Univerzitet u Zenici

Filozofski fakultet

Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost

„Oduhovljenje materije u pjesmama

Nikole Šopa''
-seminarski rad iz predmeta Bosanskohercegovačka književnost
između dva svjetska rata-

Profesor: prof. dr. Zilhad Ključanin

Studentica: Belma Suljić
 Zenica, decembar 2012.

UVOD

Nikola Šop pripada onom književnom krugu umjetnika koji su bili u vremenu Jugoslavije
na „marginama“, a njihovo stvaralaštvo političkim sredstvima je uklanjano od javnosti. U
Šopovoj poeziji primjetna je refleksija, odsustvovanje fiksiranog i konkretnog značenja,
naglašava se ironija i sarkazam, prisutna je konstrukcija pjesničkih slika koja je neobična
i različita od tradicionalne, prisutna je mimetička dimenzija. u stvaralaštvu Nikole Šopa
razlikujemo dvije faze, a to je: lirika koja je nastajala do kraja II. svjetskog rata i koja je
intimna, tradicionalna i receptivna (prihvaćena) i lirika koja je nastajala poslije II.
svjetskog rata i koja je nova i hermetična (zatvorena). U ovom eseju pažnja je usmjerena
ka ovoj prvoj fazi Šopovog pjesništva, naročito ka njegovom nastojanju da očovječi
stvari, odnosno da oduhovi materiju. Naime, pošto je Šop bio usamljenik veliku pažnju
posvećivao je stvarima, prirodi, skromnim životinjama i kršćanstvu. On je tim stvarima
davao dušu, pripisivao im je važnost i smislenost postojanja. Te stavri postajale su
njegovi prijatelji i saputnici, te su izuzentno važne pri rasvjetljavanju poetike Nikole
Šopa.

2
 ODUHOVLJENJE MATERIJE U PJESNIŠTVU NIKOLE ŠOPA

Nikola Šop je pjesnik o kome je rečeno da ga prati bol prognanika, nemir zbog
"istrajavanja" ovog svijeta da sagleda "apokaliptičke alternative", lirik je pun dječačke
plašljivosti. U poeziji između dva rata stoji Nikola Šop kao pjesnik samoće. Šop je
pjesnik koji ispovijeda nostalgiju zbog "prošlih dana", ne pristaje na pisane i nepisane
konvencije modernog svijeta, a ne može i ne želi da bilo što mijenja ili ispravlja.

U poeziji Nikole Šopa postoje dva umjetnička postupka i dvije tematske

usmjerenosti. Prva je ona predratna u kojoj je pjesnika zagledan u nesavršenost svijeta,
lišen je patetike, pjeva o poraženim i deklasiranim, pjeva o realističnim stavrima i
detaljima svoje svakodnevnice. Druga je ona poslijeratna u kojoj se oslobađa
''realističkog balasta'', nije više smjeran niti rastužen, ni pomirljiv, on pjeva o čovjekovom
''preobražavanju prema zvijezdama'' i ta faza je opisana kao astro – fiziološka.

Nikola Šop veliku je pažnju posvećuje stvarima, predmetima, kršćanstvu pa čak i

životinjama. Šop je pjesnik bez prijatelja. Lako je birao rekvizite za svoj samotnički
pjesnički interijer. Sam, spram svog okruženja pokušao je da se sprijatelji sa stvarima, da
ostveri neku vezu sa svijetomuz pomoć istih. Štap mu je postao vjeran drug, šešir se
izdužio od bola, naočale proplakale za umrlim vlasnikom. Predmeti nisu Šopu samo
vlasništvo već i saveznici u sreći pa i nesreći. Oni su pjesnikovi svjedoci u velikoj zavjeri
starenja, jedna nijema obitelj koja prati sve posljedice karijere, uspjeha, vlasti ili pak
bolesti, nemoći, preranih razdvajanja.

Nikola Šop je „ušao“ u poeziju jednom velikom pjesmom „Panegirikom

pijetlima“. Ti pijetlovi koji su bili obični a opet tako čarobni su predstavljali posrednike
metafizičkih tajni. Za pjesnika je glavno pitanje bilo šta objavljuju noćni i jutarnji krici
pijetlova. Da li su oni prenosili neke poruke?

