Curriculum I Godina 2013 4 (Otključani)

UNIVERZITET U SARAJEVU
MEDICINSKI FAKULTET
SARAJEVO
REFORMIRANI CURRICULUM
STUDIJA PRVE GODINE MEDICINE
SA SILABUSIMA PREDMETA
SARAJEVO, 2013.
AUTORI
Prof Dr Bakir Mehić
Prof Dr Amela Kulenović
Prof Dr Zakira Mornjaković
Prof Dr Amira Redžić
Prof Dr Jusuf Žiga
Prof Dr Dragana Nikšić
Prof Dr Senija Rašić
Prof Dr Semra Čavaljuga
Prof dr Zoran Hadžiahmetović
Prof Dr Selma Aličelebić
Prof Dr Slavka Ibrulj
RADNA GRUPA ZA EVALUACIJU CURRICULIMA

Prof Dr Senija Rašić
Doc. Dr. Almira Hadžović-Džuvo
Benjamin Vojniković, saradnik
IZDAVAČ
Medicinski fakultet
Univerziteta u Sarajevu
Za izdavača
REFORMIRANI CURRICULUM STUDIJA MEDICINE
MEDICINSKOG FAKULTETA UNIVERZITETA U SARAJEVU
(prva generacija, akademska 2007/08 godina)
Ovaj dokument je rezultat napora nastavnika i saradnika Medicinskog fakulteta da curriculum

Medicinskog fakulteta usklade sa odredbama Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo
(“Službene novine Kantona Sarajevo” br: 43 od 31. decembra 2008. godine), Zakona o visokom
obrazovanju (prečišćeni tekst) (“Službene novine Kantona Sarajevo” br: 22 od 27. avgusta 2010.
godine), Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju (“Službene novine
Kantona Sarajevo” br: 15 od 18. aprila 2013. godine), Pravilnikom o polaganju ispita na
visokoškolskim ustanovama Univerziteta u Sarajevu za studente koji studiraju u skladu sa
Bolonjskim procesom (Univerzitet u Sarajevu, Senat, septembar, 2006) i Odluke o izmjenama i
dopunama pravilnika o polaganju ispita na visokoškolskim ustanovama za studente koji studiraju u
skladu sa Bolonjskim procesom (Univerzitet u Sarajevu, Senat, juli, 2009).
NAČINI I METODE PROVJERE ZNANJA STUDENATA
Provjera znanja ne predstavlja samo problem procjene znanja, već značajno određuje i instrukcioni
dizajn nastavnog procesa. Proces organiziranja i strukturiranja ispita uz aspekt izvodljivosti i
primjenjivosti ima i više edukativnih aspekata. Provjera znanja treba da stimulira studenta da
poboljša vlastito obrazovanje i nastavi dalje učenje. Ispit ne bi trebalo posmatrati kao metod
individualne procjene znanja, već je to integralni dio programa koji se prožima zajedno sa
edukativnim dijelom.
Izabrane metode provjere znanja moraju biti prihvatljive kako ispitivačima, tako i studentima, da bi
se obezbijedili relevantni rezultati ocjenjivanja. Planiranje ispita mora se bazirati na definiranim
ciljevima edukativnog procesa i mora osigurati vjerodostojnost sadržaja koji se evaluira. Ispitna
pitanja se određuju prema prethodno, u silabusu predmeta, precizno definiranim ishodima
učenja. Ishodi trebaju odražavati ciljeve nastave, te moraju biti jasni i kratki, ostvarljivi i mjerljivi.
Ishodi učenja moraju biti podržani konsultacijama i obaveznom literaturom, te se ne bi smjelo desiti
da se ispituje ono što nije podržano nastavnim procesom.
Oblici provjere znanja mogu biti pismeni, usmeni i praktični.
Provjera znanja se vrši u vidu kontinuirane provjere znanja u toku semestra (parcijalni ispiti,
seminarski radovi, eseji) kao i u vidu završnog ispita na kojem se utvrđuje konačna ocjena.
Kontinuirana provjera znanja
Rad studenata se prati i ocjenjuje kontinuirano u toku jednog semestra (godine) praćenjem
sveukupnog rada i usvojenog znanja studenata u svim oblicima nastave. Oblici vrednovanja
pojedinih studentskih aktivnosti utvrđeni su silabusima predmeta u formi propisanih oblika provjere
znanja i provode se kao jedinstvena cjelina predmeta tokom akademske godine. Ocjenjivanje se vrši
1
dodjeljivanjem bodova za svaki oblik aktivnosti i provjere znanja i vještina u toku semestra, o čemu
se vodi evidencija putem obrazaca, studentskih portfolija.
U strukturi ukupnog broja bodova najmanje 50% bodova treba biti predviđeno za aktivnosti
provjere znanja u toku semestra. Završni ispit se u strukturi ocjenjivanja može vrednovati sa
najviše 50% bodova (izuzetak od pravila se može odnositi na izborne predmete). Zadaci predviđeni
za individualni rad studenta (seminari, projekti, zadaće i dr.) moraju biti ravnomjerno raspoređeni u
toku semestra. Ukupni obim ovih zadataka mora biti usaglašen sa opterećenjem predviđenim na
predmetu, saglasno ECTS-u.
Način ispitivanja određuje matična katedra i prethodno je definiran u silabusu predmeta.
Predmetni nastavnici su obavezni da u toku realizacije nastave, izvršavanja samostalnih
zadataka od strane studenata, te njihovih priprema za savladavanje nastavnih sadržaja i
provjeru znanja, pomogne studentima organiziranjem i održavanjem redovnih, a po potrebi ili
na zahtjev studenata i dodatnih konsultacija.
Konsultacije mogu biti organizirane u vidu kabinetskih ili konsultacija u učionici, korištenjem
e-maila i drugih vidova elektronskih komunikacija, uz obavezu da se najmanje 5 sati
sedmično planira za kabinetske konsultacije.
U svrhu evidencije kontinuirane provjere znanja studenata formiraju se posebni obrasci
(portfolio) u koje se unose ocjene (bodovi) o uspješnosti studenata u usvajanju znanja i
praktičnih vještina.
Preporučene metode kontinuirane provjere znanja su kolokviji, parcijalni ispiti i drugi oblici
provjere znanja kao što su eseji, pismeni testovi (MCQ testovi, check liste itd).
Završni ispit
Završni ispit je završna provjera znanja stečenog za vrijeme nastavnog procesa, iz jedne ili
više sadržajno povezanih metodskih jedinku (modula). Završni ispit treba biti koncipiran
na način da omogući studentu polaganje svih dijelova gradiva koje nije polagao i
dijelova gradiva koje nije uspješno položio u toku kontinuirane provjere znanja. Ako
student za predviđene aktivnosti i provjere znanja tokom semestra osvoji broj bodova koji
zadovoljava kriterije za prolaznu ocjenu, nije obavezan izaći na završni ispit, osim kod
predmeta kod kojih je izlazak na završni ispit ujedno i zadnja pojedinačna provjera znanja, što
je prethodno predviđeno u silabusu predmeta.
Ispit se polaže iz obaveznih i izbornih predmeta. Završni ispit se obavlja u redovnom i
popravnom terminu ispitnih rokova. Redovni ispitni rokovi si ljetni i zimski. Redovni ljetni i
zimski ispitni rokovi odvijaju se u šesnaestoj sedmici semestra i dvije sedmice nakon
završetka semestra u kojem se sluša predmet. Popravni zimski i ljetni ispitni rok traje jednu
sedmicu nakon završetka zimskih i ljetnih redovnih ispitnih rokova. Vrijeme između izlaska
na ispit u redovnim i popravnim ispitnim rokovima iznosi dvije sedmice. Pored ljetnih i
zimskih redovnih i popravnih ispitnih rokova student ima pravo i na jedan jesenji ispitni rok,
koji traje prve dvije sedmice septembra. U ovom roku student ima pravo polagati ispite na
način utvrđen silabusom predmeta u jednom ispitnom terminu.
Popravni ispit treba biti koncipiran tako da omogući studentu polaganje svih dijelova gradiva
koje nije polagao ili nije uspješno položio do popravnog ispita. Između održavanja završnog
i popravnog ispita akademsko osoblje će konsultacijama studentima, pomoći da se
2
pripreme za polaganje popravnog ispita.
Završni ispit može biti pismeni, usmeni i praktični. Preporučena provjera znanja po Pravilima
Senata Univerziteta u Sarajevu je pismena. Svi oblici provjere znanja su javni.
Studentska služba fakulteta će organizirati i utvrditi termine polaganja ispita za
redovne studente tako da student može biti opterećen polaganjem najviše jednog ispita u
istom danu. Studentska služba nema obavezu organizacije i utvrđivanja termina
polaganja ispita na opisani način za studente koji ponovno slušaju i polažu jedan ili više
predmeta.
Rezultati pismenog dijela ispita moraju biti objavljeni u roku od pet dana od dana održavanja
ispita uz obavezno oglašavanje termina u kojem student može izvršiti uvid u svoj rad. Pismeni
ispitni radovi studenata se čuvaju do kraja studijske godine.
Predmetni nastavnik ne može vršiti provjeru znanja na završnom ispitu u prisustvu samo
jednog studenta. Ukoliko je ispit usmeni, za predmete gdje ima više od jednog ispitivača,
studenti se ravnomjerno raspoređuju javnim izvlačenjem, tako da svaki student pojedinačno
izvlači karticu sa imenom ispitivača kod kojeg polaže ispit.
Ukoliko je završni ispit samo pismeni, u strukturi ocjenjivanja može se vrednovati sa najviše
50% bodova. Pri kombiniranim oblicima ispita (pismeni i usmeni) ocjena na pismenom ispitu
sačinjava najmanje 40% ocjene na ispitu. Ako je uz usmeni uključen i praktični dio ispita,
ocjena na pismenom ispitu čini najmanje 30% ocjene na ispitu.
Ako je ispit kombiniran (pismeni i praktični ili pismeni, usmeni i praktični) prvo se polaže
pismeni ispit, ukoliko student nije isti već uspješno položio u toku kontinuirane provjere
znanja. Praktični dio ispita može se obaviti odvojeno od teorijskog dijela, a cijelokupni ispit
mora se završiti u roku 7 dana od početka ispita.
Pri kombiniranim oblicima ispita (pismeni, praktični, usmeni) studentu se priznaju svi
prethodno položeni oblici (pismeni i praktični) u narednim ispitnim rokovima u toku iste
akademske godine.za predkliničke predmete, a samo pismeni dio, na ispitima kliničkih
predmeta do kraja akademske godine.
Uspjeh studenata na ispitu i drugim provjerama znanja, vrjednuje se na način uporediv sa

(E)CTS sistemom. Ako je student ukupno mogao osvojiti 100 bodova (u toku kontinuirane
provjere znanja i završnom ispitu) konačna ocjena se zaključuje kako slijedi:
10 (A) – (izuzetan uspjeh bez grešaka ili sa neznatnim greškama), nosi 95-100 bodova,
9 (B) – (iznad prosjeka, sa ponekom greškom), nosi 85-94 boda,
8 (C) – (prosječan, sa primjetnim greškama), nosi 75-84 boda,
7 (D) – (općenito dobar, ali sa značajnijim nedostacima), nosi 65-74 boda,
6 (E) – (zadovoljava minimalne kriterije), nosi 55-64 boda,
5 (F) – (ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je neznatno više rada) 50-55
bodova,
5 (FX) - (ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada) ispod 50
bodova.
3
U slučaju da niti jedan student ne postigne 95 bodova, što predstavlja minimum za ocjenu 10,
skala iz prethodnog stava može se korigirati prema najboljem postignutom uspjehu na prvom
ispitnom roku.
USLOVI ZA POHAĐANJE NASTAVE

U SKLADU SA (E)CTS BODOVANJEM
Prije početka nastave predmetu se dodjeljuje određeni broj (E)CTS kredita. Broj (E)CTS kredita se
određuje prema prethodno procijenjenom ukupnom radnom opterećenju studenta, a kroz
procentualno učešće aktivnosti u ukupnom sistemu ocjenjivanja. Ove aktivnosti uključuju aktivnosti
kako slijedi:
1) nastavne sate
- pohađanje nastave
- aktivnost na svim oblicima nastave i sl.
2) sate van nastave
- izrada seminarske radnje,
- priprema za seminar,
- izrada domaćeg rada,
- priprema ispita,
- priprema za predavanje i sl.
Zadaci predviđeni za individualni rad studenta (seminari, projekti, zadaće i dr.) moraju biti što
je moguće ravnomjernije raspoređeni u toku semestra. Ukupni obim ovih zadataka mora biti
usaglašen sa opterećenjem predviđenim na predmetu, saglasno (E)CTS-u.
Primjer broj 1:
U silabusu predmeta navedeno je da predmet ima slijedeće nastavne aktivnosti: predavanja,
praktične vježbe, seminarske radove, ispite.
Procjena procentualnog učešća u sistemu ocjenjivanja može izgledati na slijedeći način:

– obavezno prisustvo nastavi 10%
– praktične vježbe 10%
– seminarski rad 10%
– parcijalni ispit 1 20%
– parcijalni ispit 3 – završni ispit 30%
Primjer broj 2:
– praktične vježbe 25%
– seminarski radovi 20%
– parcijalni 2 – završni ispit 30%
NAPOMENA: U procjeni (E)CTS-a katedra mora uključiti i navesti sve silabusom

4
planirane aktivnosti.
Procentualno učešće aktivnosti studenta u sistemu ocjenjivanja procjenjuje Katedra, a

dostavlja se Uredu Dekana prije početka školske godine. Pri procjeni opterećenja studenta za
svaki oblik aktivnosti OBAVEZNO je izvršiti procjenu potrebnog rada kojeg student mora
uložiti u pripremi i realizaciji te aktivnosti izvan kontakt sati.
Student stiče ECTS bodove tek nakon uspješno ispunjenih, silabusom predmeta
planiranih i definisanih obaveza, uključujući uspješno polaganje svih planiranih oblika
provjere znanja.
Student može prenijeti u narednu godinu studija unutar jednog ciklusa studija
najviše šest (E)CTS studijskih bodova - kredita, ili najviše jedan nepoloženi predmet,
ukoliko on nosi više od šest (E)CTS studijskih bodova-kredita, pod uvjetom da
nepoloženi predmet koji se prenosi u narednu studijsku godinu nije preduvjet za
slušanje drugog predmeta u narednoj studijskoj godini, a što je definirano u silabusima
predmeta. Student može upisati parni (2., 4., 6., 8., 10. i 12.) semestar ukoliko zadovolji
prethodno silabusom predmeta definirane uslove.
Studenti koji ne polože ispit u redovnim i popravnom roku upisuju predmet ponovo, ako je
iz grupe obaveznih predmeta, a ako je iz grupe izbornih predmeta upisuju isti predmet ponovo
ili odabiru drugi izborni predmet da bi ostvarili potrebne (E)CTS studijske bodove.
Prilikom svakog ponovnog upisa predmeta (kojeg student ponavlja) student je dužan
uplatiti odgovarajuću naknadu čiju visinu svojom odlukom utvrđuje Senat Univerziteta
i Vlada Kantona.
ORGANIZACIJA NASTAVE
Tačan akademski kalendar organizacije i realizacije studijskih programa za studijsku

godinu utvrđuje i objavljuje Senat Univerziteta, najkasnije 60 dana prije početka nastave.
Nastava se organizira i izvodi prema utvrđenom rasporedu sati. Fakultet objavljuje raspored
sati najkasnije 10 dana prije početka nastave. Praktični rad i stručna praksa mogu se
organizirati i izvoditi kao sastavni dio redovne nastave ili kao zasebna cjelina. Karakteristika
Medicinskog fakulteta je praktični rad u zdravstvenim ustanovama (ferijana praksa) nakon
treće, četvrte i pete godine koji je sastavni dio nastavnog plana studija medicine. Bez
praktičnog rada unesenog u knjižicu praktičnog rada i ovjerenog od strane direktora
zdravstvene sutanove, student ne može ovjeriti VI, VIII i X semestar, odnosno upisati VII, XI
i XI semestar.
Za svaki predmet predmetni nastavnik utvrđuje plan rada i rokove, način provjere znanja
(testove, projekte i sl.) i dužan je da isti dostavi prodekanu za nastavu najkasnije 15 dana prije
početka predavanja. Nastavnik je dužan da u toku nastave, izrade samostalnih zadataka i
pripreme za provjere znanja, pomogne studentima organiziranjem konsultacija. Termini za
konsultacije trebaju biti usklađeni sa nastavom tako da su dostupni studentima.
Promjena rasporeda sati i plana rada u toku nastave, po pravilu nije dopuštena.
U slučaju nužne promjene rasporeda sati i plana rada predmetni nastavnik je
obavezan najkasnije 24 sata prije promjene na javan i transparentan način o tome
obavijestiti studente.
Šef katedre i predmetni nastavnik su u skladu sa obavezama utvrđenim nastavnim
planom i programom odgovarni za izvođenje svih oblika nastave: predavanja, vježbi,
5
seminara, praktičnog rada, kao i za praćenje aktivnosti studenata i provjeru njihovog
znanja.
Prijavljivanje izbornih predmeta i evidencija

Student prijavljuje izborne predmete koje želi da sluša i polaže u narednoj studijskoj godini
tri sedmice prije početka nastave u zimskom semestru, a za prvu studijsku godinu nakon
upisa. Silabusom predmeta Katedra koja izvodi nastavu izbornog predmeta definire
minimalan i maksimalan broj studenata koji može slušati izborni predmet. Prvenstvo u
izboru izbornog predmeta imaju studenti sa boljim prosječnim ocjenama u prethodnom
semestru. Studenti prvog semestra upisuju predmete po izboru do popunjavanja maksimalnog
broja koji može pohađati taj izborni predmet. Po isteku termina predviđenih za prijavljivanje
predmeta formiraju se spiskovi studenata po predmetima za nadolazeći semestar i objavljuju
na web stranici fakutleta i oglasnoj ploči za svaki studijski predmet. Predmeti koje je student
prijavio ne mogu se mijenjati nakon njihove verifikacije.
Studenti obavezne predmete ne prijavljuju posebno.

DEKAN
6
PRVI SEMESTAR
(Zimski semestar 1. godine)
SEMINARI,
PREDAVANJA VJEŽBE interaktivna UKUPNO
NAZIV PREDMETA ECTS
(sati) (sati) nastava,..... (sati)
(sati)
Anatomija čovjeka 1 45 60 15 120 10

Histologija 1 15 26 24+5 70 5.5
Biologija stanice i humana
40 35 75 6
genetika
Medicinska etika i sociologija 30 15 45 3.5
Metodologija naučnog
15 15 30 2.5
istraživanja u medicini 1
Izborni predmet 15 15 30 2.5
UKUPNO 370 30
Izborni predmeti prvog semestra:
Historija medicine (Katedra za socijalnu medicinu)

Prije nego smo rođeni (Katedra za histologiju i embriologiju)
Citogenetika u medicini (Katedra za medicinsku biologiju)
7
SILABUSI PREDMETA PRVOG SEMESTRA
Code BAM 011 Naslov predmeta: ANATOMIJA ČOVJEKA 1

Nivo: dodiplomski Godina: I Semestar I ECTS kredita: 10
Status: obavezni Sedmica: 15 Ukupno časova:120
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Amela Kulenović
Uslov za pohađanje nastave: Nema uslova
Anatomija proučava normalnu građu ljudskog tijela. Cilj je kroz
1. Ciljevi predmeta nastavu predmeta Anatomija čovjeka 1 proučiti Sistemsku
anatomiju-makroskopska obilježja organa, njihovu opskrbu krvlju,
limfnu drenažu i inervaciju. U sistemskom pristupu organi su grupirani
prema zajedničkoj funkciji. Poseban naglasak u nastavi daje se opštim
anatomskim načelima važnima za razumijevanje građe i funkcije
ljudskog tijela.
Svrha predmeta je upoznavanje studenta sa morfofunkcionalnom

2. Svrha predmeta organizacijom sistema organa ljudskog tijela, kliničkom važnosti
morfologije pojedinih organa i snalaženje u prostornoj orijentaciji
unutar tijela, što je neophodan poreduslov za daljnju nadogradnju i
usvajanje znanja i vještina iz Anatomije čovjeka2 i kliničke medicine.
Kroz nastavu iz predmeta Anatomija čovjeka 1 student će usvojiti

3. Ishodi učenja sljedeća znanja:
Modul 1. Lokomotorni sistem
Uvod u anatomiju, podjelu anatomije, anatomsku nomenklaturu,
orijentacione ravni ljudskog tijela.
Opšta i specijalna osteologija
Opšta i specijalna syndesmologia
Opšta myologija
Cilj modula: Studenta treba upoznati sa anatomskom nomenklaturom
i latinskom terminologijom, morfologijom kostiju glave, trupa i
ekstremiteta, skeletom kao cjelinom, kao i sa zglobnim sistemom u
cjelini, te osnovnim elementima građe muskularnog sistema.
Modul 2. Kardiovaskularni i respiratorni sistem
Systema vasorum, lymphaticum et nervorum - opšti dio
Cor -položaj morfologija i građa, vaskularizacija, inervacija, limfotok
pericard.
Systema respiratorium položaj, podjela, morfologija i građa,
vaskularizacija, inervacija limfotok. Pleura.
Sintopski odnosi organa kardiovaskularnog i respiratornog sistema.
Cilj modula: Studenta treba upoznati sa morfološkim principima građe
kardiovaskularnog i respiratornog sistema, vaskularizacijom, limfnom
drenažom i inervacijom pomenutih dijelova, kao i o holotopskim i
sintopskim odnosima istih.
8
Modul 3 Digestivni i urogenitalni sistem
Systema digestorium - Tubus ingestoruis, tubus digestorius, tubus
excretorius, dentes, gll. salivariae maiores et minores, jetra, pancreas,
slezena. Položaj organa. Morfologija i građa, vaskularizacija,
inervacija, limfotok, Peritoneum.
Sintopski odnosi organa digestivnog sistema.
Systema uropoeticum – položaj, makroskopska anatomija, građa i
sintopski odnosi, vaskularizacija, limfotok, inervacija.
Systema genitalia masculina et feminina - položaj morfologija i
građa. Sintopski odnosi, vaskularizacija, limfotok, inervacija.
Endokrini sistem i koža makroskopska anatomija, građa,
vaskularizacija
Cilj modula: Studenta treba upoznati sa morfološkim principima
građe digestivnog, urogenitalnog, endokrinog i integumentalnog
sistema, vaskularizacijom, limfnom drenažom i inervacijom
pomenutih dijelova, kao i o sintopskim i holotopskim odnosima istih.
Kroz nastavu iz predmeta Anatomija čovjeka 1. student će ovladati
slijedećim vještinama:
- Vještine koje student treba znati nakon odslušane nastave:
1.Razumjevanje anatomske nomenklature latinske terminologije
2.Orijentacija dugih kostiju sa posebnim osvrtom na poznavanje
zglobnih površina
3.Mehaniku kretanja u zglobovima pojedinačno, veze među zglobnim
tijelima.
4.Razlike između arterijskog, venskog i limfnog sistema.
5.Prepoznavanje makroskopske građe srca, organa respiratornog,
digestivnog, urogenitalnog, endokrinog sistema i kože
6.Prepoznavanje vaskularizacije, inervacije i limfne drenaže organa
kardiovaskularnog, respiratornog, digestivnog, urogenitalnog i
endokrinog sistema
- Vještine koje student treba znati praktično izvesti nakon odslušane
nastave:
1.Prepoznavanje svakog organa pojedinačno
2.Postaviti organ u tačan položaj i prepoznati njegove sintopske
odnose na anatomskim modelima
Nakon odslušane nastave iz predmeta Anatomija čovjeka 1 student bi
trebao usvojiti slijedeće stavove:
1.Posmatrati čovjeka kao morfo-funkcionalnu cjelinu kroz poznavanje
određene anatomske strukture sa aspekta sistematske anatomije.
2.Znati da bez usvojenih znanja iz Anatomije 1 neće moći naučiti i
razumjeti kompleksne topografske odnose unutar ljudskog tijela što
je neophodan preduslov da bi u daljnjem školovanju ovladao
znanjima i vještinama iz kliničke medicine.
Nastava se izvodi u obliku:

4. Metode učenja - predavanja (45 sati) za sve studente
- seminari (15 sati) za grupe ne veće od 25 studenata
- vježbe (60 sati) za grupe ne veće od 10 studenata
9
predavanja - učenje makroskopske anatomije uz pomoć anatomskih
preparata, i kompjuterske simulacije
interaktivna nastava na:
a) seminarima - problem orijentisano učenje sa unaprijed
pripremljenim temama i aktivnim učešćem studenta
b) vježbama - nadgledano učenje na humanim preparatima,
vježbanje na izoliranim dijelovima skeleta, organima i
zglobovima
U toku trajanja nastave studentu će biti omogućeno samostalno

učenje na izoliranim dijelovima skeleta zglobova i organa.
Parcijalni ispit 1 (lokomotorni sistem): MCQ test sa 30 pitanja +

5. Metode procjene praktični dio
znanja
1. MCQ test sa 30 pitanja:
16-18 tačnih odgovora 6 bodova
25-27 tačnih odgovora- 9 bodova
2. Praktični dio se sastoji iz orijentacije pojedinačnih kostiju trupa i
glave, analize i prepoznavanja koštanih struktura na pojedinačnim
kostima, kao i prepoznavanja odgovorajućih zglobova trupa i glave
uz analizu elemenata i mehanike zgloba. Praktični dio sadrži 5
pitanja, 3 koštana i 2 zglobna preparata. Svako pitanje nosi
maksimalno 2 boda-ukupno 10.
Parcijalni ispit 1
MCQ test 10 bodova + praktični dio 10 bodova = ukupno 20 bodova.
Napomena: student može pristupiti praktičnom dijelu samo ukoliko
položi MCQ test.
Parcijalni ispit 2 (kardiovaskularni i respiratorni sistem): MCQ test

sa 30 pitanja + praktični dio
1. MCQ test sa 30 pitanja

2. Praktični dio se sastoji iz orijentacije pojedinačnih organa
kardiovaskularnog i respiratornog, analize i prepoznavanja
makroskopskih struktura na pojedinačnim organima, kao i
prepoznavanje odgovorajućih vaskularnih, limfnih i nervnih
elelemenata koji učestvuju u krvnoj, limfnoj i nervnoj obskrbi
pojedinačnih organa. Praktični dio sadrži 5 pitanja, kardiovaskularni
sistem (2 pitanja), respiratorni sistem (3 pitanja). Svako pitanje nosi
10
Parcijalni ispit 2
MCQ test 10 bodova +praktični dio 15 bodova = ukupno 25 bodova.

položi MCQ test.
Parcijalni ispit 3 (digestivni, urogenitalni, endokrini i

integumentarni sistem): 20 pitanja u formi MCQ testa + praktični
dio

2. Praktični dio se sastoji iz orijentacije pojedinačnih organa
digestivnog, urinarnog, muškog i ženskog genitalnog i endokrinog
sistema, analize i prepoznavanja makroskopskih struktura na
pojedinačnim organima, kao i prepoznavanje odgovorajućih
vaskularnih, limfnih i nervnih elelemenata koji učestvuju u krvnoj,
limfnoj i nervnoj obskrbi pojedinačnih organa. Praktični dio sadrži 5
pitanja, iz svakog organskog sistema po jedno. Svako pitanje nosi
Parcijalni ispit 3
MCQ test 10 bodova +praktični dio 15 bodova = ukupno 25 bodova.

položi MCQ test.
STUDENTI KOJI SU REDOVNO PRISUSTVOVALI

PREDAVANJIMA, PRISUSTVOVALI I REDOVNO
OVJERAVALI VJEŽBE I SEMINARE, TE POLOŽILI SVE
PARCIJALNE ISPITE, NE MORAJU IZLAZITI NA ZAVRŠNI
ISPIT. OCJENA NA ZAVRŠNOM ISPITU PREDSTAVLJA ZBIR
BODOVA IZ SVIH SASTAVNIH DIJELOVA PREDMETA, TJ.
PRISUSTVOVANJA I UČEŠĆA NA VJEŽBAMA,
PREDAVANJIMA I SEMINARIMA TE BROJA BODOVA SA
PARCIJALNIH ISPITA (vidi kumulativna ocjena). GRADIVO IZ
PARCIJALNIH DIJELOVA KOJE NISU POLOŽILI TOKOM
SEMESTRA PUTEM GORE DEFINIRANIH PARCIJALNIH
ISPITA, STUDENTI MORAJU USMENO ODGOVARATI NA
KRAJU SEMESTRA.
ZAVRŠNI ISPIT SE SASTOJI OD USMENOG I PRAKTIČNOG
DIJELA (IDENTIFIKACIJA STRUKTURA I ELEMENATA NA
HUMANOM PREPARATU) SA 10 ISPITNIH PITANJA:
11
ZAVRŠNI ISPIT (ukupno 70 bodova)
1. KOST TRUPA
2. ZGLOB ILI SPOJ TRUPA
3. KOST GLAVE
4. ZGLOB ILI SPOJ GLAVE
5. ORGAN RESPIRATORNOG SISTEMA
6. ORGAN KARDIOVASKULARNOG SISTEMA
7. ORGAN DIGESTIVNOG SISTEMA
8. ORGAN URINARNOG SISTEMA
9. ORGAN MUŠKOG ILI ŽENSKOG REPRODUKTIVNOG
SISTEMA
10.ENDOKRINA ŽLIJEZDA
STUDENTI KOJI SU POLOŽILI POJEDINE PARCIJALNE

DIJELOVE, OSLOBAĐAJU SE POLAGANJA TOG DIJELA
GRADIVA NA ZAVRŠNOM ISPITU.
1. Prisustvo na predavanjima + prisustvo i aktivan rad na vježbama +
prisustvo i aktivan rad na seminarima nose 30 bodova
2. Parcijalne provjere znanja (sve 3) sa ili bez završnog ispita nose 70
bodova.
Broj ukupno osvojenih bodova, dobivenih kroz sve oblike provjere
znanja, prevodi se u konačnu ocjenu kako slijedi:
ocjena broj bodova opis ocjene
5(F,FX)≤ 54 ne zadovoljava minimalne kriterije
6(E) 55-64 zadovoljava minimalne kriterije
7(D) 65-74 općenito dobar, ali sa značajnim nedostacima
8(C) 75-84 prosječan, sa primjetnim greškama
9(B) 85-94 iznad prosjeka, sa ponekom greškom
10(A) 95-100 izuzetan uspjeh bez ili sa neznatnim greškama
Obavezna
6. Literatura UDŽBENICI:
• Kulenović A., Kapur E., Voljevica A.: Lokomotorni sistem, DES,
Sarajevo, 2007.
• Jalšovec D: Sustavna i topografska anatomija čovjeka, Školska
knjiga, Zagreb, 2005.
• Anatomsko-hirurške regije ljudskog tijela, Institut za anatomiju.
Medicinski fakultet, Sarajevo
ANATOMSKI ATLASI
• Sobotta: Atlas anatomije čovjeka, Slap, Jastrebarsko 2001. ili
• Netter F: Atlas anatomije čovjeka, Data status Beograd, 2004.
Proširena
• Perović D: Anatomija čovjeka I i II
• Krmpotić Nemanić J, Marušić A: Anatomija čovjeka, Medicinska
naklada Zagreb, 2004.
Dopunska:
• Leonhard, Kahle, Platzer: Priručni anatomski atlas, Medicinska naklada
Zagreb, 2006.
12
Predavanja, vježbe i seminari održavaju se prema izvedbenom
7. Napomena: programu nastave Katedre za anatomiju. Broj studenata po asistentu
je 10. Parcijalnoj provjeri pristupaju studenti koji su pozitivno
ocijenjeni na vježbama i seminarima.
Opravdanost izostanaka sa vježbi dokazuje sa vjerodostojnim
potvrdama. Samo uz opravdanje student može nadoknaditi 20%
izostanaka sa cjelokupne nastave.
Termin konsultacija za studente je svaki radni dan od 12 - 14 sati uz
prethodnu najavu sekretarici Katedre ili na e-mail:
valida.hubic@mf.unsa.ba
13
PLAN PREDMETA: ANATOMIJA ČOVJEKA 1
Sedmica Oblik nastave i gradiva Broj sati
Predavanje: Uvod u anatomiju. Istorijski razvoj. Podjela 1

Sedmica 1. anatomije. Anatomski položaj i orjentacione ravni. Anatomska
terminologija. Podjela sistematske anatomije.
Opšta osteologija (razvoj, građa i tipovi kostiju). Opšta 1
sindezmologija (podjela spojeva među kostima, podjela i
karakteristike nepokretnih spojeva, zglobovi, elementi zgloba,
podjela zglobova). Opšta miologija (vrste mišićnog tkiva,
karakteristike poprečno prugastog mišićnog tkiva, pripoj i
vanjski izgled skeletnog mišića, pomoćne strukture, funkcija
mišića).
Columna vertebralis (opšte karakteristike, os sacrum, os 1
coccygis, veze i zglobovi kičmenog stuba).
Vježbe: Kralješci. Opšte karakterisitke. Specijalne 2
karakterisitke vratnih, grudnih i slabinskih kralješaka. Os
sacrum. Os coccygis.
Kičmeni stub kao cjelina. Primarne i sekundarne krivine. Veze i 2
zglobovi kičmenog stuba.
Seminar: Klinička anatomija kičmenog stuba 1
Predavanje: Kosti trupa ( sternum i opšte karakteristike rebara, 1

Sedmica 2. grudni koš kao cjelina, spojevi grudnog koša: artt.
sternocostales, artt interchondrales, artt. costovertebrales)
Kosti i spojevi ramenog pojasa i nadlaktice (scapula, clavicula,
humerus, art. sternocostalis, art. acromioclavicularis, 2
syndesmosis coracoacromialis, art. humeri)
Vježbe: Kosti trupa (sternum, opšte i specijalne karakteristike
rebara, zglobovi trupa) 2
Kosti i spojevi ramenog pojasa i nadlaktice (scapula, clavicula,
humerus, art. sternocostalis, art. cromioclavicularis, 2
syndesmosis soracoacromialis, art. humeri)
Seminar: Načini prikazivanja koštano-zglobnog sistema
gornjeg ekstremiteta, centri okoštavanja 1
Predavanje: Kosti podlaktice i šake 1

Sedmica 3. (Art. cubiti, artt. manus) 2
Vježbe: Kosti podlaktice (radius i ulna) i šake (carpus, 2
metacarpus, phalanges)
Spojevi kostiju podlaktice i šake 2
Seminar: Mehanika pokreta zglobova gornjeg ekstremiteta. 1
Predavanje: Koštana zdjelica kao cjelina 1

Sedmica 4. Femur, juncturae cinguli pelvici, art. coxae 1
Tibia, fibula, patela, art. genus 1
Vježbe: Os coxae, pelvis kao cjelina, femur, tibia, fibula, patela 2
Juncturae cinguli pelvici, art. coxae, art. genus, sindezmotski 2
spojevi potkoljenice
Seminar Klinički značaj zgloba kuka, zglob kuka kod djeteta, 1
14
klinički značaj koljenog zgloba i mehanika kretanja
Predavanje: Ossa tarsi, ossa metatarsi, phalanges, zglobovi 1

Sedmica 5. stopala
Lubanja kao cjelina, kosti neurokranijuma-pregled i osnovne 2
karakteristike)
Vježbe: Ossa tarsi, ossa metatarsi, phalanges, zglobovi stopala 2
Os frontale, os occipitale, os parietale, os temporale, os 2
sphenoidale
Seminar: Sljepoočna kost, cavitas tympani, antrum 1
mastoideum, labyrinthus osseus, kanali u sljepoočnoj kosti
Predavanje: Krov i baza lubanje, otvori na bazi lubanje i 1

Sedmica 6. njihov anatomski značaj, meki tjemenci)
Kosti viscerocranijuma, pregled i osnovne karakteristike 2
Vježbe Baza i krov lubanje 2
Os ethmoidale, maxilla, os zygomaticum, os lacrimale, os 2
nasale, vomer, os palatinum, concha nasalis inferior,
mandibula, os hyoideum
Seminar: Klinička anatomija lobanje 1
Predavanje: Topografski prostori lobanje i kranio-facijalne 2

