I PARCIJALA

1. Procesti postanka sedimenata I sedimentnih stijena, odnosno litogeneza?

Ishodišni materijal za postanak sedimenata su magmatske I metamorfne, ali I starije

sedimentne stijene, nakon njihovog fizičkog i hemijskog trošenja.
Procesi postanka sedimenata I sedimentnih stijena, odnosno litogeneza, obuhvataju:
1. Raspadanje magmatskih, metamorfnih I starijih sedimentnih stijena,
2. Prenos ili transport materijala u čvrstom ili otopljenom stanju
3. Taloženje ili sedimentaciju I
4. Dijagenezu

2. Definisati agradaciju i progradaciju – shematski nacrtati?

AGRADACIJA je naziv za proces taloženja pri kojem se sedimentacijski prostor puni u

vertikalnom smjeru na dnu bazena I akumulacijom materijala jednog na drugi.

PROGRADACIJA je takav proces taloženja kod kog se sedimentacijski prostor (bazen) puni u
horizontalnom smjeru I na taj način sužava.

3. Nabrojati vidove hemijske dijageneze?

OTAPANJE pojedinih mineralnih sastojaka zbiva se u sedimentu ili na kontaktima zrna ili pod
djelovanjem vode određene jonske I pH koncentracije na lakše topive sastojke.

AUTIGENEZA ili procesi nastanka novih, tzv. autigenih minerala. Najčešći autigeni minerali
su:kvarc, kalcit, opal, kalcedon, kaolinit, albit, gips.

CEMENTACIJA je proces izlučivanja I kristalizacije novih autigenih minerala u porama i

pukotinama sedimenata.

REKRISTALIZACIJA je proces prekristalizacijeneke mineralne tvari tako da se mijenjaju

dimenzije I oblici kristala, kao I strukturne odlike stijena, a također se ovdje ubraja I rast novih
kristala na račun ranije postalih kristala.

METASOMATOZA je proces zamjenjivanja jedne mineralne vrste drugom uz dovođenje i

odvođenje nekih kationa i/ili aniona.

POTISKIVANJE proces je gotovo istodobnog otapanja nekog mineralnog sastojka i na

njegovom mjestu “korak po korak” izlučivanja novog, stabilnijeg minerala ( npr.potiskivanje
kvarca kalcitom.)

Ako novonastali mineral zadrži konture I oblik prijašnjeg minerala, a otopljeni I novonastali
mineral imaju neke zajedničke hemijske sastojke tada je to PSEUDOMORFOZA.

Ako je ipak novonastali mineral pri procesu potiskivanja preuzeo I dijelove kristalne rešetke
prijašnjega minerala, tj.minerala koji je potisnut tada takav proces nazivamo PRETVORBA
MINERALA.
4. Teksture sedimentnih stijena?

Pod teksturom sedimentne stijene (u američkoj terminologiji - »sedimentary structures“)

podrazumijevaju se sve osobine njene građe uvjetovane međusobnim odnosima, prostornim
rasporedom i orjentacijom pojedinih komponenata, kao i vanjskim I unutrašnjim morfološkim
oblicima sedimentne stijene. Teksturne odlike sedimentrnih stijena I metode njihovih istraživanja
prikazane su redoslijedom I po podjeli kojima se uobičajeno I najčešće istražuju na terenu:

- vanjska i unutrašnja slojevitost,

- ritmicnost i cikličnost,
- teksture na donjim slojnim površinama,
- teksture na gornjim slojnim površinama,
- teksture nastale podvodnim klizanjima i razaranjem slojeva,
- teksture nastale hemijskom dijagenezom i
- teksture nastale djelatnošcu organizama.

5. Klasifikacija slojeva po McKee I Weir?

Slojevi:

- vrlo debeli > 120 cm

- debeli 60 - 120 cm

- tanki 5 - 60 cm

- vrlo tanki 1 - 5 cm

- lamine 0,2 - 1 cm

- tanke lamine < 0,2.

6. Teksturni oblici na gornjim slojnim površinama?

Na gornjim slojnim površinama najvažniji I najčešći teksturni oblici su:

1. Pukotine isušivanja,
2. Tragovi kišnih kapi
3. Riplovi ili “ripple marks”

Pukotine isušivanja ili desikacijske pukotine pojavljuju se na gornjim slojnim plohama

glinovitih, siltoznih, muljevitih, glinovito-pjeskovitih sedimenata ali i muljevitih ili mikritnih
krečnjaka I ranodijagenetskih dolomita. Desikacijske pukotine nastaju isušivanjem taloga,
stezanjem nevezanih ili slabo koherentnih muljevitih taloga nakon oticanja ili isparravanja vode.

