TEMELJNI UDŽBENIK ZA SVE STUDENTE ARHITEKTURE I DIZAJNA!

NEIZOSTAVNA LITERATURA ZA SVE KOJI SE PROFESIONALNO

BAVE UREĐENJEM INTERIJERA!

Interijeri
Arhitektura
Dizajn
ŠESTO IZDANJE

Stanley Abercrombie
Sherrill Whiton
Ezra Stroller © Esto Photographers, Inc.

Kratki sadržaj
1. DIO STARI SVIJET
1. poglavlje Dizajn u pretpovijesti  1
2. poglavlje Egipat  11
3. poglavlje Stari istok  31
Dizajn i uređenje interijera daje cjeloviti
pregled dizajna interijera od svojih početaka u
kamenom dobu, preko drevnih civilizacija
Egipta i antičke Grčke sve do današnjih dana
moderne arhitekture. Udžbenik nije usmjeren
samo na zapadnu civilizaciju već pruža uvid u
stvaralaštvo u cijelom svijetu.

2. DIO KLASIČNI SVIJET

4. poglavlje Grčka  43
5. poglavlje Rim  73

3. DIO SREDNJI VIJEK

6. poglavlje Ranokršćanski i bizantski dizajn  102
7. poglavlje Romanika  125
8. poglavlje Gotika  139
9. poglavlje Islamski svijet  164

4. DIO ISTOK
10. poglavlje Indija  191
11. poglavlje Kina  209
12. poglavlje Japan  233

5. DIO RENESANSA
13. poglavlje Italija: od renesanse do neoklasicizma  251
14. poglavlje Španjolska: od španjolsko-maurske umjetnosti do neoklasicizma  281
15. poglavlje Francuska: od renesanse do neoklasicizma  315
16. poglavlje Engleska: Od renesanse do neoklasicizma  348
17. poglavlje Afrika  395

6. DIO NOVI SVIJET

18. poglavlje Pretkolumbovska Amerika  408
19. poglavlje Rana Amerika  429

7. DIO MODERNI SVIJET

20. poglavlje Devetnaesto stoljeće  467
21. poglavlje Dvadeseto stoljeće  513

iii

Obelisci Poput piramide, egipatski obelisk ima oblik koji i
danas ima prepoznatljiv, prirođeni autoritet. Obelisk je vi-
soki, tanki kameni stup s četiri stranice (najčešće od granita,
klesan iz jednog komada) koji se sužava prema vrhu u pira-
midion (slika 2-9). Baza je najčešće bila kvadratna, a nekada
i pravokutna. Kao kod piramide, vrh obeliska u nekim je
razdobljima oblagan pozlatom, a sve četiri stranice gravirane
Ä 2-7  Na ovom fragmentu slike na papirusu gazela sjedi na
sklopivom stolcu, a lav na fiksnom stolcu i igraju neku igru na ploči,
vjerojatno senet. Iz Tebe, oko 1100. pr. Kr., visina 15,5 cm.
Heritage Images© The Trustees of the British Museum
¶ 2-8  Velika sfinga, Giza, oko 2551. – 2528. pr. Kr., visina 20 m.
Petera A. Clayton
16  l  2. poglavlje   Egipat
EGIPAT
su hijeroglifskim komemorativnim tekstovima, najčešće po-
svećenima bogu Sunca, Ra.
Pisani tragovi o obeliscima postoje još iz Doba piramida
iz vremena Stare države, no nije pronađen ni jedan obelisk
te starosti. U Egiptu je ukupno izgrađeno najmanje stotinu
velikih obeliska – a moguće i znatno više. Neki su bili viši od
30 metara, a njihova je izgradnja zaista predstavljala impre-
sivan građevinski pothvat. Rimljani, koji su Egiptom vladali
gotovo sedam stoljeća, preuzeli su cilindričnu inačicu obeli-
ska, samostojećeg stupa (slika 5-11), koji je poput obeliska
bio prekriven komemorativnim tekstovima.
Hramovi  Bez obzira na veličanstven dojam koji ostavljaju
piramide i impresivnost obeliska, te građevine promatramo
samo izvana. U egipatskim hramovima prisutna je vješta
manipulacija zatvorenim volumenom i osjećaj kretanja kroz
prostor.
Hramovi su oduvijek bili sastavni dio svetišta uz pira-
mide, dok su kasnije često građeni neovisno o piramidama.
Veliki hramovi uglavnom su imali isti osno organizirani tlo-
crt prema kojemu su parovi elemenata simetrično raspore-
đeni oko središnje osi. Uobičajeni tlocrt hrama (slika 2-10)
sadržavao je elemente poput avenije sfingi ili drugih kipova