Sedmica 7. šupljine
Spojevi i zglobovi glave 1
Vježbe: Kosti viscerokranijuma, topografski prostori lobanje, 2
kranio-facijalne šupljine, orbita, cavitas nasi, fossa
infratemporalis et pterygopalatina, antropometrijske tačke
Vezivni i hrskavični spojevi među kostima glave, art. 2
temporomandibularis, atr. atlantooccipitalis i art. atlantoaxialis)
Seminar: Osifikacija kostiju glave i njen sudsko-medicinski i
antropološki znača, te građa kostiju glave. 1
PARCIJALNI ISPIT 1
Predavanje: Respiratorni sistem-osnovne anatomske 2

Sedmica 8. karakteristike, funkcija. Gornji dio respiratornog sistema-pregled,
nasus externus et internus, larynx (vaskularizacija, inetvacija
limfna drenaža)
Dušnik, dušnice i pluća 1
Vježbe: Respiratorni sistem 4
Seminar: Segmenta bronchopulmonalia, kliničko-anatomski, 1
radiološki i hirurški značaj
15
Predavanje: Pluća-principi funkcionalne anatomije, arterijske i 1
Sedmica 9. venske vaskularizacije limfna drenaža i inervacija
Opšta angiologija, osnove građe krvnog i limfnog sistema, 1
veliki i mali krvotok
Srce 1
Vježbe: Respiratorni sistem 1
Srce 3
Seminar: Funkcionalna i primjenjena anatomija srca i perikarda 1
Predavanje: Srce, fetalna cirkulacija 3

Sedmica 10. Vježbe: Medijastinum, podjela i sadržaj 1
Srce 3
Seminar: Kliničko-anatomski značaj vaskularizacije srca 1
PARCIJALNI ISPIT 2
Predavanje: Usna šupljina, podjela, sadržaj, anatomski odnosi, 1

Sedmica 11. vaskularizacija, limfa i inervacija
Ždrijelo, jednjak, želudac, crijeva, makroskopska anatomija, 2
vaskularizacija inervacija i funkcija
Vježbe: Cavitas oris, usne, obrazi, zubi, krajnik, tvrdo i meko 2
nepce, palatum durum et molle, jezik, mišići i inervacija,
glandulae salivariae maiores et minores
Pharynx, gutanje (deglutio), oesophageus 2
Seminar: Usna šupljina i pharynx, put zalogaja, akt gutanja- 1
anatomska osnova
Predavanje: Žlijezde s vanjskim i unutrašnjim lučenjem, jetra, 2

Sedmica 12. gušterača, sistem vene portae, crijeva
Razvoj mezenterijuma, peritoneum-opšte karakterisitke 1
Vježbe: Ventriculus, intestinum tenue, (duodenum, jejunum, 2
ileum), intestinum crassum, vaskularizacija, inervacija i
limfotok.
Hepar, sintopski odnosi jetre, jetra i peritoneum, izvodni žučni 2
vodovi, sistem v.portae, porto-kavalne anastomoze, pancreas,
izvodni vodovi, vaskularizacija, inervacija i limfotok
Seminar: Razvoj mezenterija i posljedice prirastanja dorzalnog 1
mezenterija
Predavanje: Urinarni sistem-pregled, bubrezi, makroskopska 2

Sedmica 13. anatomija, građa, nefron, ovojnice bubrega, vaskularizacija,
segmentacija i funkcija.
Izvodni aparat bubrega, ureteri, mokraćni mjehur, uretra 1
feminina
Vježbe: Urinarni sistem 2
Urinarni sistem i retroperitoneum 2
Seminar: Anatomija presjeka trbušne duplje i načini 1
prikazivanja (RTG, CT, MR, ERCP, UZ)
Predavanje: Polni organi žene-pregled, jajnik, jajovod, 2
16
Sedmica 14. materica, vagina, vanjski genitalni organi, vaskularizacija i
inervacija, veze polnih organa žene, limfna drenaža male
zdjelice u žene.
Polni organi muškarca-pregled, testis i skrotum, epididimis, 2
duktus deferens, vaskularizacija, limfotok i inervacija,
funiculus spermaticus, descensus testis.
Vježbe: Polni organi žene 2
Diaphragma pelvis i urogenitale. 2
Seminar: Primjenjena antomija reproduktivnog sistema 1
Predavanje: Polni organi muškarca, prostata, muška uretra, 1

Sedmica 15. penis
Endokrine žlijezde 1
Koža i derivati kože 1
Vježbe: Polni organi muškarca 2
Endokrine žlijezde, primjenjena anatomija i funkcija, koža i 2
derivati kože
Seminar: Klinička anatomija endokrinog sistema 1
PARCIJALNI ISPIT 3
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin

Sedmica 16. Ispit za studente koji nisu zadovoljili na parcijalnim ispitima ili
žele popraviti ocjenu.
Sedmica 18. ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
Sedmica 20. POPRAVNI ISPIT Ova sedmica je namijenjena provjeri

usvojenih znanja i vještina studenata koji nisu stekli uslove za upis
završne ocjene u sedmici 16 i 18.
Prve dvije
sedmice JESENJI ISPITNI ROK
septembra
17
Code BAM 012 Naslov predmeta: HISTOLOGIJA 1
Nivo: dodiplomski Godina: I Semestar: I ECTS kredita: 5.5
Status: obavezni Sedmica: 15 Ukupno časova: 70
Odgovorni nastavnik: Prof. dr Zakira Mornjaković
Uslovi za pohađanje nastave: Nema uslova
1. Ciljevi predmeta Steći znanja o morfofunkcionalnim karakteristikama stanica i tkiva
ljudskog organizma za čiju se opservaciju na nivou svjetlosne i
elektronske mikroskopije usvajaju i osnovna znanja iz histotehnologije.
Steći znanja o normalnoj strukturi tijela kroz integracije istovrsnih i
raznovrsnih staničnih populacija, te specifičnosti strukturnih elemenata
intercelularnog matriksa i vlakana.
Usvojena znanja iz Histologije 1 osnova su za razumijevanje
patomorfoloških promjena u etiopatogenezi bolesti na celularnom
nivou.
2. Svrha predmeta Svrha predmeta je osposobljavanje studenta da građu čovjekova tijela
shvati kao cjelinu sastavljenu od pojedinih međusobno integriranih
strukturnih komponenti i njihovih organizacionih modaliteta, te da na
temelju vlastitog iskustva mikroskopiranjem i analizom stekne sigurnost
u prepoznavanju važnih citoloških i histoloških struktura. Na
predavanjima, interaktivnoj nastavi i vježbama usvaja se teoretsko
znanje i savladava se vještina praktičnog mikroskopiranja histoloških
preparata i analize elektronskomikroskopskih snimaka.
3. Ishodi učenja Kroz nastavu predmeta „Histologija 1“ student će usvojiti slijedeća
znanja:
Modul 1. Funkcionalna citologija sa osnovama histotehnologije

Cilj modula je upoznati studenta s normalnom mikroskopskom i
submikroskopskom građom ljudskih stanica sa pozicija njihove
morfološke i funkcionalne raznolikosti, te značaj povezanosti promjena
strukturnih elemenata stanica s brižljivo izabranim klinički manifestnim
poremećajima, a na bazi različitih histotehnoloških pristupa.
Modul 2. Histologija tkiva

Cilj ovog modula je upoznavanje studenta s normalnom mikroskopskom
i submikroskopskom građom ljudskih tkiva i njihovim morfološkim i
funkcionalnim različitostima, te distribucijom u okrilju organa i
organskih sistema.
Vještine koje student treba znati praktično izvesti (zna kako i čini):
1. promatrati i analizirati citološke i histološke preparate
2. mikroskopirati preparate krvnih razmaza imerzionim objektivom
3. analizirati i interpretirati elektronomikrografe
4. samostalno nacrtati citološke i histološke preparate
5. samostalno obilježiti strukturne dijelove na crtežima citoloških i
histoloških preparata
Vještine koje student treba poznavati (zna kako):
1.histotehnološki postupci izrade preparata za nivo raspoloživih
histoloških tehnika i osnovnih metoda
18
Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće stavove:
1.Ispravno promatranje citoloških i histoloških preparata preduslov je za
dobru analizu.
2.Dobra analiza preparata preduslov je za dobro upoznavanje njegove
građe.
3.Dobro poznavanje normalne mikroskopske i submikroskopske građe
stanica i tkiva preduslov je za razumijevanje njihovih funkcija.
4.Poznavanje normalne građe i funkcije stanica i tkiva neophodan je
preduslov za bolje razumijevanje brojnih poremećaja.
Nastava (ukupno 70 sati) se izvodi u obliku:
4. Metode učenja • Predavanja ex catedra (P) za sve studente - 15 časova
• Praktične vježbe za grupe ne veće od 12 studenata – 26 časova
• Interaktivno učenje (IU) za sve studente – 24 časa
• Parcijalni ispiti – 5 časova
Napomena:
Interaktivna nastava (IU) označava:
1. testiranje samostalne pripreme studenta za praćenje teoretske
nastave koja će se izvesti bez najave jedanput u svakom od modula,
2. interaktivnu komunikaciju tokom izvođenja teoretske nastave.
5. Metode procjene Kriterij

znanja ocjenjivanja za Maksimalno bodova Minimalno bodova
Modul 1.
Znanja i vještine na
15 9
praktičnim vježbama
Znanja i aktivnosti u
10 6
interaktivnoj nastavi
Parcijalni ispit 25 15
Ukupno: 50 30
Kriterij
ocjenjivanja za Maksimalno bodova Minimalno bodova
Modul 2.
15 9
praktičnim vježbama
10 6
Ukupno: 50 30
KRITERIJ OCJENJIVANJA USVOJENIH ZNANJA I VJEŠTINA

NA PRAKTIČNOJ I TEORETSKOJ NASTAVI
Ovi kriteriji su identični za oba modula.
Znanja i vještine na Maksimalno Minimalno bodova
praktičnim vježbama bodova
praktičnim vježbama 15 9
(ukupno)
Pojedinačno po vježbi 2,5 1,5
19
RAZRADA I TUMAČENJE OCJENJIVANJA - vježbe
Ocjena znanja Bodovi po vježbi
Ne zadovoljava 0
Zadovoljava 1,5
Dobro 2,0
Vrlodobro, odlično 2,5
Napomene:
• U svakom modulu se ocjenjuje po šest vježbi, s tim da se prva
vježba modula 1 ispituje u programu druge vježbe.
• Ako student izostane s vježbe dobiva 0 bodova, a ako je
izostanak opravdan tu vježbu treba nadoknaditi.
KRITERIJ OCJENJIVANJA INTERAKTIVNE NASTAVE

Kriterij ocjenjivanja Maksimalno Minimalno bodova
za Modul bodova po po testiranju
testiranju
10 6
RAZRADA I TUMAČENJE OCJENJIVANJA – interaktivna

nastava
Ocjena znanja Bodovi po testiranju
6 6
7 7
8 8
9 9
10 10
KRITERIJ OCJENJIVANJA PARCIJALNOG ISPITA

Kriterij ocjenjivanja Maksimalno Minimalno bodova
za Modul bodova (bodovi za prolaz)
RAZRADA I TUMAČENJE OCJENJIVANJA – parcijalni ispit

Ocjena znanja Bodovi
6 15
7 16
7 17
7 18
8 19
8 20
8 21
9 22
9 23
10 24
10 25
20
Napomena:
• Na vježbama se vrši kontinuirana provjera savladanih
vještina i znanja.
• Na interaktivnoj nastavi vrši se nenajavljeno testiranje
samostalno usvojenog znanja (jedanput u svakom od
modula) na postavljeni upit. Pisani rad ocjenjuje se i ostaje u
portfoliju studenta kao dokument.
• Parcijalni, završni i popravni ispit iz predmeta “Histologija
1” obavljaju se pismeno u formi eseja, a a uključuje
praktični rad na obradi 2 histološka preparata i jednog
elektronomikrografa.
Ocjena za pismeni i praktični dio ispita je zajednička.

Zbir svih bodova se prevodi u kumulativnu ocjenu kako slijedi:

5(F,FX) ≤ 54 ne zadovoljava minimalne kriterije
10(A) 95-100 izuzetan uspjeh sa neznatnim greškama
Napomena:
Kroz završni ispit u formi eseja ispitat će se gradivo pređeno kroz
module. Student koji nije ostvario dovoljan broj bodova za prolaz, bilo
u pojedinačnom modulu, bilo u oba, pristupa polaganju nepoloženog
modula u popravnom roku koji se organizuje nakon završene
dopunske nastave.
Također, u ovom terminu pruža se i mogućnost za korekciju ocjene
svim zainteresiranim studentima koji su već postigli pozitivne rezultate
na oba modula, kroz obnovljenu provjeru znanja i vještina za oba
modula.
6. Literatura Obavezna:
1. Junqueira Luis Carlos i Carneiro Jose. OSNOVI
HISTOLOGIJE. Prevod sa engleskog jezika jedanaestog izdanja
knjige Basic Histology. Izdavač: Data status, Beograd, 2005.
2. Hrnjičević Mustafa, Mornjaković Zakira i Oručević Amila.
FUNKCIONALNA CITOLOGIJA. Društvo anatoma BiH,
Sarajevo, 1999.
3. Mornjaković Zakira i saradnici. Praktikum-atlas “CD histoloških
preparata tkiva i organa”. Univerzitet u Sarajevu, Medicinski
fakultet, Sarajevo, 2005.
Dopunska:
1. Aličelebić Selma, Mornjaković Zakira, Šuško Irfan. Osnove
histološke tehnike, Univerzitet u Sarajevu, 2007.
7. Napomena Termin konsultacija za studente je svaki dan od 11.30-13.00 h.
E-mail adresa: histologija.sa@hotmail.com
21
PLAN PREDMETA: HISTOLOGIJA 1

Sedmica 1. Predavanje: UVOD. Historijat, kadrovi i organizacija rada 3
Instituta. Uvod u predmet. Hijerarhijski model organizacije ljudskog
tijela sa čvornim tačkama u razvoju citologije, histologije i
embriologije. Međusobna uslovljenost oblika i funkcije. Osnovni
principi histoloških tehnika i metoda. Mjerni sistemi
2
Vježbe: histološki laboratorij
1. Obdukcija eksperimentalne životinje
2. Izrada histološkog preparata
Sedmica 2. Predavanje: Indirektni i direktni dokazi o postojanju 2 IU
PLAZMALEME: izgled na elektronskom mikroskopu. Molekularna 1
organizacija plazmaleme i osnovni podaci o hemijskom sastavu.
Matriks plazmaleme: fosfolipidi i holesterol. Njihova uloga u
celularnoj membrani. Funkcija matriksa: mehanička i u prometu
malih molekula - prosta difuzija. Proteini: integralni i periferni.
Doprinos proteina funkciji plazmaleme. Spektrin, Band 3 protein,
Glikoforin. Uloga transmembranskih proteina u transportu malih
molekula i jona. Proteinski kanali: akveusni i jonski. Proteinski
nosači: uniport, simport i antiport. Proteinski nosači i aktivni
transport: kalijum-natrijum pumpa, aktivni transport jona kalcijuma.
Jonofori: valinomicin i gramicidin. Karbohidrati bioloških membrana
i njihov funkcionalni značaj. Egzocitoza - konstitutivna i regulirana.
Endocitoza. Pinocitoza-tečna faza i receptorima posredovana faza.
Klatrinske i neklatrinske obložene vezikule. Fagocitoza: Fc receptori
i receptori za prepoznavanje oligosaharida. Transcelularni transport
malih molekula i transcitoza. 2
Vježbe: plazmalema
1. okrugla stanica
2. piramidna stanica
3. stanična membrana (TEM)
4. mikrovili (TEM)
Sedmica 3. Predavanje: ENDOSOMI, LIZOSOMI I PEROKSISOMI. Način 2 IU
dokazivanja, građa granične membrane, pH i funkcija. Uloga 1
endosoma u distribuciji pinocitozom unesenog materijala: LDL
partikula, transferina i epitelnog faktora rasta (EGF-a). LIZOSOMI:
granična membrana, pH i enzimski sastav lumena organele. Način
identifikacije. Funkcija lizosoma i njeni poremećaji: inkluziona
celularna bolest. Peroksisomi: morfologija, identifikacija, funkcija
2
Vježbe: membranske organele
1. lizosom (TEM)
2. endosom (TEM)
3. peroksisom (TEM)
22
Sedmica 4. Predavanje: ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM I RIBOSOMI. 2 IU
Granulirani i agranulirani ER (SM, TEM i druge tehnike koje 1
omogućuju međusobnu diferencijaciju). Ribosomi i sinteza proteina.
Ostale funkcije RER-a: glikozilacija proteina, sinteza oligosaharida,
modeliranje i remodeliranje peptidnih molekula i sinteza fosfolipida.
Funkcije SER-a: detoksikacija stranih supstanci, Ca-sekvestrirajući
odjeljak.
2
1. granulirani i agranulirani endoplazmatski retikulum
(TEM)
2. granulirani endoplazmatski retikulum (SM-indirektno)
3. agranulirani endoplazmatski retikulum (SM-indirektno)
Sedmica 5. Predavanje: GOLGI-JEV APARAT. Fotomikroskopska obilježja. 2 IU
Ultrastruktura, cis, media i trans zona. Komunikacija među 1
cisternama. Funkcija pojedinih zona. Uloga TGR (Trans Golgi
Retikuluma) kao distributivnog centra biosintetskog materijala u
celuli: mehanizam selekcije i segregacije materijala. Uloga Golgi-a u
nastajanju zrelih formi polipeptidnih hormona, neuropeptida i
enkefalina. Sekretorne vezikule. MITOHONDRIJI. Mikroskopska
diferencijacija. Ultrastruktura. Građa i funkcija vanjske membrane.
Sastav intermembranskog prostora. Unutrašnja membrana: lipidi-
kardiolipin. Proteini unutrašnje membrane: enzimi respiratornog
lanca, ATP- sinteze i specifični transportni proteini. Matriks
mitohondrija. Enzimi matriksa i njihova funkcija. Matriks granule.
Mitohondrijalna DNA i druge nukleinske kiseline. Sinteza proteina u
mitohondrijama. Razmnožavanje mitohondrija. Teorija porijekla
mitohondrija. Mitohondrijalne bolesti. 2

1. Golgi-jev aparat (TEM)
2. žljezdana stanica (gl. thyreoidea – SM i TEM)
3. mithondrij (TEM)
Sedmica 6. Predavanje: CITOSOL. Opće odlike i sastav. Osobitosti proteina 2 IU
sintetiziranih u citosolu. Proteini stresnog odgovora. Receptori 1
steroidnih hormona u citosolu. Dugovječni i kratkovječni proteini,
način njihovog prepoznavanja i uloga proteolitične mašinerije
citosola. Citoskelet. Aktinski filamenti: građa, distribucija, funkcija s
posebnim osvrtom na celularni korteks i mikrovile. Mikrotubuli.
Centrosom. Centriol i cilije: ultrastruktura i funkcija. Intermedijerni
filamenti, njihovi tipovi i medicinski značaj. Pridruženi proteini s
posebnim osvrtom na kinezin i citoplazmatski dinein. Specifični
sastojci citosola: glikogen, masne kapljice i pigmenti
Vježbe: citosol i njegovi sastojci 2

1. mast u citosolu
2. pigment u citosolu
3. aktinski filamenti (TEM)
4. intermedijerni filamenti (TEM)
5. mikrotubuli (TEM)
6. kinocilije (SM, TEM)
23
Sedmica 7. Predavanje: NUKLEUS I ŽIVOTNI CIKLUS CELULE. 2 IU
Svjetlosnomikroskopske karakteristike: broj, forma, nukleoplazmatski 1
indeks, sastojci i njihov afinitet za boje. Ultrastrukturne karakteristike:
nuklearni omotač s osvrtom na porni kompleks, hromatin, nukleolus.
Celularni ciklus i starenje stanice s osvrtom na faktore rasta.
CELULARNE VEZE. Zonula adherens, zonula occludens, desmosom i
hemidesmosom, nexus i celula-matriks veze.
Vježbe: nukleus i celularne veze 2

1. nukleus (SM – broj i oblik, TEM)
2. mehaničke celularne veze (TEM)
3. komunikacijske celularne veze (TEM, SEM)
Sedmica 8. PARCIJALNI ISPIT MODULA 1. 2
Ispit se polaže pismeno u trajanju od jednog sata i praktično u
trajanju od jednog sata.
Sedmica 9. Predavanje: EPITELNO TKIVO. Definicija i klasifikacija tkiva s 2 IU
osvrtom na embrionalno porijeklo. Pokrovni epiteli. Jednostavni 1
pokrovni epiteli: pločasti, izoprizmatični, prizmatični. Složeni pokrovni
epiteli: pločasto slojeviti epitel, epitel prelaznog tipa i
pseudostratificirani prizmatični epitel. Morfološke osobine, podgrupe,
rasprostranjenost i funkcija svih tipova pokrovnih epitela. Žljezdano
epitelno tkivo: morfofunkcionalne karakteristike žljezdanih epitelnih
stanica, žljezdani ciklus, klasifikacija žlijezda po obliku - cjevaste i
mjehuraste; po mehanizmu sekrecije - merokrine, holokrine i apokrine;
po mjestu izbacivanja žljezdanog produkta - endokrine, egzokrine,
parakrine i autokrine; po hemijskoj prirodi sekreta - polipeptidi,
glikoproteini i biogeni amini.
2
Vježbe: pokrovni i žljezdani epiteli
1. bazalna lamina (TEM)
2. jednoslojni pločasti epitel (SM)
3. jednoslojni cilindrični epitel (SM)
4. pseudoslojeviti epitel
5. mnogoslojni pločasti neoroženi epitel
6. prelazni epitel
7. egzokrina žlijezda - tubulusna, alveolarna
Sedmica 10. Predavanje: VEZIVNO TKIVO. Uloga i klasifikacija. Rijetko vezivno 2 IU
tkivo: morfološke, funkcionalne i ultrastrukturne osobine. Hemijski 1
sastav i tipovi vlakana. Celule rijetkog vezivnog tkiva: autohtone -
fibrociti, fibroblasti, adipociti, mezenhimne celule, histiociti, mastociti i
celule došljaci - Ne, Eo, Ba leukociti, limfociti i monociti. Morfološke,
funkcionalne i hemijske osobine intercelularne supstance, njena
mehanička i fizikohemijska svojstva. Retikularno vezivno tkivo: celule,
vlakna. Rasprostranjenost i uloga. Gusto vezivno tkivo: građa, uloga,
podvrste i rasprostranjenost. Elastično vezivno tkivo. Sluzno vezivno
tkivo. Njihova građa i uloga. Masno tkivo: unilokularno i multilokularno
(bijelo i mrko masno tkivo). Rasprostranjenost i uloga.
Vježbe: vezivna tkiva u užem smislu i s posebnim karakteristikama

2
1. mezenhim
2. retikularno vezivno tkivo
3. neformirano gusto vezivno tkivo
24
4. formirano gusto vezivno tkivo
5. bijelo masno tkivo
6. fibroblast (TEM)
Sedmica 11. Predavanje: HRSKAVIČNO TKIVO. Hijalina, elastična i vlaknasta 2 IU
hrskavica. Ultrastrukturne, hemijske i funkcionalne osobitosti 1
hondrocita, intercelularne amorfne mase i vlakna. Fizičke osobine i
rasprostranjenost hrskavičavog tkiva. Ishrana hrskavice i njeno
prenošenje transplantatima. Koštano tkivo. Celule koštanog tkiva:
morfološke i funkcionalne osobitosti – osteociti, osteoblasti i
osteoklasti. Intercelularna supstanca: vlakna – hemijski sastav,
raspored i mehanička uloga; amorfna organska supstanca – sastav i
porijeklo; anorganske materije - hemijski sastav i mogućnost
supstitucije kalcijuma radioaktivnim metalima. Morfologija i
raspored kristala. Mrežasto i lamelarno koštano tkivo. Kompaktno i
spongiozno koštano tkivo. Arhitektonika cjevastih i pljosnatih
kostiju. Periost: građa i uloga. Osteogeneza: intramembranska i
endohondralna. Uobličavanje kostiju. Mehanička i metabolička uloga
koštanog tkiva.
Vježbe: potporno vezivno tkivo 2

1. hijalina hrskavica
2. elastična hrskavica
3. lamelarno koštano tkivo
4. endohondralno okoštavanje
5. osteocit (TEM)
Sedmica 12. Predavanje: KRV I LIMFA. Krv: krvna plazma – sastav i 2 IU
fizikohemijska svojstva; uobličeni elementi krvi. Crvena krvna zrnca: 1
oblik, veličina, građa, hemijski sastav i uloga. Leukociti: granulociti
– neutrofilni, eozinofilni, bazofilni, agranulociti – limfociti i
monociti. Krvne pločice: porijeklo i građa. Tinktorijalna i
ultrastrukturna svojstva uobličenih elemenata krvi. Limfa: limfna
plazma, celularni sastav limfe i njeno porijeklo. Koštana srž.
Lokalizacija i rasprostranjenost u zavisnosti od životne dobi.
Histološka građa produktivne koštane srži. Razvoj uobličenih
elemenata krvi.
2
Vježbe: krv i koštana srž
1. Periferna krv
• eritrocit
• limfocit (SM, TEM)
• neutrofilni granulocit (SM, TEM)
• eozinofilni granulocit (SM, TEM)
• trombocit (SM, TEM )
2. Razmaz koštane srži (imerzija)
Sedmica 13. Predavanje: MIŠIĆNO TKIVO. Definicija i podjela mišićnog tkiva. 2 IU
Poprečnoprugasto mišićno tkivo. Nastanak, oblik i veličina 1
poprečnoprugastog mišićnog vlakna. Sarkolema, sarkoplazma, nukleusi i
miofibrili: svjetlosnomikroskopske i elektronomikroskopske osobine.
Hemijski sastav i molekularna organizacija miofibrila. Mehanizam
mišićne kontrakcije. Radna muskulatura srca: morfološka i
25
Sedmica 13. ultrastrukturna svojstva srčanih ultrastrukturna svojstva srčanih mišićnih
celula (kardiocita). Specifične intercelularne veze. Miofibrili: sličnosti i
razlike u odnosu na skeletno mišićno tkivo. Sprovodna i endokrina
muskulatura srca: porijeklo, građa, ultrastruktura, lokalizacija i uloga.
Glatko mišićno tkivo: oblik, veličina i građa glatke mišićne celule.
Specifičnosti u građi i mehanizmu kontrakcije glatkog mišićnog tkiva
Vježbe: mišićno tkivo

1. glatko mišićno tkivo 2
2. skeletno mišićno tkivo (SM, TEM)
3. srčano mišićno tkivo (SM, TEM)
4. sprovodna muskulatura srca (SM)
5. endokrini kardiomiociti (TEM)
Sedmica 14. Predavanje: NERVNO TKIVO. Nervna celula, neuron: tijelo – 2 IU
oblik, veličina, sastav. Produžeci nervne celule: dendriti i aksoni – 1
izgled, sastav i funkcija. Ultrastrukturne i histohemijske
karakteristike neurona. Nervno vlakno i njegovi omotači - mijelinska
i Schwann-ova ovojnica, struktura i substruktura. Histofiziologija
neurona. Sinapse: tipovi i substruktura. Neuromuskularna ploča -
motorna ploča. Nervno potporno tkivo: morfologija, substruktura i
funkcija ependimnih, makroglijskih i mikroglijskih celula.
Mehanizam i značaj degeneracije i regeneracije nervnog vlakna.
Morfofiziologija neuroglandularnih celula.
2
Vježbe: nervno tkivo
1. multipolarni neuron
2. pseudounipolarni neuron i amficiti
3. astrociti (TEM)
4. oligodendroglija (TEM)
5. mikroglija (TEM)
6. nervna vlakna (SM, TEM)
Sedmica 15. PARCIJALNI ISPIT MODULA 2. 3
Ispit se polaže pismeno u trajanju od jednog sata i praktično u
trajanju od dva sata.
(M1 za studente koji su položili M2; M1+M2 za studente koji nisu
položili niti jedan modul), korekcija ocjene modula, te upis završne
ocjene za studente koji su stekli uslove.
Sedmica 20. POPRAVNI ISPIT
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i vještina
studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u sedmici 16 i
18.
Prve dvije
septembra
26
Code BAM 013 Naslov predmeta: BIOLOGIJA STANICE I HUMANA GENETIKA
Nivo: dodiplomski Godina: I Semestar: I ECTS kredita: 6
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Amira Redžić
Kroz predmet Biologija stanice i humana genetika studenti će se
1. Ciljevi predmeta upoznati sa osnovama savremene nauke o biologiji stanice i osnovama
genetike, a čija su dostignuća danas neophodna za razumijevanje,
dijagnostiku i terapiju bolesti kod čovjeka i što je najvažnije budućnost
medicine. Predmet obrađuje i dio molekularne biologije, razvojne
biologije, ekologije i genetike sa posebnim naglaskom na važne
molekularne mehanizme koji se svakodnevno otkrivaju i potvrđuju kao
integrativni faktori različitih područja biološke znanosti relevantne za
medicinsku problematiku.
Usvojena znanja će osposobiti studente za evaluaciju kompleksnih

2. Svrha predmeta odnosa humane stanice u organizmu, kao cjelini. Poznavanje osnovnih
načela genetike je neophodno za adekvatno pozicioniranje
nasljeđivanja (normalnih i patoloških stanja) i njegove uloge u kontroli
zdravlja čovjeka.
Kroz predmet “Biologija stanice i humana genetika” student će usvojiti

3. Ishodi učenja slijedeća znanja:
Modul 1. Biologija ćelije/stanice
Cilj modula: upoznavanje studenata sa tipovima ćelijske organizacije i
savremenim saznanjima o univerzalnoj strukturi i funkciji ćelijskih
organela.
Modul 2. Molekularna genetika ljudskog genoma
Cilj modula: upoznavanje studenata sa strukturom, molekularnom
organizacijom i funkcijom genetičkog materijala (DNK, geni,
hromosomi)
Modul 3. Molekularno-genetički mehanizmi reprodukcije
Cilj modula: upoznati studente sa načinima reprodukcije bioloških
sistema
Modul 4. Molekularna osnova i principi protoka genetičke
informacije
Cilj modula: upoznati studente sa temeljnim genetičkim mehanizmima
– Centralna dogma molekularne biologije – CDMB
Modul 5. Humana genetika
Cilj modula: upoznati studente sa zakonitostima i tipovima biološkog
nasljeđivanja normalnih i patoloških osobina.
Modul 6. Mutageneza, karcinogeneza, teratogeneza
Cilj modula: upoznati studente sa uzrocima, tipovima i posljedicama
poremećaja nasljedne osnove, mogućnostima reparacije, te genetičkim
27
uzrocima kancerogeneze i teratogeneze.
Modul 7. Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju
Cilj modula: upoznati studente sa osnovnim principima tehnologije
rekombinantne DNK i mogućnostima primjene u medicini.
Kroz nastavu predmeta ”Biologija stanice i humana genetika“ student
treba savladati slijedeće vještine:
- vještine sa kojima će se student upoznati:
1.uzimanje antropometrijskih podataka i obrada istih,
2.izrada nativnih preparata,
3.izrada trajnih preparata,
4.izrada kariograma,
5.slaganje kariograma i
6. pravilno čitanje i tumačenje kariograma
- vještine koje student treba praktično znati izvesti:
1.mikroskopiranje,
2.heredografiju.
Nastava je organizovana u vidu predavanja i vježbi povezanih

4. Metode učenja jednakim tematskim cjelinama. Predavanja se održavaju u amfiteatru
po principu da se prezentira svo gradivo koje se kasnije razrađuje na
vježbama.
Vježbe se izvode u grupama po 25 studenata u sali za vježbe gdje se
posvećuje pažnja individualnom radu svakog studenta (u toku vježbi) u
cilju boljeg razumijevanja eksperimentalnog rada i razvijanja
praktičnih vještina.
Na seminarima studenti zajedno sa nastavnikom/nastavnicima
raspravljaju i rješavaju problem/e i slučajeve sa teorijskog i praktičnog
dijela nastave. U toku seminara se koriste različite metode rada:
projektni zadatak, prezentacija studenata u manjim ili većim grupama,
diskusija...
Konsultacije: se koriste se za dodatna pojašnjenja iz praktičnog ili
teoretskog dijela nastave svakim radnim danom prema potrebama
studenata.
Samostalan rad: priprema teorijskog dijela nastave ili seminarskog
rada ili domaće zadaće (priprema za praktičnu nastavu-vježbe),
savladavanje gradiva (učenje).
1. Praktični dio – vježbe vrši se kontinuirana provjera znanja i

5. Provjera znanja savladanih vještina.
2. Teoretski dio
Polaže se parcijalno, u vidu tri testa koji se realiziraju tokom semestra
u kojem se nastava izvodi: prvi u 6-oj; drugi u 10-oj i treći u 15-oj
sedmici .
U toku interaktivne nastave se vrši stalna provjera znanja svakog
studenta iz sadržaja teme koja se obrađuje.
Na svakom testu se može osvojiti maksimalno po 30 bodova (ukupno
na tri testa 90 bodova), a za prolaznu ocjenu je neophodno najmanje
28
osvojiti po 16 bodova na svakom testu (ukupno 48 bodova), plus
najmanje po dva boda iz eseja.
Na kraju svakog testa se nalazi po jedno pitanje na koje student treba
da odgovori u formi eseja (opširnije, do ½ stranice teksta. Posebnu
težinu eseja ima tačno prikazan crtež/šema). Znači, treba
napisati/nacrtati/obilježiti najvažnije o tom problemu. Esejsko pitanje
nosi od 1 - 5 bodova i ti bodovi se dodaju (sabiraju) broju bodova
osvojenih na svakom pojedinačnom testu.
Ukoliko student nije zadovoljio na testu, ili nije zadovoljan ocjenom,
ima mogućnost ponovnog polaganja na završnom ispitnom roku.
Redovno pohađanje i aktivnost na nastavi, domaći zadaci, aktivno
učešće u interaktivnoj nastavi, na seminarima..... se ocjenjuje od
2 - 5 bodova.
3. Završni ispit:
Da bi student mogao pristupiti završnom ispitu morao je prethodno
prisustvovati predavanjima i vježbama (minimalno 80%), te imati
prolazno ocijenjenu aktivnost u toku nastave. Opravdanost izostanka sa
nastave (predavanja i vježbi) se dokazuje validnim opravdanjem.
Na završnom ispitu studenti polažu dio koji nisu položili tokom
kontinuirane provjere znanja.
Studenti koji su tokom kontinuirane provjere znanja uspješno položili
(osvojili bar minimum bodova neophodnih za pozitivnu ocjenu ) ne
moraju izlaziti na završni ispit i zaključuje im se konačna ocjena.
U popravnom roku koji se organizuje nakon završene dopunske
nastave pruža se mogučnost za korekciju ocjene svim zainteresiranim
studentima koji su već postigli pozitivne rezultate.
Formiranje ukupne-kumulativne (završne) ocjene:
Završna ocjena se formira na temelju ukupnog broja osvojenih bodova
po svim kriterijima: pismenom provjerom teorijskog zananja (test i
esej), redovno pohađanje i aktivnost na nastavi, mogući domaći zadaci.