Tragovi kišnih kapi nastaju pri padanju krupnih kapljica kiše na mekane glinovite, glinovito-
siltozne I glinovito-pjeskovite, rjeđe I karbonatne muljeve, koji se nalaze iznad nivoa vode.
Tragovi su kišnih kapi odlični pokazatelji okoliša I uvjeta taloženja jer se pojavljuju samo u
kontinenentalnim okolišima ili na muljevitom supratidalu.

Riplovi ili “ripple marks” su sistemi grebena I dolina poput površine slabo valovitog mora, na
gornjim slojnim površinama pješčanih, klastičnih I krečnjačkih slojeva. Pojavljuju se u
skupinama I uvijek na velikim površinama. Nastali su premještanjem nevezanog, uglavnom
pjeskovitog sedimenta vodenim strujama.

7. Teksturni oblici na donjim slojnim površinama?

S obzirom na postanak mogu se podjeliti u dvije genetske skupine:

- tragove nastale erozionim djelovanjem same turbidne struje ili drugog vrtložnog toka i
- tragove nastale erozionim djelovanjem različitih predmeta koje je struja nosila, odnosno
tragove kretanja predmeta po dnu.

Među tragoviam erozije najčešći su ovi:

1.tragovi tečenja.
2.tragovi vrtloženja,
3.uzdužne brazde deranja,
4.erozijski kanali,
5.tragovi kanala.

Među tragovima kretanja predmeta po dnu:

1.tragovi vučenja,
2.tragovi zadiranja,
3.tragovi usjecanja,
4.tragovi kotrljanja i
5.tragovi otiranja.
8. Definisati stilolite i ihnofosile?

STILOLITI su neravne pukotinice duž kojih dva dijela stijene zubičasto, poput pile ili poput
šavova na kostima lobanje, zalaze jedan u drugi. Pri tome obično takve pukotinice kod stijena
koje nisu izložene dužem trošenju mehanički ne odvajaju ta dva dijela stijene.

Tragovi rovanja, kopanja, bušenja I kretanja organizama u sedimentu I po njemu, pri čemu sami
organizmi paleontološki nisu definisani, obično se označavaju kao IHNOFOSILI.

9. Atterbergova klasifikacija sedimentnih stijena?

10. Morfometrijske odlike zrna?

Morfometrijskim odlikama zrna pripadaju:

1.oblik zrna,
2.spljoštenost zrna,
3.sferičnost,
4.zaobljenost zrna,
5.pivotabilnost zrna(=sklonost zrna kotrljanju)

Morfometrijske odlike zrna proučavaju se radi dobijanja što više korisnih podataka o odlikama
struktura (tekstura), kao i za rekonstrukciju i interpretaciju uslova transporta i okoliša taloženja.
 II PARCIJALA

1. Klasifikacija rudita?

2. Parakonglomerati ( definicija, podjela) ?

3. Matriks?

Pod matriksom se podrazumijeva:

detriticni glinovito-siltozni materijal koji je transportovan i taložen zajedno sa zrnima pijeska

(»protomatriks«);

materijal nastao rekristalizacijom glinovito-siltoznog detritusa(»ortomatriks«);

produkti plasticnih deformacija i drobljenja odlomaka mekanih laporovitih i glinovitih sedimenata

zbog nadslojnog pritiska (»pseudomatriks«) i

produkti dijagenetskih izmjena manje rezistentnih odlomaka stijena (»epimatriks«)

4. Klasifikacija arenita?

Obzirom na međusobni udio kvarca, feldspata i odlomaka stijena cisti pješcari ili
areniti dijele se na:

- kvarcne arenite, ako u pješcanoj frakciji sadrže više od 95% kvarcnih zrna

- liticne arenite, ako sadrže manje od 75% kvarca i od 25 do 100% odlomaka

stijena, a udio feldspata manji je od udjela odlomaka stijena

- arkozne arenite, ako sadrže manje od 75% kvarca i od 25 do 100% feldspata, a

udio odlomaka stijena manji je od udjela feldspata

- subarkoze, ako je udio kvarca izme:u 75 i 95%, a feldspata ima više od

odlomaka stijena i

- sublitoarenite, ako je udio kvarca izme:u 75 i 95%, a odlomaka stijena ima više
od feldspata .

