2.8.).
Da bi se ovo bolje razumelo, postavja se materijalni bilans za čvrstu fazu, uz pretpostavku
da je sadržaj čvrstog u izbistrenoj tečnosti zanemarljivo mali.
Masa čvrste faze (m) u početnoj suspenziji je:
m = Co ⋅ H o ⋅ A (II.2.46)
gde su: A – površina poprečnog preseka menzure;
Co - početna koncentracija čvrste faze u kg/m3.
69
6. Taloženje
Zbog kretanja čestica čvrste faze naniže brzinom uo i kretanja nestabilne zone naviše
konstantnom brzinom, zapremina u kojoj se nalaze čestice čvrste faze se smanjuje u odnosu na (Vo),
ali proizvod neke koncentracije čvrste faze (C) i odgovarajuće zapremine(V) mora biti konstantan i
biti jednak izrazu CoVo :
C ⋅ V = Co ⋅ Vo (II.2.47)
II.3. FILTRACIJA
Filtracija je mehanička operacija pri kojoj dolazi do razdvajanja čvrstih čestica od fluida.
Ovo razdvajanje se odvija na filtracionom medijumu na kome se zadržavaju čvrste čestice. Pod
filtracijom u užem smislu podrazumeva se razdvajanje čvrstih čestica od tečnosti. Uređaji na kojima
se ova operacija izvodi su filteri. Osnovni deo filtera je sud koji je filtracionim medijumom podeljen
na dva dela, kako je to prikazano na slici II.3.1. Heterogeni sistem (fluid-čvrste čestice), koji treba
razdvojiti, doprema se u deo suda iznad filtracionog medijuma. Pod dejstvom razlike pritisaka koji
vladaju u pojedinim delovima suda dolazi do razdvajanja faza, pri čemu fluid prolazi kroz
zgušnjenu čvrstu fazu i filtracioni medijum i prelazi u donji deo suda.
Čvrsta faza koja sadrži izvesnu količinu zaostale tečne faze naziva se kolač, ili pogača, i
predstavlja drugi proizvod operacije filtracije. Ovakav tip filtracije naziva se filtracija kroz kolač i
najzastupljeniji je oblik razdvajanja suspenzija. Primenjuje se za suspenzije koje sadrže čvrstu fazu
veću od 1% od ukupne zapremine suspenzije. Za suspenzije koje sadrže manje od 0,1% vol. čvrste
faze, ne dolazi do formiranja kolača, već se čestice čvrste faze zadržavaju uglavnom u porama
filtracionog medijuma. Ovaj tip filtracije naziva se filtracija kroz medijum (npr. filtriranje piva
kroz poroznu keramiku, ili filtriranje gasova koji izlaze iz peći za livenje...). Filtracioni medijum
potrebno je periodično menjati ili regenerisati (npr. isprati ga suprotnim tokom fluida...).
Kombinovani postupak filtracije koristi se u opsegu koncentracije od 0,1% do 1% vol.
Filtracija se u principu odvija ili pri konstantnoj razlici pritisaka kao pogonskoj sili, ili pri
konstantnoj brzini filtracije. Kada je konstantna razlika pritisaka onda se brzina filtracije menja sa
71
72 S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
vremenom, i obrnuto, kada je konstantna brzina filtracije, sa vremenom se menja razlika pritisaka.
Koji princip filtracije treba izabrati zavisi od niza faktora, kao što su:
- fizičke karakteristike čestica (veličina, gustina,...);
- fizičke i hemijske osobine filtrata (viskozitet, hem. reaktivnost...);
- sadržaj čvrste faze u suspenziji;
- zahtev za čistoćom filtrata;
- zahtev za čistoćom kolača tj. pogače – čvrste faze;
- značaj čvrste faze i filtrata..
Suspenzija se najčešće sastoji od finih čestica malih dimenzija koje na filtracionom medijum
formiraju kolač određene debljine (L). Tako formirani kolač je u stvari sloj disperzne čvrste faze
kroz koji laminarno struji tečna faza – filtrat. Strujanje fluida kroz sloj disperzne čvrste faze opisan
je Karman-Kozenijevom jednačinom za sferne čestice:
∆P (1 − ε) 2 µ ⋅ u
= 180 ⋅ 2 (II.3.1)
L ε3 dp
72
7. Filtracija 73
1 dV
gde je: - količina filtrata koja prođe kroz površinu filtracionog medijuma u jedinici vremena.