Obavezna:
6. Literatura 1.Redžić A.: Hromosomi i ćelijski ciklus – uvod u citogenetiku.
Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2001.
2.Berberović LJ., Šošić B., Redžić A.: Vrijeme Genetike. Institut za
NIRR KCU Sarajevo, Sarajevo, 2007.
3.Diklić V. et al.: Biologija sa humanom gentikom. Medicinska knjiga,
Beograd, 1997.
4.Đuričić E, Ibrulj S.: Praktikum biologije i humane genetike. Jež,
29
Sarajevo, 2002.
Dopunska:
1.Ibrulj S., Haverić S., Haverić A: Citogenetičke metode-Primjena u
medicini. INGEB Sarajevo, Sarajevo, 2008.
2.Berberović LJ., Hadžiselimović R.: Rječnik Genetike. Svjetlost,
Sarajevo, 1986.
Proširena:
1.Cooper M. i sar.: Stanica - molekularni pristup. Medicinska naklada,
Zagreb, 2004.
2.Smajilagić A., Redžić A., Gavrankapetanović I. (2008):
Molekularno-biološki aspekti tkivnog inženjerstva kosti. Institut Za
NIRR KCU Sarajevo, Sarajevo.
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12 - 14 sati uz

7. Napomena prethodnu najavu kod sekretarice Katedre ili na e-mail
dzelila.tabakovic@mf.unsa.ba
30
PLAN PREDMETA: BIOLOGIJA STANICE I HUMANA GENETIKA
Predavanja: Stanica. Biologija danas, molekularna biologija
Sedmica 1. stanice.Evolucija prokariotskuh i eukariotskih stanica. Stanica 3
kao eksperimentalni model. Opći plan građe stanice, hemijska
građa stanice. Uloga enzima kao bioloških katalizatora.
Stanična membrana: strukture stanične membrane, transport
malih molekula, transport velikih molekula (endocitoza i
fagocitoza), struktura i organizacija matriksa, površina stanice,
međustanične interakcije, interakcije stanice i matriksa.
Citoskelet – mikrofilamenti. Intermedijalni filamenti,
mikrotubuli.
Vježba: Antropometrija i antroposkopija 2
Predavanja: Jedro, transport u/iz jedra: jedrov omotač,
Sedmica 2. hromatin, jedarce (struktura i funkcija). Endoplazmatski 3
retikulum, Goldžijev aparat, Lizosomi, Mitohondrije,
Ribosomi.Za sve organele građa, funkcija, posljedice usljed
poremećaja iste.
Vježba: Mikroskop i tehnika mikroskopiranja 2
Predavanja: Nukleinske kiseline.
Sedmica 3. Hromosomska organizacija genetičkog materijala (od DNK do 2
hromosoma).
Genom čovjeka (nuklearni i mitohondrijski).
Gen i genetička informacija: struktura (introni, egzoni, promotor,
terminator) i funkcija.
Vježba: Ćelijska dioba – mitoza (posmatranje preparata u 3
ćelijama vrška korijena luka Allium cepa)
Predavanja: Uvod u molekularnu biologiju: Replikacija DNK
Sedmica 4. (karakteristike, enzimi, značaj). 2
Stanični ciklus: Stanični ciklus eukariotske stanice, kontrolne
tačke, regulacija staničnog ciklusa. Jedro u mitozi, jedarce, faze
mitoze.
Vježba: Mejoza (preparati testisa skakavca ) 3
Predavanja: Mejoza, gametogeneza:
Sedmica 5. Genetičko značenje mejoze, gametogeneza (spermatogeneza i 2
oogeneza).
Genetička rekombinacija:
- homologna: sinapsis, hijazme, crossing-over
- nehomologna (insercijske sekvence i transposomi)
Oplodnja, Determinacija i diferencijacija pola čovjeka (uloga
polnih hromosoma).
Vježba: Gametogeneza: Spermatogeneza (preparati miša Mus 3
musculus ), oogeneza.
Test I: Studenti podijeljeni u dvije grupe po 2 sata 2
Sedmica 6. Vježba: Kariotip čovjeka (posmatranje preparata – metafazni 2
hromosomi u limfocitima periferne krvi čovjeka).
Sedmica 7. Predavanja: Načela medicinske genetike: 2
Konsekvence mejoze: porijeklo i uzroci nerazdvajanja
homologih hromosoma, hromosomske garniture.
Hromosomske aberacije: numeričke i strukturne.
31
Sindromi i patološka stanja kao posljedica hromosomskih
aberacija (etiologija,incidenca, karakteristike, posljedice i rizik
ispoljavanja/ponavljanja. 3
Vježba: Normalni i patološki kariogram
Predavanja: Biosinteza staničnih sastojaka. Sinteza i dorada
Sedmica 8. RNK – transkripcija:
Molekularna osnova i principi protoka genetičke informacije 2
Transkripcija – sinteza RNK (od DNK do RNK)
- enzim RNK polimeraza (struktura, tipovi, funkcija)
- faze procesa transkripcije
- transkripcija strukturnih gena – (DNK→ iRNK; kod→kodon;
karakteristike)
- struktura iRNK kod pro- i eukariota
- obrada (procesing) primarnog transkripta –preiRNK
- splajsing i alternativno prekrajanje
Vježba: Mehanizam nastanka numeričkih aberacija kod čovjeka. 3
(primarno nerazdvajanje autosoma).
Predavanja: Sinteza i dorada proteina:
Sedmica 9. Translacija genetičke informacije (od RNK do proteina), 2
genetički kod.
Aktivacija aminokiselina. Inicijacija, elongacija i terminacija
translacije.
- funkcija iRNK, tRNK, rRNK u procesu translacije
- karakteristični enzimi i proteinski faktori
Regulacija sinteze proteina kod pro- i eukariota.
Vježba: Primarno nerazdvajanje polnih hromosoma, sekundarno 3
nerazdvajanje.
Test II: studenti podijeljeni u dvije grupe po 2 sata 2
Sedmica 10. Vježba: Polni hromatin - Barrovo tijelo. Izrada nativnih 2
preparata ćelija bukalne sluznice i posmatanje pod mikroskopom.
Predavanja: Mutacije: molekularna biologija u medicini i
Sedmica 11. sisitem reparacije: 2
Biološki varijabilitet.
- tipovi genskih mutacija i posljedice (primjeri)
- mutageni agensi
Mehanizmi za reparaciju: prereplikativna i postreplikativna
reparacija.
Vježba: Osnovni zakoni nasljeđivanja–Mendelova pravila. 3
Predavanja: Načela medicinske genetike:
Sedmica 12. Mendelovsko i ne-Mendelovsko nasljeđivanje. Mendelovi 2
principi nasljeđivanja. Monohibridno nasljeđivanje.
Osnovne zakonitosti, principi i tipovi biološkog nasljeđivanja:
- hromosomska teorija nasljeđivanja (genski lokusi, aleli,
genotip, fenotip, raspodjela gena i osobina, ekspresivnost i
penetrabilnost gena)
- interakcija alelnih gena–monogensko nasljeđivanje:
(dominantno, recesivno, intermedijarno, kodominantno -
primjeri).
Vježba: Nasljeđivanje normalnih i patoloških stanja kod čovjeka
(autosomno nasljeđivanje, polno nasljeđivanje, primjeri). Zadaci 3
32
iz genetike.
Predavanja: Mendelovsko i ne-Mendelovsko nasljeđivanje:
Sedmica 13. Interakcija nealelnih gena – poligensko nasljeđivanje (aditivna i 2
komplementarna poligenija; epistaza).
Nasljeđivanje vezano za polne hromosome (kompletno i
nekompletno polno vezano nasljeđivanje; polno ograničeno i
polno uslovljeno nasljeđivanje). Mitohondrijsko nasljeđivanje.
Slobodna kombinacija gena, genske karte.
Genetika tumora: razvoj i uzroci nastanka. Protoonkogeni,
onkogeni, tumor-supresor geni. Tumori – stanični ciklus,
apoptoza, uloga telomere u tumorima. Molekularna biologija u
sprečavanju i liječenju raka.
Vježba: Multipli aleli, nasljeđivanje krvnih grupa; poligensko 3
nasljeđivanje. Primjeri. Zadaci iz genetike.
Predavanja: Genetičko inženjerstvo:
Sedmica 14. Principi genetičkog inženjerstva. Oblici kloniranja. Etički 2
principi i načela. Tehnologija rekombinovane DNK. Banke gena.
Vektori.
Genska terapija: uloga i značaj
Vježba: Genetika, zadaci. Simboli u genealoškim shemama. 3
Rodoslovna stabla. Izrada heredograma.
Sedmica 15. Test III: studenti podijeljeni u dvije grupe po 2 sata 4
studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u sedmici 16
i 18.
Prve dvije
septembra
33
Code BAM 014 Naslov predmeta: MEDICINSKA ETIKA I SOCIOLOGIJA
Nivo: dodiplomski Godina: I Semestar: I ECTS kredita: 2,5
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Jusuf Žiga
Upoznati studente sa sociološko-medicinskim znanjima, neophodnim
1. Ciljevi predmeta za razumijevanje uzročno-posljedičnih veza bolesti i zdravlja ljudi,
uputiti ih u osnove bioetike, uključujući i kontroverze unutar iste, te
ukazati im na druge društveno važne izazove sa kojima će se susretati
u medicinskoj praksi.
Kroz aktivno sudjelovanje studenata u nastavi osposobiti ih da

2. Svrha predmeta uspješno koriste stečena znanja i vještine za razumijevanje ne samo
bioloških, nego i društvenih zakonitosti života, kritičko rasuđivanje o
nezdravom načinu življenja u modernim društvima, etičkim
sunovratima, biološko-ekološkim debalansima, kao i praćenje
najnovijih trendova u domenu promoviranja „umijeća življenja”,
odnosno društvenog angažmana u zaštiti zdravlja ljudi.
Kroz nastavu predmeta „Medicinska etika i sociologija“ studenti će

3. Ishodi učenja usvojiti sljedeća znanja:
Modul 1. Nastanak i razvoj medicinske sociologije
Cilj modula je upoznavanje studenata sa predmetom proučavanja
Medicinske sociologije, njenim odnosom prema drugim sociološkim
disciplinama (Sociologija rada; Sociologija morala; Sociologija
naselja; Sociologija porodice...), te metodama i tehnikama sa kojima
se služi.
Modul 2. Medicina i druge znanosti
Cilj modula je ukazati na značaj odnosa medicine i drugih graničnih
znanstveno-stručnih područja, upoznati studente sa potrebom
interdisciplinarnog dijaloga liječnika i filozofa, etičara, psihologa,
sociologa, pravnika, genetičara, teologa, među kojima su, nerijetko
prisutna kontroverzna stajališta o vrlo važnim pitanjima koja se tiču
medicinske djelatnosti, odnosno medicinske deontologije i bioetike.
Modul 3. Medicina i zdravlje
Cilj modula je osposobljavanje studenata za pojmovno razumijevanje
bolesnih i zdravih stanja, njihovih vanjskih i unutarnjih ishodišta,
opserviranje problematike društvenog stigmatiziranja ovisnika, HIV-
pozitivnih i hendikepiranih osoba, te upoznavanje sa najznačajnijim
međunarodnim organizacijama, konvencijama i dogovorima o zaštiti
zdravlja ljudi.
Modul 4. Normalno i devijantno u društvu
U okviru ovog modula studenti će se upoznati sa temeljnim
odrednicama normalnog i devijantnog ponašanja ljudi, njihovim
mogućim ishodištima i posljedicama sa posebnim osvrtom na
sociopatološka stanja, te odnosu medicine prema istim.
34
Modul 5. Socijalizacija ličnosti
Cilj modula je pojmovno razumijevanje socijalizacije ličnosti od
strane studenata, sa posebnim osvrtom na učenje profesionalne uloge
medicinara, specifičnosti liječničke profesije, te značaj odnosa
liječnika i pacijenta.
Modul 6. Novi trendovi u medicinskoj djelatnosti
Cilj modula je upoznati studente sa značajem interdisciplinarnog
pristupa u dijagnosticiranju i saniranju bolesnih stanja, kako ih, u
društvenom smislu prevenirati, kako se boriti sa izazovima sve većeg
narastanja broja osoba koje doživljavaju duboku starost, epidemijom
mentalnih problema u savremenim društvima i sl.
Modul 7. Čovjek, rađanje i eko-sistem
Cilj modula je upoznati studente sa alarmirajućim pokazateljima
narušavanja biološko-ekološke ravnoteže i drugih debalansa na
planetarnoj razini.
Modul 8. Zdravstvo i društvo
Cilj modula je upoznati studente sa značajem društveno-ekonomskih
pretpostavki za razvoj zdravstvene djelatnosti, sa evidentnim
ograničenjima u pravu na ravnopravnost pri zdravstvenoj zaštiti, te
izazovima vezanim za različite svojinske odnose u zdravstvenim
ustanovama.
Kroz nastavu predmeta „Medicinska etika i sociologija“ studenti će

ovladati slijedećim vještinama:
- Vještine koje student treba znati praktično izvesti:
1.Odabrati najadekvatnije metode i tehnike u prikupljanju relevantnih
sociološko-medicinskih informacija i podataka u društvu,
2.Primijeniti odgovarajuću obradu i evaluaciju prikupljenih podataka
iz oblasti bioetike i medicinske sociologije,
3.Primijeniti odgovarajuću metodologiju u pisanju i javnom
prezentiranju seminarskih radova,
4.Izrada elaborata za istraživački projekat u oblasti bioetike i
medicinske sociologije,
5.Primijeniti interdisciplinarni pristup u razumijevanju bolesnih i
zdravih stanja,
6.Usvojiti temeljne principe u učenju društvene uloge medicinara.
- Vještine koje student treba poznavati:
1.Prepoznavanje relevantne literature iz bioetike i medicinske
sociologije,
2.Pravilna upotreba literature iz bioetike i medicinske sociologije,
3.Služiti se internetskim bazama podataka vezanim za bioetiku i
medicinsku sociologiju.
Nakon odslušane nastave studenti bi trebali usvojiti slijedeće

stavove:
1.Nužnost interdisciplinarnog pristupa u razumjevanju bolesnih i
zdravih stanja,
2.Usvojiti biomedicinska načela,
3.Usvojiti temeljne principe u učenju uloge medicinara,
35
4.Imati pozitivan stav prema najznačajnijim međunarodnim
organizacijama, konvencijama i dogovorima o zaštiti zdravlja ljudi,
5.Imati kritički odnos prema narušavanju biološko-ekološke ravnoteže i
drugim alarmirajućim debalansima na planetarnoj razini,
6.Zalagati se za zaštitu zdravih, a ne samo saniranje bolesnih stanja ljudi
(„umijeće življenja“).
Nastava će se realizirati u oblicima:

4. Metode učenja - predavanja (30 sati) za sve studente,
- vježbe (15 sati), za grupe ne veće od 20 studenata,
- prezentiranje seminarskih radova,
- dijalozi o pitanjima iz nastavnog sadržaja (interaktivni angažman
studenata)
Način ocjenjivanja:
5. Metode procjene a) Parcijalna provjera znanja (esej)
znanja Ocjene:
Ocjena A - 20 studentskih bodova
Ocjena B - 17 studentskih bodova
Ocjena C - 15 studentskih bodova
Ocjena D - 12 studentskih bodova
Ocjena E - 10 studentskih bodova
Ocjena F - 0 studentskih bodova
b) Parcijalna provjera znanja (test)
Ocjene:
c) Seminarski rad: 10 studentskih bodova
d) Završna provjera znanja (test)
Ocjene:

36
Obavezna:
6. Literatura – Jusuf Žiga, Sociologija medicine (V dopunjeno izdanje) BKC,
Sarajevo, 2003
Proširena:
– Slaven Letica, Gordana Cerjan-Letica, Medicinska sociologija,
Univerzitet u Bihaću, 2001.
– Ejub Ćehić, Koje je zanimanje za mene, Kultura, Beograd, 1990,
– Jovan Ristić, Medicina i društvo, Radnička štampa, Beograd, 1975,
– Erih From, Anatomija ljudske destruktivnosti, Naprijed, Zagreb,
1976,
Dopunska:
– BIMA journal br. 7/2006

Jusuf.ziga@mf.unsa.ba ili dzelila.tabakovic@mf.unsa.ba
37
PLAN PREDMETA: MEDICINSKA ETIKA I SOCIOLOGIJA
Predavanje: Nastanak i razvoj medicinske sociologije;

Sedmica 1. Predmet i metode proučavanja medicinske sociologije; Odnos 2
prema drugim sociološkim disciplinama (Sociologija rada,
Sociologija morala; Sociologija naselja..), Uvod u medicinsku
etiku.
Vježbe: Podjela tema za seminarske radove 1
Predavanje: Medicina i druge znanosti (medicina i etika; 2

Sedmica 2. Kontroverze o pravu na život i „pravu na smrt“; Kontroverze o
genetskom inžinjeringu; Kontroverze o transplantiranju
ljudskih organa)
Vježbe: Prezentiranje seminarskih radova na teme: 1
„Kontroverze o humanom kloniranju; Kontroverze o
transplantaciji ljudskih organa
Predavanje: Medicina i druge znanosti (medicina i estetika, 2

Sedmica 3. medicina i društvene znanosti)
Vježbe: Prezentiranje seminarskih radova iz oblasti bioetike i 1
medicinske deontologije
Predavanje: Medicina i zdravlje (Pojmovno razumijevanje 2

Sedmica 4. bolesnih i zdravih stanja; Vanjska i unutarnja ishodišta bolesti i
zdravlja ljudi); Najznačajnije međunarodne organizacije,
konvencije i dogovori o zaštiti zdravlja ljudi.
Vježbe: Prezentiranje seminarskih radova vezanih za ishodišta 1
bolesnih i zdravih stanja ljudi
Predavanje: Normalno i devijantno u društvu 2

Sedmica 5. Vježbe: Priprema i realiziranje I parcijalne provjere znanja 1
(esej)
Predavanje: Sociopatološka stanja u društvu (Odnos medicine 2

Sedmica 6. prema sociopatološkim stanjima; Problem društvenog
stigmatiziranja ovisnika, HIV-pozitivnih i hendikepiranih
osoba)
Vježbe: Prezentiranje seminarskih radova iz oblasti socijalne 1
patologije
Predavanje: Socijalizacija ličnosti (Učenje profesionalne uloge 2

Sedmica 7. medicinara; Značaj profesionaslne orijentacije mladih)
Vježbe: Prezentiranje seminarskih radova vezanih za 1
socijalizaciju ličnosti
Predavanje: Značaj odnosa liječnik-pacijent (tipologija 2

Sedmica 8. odnosa)
Vježbe: Prezentacija seminarskih radova vezanih za odnos 1
liječnika i pacijenta
38
Predavanje: Novi trendovi u medicinskoj djelatnosti 2
Sedmica 9. (Redefiniranje odnosa prema mentalno oboljelim, prema licima
„treće dobi“)
Vježbe: Interaktivna rasprava na pomenutu temu 1
Predavanje: Čovjek, rađanje i eko-sistem (Neobarbarski ataci 2

Sedmica 10. na prirodne resurse; Alarmirajući debalansi..)
Vježbe: Priprema i realiziranje II parcijalne provjere znanja 1
(test)
Predavanje: Izazovi demografske eksplozije 2

Sedmica 11. Vježbe: Prezentiranje seminarskih radova vezanih za 1
populacionu politiku
Predavanje: Uloga medicine u reguliranju rasta stanovništva 2

Sedmica 12. Vježbe: Interaktivna rasprava na temu „Značaj biološko- 1
ekološke ravnoteže“
Predavanje: Posljedice „medikalizacije ljudskog života“ 2

Sedmica 13. Seminari: “Umijeće življenja” sa i bez lijeka 1
Predavanje: Medicina i društvo (Društveno-ekonomske 2

Sedmica 14. pretpostavke za razvoj zdravstvene djelatnosti); Pluralizam
vlasništva u zdravstvu
Vježbe: Panel rasprava na pomenutu temu 1
Predavanje: Pitanje jednakosti u pravu na zdravstvenu zaštitu 2

Sedmica 15. (Od deontoloških načela do egzistencijalnih limita)
Vježbe: Priprema za završni ispit 1

studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u sedmici
16 i 18.
Prve dvije
septembra
39
Code BAM 016 Naslov predmeta:
METODOLOGIJA NAUČNOG ISTRAŽIVANJA U MEDICINI 1
Nivo: Godina: I Semestar: I ECTS kredita: 2.5
dodiplomski
Status: obavezni Sedmica: 15 Ukupno časova:
30
Odgovorni nastavnik: Dr sci. Nedžad Mulabegović, redovni profesor
1. Ciljevi Ciljevi nastave predmeta obuhvataju slijedeće:
predmeta - Upoznavanje sa osnovnim principima naučnoistraživačkog rada u
medicini
- Upoznavanje sa principima i različitim aspektima provođenja
eksperimentalno-laboratorijskih istraživanja
- Upoznavanje sa kliničkim i obzervacionim istraživanjima u
medicini
- Osposobljavanje studenata za planiranje istraživanja, te
interpretiranje
rezultata
- Razvoj stava o neophodnosti etičkog i detaljnog pristupa
planiranju i
provođenju studija u biomedicini.
2. Svrha Na ovom predmetu student treba da usvoji osnovna znanja o

predmeta metodologiji provođenja istraživanja u medicini (predklinička i klinička),
upozna se sa osnovnim odlikama dizajna istraživanja, te osnovama
prikazivanja i tumačenja rezultata istraživanja. Studentu će se dati
osnova potrebna za planiranje i dizajniranje istraživačkog projekta u
medicini.
3.Ishodi učenja Kroz nastavu predmeta «Metodologija naučnog istraživanja u

medicini 1« student će steći slijedeća znanja:
Modul 1. Nauka u medicini

Historija razvoja naučne medicinske misli, medicina i paramedicina,
temelji i posebnosti naučnog načina mišljenja, naučna hipoteza i njeno
formiranje.
Modul 2. Eksperimentalno-laboratorijska medicina

Cilj modula je upoznati studente sa osnovnim karakteristikama in vivo i in
vitro eksperimenta, životinjama koje se koriste u eksperimentima.
Studenti će se okvirno upoznati i sa sigurnosnim aspektima rada u
laboratoriju. Predstavljaju se etički aspekti upotrebe životinja u
eksperimentima, regulatorni propisi za provođenje istraživanja, kao i
etički principi provođenja kliničkih istraživanja.
Modul 3. Istraživanja u medicini

Vrste istraživanja u medicini, eksperimentalne studije i kliničke
studije, formiranje uzorka za istraživanje, pravljenje protokola
40
istraživanja, prikupljanje podataka i njihova obrada, prikazivanje
podataka. Medicina bazirana na dokazima.
Kroz nastavu predmeta « Metodologija naučnog istraživanja u

medicini 1« student će ovladati slijedećim vještinama:
- Vještine koje student treba da usvoji:
1. Adekvatno formuliranje naučnih i medicinskih problema i svrhe

istraživanja
2. Planiranje prikupljenja podataka, te poznavanje načina
interpretacije i prezentiranja rezultata istraživanja
3. Kritičko prosuđivanje dostupnih dokaza i efikasno korištenje
prikupljenih informacija u rješavanju postavljenog problema
4. Poznavanje karakteristika dizajna studija u biomedicini
Stavovi koje student treba usvojiti:

1. Nužnost interdisciplinarnog pristupa naučno istraživačkom
radu
2. Etički kriteriji se moraju poštivati u biomedicinskom istraživanju
3. Pristup planiranju i provođenju istraživanja u medicini mora biti
studiozan i sveobuhvatan
4. Neophodnost kritičkog razmišljanja, kako u naučnom radu, tako
i u kliničkoj praksi
4. Metode učenja Nastava se izvodi u obliku:

- predavanja (15 sati) za sve studente
- interaktivna nastava - seminari (15 sati) za grupe do 30
studenata
U toku seminara će se koristiti različite metode rada: rad u malim
grupama, diskusija, studija slučaja, prezentacije studenata.
Prilikom ocjenjivanja uzima se u obzir:

5.Metode
procjene znanja
Kontinuirana provjera znanja
Esej 1
Uspješno urađen esej ocjenjuje se sa 5-10 bodova.
Parcijalni ispit 1 – test

Test obuhvata gradivo modula 1 i 2. Čini ga 5 MCQ pitanja i 5 pitanja
sa upisivanjem odgovora. Princip ocjenjivanja testa podrazumijeva da
svaki tačan odgovor nosi 1 bod, a tačan i potpun odgovor na pitanje sa
upisivanjem odgovora nosi do 6 bodova.
41
Parcijalni ispit 2 – test
Test obuhvata gradivo modula 3. Čini ga 15 MCQ pitanja i 5 pitanja

sa upisivanjem odgovora. Princip ocjenjivanja testa podrazumijeva da
svaki tačan odgovor nosi 1 bod, a tačan i potpun odgovor na pitanje sa
upisivanjem odgovora nosi do 6 bodova.
Završna provjera znanja – test

Studenti koji nisu položili gradivo u okviru jednog od parcijalnih ispita mogu to učiniti na završnom ispitu.
Formiranje kumulativne ocjene:
Ocjena 10 (A) –ukupno od 95-100 bodova
Ocjena 9 (B) - ukupno od 85-94 bodova
Ocjena 8 (C) - ukupno od 75-84 bodova
Ocjena 7 (D) – ukupno od 65-74 bodova
Ocjena 6 (E) – ukupno od 55-64 bodova
Ocjena 5 (F) – manje od 55 bodova (ne zadovoljava minimalne

kriterije)
1. Marušić M. i sur. Uvod u znanstveni rad u medicini. 3. izdanje,
Medicinska naklada Zagreb. 2004
Proširena:
1. Huković S., Konjhodžić F., Mulabegović N. Metodologija kliničkih
istraživanja, Jež, Sarajevo, 1997.
Dopunska:
1.Thomas L. Najmlađa znanost: bilješke promatrača medicine.
Zagreb: Medicinska naklada, 1995.
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12 – 14 sati, uz prethodnu najavu kod sekretarice Katedre ili na
7. Napomena
e-mail:
amela.mahmutovic@mf.unsa.ba
42
PLAN PREDMETA: METODOLOGIJA NAUČNOG ISTRAŽIVANJA U MEDICINI 1
Sedmica Oblik nastave i gradiva Bro

j
časova
Sedmica 1. Predavanje: Historija razvoja naučne medicinske misli, 2
medicina i paramedicina. Temelji naučne misli i posebnosti
naučnog načina mišljenja. Naučna hipoteza i njeno formiranje.
Sedmica 2. Predavanje: Osnovi eksperimentalne medicine, in vivo i in 2
vitro eksperiment, sigurnosni aspekti rada u laboratoriju. Upute za
pisanje eseja o in vitro tehnikama.
Sedmica 3. Seminar: Osnovi eksperimentalne medicine - in vitro tehnike. 2
Izlaganje i ocjena eseja.
Sedmica 4. Seminar: Osnovi eksperimentalne medicine - animalni 2
eksperiment. Praćenje varijacije tjelesne težine laboratorijskih
životinja, konzumacije vode i hrane, te kliničkih znakova.
Poštovanje četiri osnovna statistička principa u
eksperimentalnom dizajnu: replikacija, randomizacija,
odgovarajuća kontrola i izbalansiranost eksperimenta.
Sedmica 5. Predavanje: Etički principi u biomedicinskim istraživanjima. 2
Dobra laboratorijska praksa.
Sedmica 6. Seminar: Prosuđivanje etičkog aspekta kliničke studije - 2
provođenje kliničkih istraživanja i principi dobre kliničke prakse.
Regulatorni zahtjevi u istraživanjima u medicini.
Sedmica 7. Predavanje: Randomizirana klinička i komparativna 2
istraživanja.
Sedmica 8. Parcijalni ispit 1 2
Sedmica 9. Predavanje: Vrste istraživanja u medicini. 2
Sedmica 10. Seminar: Definiranje dizajna biomedicinske studije. 2
Sedmica 11. Predavanje: Formiranje uzorka za istraživanje i pravljenje 2
protokola istraživanja.
Sedmica 12. Seminar: Prikupljanje, obrada i prikazivanje podataka 2
(varijable, relevantni zbunjujući faktori)
Sedmica 13. Predavanje: Medicina bazirana na dokazima. 2
Sedmica 14. Seminar: Kritička prosudba činjenica predočenih u 2
naučnoistraživačkom radu. Raščlanjivanje strukture i tumačenje
sadržaja naučnog rada.
Sedmica 15. Parcijalni ispit 2 2

Sedmica 20. Popravni ispitni rok
Zadnja sedmica
augusta-prve dvije
Dopunski augustovsko-septembarski ispitni rok
sedmice septembra
43
IZBORNI PREDMETI PRVOG SEMESTRA
Code BAM 018 Naslov predmeta: HISTORIJA MEDICINE

Nivo: dodiplomski Godina: I Semestar: I ECTS kredita: 2,5
Status: izborni Sedmica: 15 Ukupno časova: 30
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Dragana Nikšić
Uočavanje neprekinute veze između prošlosti i sadašnjosti medicine
1. Ciljevi predmeta kao preduvjeta za razumijevanje mehanizama nužnih za oblikovanje
budućih stavova u ljekarskoj praksi.
Svrha predmeta je da student prihvati historijski pristup posmatranja i

2. Svrha predmeta istraživanja u medicini uočavajući na konkretnim primjerima iz
medicinske prošlosti.
U toku nastave predmeta Historija medicine student će usvojiti

Modul 1. Historija poimanja zdravlja i bolesti
Cilj modula je sagledati način posmatranja zdravlja i bolesti kroz
historiju sa stanovišta pojedinca, ljekara i društva
Modul 2. Historija narodnog i stručnog znanja o vodećim
bolestima
Cilj modula je dati hronološki pregled razvoja medicinske misli i
prakse kroz razvoj mjera zdravstvene zaštie preko primjene
najnovijih metoda dijagnostike i liječenja.
Modul 3. Velikani medicinske misli i prakse
Cilj ovog modula je upoznavanje sa vodećim naučnicima iz oblasti
medicine
Modul 4. Nastanak ljekarske profesije
Cilj modula je sagledati nastanak ljekarske profesije i doprinos
ljekara razvoju medicinske misli i prakse
Modul 5. Kratki pregled razvoja medicine u Bosni i Hercegovini,
sa osvrtom na specifičnosti pojedinih područja
Cilj modula je sagledati specifičnosti razvoja medicine na prostoru
Bosne i Hercegovine
Vještine koje student treba da usvoji:
1.pronalaženje historijskih izvora i njihovo pravilno korištenje
2.usvajanje metodologije izrade seminarskog rada
3.javna prezentacija seminarskog rada i vođenje diskusije na zadanu
temu
Nakon odslušane nastave student treba da usvojiti slijedeće stavove:
1.historija medicine je plod sila istine i zablude kao i neprekidnog
napretka misli kroz stoljeća
2.svako otkriće u medicini je rezultat rada velikog broja ljudi
naučnika entuzijasta
3.cijenjenje i poštovanje rada plejade učenih ljudi u ranijim
periodima razvoja nauke
44
4.razgraničavanje i produbljivanje medicinskih saznanja je preduslov
napretku zdravstvene zaštite
Nastava se izvodi :
4. Metode učenja Predavanja (15 predavanja) sa aktivnim učešćem studenata (tip
kratkih testova/kvizova sa 5 pitanja) i prezentacija seminarskih
radova.
Interaktivna nastava (15 sati vježbi) tipa diskusije i konsultacija za
izradu seminarskih radova i njihova prezentacija.
Provjera znanja studenta sadrži slijedeće elemente:

5. Metode procjene Kratki testovi/kvizovi - 5 kvizova. Svaki kviz ima 5 pitanja sa 3-5
znanja odgovora. Maksimalni broj bodova 10, minimalan broj bodova 6
Seminarski rad/vježbe: prezentacija na predavanju: 20 bodova
prezentacija na vježbi: 17 bodova
bez prezentacije: 15-13 bodova
minimalni uslov: 11 bodova
Parcijalni ispit 1: sastoji se od MCQ testa i esejskih pitanja: (nosi
maksimalno 30 bodova, minimalno 17 bodova)
Parcijalni ispit 2: esej (maksimalno 40 bodova, minimalno 21 bod)
Završni ispit - Ukoliko studenti nisu zadovoljili na parcijalnim
ispitima/ispitu ili nisu zadovoljni ocjenom uspostavljenom na osnovu
parcijalnih ispita.

Obavezna:
6. Literatura 1.Glezinger L. Povijest medicine. Zagreb, Školska knjiga, Zagreb,
1978
2.Stanojević V. Istorija medicine. Medicinska knjiga Bgd-Zg, 1962
3.Škrobonja A, Muzur A, Rotschild V. Povijest medicine za
praktičare. Adamić, Rijeka, 2003.
Proširena:
1. Jeremić R. Prilozi istoriji zdravstvenih i medicinskih prilika BiH pod
Turskom i Austrougarskom. Naučna knjiga Beograd, 1951.
2. Otto L. Bettmannn. A pictorial history of medicine. Charles C
Thomas, Spinglfield Illinois USA; 1956
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12-14 sati uz

7. Napomena predhodnu najavu sekretarici Katedre ili na e-mail:
socijalna.medicina@mf.unsa.ba
45
PLAN PREDMETA: HISTORIJA MEDICINE
Predavanje: Uvod u izučavanje historije medicine (historijski 1

Sedmica 1. izvori, dokumentacija razvoja medicinske misli)
Vježbe - seminarski rad : Korelacija historije medicine sa 1
drugim naukama
Predavanje: Historija poimanja zdravlja i bolesti (način 1

Sedmica 2. sagledavanja i posmatranja zdravlja i bolesti kroz historiju sa
stanovišta pojedinca i društva)
Vježbe - seminarski rad : Poimanje zdravlja i bolesti u grčko - 1
rimskoj kulturi
Predavanje: Historija poimanja zdravlja i bolesti (način 1

Sedmica 3. sagledavanja posmatranja zdravlja i bolesti kroz historiju sa
stanovišta ljekara)
Vježbe - seminarski rad : Poimanje zdravlja i bolesti u XX 1
stoljeću
Predavanje: Historija narodnog znanja o vodećim bolestima 1

Sedmica 4. (hronološki pregled razvoja narodne medicine – vjerovanja,
načini liječenja, posmatranja bolesti)
Vježbe - seminarski rad: Magija i vjerovanja u narodnoj 1
medicini
Predavanje: Historija stručnog znanja i prakse o vodećim 1

Sedmica 5. bolestima (hronološki pregled razvoja stručnog znanja – načini
liječenja, posmatranja bolesti)
Vježbe - seminarski rad – Osnivanje prvih medicinskih škola i 1
fakulteta u svijetu
Predavanje: Mjere zdravstvene zaštie preko primjene najnovijih 1

Sedmica 6. metoda dijagnostike i liječenja
Vježbe - seminarski rad – Eradikacija vodećih zaraznih bolesti 1
Parcijalni ispit – modul 1,2

Sedmica 7. 1
Predavanje Velikani medicinske misli i prakse (upoznavanje sa

vodećim naučnicima iz oblasti medicine iz perioda grčko-rimske 1
kulture i srednjovjekovnog perioda)
Vježbe -seminarski rad – Hipokrat i njegovo djelo
Predavanje: Velikani medicinske misli i prakse (upoznavanje sa 1

Sedmica 8. vodećim naučnicima iz oblasti medicine iz perioda renesanse do
XIX stoljeća)
Vježbe - seminarski rad – Harvej i njegovo otkriće, te drugi 1
naučnici i njihov doprinos medicini iz ovih perioda
46
Predavanje: Velikani medicinske misli i prakse (upoznavanje 1
Sedmica 9. sa vodećim naučnicima iz oblasti medicine XX stoljeća)
Vježbe -seminarski rad: Ljekari Nobelovci, diskusija o
najznačajnijim naučnicima i njihovim otkrićima 1
Predavanje : Velikani medicinske misli i prakse (upoznavanje 1

Sedmica 10. sa vodećim naučnicima iz oblasti arapske medicine)
Vježbe - seminarski rad: «Kanon medicine» - diskusija o
doprinosu Avicene napretku medicine 1
Predavanje: Nastanak ljekarske profesije i žene ljekari 1

Sedmica 11. (uključivanje žena u medicinsku profesiju i njihov doprinos
medicini)
Vježbe -seminarski rad: Florens Nejtingel, doprinos razvoju 1
medicinske njege i značajne liječnice i medicinske sestre u
medicini
Predavanje: Kratki pregled razvoja medicine u Bosni i 1

Sedmica 12. Hercegovini (etape u razvoju medicinske misli)
Vježbe - seminarski rad: Počeci razvoja medicine u BiH 1
Predavanje: Medicina u Bosni i Hercegovini u doba otomanske 1

Sedmica 13. i austrougarske vladavine
Vježbe - seminarski rad: Prvi domaći školovani medicinski 1
kadar i njihov doprinos razvoju medicine u BiH
Predavanje: Medicina u Bosni i Hercegovini u doba između dva 1

Sedmica 14. svjetska rata i nakon Drugog svjetskog rata (početak rada
medicinskog, stomatološkog i farmaceutskog fakulteta i
medicinskih škola i uspjesi medicine).
Vježbe - seminarski rad: Život i djelo Andrije Štampara i
drugih ljekara zaslužnih za razvoj medicine u BIH 1
Predavanje: Narodna i tradicionalna medicina u BiH (ljekaruše, 1

Sedmica 15. franjevci, travari)
Vježbe - seminarski rad: Tradicionalna mjesta liječenja u BiH 1
Parcijalni ispit 2 – moduli 3,4, 5
ZAVRŠNI ISPIT 1. Termin, ispit za studente koji nisu

Sedmica 16. zadovoljili na parcijalnim ispitima/ispitu ili žele popraviti ocjenu

16 i 18.
Prve dvije
septembra
47
Code BAM 019 Naslov predmeta: PRIJE NEGO ŠTO SMO ROĐENI
Nivo: dodiplomski Godina: I Semestar I ECTS kredita: 2,5
Odgovorni nastavnik: Prof. dr Selma Aličelebić
1. Ciljevi predmeta Cilj predloženog predmeta je pružiti studentu dodiplomskog studija
medicine dodatne spoznaje o prenatalnom razvoju čovjeka čiji se
temelji uče u predmetu embriologija. Klinički orijentirani pristup
povezuje znanja embriologije s kliničkom praksom.
2. Svrha predmeta Svrha predmeta je obuhvaćanje znanja koja su potrebna za praćenje
embrionalnog razvoja čovjeka i upoznavanje sa svim zbivanjima koja
prethode normalnom razvoju. To se prvenstveno odnosi na suvremene
spoznaje o normalnoj gametogenezi, mehanizmu oplodnje i građi
spolnih organa.
3. Moduli predmeta Kroz nastavu predmeta „ Prije nego što smo rođeni“ student će usvojiti
sa ciljevima slijedeća znanja:
modula
- produbiti znanja o suptilnim mehanizmima uključenim u embrio-i
fetogenezu.
- biti potaknuti na aktivno usvajanje novih spoznaja o normalnom i
abnormalnom razvoju čovjeka potrebnih kao temelj za razumijevanje
medicinskih disciplina (ginekologija, porodništvo, pedijatrija, korektivna
kirurgija).
- naučiti normalne parametre embrionalnog i fetalnog razvoja.
- spoznati osnovne pojmove teratologije i usvojiti značenje etiopatogenetskih
faktora ključnih za abnormalni razvoj.
- naučiti kritična i vulnerabilna razdoblja razvoja čovjeka s obzirom na
djelovanje teratogenih faktora.
- naučiti o medicinskom i socijalnom problemu anomalija razvitka.
- naučiti koji su utjecaji okoline na fetus, kako ih registrira i kako reagira na
stres.
- usvojiti mehanizam oplodnje, te samostalno razmotriti mogućnosti i uvjete
medicinski potpomognute oplodnje.
- naučiti šta je to reproduktivno zdravlje.
- podrobnije naučiti o mogućnostima testiranja na trudnoću, kontracepciji i
stimulacijskim sredstvima.
1. detaljno mikroskopirati i analizirati majčin dio na histološkim

preparatima placente
2. detaljno mikroskopirati i analizirati fetalni dio na histološkim
preparatima placente i pupkovine
3. nacrtati histološke preparate placente i pupkovine
4. obilježiti strukturne dijelove na crtežima histoloških preparata
placente i pupkovine
5. načiniti elementarne metode citogenetičke pretrage koja se koristi u
prenatalnoj dijagnostici.