3
U „Panegiriku“ se kaže: „Kako je služba vaša čarobna i tajna“ i prikazana je simbolička
funkcija jutarnjeg javljanja pijetlova. A to što je ta „služba“ „čarobna“ i „tajna“ proističe
iz činjenice da su pijetlovi „biblijske životinje ali simbolika zova tih pijetlova je u
poetskom smislu. Pijetlovi vrše misiju tajanstvenog objavljivanja- oni objavljuju svete
tajne i tajne poezije. Pijetlovi su ustvari pjesnici. Njima je povjereno čitanje tajni života i
smrti , preko njih se vrši dešifrovanje nebeskih i zemaljskih tajni u uši ljudi. Oni su
službenici budnosti i božanske prisutnosti:

Ja ne znam

Ali plašim se da vas upitam,

zašto nosite krvavu krunu na glavi.

Uvijek dršće i svježom rosom blista.

Možda je to od onog jutra,

kad ste triput zakriknuli od veselja,

što se Petar pred ženama drhteći,

triput odrekao Hrista.

Ništa ne govorite, redovi beskrajni.

Samoća vas ubija i čekate svoje sjene.

Pred svaku zoru, iza crvenih zavjesa,

proklinju vas bludnice ispijene.

Jer poslije glasa vašeg sve jasnije vide

u ogledalu svoje uvenulo tijelo.

I pokriju se, kao da se stide.

4
A vi i ne marite za one teške tuge,

što ih izazivate u dušama nevoljnika.

I na smrt osuđenom nema više spasa.

Ubijen vašim krikom britkim,

on ide na vješala bez svijesti i bez glasa.

Da mrtav još jednom umre.

Pomoću pijetlova, Šop prikazuje slike jednog stvarnog svijeta i socijalne situacije
a stihom „zašto nosite krvavu krunu na glavi“, naznačeno je jedno od Šopovih vjerskih
posvećenja, poetske sakralizacije gdje „krvava kruna“ označava „lik“ pijetla dajući mu
sveto obilježje, znak tragične i uzvišene službe. To je žrtveno biće koje svoje „moralne“
poruke prenosi drugima i izaziva pritom određeni poetski doživljaj.

U brojnim pjesmama Šop ostvaruje ovaj susret životinje i boga, učeći čovjeka o nečemu
što sam možda nema ili o nečemu što se u njemu ugasilo ili što je zaboravio. Sama
Hristova veličina ( simbolički: veličina čiste ljubavi i žrtve) po Nikoli Šopu je i u tome
što umije da se „spusti“u male stvari, u obične prizore, u prostor svakodnevnog života pa
i domaće životinje:

San magaradi

Isuse, u ovom kasnom času sad

u sve staje ćemo ući.

Od nježnosti ti ćeš svu magarad

blago za uho povući.

I kada odeš, u doba to gluho,

među njima će riječi da kruže:

5
Tko je taj koga si za uho

držao najduže?

I svaki će usnuti opet,

sa najljepšim snom u duši:

da tvoja meka ruka još miluje

baš njegove uši.

Lirski subjekt pjeva ono što bi se moglo nazvati ljudskim zovom životinjske duše.
On nas povezuje sa pijetlovima, magarcima, konjima, volovima, psima, cvrčcima,
pticama...I baš zbog toga mi ne trebamo misliti da smo bliži Bogu od njih. Životinje su
još jedina postojeća vrsta i forma bezgrešnog i nevinog postojanja. Zbog toga Šopov Isus
donosi svoju umilnu i nježnu ljubav „ružnom“ i „nesretnom“ životinjskom stvorenju-
magaretu.

Magare je simbol patničke, „proleterske“ egzistencije među radinim domaćim

životinjama i pravedno je da se makar u snu prema njemu iskaže neko milosrđe.

U antologiji pjesama o životinjama ističu se još: Molitva da ni volovi ne ostanu bez posla,
Zašutili smo tako tamni..., Molitva za starog psa čuvara, Mladić bdije kraj mrtvog pijetla,
kao i poeme: Vunena pastorala, Svemirski prizor s pijetlom, Uzlet životinjstva.