A dτ
Kada se jednačina (II.3.3) reši po brzini u, uz smenu vrednosti za u iz jednačine (II.3.4)
dobija se:
1 dV ∆P ε 3
= (II.3.5)
A dτ 5L(1 − ε) 2 µa 2
Jednačina (II.3.5) dovodi u vezu brzinu filtracije sa nezavisno promenljivim veličinama. U
jednačini (II.3.5), veličina L je debljina kolača, i ona se sa vremenom povećava, tako da se teško
određuje. Zato se postavlja materijalni bilans po čvrstoj fazi:
LA(1 − ε)ρp = γ (V + εLA) (II.3.6)
sadržaj čvrste faze u suspenziji. Izraz γεLA predstavlja količinu filtrata koji se zadržao u kolaču.
Kako je γεLA << γV , to se količina filtrata zaostala u kolaču zanemaruje pa se jednačina (II.3.6)
redukuje do oblika:
LA(1 − ε)ρp = γV (II.3.7)
5(1 − ε)a 2
gde je α = i naziva se specifični otpor kolača.
ε3ρp
73
74 S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
Pri filtraciji suspenzije, uz konstantnu pogonsku silu ∆P, brzina filtracije se menja sa
vremenom jer raste debljina kolača.
Jednačina (II.3.13) se integrali posle razdvajanja promenljivih:
V τ
A 2 ∆P
∫ ( V + Ve )dV = ∫
0 0
µαγ
dτ (II.3.14)
74
7. Filtracija 75
Desnu stranu jednačine moguće je integraliti ako se pretpostavi da je specifični otpor kolača
konstantan, tj. da se filtracija izvodi kroz nestišljiv kolač. Sledeća pretpostavka se odnosi na
izotermnost sistema, što znači da je viskozitet filtrata konstantna veličina. Ova pretpostavka je
veoma realna jer se temperatura filtrata malo menja tokom filtracije. Uz navedene pretpostavke
jednačina (II.3.14), nakon integracije ima oblik:
V2 A 2 ∆P
+ VVe = τ (II.3.15)
2 µαγ
Ako se i leva i desna strana pomnože sa 2 dobija se jednačina koja se često sreće u literaturi:
V 2 + CV = Kτ (II.3.16)
gde su C i K konstante filtracije definisane izrazima:
2A 2 ∆P
C = 2Ve , a K=
µαγ
Jednačina (II.3.15) dovodi u vezu vreme trajanja filtracije sa zapreminom filtrata, što su
bitni podaci pri proračunu i određivanju kapaciteta filtera. Za proračun filtera na industrijskom
nivou, neophodno je poznavati brojne vrednosti specifičnog otpora kolača α, ekvivalentnu
zapreminu filtrata Ve i otpor filtracionog medijuma Rm. Filtracioni medijum može biti filter platno,
filter papir, porozna keramika, metalna mrežica i dr. Proizvođač filtracionog medijuma obično
dostavlja podatke o otporu filtracionog medijuma i ekvivalentnoj zapremini filtrata. Ukoliko takvi
podaci ne postoje mogu se odrediti na labaratorijskom filteru. Za svaku suspenziju koja se filtrira na
laboratorijskom filteru određuje se i specifični otpor kolača. Šematski prikaz laboratorijskog filtera
za određivanje karakteristika filtracije dat je na slici II.3.2.
Procedura određivanja specifičnog otpora kolača α i ekvivalentne zapremine filtrata Ve,
sastoji se u sledećem:
- za male promene zapremine i male promene vremena koristi se metoda konačnih razlika.
dV ∆V
Kada se izraz ≅ uvrsti u jednačinu(II.3.13) i tako dobijena jednačina prevede u recipročnu
dτ ∆τ
vrednost dobija se jednačina:
∆τ µαγ µαγ µαγ
= 2 ( V + Ve ) = 2 V + 2 Ve (II.3.17)
∆V A ∆P A ∆P A ∆P
75
76 S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
∆τ
Iz jednačine (II.3.17) vidi se da je linearna funkcija od zapremine filtrata V.