1. promatrati, analizirati i izmjeriti svježu placentu i pupkovinu
48
2. primijeniti test za dokazivanje trudnoće
3. koristiti pregled amnionske tekućine u prenatalnoj dijagnostici

1. povezivanje znanja stečenih u predmetima Biologija, Anatomija,
Medicinska biokemija, Fiziologija te Histologija i embriologija
pomoći će studentu pri usvajanju novih spoznaja i lakšem
razumijevanju kliničkih predmeta na kasnijim godinama studija
(ginekologija i porodiljstvo, pedijatrija).
2. značajno je upoznati uvjete koji moraju biti zadovoljeni da bi tok
trudnoće bio normalan, a embrionalni i fetalni razvoj neporemećen.
4. Metode učenja Nastava se izvodi u obliku:
• Predavanja (12 sati) za sve studente
• Praktične vježbe (6 sati) za sve studente
• Seminari (12 sati) za sve studente
5. Metode Pri ocjenjivanju uzima se u obzir: kontinuirana provjera znanja (praktične
procjene vježbe i seminarski rad), te pokazano znanje na završnom/ popravnom ispitu.
znanja Seminarski rad - skala ocjenjivanja ima maksimalno 10 bodova, a minimalan
uvjet za uspješno urađen seminarski rad je 2 boda.
Praktične vježbe - skala ocjenjivanja ima maksimalno 40 bodova. Student se
ocjenjuje na vježbama i seminarima (8 puta ukupno) na način da u pisanoj
formi testa odgovori na 5 kratkih pitanja. Svaki tačan odgovor nosi po 1 bod.
Završni/popravni ispit - skala ocjenjivanja ima maksimalno 50 bodova.
Ocjenjuje se pismeni rad studenta tj. odgovori na 10 esej pitanja. Svaki tačan
odgovor nosi 5 bodova.
Napomena: Uvjet za izlazak na završni/popravni ispit je redovno pohađanje
nastave.

5(F,FX) < 55 ne zadovoljava minimalne kriterije
8(C) 75-84 prosječan, s primjetnim greškama
9(B) 85-94 iznad prosjeka, s ponekom greškom
10(A) 95-100 izuzetan uspjeh s neznatnim greškama
1.Aličelebić, S., Mornjaković, Z., Ibrulj, S.: Vodič za praćenje nastave
iz izbornog predmeta „Prije nego što smo rođeni“, Medicinski
fakultet, Sarajevo, – u pripremi
Dopunska:
2.Sadler TW: Langmanova medicinska embriologija, 7.izd., Školska
knjiga, Zagreb, 1996.
7. Napomena Grupa studenata koji pohađaju ovaj izborni predmet kreće se od
minimalno 20 do maksimalno 40 studenata.
Termin konsultacija za studente je svaki radni dan od 11,30-13,00 sati
uz prethodnu najavu sekretarici Katedre ili na e-mail:
selma.alicelebic@mf.unsa.ba ili
histologija.sekretarica@mf.unsa.ba
alicelebicselma@gmail.com
49
PLAN PREDMETA “PRIJE NEGO ŠTO SMO ROĐENI”
Sedmica Broj sati
Oblik nastave i gradiva
Sedmica 1. Predavanje: Prenatalni razvoj. Značenje i svrha proučavanja 2
humane embriologije. Kritična razdoblja razvoja. Embrionalno i
fetalno razdoblje. Teratogeni faktori.
Sedmica 2. Predavanje: Gametogeneza. Na temelju znanja o građi spolnih 2
žlijezda obuhvatiti dobne promjene u odnosu na spolnu zrelost i
razvoj spolnih stanica i žlijezda kao pretpostavke normalne
reprodukcije.
Sedmica 3. Predavanje: Prvi mjesec razvoja. Spoznati bitne faze ranog 2
razvoja: oplodnju, brazdanje, implantaciju, gastrulaciju i
neurulaciju. Spoznati značaj morfogenetskih procesa u
embrionalnom razvoju.
Sedmica 4. Seminar: Fetalni rast i sazrijevanje. Faktori rasta zametka. 2
Mjerenje intrauterinog rasta. Intrauterini zastoj u rastu. Značaj
amnionske tekućine za normalni fetalni rast.
Sedmica 5. Seminar: Testovi za dokazivanje trudnoće. Imunologija trudnoće, 2
Rh-inkompatibilnost, rhesus imunizacija.
Sedmica 6. Seminar: 2
Koncepcija i kontracepcija. Pojam plodnost–neplodnost.
Kontracepcija i kontracepcijska sredstva u žena i muškaraca.
Sedmica 7. Seminar: Višeplodna trudnoća. Vrste i učestalost blizanačkih 2
trudnoća. Poremećaji višeplodnih trudnoća.
Sedmica 8. Predavanje: Morfofunkcionalne promjene organskih sistema žene 2
tokom trudnoće. Uloga hormonskih faktora i promjene majčinog
metabolizma u trudnoći.
Sedmica 9. Vježbe: Mikroskopiranje, crtanje i obilježavanje strukturnih 2
dijelova histoloških preparata placente i pupkovine.
Sedmica 10. Predavanje: Značenje embriologije u kliničkoj praksi. Proces 2
oplodnje i medicinski potpomognuta oplodnja. Klinički pristup i
indikacije medicinski potpomognutoj oplodnji.
Sedmica 11. Predavanje: 2
Prenatalna citogenetička dijagnostika. Upoznati osnove
citogenetičke dijagnostike, te indikacije i način primjene. Metode
klasične i metode molekularne citogenetike. Kromosomski
poremećaji u spontano pobačenim, mrtvorođenim i živorođenim
plodovima: tipovi - incidenca.
Sedmica 12. Vježbe: Tehnika kultiviranja stanica periferne krvi. 2
Biodozimetrijska analiza. Ionizirajuće zračenje i reproduktivno
zdravlje. Metode klasične citogenetike: slaganje kariograma
sindroma Turner i Klinefelter.
Sedmica 13. Seminar: Svojstva i primjena matičnih stanica. Značenje 2
embrionalnih matičnih stanica u otkrivanju zakonitosti
embrionalnog razvoja, te u mogućoj primjeni u nadomjesnoj terapiji
stanicama.
Sedmica 14. Vježbe: Posjeta Klinici za ginekologiju i porodništvo. Preventivni 2
pregledi žena u ginekološkoj ambulanti i ambulanti za trudnice.
Praćenje toka trudnoće. Morfološki i dinamički razvoj embrija
50
prikazan trodimenzionalnim i četverodimenzionalnim ultrazvukom.
Sedmica 15. Seminar: Šta smo naučili? Ponoviti značenje ranog razvoja 2
čovjeka. Na temelju revija prikaza iz područja anomalija razvoja
zaključiti šta je normalan a šta abnormalan razvoj. Aktivno doći do
spoznaje da su normalni parametri razvoja bitni za razumijevanje
abnormalnog razvoja i posljedica u kliničkoj praksi.
Sedmica 16. Završni ispit 1. termin
Prve dvije
septembra
51
Code BAM 019 Naslov predmeta: CITOGENETIKA U MEDICINI
Nivo: dodiplomski Godina: I Semestar I ECTS kredita: 2,5
Pdgovorni nastavnik Prof dr Slavka Ibrulj
Proširiti teoretska znanja o konstitucijskim i stečenim
1Ciljevi predmeta hromosomskim aberacijama, steći praktična znanja o tehnikama
klasične i molekularne citogenetike te mogućnostima njihove
primjene u dijagnostici, prevenciji i terapiji u različitim područjima
medicine i naučno-istraživačkog rada.
2. Svrha predmeta Stečena znanja omogućit će studentima:
- razumijevanje značaja i udjela hromosomske konstitucije u
etiologiji, nasljeđivanju i ispoljavanju patoloških stanja u humanoj
populaciji;
- odabir adekvatne citogenetičke pretrage u dijagnostici
hromosomopatija;
- razumijevanje i interpretaciju rezultata;
- procjenu rizika ispoljavanja/ponavljanja bolesti/stanja i
- odgovarajuću genetičku informaciju pacijentu.
3. Ishodi učenja Kroz nastavu predmeta ” Citogenetika u medicini” studenti će
usvojiti slijedeća znanja:
Modul 1. Citogenetika u medicinskoj praksi
Cilj modula je upoznati studente s ulogom i značajem citogenetičke
dijagnostike i hromosomske konstitucije u etiologiji, toku
(prognozi) i terapiji patoloških stanja u humanoj populaciji.
Modul 2. Metode klasične i molekularne citogenetike
Cij modula je upoznati studente s metodana klasične i molekularne
citogenetike, njihovim dijagnostičkim potencijalom i
mogućnostima primjene u prenatalnoj i postnatalnoj medicinskoj
dijagnostici i istraživanju.
Modul 3.Citogenetičke značajke i kliničke manifestacije
hromosomskih aberacija
Cilj modula je upoznati studente sa analizom konkretnih slučajeva iz
prakse i dostupnih izvora iz literature o udjelu hromosomskih aberacija
u etiologiji steriliteta, spontanih pobačaja, mrtvorođenja, malignih
oboljenja, fizičke i mentalne zaostalosti u razvoju.
Modul 4. Genetička informacija (savjet)
Cilj modula je upoznati studente s osnovnim postulatima i etičkim
načelima citogenetičke dijagnostike i pružanja genetičke
informacije.
− uspostaviti kulturu humanih limfocita periferne krvi

− napraviti i obojiti preparat humanog kariotipa
− mikroskopskom analizom prepoznati normalni i aberantni
kariotip
− prepoznati hromosomsku aberaciju (numeričku / strukturnu)
− složiti kariogram
52
− interpretirati nalaz kariotipa
− napisati odgovarajuću formulu kariotipa
− izraditi fotodokument nalaza na mikroskopu sa digitalnom
kamerom i njegov prenos na elektronski medij
− procijeniti rizik ispoljavanja / ponavljanja određene
hromosomopatije
− razlikovati konstitucijski i stečeni kariotip
− pretraživati, naći i razumijevati odgovarajuću literaturu
− napisati i prezentirati seminarski rad

− uzorkovati biološki materijal (koji i kad?) za odgovarajuće
prenatalne i postnatalne citogenetičke analize
− uspostaviti kulture stanica (amniocita, koštane srži,
fibroblasta, solidnih tumora) za odgovarajuću citogenetičku
analizu
− izabrati i primijeniti odgovarajuću metodu klasične i / ili
molekularne citogenetike
− izabrati i primijeniti odgovarajuću metodu kariotipizacije,
− pružiti pacijentu odgovarajuću genetičku informaciju

• Hromosomska konstitucija čovjeka je jedan od odlučujućih
faktora u etiologiji, ispoljavanju i nasljeđivanju patoloških stanja
u humanoj populaciji.
• Analiza kariotipa osobe doprinosi postavljanju (pravilne)
dijagnoze, praćenje toka i propisivanju terapije.
• Analiza kariotipa je neophodna u osoba s reproduktivnim
problemima, kongenitalnim anomalijama, zaostatkom u
fizičkom i mentalnom razvoju, oboljelim od carcinoma.
• Liječnik treba poštivati etičke norme u svim oblastima primjene
citogenetike u medicini.
4. Metode učenja Predavanja: 10 sati (za sve studente)
Vježbe: 14 sati (u Centru za genetiku) za grupe od najviše 8
studenata
Seminari: 6 sati (za sve studente)
5. Provjera znanja Usvojeno znanje će biti provjeravano kontinuirano tokom
nastave i kroz završni i popravni ispit.
Kontinuirana provjera znanja obuhvata provjeru usvojenog
znanja kroz teoretsku nastavu putem dva parcijalna ispita, te
usvojenih znanja i vještina na vježbama i putem seminara.
Parcijalni ispiti (1. i 2. dio)

Provjera znanja obavljat će se kontinuirano tokom nastave kroz 2
parcijalna ispita: u sedmoj i petnaestoj sedmici. Parcijalni ispiti su
pismeni - test sa po šesnaest MCQ pitanja i po dva eseja. Svaki
tačan odgovor na MCQ pitanje nosi 1 bod, a na esej pitanje 4 boda,
ukupno 24 boda po parcijalnom ispitu. Da bi se ispit smatrao
položenim potrebno je osvojiti minimalno 13 bodova na svakom
53
parcijalnom ispitu. Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim
bodovima pri formiranju konačne ocjene. Student koji nije položio
parcijalni ispit/ispite, polaže nepoloženo gradivo na završnom
ispitu.
Praktični ispit
Podrazumijeva provjeru usvojenih znanja i vještina na vježbama.
Evaluacija će se obavljati na početku svake nove vježbe za gradivo
prethodne vježbe, izuzev za gradivo posljednje vježbe koje će se
polagati u 14 sedmici, kroz ispunjenje zadataka prethodno
definisanih u listama provjere, ukupno 5 lista. Maksimalan broj
bodova koje student može osvojiti po svakoj listi provjere je 8
(ukupno 40). Minimalan broj bodova koji student treba osvojiti po
svakoj listi provjere da bi se praktični ispit smatrao položenim je
4,5.
Studenti koji nisu osvojili minimalan broj bodova na prve 4
provjere imaju mogućnost ponovo polagati nepoloženi dio uz
polaganje gradiva definisanog u petoj listi provjere u 14 sedmici.
Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim bodovima pri formiranju
konačne ocjene.
Seminari
Teme seminara su definisane programom predmeta.
Seminar na zadanu temu priprema grupa od najviše pet studenata
(zavisno od ukupnog broja studenata).
U pripremi seminara studenti su dužni prikupiti odgovarajuću
literaturu, napisati seminarski rad, pripremiti prezentaciju i javno
prezentirati u predviđenom terminu u toku nastave, odgovoriti na
postavljenja pitanja od strane nastavnika i ostalih studenata
(interaktivna nastava).
Maksimalan broj bodova koji student može osvojiti je 12, a
minimalni broj bodova za pozitivnu ocjenu je 7.
konačne ocjene.
Završni ispit
Na završnom ispitu studenti polažu dio gradiva koji nisu položili
(ili nisu zadovoljni ocjenom) tokom kontinuirane provjere znanja,
na isti način kao i tokom kontinuirane provjere.
Uslov za polaganje teoretskog dijela nastave je prethodno
položen praktični dio nastave.
Studenti koji su tokom kontinuirane provjere znanja ostvarili bar
minimum bodova za pozitivnu ocjenu iz svih dijelova ispita ne
moraju izlaziti na završni ispit i zaključuje im se ocjena.
Popravni ispit
Ukoliko student nije položio dio ispita u toku kontinuirane
provjere i na završnom ispitu, nepoložene dijelove polaže na
popravnom ispitu.
54
Formiranje konačne ocjene
Broj ukupno osvojenih bodova ostvarenih kroz sve oblike
provjere znanja, prevodi se u konačnu ocjenu, kako slijedi:
5(F,FX) < 55 ne zadovoljava minimalne kriterije
7(D) 65-74 općenito dobar, ali sa značajnim nedostac
8(C) 75-84 prosječan, s primjetnim greškama
9(B) 85-94 iznad prosjeka, s ponekom greškom
10(A) 95-100 izuzetan uspjeh s neznatnim greškama
• Ibrulj S, Haverić S, Haverić A: Citogenetičke metode - primjena
u medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju,
Sarajevo, 2008.
Proširena:
• ISCN 2013: International System for Human Cytogenetic
Nomenclature. KARGER, 2013.
Dopunska:
• Bilješke (“hand out”) s nastave
• Odgovarajuća literatura dostupna na internetu
7. Napomena Svi oblici nastave su obavezni. Student može imati maksimalno
20% izostanaka sa nastave (uz validno opravdanje).
Predavanja i vježbe će se održavati u Centru za genetiku.
Konsultacije: svaki radni dan uz prethodnu najavu na mail:
genetika@mf.unsa.ba
55
PLAN PREDMETA: CITOGENETIKA U MEDICINI
Sedmica 1. Predavanje: Uvod u citogenetiku: povijesni razvoj 2
citogenetike kao znanosti, mogućnosti i svrha primjene
ISCN- citogenetička nomenklatura i klasifikacija
humanih hromosoma.
Sedmica 2. Vježbe: Organizacija citogenetičkog laboratorija i 2
principi rada u istom. Metode klasične citogenetike: test
hromosomskih aberacija, mikronukleus test, test izmjene
sestrinskih hromatida.
Kultiviranje humanih limfocita periferne krvi.
Sedmica 3. Predavanje: Prenatalna i postnatalna citogenetička 1
dijagnostika konstitutivnih i stečenih hromosomskih
aberacija: indikacije, uzorci, metode i njihov
dijagnostički potencijal.
Seminar: Citogenetika steriliteta i infertiliteta:

1
hromosomske abnormalnosti spermija, oocita i ploda.
Sedmica 4. Vježbe: Provjera prethodno usvojenih vještina. 2
Preparacija kariotipa, bojenje (standardno, G-bend, C-
bend) metafaznih hromosoma i mikroskopska analiza
preparata.
Sedmica 5. Predavanje: Citogenetičke značajke i kliničke 1
manifestacije čestih strukturnih i numeričkih
hromosomskih aberacija (etiologija, incidenca,
karakteristike, posljedice i rizik ispoljavanja/ponavljanja,
korelacija fenotip/genotip).
1
Seminar: Sindromi mikrodelecija i
mikroduplikacija; korelacija fenotip/genotip.
Mikroskopska analiza kariotipa, slaganje kariograma i
interpretacija nalaza.
Sedmica 7. Predavanje:
Parcijalni ispit 1. 2
Sedmica 8. Predavanje: Metode molekularne citogenetike: 1
FISH (fluoroscentna in situ hidridizacija), CGH
(komparativna genomska hibridizacija, SKY
(spektralna kariotipizacija).
Klinička primjena i dijagnostički potencijal u
identifikaciji i karakterizaciji hromosomskih bolesti
/stanja.
Vježbe: Interfazni FISH 1

Sedmica 9. Vježbe: Provjera prethodno usvojenih vještina.
56
Interfazni i metafazni FISH: mikroskopska analiza i 2
interpretacija.
Sedmica 10. Seminar: Citogenetika malignih oboljenja. 2

Klinička važnost citogenetičkih nalaza u onkologiji;
značaj kariotipa u prognozi i terapiji bolesnika s
leukemijom.
Mikroskopska analiza kariotipa i identifikacija
različitih aberacija u bolesnika s leukemijom.
Sedmica 12. Predavanje: Genetička informacija (“savjet”): 1
indikacije (kome i kad?), postulati, ciljevi, značaj, faze,
procjena rizika ispoljavanja / ponavljanja, etička
načela.
1
Vježbe: Hromosomske promjene u kariotipu osoba
s poremećenim fizičkim i mentalnim razvojem.
Sedmica 13. Seminar:
-Reproduktivne posljedice balansiranih 2
hromosomskih preraspodjela.
-Prenatalni probir plodova rizičnih za pojavu
hromosomskih poremećaja.
Sedmica 14. Vježbe: Provjera usvojenih vještina (interpretacija 2
konkretnih citogenetičkih nalaza iz prakse).
Sedmica 15. Predavanje:
Parcijalni ispit 2. 2
Prve dvije
septembra
57
DRUGI SEMESTAR
(Ljetnji semestar 1. godine)
SEMINARI,
PREDAVANJA VJEŽBE INTERAKTIVNA UKUPNO
NAZIV PREDMETA ECTS
(sati) (sati) NASTAVA,..... (sati)
(sati)
Anatomija čovjeka 2 45 60 15 120 9.5
Histologija 2 i
14 26 14+24+9+8 95 7.5
embriologija
Socijalna medicina i
organizacija 25 20 45 3.5
zdravstvene zaštite 1
Osnovi kliničke prakse 10 20 30 2.5
Uvod u biostatistiku 14 12 2+2 30 2.5

Urgentna medicinska
10 20 30 2.5
pomoć
Izborni predmet 15 15 30 2
UKUPNO 380 30
Izborni predmeti drugog semestra:

Legalni aspekti medicinske prakse
Klinička anatomija
Uvod u praktičnu epidemiologiju
Genetičko savjetovanje i ekogenetika
58
SILABUSI PREDMETA DRUGOG SEMESTRA
Code BAM 021 Naslov predmeta: ANATOMIJA ČOVJEKA 2

Nivo: dodiplomski Godina: I Semestar II ECTS kredita: 11
Status: obavezni Sedmica: 15 Ukupno časova:120
Uslovi za slušanje predmeta: Odrađena teoretska i praktična nastava iz predmeta
Anatomija čovjeka 1
Cilj je kroz nastavu predmeta Anatomija čovjeka 2 proučiti tzv.
1.Ciljevi predmeta topografsku anatomiju, što podrazumijeva učenje obilježja organa s
obzirom na njihov smještaj i međusobni odnos s okolnim strukturama
(skeletotopski, sintopski i holotopski odnosi). U topografskom pristupu
organi su grupisani prema lokaciji, tj. položaju u tijelu.
Svrha predmeta je upoznavanje studenta sa morfo-funkcionalnom

2.Svrha predmeta organizacijom ljudskog tijela kliničkom važnošću pojedinih regija i
snalaženje u prostornoj orijentaciji unutar regija, što je neophodan
preduslov za daljnju nadogradnju i usvajanje znanja i vještina iz kliničke
medicine.
Kroz nastavu iz predmeta Anatomija čovjeka 2 student će usvojiti

3. Ishodi učenja sljedeća znanja:
Modul 1
Topografska anatomija grudnog koša i gornjeg ekstremiteta.
Anatomsko-hirurške regije (muskulatura, krvni sudovi i živci,
anatomski odnosi sudovno-živčanih i koštanih struktura toraksa i
gornjeg ekstremiteta, skeletotopski i odnosi organa torakalne šupljine).
Cilj modula
Student treba da stekne znanje o zidovima grudnog koša, sadržaju i
sintopskim i skeletotopskim odnosima organa torakalne šupljine, krvno
živčanim elementima, elementima unutar torakalne šupljine, kao i
znanja o krvnim žilama, nervima, limfi i muskulaturi gornjeg
ekstremiteta. Projekcije i granice pleure i pluća.
Modul 2
Topografska anatomija abdomena zdjelice i donjeg ekstremiteta.
Anatomsko-hirurške regije (muskulatura, krvni sudovi i živci,
anatomski odnosi sudovno-živčanih elemenata abdominalne šupljine,
zdjelice i donjeg ekstremiteta, projekcije trbušnih i zdjeličnih organa).
Cilj modula
Student treba da stekne znanje o zidovima abdomena i karlice, položaju
sadržaju i sintopskim i skeletotopskim i holotopskim odnosima organa
59
abdomena, zdjelice, krvno živčanim elementima unutar abdominalne i
šupljine zdjelice, peritonealni retroperitonealni i ekstraperitonealni
prostor kao i znanja o krvnim žilama, nervima, limfi i muskulaturi
donjeg ekstremiteta.
Modul 3
Topografska anatomija glave i vrata. Anatomsko-hirurške regije vrata
(muskulatura, krvni sudovi i živci vrata, anatomski odnosi sudovno-
živčanih i koštanih struktura, projekcije vratnih organa). Anatomsko
hirurške regije glave (muskulatura, krvni sudovi i živci glave,
anatomski odnosi sudovno-živčanih i koštanih struktura.
Cilj modula
Student treba da stekne znanje o regiji glave i vrata u cjelini,
muskulaturi, krvnim sudovima, limfi i inervacionionim područjima
kapitalnih živaca. Takođe treba da stekne znanje o topografskim
prostorima glave kao i o projekcijama i odnosima organa glave i vrata.
Modul 4
Neuroanatomija i Aesthesiologia. Anatomska i funkcionalna podjela.
Neuroanatomska terminologija. Orijentacije u CNS-u. Elementi građe (
neuron, neuroglija, sinapsa). Morfologija CNS-a. Pregled glavnih
senzibilnih, motornih i senzornih puteva CNS-a. Vaskularizacija i
ovojnice CNS-a. Opšti principi organizacije perfernog nervnog sistema.
Vegetativni nervni sistem. Organum visus, organum
vestibulocochleare, organum gustatorium i organum olfactorium.
Cilj modula
Student treba da stekne znanja o morfologiji i topografiji dijelova CNS-
a i čula.
Kroz nastavu iz predmeta Anatomija čovjeka 2 student će ovladati

- Vještine koje student treba poznavati nakon odslušane nastave
1.prepoznavanje struktura zidova grudnog koša,
2.sadržaj u i sintopskim i skeletotopskim odnosima organa torakalne
šupljine,
3.prepoznavanje krvno-živčanih elemenata unutar torakalne šupljine,
kao i prepoznavanje krvnih žila, živaca, limfe i muskulature gornjeg
ekstremiteta.
4.prepoznavanje struktura zidova abdomena i karlice,
5.sadržaj sintopskih, skeletotopskih i holotopskih odnosa organa sa
krvno živčanim elementima unutar šupljine,
6.prepoznavanje krvnih žila, živaca, limfe i muskulature donjeg
ekstremiteta.
7.prepoznavanje muskulature, krvnih sudova i limfe glave i vrata, te
inervacionih područja moždanih živaca.
8.prepoznavanje topografskih prostora glave i vrata, projekcije i odnosi
organa glave i vrata.
9.prepoznavanje morfologije i topografije dijelova CNS-a i čula.
- Vještine koje student treba znati praktično izvesti nakon odslušane
nastave
1.Disekcija topografskih regija ljudskog tijela na kadaveru
60
2.Orijentacija na horizontalnim, frontalnim i sagitalnim rezovima u
svim nivoima ljudskog tijela.
3.Praktična orijentacija u skeletotopskim i holotopskim odnosima
unutrašnjih organa na anatomskim modelima
Nakon odslušane nastave iz predmeta Anatomija čovjeka 2 student
mora usvojiti slijedeće stavove:
1.Posmatrati čovjeka kao morfološku cjelinu
2.Znati da bez usvojenih znanja iz Anatomije 2 neće moći naučiti i
razumjeti funkciju i patološke promjene u ljudskom organizmu, kao i
ovladati znanjima i vještinama iz oblasti dijagnostičke i terapijske
medicine

4. Metode učenja -predavanja (45 sati) za sve studente
-seminari (15 sati) za grupe ne veće od 25 studenata
-vježbe (60 sati) za grupe ne veće od 10 studenata (disekcija).
Za savladavanje nastavnog programa nastava se izvodi u formi
predavanje-učenje topografije uz pomoć anatomskih modela, i
kompjuterske simulacije
interaktivna nastava na:
a) seminarima - problem orijentisano učenje sa unaprijed
pripremljenim temama i aktivnim učešćem studenta
b) praktičnim vježbema - disekcija regija na kadaveričnim
preparatima, uz predhodnu provjeru znanja studenta za disekciju
određene regije.
U toku trajanja nastave studentu će biti omogućeno samostalno učenje
na izoliranim dijelovima skeleta zglobova i organa
5. Metode Parcijalni ispit 1 (topografska anatomija toraksa i gornjeg

procjene znanja ekstremiteta): MCQ test sa 30 pitanja+praktični dio
16-18 tačnih odgovora 4 boda
Praktični dio se sastoji iz disekcije odgovarajuće regije toraksa i
gornjeg ekstremiteta, analize i prepoznavanja muskularnih, vaskularnih,
nervnih i limfnih struktura u dobijenoj regiji. Drugi dio praktičnog
ispita podrazumijeva praktičnu orijentaciju organa u topografskom
smislu na lešu ili anatomskom modelu. Na praktičnom ispitu student
može osvojiti maksimalno 12 bodova: disekcija 6 bodova i dva pitanja
iz topografije po 3 boda (ukupno 6).
Parcijalni ispit 1 nosi: MCQ 8 bodova +praktični dio 12 bodova-
ukupno 20 bodova.
položi MCQ test. Ocjena na prvom parcijalnom ispitu (uz uslov
položenog MCQ testa) formira se zbrajanjem bodova sa testa i
praktičnog dijela ispita.
61
Parcijalni ispit 2 (topografska anatomija abdomena, karlice i donjeg
ekstremiteta): MCQ test sa 30 pitanja+praktični dio
22-24, tačnih odgovora 6 bodova
25, 27 tačnih odgovora- 7 bodova
Praktični dio se sastoji iz disekcije odgovarajuće regije abdomena,
karlice i donjeg ekstremiteta, analize i prepoznavanja muskularnih,
vaskularnih, nervnih i limfnih struktura u dobijenoj regiji. Drugi dio
praktičnog ispita podrazumijeva praktičnu orijentaciju organa u
topografskom smislu na lešu ili anatomskom modelu. Na praktičnom
ispitu student može osvojiti maksimalno 12 bodova: disekcija 6 bodova
i dva pitanja iz topografije po 3 boda (ukupno 6).
Parcijalni ispit 2 nosi: MCQ 8 bodova +praktični dio 12 bodova-
ukupno 20 bodova.
Parcijalni ispit 3 (topografska anatomija glave i vrata, centralni nervni

sistem, čula): MCQ test sa 20 pitanja +praktični dio
22-24, tačnih odgovora 6 bodova
25, 27 tačnih odgovora- 7 bodova
Praktični dio se sastoji iz disekcije odgovarajuće regije glave i vrata,
analize i prepoznavanja muskularnih, vaskularnih, nervnih i limfnih
struktura u dobijenoj regiji. Drugi dio praktičnog ispita podrazumijeva
praktičnu orijentaciju organa u topografskom smislu na lešu ili
anatomskom modelu, analizu preprata CNS-a i presjeka mozga te
identifikacija sastavnih struktura čula vida, sluha i ravnoteže na
anatomskom modelu. Na praktičnom ispitu student može osvojiti
maksimalno 22 boda: disekcija 4 boda i dva pitanja iz topografije po 2
boda (ukupno 4), 2 preparata CNS-a po 4 boda (ukupno 8), analiza
presjeka 2 boda, identifikacija sastavnih struktura čula vida, ravnoteže i
sluha 4 boda.
Parcijalni ispit 3 nosi: MCQ test 8 bodova +praktični dio 22 boda-
ukupno 30 bodova.
STUDENTI KOJI SU REDOVNO PRISUSTVOVALI
PREDAVANJIMA, PRISUSTVOVALI I REDOVNO OVJERAVALI
62
VJEŽBE I SEMINARE, TE POLOŽILI SVE PARCIJALNE
DIJELOVE, NE MORAJU IZLAZITI NA ZAVRŠNI ISPIT. OCJENA
NA ZAVRŠNOM ISPITU PREDSTAVLJA ZBIR BODOVA IZ SVIH
SASTAVNIH DIJELOVA PREDMETA, TJ. PRISUSTVOVANJA I
AKTIVNOG UČEŠĆA NA VJEŽBAMA, PREDAVANJIMA I
SEMINARIMA TE BROJA BODOVA SA PARCIJALNIH ISPITA
(vidi kumulativna ocjena). GRADIVO IZ PARCIJALNIH DIJELOVA
KOJE NISU POLOŽILI TOKOM SEMESTRA PUTEM GORE
DEFINISANIH PARCIJALNIH ISPITA, STUDENTI MORAJU
USMENO ODGOVARATI NA KRAJU SEMESTRA.
ZAVRŠNI ISPIT SE SASTOJI OD USMENO-PRAKTIČNOG
DIJELA (IDENTIFIKACIJA STRUKTURA I ELEMENATA NA
HUMANOM PREPARATU) SA 10 ISPITNIH PITANJA:
USMENO-PRAKTIČNI DIO (ukupno 70 bodova)
1. Muskularne, vaskularne, živčane i limfne strukture glave, topografija
glave
2. Muskularne, vaskularne, živčane i limfne strukture vrata, topografija
vratnih organa
3. Muskularne, vaskularne, živčane i limfne strukture torakalnog zida,
topografija organa i struktura torakalne šupljine
4. Muskularne, vaskularne, živčane i limfne strukture gornjeg ekstremiteta
5. Muskularne, vaskularne, živčane i limfne strukture abdominalnog zida i
topografija organa i struktura abdominalne i karlične duplje
6. Muskularne, vaskularne, živčane i limfne strukture donjeg ekstremiteta
7. CNS
8. Kapitalni živac
9. Čulo vida
10.Čulo sluha
STUDENTI KOJI SU POLOŽILI POJEDINE PARCIJALNE
DIJELOVE, OSLOBAĐAJU SE POLAGANJA TOG DIJELA
GRADIVA NA ZAVRŠNOM ISPITU.
1. Prisustvo na predavanjima + prisustvo i aktivan rad na vježbama +
prisustvo i aktivan rad na seminarima - 30 bodova
2. Parcijalne provjere znanja (sve 3) ili završni ispit - 70 bodova
Broj ukupno osvojenih bodova, dobivenih kroz sve oblike provjere znanja,
prevodi se u konačnu ocjenu kako slijedi:
9(B) 8 5-94 iznad prosjeka, sa ponekom greškom
7. Napomena: Studenti su dužni da slijede sve predviđene aktivnosti i redovno

prisustvuju i aktivno učestvuju u svim oblicima nastave. Predavanja,
vježbe i seminari održavaju se prema izvedbenom programu nastave na
Katedri za anatomiju. Broj studenata po asistentu je 10. Parcijalnoj
provjeri pristupaju studenti koji su pozitivno ocijenjeni na vježbama i
seminarima. Opravdanost izostanaka sa vježbi dokazuje sa
63
vjerodostojnim potvrdama. Samo uz opravdanje student može
nadoknaditi 20% izostanaka iz cjelokupne nastave.
Termin konsultacija za studente je svaki radni dan od 12-14 sati uz
PLAN PREDMETA: ANATOMIJA ČOVJEKA 2

