Lejla i Medžnun

Ja sam držao tvoje ruke

U svojim rukama grubim ispucalim

Ti ne znaš kolike su muke

Biti očaran biti zadivljen malim.

Tvoje su oči sjaj mi pravile

S njima sunce bih zamijenio

Nisu ti ravne sirene ni vile

Od ljepote sam tvoje zanijemio.

O Lejlo vidim te pred sobom svuda

Gdje god krenem tvoj lik me prati

Moje je srce velika posuda

Ljubavlju moraš je isprati.

O Lejlo Lejlo, tamne su noći

Mizerne pred tvojim stasom

O Lejlo moje su snene oči

Budne pred tvojim glasom.

Medžnune, gdje si, barem to reci

Da znam da draga pita za mene

Doći ću makar hodao po rijeci

Nemoj da moja duša vehne.

Ja sam trn a ti si ruža

Ti si svjetlo ja leptirica

Ovaj ašik ti ruke pruža

Sagorjeh u ljubavi postadoh feniks ptica.