∆V
∆τ
Grafičkim prikazivanjem podataka u funkciji podjednakih zapremina filtrata V se dobija
∆V
linearni grafik kao što je prikazano na slici II.3.3.
76
7. Filtracija 77
∆τ
Zapremine filtrata se linearno povezuju sa izračunatom odgovarajućom vrednošću tako da se
∆V
obrazuju pravougaonici. Prava se ucrtava tako da površine iznad prave (trouglovi) budu jednake
površinama trouglova nastalih ispod prave. Ali, u realnim uslovima postoje odstupanja tako da se
prava konstruiše da najpribližnije zadovoljava prethodni uslov. Pošto ovako dobijena prava upravo
odgovara jednačini (II.3.17), vidi se da je nagib prave tj. koeficijent pravca jednak:
µαγ
a = tgβ = (II.3.18)
A 2 ∆P
a da je odsečak na ordinati:
µαγ
b= Ve (II.3.19)
A 2 ∆P
Na osnovu eksperimentalno dobijenih vrednosti i poznatih veličina iz jednačine (II.3.17) moguće je
odrediti brojnu vrednost α, a iz odsečka na ordinati može se odrediti Ve. Do podataka za vrednost α
∆τ
i Ve može se doći ako se podaci i V prikažu nekim softverom na računaru u obliku linearnog
∆V
grafika i fitovanjem odrede nagib i odsečak.
Drugi način je filtracija koja se izvodi pri konstantnoj brzini, odnosno protoku, dV = const. To
dτ
podrazumeva da se pogonska sila filtracije ∆P mora menjati sa vremenom, jer se povećava debljina
kolača i povećava otpor proticanju filtrata kroz kolač. I ovde se pretpostavlja da se radi o filtraciji
kroz nestišljivi kolač ( α=const).
Jednačina filtracije (II.3.13), i u ovom slučaju, se transformiše tako da se dobije linearna
funkcija u kojoj je ∆P zavisno od zapremine filtrata V:
1 dV ∆P
=
A dτ µαγ
( V + Ve )
A
odnosno:
µαγ dV µαγ dV
∆P = V+ 2 Ve (II.3.20)
A dτ
2
A dτ
Jednačina (II.3.20) je linearna funkcija u koordinatnom sistemu ∆P – V. Filtracija se izvodi
tako što se povećava pritisak sa vremenom sa ciljem da se u jednakim vremenskim intervalima ∆τ
dobiju jednake količine filtrata ∆V.
77
78 S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
Slika II.3.4. Određivanje specifičnog otpora kolača α i ekvivalentne zapremine Ve pri dV = const.
dτ
Slika II.3.5. Šema laboratorijske aparature: 1 - filter presa, 2 – sud za pripremu suspenzije,
3 – mehanička mešalica, 4 – graduisani prijemnik filtrata
78
7. Filtracija 79
Laboratorijska filter-presa ima devet ramova od pleksi stakla koji su obeleženi brojevima.
Prilikom formiranja aparature ramovi se ređaju po brojevima a između svakog rama postavlja se
filter platno. Ram sa brojem jedan stavlja se sa bočne strane od ulaza suspenzije, pa filter platno, pa
ram broj dva, pa opet filter platno, i tako do kraja. Presa je dobro pripremljena kada se otvori na
filter platnima i ramovima poklapaju.
Za eksperimente se koristi suspenzija odgovarajuće zapremine (Vu=5dm3) sa zadatim
masenim udelom čvrste faze (ačf, na primer 2%, 3% ili 4%). Na osnovu ovih podataka izračunava se
potrebna masa čvrste faze (mčf):
m čf = a čf ⋅ Vu ⋅ρs (II.3.23)
Gustina suspenzije (ρs) izračunava se koristeći gustine čvrste faze i vode iz izraza:
100 a čf 100 − a čf
= + (II.3.24)
ρs ρčf ρH 2O
Suspenzija za filtraciju se priprema tako što se prvo izmeri masa čvrste faze (mčf) i prenese u
sud sa mehaničkom mešalicom. Zatim se doda voda do potrebne zapremine i onda se uključi
mešalica. Kada se suspenzija ujednači, uključi se hronometar i istovremeno se otvare svi ventili na
filter presi. Meri se zapremina filtrata (V) u menzuri i prati se vreme (τ) za koje se dobije odredjena
zapremina (naprimer, meri se vreme koje protekne pri dobijanju svakih 100 ml filtrata).