Predavanje: Topografske regije grudnog koša i gornjeg
Sedmica 1. ekstremiteta-pregled, regio infraclavicularis et mammaria (mišići 2
prednjeg torakalnog zida, mm. intercostales externi et interni.
mm. levatores costarum, mm. subcostales, m. transversus
thoracis, međurebarni prostori) krvne i limfne žile i živci.
Diaphragma, mamma
Regio suprascapularis, reg. scapularis (leđni mišići, fasciae krvne 1
žile i živci)
Vježbe: Zidovi grudnog koša u cjelini, prednje-bočni aspekt 2
(skelet i zglobovi-pregled, krvni i limfni sudovi, živci zidova,
mišići, diaphragma)
Mamma, stražnji torakalni zid (krvni i limfni sudovi, živci 2
zidova, mišići)
Seminari: Položaj, građa, vaskularizacija, inervacija i limfa 1
dojke. Kliničko-anatomski značaj
Predavanje: Grudna šupljina (aorta ascendens, arcus aortae i
Sedmica 2. pars thoracica aortae, v. cava superior, a. thoracica interna, ductus 1
lymphaticus dexter, ductus thoracicus, tr. sympaticus, nn.
sphlanchnici) mediastinum-pregled.
Pleura i pluća (granice), topografija jednjaka, topografija srca, 2
srčana ušća, apsolutna i relativna srčana muklina
Vježbe: Cavitas thoracis, podjela, medijastinum-podjela i opis 2
struktura u pojedinim dijelovima medijastinuma
Topografija pluća, pleure i srca-kliničko-anatomski značaj 2
Seminari: Anatomija presjeka grudnog koša, načini prikaza 1
organa grudnog koša i njihovi topografski odnosi
Predavanje: Fossa axillaris, reg. brachii anterior, reg. brachii
Sedmica 3. posterior, reg. cubiti anterior et posterior, reg. antebrachii 2
anterior, reg. antebrachii posterior, reg. palmaris et dorsalis
manus (granice regija, mišići, krvno-žilni i živčani elementi,
topografski prostori
Prednje-bočni trbušni zid-pregled regija, mišića, fascija i 1
sudovno-živčanih elemenata
Vježbe: Fossa axillaris, reg. brachii anterior, reg. brachii 2
posterior, reg. cubiti anterior et posterior
Reg. antebrachii anterior, reg. antebrachii posterior, reg. palmaris 2
et dorsalis manus
Seminari: Klinički važni topografski odnosi elemenata u 1
pojedinim regijama gornjeg ekstremiteta
PARCIJALNI ISPIT 1
64
Predavanje: Topografske regije prednje-bočnog trbušnog zida,
Sedmica 4. reg. hypochondriaca lat. dex. et sinistra, reg. epigastrica, reg. 2
umbilicalis, reg. abdominis lateralis dex. et sinistra, reg.
inguinalis dex. et sinistra (granice regija, mišići i fascije, krvno-
žilni i živčani elementi, vagina, m. rectus abdominis, canalis
inguinalis, herniae)
Topografske regije stražnjeg trbušnog zida (granice regija, mišići,
krvno žilni i živčani elementi) 1
Vježbe: Topografske regije prednje-bočnog trbušnog zida, reg.
hypochondriaca lat. dex. et sinistra, reg. epigastrica, reg.
umbilicalis, reg. abdominis lateralis dex. et sinistra, reg. 3
inguinalis dex. et sinistra (granice regija, mišići i fascije, krvno-
žilni i živčani elementi, vagina, m. rectus abdominis, canalis
inguinalis, herniae
Topografske regije stražnjeg trbušnog zida 1
Seminari: Mišićne, fascijalne i aponeurotične tvorevine prednje- 1
bočnog trbušnog zida i anatomska osnova nastanka hernija,
porto-kavalne anastomoze
Predavanje: Topografija organa trbušne šupljine (skeletotopski i
Sedmica 5. holotopski odnosi, aorta sa granama, v. cava inferior, v. portae, 2
limfa abdomena, ductus thoracicus),
Peritoneum 1
Vježbe: Topografija organa trbušne šupljine 2
Peritoneum (peritoneum parietale et viscerale, peritonealne 2
tvorevine, podjela organa u odnosu na peritoneum)
Seminari: Peritoneum abdomino-pelvične šupljine, peritonealne 1
duplikature, podjela peritonealne šupljine, odnos peritoneuma i
organa abdomino-pelvične šupljine
Predavanje: Topografija organa karlične šupljine i 2
Sedmica 6. retroperitoneum
Regio subinguinalis, trigonum femoris, reg. femoris ant, reg. 1
glutea, reg. femoris posterior
Vježbe: Podjela karlične duplje, organski i sudovno-živčani 2
prostori, krvni sudovi, živci i limfa karlice
Organi retroperitoneuma, krvni sudovi, živci i limfa 2
retroperitonealnog prostora
Seminari: Anatomija presjeka abdomena i karlice, načini prikaza 1
organa trbuha i karlice
Predavanje: Reg. genus anterior et posterior, regio cruris ant.,
Sedmica 7. reg.cruris post., reg dorsalis pedis, reg. plantaris pedis (granice 2
regija, mišići, krvno žilni i živčani elementi (granice regija,
mišići, krvno žilni i živčani elementi, topografija)
Topografske regije glave, reg. parotideomasseterica, reg 1
retromandibularis, reg. facialis
Vježbe: Regio subinguinalis, trigonum femoris, reg. femoris ant, 2
reg. glutea, reg. femoris posterior
Reg. genus anterior et posterior, regio cruris ant., reg. cruris post., 2
reg dorsalis pedis, reg. plantaris pedis
Seminari: Klinički važni topografaski odnosi elemenata u 1
pojedinim regijama donjeg ekstremiteta
65
PARCIJALNI ISPIT 2
Predavanje: Reg. oralis, reg. nasalis, reg. infraorbitalis, reg.
Sedmica 8. orbitalis (granice regija, mišići, krvno žilni i živčani elementi) 1
reg. frontalis, reg. temporalis, reg auricularis post., reg.
occipitalis. fossa temporalis, fossa infratemporalis, fossa
pterygopalatina)
Reg. colli lateralis, reg. colli media, projekcione tačke pharynxa i 2
larynxa, gl. thyroidea, pristup na larynx i cervikalni dio tracheae,
reg. submandibularis, reg. carotica, spatium retropharyngeum,
spatium parapharyngeum, reg. cervicalis post., reg. nuchae
(granice regija, mišići, krvno žilni i živčani elementi)
Vježbe: Regije glave i topografija glave na koronalnim, 2
sagitalnim i horizontalnim presjecima
Regije vrata, topografija vrata na koronalnim, sagitalnim i 2
horizontalnim presjecima
Seminari: Primjenjena antomija krvnih sudova i živaca glave i 1
vrata
Predavanje: Podjela nervnog sistema. Neuroanatomska
Sedmica 9. terminologija, elementi građe nervnog sistema (neuron, 1
neuroglija, sinapsa), razvoj
Medulla spinalis (vanjska morfologija, siva i bijela masa, 2
vaskularizacija, ovojnice, organizacija spinalnog nerva, živčani
pleksusi-pregled, anatomska podloga refleksnog luka)
Vježbe: Dijelovi CNS-a, periferni nervni sistem, orijentacione 2
osovine, medulla spinalis-vanjska morfologija
Medulla spinalis-unutrašnja građa, kičmeni živci, pleksusi i 2
periferni živci
Seminari: Funkcionalna i primijenjena anatomija kičmene 1
moždine i kičmenih živaca, dermatomi i miotomi
Predavanje: Truncus cerebri, položaj, dijelovi, medulla 2
Sedmica 10. oblongata, pons, mesencephalon, (vanjska morfologija,
organizacija sive i bijele mase)
Nn. craniales-pregled (porijeklo, vrste vlakana, tok, grane) 1
Vježbe: Medulla oblongata, pons, mesencephalon, vanjska 2
morfologija, unutrašnja građa, presjeci
Kranijalni živci, porijeklo i detaljan opis jedara u moždanom 2
stablu, izlazišta, distribucija i kliničko-anatomski značaj
Seminari: Relejna jedra moždanog stabla i njihov značaj 1
Predavanje: Cerebellum, (položaj, vanjska morfologija,
Sedmica 11. funkcionalna i filogenetska podjela, građa malog mozga) 2
Diencephalon (položaj i podjela, thalamus, morfologija i 1
unutrašnja građa)
Vježbe: Cerebellum, morfologija i unutrašnja građa 2
Diencephalon, podjela i vanjska morfologija, diencephalon na 2
presjecima
Seminari: Funkcionalna anatomija malog mozga, neuronski 1
krugovi
Predavanje: Epithalmus, epiphysis cerebri, metathalamus, 2
Sedmica 12. subthalamus, hypothalamus, hypophysis cerebri, morfologija i
66
unutrašnja građa).
Telencephalon (položaj i podjela) 1
Vježbe: Diencephalon, građa (preparat), hipotalamo-hipofizna 2
osovina.
Telencephalon, vanjska morfologija 2
Seminari: Funkcionalna anatomija retikularne formacije 1
Sedmica 13. Predavanje: Telencephalon (unutrašnja građa, funkcionalna 2

organizacija moždane kore, limbički sistem, commissurae i
asocijativni putevi telencephalona, bazalne ganglije)
Putevi CNS-a-pregled 1
Vježbe: Unutrašnja građa velikog mozga-presjeci 2
Ovojnice CNS-a, liquor cerebrospinalis, komorni sistem 2
Seminari: Aksijalni, koronalni i sagitalni presjeci mozga, način 1
prikazivanja, CT, MR
Predavanje: Vaskularizacija CNS-a 1
Sedmica 14. Organum visus 2
Vježbe: Sistem unutrašnje karotide i vertebrobazilarni sistem, 2
površne i duboke vene mozga, sinusi durae matris
Ovojnice oka, dioptrički aparat oka, pomoćni aparat oka 2
Seminari: Vidni sistem – principi organizacije, refleksni i relejni 1
centri, kortikalne prezentacije
Predavanje: Organum vestbulocochleare 2
Sedmica 15. Organum gustatorium et olfactorium 1
Vježbe:Auris externa, auris media, cavitas tympani, antrum 2
mastoideum, auris interna
Organum gustatorium et olfactorium, okusni i olfaktivni put 2
Seminari:Topografski odnosi vanjskog, srednjeg i unutrašnjeg 1
uha i njihov klinički značaj, statički i akustički put.
PARCIJALNI ISPIT 3
Ispit za studente koji nisu zadovoljili na parcijalnim ispitima
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i
vještina studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u
sedmici 16 i 18.
Prve dvije
JESENJI ISPITNI ROK
sedmice
septembra
67
Code BAM 022 Naslov predmeta: HISTOLOGIJA 2 I EMBRIOLOGIJA
Nivo: dodiplomski Godina: I Semestar: II ECTS kredita: 7.5
Odgovorni nastavnik: Prof. dr Zakira Mornjaković
1. Ciljevi predmeta Cilj je predmeta da studenta nauči osnovama morfofunkcionalnih
karakteristika organa i organskih sistema na razini svjetlosne i
elektronske mikroskopije, u okviru hijerarhijskog modela organizacije
organizma čovjeka. Istovremeno, kroz saznanja iz domena embriologije
student proučava razvoj zametka, što mu omogućuje razumijevanje
složenih odnosa u građi čovječjeg tijela. Ovo ima i praktično
medicinsko značenje kroz tumačenja načina nastanka anomalija
razvitka.
2. Svrha predmeta Svrha predmeta je osposobljavanje studenta da građu i intrauterini
razvitak čovjekova tijela shvati kao cjelinu sastavljenu od pojedinih
međusobno integriranih sistema, te da na temelju vlastitog iskustva,
mikroskopiranjem histoloških preparata organa i zametka, kao i
analizom relevantne fotodokumentacije, stekne sigurnost u
prepoznavanju važnih histoloških i embrionalnih struktura.
Na predavanjima, vježbama i seminarima usvaja se teoretsko znanje i
savladava se vještina praktičnog mikroskopiranja histoloških preparata
organa i zametka, uz analizu elektronskomikroskopskih snimaka i
fotodokumentacije embrionalnih struktura.
3. Ishodi učenja Kroz nastavu Modula 1 i 2 predmeta „Histologija 2 i embriologija“
student će usvojiti slijedeća znanja:
1. Histologija organa i organskih sistema
2. Opća i specijalna embriologija čovjeka
Cilj nastave ovih modula je upoznati studenta s histološkom građom

organa i organskih sistema, odnosno integriranih sistema organizma.
Istovremeno, student će se upoznati sa složenim zbivanjima tijekom
razvoja čovječjeg zametka s pozicija diferencijacije tkiva i organa,
načinom nastanka anomalija razvitka pojedinih organa i organskih
sistema i njihovim značajem za klinički važne poremećaje.
1. promatrati i analizirati histološke preparate organa i zametka
2. analizirati i interpretirati elektronomikrografe
3. ispravno interpretirati uočene morfološke strukture formiranih
organa i organa tokom razvoja
4. samostalno nacrtati histološke preparate
5. samostalno obilježiti strukturne dijelove na crtežima histoloških
preparata
68
1. primjena esencijalnih znanja i vještina iz domena citologije i
histologije tkiva na razinu formiranih organa i na razinu njihovog
embrionalnog statusa
2. primjena integriranih znanja i vještina u interpretaciji normalnog i
abnormalnog razvoja tkiva i organa čovjeka
1. Ispravno promatranje i analiza preparata stanica i tkiva preduslov je
za dobro upoznavanje građe histoloških preparata formiranih organa
i za vrijeme razvoja.
2. Dobro poznavanje normalne mikroskopske i submikroskopske građe
organizma preduslov je za razumijevanje njegovih funkcija.
3. Poznavanje normalne građe i funkcije organa kroz hijerarhijske
nivoe organizacije neophodan je preduslov za razumijevanje
njihovih poremećaja.
4. Poznavanje normalnog razvoja čovjeka preduslov je za bolje
razumijevanje njegove složene građe i mogućnosti nastanka
anomalija razvitka.
4. Metode učenja Nastava (95 časova) se izvodi u obliku:
• Predavanja ex catedra za sve studente – 14 časova
• Vježbe za grupe ne veće od 12 studenata – 26 časova
• Interaktivno učenje (IU) za sve studente – 14 časova
• Seminarski radovi (S) za sve studente – 24 časa
• Repetitorij praktične nastave za sve studente – 9 časova
• Parcijalni ispiti – 8 časova
Napomena:
Interaktivna nastava označava:
1. testiranje samostalne pripreme studenta za praćenje teoretske
nastave koja će se izvesti bez najave jedanput u toku semestra,
2. interaktivnu komunikaciju tokom izvođenja teoretske nastave.
Seminarske radove na unaprijed određenu temu studenti će
prezentirati javno. Aktivnost studenata će biti evaluirana i bodovana.
5. Metode procjene
Kriterij
znanja Maksimalno bodova Minimalno bodova
ocjenjivanja
praktičnim 15 9
vježbama Modula 1
praktičnim 15 9
vježbama Modula 2
Znanja i aktivnosti
u interaktivnoj 10 6
nastavi
Znanja i aktivnosti
u seminarskoj 10 6
nastavi
69
Modula 1
Parcijalni ispit
25 15
Modula 2
Ukupno: 100 60
KRITERIJ OCJENJIVANJA USVOJENIH ZNANJA I VJEŠTINA

NA PRAKTIČNOJ I TEORETSKOJ NASTAVI
Ovi kriteriji su identični za oba modula.

Znanja i vještine na Maksimalno Minimalno bodova
praktičnim vježbama bodova
praktičnim vježbama 15 9
(ukupno)
Pojedinačno po vježbi 2,5 1,5
RAZRADA I TUMAČENJE OCJENJIVANJA – vježbe

Ocjena znanja Bodovi po vježbi
Ne zadovoljava 0
Zadovoljava 1,5
Srednje 2,0
Najbolje 2,5
Napomene:
Ako student izostane s vježbe dobiva 0 bodova, a ako je izostanak
opravdan tu vježbu treba nadoknaditi.
KRITERIJ OCJENJIVANJA INTERAKTIVNE NASTAVE

Kriterij ocjenjivanja Maksimalno bodova Minimalno bodova
po testiranju po testiranju
10 6
KRITERIJ OCJENJIVANJA SEMINARSKE NASTAVE

Kriterij ocjenjivanja Maksimalno bodova Minimalno bodova
10 6
seminarskoj nastavi
RAZRADA I TUMAČENJE OCJENJIVANJA –

INTERAKTIVNA I SEMINARSKA NASTAVA
6 6
7 7
8 8
9 9
10 10
70
KRITERIJ OCJENJIVANJA PARCIJALNOG ISPITA
Kriterij ocjenjivanja za Maksimalno bodova Minimalno bodova
Modul 1 i 2 (bodovi za prolaz)
RAZRADA I TUMAČENJE OCJENJIVANJA – parcijalni ispit

6 15
7 16
7 17
7 18
8 19
8 20
8 21
9 22
9 23
10 24
10 25
• Na vježbama se vrši kontinuirana provjera savladanih vještina i

znanja.
• Na interaktivnoj nastavi vrši se nenajavljeno testiranje
samostalno usvojenog znanja (jedanput u toku semestra) na
postavljeni upit. Pisani rad ocjenjuje se i ostaje u portfoliju
studenta kao dokument.
• Seminarski radovi na unaprijed određenu temu će biti
evaluirani i bodovani.
• Parcijalni, završni i popravni ispit iz predmeta “Histologija 2 i
embriologija” obavlja se pismeno u formi eseja, a uključuje
praktični rad na obradi dva histološka preparata i jednog
elektronomikrografa.
Ocjena za pismeni i praktični dio ispita je zajednička.

Zbir svih bodova se prevodi u kumulativnu ocjenu kako slijedi:
Napomena:
Kroz završni ispit u formi eseja ispitat će se gradivo pređeno kroz
module. Student koji nije ostvario dovoljan broj bodova za prolaz, bilo
u pojedinačnom modulu, bilo u oba, pristupa polaganju nepoloženog
modula u popravnom roku koji se organizuje nakon završene
71
dopunske nastave.
Također, u ovom terminu pruža se i mogućnost za korekciju ocjene
svim zainteresiranim studentima koji su već postigli pozitivne rezultate
na oba modula, kroz obnovljenu provjeru znanja i vještina za oba
modula.
Svi pisani materijali pohranjuju se kao ispitna dokumentacija u portfolio
studenta, zajedno sa zapisnikom ispitivača, u kojem je ovaj dužan da
ocjene dobivene po navedenim segmentima ispita prikaže i kroz
bodovni sistem.
1. Junqueira Luis Carlos i Carneiro Jose. OSNOVI HISTOLOGIJE.
Prevod sa engleskog jezika jedanaestog izdanja knjige Basic
Histology. Izdavač: Data status, Beograd, 2005.
2. Mornjaković Zakira i saradnici. Praktikum-atlas “CD histoloških
preparata tkiva i organa”. Univerzitet u Sarajevu, Medicinski
fakultet, Sarajevo, 2005.
3. Sadler TW. LANGMANOVA MEDICINSKA EMBRIOLOGIJA.
Prijevod američkog izdanja knjige LANGMAN’S MEDICAL
EMBRYOLOGY, 7th ed. Izdavač: Školska knjiga, Zagreb, 1996.
7. Napomena Termin konsultacija za studente je svaki dan od 11.30-13.00 h.
E-mail adresa: histologija.sa@hotmail.com
72
PLAN PREDMETA: HISTOLOGIJA 2 i EMBRIOLOGIJA
Sedmica 1. Predavanje: Muški spolni organi. Testis: ovojnice i gradivni
elementi organa. Sjemeni epitel: sjemene i Sertolijeve celule, 1 IU
odjeli, ciklus i stadiji sjemenog epitela i njihova regulacija.
Morfologija i ultrastruktura spermatozoida. Tkivnovaskularni 1
elementi intersticija testisa s naglaskom na ultrastrukturu i
funkciju Leydig-ovih celula. Građa testisa dječaka. Histološka
struktura spermiofornih kanala. Histofiziologija penisa, prostate
i bulbouretralnih žlijezda.
Predavanje: Ženski spolni organi. Ovarium. Histološka 1 IU
organizacija i dobne razlike. Razvojne i regresivne forme
ovarijalnih folikula i žutog tijela. Ovarijalni ciklus. Građa i 1
funkcija jajovoda, uterusa s akcentom na promjene tokom
menstrualnog ciklusa, vagine i vanjskih spolnih organa.
Mliječna žljezda: djevojčice, spolno zrele žene, za vrijeme
trudnoće i dojenja i nakon menopauze.
Vježbe: 2
1. Testis
2. Epididimis
3. Duktus deferens
4. Penis
5. Prostata
Sedmica 2. Predavanje: Probavna cijev. Usna šupljina: usne, obrazi,
meko i tvrdo nepce, jezik, zubi – pulpa, dentin, caklina, 2 IU
periodontium, gingiva. Gustativni korpuskuli:
rasprostranjenost, građa i funkcija. Ždrijelo. Jednjak. Želudac- 2
specifičnosti područja organa. Tanko crijevo- duodenum,
jejunum i ileum. Debelo crijevo, appendix vermiformis,
rektum, anorektalno područje. Peritoneum. Stratifikacija,
histološka građa, ultrastruktura, inervacija, vaskularizacija i
histofiziologija segmenata digestivne cijevi i međusobna
funkcionalna povezanost.
Vježbe: 2
1. Ovarijum
2. Tuba uterina
3. Uterus
4. Vagina
5. Mliječna žlijezda - aktivna faza
Sedmica 3. Predavanje: Žlijezde pridružene probavnoj cijevi. Pljuvačne
žlijezde - parotis, submandibularis i sublingualis. Egzokrini i 2 IU
endokrini pankreas - histološka građa i ultrastruktura: acinusa,
izvodnih kanala i Langerhansovih otoka. Difuzni 2
73
gastroenteropankreatični sistem. Jetra: lobulus, portobilijarni
prostor, hepatociti, Kupfferove celule, Itove celule-
ultrastruktura i funkcija. Nutritivni i funkcionalni krvotok.
Funkcionalni režnjić. Intrahepatični i ekstrahepatični žučni
vodovi, žučni mjehur.
Vježbe: 2
1. Usna
2. Zub
3. Jezik
4. Jednjak
5. Želudac (SM: kardija, fundus, pilorus, TEM)
6. Tanko crijevo (SM: duodenum, jejunum, ileum, TEM)
7. Debelo crijevo (SM: kolon, crvuljak, analni kanal)
8. Gl. parotis
9. Gl. sublingualis
10. Jetra (SM, TEM, SEM)
11. Žučni mjehur
12. Pankreas
Sedmica 4. Predavanje: Vaskularni sistem. Kapilarni krvni sudovi-
osnovna građa. Kontinuirani, fenestrirani i sinusoidni kapilari. 1 IU
Arterije i vene: osnovna stratifikacija. Arterija elastičnog i
mišićnog tipa: građa i funkcija. Vene. Lokalne razlike 1
endotelnih celula. Srce: endokard, miokard, epikard. Histološke
karakteristike sprovodnog sistema srca. Endokrini
kardiomiociti. Struktura limfnih sudova.
Predavanje: Respiratorni sistem. Nosna šupljina, 1 IU

paranazalni sinusi, olfaktivna sluznica. Grkljan, dušnik,
primarni bronhusi. Bronhalno stablo: arborizacija i histološka 1
građa. Plućni režnjić. Plućne alveole. Interalveolarni septum.
Vaskularizacija i inervacija pluća sa osvrtom na barijeru krv-
zrak. Odbrambene strukture pluća Pleura.
Vježbe:
1. Arterija: 2
• elastična
• mišićna
2. Vena
3. Kapilare (TEM)
4. Nosna šupljina - olfaktivna sluznica
5. Epiglotis
6. Dušnik
7. Pluća (SM, TEM, SEM)
Sedmica 5. PARCIJALNI ISPIT MODULA 1.
Ispit se polaže pismeno u trajanju od dva sata i praktično u 4
Sedmica 6. Predavanje: Urinarni sistem. Bubreg: kora i srž. Nefron:
morfologija i topografija osnovnih sastavnih dijelova. Bubrežno 1 IU
tjelašce: Bowmann-ova kapsula, glomerul, mezangijalne celule,
ultrastruktura filtracione membrane. Sabirni kanalići i papilarni 1
74
duktusi. Jukstaglomerularni aparat: jukstaglomerularne celule,
macula densa i ekstraglomerularne mezangijalne celule. Intersticijum
bubrega. Vaskularizacija i inervacija bubrega. Histofiziologija
bubrega. Calyces minores, calyces majores, pelvis renalis, ureter,
vesica urinaria, uretra.
Predavanje: Imuni sistem. Celule i tkiva imunog sistema. 1 IU

Organizacija limfatičnih organa. Migratorne i sesilne celule.
Nelimfocitne i limfocitne celule. Histološka organizacija timusa. 1
Mikrovaskularizacija.
Vježbe: 2
1. Bubreg (SM, TEM, SEM)
2. Ureter
3. Mokraćni mjehur
4. Uretra
Sedmica 7. Predavanje: Limfni čvor: osnovne histološke odlike,
odjeljci, migracija i recirkulacija limfocita, postkapilarne 1 IU
venule sa visokim endotelom. Slezena: bijela i crvena pulpa,
mikrovaskularizacija i venski sinusi. Limfatična tkiva sluznica 1
(limfatično tkivo digestivnog trakta i respiratornog trakta).
Predavanje: Endokrini sistem. Strukturna i funkcionalna 1 IU

tipizacija endokrinog tkiva. Adenohipofiza: sastavni dijelovi,
celule i njihova distribucija, hormoni, regulacioni mehanizmi 1
sekretorne aktivnosti s kratkim prikazom kliničke slike hiper i
hipofunkcionalnih stanja. Neurohipofiza: histologija sastavnih
dijelova. Neuroglandularne celule supraoptičkog i
paraventrikularnog nukleusa. Specifičnosti vaskularizacije i
inervacija hipofize. Građa, endokrina funkcija i dobne
promjene epifize.
Vježbe: 2
1. Tonzila palatina
2. Limfni čvor
3. Slezena
4. Timus
5. Obilježeni limfociti (SM)
Sedmica 8. Predavanje: Tiroidna žlijezda. Fotomikroskopske i
ultrastrukturne karakteristike tireocita i parafolikularnih celula i 1 IU
njihove morfofunkcionalne promjene tokom staničnih ciklusa.
Značaj joda, mehanizam regulacije aktivnosti i prikaz kliničkih 1
slučajeva kod hipo i hipertireoidnih stanja. Vaskularizacija i
inervacija štitne žlijezde. Paratiroidna žlijezda. Gradivni
elementi, ultrastruktura celula, dobne razlike i prikaz kliničkih
slučajeva kod hipo i hiperfunkcije. Nadbubrežna žlijezda.
Građa nadbubrega: čahura, kora i srž. Fotomikroskopske,
ultrastrukturne i histokemijske karakteristike celula kore i srži.
Specifičnosti vaskularizacije nadbubrega. Difuzni endokrini
sistem: rasprostranjenost, tipizacija, morfofunkcionalne
osobitosti.
75
Predavanje: Nervni sistem. Veliki mozak: građa sive i 1 IU
bijele supstance s osvrtom na regionalne razlike. Mali mozak:
građa sive i bijele supstance. Medulla spinalis: izgled, građa 1
sive i bijele supstance, regionalne histološke razlike. Građa
ganglija, nerava i osjetnih tjelašaca. Moždano kičmene opne,
horoidne resice. Počeci i završeci nerava.
Vježbe:
1. Hipofiza 2
2. Epifiza
3. Štitna žlijezda (SM, TEM, SEM)
4. Gl. paratireoidea
5. Nadbubrežna žlijezda
6. Enteroendokrina celula (TEM)
Sedmica 9. Seminarski rad: Histološke karakteristike kože i njenih
derivata s osvrtom na regionalne razlike. Histološke 4S
karakteristike oka i uha.
Vježbe:
1. Cerebrum 2
2. Cerebelum
3. Medula spinalis
4. Ganglion spinale
5. Nervus spinalis
6. Korpuskulum lamelozum
Sedmica 10. Seminarski rad: Oplodnja. Trajanje trudnoće, razvojna
razdoblja i određivanje dobi zametka s osvrtom na 4S
kontracepciju, neplodnost i potpomognutu trudnoću.
Brazdanje, blastocista, implantacija. Formiranje i diferencijacija
zametnih listića. Embrionalne i decidualne ovojnice. Placenta:
razvoj, građa i funkcija. Embrionalni mjehur. Blizanci. Podjela,
uzroci i tipizacija anomalija razvoja.
2
Vježbe:
1. Koža
2. Nokat
Sedmica 11. Seminarski rad: Razvoj probavnog sistema. Razvoj usne
šupljine i njenih organa. Najčešće anomalije. Razvoj i 4S
diferencijacija probavne cijevi. Najčešće anomalije. Razvoj
žlijezda priključenih uz probavnu cijev i slezene. Najčešće
anomalije.
Vježbe:
1. Oko (retina, iris, kornea)
2
2. Gl. Lakrimalis
3. Cortijev organ
Sedmica 12. Seminarski rad: Razvoj srca i vaskularnog sistema.
Embrionalni i fetalni krvotok. Najčešći poremećaji. 2S
Seminarski rad: Razvoj respiratornog sistema i tjelesnih
76
šupljina. Razvoj nosne šupljine, grkljana, dušnika, bronhusa, 2S
pluća, pleure. Najčešće anomalije.
Vježbe:
1. Placenta (SM, TEM, SEM)
2
2. Pupčanik (SM)
Sedmica 13. Seminarski rad: Razvoj urinarnog sistema. Faze razvoja
bubrega: pronephros, mesonephros i metanephros. Kloaka i 2S
njena diferencijacija. Razvoj urinofornih puteva. Najčešće
anomalije.
Seminarski rad: Razvoj spolnog sistema. Indiferentni stadij
2S
i spolna diferencijacija tokom razvoja gonada, spolnih kanala i
vanjskih spolnih organa. Najčešće anomalije.
Vježbe: 2
1. Razvoj zuba
2. Razvoj nervne cijevi
3. Razvoj oka
Sedmica 14. Seminarski rad: Razvoj endokrinih žlijezda: hipofiza,
epifiza, tireoidea, paratireoidea, ultimobranhijalno tijelo, 2S
nadbubreg, timus. Najčešće anomalije. Razvoj kože. Najčešće
anomalije.
Seminarski rad: Razvoj nervnog sistema. Morfogeneza i
2S
histogeneza nervne cijevi. Nervni greben i njegova
diferencijacija. Najčešće anomalije. Razvoj oka i uha. Najčešće
anomalije.
Vježbe: 2
1. Endokrine žlijezde fetusa (SM)
2. Spolne žlijezde fetusa (SM)
Repetitorij praktikuma 9
Sedmica 15. PARCIJALNI ISPIT MODULA 2.