da zaista možemo reći da su brojne rimske građevine bile
projektirane „iznutra prema van“.
Otkriće betona
Upotreba betona u potpunosti izdvaja rimsku arhitekturu
od prethodnih stilova. Beton je cijenom pristupačan i čvrst
materijal, a izrađivao se miješanjem kamenčića, vulkanskog
pijeska poznatog kao pozzolana (ranije spomenut), vapna
i vode. Ta se smjesa izlijevala u privremene drvene okvire,
Alati i tehnike    BETONSKA GRADNJA
Beton se koristio uglavnom u slučajevima gdje je vertikalni
pritisak bio glavna sila, primjerice za izgradnju zidova,
lukova i kupola. Nema dokaza da su rimski graditelji bili
upoznati s načelima suvremenih metoda armiranja betona
pomoću željeznih šipki; stoga beton nikada nisu koristili za
izgradnju greda koje su bile podložne savijanju. Umjesto
toga, Rimljani su osmislili kompozitnu graditeljsku teh-
niku lijevanja betona među zidove od mekog kamena
poznatog kao tuf, a zatim su vidljive dijelove prekrivali
priklesanim kamenom (vidi sliku).
Popis vrsta betona i metoda, dolje niže, obuhvaća
nešto duže razdoblje, ali daje jasne naznake o tome koliko
je korisna i zastupljena ovakva vrsta gradnje u svijetu
današnjice od razdoblja Rimljana pa nadalje.
• agregat Sastojci pijeska ili šljunka u betonskoj
mješavini.
• armirani beton Kompozitni građevinski materijal
koji se sastoji od betona i (obično) čeličnog ojačanja.
• beton Materijal koji se dobije miješanjem cementa,
agregata i vode.
• cement Vezivna tvar u betonskoj mješavini.
• cementna žbuka Betonska mješavina s visokim
udjelom vapna, koristi se za povezivanje zidarskih
materijala ili za završno oblaganje.
• cementna žbuka za zalijevanje spojnica Vrlo rijetka
žbuka koja se nalijeva u uske spojnice.
• cementni gips Vrsta vanjske žbuke s portlandskim
cementom.
• čerpić Nepečena, na suncu sušena opeka,
tradicionalno korištena u zidarstvu.
• ferobeton Beton ojačan čelikom, uključuje
ferocement.
• ferocement Betonska mješavina na bazi pješčanih
agregata nanesena u nekoliko slojeva žičane mreže.
• kiparski gips Gips koji se brzo stvrdne, izrađuje se od
kristaliziranog gipsa i vode.
• mort Mješavina materijala nalik cementu (poput
cementa, gipsa ili vapna) s pijeskom i vodom.
RIM
kalupe u kojima se sušenjem oblikovala u krutu, monolit-
nu, čvrstu masu. S obzirom na to da se beton smatrao ne-
prikladnim za završne radove, površina betona prekrivala se
mramornim pločama, alabasterom, ciglom ili štukom, a te
su glazure (obloge ili oplate od različitih materijala) osim za
prekrivanje betona služile i kao zaštita.
Rimsko otkriće betona nije se dogodilo u jednom hipu,
već se radilo o postupnom razvitku, koristili su smjese koje
su se sve sporije sušile i stvrdnjavale, što je pak omogući-
lo i da postanu sve čvršće. U gradnji su se sve više koristili
• mulj Mješavina cementa i vode bez agregata, katkada
se koristi kao završni materijal.
• portlandski cement Cement koji se najčešće koristi
u novije doba. (Otkriven 1824. godine, podsjeća
na vapnenac koji se kopa na engleskom otoku
Portlandu.)
• štuka Materijal koji ne služi za gradnju, koristi se za
obljepljivanje zidane gradnje, a izrađuje se od vapna,
cementa, pijeska i vode, obično grube teksture;
također, gips koji se koristi za izradu dekorativnih
elemenata na unutarnjim zidovima.
• teraca Beton s nepravilnim komadićima kamena,
najčešće se koristi za izradu podova.
• terakota Tvrda, ocakljena pečena glina, koristi se kao
pločica ili kao ukrasni element.
• vapno Prah koji se koristi u mnogim cementnim
mješavinama, a izrađuje se pečenjem smrvljenog
vapnenca.
• zidana gradnja Građevine izgrađene od materijala
koje koriste zidari, poput kamena, opeke i betona.
• žbuka Materijal tvrde površine, izrađuje se od
cementa, vapna ili gipsa s pijeskom i vodom.
rezani tuf ili lava
betonska ispuna
kamen
Kompozitna gradnja
5. poglavlje    l 77
Rim
 RANOKRŠĆANSKI I BIZANTSKI DIZAJN