Najbolja zbirka Nikole Šopa Isus i moja sjena, 1934. – afirmira "čedni
katolicizam", očovječuje Isusa, dovodi ga među ljude i životinje, uvodi u krčmu,
promatra kakao večera ili čita novine, u dehumaniziranom svijetu božanski gost,
pjesnikov sudrug, prolazi križni put ljudske svakodnevnice i postaje svjedokom patnje i
otuđenosti.

Gotovo od početka Šop je pjesnik noći koji pjeva o bdijenju i kasnim satima. Šopovo
kršćanstvo nikome se ne nameće, nikoga ne želi preobratiti, ne dokazuje nikakve
vrhunaravne istine, čisto je i humano. Isus ne dolazi da intervenira, kažnjava, podučava

6
ili optužuje. Umoran je poput pjesnika, sjetan, mudar, sklon sve razumijeti i svakome
oprostiti. Isis je milostiv, blag i bez ikakvih božanskih pretenzija, to je ravnopravan
suputnik i supatnik, običan čovjek i idealan prijatelj u neko sumorno predvečerje. Nije
Isus Bog već čovjek sa slabostima, i to izrazito ljudskim. Šop Isusa doziva da bi mogao s
nekim podijeliti svoje misli i svoju samoću:

Samoća je ova gorka i snena.

Ostani, bdij tu sa mojim jadom.

Ostani, s tvojih ću malih ramena

Skinuti krila kradom.

Njegov Isus umoran je kao i svi ljudi, čita novine, ima poderan potplat, pjesnik
preporučuje najljepšu djevojku, njemu pjeva dobrodošlicu, za njega priča o sedam brižnih
dana. Takvom Isusu može se pričati o "životu sasvim malom", o šeširu koji se na čelo
"duboko duboko natiče".

Pričao bih ti o ljudskoj kući.

O oknima koja su pokatkad plava.

O vratima kroz koja pognut moraš ući.

O bravi koja se čvrsto zaključava.

Nikola Šop ne pokušava da očovječi samo Isusa već i mnoge stvari i životinje o
kojima pjeva, samo je problem što se čovjek ne da ''očovječiti''

7
ZAKLJUČAK

Nikola Šop je pjesnik koji koji je u svojoj prvoj, ili ''pokretnoj fazi'' kako kaže
Marko Vešović, pisao o djetinjstvu, važnim predmetima i slikama, a u drugoj,
''nepokretnoj fazi'', Šop se digao ka zvijezdama. Njegova poezija je protkana spoznajom
nepostojanja i postojanja, neosjetlinosti, ali osjećajnosti fizičkog tijela i spoznaje
posjedovanja utjelovljenog uma, duše i njene sjenke.

Hrvatski pjesnik Nikola Šop je doživio dvije potpuno različite faze života u
kojima je svjesno trajao i na jedinstven način oblikovao svoje prostore i vrijeme. Tako
nam je ostavio u naslijeđe dva opusa svog imaginarnog poetskog svijeta.

On direktno iz svog misaonog labirinta spoznaje uzbudljivu pojavnost prostora i

vremena, predmeta i životinja, dovodi nas u dodir sa realnim i irealnim. Stvari, predmeti,
životinje, ili demistificirani Bog „Isus“, su pjesnikovi svjedoci u velikoj zavjeri starenja,
jedna nijema obitelj koja prati sve posljedice karijere, uspjeha, vlasti ili pak bolesti,
nemoći, preranih razdvajanja. Šop je uistinu pisao o onome što je proživljavao, pa je
svojim izuzetnim duhom „oduhovio“ stvari kojima je smisao bio potreban.

8
STRUKTURE PJESAMA (NIKOLA ŠOP)

San magaradi

Isuse, u ovome kasnom času sad

u sve staje ćemo ući.
Od nježnosti ti ćeš svu magarad
blago za uho povući.

I kada odeš, u doba to gluho,

među njima će riječi da kruže:
ko je taj koga si
za uho držao najduže.