Ispit se polaže pismeno u trajanju od dva sata i praktično u 4
vještina studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene
u sedmici 16.
Prve dvije
septembra
77
Code BAM 023 Naslov predmeta: SOCIJALNA MEDICINA I ORGANIZACIJA
ZDRAVSTVENE ZAŠTITE 1
Nivo: dodiplomski Godina: I Semestar: II ECTS kredita: 3
Cilj predmeta je da pomogne studentima da steknu bazična znanja o
1. Ciljevi predmeta utjecaju socijalno medicinskih faktora na zdravlje i bolest te načinu
organiziranja i funkcioniranja zdravstvenog sistema i zdravstvene
zaštite.
Svrha predmeta je da student usvoji socijalno medicinski pristup

2. Svrha predmeta posmatranja i istraživanja što će pomoći uspješnijoj praksi doktora
medicine u unapređenju zdravstvene zaštite stanovništva.
Kroz nastavu predmeta «Socijalna medicina i organizacija

3. Ishodi učenja zdravstvene zaštite 1» student će usvojiti slijedeća znanja:
Modul 1. Socijalna medicina i javno zdravstvo
Cilj modula je shvatanje socijalne medicine kao dijela jedinstvene
medicine, njena orjentacija i značaj u praksi ljekara opće medicine
Modul 2. Poimanje i unapređenje zdravlja
Cilj ovog modula je shvatanje značaja zdravlja za pojedinca i
društvo, upoznavanje modela zdravlja, definisanje, prepoznavanje i
monitoring osnovnih determinanti zdravlja, prepoznavanje rizičnog
zdravstvenog ponašanja pojedinca, grupe i stanovništva i sticanje
znanja i vještina za provođenje promocije zdravlja i prevencije
bolesti
Modul 3. Zdravstveni odgoj zdravog pojedinca i populacije
Cilj modula je odrediti mjesto i ulogu zdravstvenog odgoja u radu
ljekara i razviti potrebne vještine za zdravstveni odgojni rad
pojedinca, grupe i zajednice u svrhu unapređenja i održanja zdravlja
stanovništva i prevencije bolesti ; ovladavanje bazičnim znanjima o
značaju komunikacije ljekara sa pacijentom, porodicom i društvenom
zajednicom
Modul 4. Stanovništvo i njegove socijalno medicinske
karakteristike sa socijalno medicinskim pristupom rješavanju
osnovnih zdravstvenih problema u stanovništvu
Cilj modula je shvatanje važnosti socijalno medicinskog pristupa u
rješavanju osnovnih problema pojedinca, primarnih zajednica i
populacionih grupa uz podršku osnovnih informacija o zdravlju i
bolesti.
78
Modul 5. Zdravstveni sistem i njegova organizacija
Cilj modula je sticanje bazičnih znanja o karakteristikama i
organizaciji zdravstvenog sistema i potrebnim zdravstvenim
resursima za funkcioniranje.
Modul 6. Uloga države u zdravstvenoj zaštiti stanovništva
Cilj modula je sticanje osnovnih znanja o značaju zdravstvene
politike, uloge države i međunarodne saradnje za zdravlje
stanovništva, kao i sticanje osnovnih znanja o načinima finansiranja
zdravstvene zaštite, načinu plaćanja zdravstvenih usluga, te cijeni
koštanja zdravlja i bolesti.
Vještine koje student treba znati praktično izvesti:

1.posmatranje životnih pojava u zajednici u korelaciji sa
zdravstvenim događajima
2 pronalaženje izvora adekvatnih podataka
4.ispitivanje zdravstvenih stilova života
5.ispitivanje kvaliteta života
6.primjena metoda zdravstvenog odgoja
7.ispitivanje determinanti zdravlja porodice
8.procjena osiguranosti općine zdravstvenim kadrom
9.određivanje biološkog tipa stanovništva
Vještine koje student treba poznavati:
1.kritička upotreba indikatora i primjena sociomedicinskih metoda i
tehnika,
2.sagledavanje problematike nezdravog načina života
3.ocjena međufunkcionisanja podsistema u sistemu zdravstva
4.ocjena demografskog stanja stanovništva i savremene BiH
porodice
5.direktne i indirektne troškove zdravlja i bolesti
6.korištenje metoda i sredstava zdravstvenog odgoja
1.Najvažniji zadatak ljekara je održavanje i unapređenje zdravlja
pojedinca i zajednice
2. Individualno zdravlje je preduslov općeg kolektivnog zdravlja
3. Zdravlje porodice je odraz zdravlja njenih članova
4. Zdravlje je ekonomska kategorija
5. Zdravlje je društvena kategorija
6. Dobro organiziran zdravstveni sistem je jedan od preduslova dobre
zdravstvene zaštite u zemlji
Nastava se izvodi :
kratkih testova / kvizova).
Vježbe (20 sati vježbi) individualnog tipa zasnovane na stvarnim
primjerima iz prakse, problemski orijentirane sa izvođenjem na
terenu (praktični zadatak ocjenjen i predat u pismenoj formi).
Seminarski rad (do 5 studenta po jednoj seminarskoj radnji) uz
prezentaciju tipa interaktivne nastave.
79
Konsultacije (za svaku vježbu i pred završni ispit)
Procjena znanja studenta sadrži slijedeće elemente:

Kratki testovi / kvizovi / 5 kvizova. Svaki kviz ima po 5 pitanja sa 3-
5 odgovora. Maksimalni broj bodova 5.
Na vježbama se vrši provjera savladanih vještina. Svaka pozitivno
ocjenjena vježba (ukupno 15 vježbi) nosi 0,5 -1 bod (maksimalno
15 bodova, minimalno 11 bodova). Seminarski rad nosi maksimalno
10 bodova.
Parcijalni ispit 1 (modul 1,2,3) se sastoji od praktičnog zadatka,
MCQ i esejskih pitanja iz teoretskog djela, koji nosi maksimalno 30,
minimalno 16 bodova.
Parcijalni ispit 2 (modul 4,5,6) je u pisanoj formi po tipu eseja.
Sastoji se od praktičnog zadatka i teoretskih pitanja po tipu eseja,
koji nosi maksimalno 40, minimalno 19 bodova.
Završni ispit za studente koji nisu zadovoljili na parcijalnim
parcijalnih ispita.
Zbir svih bodova prevodi se u kumulativnu ocijenu kako slijedi:
Obavezna:
6. Literatura 1. Nikšić D. Kurspahić Mujčić A. Praktikum iz socijalne medicine sa
teorijskim osnovama. Univerzitet u Sarajevu. Medicinski fakultet
Sarajevo, 2007.
Proširena:
1.Jakšić Ž. i saradnici. Socijalna medicina. Medicinski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2000.
2.Cucić V. i saradnici. Socijalna medicina. Medicinski fakultet u
Beogradu, Beograd, 2002.
Dopunska:
1.Health Promotion and Disease Prevention. . A Handbook for
Teachers, Researchers, Health Professionals and Decision Makers.
FP – SEE. Hans Jacobs , Germany, 2008.
2.Izvještaji Svjetske zdravstvene organizacije iz oblasti socijalne
medicine i organizacije zdravstvene zaštite
Termin konsultacije za studente je svaki dan od 12-14 sati uz

80
PLAN PREDMETA:
SOCIJALNA MEDICINA I ORGANIZACIJA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE 1
Predavanje: Socijalna medicina i javno zdravstvo (prikaz 2

Sedmica 1. razvoja zdravstva i orijentacija, definicija i predmet, novo javno
zdravstvo)
Vježba: Uvod u praktičnu nastavu, upoznavanje sa metodama 1
rada u oblasti socijalne medicine
Predavanje: Poimanje zdravlja i kvalitet života (pregled definicija i 2

Sedmica 2. prikaz modela zdravlja, subjektivna procjena zdravlja i kvaliteta
života
Vježba: Prezentacija upitnika za mjerenje kvaliteta života 1
Predavanje: Determinante zdravlja i održavanje zdravlja 2

Sedmica 3. Upoznavanje sa definicijom, prepoznavanjem i monitoringom
osnovnih determinanti zdravlja: pravičnost i jednakost u
zdravlju, sadržaj milenijumskih ciljeva; zdravstvena zaštita kroz
multisektorijalnu saradnju
Vježba: Analiza vrijednosti determinanti zdravlja u stanovništvu 1
Federacije BiH sa prikazom slučaja
Predavanje: Zdravstveno ponašanje 2

Sedmica 4. (rizično zdravstveno ponašanje, zdravstveni riziko faktori)
Vježba: Zdravstveno ponašanje (anketiranje zdravih pojedinaca 2
u odnosu na rizično zdravstveno ponašanje)
Predavanje: Zdravlje vulnerabilnih grupa stanovništva 1

Sedmica 5. Vježba: stil života 1
Predavanje: Unapređenje zdravlja - definicija, koncept, principi 1

Sedmica 6. i praksa promocije zdravlja
Vježba: Socijalni marketing na primjeru rješavanja vodećih 1
zdravstvenih problema (pušenje, konzumiranje alkohola, jodirana
so i sl.)
Predavanje: Zdravstveni odgoj - definicija, koncept, principi i 2

Sedmica 7. praksa zdravstvenog odgoja; motivacija, metode (individualne i
grupne) i sredstva
Vježba: Ideja za izradu jednog zdravstveno odgojnog sredstva 2
Parcijalni ispit - moduli 1,2,3

Sedmica 8. Predavanje: Stanovništvo i njegove socijalno medicinske 2
karakteristike; jedinice posmatranja u socijalnoj medicini
(pojedinac, primarne, sekundarne zajedice i populacione grupe);
81
zdravlje stanovništva u FBiH i svijetu; populaciona politika.
Vježba: Porodica i zdravlje, anketiranje dviju porodica po
socijalnomedicinskim obilježjima i analiza dobijenih rezultata 2
Predavanje: Socijalno medicinski pristup rješavanju osnovnih 2

Sedmica 9. problema u zajednici ;prikupljanje, obrada podataka i postavljanje
socijalnomedicinske dijagnoze zajednice; indikatori zdravlja.
Vježba: Socijalno medicinska dijagnostika zajednice na primjeru
jedne općine (demografski , vitalni i indikatori zdravstvenog
sistema )
Predavanje: Uvod u zdravstveni sistem i njegovu organizaciju, 2

Sedmica 10. karakteristike zdravstvenog sistema i principi njegove organizacije.
Vježba: Shema organizacije zdravstvene zaštite prema nivoima
zaštite 2
Predavanje: Konstrukcija zdravstvenog sistema, 2

Sedmica 11. zdravstveni profesionalaci - obrazovanje i usavršavanje; etičke
dileme; zdravstvene ustanove - institucionalizacija zdravlja
Vježba: Mreža zdravstvenih ustanova na području jedne općine 1
Predavanje: Primarna zdravstvena zaštita u službi unapređenja 1

Sedmica 12 zdravlja stanovništva – odgovornost za zdravlje dobro definisane
populacije
Vježba: Rad ljekara u zajednici 1
Predavanje: Ekonomski aspekti zdravlja i bolesti, 2

Sedmica 13 direktni i indirektni troškovi zdravlja i bolesti, modeli finansiranja
zdravstvene zaštite, načini plaćanja zdravstvenih usluga
Vježba: Izdvojena sredstva za zdravstvenu zaštitu po korisniku
zaštite 1
Predavanje: Legislativa u zdravstvu i zdravstvena politika; 1

Sedmica 14 pravo na zdravlje i zdravstvenu zaštitu; pravni aspekti zdravlja;
funkcije države u zdravstvenoj zaštiti;
Vježba: Rasprava o Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom
osiguranju Federacije BiH sa prikazom interesantnih slučajeva 1
Predavanje: Međunarodni sistemi u zaštiti zdravlja 1

Sedmica 15 Vježbe: Prisustvo međunarodnih organizacija od značaja za 1
zdravlje u BiH danas i njihova uloga
Parcijalni ispit – moduli 4,5, 6
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin - Ispit za studente koji nisu zadovoljili

Sedmica 16 na parcijalnim ispitima ili žele popraviti ocjenu
Sedmica 18 ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
Sedmica 20 POPRAVNI ISPIT

studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u sedmici 16
i 18.
82
Prve dvije
septembra
Code BAM 024 Naslov predmeta: OSNOVI KLINIČKE PRAKSE

Odgovorni nastavnik: Prof. dr. Senija Rašić
Upoznati studenta sa aspektima zdravstvene njege bolesnika, sa
1. Ciljevi predmeta odnosom ljekara prema bolesniku, te predstaviti studentu način
rješavanja osnovnih ljudskih potreba bolesnika.
Aktivno sudjelovanje studenta u provedbi dijelova procesa

2. Svrha predmeta zdravstvene njege kroz medicinsko tehničke postupke i praćenje
vitalnih parametara. Omogućiti studentu da poveže svoje znanje iz
bazičnih nauka sa kliničkim predmetima u opsegu koji je neophodan
za daljnje uspješno praćenje studija i za krajnji samostalni rad.
Kroz nastavu predmeta “Osnovi kliničke prakse” student će usvojiti

Modul 1. Uvod u kliničku medicinu
Cilj modula je upoznati studenta sa etičkim načelima u kliničkoj
praksi, sa administrativnim i medicinskim postupcima po prijemu
bolesnika u bolnicu.
Modul 2. Zdravstvena njega bolesnika
Cilj ovog modula je upoznavanje sa principima zdravstvene njege i
komplementarnim odnosom zdravstvene njege i liječenja.
Modul 3. Posmatranje i uzimanje tjelesnih izlučevina za pregled
Cilj nastave u ovom modulu je praktično upoznavanje sa pravilnim
uzimanjem humanog materijala i izlučevina za pregled.
Modul 4. Davanje propisane terapije
Cilj nastave u ovom modulu je naučiti tumačiti temperaturnu listu,
pravilno pripremati lijekove za različit način aplikacije, te
učestvovanje u davanju propisane terapije uz nadzor asistenta.
Kroz nastavu predmeta „Osnovi kliničke prakse” student će ovladati
Vještine koje student treba praktično znati izvesti (zna kako i čini):
1. Antropometrijska mjerenja
2. Ocjena izgleda kože
3. Ocjena stanja svijesti (normalno, poremećeno)
4. Mjerenje tjelesne temperature
5. Mjerenje krvnog pritiska
6. Mjerenje pulsa
7. Mjerenje frekvence disanja
8. Provjera opšteg stanja pacijenta
9. Presvlačenje pacijenta
83
10. Presvlačenje posteljinog rublja
11. Okretanje nepokretnog pacijenta
12. Zamjena urinarne kese
13. Postavljanje guske i noćne posude
14. Posmatranje izgleda izlučevina
15. Priprema lijeka za intramuskularnu primjenu
16. Priprema lijeka za intravenoznu primjenu
17. Priprema infuzionih rastvora
18. Hranjenje bolesnika oralnim putem i mjerenje unosa tečnosti

1. Unos lijeka kroz usta (tablete, dražeje, kapsule, lingvalete)
2. Unos lijeka intramuskularnom injekcijom
3. Unos lijeka subkutanom injekcijom
4. Unos lijeka intravenskom injekcijom
5. Vađenje krvi
6. Uzimanje urina
7. Uzimanje briseva
8. Uzimanje sputuma
9. Uzimanje stolice
10. Priprema dokumentacije, obilježavanje i slanje materijala na
laboratorijski pregled
11. Hranjenje bolesnika putem nazogastrične sonde

1. Ispravno uzimanje uzoraka bioloških materijala je preduslov za
adekvatnu laboratorijsku analizu.
2. Ispravno uzimanje biološkog materijala je garancija dobovanje
ispravnog i iskoristljivog laboratorijskog nalaza.
3. Kvalitetna njega bolesnika, kada im je ona najpotrebnija i
najnužnija, uz maksimalno iskorišten medicinski kadar, omogućava
brži oporavak bolesnika.
4. Za djelatnosti u okviru njege bolesnika nužan je interaktivan rad
više svih profesija uključenih u zdravstvenu njegu.
5. Dobar liječnik praktičar mora poznavati principe pripreme terapije
i vještine apliciranja terapije.

4. Metode učenja -predavanja (10 sati) za sve studente
-vježbe (20 sati) za grupe ne veće od 8 studenata
Za savladavanje kliničkih vještina koristit će se metoda “4 koraka po
Peytonu”.
Provjera znanja studenata vršit će se kontinuirano u toku semestra i

kao završni ispit.
5. Metode procjene Kontinuirana provjera znanja

znanja Kontinuirana provjera znanja će se vršiti kroz parcijalni ispit prvi dio
i parcijalni drugi dio i provjeru savladanih vještina (OSCE) na
vježbama, koje su navedene u kartonu praktične nastave.
84
Parcijalni ispit prvi dio
Parcijalni ispit je pismeni, test sa 18 MCQ pitanja i 2 esej pitanja, a
obuhvata provjeru usvojenih znanja kroz module 1 i 2. Svaki tačan
odgovor na MCQ pitanje nosi 2 bod, a na esej pitanje 4 boda, ukupno
44 boda. Da bi se ispit smatrao položenim, potrebno je osvojiti
najmanje 24 bodova. Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim
bodovima pri formiranju konačne ocjene. Student koji nije položio
parcijalni ispit, polaže nepoloženo gradivo na završnom ispitu.
Parcijalni ispit drugi dio

Parcijalni ispit drugi dio je pismeni test sa 18 MCQ pitanja i 2 esej
pitanja. Ispitat će se znanja usvojena kroz module 3 i 4. Svaki tačan
odgovor na MCQ pitanje nosi 2 boda, a na esej pitanje 4 boda,
ukupno 44 boda. Da bi se ispit smatrao položenim, potrebno je
osvojiti najmanje 24 boda.
Praktična nastava – vježbe

Na vježbama se provodi kontinuirana provjera savladanih vještina,
koje su navedene u kartonu praktične nastave. Dvije pozitivne ocjene
sa vježbi (2+) vrijede jedan bod i pribrajaju se ukupnom broju
bodova postignutom na testu. Student mora iz praktične nastave
osvojiti najmanje 7 bodova, a maksimalno može osvojiti 12 bodova.
konačne ocjene.
Završni ispit
Ukoliko student nije položio parcijalni ispit/e, nepoloženo gradivo
polaže na završnom ispitu, odnosno popravnom ispitu.
Ukoliko polaže oba parcijalna ispita, pimeni dio završnog ispita ima
36 MCQ pitanja i 4 esej pitanja, kroz koje student može osvojiti 88
bodova. Minimalan broj bodova, da bi se ispit smatrao položenim,
iznosi 48. Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim bodovima i
formira konačna ocjena.
Uslov za polaganje završenog ispita su savladana znanja i vještine,
navedene u kartonu praktične nastave.

Konačna ocjena se formira na osnovu ukupnog broja ostvarenih
bodova na parcijalnim ispitima ili završnom ispitu, kao i bodova
ostvarenih na praktičnoj nastavi za savladana znanja i vještine.
Broj ukupno osvojenih bodova prevodi se u konačnu ocjenu kako

slijedi:
ocjena broj bodova ocjena uspjeha
7(D) 65-74 općenito dobar, ali sa značajnim nedostacim
85
Obavezna
6. Literatura • Rašić S, Vanis N. Osnovi kliničke prakse. Medicinski fakultet
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011.
Proširena
• Uvod u medicinu, II izd. Elit-Medica, Beograd, 2004.
Dopunska
• Interne bolesti s njegom, Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva, Beograd, 2002.
Svi oblici nastave su obavezni.

7. Napomena Predavanja i vježbe održavaju se prema izvedbenom programu
nastave u odgovarajućim nastavnim bazama Katedre za internu
medicinu. Broj studenata po asistentu je između 6 i 8 (optimalno 7),
a broj pacijenata po studentu je 10. Raspored studenata po grupama
bit će na oglasnoj ploči amfiteatra Medicinskog fakulteta u krugu
KCU. Vježbama mogu pristupi samo studenti koji imaju važeću
sanitarnu knjižicu.
Završnom pismenom ispitu pristupaju studenti koji su pozitivno
ocjenjeni na vježbama. Položene vježbe se priznaju i na sljedećem
ispitu.
Opravdanost izostanka sa vježbi dokazuje se valjanim potvrdama.
Samo uz opravdanje student može nadoknaditi vježbe (maksimum do
20% izostanaka).
Termin konsultacija za studente je svaki dan uz prethodni dogovor sa
predmetnim nastavnikom ili uz najavu na e-mail: rasicnef@bih.net.ba
86
PLAN PREDMETA: OSNOVI KLINIČKE PRAKSE
Sedmica 1. Predavanje: Prijem bolesnika u bolnicu (pristup pacijentu,
odnos prema bolesnicima, profesionalna tajna, postupak sa 1
bolesnikom, otvaranje istorije bolesti, položaj bolesnika u
postelji, prenos bolesnika)
Vježbe: Učešće ujutarnjim vizitama (studenti posmatraju) 1

Sedmica 2. Predavanje: Posmatranje bolesnika (vitalni znaci: temperatura, 1
puls, krvni pritisak, disanje, stanje svijesti)
Vježbe: Učešće ujutarnjim vizitama (studenti posmatraju) 1

Sedmica 3. Predavanje: Posmatranje bolesnika (disanje, stanje svijesti, 1
posmatranje izlučevina)
Vježbe: Procjena stanja bolesnika (studenti posmatraju, 1

pomažu i izvode pod nadzorom)
• posmatranje bolesnika
• procjena stanja svijesti (normalno, poremećeno)
• mjerenje tjelesne težine i visine
Sedmica 4. Predavanje: Zdravstvena njega bolesnika u krevetu (Njega 1
bolesnika i zdravstvena njega kroz medicinsko tehničke
postupke, interaktivni rad sa drugim profesijama u zdravstvenoj
njezi, medicinska sestra – saradnik ljekara)
Vježbe: Procjena stanja bolesnika (studenti posmatraju, 1

pomažu i izvode pod nadzorom)
• procjena izgleda kože (registrovanje upadljivih
promjena)
• mjerenje tjelesne temperature
• mjerenje frekvence disanja
• mjerenje pulsa
Sedmica 5. Predavanje: Značaj održavanja lične higijene pacijenta 1
(higijena kože i sluzokoža, borba protiv dekubitusa, higijena
posteljnog rublja)
1
Vježbe: Njega i higijena bolesnika u postelji (studenti pomažu i
izvode)
• provjera i pomoć u održavanju lične higijene bolesnika
• presvlačenje pacijenta
• presvlačenje posteljine
• prevencija dekubitusa
Sedmica 6. Predavanje: Principi specijalne njege bolesnika (oboljelih od 1
respiratornih oboljenja, oboljelih na kardiovaskularnom
sistemu, oboljelih na organima digestivnog trakta, oboljelih od
oboljenja bubrega i odvodnih mokraćnih puteva)
87
1
Vježbe: Njega i higijena bolesnika u postelji (studenti pomažu i
izvode)
• zamjena urinarne kese
• postavljanje guske i lopate
• registrovanje izgleda izlučevina
Sedmica 7. Predavanje: PARCIJALNI ISPIT 1. DIO 1
Vježbe: Ishrana bolesnika (student pomaže i izvodi) 1

- upoznavanje sa osnovnim dijetama
- hranjenje bolesnika oralnim putem
Sedmica 8. Predavanje: Ishrana bolesnika (organizacija ishrane bolesnika 1
u bolnicama, prirodna ishrana, vještačka ishrana)
Vježbe: Ishrana bolesnika (student pomaže i izvodi) 1

- ishrana bolesnika putem nazogastrične sonde
- registrovanje unosa tečnosti
Sedmica 9. Predavanje: Uzimanje uzoraka za laboratorijske analize (za 1
hemijske analize, hemokulture, analize urina, sputuma, uzoraka
tjelesnih šupljina, cerebrospinalne tečnosti, bioptičke uzorke,
obilježavanje uzoraka)
Vježbe: Uzimanje uzoraka za laboratorijske analize (studenti 1

posmatraju)
- uzimanje uzorka sputuma za laboratorijski pregled
- uzorka krvi za hemijsku analizu
- uzimanje uzorka krvi za hemokulturu
- uzimanje uzorka urina za laboratorijski pregled
- uzimanje uzorka urina za urinokulturu
Sedmica 10. Predavanje: Principi pripreme i davanja terapije (peroralna, 1
sublingvalna, subkutana, intramuskularna, intravenozna,
infuziona terapija)
Vježbe: Uzimanje uzoraka za laboratorijske analize (studenti 1

posmatraju)
- sakupljanje 24-ro satnog urina
- uzimanje uzorka stolice za laboratorijski pregled
- uzimanje uzorka stolice za koprokulturu
- upoznavanje sa popratnom dokumentacijom za laboratorijske
preglede
88
Sedmica 11. Vježbe: Uzimanje uzoraka za laboratorijske analize (studenti 2
posmatraju i pomažu)
- uzimanje uzorka sputuma za laboratorijski pregled
- uzimanje uzorka krvi za hemijsku analizu
- uzimanje uzorka krvi za hemokulturu
- uzimanje uzorka urina za laboratorijski pregled
- uzimanje uzorka urina za urinokulturu
- sakupljanje 24-ro satnog urina
- uzimanje uzorka stolice za laboratorijski pregled
- uzimanje uzorka stolice za koprokulturu
- upoznavanje sa popratnom dokumentacijom za laboratorijske
preglede
Sedmica 12. Vježbe: Davanje propisane terapije (studenti posmatraju i 2
pomažu)
- priprema lijekova za :
• oralnu primjenu
• za parenteralnu primjenu
• korištenje jednokratnog medicinskog materijala uz
poštivanje principa sterilnosti
• pripremanje infuzionih rastvora
• pripremanje instrumentrija za sterilizaciju
Sedmica 13. Vježbe: Davanje propisane terapije (studenti izvode uz nadzor) 2
- tumačenje temperaturne liste
- davanje peroralne terapije tableta, kapsula, dražeja, primjena
lingvaleta)
- davanje parenteralne terapije
- unos lijeka subkutanim putem
- unos lijeka intramuskularnim injekcijama
- unos lijeka intravenoznim injekcijama
- unos lijeka u vidu infuzija
Sedmica 14. Vježbe: PARCIJALNI ISPIT 2. DIO 1
Vježbe: Davanje propisane terapije (studenti izvode uz nadzor) 1

- davanje peroralne terapije tableta, kapsula, dražeja, lingvaleta)
Sedmica 15. Vježbe: Davanje propisane terapije (studenti izvode uz nadzor) 2
- davanje peroralne terapije tableta, kapsula, dražeja, primjena
lingvaleta)
89
Sedmica 16. ZAVRŠNI ISPIT (1. termin), ispit za studente koji nisu
zadovoljili na parcijalnim ispitima ili žele popraviti ocjenu.
Sedmica 18. ZAVRŠNI ISPIT (2. termin)
Sedmica 20. POPRAVNI ISPITNI ROK
Prve dvije
septembra
Code BAM 025 Naslov predmeta: UVOD U BIOSTATISTIKU

Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Semra Čavaljuga
Cilj nastave je da se studenti, odmah na početku svoje edukacije iz
1. Ciljevi predmeta medicine, upoznaju sa osnovnim metodama u prikupljanju i analizi
podataka neophodnih u zdravstvenim istraživanjima. Osposobit će se
za samostalno prikupljanje podataka i dizajniranje jednostavnijih
istraživanja u službi unapređenja kvalitete razumijevanja stručne
litarature, kandidata za korektnu upotrebu izvora zdravstveno-
statističkih pokazatelja. Student će naučiti kako procijeniti
primjerenost primijenjenih statističko-analitičkih postupaka i
prezentacije rezultata u medicinskoj literaturi i uopšte.
Kandidati bi trebali da ovladaju bazičnim elementima i primjenom

2. Svrha predmeta metoda i načina prikupljanja podataka, te osnovama istraživanja u
zdravstvu i drugim bazičnim istraživačkim metodama obrade
podataka neophodnih u daljnjoj edukaciji na studiju medicine radi
lakšeg usvajanja naprednijih znanja i razumijevanja.
Kroz nastavu predmeta „Uvod u biostatistiku“ student će usvojiti

3. Moduli predmeta slijedeća znanja:
sa ciljevima modula Modul 1. Uvod u biostatistiku (Zašto biostatistika?)
Cilj modula je da se studenti upoznaju sa korijenima nastanka
biostatistike, te predmetom, metodama, definicijama i elementima
biostatistike i mjestu statistike i biostatistike u medicinskoj nauci i
praksi.
Modul 2. Metode prikupljanja podataka
2.1. Načini i metode prikupljanja podataka sa organizacijom
podataka
2.2. Uvod u metode uzorkovanja
3.3. Uvod u metode pripreme i izrade upitnika
90
Cilj modula je da se studenti upoznaju sa organizacijom statističkog
istraživanja, vrstama, načinima i metodama prikupljanja podataka,
grupisanja i sređivanja podataka (šta su statističke serije i koje vrste
imamo?), te nauče osnove metode uzorkovanja i dizajna upitnika na
praktičnim primjerima.
Modul 3. Uvod u metode statističke obrade podataka
3.1. Tabelarni i grafički prikaz rezultata
3.2. Deskriptivna biostatistika
3.3. Interpretacija i analiza rezultata
3.4. Reprezentativnost rezultata
Cilj modula je da studenti nauče osnovne elemente pravilnog
tabelarnog i grafičkog predstavljanja prikupljenih podataka, te
ovladaju osnovnim metodama obrade i analize prikupljenih podataka,
frekvencijama i distribucijama frekvencija i rezultata kroz analizu
stvarnih primjera iz medicinske prakse.
Modul 4. Uspostavljanje ciljeva, i hipoteza u kvantitativnim
istraživanjima
Cilj modula je da studenti nauče pravilno postavljenje ciljeva
istraživanja, shvate šta je hipoteza i nauče kako se formiraju hipoteze
i jednostavnim istraživanjima
Modul 5. Demografska i vitalna statistika sa mjerama učestalosti
bolesti
Cilj ovoga modula je upoznavanje sa osnovama demografske i
vitalne statistike i njihova primjena u medicini.
Modul 6. Analiza i obrada podataka primjenom IT.
Kroz nastavu predmeta „Uvod u biostatistiku“ student će ovladati

Vještine koje student mora znati praktično izvesti (zna kako i čini):
1. znati objasniti neophodnost učenja i ovladavanja znanjem iz
biostatistike u medicinskoj nauci i praksi
2. prikupiti podatke iz raspoloživih izvora i sopstvenim
istraživanjem
3. grupisati, srediti i šifrirati (po potrebi) prikupljene podatke
4. naučiti osnovne metode uzorkovanja (prosti slučajni i
stratitificirani) i odabrati reprezentativan uzorak
5. dizajnirati statistički ispravnu i jasnu tabelu
6. odabrati adekvatnu vrstu grafikona i dizajnirati isti na
statistički ispravan način
7. izračunati i protumačiti srednje vrijednosti (sredine i srednje
brojeve) podataka dobivenih istraživanjem
Vještine koje student mora poznavati:

1. određivanje veličine uzorka
2. složenije načine uzorkovanja
3. razlikovati reprezentativne od nereprezentativnih podataka i
istraživanja
4. dizajniranje upitnika za specifične studije
5. tumačiti različite pojave predstavljene različitim vrstama
91
grafikona
6. protumačiti razlike i odnose izmedju pojedinih srednjih
vrijednosti
7. razlikovati pojedine oblike distribucije frekvencija
8. formulisati ciljeve u istraživanjima
9. formulisati hipoteze
10. argumentirati razliku između dobre i loše prezentacije
podataka i rezultata.
Stavovi koje bi student morao usvojiti nakon odslušane i položene

nastave iz predmeta Uvod u biostatistiku:
1. Poznavanje osnovnih metoda i elemenata biostatistike
olakšava razumijevanje literaturnih podataka, ali i pomaže
u svakodnevnoj medicinskoj nauci i praksi.
2. Postoje reprezentativni i nereprezentativni podaci.
3. Statistički korektno napravljene tabele i grafikoni daju
jasne predodžbe o problematici koja se želi prikazati, za
razliku od statistički nekorektnih.
4. Samo adekvatnom metodologijom izbora i prikupljanja
podataka rezultati koje ćemo prezentirati su validni.
5. Poznavanje metodologije izračunavanja srednjih
vrijednosti i njihovo tumačenje je veoma korisno i za
daljnju medicinsku edukaciju.
6. Svako istraživanje mora da ima ispravno postavljen cilj
(ciljeve) i pretpostavke - hipoteze koji se istražuju.
7. Samo istraživanja sa adekvatno odabranim uzorkom i
postavljenim ciljevima i hipotezama mogu imati naučno
validne i praktično aplikabilne rezultate.
Nastava je organizovana po sedmicama: svake druge sedmice su 2

4. Metode učenja sata predavanja odnosno 2 časa vježbi u istom terminu.
Svako predavanje traje 2 školska časa. Uvodna predavanja su
klasičnog tipa, po principu kolektivnog učenja, dok su sva ostala
predavanja organizovana ili po principu 'sendviča' tj. izmjene
kolektivnog učenja i individualnog učenja interaktivnim pristupom
predavača. Gdje god je to moguće, dati su stvarni primjeri
istraživačke i biostatističke prakse.
Svaki termin vježbi traje 2 školska časa. Kompletne vježbe iz
ovoga predmeta su koncipirane interaktivno, na problem
orijentisanom učenju i primjerima iz stvarne prakse. Studentske
grupe bi trebale biti 10, a maksimalno 15 studenata.
Po semestru biti:
Ukupno 14 časova predavanja - 7 termina predavanja po dva
časa.
Ukupno 12 časova vježbi + 2 časa na izradi seminarskih
radova:
6 termina vježbi u sali / kontakt sa asistentima (ukupno 10 kontak
sati sa asistentima), dok su 2 sata vježbi planirana za samostalan rad
na izradi zadatih seminarskih radova - po 1 u semestru
92
2 časa seminara – prezentacija seminarskih radova za ocjenu
Seminarski rad se sastoji od odlaska studenata na teren i pisanja
grupnih seminarskih radova na temu: Dizajn jednostavnog upitnika i
statističke obrade istog sa prezentacijom rezultata.
Seminarski rad, u dogovoru sa predmetnim nastavnikom i
odgovornim asistentom, se radi po metodologiji izrade projekta (npr.
Izrada jednostavnog upitnika za određenu studiju na namjernom
uzorku sa deskriptivnom obradom) i prezentuje se javnom
prezentacijom svim ostalim studentima.
Procjena znanja studenata se sastoji od:

5. Metode procjene - kratkih testova/kvizova - ukupno 2 kviza u toku jednog
znanja semestra
- parcijalni ispit po MCQ metodologiji sa ponuđenih 4-5
odgovora na 2/3 pitanja i 1/3 pitanja po tipu eseja / izračunavanja:
- pismeni ispit u sredini prvog semestra – nakon odslušane
nastave
- seminarski rad urađen u vidu projekata samostalno i uz
konsultacije sa predmetnim nastavnikom i asistentima - ukupno 1
Usmeni završni ispit se organizuje za studente koji žele višu
ocjenu odnosno za izuzetne studente.
Ocjenjivanje se vrši dodjelom bodova za svaki oblik aktivnosti i
provjere znanja tokom semestra i na završnom ispitu.
Struktura ocjenjivanja:
- kratki testovi/kvizovi 20% ukupne ocjene
- pismeni ispit 50% ukupne ocjene
- seminarski radovi 20% ukupne ocjene
- aktivnost na nastavi 5% ukupne ocjene
- domaća zadaća 5% ukupne ocjene
Zaključna ocjena se izračunava kao ponderisana aritmetička
sredina svih ocjena tokom semestra (odnosno zajednička aritmetička
sredina).
Da bi se izvela završna ocjena student mora ostvariti prolaznu
ocjenu iz svih elemenata provjere znanja osim kvizova.
Svaki kviz/test ima 5 pitanja sa ponudjenih 4-5 odgovora i traje
maksimalno 10 minuta. Organizuje se prije početka predavanja.
Ocjenjuje se prošao/nije prošao (+/-), a student je prošao ako
odgovori na 3 i više pitanja. U slučaju da student ne prođe test, na
konačnom ispitu će imati za svaki nepoloženi test 1 pitanje više.
Kada student položi kviz u toku nastave dobiva 10, dok je položen
kviz naknadno ocjena 8.
Ukupni broj osvojenih bodova, dobijenih kroz sve oblike provjere

znanja, prevodi se u konačnu ocjenu kako je prikazano:

7(D) 65-74 općenito dobar ali sa značajnim nedostac
93
Obavezna:
6. Literatura 1. Čavaljuga S, Čavaljuga M. Biostatistika: Osnovni principi i
metode. Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2009.
2. Čavaljuga S. i saradnici. Deskriptivna biostatistika: teoretske
osnove sa primjerima. Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu,
2011.
Proširena:
1. B. Petz: Osnovi statistike za nematematičare. NAKLADA
Slap.
Zagreb, 2002.
2. H. Harris and G. Taylor. Medical Statistics Made Easy. Taylor
& Fransis, 2004.
Dopunska:
1. R. Beaglehole, R. Bonita, T. Kjellstrom: Basic Epidemiology.
World Health Organisation Geneva, 1993.
Na nastavu nije dozvoljeno donositi neautorizivane kopije

7. Napomena literature!
Svi oblici nastave su obavezni. U slučaju više od 20% izostanaka sa
nastave (opravdanih ili neopravdanih) studenti su obavezni
kolokvirati i propuštena predavanja i vježbe u dogovoru i najavi sa
asistentima, odnosno predmetnim nastavnikom.
Nepoloženi ili propušteni kvizovi se mogu još jednom polagati u
okviru pismenog ispita.
Termin konsultacija za studente svaki dan od 13-15 sati uz
predhodnu najavu kod sekretarice Katedre za epidemiologiju ili na
e-mail: danijela.janota@mf.unsa.ba
94
PLAN PREDMETA: UVOD U BIOSTATISTIKU
Sedmica1. Predavanje:Uvod u biostatistiku (Zašto biostatistika?) 1

a. razvoj biostatistike
b. predmet i metod biostatistike
c. osnovni pojmovi i elementi
d. ciljevi i zadaci biostatistike
Metode prikupljanja podataka I 1

a. načini i metode prikupljanja podataka
i. po vremenu
ii. prema obuhvatu
b. organizacija prikupljenih podataka
A. numeričke serije
i. proste statističke serije
ii. serije distribucije frekvencija
iii. intervalne statističke serije
B. ostale vrste serija
C. vrste podataka (kontinuirani i
kategorični)
Vježbe: Organizovanje prikupljenih podataka

Sedmica 2. 2
Postavljanje prikupljenih podataka u serije
Sedmica 3. Predavanje: Metode prikupljanja podataka II

c. uvod u metode uzorkovanja- teorija uzoraka 2
i. uzorci iste vjerovatnoće
(prosti slučajni uzorak,
stratificirani uzorak, uzorak
skupina...)
ii. uzorci različite vjerovatnoće
d. uvod u metode pripreme i izrade upitnika
Sedmica 4. Vježbe:Vrste i načini odabira uzorka u istraživanju i naučnim

2
studijama sa izradom primjera
95
Uvod u seminarski rad: izrada jednostavnog upitnika
Predavanje: Uvod u metode statističke obrade podataka I

Sedmica 5. a. tabelarno predstavljanje podataka 2
b. grafičko predstavljanje podataka
c. frekvencija, distribucije frekvencije, oblik
(normalan, zakrivljen)
d. kumulativna frekvencija
Vježbe: Tabelarno prikazivanje podataka dobivenih
Sedmica 6. istraživanjem 2
Vrste i izbor grafikona sa praktičnom izradom
Predavanje: Uvod u metode statističke obrade podataka
Sedmica 7. Srednje vrijednosti 2
• sredine (aritmetička, geometrijska, harmonijska,
logaritamska)
• srednji brojevi (modus, medijana i medijala)h nfoundin
Vježbe: Primjena metoda deskriptivne biostatistike (praktični
Sedmica 8. 2
primjeri izračunavanja)
Predavanje: Interpretacija i analiza prikupljenih i analiziranih
Sedmica 9. 2
podataka u rezultatima Reprezentativnost rezultata
Predavanje: Uspostavljanje ciljeva i hipoteza u kvantitativnim
Sedmica 10. 2
istraživanjima
Vježbe: Formulisanje ciljeva i hipoteza
Sedmica 11. Analiziranje postojećih rezultata pojedinih istraživanja sa 2
posebnom pažnjom na reprezentativnost
Sedmica 12. Vježbe: Samostalni rad studenata na izradi seminarskog rada 2
Predavanje:
Sedmica 13. - Demografska i vitalna statistika 2
- Mjerenje učestalosti bolesti
Sedmica 14. Analiza i obrada podataka i rezultata primjenom IT 2