5. Klasifikacija tufova s obzorom na veličinu zrna?

Tufovi su konsolidovani i litificirani ekvivalenti vulkanskog pepela u kojima se obično,

s obzirom na veličinu zrna, razlikuju:

-KRUPNOZRNASTI TUFOVI (coarse tuff) ako se sastoje od pepela promjera pretežno

od 0,063 do 2 mm, odnosno

-SITNOZRNASTI ili PELITNI TUFOVI (pelitic tuff, fine tuff), ako pretežno sadrže
čestice vulkanskog pepela < 0,063 mm .

6. Mikrit ( definicija, podjela)?

Primarnim strukturnim sastojcima pripadaju karbonatna zrna ili cestice (particles) i vrlo sitni
karbonatni mulj, u krecnjacima poznat pod nazivom »mikrit«. To su sastojci koji su nastali prije
samog taloženja i koji su mehanicki taloženi kao karbonatni talog nakon dužeg ili kraceg
prenosa vodom.

- MINIMIKRIT, ako su cestice < od 1 mikrometra (Folk, 1974),

- MIKRIT, ako su cestice promjera od 2 do 4 mikrometara i

- MIKROSPARIT, ako su cestice i kristalici promjera od 5 do 15 mikrometara (Folk, 1959).

Uz mikrit se cesto javlja i mikrit s mrvicastom strukturom ili tzv, MRVICASTI MIKRIT (clotted
micrite), odnosno krecnjaci »grumulozne strukture« (structure grumeleuse - Cayeux, 1935), koji
se sastoji od sitnih grudvica ili poluzaobljenih mrvica promjera od 30 do 150 mikrometara.
7. Intraklasti I plastiklasti?

INTRAKLASTI su karbonatna zrna, odnosno fragmenti, nastali unutar sedimentacijskog

prostora, pretaložavanjem slabije ili jace ocvrsnutih karbonatnih taloga neposredno nakon
njihovog taloženja.

Uznemiravanje i pretaložavanje mekanih sedimenata na dnu zbog djelatnosti valova I morskih

struja ili životnom djelatnošcu organizama, nastaju mekani, plasticni intraklasti koji se obicno
nazivaju PLASTIKLASTI.

8. Biostroma I bioherma?

BlOHERMA kao kupolasto do nepravilno ispupceno sedimentno tijelo gromadastog

oblika nastalo litifikacijom grebenotvornih organizama u položaju i na mjestu rasta.

BIOSTROMA koja ima oblik sloja ili velike lece sa više ili manje konkordantnim
odnosom prema stijenama podine i krovine.

9. Dunham-ova klasifikacija: packestone, grainstone?

10. Tipovi alohema Folk-ove klasifikacije?

Autor klasifikacije razlikuje cetiri bitna tipa alohema:

- INTRAKLASTI,
- PELETI,
- OOIDI (ili kako ih on naziva »oolite«) i
- FOSILI.

11. Definisati: intrasparit, oosparit, biosparit?

Intrasparit –vapnenac pretežno sastavljen od intraklasta između kojih se nalazi sparit

Biosparit -

Oosparit -

12. Klasifikacija dolomita na osnovu učešća: dolomit-kalcit- ostale sijene?

13. Enterolitno boranje?

Procesi hidratacije anhidrita u gips i dehidratacije gipsa u anhidrit mogu se u istim stijenama
višestruko ponavljati. Pri tome tanke lamine ranodijagenetskog dolomita, glinovite i organske
materije u evaporitima, zbog višekratnog rastezanja i stezanja, tvore raskinute ili plisirane
lamine, gnijezda i svinute trake. To je tzv. ENTEROLITNO BORANJE (enterolithic folds
~Bosellini & Hardi, 1973) slično tektonskim boranjima, koje se često i tumači
tektonskimboranjem.
14. Klasifikacija silicijskih sedimenata prema Fuchtbauer I Muller, 1970?

15. Silicijski sediment različita postanka?

Najraširenije i petrološki najvažnije silicijske stijene iz ove skupine su:

-rožnjaci/rožnaci (chert, “hornstein”),

a potom slijede ostale slične stijene poznate pod različitim nazivima, kao što su:

- flint ( K),

- novakulit (D, C),

- porculanit (opal+glina+karbonat) i

- tripoli (kvarc pelitnih dimenzija).