TABLICA 6–2 Vrste križeva

Križ je glavni simbol kršćanstva zbog vjerovanja da je Krist ubijen razapinjanjem na križ, a taj je događaj opisan u sva
četiri Evanđelja. Međutim, oblik križa nije opisan ni u jednom od četiri Evanđelja, te je dosad poprimio različite oblike,
od kojih su neki prikazani ovdje. U praksi, križevi mogu biti dvodimenzionalni ili trodimenzionalni, monumentalni i fiksni,
prenosivi, ili prsni (nose se oko vrata na lančiću ili traci).

Barbantski
Latinski Grčki Sv. Antuna Sv. Andrije ili trolisni

Dvostruki ili
nadbiskupski Papinski Lorenski Keltski Cvjetni

Malteški Plosnati Račvasti Štakasti Ponovljeni

složen kao eksterijer, naime veliki središnji dio crkve opasuje

osam kapelica, svaka je nadsvođena zasebnom kupolom, a
svih devet prostora međusobno povezuju uski prolazi. Una-
toč impresivnom eksterijeru građevina, sveobuhvatni tlocrt
crkve nepraktičan je za kongregacijsku namjenu.

Ranokršćanska i bizantska ornamentika

Kao što smo vidjeli kod kultura u Egiptu, Grčkoj, Rimu
i na Starom istoku, te kao što ćemo vidjeti i kod nekoliko
mlađih kultura, ornamenti se nerijetko dizajniraju upravo za
prenošenje poruke o dominantnoj religiji. U vrijeme dok je
kršćanstvo bila mlada religija, dodatni poticaj bio je i širenje
znanja o učenju vjere koje još nije bilo široko prihvaćeno.
Naravno, bilo je i sekularnih tema koje su se ticale vladara
i aristokracije – uspjesi na bojišnicama i u arenama, palače i
vrtovi, lovačke hajke, kao i razni vidovi svakodnevice. Među-
tim, najrazvijenija tematika u ono doba bila je ona crkvena.
¶ 6-15  Detalj kapelice, katedrala Sv. Vasilija, Moskva, mali hodnik
vodi u drugu kapelicu.
Istovremeno s popularnim tekovinama ranokršćanske
© 1991. John Freeman ornamentike (vidi tablicu 6-3) sa sjedištem u Rimu i s

116  l  6. poglavlje   Ranokršćanski i bizantski dizajn


¶ 10-9  Jedna od najpoznatijih lokacija u svijetu, Taj Mahal u Agri, dovršen 1648. godine.
Abercrombie
upotrijebljen u gradnji Itimad-ud Daulaha, mauzoleja koji
je u Agri izgradio otac Shah Jahana caričinim roditeljima
(vidi detalje na slici 10-14).
Središte Taj Mahala natkriva – a njime i dominira – lu-
kovičasta kupola visoka 66 metara, a što je još jedno arhi-
tektonsko obilježje islamskog nasljeđa. Oko kupole, pored
kutova glavne zgrade, nalaze se četiri chattrija. Na svakom
kutu mramorne platforme zgrade nalazi se po minaret visok
INDIJA
44 metra, tanki toranj koji obično povezujemo s džamijom.
Tijelo minareta dijele uski balkoni s kojih se vjernike poziva
na molitvu, a balkoni su u istoj razini kao katovi glavne zgra-
de, što pak pomaže objedinjavanju cjelokupne kompozicije.
Na lijevoj strani glavne zgrade, kada se promatra iz vrtova,
vidi se mala džamija; dok na desnoj strani ravnotežu daje
identična zgrada koju nazivaju gostinjskom kućom, premda
je možda njena jedina uloga bila simetrija.
10. poglavlje    l 199
Indija

obrubljena jednostavnim okvirom ili vijencem od lišća,
cvijeća i agruma.
Talijanski namještaj
U vrijeme rane renesanse nije bilo mnogo namještaja, a i
onaj koji je postojao dimenzijama je odgovarao velikim di-
menzijama prostorija. Većina namještaja bila je monumen-
talna, logično smještena uza zid, a skupa s ukrasnim zidnim
ITALIJA
plaketama, bistama na policama, slikama s masivnim okvi-
rima ili pločama reljefnih skulptura, namještaj je bio dio
središnje kompozicije. Do sredine 15. stoljeća razvila se šira
potražnja za raskošnijim i udobnijim pokretnim kućanskim
namještajem, a s obzirom na to da se mnogo vremena po-
svećivalo zabavi, namještaj se izrađivao s tom funkcijom u
vidu. Do 16. stoljeća Talijani su razvili široku lepezu raznog
namještaja (slika 13-23).