∆τ ∆V u s dm3 . Zatim, odrediti nagib prave (videti sliku II.3.3.) Iz nagiba prave (tgβ)
79
80 S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
tgβ ⋅ A 2 ⋅ ∆P
α= (II.3.28)
µ ⋅γ
Odsečak na ordinati daje konstantu filtracije b (jednačina II.3.19) iz koje se određuje
ekvivalentna zapremina filtrata Ve:
b
Ve = (II.3.29)
a
1. / / /
2.
3.
.
.
.
80
7. Filtracija 81
81
82
S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
II.4. FLUIDIZACIJA
Na slici II.4.1. prikazana je kolona sa slojem čvrstih čestica i nosačem sloja. Nosač sloja je
obično mrežica koja je ujedno i raspodeljivač fluida. Na diferencijalnom U – manometru, koji je
prikazan na slici II.4.1., može se pratiti promena pada pritiska u sloju za različite brzine strujanja
fluida. Ako se brzina fluida izrazi preko Rejnoldsovog broja, onda se grafički može predstaviti
logaritamska promena pada pritiska u funkciji logRep, kao na slici II.4.2.
Slika II.4.1. Kolona sa slojem čvrstih čestica Slika II.4.2. Zavisnost log(∆P) od logRe
8. Fluidizacija 83
Ukupna sila otpora FD jednaka je razlici između sile gravitacije Fg i sile potiska Fp:
FD = Fg − Fp (II.4.1)
ili:
FD = (ρp − ρf )AHg(1 − ε) (II.4.2)
gde su:
A – površina poprečnog preseka fluidizovanog sloja;
H – visina fluidizovanog sloja.
Sa druge strane se sila otpora FD može izraziti preko pada pritiska u sloju (−∆P) :
FD = (−∆P) ⋅ A (II.4.3)
Izjednačavanje desnih strana jednačina (II.4.3) i (II.4.2), daje:
(−∆P) ⋅ A = (ρp − ρf )AHg(1 − ε) (II.4.4)
ili:
−∆P
= (ρp − ρf )g(1 − ε) (II.4.5)
H
84
S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
Jednačina (II.4.5) predstavlja izraz za izračunavanje pada pritiska po jedinici visine fluidizovanog sloja.
Pad pritiska kroz miran sloj disperznog materijala određuje se Ergunovom jednačinom (II.4.6):
−∆P (1 − ε) 2 µu (1 − ε)ρu 2
= 150 + 1, 75 (II.4.6)
H ε3d 2p ε 3d p
Brzina fluida u pod uslovima ravnoteže predstavlja minimalnu brzinu fluidizacije (umf) - tačka B
na slici II.4.2. Iz jednačine (II.4.7) može se izračunati umf, za poznatu poroznost sloja ε= εmf, i za poznate
dimenzije čestica.
Za interval BC, na slici II.4.2., karakterističan je usporeni porast veličine (−∆P) sa povećanjem
Rejnoldsovog kriterijuma. U oblasti BC sloj je nestabilan, pošto sve veći broj čestica osciluje oko svojih
ravnotežnih položaja postepeno zauzimajući takav položaj u kome je najmanji otpor strujanju fluida. U
tački C sve čestice pružaju najmanji mogući otpor fluidu koji protiče, i ovo stanje naziva se tačkom
fluidizacije.
Dalje povećanje brzine dovodi do postepenog međusobnog odvajanja čestica. Ovaj proces
međusobnog udaljavanja čestica odvija se tokom celog intervala CD, tako da je u sloju sve veći udeo
čestica koje nisu u međusobnom kontaktu. U tački D ovaj proces je završen i sve čestice su u pokretu. Za
interval CD je karakteristično opadanje (−∆P) sa porastom brzine fluida.