I svaki će usnuti opet,

sa najljepšim snom u duši:
Da tvoja meka ruka još miluje
baš njegove uši.

Strofa: tri strofe sa po četiri stiha/ katren

Dužina stiha: različita ( 1. stih-12 slogova, 2. stih-8 slogova, 3. stih-10..)

Rima: I strofa – ukrštena rima (abab)

II i III strofa – rimuju se drugi i četvrti stih, dok prvi i treći nemaju rime (abcb)

Ritam: usporen (što zaključujemo na osnovu dužine stiha te frekventnosti vokala a i o)

Motivi:

9
 1. Isuse, u ovome kasnom času sad
u sve staje ćemo ući.
2. Od nježnosti ti ćeš svu magarad
blago za uho povući.
3. I kada odeš, u doba to gluho,
4. među njima će riječi da kruže:
5. ko je taj koga si
za uho držao najduže.
6. I svaki će usnuti opet,
sa najljepšim snom u duši:
7. Da tvoja meka ruka još miluje
baš njegove uši.

Lirske slike: (-predstavljeju ono što se može zamisliti, referencijalno predočiti, nacrtati)

Isus u stajama vuče magarad za uši

Ponovno uspostavljanje mira u stajama

Faza: krišćanska

Tema: Isus u posjeti magaradi, Magaradi I Isus

Ideja: sinteza svjetovnog i duhovnog, ideja problematizira odnos svakodnevnog,

duhovnog, sakralnog, animalnog i profanog, javlja se i demistifikacija Isusa tj. pjesnik ne
vidi i ne predstavlja Isusa kao Boga nego kao običnog čovjeka koji ulazi u staje, posmatra
životinje i vuče ih za uši…

Isus čita novine

Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge

donesem ti za večeru hljeb skriven pod skut,
ulazeći u sobu, vijdet ću pun tuge
tvoj sveti lik nad novine nagnut.

10
I nezapažen kraj tebe ću sjesti,
gledajući mračenje na tvome licu čistom.
Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.
Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.

Čime ću moći da te tješim u tom času,

stojeći pred tobom, sav stidom obuzet?
I da li bih imao dosta snage u svom glasu,
kada bih pred tobom branio ovaj svijet?

Na teška slova pao bih svojim stasom malim.

Radost čovjeka bi u oku mom zasjala.
O pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim,
nek se i dalje vrti naša zemlja mala.

Onda bih sasvim tiho izišo pred vrata.

I pustio da ostaneš sam u svome bolu.
Moleći pred pragom da tvoj gnjev umiri
mirisni, blagi kruh na stolu.

Strofa: pet strofa sa po četiri stiha/ katren

Dužina stiha: različita (1. stih-14 slogova, 2. stih-13 slogova..)

Rima: I, II, III, IV strofa imaju ukrštenu rimu (abab)

V strofa – rimuju se drugi i četvrti stih (abcb), dok prvi i treći nemaju rime

Ritam: usporen

Motivi:

11
 1. Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge
donesem ti za večeru hljeb skriven pod skut,
2. ulazeći u sobu, vijdet ću pun tuge
tvoj sveti lik nad novine nagnut.
3. I nezapažen kraj tebe ću sjesti,
4. gledajući mračenje na tvome licu čistom
5. Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.
6. Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.
7. Čime ću moći da te tješim u tom času,
stojeći pred tobom, sav stidom obuzet?
8. I da li bih imao dosta snage u svom glasu,
kada bih pred tobom branio ovaj svijet?
9. Na teška slova pao bih svojim stasom malim.
10. Radost čovjeka bi u oku mom zasjala.
11. pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim,
12. nek se i dalje vrti naša zemlja mala.
13. Onda bih sasvim tiho izišo pred vrata.
14. I pustio da ostaneš sam u svome bolu.
15. Moleći pred pragom da tvoj gnjev umiri
16. mirisni, blagi kruh na stolu.