PISMENI ISPIT - PARCIJALNI 1
Sedmica 15.
Seminar: Prezentacija seminarskih radova za ocjenu 1
ZAVRŠNI ISPIT (1. termin), ispit za studente koji nisu
Sedmica 16.
zadovoljili na parcijalnom ispitu ili žele popraviti ocjenu.
Sedmica 18. ZAVRŠNI ISPIT (2. termin)
Sedmica 20. POPRAVNI ISPITNI ROK

Prve dvije
septembra
96
Code BAM 026 Naslov predmeta: URGENTNA MEDICINSKA POMOĆ
Nivo: dodiplomski Godina: I Semestar: II ECTS kredita: 2,5
Odgovorni nastavnik: Prof.dr Zoran Hadžiahmetović
Osposobiti studente 1. godine studija za nesmetano pružanje
1. Ciljevi predmeta urgentne medicinske pomoći u situacijama kada je ona neophodna i
opravdana u okvirima određenih normi i standarda.
Omogućiti studentima da povežu svoje znanje iz fundamentalnih
2. Svrha predmeta nauka sa kliničkim predmetima u onom obimu koji je neophodan za
daljnje uspješno praćenje studija a sa osnovom u prepoznavanju i
preduzimanju odgovarajućih postupaka kod životno ugroženih
pacijenata uključujući i one sa zastojem životnih funkcija.
Kroz nastavu predmeta „Urgentna medicinska pomoć“ student
3. Ishodi učenja će usvojiti slijedeća znanja :
Modul 1. Uvod u urgentnu medicinu
Cilj modula je upoznati studenta sa etičkim normama u pružanju
neodložne urgentne medicinske pomoći i postupcima kod bolesnih
ili povrijeđenih koji se ukazuju na svakom mjestu gdje za to postoji
potreba.
Modul 2. Utvrđivanje povreda i kliničkih promjena kod
životno ugroženih pacijenata
Cilj modula je upoznavanje sa svim kliničkim parametrima i
manifestacijama na koje treba obratiti pažnju pri neposrednoj
egzaminaciji i evaluaciji u vanbolničkim uvjetima koje su bitne za
preživljavanje.
Modul 3. Upoznavanje sa principima i postupcima
urgentnog zbrinjavanja
Cilj nastave je praktična primjena postupaka i vještina koja su
uvjetovane određenim oboljenjima ili povredama.
Modul 4. Kardiopulmonalna reanimacija
Cilj nastave ovog modula je savladavanje specifičnosti osnova
bazičnih životno spasavajućih postupaka odraslih i djece kroz BLS
protokol.
Vještine koje student treba znati praktično izvesti (zna kako i

čini):
1. Trijaža i pregled oboljelog / povrijeđenog
2. Procjena stanja pacijenta
3. Oslobađanje prohodnosti gornjih dišnih puteva
4. Tehnike umjetnog disanja
5. Vanjska masaža srca kod odraslih i djece
6. Kontrola vanjskog (unutarnjeg) krvarenja
7. Imobilizaciona sredstva i njihova primjena kod povreda
ekstremiteta i kičme
8. Zavoji i previjanje
9. Prijenos i transport povrijeđenih

1. Postupak kod ugriza i uboda zmija, insekata, životinja
2. Strana tijela u dišnom putu (Heimlichov hvat)
97
3. Postupak kod opeklina i smrzotina
4. Postupak kod akutnih trovanja
5. Postupci kod hipertermije, hipotermije, utapanja, električnog
udara, dekompresivne bolesti
6. Porođaj u nepripremljenim uvjetima
Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće

stavove:
1. Ovladati načinom pravilne procjene stanja oboljele ili
povrijeđene osobe.
2. Ispravno preduzeti sve mjere i postupke koji su najpotrebniji u
tom trenutku za pružanje pomoći životno ugroženoj osobi (BLS
protokol).
3. Provoditi i podržavati neophodne reanimacione postupke sve
do ukazivanja definitivne medicinske pomoći.
Nastava se izvodi u obliku
4. Metode učenja - Predavanja (10 sati) za sve studente
- Vježbe (20 sati) za grupe ne veće od 8 studenata
Način ocjenjivanja;
5. Metode procjene Parcijalni ispiti
znanja Svaki parcijalni ispit (test) sačinjen je od po 30 pitanja
višestrukog izbora (MCQ) i 5 esej pitanja po principu dopunjavanja
odgovora. Tačan odgovor na svako pitanje nosi po 1 bod, a za esej 2
boda. Skala ocjenjivanja ima maksimalno 40 bodova, a minimalan
uvjet za svaki uspješno urađen test je 25 bodova. Student koji položi
obadva parcijalna ispita uz savladana predviđena znanja i vještine
na praktičnoj nastavi nije obavezan izlaziti na završni ispit.
Praktična nastava/vježbe
Na vježbama se provodi provjera savladanih vještina koje su
studentu navedene u kartonu praktične nastave. Pet pozitivnih
ocjena sa vježbi vrijede po 4 boda. Negativne ocjene na vježbama
ne oduzimaju se ukupnom broju bodova postignutim na testovima.
Savladana predviđena znanja i vještine navedene u kartonu
praktične nastave su uvjet za formiranje konačne ocjene.
Završni ispit
Ukoliko student nije položio parcijalni ispit/e, ima mogućnost
ponovnog polaganja na završnom ispitnom roku, odnosno
popravnom ispitu.
Konačna ocjena se formira na osnovu ukupnog broja ostvarenih
bodova na parcijalnim ispitima ili završnom ispitu kao i bodova
ostvarenih na parktičnoj nastavi za savladana znanja i vještine.
Broj ukupno osvojenih bodova, dobijenih kroz sve oblike
provjere znanja, prevodi se u konačnu ocjenu kako je prikazano:
7(D) 65-74 općenito dobar ali sa značajnim nedost
98
Obavezna:
1. Hadžiahmetović Z. Urgentna medicinska pomoć, Elektronski
6. Literatura optički disk (CD – ROM), Dover & Co, Sarajevo, 2011.
Proširena:
2. Hadžiahmetović Z. Urgentna medicinska pomoć u
prehospitalnom postupku, U Šišić F. Ratna hirurgija za
studentne medicine,NIR, Sarajevo, 2001; 75 – 91.
3. Dopunska:
Hadžiahmetović Z., Vavra – Hadžiahmetović N.
Traumatologija, Avicena, Sarajevo, 2005.
Svi oblici nastave su obavezni.
Predavanja i vježbe održavaju se prema izvedbenom programu
7. Napomena nastave u odgovarajućim nastavnim bazama Katedre za hirurgiju.
Broj studenata po asistentu je između 6 i 8. Raspored studenata po
grupama bit će izvješen na oglasnoj tabli Amfiteatra Medicinskog
fakulteta u KCUS-u. Bez uredne sanitarne knjižice nije moguće
pohađati vježbe.
Položene vježbe se priznaju i na slijedećem ispitu u toku jedne
školske godine.
Opravdanost izostanka sa nastave dokazuje se valjanim
potvrdama. Student može nadoknaditi vježbe samo uz opravdanje
(najviše do 20 % izostanaka).
prethodni dogovor sa predmetnim nastavnikom ili na e–mail
h.vemi@bih.net.ba
99
PLAN PREDMETA: URGENTNA MEDICINSKA POMOĆ
Predavanje: Značaj, uloga i principi urgentnog 1
Sedmica 1. medicinskog zbrinjavanja oboljelih i povrijeđenih
Vježbe: Utvrđivanje kliničkih prioriteta (trijaža, stepeni 1

hitnosti) u urgentnom zbrinjavanju
Predavanje: Anatomija gornjih dišnih puteva. 1
Sedmica 2. Topografska anatomija srca i velikih krvnih žila i mjesta za
palpaciju pulsa
1
Vježbe: Pregled bolesnika, postupak sa povrijeđenom
osobom, utvrđivanje stanja svijesti, disanja, cirkulacije -
A,B,C,D protokol (metode provjeravanja), utvrđivanje smrti
Predavanje: Šok, kvalifikacija povreda i promjena, rane i 1
Sedmica 3. krvarenja (vanjska i unutarnja), traumatske amputacije
Vježbe: Oslobađanje prohodnosti gornjih dišnih puteva 1

(defleksija glave, podizanje donje čeljusti, evakuacija
povraćenog sadržaja)
Predavanje: Kraniocerebralne povrede i poremećaj 1
Sedmica 4. svijesti
1
Vježbe: Oslobađanja zračnog puta i tehnike umjetnog
disanja (usta na usta, usta na nos, upotreba samoširečeg
balona i maske, upotreba Guedelovog tubusa), NATO
položaj, Heimleichov hvat
Predavanja: Povrede grudnog koša, trbuha, ekstremiteta, 1
Sedmica 5. kičme i karlice
PARCIJALNI ISPIT I 1
Predavanje: Akutne bolesti/stanja koja ugrožavaju život 1
Sedmica 6. (nesvjestica-sinkopa, srčani udar – infarkt miokarda,
moždani udar – infarkt mozga ili izljev krvi u mozak,
epilepsija – padavica, hipoglikemija, hiperglikemija,
dijabetična koma, gastrointestinalna krvarenja)
Vježba: Vanjska masaža srca (određivanje mjesta 1

sternalne kompresije, kompresivna dubina i frekvenca,
odnos sa brojem ventilacija). Prekordijalni udarac.
Oživljavanje sa jednim i dva spasioca. Principi
defibrilacije.Oživljavanje u specifičnim uvjetima (djeca,
povrijeđeni, pothlađeni, utopljenici, kod udara električnom
strujom, otrovanja)
Predavanje: Opekline i smrzotine, akcidentalna stanja 1
Sedmica 7. (strana tijela u dišnom putu, utapanje, vješanje, hipertermija,
hipotermija, udar električnom strujom, udar groma,
dekompresijska/kesonska/ bolest)
100
Vježba: Urgentna medicinska pomoć pri gušenju stranim 1
tijelom (kod djece do 1 godine, djece od 1 – 8 godina),
alternativne metode pomoći (PD konikotomija)
Predavanje: Otrovanja (gljivama, biljkama, pesticidima, 1
Sedmica 8. kiselinama i bazama, etilen glikolom, bojnim otrovima) ,
alergijske reakcije na hranu i lijekove
Vježbe: Privremene metode zaustavljanja krvarenja; bez 1

odgode – digitalna kompresija bez zavojnog materijala,
digitalna kompresija pritiskom na ranu zavojnim
materijalom, stabilizirajuće mjere sa odgodom –
kompresivni zavoj, tamponada, prinudne mjere bez odgode –
podvezivanje (Escmarch, Garoux)
Predavanje: Ugrizi i ubodi zmija, insekata, životinja 1
Sedmica 9.
Vježbe: Principi i tehnike postavljanja tipičnih zavoja i 1
poveza (zavoj prsta, silazna osmica šake, okretajni zavoj
podlaktice, razilazna kornjača lakta, uzlazna osmica ramena)
Predavanje: Kardiopulmonalna reanimacija (kada i kako 1
Sedmica 10. je primjeniti). Specifičnosti reanimacijskih postupaka kod
odraslih i djece. AED defibrilacija.
Vježbe: Transport pacijenata u okviru mjera urgentne 2

medicinske pomoći; izbor sredstava za transport, transportni
položaji;
Vježbe: Principi i tehnike postavljanja tipičnih zavoja i 2
Sedmica 11. poveza (osmica vrata, veliki zavoj vrata i leđa, zvijezda na
leđima i prsima, uzlazna osmica prednje i stražnje strane
kuka, prilazna kornjača koljena, silazna osmica stopala,
povez šake tipa smotuljka, široki povez cijele ruke, osmica
lakta, kružni povez nadlaktice i podlaktice, povez ramena,
grudnog koša, povez amputacijskog bataljka, povez kuka sa
dvije marame, široki povez potkoljenice, kornjača pete,
Ruska kapa, čvorasti zavoj slijepoočnice, zavoj za jedan
obraz, zavoj za jedno i oba oko, kornjača uha, praćka za nos,
zavoj za potiljak)
Vježbe: Ciljevi i principi imobilizacije. Sredstva za 2
Sedmica 12. (priručnu – atipičnu) imobilizaciju (priručna – atipična).
Skidanje zaštitne kacige
Vježbe: Namjenska (standardna) sredstva imobilizacije; 2
Sedmica 13. Kramerove udlage, trakciona udlage, pneumatske vakumske
udlage uz odgovarajući zavojni materijal. Imobilizacija
gornjih, donjih ekstremiteta, kičme, vilica
Vježbe; Urgentni medicinski postupci u situacijama; 2
Sedmica 14. ujeda zmija i insekata (serum, press bandaža), trovanja
(identifikacija, eliminacija otrova, kontrola životnih funkcija
i eventualna primjena osnovnih principa BLS), opekotina i
smrzotina (nakon provedene procjene), porođaja u
nepripremljenim uvjetima
101
Sedmica 15. PARCIJALNI ISPIT II 1
Sedmica 16. ZAVRŠNI ISPIT za studente koji nisu položili
parcijalni/e ispit/e ili žele popraviti ocjenu
vještina studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene
u sedmici 16 i 18.
Prve dvije
septembra
102
IZBORNI PREDMETI DRUGOG SEMESTRA
Code BAM 027 Naslov predmeta: LEGALNI ASPEKTI MEDICINSKE PRAKSE
Upoznavanje sa značenjem i ulogom pravne regulative u medicini u
1. Ciljevi predmeta svrhu zaštite prava ljekara i pacijenta
Svrha predmeta je da student prihvati temeljne kriterije medicinske

2. Svrha predmeta deontologije i pravne odgovornosti zdravstvenih profesionalaca,
posebno ljekara
U toku nastave predmeta Legalni aspekti medicinske prakse student

3. Ishodi učenja će usvojiti slijedeća znanja:
Modul 1 Ljudska prava i medicinsko pravo
Cilj modula je upoznati temeljna načela medicinskog prava
Modul 2 Pravna priroda odnosa ljekar - pacijent
Cilj modula je sagledati pravnu odgovornost ljekara u vršenju
njegove profesije
Modul 3 Kaznena odgovornost ljekara
Cilj ovog modula je upoznavanje sa postojećim zakonskim
sankcijama u slučajevima nesavjesnog, samovoljnog liječenja te
nepružanja medicinske pomoći
Modul 4. Građanskopravna odgovornost ljekara
Cilj modula je upoznavanje sa slučajevima naknada štete nanesene
pacijentu i načini osiguranja ljekara
Modul 5 Prekršajna, disciplinska i strukovna odgovornost
ljekara
Cilj modula je uočavanje odgovornosti ljekara u uvjetima timskog
rada
Modul 6 Osnovna prava, dužnosti i odgovornosti pacijenta
Cilj modula je upoznavanje sa razvojem osnovnih prava pacijenta,
njegovim dužnostima i obavezom da se brine o vlastitom zdravlju.
Vještine koje student treba da usvoji:

1.pronalaženje izvora iz oblasti medicinskog prava
2.pravilno korištenje bitnih izvora medicinskog prava (zakoni,
pravilnici i ostali dokumenti)
3.način zaštite prava ljekara putem komunikacije sa relevantnim
subjektima i institucijama ( komore, sudovi, osiguravajuća društva i
sl.)
4.usvajanje metodologije izrade seminarskog rada
5.javna prezentacija seminarskog rada sa vođenjem diskusije na
zadanu temu
103
1.Ljekarska praksa zakonski je regulisana
2.Ljekar mora obavljati praksu u skladu sa važećom legislativom
zemlje jer će u protivnom kazneno odgovarati.
3.Ljekar mora da poznaje svoja zakonska prava i da ih zaštiti,
4.Ljekar mora da poznaje prava pacijenta kako bi ih mogao poštovati
Nastava se izvodi :
kratkih testova / kvizova sa 5 pitanja)
Vježbe (15 sati vježbi) interaktivna nastava tipa konsultacija za
izradu seminarskih radova, njihova prezentacija i diskusija.
Seminarski radovi (do 5 studenta po jednoj seminarskoj radnji) uz
prezentaciju tipa interaktivne nastave.
Provjera znanja studenta sadrži slijedeće elemente:

5. Metode procjene Kratki testovi - 5 kvizova. Svaki kviz ima 5 pitanja sa 3-5 odgovora.
znanja Maksimalni broj bodova 10, minimalan broj bodova 6.
Seminarski rad/vježbe: prezentacija na predavanju: 20 bodova
prezentacija na vježbi: 17 bodova
bez prezentacije: 15 -13 bodova
minimalni uslov: 11 bodova
Parcijalni ispit 1 - test MCQ pitanja i esejska pitanja (maksimalno 30,
minimalno 17 bodova.)
Parcijalni ispit 2 - tip eseja (maksimalno 40 bodova, minimalno 21
bod).
Završni ispit - Ukoliko studenti nsu zadovoljili na parcijalnim
parcijalnih ispita.

7(D) 65-74 općenito dobar, ali sa značajnim nedosta
10(A) 95-100 izuzetan uspjeh
Obavezna:
6. Literatura: • Smajkić A. Nikšić D; Bahtijarević R. Ljudska prava na život, zdravlje
i socijalnu egzistenciju u Bosni i Hercegovini. Fokus-medical d.d.
Sarajevo, 2004.
Proširena:
• Odabrani članci – zakonske odredbe u BiH (Ustav, Zakon o
zdravstvenoj zaštiti FBiH, Krivični zakon FBiH, pravila ljekarske
komore, pravilnici zdravstvenih ustanova i dr.)
Bošković Z.. Medicina i pravo. Pergamena, Zagreb,2007
Dopunska:
• UNDP. Socijalna uključenost u BiH (odabrana poglavlja),2008.
104
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12-14 sati uz
7. Napomena predhodnu najavu sekretarici Katedre ili na e-mail:
105
PLAN PREDMETA: LEGALNI ASPEKTI MEDICINSKE PRAKSE
Predavanje: Ljudska prava i medicinsko pravo (Evropska 1

Sedmica 1. konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih ljudskih sloboda)
Vježbe - seminarski rad: Konvencija o pravima djeteta 1
Predavanje: Pravo na najviši mogući standard zdravlja 1

Sedmica 2. (Evropske i svjetske Konvencije o zaštiti prava korisnika
zdravstvenih usluga)
Vježbe-seminarski rad: Konvencije o zaštiti pacijenata oboljelih 1
od različitih bolesti (Havajska konvencija i sl )
Predavanje: Pravna priroda odnosa ljekar - pacijent 1

Sedmica 3. (pravna odgovornost ljekara u vršenju njegove profesije – Zakon o
zdravstvenoj zaštiti)
Vježba - seminarski rad: Članovi zakona o zdravstvenoj zaštiti 1
koji se odnose na pravnu odgovornost ljekara i diskusija sa
primjerima
Predavanje Kaznena odgovornost ljekara (nesavjesno i 1

Sedmica 4. samovoljno liječenje)
Vježba - seminarski rad: Članovi Krivičnog zakona FBiH koji se
odnose na kaznenu odgovornost ljekara i diskusija sa primjerima 1
Predavanje: Nepružanja medicinske pomoći, ljekarska greška 1

Sedmica 5. (okolnosti pružanja medicinske pomoći, hotimična greška,
nehotimična greška, okolnoisti nastanka greške)
Vježba - seminarski rad: Prikaz ljekarske greške u medijima - 1
odnos javnog mjenja prema ljekarima
Predavanje: Granice odlučivanja, neovlašteno presađivanje 1

Sedmica 6. dijelova ljudskog tijela (trgovina ljudskim organima, jatrogeni i
terapijski doktor)
Vježba - seminarski rad: Donorske kartice – mogući problemi sa 1
mladim osobama kao donorima
Predavanje: eksperimenti na ljudima (uslovi i posljedice 1

Sedmica 7. eksperimenata na ljudima)
Vježbe - Seminarski rad: Zloupotreba položaja ljudi u svrhu 1
dobivanja pristanka za eksperiment
Parcijalni ispit 1 (modul 1, 2, 3) 1

Sedmica 8. Predavanje Građanskopravna odgovornost ljekara
Naknada štete nanesene pacijentu nesavjesnim liječenjem i
osiguranje ljekara ( modeli osiguranja u svijetu )
Vježbe - seminarski rad: Mogućnosti nagodbe ljekar pacijent u 1

slučaju nesavjesnog liječenja sa primjerima
106
Predavanje: Odgovornosti ljekara u uvjetima timskog rada (rad u 1
Sedmica 9. medicini je danas isključivo timski, ljekar je odgovoran za rad
svojih saradnika, pravni značaj medicinske dokumentacije).
Vježbe - seminarski rad: Interni pravni dokumenti u zdravstvenim 1
ustanovama – upoznavanje i prikaz
Predavanje: Posebni slučajevi odgovornosti ljekara i članova tima 1

Sedmica 10. (dijagnostičke greške, širenje infekcija, estetske operacije i sl.)
Vježbe - seminarski rad: Inspekcijski organi u zdravstvu 1
Predavanje: Osnovna prava pacijenta (kratki pregled razvoja 1

Sedmica 11. osnovnih prava pacijenta i današnje stanje)
Vježbe - seminarski rad: Historijski pregled razvoja prava na 1
zdravstvenu zaštitu u Evropi
Predavanje: Konvencije o pravima pacijenta 1

Sedmica 12. (Lisabonska konvencija o pravima pacijenta. i dr.)
Vježba - seminarski rad: Razrada i diskusija o Amsterdamskoj 1
deklaraciji o pravima pacijenta
Predavanje: Pravo na informirani pristanak, 1

Sedmica 13. (pravo na povjerljivost i privatnost, pravo na žalbu)
Vježba - seminarski rad: Slučajevi iz medija o nepoštovanju 1
formalnog pristanka
Predavanje: Deontološki principi u radu ljekara 1

Sedmica 14. (moralne vrijednosti zdravstvenog radnika i odnos prema
obavljanju radnih zadataka)
Vježbe - seminarski rad: Nepoštovanje deontoloških principa od 1
strane zdravstvenih radnika
Predavanje Dužnosti i odgovornosti pacijenata, sukrivica pacijenta 1

Sedmica 15. (obaveza pacijenta da se brine o vlastitom zdravlju i da sarađuje sa
ljekarom, pacijentovo nerazumijevanje medicinske terminologije))
Vježbe - seminarski rad: Obaveza pojedinca da vodi zdrav način
života – primjeri iz vlastitog iskustva
Parcijalni ispit 2 (modul 4,5, 6) 1
Sedmica 16. ZAVRŠNI ISPIT 1. Termin za studente koji nisu položili

parcijalni/e ispit/e ili žele popraviti ocjenu

studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u sedmici 16 i
18.
Prve dvije
septembra
107
Code BAM 028 Naslov predmeta: KLINIČKA ANATOMIJA
Nivo: dodiplomski Godina: I Semestar II ECTS kredita: 2.5
Cilj je da nastavom iz predmeta Klinička anatomija, kroz klinički
1. Ciljevi predmeta pristup student objektivizira znanje iz anatomije i shvati
svrsishodnost dobrog poznavanja morfologije ljudskog tijela.
Svrha predmeta je upoznavanje studenta sa morfo-funkcionalnom

2. Svrha predmeta organizacijom ljudskog tijela kliničkoj važnosti pojedinih regija i
snalaženje u prostornoj orijentaciji unutar regija, što je neophodan
preduslov za usvajanje znanja i vještina iz kliničke medicine.
Kroz nastavu predmeta „Klinička anatomija” student će usvojiti

Modul 1. Uvod u kliničku anatomiju, klinička anatomija
kičmenog stuba i kičmene moždine, osnove površinske anatomije
Uvod u kliničku anatomiju. Klinička anatomija kičmenog stuba,
zigapofizijalni zglobovi, prelomi kičme, prolaps intervertebralnog
diskusa, refleksni mišićni spazam, ozljeda perifernog živca, kliničke
procedure (lumbalna punkcija, spinalna anestezija, epiduralna
anestezija). Upoznavanje sa površinskim karakteristikama klinički
važnih struktura uz korelaciju tih struktura sa funkcijom (za pokrete i
refleks), što čini anatomski temelj fizikalnog pregleda
Cilj modula: Student treba da stekne znanje o značaju kliničke
anatomije, u modernoj medicinskoj edukaciji kao i o interakciji
anatomija - klinička anatomija. Znanje o pravilnoj interpretaciji RTG
snimaka kičme, uočiti razliku između normalne građe poremećenih
struktura, a kroz upoznavanje sa kliničkim procedurama treba znati
pristup na određene dijelove kičmenog stuba i kičmenih ovojnica kao
i raspored izlaska spinalnih nerava u interventnoj medicini.
Modul 2. Klinička anatomija toraksa
Površinska anatomija i prominentne koštane tačke, prednji torakalni
zid, topografija dojke, limfna drenaža i njen značaj u širenju
karcinoma dojke. Projekciju i topografiju dušnika, bronhusa pluća,
pleure i srca. Auskultatorne tačke, i klinički značaj vaskularizacije
srca u koronarografiji. Analiza srčane sjene na RTG
snimcima.Intererkostalni nervni blok. Odnos donjih rebara, pleure i
bubrega i jetre. Otvori na dijafragmi i njihov klinički značaj.
Segmentacija pluća i njen značaj u kliničkoj praksi.
Cilj modula: Student treba da stekne znanje o zidovima toraksa,
njihovu vizualizaciju na RTG snimcima, te da uoči razliku između
normalne anatomske građe i malformacije zidova grudnog koša.
Praktični značaj projekcija organa i seroznih opni torakalne šupljine.
108
Modul 3. Klinička anatomija abdomena i zdjelice
Zidovi abdomena, topografija prednjeg abdominalnog zida.
Projekcije trbušnih organa topografske tačke. Slaba mjesta prednjeg
trbušnog zida Kliničko anatomski značaj portokavalnih anastomoza
Segmentacija jetre i njen klinički značaj. Hepato-duodeno-pancreas.
Vaskularizacija i limfna drenaža organa abdomena i zdjelice, značaj u
širenju malignih oboljenja. Opstrukcije šupljih organa, posljedice
opstrukcije izvodnih kanala žlijezda koje pripadaju organima trbušne
šupljine. Visceralni bol. Porođajni kanal. Značaj poznavanja koštanog
zdjeličnog obruča pri porođaju.
Cilj modula
Student treba da stekne znanje o zidovima trbušne šupljine,
praktičnom značaju projekcija organa, i palpatornih tački pojedinih
organa na prednjem trušnom zidu. Student treba kroz CT i MRI
snimke da upotpuni znanje iz topografske i sistemske anatomije
abdomena i zdjelice,
Modul 4. Klinička anatomija gornjeg i donjeg ekstremiteta
Odnos sudovno živčanih i koštanih struktura. Radiološki prikaz i
klinička anatomija zgloba ramena, lakta, kuka, koljena i stopala.
Lezije nerava gornjeg i donjeg ekstremiteta, simptomatologija i
klinički značaj. Perkutana arterijska kateterizacija.
Cilj modula
Student treba da proširi znanje o klinički važnim topografskim
prostorima gornjeg i donjeg ekstremiteta te da ispade funkcije
pojedinih dijelova prati narušavanje normalnog anatomskog
integriteta.
Modul 5. Klinička anatomija glave i vrata
Angiografski prikaz vaskularizacije mozga. Hematoencefalična i
hematolikvorna barijera. Poremećaji u cirkulaciji cerbrospinalnog
likvora i humor aquosusa. Kliničko - anatomski aspekt
hidrocephalus-a.
Anatomsko radiološka korelacija aksijalnih, koronalnih i sagitalnih
CT i MRI skenova mozga. Klinički značaj poznavanja građe larynx-a
kod Vicq-Azyrove koniotomije. Blokada cervikalnog i brahijalnog
pleksusa (supraklavikularni pristup)
Kroz nastavu iz predmeta „Klnička anatomija” student treba usvojiti

slijedeće vještine:
1.prepoznavanje normalnog i narušenog anatomskog integriteta,
koštano-zglobnog sistema čovjeka.
2. prepoznavanje i orijentaciju na CT, MRI i RTG snimcima
3. prepoznavanje anatomsko-funkcionalnih korelacija
Kroz nastavu iz predmeta „Klnička anatomija” student mora

praktično izvesti slijedeće vještine:
1. palpacija izbočenja na kostima gornjeg i donjeg ekstremiteta
2. inspekcija, palpacija i pokretanje zglobova ljudskog tijela
3. palpacija perifernih pulzacija krvnih žila vrata, gornjeg i donjeg
ekstremiteta
109
4. palpacija struktura prednjeg torakalnog zida uz praćenje disanja
5. palpacija struktura prednjeg trbušnog zida i ingvinalnog kanala
Nakon odslušane nastave iz predmeta Klinička anatomija student
će usvojiti slijedeće stavove:
1. Posmatrati čovjeka kao morfo-funkcionalni nedjeljivu cjelinu
2. Kliničkim pristupom student objektivizira znanje iz anatomije i
shvata svrsishodnost dobrog poznavanja normalne morfologije
ljudskog tijela.

4. Metode učenja - predavanja (15 sati) za sve studente koji se opredijele za ovaj
izborni predmet
- vježbi (15 sati) za grupe ne veće od 10 studenata.
Za savladavanje nastavnog programa nastava se izvodi u formi
interaktivne nastave i to:
predavanja - problem orijentisano učenje sa unaprijed pripremljenim
temama i aktivnim učešćem studenata,
vježbe - disekcioni pristup na klinički važne regije na preparatima
kadavera, kao anatomsko-radiološka korelacija RTG, CT i MRI
snimaka
Test : MCQ test sa 30 pitanja

5. Metode procjene 16,17 tačnih odgovora 11 bodova
znanja 18-21 tačnih odgovora 14 -20 bodova
22-25 tačnih odgovora 21-27 bodova
2. Analiza snimka (RTG, CT, MR, UZ) i identifikacija sa
kliničko-anatomskog aspekta - do 10 bodova
Završna ocjena
1.Prisustvo na predavanjima do 15 bodova
2.Prisustvo i aktivan angažman na vježbama do 35 bodova
3.Test do 40 bodova
4.Analiza snimka do 10 bodova

Obavezna
6. Literatura UDŽBENICI:
• Kulenović, Kapur,: Priručnik kliničke anatomije (u pripremi)
• Milisavljević M.: Klinička anatomija, Nauka Beograd 2002.
ANATOMSKI ATLASI
110
• Sobotta: Atlas anatomije čovjeka, Slap, Jastrebarsko 2001 ili
• Netter F.: Atlas anatomije čovjeka, Data status, Beograd 2004
Proširena
• Nikolić V, Keros P: Klinička anatomija abdomena, Naklada
Ljevak, Zagreb 2000.
• Malobabić S., Gudović R.: Klinička neuroanatomija. Zavod za
udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1995.
• Moore KL, Dalley AF. Clinically oriented anatomy. Philadelphia:
Lippincott Williams & Wilkins, 1999.
• Standring S,: Gray’s Anatomy: The Anatomical Basis of Clinical
Practice, 2004.
• Snell R,: Clinical Anatomy, Paperback 2003
Dopunska:
• Leonhard, Kahle, Platzer: Priručni anatomski atlas, Medicinska
naklada, Zagreb 2006.
• Keros P, Pećina M, Funkcionalna anatomija lokomotornog sistema
Naklada Ljevak, Zagreb 2007.
Studenti su dužni da slijede sve predviđene aktivnosti i redovno

7. Napomena prisustvuju i aktivno učestvuju u svim oblicima nastave. Predavanja,
i vježbe održavaju se prema izvedbenom programu nastave iz
Kliničke anatomije na Katedri za anatomiju. Grupa studenata koji
pohađaju ovaj izborni predmet je 30 - 50 studenata. Broj studenata po
asistentu je 10.
Opravdanost izostanaka sa vježbi i predavanja dokazuje sa
vjerodostnojnim potvrdama. Samo uz opravdanje student može
nadoknaditi 20% izostanaka iz cjelokupne nastave.
Termin konsultacija za studente je svakim danom od 12-14 sati uz
111
PLAN PREDMETA: KLINIČKA ANATOMIJA
Predavanje: Definicija kliničke anatomije.