Od tačke D pa nadalje, porast brzine fluida dovodi do neznatnog povećanja veličine (−∆P) , iako
visina sloja raste. U intervalu DE čestice se kreću haotično. Kada je lokalna brzina pojedinih čestica veća
od brzine fluida onda te čestice odlaze iz fluidizovanog sloja, ali se u sloj ponovo i vraćaju. Počev od
stanja D do E sve više raste udeo čestica koje odlaze iz sloja i ponovo se u njega vraćaju. U ovom
intervalu, zbog porasta brzine fluida, visina sloja H znatno raste. U tački E sve čestice lebde u fluidu tako
da u intervalu DE poroznost teži jedinici. Brzina fluida koja odgovara tački E naziva se brzinom
odnošenja (uo). Imajući u vidu da vrednost poroznosti sloja u blizini tačke E teži jedinici, odnosno da su
čestice veoma razmaknute, kretanje čestica se može smatrati slobodnim. Pošto se i ovde radi o relativnom
kretanju fluida u odnosu na česticu, slično kao kod slobodnog taloženja ili kod kretanja fluida preko
površine potopljenog tela, to se za određivanje brzine odnošenja koriste isti izrazi koji se upotrebljavaju i
za određivanje brzine slobodnog taloženja.
8. Fluidizacija 85
Često postoji potreba da se odredi poroznost fluidizovanog sloja pri bilo kojoj brzini između umf i
uo. Ukoliko se fluidizacija izvodi u koloni konstantnog prečnika i ukoliko je poznata poroznost pri bilo
kojim uslovima ( napr. poroznost mirnog sloja εmf) onda se tražena poroznost ε može odretiti preko
izraza:
H mf
ε = 1− (1 − ε mf ) (II.4.8)
H
gde su:
Pri odvijanju fluidizacije uočena su dva osnovna tipa ovog fenomena – partikulativrna i agregativna
fluidizacija. Koji će tip fluidizacije biti zastupljen u nekom konkretnom slučaju zavisi od granulometrijskog
sastava, dimenzije čestica i od odnosa fizičkih parametara čestica i fluida. Naime, ukoliko se gustine čestica i fluida
mnogo ne razlikuju i ako se radi o malim česticama, potrebna brzina fluida za fluidizaciju je relativno mala, pa
dolazi do partikulativne fluidizacije, za koju je karakteristično individualno kretanje čestica u sloju. Najčešče
dolazi do partikulativne fluidizacije u sistemima čestice - tečnost.
Ako se fluidizacija izvodi gasom, odnosno, ako je razlika u gustinama gasa i čvrstih čestica velika i ako
su čestice velike, brzina fluida mora da bude relativno velika. U tom slučaju fluid prolazi kroz sloj najvećim
delom u obliku mehurova koji prskaju kad stignu do površine sloja. U samom sloju čestice se kreću u obliku
agregata koji se potiskuju mehurovima gasa naviše ili ka zidovima kolone propuštajući "mehurove" fluida kroz
sloj. Pod ovakvim uslovima se odvija agregativna fluidizacija.
Jedan od kriterijuma na osnovu koga se može odrediti da li se radi o partikulativnoj ili agregativnoj
fluidizaciji predstavlja vrednost Frudovog kriterijuma (Froude) u tački fluidizacije (tačka C na slici II.4.2.).
Uopšte Frudov kriterijum predstavlja odnos kinetičke i gravitacione energije i dat je izrazom:
u2
Fr = (II.4.9)
dp ⋅ g
Ukoliko je ovako izračunati kriterijum Fr > 1 radi se o agregativnoj fluidizaciji, a ako je Fr < 1 u pitanju je
partikulativni tip fluidizacije.
Šematski prikaz aparature za izvođenje vežbe dat je na slici II.4.5. Aparatura se sastoji iz
rezervoara (1), centrifugalne pumpe (2), rotametra (3), kolone sa slojem čestica (4), diferencijalnog
manometra (5) i slavina za regulisanje protoka (6,7).
Kolona sa slojem disperznog materijala izrađena je od pleksi-stakla i kvadratnog je poprečnog
preseka. U kolonu je ugrađen raspodeljivač tečnosti koji je ujedno i nosač sloja. Raspodeljivač treba da
obezbedi ravnomernu distribuciju tečnosti po celom poprečnom preseku. Neposredno ispod raspodeljivača
nalazi se merno mesto za koje je spojen jedan krak diferencijalnog U-manometra. Drugi krak manometra
8. Fluidizacija 87
je spojen sa mernim mestom koje se nalazi iznad sloja. Razlika pritisaka izmerena na U-manometru
predstavlja pad pritiska usled otpora proticanju fluida.