Lirske slike: (-predstavljeju ono što se može zamisliti, referencijalno predočiti, nacrtati)

Isus čita novine

Blagi kruh na stolu

Faza: krišćanska

Tema: Isus u posjeti čovjeku, Isus čita novine potreba za iskupljenjem (lirski subjekt se
stidi vijesti i onoga što se dešava u svijetu, moli da se i dalje vrti zemlja ‘nek se i dalje
vrti naša zemlja mala’, jer će tako čovjek imati vremena za iskupljenje)

12
Ideja: potreba za iskupljenjem, lirski subjekt se stidi vijesti i onoga što se dešava u
svijetu, moli da se i dalje vrti zemlja ‘nek se i dalje vrti naša zemlja mala’, jer će tako
čovjek imati vremena za iskupljenje. Na početku pjesme javlja se demistifikacija Isusa tj.
on je obični čovjek koji čita novine, no u posljednjoj strofi Isus ponovo postaje svet jer
pati zbog čovječanstva i vremena u koje je ‘zapalo’; “I pustio da ostaneš sam u svome
bolu.”
Stilske figure:

Retoričko pitanje (pitanje koje ne zahtjeva odgovor)

“Čime ću moći da te tješim u tom času,
stojeći pred tobom, sav stidom obuzet?
I da li bih imao dosta snage u svom glasu,
kada bih pred tobom branio ovaj svijet?”

Personifikacija:
“Radost čovjeka bi u oku mom zasjala.”

Metafora:
“Na teška slova pao bih svojim stasom malim.
Radost čovjeka bi u oku mom zasjala.”
“nek se i dalje vrti naša zemlja mala.”

Kuda bih vodio Isusa

Isuse blagi, u doba kasnih sati,

kad još bdiju siromasi tvoji,
skromnom krojaču odvest ću te da ti
jedno obično odijelo skroji.

I obućaru malom koji svu noć kuje

oštre čavle u teški poplat.

13
Dok tvornice cipela žučno bruje.
Milion pari skuju za jedan sat.

Zatim čovjeku koji šešire pravi

sa spuštenim obodom, da skriju bol.
Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi.
Prostran da u se primi i tvoj oreol.

Onda ćemo poći u krčmu kraj grada

koja liči na stari, nasukani brod.
Gdje braća za stolom, od silnog jada,
bacaju čaše i šešire na pod.

Prvi krik pijetla bit će britka strijela

od koje će ti srce da krvari.
Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.
Prepoznat nećeš ni ljude ni stvari.

A trećim krikom kad se pijetli jave,

o Isuse, zateturat ćeš od bola.
Tvoj šešir će pasti s glave.
šešir i aureola.

Strofa: pet strofa sa po četiri stiha/ katren

Dužina stiha: različita

Rima: ukrštena rimu (abab)

Ritam: umjeren

Motivi:

14
 1. Isuse blagi, u doba kasnih sati,
kad još bdiju siromasi tvoji,
2. skromnom krojaču odvest ću te da ti
jedno obično odijelo skroji.
3. I obućaru malom koji svu noć kuje
oštre čavle u teški poplat.
4. Dok tvornice cipela žučno bruje.
Milion pari skuju za jedan sat.
5. Zatim čovjeku koji šešire pravi
sa spuštenim obodom, da skriju bol.
6. Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi.
7. Prostran da u se primi i tvoj oreol.
8. Onda ćemo poći u krčmu kraj grada
9. koja liči na stari, nasukani brod.
10. Gdje braća za stolom, od silnog jada,
bacaju čaše i šešire na pod.
11. Prvi krik pijetla bit će britka strijela
od koje će ti srce da krvari.
12. Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.
Prepoznat nećeš ni ljude ni stvari.
13. A trećim krikom kad se pijetli jave,
14. o Isuse, zateturat ćeš od bola.
15. Tvoj šešir će pasti s glave.
šešir i aureola.