Sedmica 1. -Značaj kliničke anatomije u modernoj medicinskoj edukaciji. 1
-Interkacija anatomija-klinička anatomija. Mjesto kliničke
anatomije u medicinskom kurikulumu.
-Osnovni pojmovi i terminologija.
Predavanje: Kičmeni stub. Kliničko-anatomski značaj

Sedmica 2. primarnih i sekundarnih krivina kičmenog stuba. Veze između 1+1
pršljenova i njihov klinički značaj. Protruzija intervertebralnog
diskusa (nivoi i simptomatologija).
Vježbe: Radiološki prikaz cervikalne, torakalne i lumbalne
kičme (analiza snimaka)
Predavanje: Kičmena moždina i kičmeni živci. Struktura

Sedmica 3. kičmene moždine. Moždinske ovojnice. Kliničko-anatomski 1+1
aspekt vaskularizacije kičmene moždine. Organizacija kičmenog
živca. Dermatomi i miotomi. Lezije kičemene moždine
(poliomijelitis, tabes dorsalis, Brown-Sequardov sindrom,
siringomijelija, traume kičmene moždine-hemisekcija i
kompletna transverzalna sekcija kičmene moždine). Kliničke
procedure (lumbalna punkcija, spinalna anestezija, epiduralna
anestezija)
Vježbe: Mape dermatoma i miotoma. Mijelografija. CT i MR
prikaz kičmene moždine.
Predavanje: Površinska anatomija i prominente koštane

Sedmica 4. orijentacione tačke. Koštana anatomija grudnog koša. 1+1
Interkostalni prostori i njihov sadržaj. Prednji torakalni zid.
Topografija, vaskularizacija, inervacija i limfa dojke. Kliničko-
anatomski značaj benignih i malignih tumora dojke sa posebnim
osvrtom na infiltrativni duktalni karcinom.
Vježbe: Identifikacija i analiza koštanih i mekotkivnih struktura
na RTG snimcima grudnog koša. Radiografski prikaz dojke;
duktogram, kosi i kraniokaudalni mamogram. UZ dojke.
Predavanje: Projekcije i topografija dušnika, dušnica, pluća,

Sedmica 5. pleure i jednjaka. Topografija srca. Projekcije srčanih ušća. 1+1
Auskultacione tačke. Klinički značaj. Plasiranje centralnog
venskog katetera. Postduktalna koarktacija aorte. Aneurizma
aorte. Disrupcija aorte. Ubodne rane u predjelu prednjeg
torakalnog zida. Bipsija skalenskih limfnih čvorova. Lateralni i
stražnji torakalni zid. Kliničko-anatomski značaj. Torakostomija.
Interkostalni nervni blok. Fraktura donjih rebara. Odnos donjih
rebara, pleure, bubrega i jetre. Medijastinum. Podjela i kliničko-
anatomski značaj. Dijafragma. Otvori na dijafragmi i njihov
kliničko-anatomski značaj.
112
Vježbe: Anteroposteriorni i kosi RTG snimci grudnog koša.
Radiološko-anatomski prikaz i evaluacija. Aorta i
anteroposteriorni aortogram. Radiološko-anatomski prikaz i
evaluacija.
Predavanje: Srce. Perikard. Tamponada srca i

Sedmica 6. perikardijakocenteza. Kliničko-anatomski značaj vaskularizacije 1+1
srca. Ishemična bolest srca. Kongenitalne anomalije srca
(tetralogija Fallot, ventrikularni i atrijalni septalni defekt,
perzistentni duktus arteriozus).
Vježbe: Posteroanteriorni RTG snimak grudnog koša. Analiza
srčane sjene i njen značaj. Evaluacija položaja, oblika i veličine
srčane sjene.UZ srca. Transezofagealna ehokardiografija.
Koronarografija.
Predavanje: Zidovi abdomena. Topografija prednjeg

Sedmica 7. abdominalnog zida. Paracenteza. Anatomija abdominalnih 1+1
incizija kod pristupa trbušnim organima (medijalna,
paramedijalna, transrektalna, subkostalna, transverzalna, kosa i
torako-abdominalna incizija). Projekcije trbušnih organa na
prednjem trbušnom zidu. Topografske tačke od značaja za
palpaciju. Slaba mjesta na prednjem trbušnom zidu. Hernije.
Ingvinalni kanal. Skrotum. Defekti u razvoju (kriptorhizam i
hidrokela).
Peritonealna duplja. Parijetalni i visceralni peritoneum. Podjela
peritonealne duplje. Peritonealne strukture (omentumi i ligamenti).
Retroperitoneum, kliničko-anatomski i hirurški značaj.
Vježbe: Analiza topografsko-hirurških odnosa abdominalnih
struktura na kadaveru.
Predavanje: Krvne žile u abdomenu. Abdominalna aorta i njen

Sedmica 8. grane. Klinički značaj (aneurizma abdominalne aorte i akutna 1+1
mezenterijalna ishemija). Venozna drenaža u abdomenu. Sistem
vene azigos i hemiazigos i njihov značaj u kolateralnoj
cirkulaciji. Sistem donje šuplje vene. Portalni venski sistem.
Veze vene porte i ostalih venoznih sistema. Kliničko-anatomski
značaj porto-kavalnih anastomoza.Trbušni organi koji pripadaju
digestivnom sistemu. Abdominalni dio jednjaka, želudac, tanko i
debelo crijevo. Jetra i žučni vodovi. Projekcije i kliničko-
anatomski značaj. Segmentacija jetre i njen hirurški značaj.
Pankreas, topografija i pristupi. Kliničko-anatomska veza i
značaj hepato-duodeno-pankreasa. Slezena. Klinička anatomija i
funkcija. Klinički značaj (ruptura slezene, splenomegalija,
hipersplenizam, splenektomija).
Vježbe: Arteriografski prikaz abdominalne aorte i jenih
visceralnih grana. Radiološke dijagnostičke metode u evaluaciji
patologije pankreasa. Radiološki prikaz želuca i crijeva
kontrastnim metodama. Endoskopske metode pretrage digestivne
cijevi. ERCP i ultrazvuk žučnih kanala. Transverzalni CT i MR
prikaz abdomena na različitim nivoima.
113
Predavanje: Urinarni sistem. Bubreg, topografija, opšte
Sedmica 9. karakterisitike i unutrašnja struktura. Kliničko-anatomski značaj 1+1
vaskularizacije bubrega. Segmentacija bubrega i njen hirurški
značaj. Kliničko-anatomski aspekt transplantacije bubrega.
Vježbe: Radiološke metode prikaza bubrega i njegovih izvodnih
kanala, intravenska pijelografija. Prikaz krvnih sudova bubrega-
arteriografija.
Predavanje: Ženski reproduktivni sistem. Ovarijum i tuba
Sedmica 10. uterina, topografija i projekcije. Kliničko-anatomski aspekt 1+1
vanmaterične trudnoće. Uterus. Topografija i odnosi. Rekto-
uterina ekskavacija i njen značaj u ginekologiji. Vaginalna
porcija uterusa sa posebnim osvrtom na karcinom cerviksa.
Veze i položaj materice i njihov kliničko-anatomski značaj u
obstetriciji. Vagina i vanjski genitalni organi. Muški
reproduktivni sistem. Testis i izvodni kanali testisa.
Vaskularizacija testisa i njen značaj sa nastanak varikokele.
Ingvinalni kanal, descensus testis, kriptorhizam. Prostata. Odnosi
prostate. Benigna hiperplazija i karcinom prostate. Zdjelica i
perineum. Foramen ishiadicum majus et minus. Pudendalni
nervni blok. Mehanizam porođaja. Epiziotomija (medijalna i
mediolateralna)
Vježbe: Analiza topgrafsko-hirurških odnosa zdjeličnih organa
na anatomskom modelu i kadaveru. Histerosalpingografija.
Ultrazvuk gravidne materice.
Predavanje: Gornji ekstremitet. Koštana anatomija. Odnosi
Sedmica 11. sudovno-živčanih i koštanih struktura. Rameni, lakatni i zglobovi 1+1
šake i njihov kliničko-anatomski značaj. Vaskularizacija gornjeg
ekstremiteta. Kolateralna cirkulacija i njen značaj u hirurgiji i
traumatologiji. Plasiranje ligatura. Brahijalni živčani splet.
Organizacija i kliničko-anatomski značaj. Erb-Duchennova i
Klumpkeova paraliza. Lezije nerava gornjeg ekstremiteta i
njihova simptomatologija (n. thoracicus longus, n. axillaris, n.
musculocutaneus, n. medianus, n. ulnaris i n. radialis).
Suprakondilarni prelomi humerusa i njihov kliničko-anatomski
značaj. Šaka sa kliničko-anatomskog i hirurškog aspekta.
Vježbe: Radiolški prikaz koštano-zglobnih struktura gornjeg
ekstremiteta. Evaluacija snimka kod spiralnog preloma humerusa
i tipične frakture radijusa. Analiza RTG snimaka šake.
Predavanje: Donji ekstremitet. Koštana anatomija. Odnosi
Sedmica 12. sudovno-živčanih i koštanih struktura.Bedreni, koljeni i zglobovi 1+1
stopala i njihov kliničko-anatomski značaj. Vaskularizacija
donjeg ekstremiteta. Femoralna arterija i perkutana arterijska
kateterizacija. Akutna i hronična arterijska ishemija. Kolateralna
cirkulacija i njen značaj u hirurgiji i traumatologiji. Plasiranje
ligatura. Venozna drenaža. Površne vene donjeg ekstremiteta i
varikoziteti. Lumbo-sakralni živčani splet. Organizacija i
kliničko-anatomski značaj. Lezije nerava donjeg ekstremiteta i
njihova simptomatologija(n. femoralis, n. obturatorius, n. gluteus
114
superior et inferior, n. Ischiadicus i njegove terminalne grane).
Vježbe: Kliničko-anatomski značaj femoralnog trokuta i
perkutana arterijska kateterizacija. Radiološki prikaz koštano-
zglobnih struktura donjeg ekstremiteta.
Predavanje: Glava. Vaskularizacija struktura glave. Sistem

Sedmica 13. unutrašnje karotide i vertebrobazilarni sistem i kliničko- 1+1
anatomski aspekt vaskularizacije mozga. Venska drenaža i
značaj kavernoznog sinusa. Veze vanjskih vena glave i sinusa
dure matris. Epiduralna, subduralna, subarahnoidalna i
ekstrakranijalna hemoragija. Značaj CT-a i MR-a u evaluaciji
intrakranijalnih krvarenja. Moždano stablo. Lezije kapitalnih
nerava i njihova simptomatologija. Kliničko-anatomski aspekt
vegetativnog nervnog sistema. Mali mozak. Cerebelarna ataksija.
Vježbe: Anteroposteriorni i lateralni arteriogram. Digitalna
subtrakciona karotis angiografija. Značaj CT-a i MR-a u
evaluaciji intrakranijalnih krvarenja.
Predavanje: Kliničko-anatomski aspekt međumozga.

Sedmica 14. Hipotalamo-hipofizna osovina. Endokrini sistem. Hipo i 1+1
hiperfunkcija endokrinih žlijezda. Veliki mozak.
Citoarhitektonska podjela korteksa i njen kliničko-anatomski
značaj. Bazalne ganglije i ekstrapiramidni sistem-klinički apsekt.
Kliničko-anatomski aspekt limbičkog sistema. Hipokampus i
njegova uloga u procesima pamćenja. Glavni motorni, senzibilni
i senzorički sistemi u neuroanatomiji i njihov kliničko-anatomski
značaj. Cerebrospinalni likvor i ventrikularni sistem.
Funkcionalni značaj hematoencefalične i hematolikvorne barijere
Vježbe: Analiza aksijalnih, koronalnih i sagitalnih CT i MR
skenova mozga. Anatomsko-radiološka korelacija.
Predavanje: Vrat. Lateralne anatomsko-hirurške regije vrata.

Sedmica 15. Blokada cervikalnog i brahijalnog spleta (supraklavikularni 1+1
pristup). Larinks i traheja. Laringoskopija. Vicq-Azyrova
koniotomija. Gornja i donja traheotomija.
Vježbe: Analiza topografsko-hirurških odnosa vratnih organa na
kadaverima i anatomskim modelima.
Ispit iz predmeta Klinička anatomija 1
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin, ispit za studente koji nisu

Sedmica 16. zadovoljili na parcijalnim ispitima ili žele popraviti ocjenu.

studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u 16 i 18 sedmici
Prve dvije
septembra
115
Code BAM 029 Naslov predmeta: Uvod u praktičnu epidemiologiju
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Semra Čavaljuga
Cilj nastave je da se studenti odmah na početku svoje edukacije iz
1. Ciljevi predmeta medicine upoznaju sa praktičnim radom na terenu u epidemiološkim
straživanjima. Studenti će se potpuno osposobit za samostalno
prikupljanje podataka i deskriptivnu analizu jednostavnijih
istraživanja u službi unapređenja kvalitete razumijevanja stručne
litarature. Student će naučiti kako pristupiti i uraditi jedno praktično
terensko istraživanje, upoznati se sa predmetom istraživanja, te će
uraditi analizu i prezentirati rezultate sopstvenog istraživanja.
Kandidati će ovladati elementima i primjenom metoda i načina

2. Svrha predmeta terenskog prikupljanja podataka, te osnovama deskriptivne analize
prikupljenih podataka, kao i praktičnim aspektima terenskog
istraživanja.
Kroz nastavu predmeta „Uvod u terensku/praktičnu epidemiologiju“

3. Ishodi učenja student će usvojiti znanja iz slijedećih modula:
1.Uvod u terensku/praktičnu epidemiologiju
Cilj modula je da se studenti upoznaju sa osnovama terenskih
epidemioloških istraživanja, te predmetom, metodama, definicijama i
elementima praktične epidemiologije i mjestu epidemiologije u
medicinskoj nauci i praksi. Studentima će biti predstavljene osnovne
determinante fizičkih, bioloških, demografskih, okolišnih i socio-
ekonomskih efekata uticaja na zdravlje i bolest u populaciji.
2. Dizajniranje terenskog istraživanja
Cilj modula je da studenti praktično ovladaju pravilnim izborom
deskriptivne epidemiološke studije sa ciljevima i hipotezama,
osnovama pretraživanja literature i dizajniranju jednog deskriptivnog
istraživanja.
3. Praktični aspekti u deskriptivnoj epidemiologiji
3.1. Praktično prikupljanje podataka sa organizacijom podataka
3.2. Metode pretraživanje literature
3.3. Uzorkovanje u praksi
3.4. Pripreme i izrada upitnika
3.5. Biasi/greške, vrste biasa
Cilj modula je da se studenti upoznaju sa organizacijom
epidemiološkog terenskog istraživanja, te ovladaju vrstama, načinima
i metodama prikupljanja podataka, i nauče osnovne metode
pretraživanja literature, uzorkovanja i dizajna upitnika na praktičnim
primjerima.
4.Primjena metoda statističke obrade podataka u
terenskoj/praktičnoj epidemiologiji
4.1. Tabelarni i grafički prikaz prikupljenih podataka i rezultata
analize
4.2. Deskriptivna analiza prikupljenih podataka
116
4.3. Interpretacija i analiza rezultata odabrane studije
4.4. Reprezentativnost rezultata
4.5. Prednosti i limitacije deskriptivnih studija
Cilj modula je da studenti ovladaju osnovnim elementima pravilnog
tabelarnog i grafičkog predstavljanja vlastitih prikupljenih podataka,
te nauče osnovne metode deskriptivne analize prikupljenih podataka i
rezultata kroz analizu stvarnog istraživanja.
5. Prezentacije podataka i rezultata
Cilj ovoga modula je da studenti ovladaju pravilima prezentovanja
prikupljenih podataka i dobivenih rezultata.
Kroz nastavu predmeta „Uvod u terensku/praktičnu
epidemiologiju“ student će ovladati slijedećim vještinama:
Vještine koje svaki student mora znati praktično izvesti nakon
odslušane nastave iz biostatistike
1.znati dizajnirati jednostavno praktično terensko istraživanje
2.savladati osnove pregleda literature i prikupiti podatke sopstvenim
istraživanjem
3.znati osnovne metode uzorkovanja (prosti, slučajni i stratificirani) i
odabrati reprezentativan uzorak
4.ovladati metodama deskriptivne analize jednostavnijih
deskriptivnih istraživanja - dobivenih istraživanjem
Vještine koje svaki student treba poznavati:
1.dizajniranje upitnika za specifične studije
2.vrste deskriptivnih epidemioloških studija
3.protumačiti razlike i odnose između pojedinih deskriptivnih studija.
4.identificirati osnovne efekte fizičkih, bioloških, demografskih,
okolišnih i socio-ekonomskih determinanti zdravlja i bolesti u BiH
5.analizirati rezultate deskriptivnih epidemioloških studija
Nakon odslušane i položene nastave iz Uvoda u praktičnu

epidemiologiju student bi morao usvojiti slijedeće stavove:
1.poznavanje osnovnih metoda i elemenata istraživanja u terenskoj
epidemiologiji olakšava razumijevanje literaturnih podataka ali i
pomaže u svakodnevnoj medicinskoj nauci i praksi.
2.postoji više vrsta biasa/grešaka u terenskim istraživanjima koje je
moguće izbjeći.
3.poznavanje metodologije izbora adekvatne epidemiološke studije
dovodi do relevantnih rezultata istraživanja
4.samo terenska istraživanja sa adekvatno odabranom metodologijom
mogu imati naučno validne i praktično primjenjljive rezultate
5.poznavanje prednosti i limitacija deskriptivnih epidemioloških
studija rezultira adekvatnom primjenom deskriptivne epidemiologije
Nastava je organizovana po sedmicama: svake druge sedmice su 2

4. Metode učenja časa predavanja odnosno 2 časa vježbi u istom terminu.
Uvodna predavanja su klasičnog tipa, po principu kolektivnog učenja,
dok su sva ostala predavanja organizovana po principu seminarske
nastave. Gdje god je to moguće dati su stvarni primjeri istraživačke i
epidemiološke prakse. Svaki termin vježbi traje 2 školska časa.
117
Kompletne vježbe iz ovoga predmeta su koncipirane interaktivno, na
problem orijentisanom učenju i primjerima iz stvarne prakse.
Studentske grupe bi trebale biti 10, maksimalno 15 studenata.
Seminarski rad je obavezan, samostalni rad studenata. Studenti će
samostalno raditi na unaprijed dogovorenu temu. U okviru
seminarskog rada, studenti će ići na teren da bi obavili istraživanje i
napisali projekat epidemiološkog istraživanja sa rezultatima.
Ukupno po semestru će biti:

- 4 termina predavanja - ukupno 8 časova predavanja
- 5 termina vježbi u sali/kontakt sa asistentima (ukupno 10 kontakt
sati sa asistentima) dok je 6 časova vježbi planirano za odlazak na
teren i izradu seminarskih radova - ukupno 1 seminarski rad u
semestru
ukupno 10 časova vježbi u sali+5 časova terenskog rada.
- 6 časova seminara, od čega 4 za dizajn i izradu seminarskog rada, 1
čas za finaliziranje izvještaja studije - seminarskog rada i 1 čas za
prezentaciju studentskih radova uz pitanja i diskusiju
Seminarski rad se sastoji od odlaska studenata na teren i pisanja

grupnih seminarskih radova na temu:
1.terensko epidemiološko istraživanje faktora koji utiču na zdravlje
populacije.
Seminarski rad, u dogovoru sa predmetnim nastavnikom i
odgovornim asistentom, se radi po metodologiji izrade projekta i
prezentuje se javnom prezentacijom svim ostalim studentima.
Evaluacija znanja se vrši dodijelom bodova za svaki oblik aktivnosti i

5. Metode procjene provjere znanja tokom semestra i na završnom ispitu. Struktura
znanja ocjenjivanja:
- aktivno učešće tokom nastave 10% ukupne ocjene
- seminarski rad 60% ukupne ocjene
- prezentacija rada sa usmenim odgovorima na postavljena pitanja u
toku prezentacije kao završni ispit 30% ukupne ocjene
Zaključna ocjena se izračunava kao ponderisana aritmetička sredina

svih ocjena tokom semestra (odnosno zajednička aritmetička sredina)
10(A) 95-100 izuzetan uspjeh bez ili sa neznatnim
greškama
118
Obavezna
6. Literatura – S. Čavaljuga i M. Čavaljuga: Biostatistika, osnovni principi i
metode, Medicinski fakultet, Sarajevo, 2009.
Proširena
– Z. Radovanović. Terenska epidemiologija. Medicinski fakultet
Univerziteta u Beogradu. 2000.
Dopunska
– R. Beaglehole, R. Bonita, T. Kjellstrom: Basic Epidemiology.
World Health Organisation Geneva, 1993.
Na nastavu nije dozvoljeno donositi neautorizivane kopije
7. Napomena literature!
Maksimalan broj studenata za ovaj predmet je 50!
Seminarski rad je obavezno predati najkasnije 5 dana prije
predavanja sa prezentacijom.
Svi oblici nastave su obavezni. U slučaju više od 20% izostanaka sa
nastave (opravdanih ili neopravdanih) studenti su obavezni
kolokvirati i propuštena predavanja i vježbe u dogovoru i najavi sa
asistentima, odnosno predmetnim nastavnikom.
Termin konsultacija oglašen je na katedri uz prethodnu najavu na
e-mail: danijela.janota@mf.unsa.ba
119
PLAN PREDMETA: UVOD U PRAKTIČNU EPIDEMIOLOGIJU
Predavanje
Sedmica 1. 1. Uvod u terensku praktičnu epidemiologiju 2
a. istorijat i osnovni principi epidemioogije
b. predmet i ciljevi epidemiologije, sa posebnim osvrtom na
praktičnu epidemiologiju
c. osnovni pojmovi i elementi
d. mjesto epidemiologije u medicinskoj nauci i praksi.
e. osnovne determinante fizičkih, bioloških, demografskih,
okolišnih i socio-ekonomskih efekata uticaja na zdravlje i
bolest u populaciji
Vježbe
Sedmica 2. Metode pretraživanja literature 2
Predavanje
Sedmica 3. 2. Deskriptivne epidemiološke studije 1
a. studija slučaja – case report
b. studija serije slučajeva – case series report
c. ekološke studije 1
d. presječne studije
3. Formiranje ciljeva
4. Formiranje hipoteza
5. Diskusija za odabir teme
Vježbe
Sedmica 4. Dizajniranje deskriptivne epidemiološke studije na dogovorenu 2
temu
Predavanje
Sedmica 5. 6. Uzorkovanje: Prednosti i nedostaci uzorkovanja u praksi 1
7. Priprema i izrada upitnika 1
Vježbe
Sedmica 6. Odabir uzorka i izrada adekvatnog upitnika u odnosu na 2
odabranu temu
Vježbe
Sedmica 7. Prezentacija uzorka i upitnika i diskusija 2
Samostalni rad studenata

Sedmica8–11. Terenski rad – prikupljanje podataka na terenu 8
Predavanje
Sedmica 12. 9. Primjena metoda statističke obrade podataka u terenskoj 2
epidemiologiji
a. Tabelarni i grafički prikaz prikupljenih podataka i
rezultata analize
120
b. Deskriptivna analiza prikupljenih podataka
c. Interpretacija i analiza rezultata odabrane studije
10. Osnovni elementi prezentacije podataka i rezultata
Vježbe
Sedmica 13. Analiziranje podataka deskriptivne studije 2
Samostalni rad studenata

Sedmica 14. Finaliziranje izvještaja studije – seminarskog rada 2
Predavanje
Sedmica 15. Prezentacija studentskih radova uz pitanja i diskusija 2
Ispit

Sedmica 16. zadovoljili na parcijalnim ispitima ili žele popraviti ocjenu.

16 i 18.
Prve dvije
septembra
121
Code BAM 021 Naslov predmeta: GENETIČKO SAVJETOVANJE I
EKOGENETIKA
Nivo: dodiplomski Godina: prva Semestar: II ECTS kredita: 2
Odgovorni nastavnik: Prof. dr. Amira Redžić
Omogućiti studentu da genetičko savjetovanje shvati kao proces
1. Ciljevi predmeta komunikacije za sprečavanje nastanka ili prenošenja genetičkog
poremećaja, koji kasnije prenatalna dijagnostika neinvazivnim
postupcima može izdiferencirati kao specifični hromosomski i
monogenski poremećaj.
Student treba razumjeti da je kancerogeneza višestepeni proces u kome
učestvuju mnogi genetički i epigenetički događaji u proto-onkogenima,
tumor supresorskim genima i antimetastatskim genima.
Kroz nastavu iz predmeta Genetičko savjetovanje i ekogenetika
2. Svrha predmeta student će razumjeti značaj prenatalne dijagnostike u efikasnom
liječenju ploda in utero (prenatalno liječenje), te prihvatiti savemeno
poimanje ekogenetičkih dešavanja (“katastrofa”) i drugih oblika
vanrednih stanja na zdravlje ljudi, sa mjerama konkretnog djelovanja,
prevencije i održivog upravljanja vlastitim zdravljem.
U toku nastave iz predmeta Genetičko savjetovanje i ekogenetika
3. Ishodi učenja studenti će usvojiti sljedeća znanja kroz module:
Modul 1. Genetičko savjetovanje
Cilj modula je upoznati studente sa utvrđivanjem mogućeg uzročnika,
izračunavanjem i predočavanjem rizika razmatranjem mogućnosti unutar
genetičkog savjetovanja, komunikacije i podrške.
Modul 2. Prenatalna dijagnostika i reproduktivana genetika
Cilj modula je pojašnjenje da li je potrebna prenatalna dijagnostika ili
ne. Ishodi su sa posebnim osvrtom na reproduktivno zdravlje i moguće
probleme.
Modul 3. Geni u ponašanju čovjeka
Cilj modula je upoznati studenta sa ocjenom, tj. načinom aplikativnosti
ispoljavanja gena u životu čovjeka.
Modul 4. Ekogenetika
Cilj modula je približiti studentu uticaj genetičke konstitucije čovjeka i
efekat bioloških, hemijskih i fizičkih agenasa iz okoline na zdravlje
čovjeka kroz mjere ekološke prevencije.
Modul 5. Kancerogeni u radnoj i životnoj sredini
Cilj modula je upoznati studenta da je transformacija ćelija posljedica
multiplih genskih mutacija koje se dešavaju svuda oko nas, čime uzrokuju
nastajanje onkogena.

− komunikacija sa osobom kojoj je potrebno genetičko savjetovanje
− pružiti pacijentu odgovarajuću informaciju o mogućnosti
kancerogenog djelovanja određenih supstanci i materijala iz
životne i radne okoline, koje ugrožavaju zdravlje čovjeka.
• Sintetička ocjena rezultata ekogenetike je aplikativna na zdravlja
čovjeka u biomedicinskim naukama.
122
• Liječnik treba poštivati rezultate ekogenetike i mogućnosti njene
primjene u prenatalnoj dijagnostici.
Didaktički oblici rada:
4. Metode učenja a. predavanja - 15 sati
b. seminarski rad u grupi ili individualno - 11 sati
c. rad studenata na terenu (broj studenata u grupi shodno problemu
istraživanja) i ex situ opservacije odabranih slučajeva, sa
uključenom diskusijom svih studenata - 4 sata
d. konsultativni rad
Studenti će biti provjeravani kontinuirano tokom nastave i kroz
5. Metode procjene završni i popravni ispit.
znanja
Kontinuirana provjera znanja obuhvata provjeru usvojenog znanja
kroz teoretsku nastavu putem dva parcijalna ispita, te usvojenih znanja i
vještina putem medicinsko-ekogenetičkog eseja, seminara i ex situ
opservacije odabranog slučaja.
Parcijalni ispiti (1. i 2. dio)

Parcijalni ispiti 1. i 2. su pismeni ispiti u vidu MCQ testa sa po 25
pitanja. Svaki tačan odgovor na MCQ pitanje nosi 1 bod, ukupno 25
bodova po parcijalnom ispitu. Da bi se ispit smatrao položenim
potrebno je osvojiti minimalno 14 bodova na svakom parcijalnom
ispitu. Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim bodovima pri formiranju
konačne ocjene. Student koji nije položio parcijalni ispit / ispite, polaže
nepoloženo gradivo na završnom ispitu.
Medicinski eko-genetički esej

Na ovom dijelu ispita će se obrađivati zadate teme. Student kroz ovaj
oblik ispita može osvojiti maksimalno15 bodova. Da bi se ovaj dio
ispita smatrao položenim, student mora osvojiti minimalno 8 bodova.
konačne ocjene.
Seminari
Teme seminara su definisane programom predmeta.
Seminar na zadanu temu priprema grupa od najviše pet studenata.
Student je dužan napisati seminarski rad, pripremiti prezentaciju i javno
je prezentirati u predviđenom terminu u toku nastave, uz mogućnost
interaktivnog sudjelovanja više studenata. Maksimalan broj bodova koji
student može osvojiti je 20, a minimalni broj bodova za priznavanje
ovog dijela ispita je 11. Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim
bodovima pri formiranju konačne ocjene.
Za uspješno realizovanu opservacija odabranog slučaja student

može osvojiti 5 bodova. Kroz redovno prisustvo predavanjima i
seminarima student može dobiti 5 bodova.
Svi osvojeni bodovi se dodaju ostalim stečenim bodovima pri
formiranju konačne ocjene.
Završni ispit
123
Na završnom ispitu studenti polažu dio gradiva koji nisu položili (ili
nisu zadovoljni ocjenom) tokom kontinuirane provjere znanja, na isti
način kao i tokom kontinuirane provjere.
Popravni ispit
Ukoliko student nije položio dio ispita u toku kontinuirane provjere i
na završnom ispitu, nepoložene dijelove polaže na popravnom ispitu.

Broj ukupno osvojenih bodova dobivenih kroz sve oblike provjere
znanja prevodi se konačnu ocjenu na sljedeći način:
5 (F, FX) < 54 ne zadovoljava minimalne kriterije
6 (E) 55-64 zadovoljava minimalne kriterije
7 (D) 65-74 općenito dobar, ali sa značajnim nedosta
8 (C) 75-84 prosječan, sa primjetnim greškama
9 (B) 85-94 iznad prosjeka, sa ponekom greškom
10 (A) 95-100 izuzetan uspjeh sa neznatnim greškama
Obavezna
6. Literatura 1. Berberović Lj., Šošić B., Redžić A. Vrijeme genetike. NIR, Klinički
centar Univerziteta u Sarajevu, 2007.
2. Berberović Lj. Bioantropologija. Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo,
2005.
3. Radmilović VD. Kancerogeni u radnoj i životnoj sredini. IP
„Velarta”, Beograd, 2002.
Proširena:
1. Brown PJ, Inhorn MC. The Anthropology of Infectious Disease:
International Health Perspectives. Routledge, 1998.
Dopunska:
 Journal of Public Health
 EcoHealth
 Conservation Medicine: Human Health
 The Journal of Primary Prevention
http://www.springer.com/medicine/journal/10935
 Prevention Science
http://www.springer.com/public+health/journal/11121
 Quality of Life Research · An International Journal of Quality of
Life Aspects of Treatment, Care and Rehabilitation - Official
Journal of the International Society of Quality of Life Research
http://www.springer.com/medicine/journal/11136
 Global Public Health : An International Journal for Research, Policy
and Practice
http://www.tandfonline.com/toc/rgph20/current#.Uhr8qBtpmXY
 Journal of Nutritional & Environmental Medicine
http://www.tandf.co.uk/journals/journal.asp?issn=1359-
0847&subcategory=HS160000
Svi oblici nastave su obavezni. Student može imati maksimalno 20%
7. Napomena izostanaka sa nastave (uz validno opravdanje).
Konsultacije za studente su svaki dan od 12- 14 sati, uz prethodnu
najavu sekretarici Katedre na e-mail: dzelila.tabakovic@mf.unsa.ba
124
PLAN PREDMETA: GENETIČKO SAVJETOVANJE I EKOGENETIKA
Sedmica Oblik nastave Broj sati
Predavanje: Koncept genetičkog savjetovanja kao procesa
komunikacije i edukacije, koji se odnosi na razvoj i/ili 2
Sedmica 1. prenošenje nasljednih bolesti.
Utvrđivanje parametara koji upućuju ka preciznijoj
dijagnozi u medicinskoj genetici
Predavanja: Izračunavanje i predočavanje rizika,
kvantifikacija - numerička vrijednost rizika, kvalifikacija - 2
Sedmica 2.
priroda rizika, smještanje rizika u kontekst i razmatranje
mogućnosti rizika, komunikacija i podrška.
Predavanja: Genetičko savjetovanje direktiva ili ne. Ishod
genetičkog savjetovanja. Posebni problemi u genetičkom 2
Sedmica 3.
savjetovanju: konsangvinitet, incest, usvajanje i genetički
poremećaji, osporavanje očinstva.
Seminar za sve studente koji je rezultat prethodnih
predavanja: 2
Sedmica 4.
Izrada upitnika sa podacima validnim za genetičko
savjetovanje
Predavanja: Urođeno i stečeno u ponašanju čovjeka.
Fenotipska plastičnost i norme reakcija. Genetička 2
asimilacija i Boldvinov efekat. Identifikacija gena
Sedmica 5. uključenih u kontrolu ponašanja. Efekat pojedinačnih gena.
Analiza vezanosti gena, genetičkih markera i ekstremnih
fenotipova. Metode procjene genetičkih i sredinskih uticaja
na ponašanje čovjeka.
Predavanja: Genetičke osnove poremećaja i variranja
Sedmica 6. kognitivnih sposobnosti ljudi. 2
Ponašanja sa urođenom osnovom i okolinskom dogradnjom.
Seminar za sve studente koji je rezultat prethodnih
predavanja: 1
Analiza upitnika sa podacima validnim za genetičko
Sedmica 7. savjetovanje.
Seminar:
PARCIJALNI ISPIT 1. dio 1
Samostalni rad studenata:
Sedmica 8. Terenski rad – prikupljanje podataka o prethodno urađenim 2
temama.
Samostalni rad studenata:
Sedmica 9.
Terenski rad – prikupljanje podataka o prethodno urađenim 2
temama.
Seminar:
Sedmica 10. Prezentacija podataka sa terena, izrada anketnih upitnika, 2
diskusija i donošenje zajedničkih zaključaka
Predavanja: Ekogenetika- razlike u osjetljivosti na
Sedmica 11.
biološke i infektivne agense. 2
125
Razlike u riziku na razvoj kolagenih bolesti i fenomen
asocijacije
Predavanja: Različita osjetljivost na hemijske agense, 1
Sedmica 12. inhalante. Mehanizmi kancerogeneze.
Seminar: Diskusija uz navođenje vlastitih primjera i 1
iskustava o reakcijama na različite vrste alergena.
Predavanja: Maligne bolesti čovjeka i ekogenetika.
Sedmica 13. Teorija o genima uključenim u kancerogenezu i mehanizmi 2
tumorske geneze.
Seminar: Prezentacija studentskih radova o biološkim,
Sedmica 14. fizičkim i hemijskim agensima i njihov uticaj na pojavu 2
malignih bolesti kod čovjeka uz pitanja i diskusiju.
Seminar: Biomarkeri i ocjena rizika za mjerenje interakcije 1
između biološkog sistema i agenasa u spoljnjoj sredini.
Sedmica 15.
Seminar: 1
PARCIJALNI ISPIT 2. dio
Sedmica 16.
zadovoljili na parcijalnim ispitima / ispitu ili žele popraviti
ocjenu.
POPRAVNI ISPIT
Sedmica 20.
vještina studenata koji nisu stekli uslove za upis završne
ocjene u sedmici 16 i 18.
Prve dvije
septembra
126

Curriculum I Godina 2013 4 (Otključani)

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Curriculum I Godina 2013 4 (Otključani)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U SARAJEVU

RADNA GRUPA ZA EVALUACIJU CURRICULIMA

Ovaj dokument je rezultat napora nastavnika i saradnika Medicinskog fakulteta da curriculum

NAČINI I METODE PROVJERE ZNANJA STUDENATA

Kontinuirana provjera znanja

Uspjeh studenata na ispitu i drugim provjerama znanja, vrjednuje se na način uporediv sa

USLOVI ZA POHAĐANJE NASTAVE

Procjena procentualnog učešća u sistemu ocjenjivanja može izgledati na slijedeći način:

NAPOMENA: U procjeni (E)CTS-a katedra mora uključiti i navesti sve silabusom

Procentualno učešće aktivnosti studenta u sistemu ocjenjivanja procjenjuje Katedra, a

Tačan akademski kalendar organizacije i realizacije studijskih programa za studijsku

Prijavljivanje izbornih predmeta i evidencija

Prof Dr Bakir Mehić

Anatomija čovjeka 1 45 60 15 120 10

Medicinska etika i sociologija 30 15 45 3.5

Izborni predmeti prvog semestra:

Historija medicine (Katedra za socijalnu medicinu)

Code BAM 011 Naslov predmeta: ANATOMIJA ČOVJEKA 1

Svrha predmeta je upoznavanje studenta sa morfofunkcionalnom

Kroz nastavu iz predmeta Anatomija čovjeka 1 student će usvojiti

Nastava se izvodi u obliku:

U toku trajanja nastave studentu će biti omogućeno samostalno

Parcijalni ispit 1 (lokomotorni sistem): MCQ test sa 30 pitanja +

Parcijalni ispit 2 (kardiovaskularni i respiratorni sistem): MCQ test

1. MCQ test sa 30 pitanja

Napomena: student može pristupiti praktičnom dijelu samo ukoliko

Parcijalni ispit 3 (digestivni, urogenitalni, endokrini i

1. MCQ test sa 30 pitanja

Napomena: student može pristupiti praktičnom dijelu samo ukoliko

STUDENTI KOJI SU REDOVNO PRISUSTVOVALI

STUDENTI KOJI SU POLOŽILI POJEDINE PARCIJALNE

Predavanje: Uvod u anatomiju. Istorijski razvoj. Podjela 1

Predavanje: Kosti trupa ( sternum i opšte karakteristike rebara, 1

Predavanje: Kosti podlaktice i šake 1

Predavanje: Koštana zdjelica kao cjelina 1

Predavanje: Ossa tarsi, ossa metatarsi, phalanges, zglobovi 1

Predavanje: Krov i baza lubanje, otvori na bazi lubanje i 1

Predavanje: Topografski prostori lobanje i kranio-facijalne 2

Predavanje: Respiratorni sistem-osnovne anatomske 2

Predavanje: Srce, fetalna cirkulacija 3

Predavanje: Usna šupljina, podjela, sadržaj, anatomski odnosi, 1

Predavanje: Žlijezde s vanjskim i unutrašnjim lučenjem, jetra, 2

Predavanje: Urinarni sistem-pregled, bubrezi, makroskopska 2

Predavanje: Polni organi žene-pregled, jajnik, jajovod, 2

Predavanje: Polni organi muškarca, prostata, muška uretra, 1

ZAVRŠNI ISPIT 1. termin

Sedmica 18. ZAVRŠNI ISPIT 2. termin

Sedmica 20. POPRAVNI ISPIT Ova sedmica je namijenjena provjeri

Modul 1. Funkcionalna citologija sa osnovama histotehnologije

Modul 2. Histologija tkiva

5. Metode procjene Kriterij

KRITERIJ OCJENJIVANJA USVOJENIH ZNANJA I VJEŠTINA

KRITERIJ OCJENJIVANJA INTERAKTIVNE NASTAVE

RAZRADA I TUMAČENJE OCJENJIVANJA – interaktivna

KRITERIJ OCJENJIVANJA PARCIJALNOG ISPITA

RAZRADA I TUMAČENJE OCJENJIVANJA – parcijalni ispit

Ocjena za pismeni i praktični dio ispita je zajednička.

ocjena broj bodova opis ocjene

Sedmica Oblik nastave i gradiva Broj sati

Vježbe: membranske organele

Vježbe: citosol i njegovi sastojci 2

Vježbe: nukleus i celularne veze 2

Vježbe: vezivna tkiva u užem smislu i s posebnim karakteristikama

Vježbe: potporno vezivno tkivo 2