Kao sloj disperznog materijala koriste se staklene čestice sfernog oblika. Prečnik čestica je 1mm.
Zapremina čestica u sloju je konstantna. Kao medijum za fluidizaciju koristi se voda. Na vrhu kolone
nalazi se preliv preko koga se voda vraća nazad u rezervoar (1).
Tabela II.4.1. Podaci za izračunavanje srednje vrednosti pada pritiska raspodeljivača fluida
Koriščenjem visine čigre u rotametru (Hrot) određuje se protok vode (Q) sa baždarne krive date na
slici II.4.6., za dva tipa rotometara.
8. Fluidizacija 89
Promenu pada pritiska raspodeljivača ∆Pr, za različite brzine fluida prikazati grafički kao na slici
II.4.7., kriva (a).
Slika II.4.6. Zavisnost protoka tečnosti od visine čigre u rotametru za dva tipa rotametra
90
S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
zatvara lagano dok čigra na rotometru ne dođe u svoje ležište, a nivoi tečnosti u diferencijalnom
manometru se izjednače. Onda se isključuje pumpa iz električnog napajanja.
Eksperimentalni rezultati se unose u tabelu II.4.2., u kojoj se, pored direktno merenih, unose i
izračunate vrednosti.
U određenu menzuru se sipa izvesna zapremina staklenih kuglica (Vsl) od kojih će biti formiran
miran sloj ( naprimer 100 ml). U drugu menzuru se sipa voda čija zapremina je jednaka zapremini sloja
staklenih kuglica ( VH2O ), a zatim se lagano ta voda presipa u menzuru sa staklenim kuglicama. Voda se
sipa do vrha sloja staklenih kuglica i zabeleži zapremina zaostale vode ( VH' 2O ) u menzuri. Poroznost
Richardson i Zaki su dali funkcionalnu zavisnost brzine fluida, poroznosti i brzine odnošenja
čestica u obliku:
u
= εn (II.4.13)
uo
gde je:
n – eksponent koji ima složenu prirodu jer zavisi od simpleksa geometrije čestice i aparata za
fluidizaciju ( d D ) kao i Rejnoldsovog kriterijuma za taloženje.
Logaritam leve i desne strane jednačine (II.4.14.), daje:
1 1
log ε = log u − log u o (II.4.14)
n n
Ovaj izraz omogućuje da se iz tangensa ugla odredi eksponent n u jednačini (II.4.14) za zadate
eksperimentalne uslove.
94
S. Šerbula, V. Stanković Praktikum…
OPŠTA LITERATURA
1. Velizar D. Stanković; Fenomeni prenosa i operacije u metalurgiji, Tehnički fakultet Bor, 1998.
2. F. Zdanski, S. Cvijović, G. Popović, O. Vuković, S. Končar-Đurđević, A. Tasić, R. Cvijović i R.
Radosavljević; Praktikum za tehnološke operacije, TMF, Beograd, 1976.
3. R. H. Perry, D. W. Green; Perry's Chemical Enginers' Handbook; Mc Graw Hill; 1999.
4. S.D. Cvijović, N.M. Bošković-Vragolović; Fenomeni prenosa, TMF, Beograd, 2001.
5. N. Radošević i saradnici; Hemijsko-tehnološki priručnik; “Rad”, Beograd, 1987.
6. D. Simonović, D. Vuković, S. Cvijović, S. Končar-Đurđević; Tehnološke operacije 1 –
Mehaničke operacije; TMF Beograd, 1980.
7. А. Г. Касаткин, Основние процеси и аппарати химическои технологии; “Химија”, Москва
1973.
8. А.Н. Плановскиј, В.М. Рамм, С.З. Каган; Процеси и аппарати химическои технологии;
“Химија”, Москва 1968.
9. К.Ф. Павлов, П.Г. Романков, А.А. Носков; Примери и задачи по процессам и аппаратам
химическои технологии, ; “Химија”, Москва 1963.