Lirske slike: (-predstavljeju ono što se može zamisliti, referencijalno predočiti, nacrtati)

Isus kod krojača

Isus kod obućara

Isus kod čovjeka koji pravi šešire

15
Isus u krčmi

Isus bez šešira i bez aureole

Faza: krišćanska

Tema: Isus kao obični čovjek – Kuda bih vodio Isusa

Ideja: cijelu pjesmi “Kuda bih vodio Isusa” možemo shvatiti kao alegoriju, odnosno
metaforu proširenu na cijelu pjesmu. Naime, u pjesmi se javlja sinteza duhovnog i
svjetovnog, time što taj demistificirani Isus, ili Isus kao obični čovjek, obilazi sve one
stanice koje posjećuje svaki čovjek. Taj Isus ide i kod obućara i kod krojača, jer kada
dođe taj posljednji čas svi ljudi su jednaki i svi će poći na posljednje putovanje “jednaki”.
U “Panegriku” Šop daje pijetlovim neki prizvuk uzvišene službe, neko sveto obilježje, to
je žrtveno biće koje svoje “moralne” poruke prenosi drugima, oni vrše misiju tajnog
objavljivanja. Tako u pjesmi “Kuda bih vodio Isusa’’ pijetlovi najavljuju kraj:

Prvi krik pijetla bit će britka strijela

od koje će ti srce da krvari.,
drugi krik govori o pometnji koja će nastati nakon prvog upozorenja o kraju svijeta:
Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.
Prepoznat nećeš ni ljude ni stvari.,
A treći put kada se pijetlovi jave biti će kasno za sve, ostat će samo bol I praznina:
A trećim krikom kad se pijetli jave,
o Isuse, zateturat ćeš od bola.
Tvoj šešir će pasti s glave.
šešir i aureola.

Stilske figure:

Sinegdoha/metonimija: u doba kasnih sati – noć

Isuse blagi, u doba kasnih sati,
kad još bdiju siromasi tvoji,

16
Poređenje:
I obućaru malom koji svu noć kuje
oštre čavle u teški poplat.
Dok tvornice cipela žučno bruje.
Milion pari skuju za jedan sat. ( poređenje obućara sa tvornicom-odnos malog I
velikog ili izražena skromnost obućara kroz stiove “I obućaru malom koji svu noć
kuje/ oštre čavle u teški poplat)

Elipsa:
Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi.
Prostran da u se primi i tvoj oreol. (izostavljena je riječ šešir; jedan šešir, prostran
šešir)

Metafora: pored toga što cijelu pjesmu možemo shvatiti kao metaforu, naročito je
izražena u posljednje dvije strofe u kojima možemo pronaći cijelu bit pjesme:
Prvi krik pijetla bit će britka strijela
od koje će ti srce da krvari.
Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.
Prepoznat nećeš ni ljude ni stvari.

A trećim krikom kad se pijetli jave,

o Isuse, zateturat ćeš od bola.
Tvoj šešir će pasti s glave.
šešir i aureola.

17
LITERATURA
Blagojević, Slobodan, Poezija, mistika, povijest, Svjetlost, Sarajevo, 1986.

Ferluga-Petronio, Fedora, Kozmički svijet Nikole Šopa, HFD, Rijeka, 2005.

F. Ferluga-Petronio, Pjesničko stvaralaštvo Nikole Šopa, HKD, Napredak, Sarajevo-

Zagreb, 2005.

Mrkonjić, Zvonimir, Suvremeno hrvatsko pjesništvo I-II, Biblioteka Kolo, 12-13 MH,
Zagreb, 1991.

Mrkonjić, Zvonimir, Nikola Šop ili komedija stvari, pogovor iz izbora Božanski cirkus,
MH, Zagreb, 1980.

IZVORI

Šop, Nikola, Izabrane pjesme, Riječ, Vinkovci, 1998.

Šop, Nikola, Svemirski pohodi, Svjetlost, Sarajevo, 1984.

Šop, Nikola, Poezija, Zora, Zagreb, 1966

18
SADRŽAJ

Uvod ....................................................................................................................................2

Oduhovljenje materije u pjesništvu Nikole Šopa ................................................................3

Zaključak .............................................................................................................................8

Strukture pjesama ................................................................................................................9

• San magaradi ...........................................................................................................9

• Isus čita novine .....................................................................................................10

• Kud bih vodio Isusa ..............................................................................................13

Literatura i izvori ..............................................................................................................18

Sadržaj ...............................................................................................................................19

19