FIRENTINSKI STOL

DANTE STOLICA

SGABELLO
STOLICA
KANDELABAR
(STOJEĆI SVIJEĆNJAK)

SAVONAROLA STOLICA

CASSONE

FOTELJA
CASSAPANCA
¶ 13-23  Vrste talijanskog renesansnog namještaja. KLUPA-ŠKRINJA
Gilbert Werlé/New York School of Interior Design

13. poglavlje  Italija: od renesanse do neoklasicizma l 269

 ŠPANJOLSKA

Stol na nogarima

Spiralni
stup

Vargueno

Uzorci na Stolica s kožnom

glavama čavala presvlakom

Stolica

Vrata s drvenim
pločama

Stalak za Rešetke na § 14-19  Španjolski

svijeće prozorima namještaj i detalji
Motiv Gilbert Werlé/New
Geometrijski uzorak na školjke York School of Interior
Oblici maurskih lukova Design
keramičkim pločicama

Počevši s 1725. godinom, španjolsko i portugalsko
plemstvo i viša klasa počeli su ukrašavati i namještati inte-
rijere po uzoru na Francuze. Prostorije, baš kao i namještaj,
bile su manje. Španjolske varijante francuskih modela bile
su veće, teže, bogatije, te robusnije, a često su i oblikom,
bojom i ornamentima bile pretjerane. Lakirati namještaj bi-
jelim lakom i oslikavati ga zlatnim i pastelnim bojama bio
je opći trend. Značajnu ulogu u dizajnu interijera imala su
ogledala, te su se postavljala u nosače na zidovima ili u de-
taljno izrezbarene drvene okvire pa zatim na zidove. Poče-
le su se koristiti različite vrste namještaja, poput stolova za
kartanje, konzola, te različitih tipova kauča i klupa, satova i
komoda. Počele su se koristiti i udobnije presvlake za namje-
štaj. Španjolci su i dalje tradicionalno nastavili koristiti kož-

300  l  14. poglavlje  Španjolska: od španjolsko-maurske umjetnosti do neoklasicizma

 FRANCUSKA
smo koristili u drugim poglavljima: renesan-
sa, barok, rokoko i neoklasicizam. Tako će
razdoblja koja navodimo odgovarati općepri-
Kabinetski
hvaćenim vremenskim podjelama francuskih ormar za
stilova, a ne razdobljima određene vladavine. vladavine
Luja XIII.

Stilovi renesansa i barok

(stil Luja XIV.)
Motiv
Obilježja francuske renesanse (slika 15-2) salamandra

uključuju djela iz vremena vladavine nekoliko

Flamanski utjecaj –
kraljeva: Franje I. (1515. – 1547.), njegova kabinetski ormar za vladavine
sina Henrika II. (1547. – 1549.) i Luja XIII. Luja XIII.

(1610. – 1643.), potomka druge kraljevske

loze. Tijekom perioda kuge i Stoljetnog rata pa
i za vrijeme vladavine Luja XIV. (nastupa od-
mah poslije vladavine njegova oca Luja III.),
dizajn se mijenjao, pa su oštre kutove gotičke Caquetoire za Henrika II.

strukture i dekoracije zamijenile pravilnost i

sklad nastupajuće talijanske renesanse. Pri kra-
ju razdoblja osjećaju se utjecaji španjolskog,
nizozemskog i flamanskog dizajna (vidi sliku
15-2, gore desno). Tijekom cijelog razdoblja
ključna odrednica bila je formalnost.

Ormar za Henrika II. Stolica za Franje I.

© 15-2  Namještaj i detalji francuske renesanse.
Drvena ploča za Henrika II.
Gilbert Werlé/New York School of Interior Design

¶ 15-3  Dvorac Chambord, gradnja započela 1519. godine.

Topham/The Image Works

15. poglavlje   Francuska: od renesanse do neoklasicizma  l 317

 ENGLESKA
Ä 16-11  Pročelje Wrenove katedrale Sv. Pavla, u pozadini se vidi Ä 16-12  Prostor ispod velike kupole u katedrali Sv. Pavla.
veličanstvena kupola. A. F. Kersting
© Angelo Hornak/CORBIS, Sva prava pridržana

¶ 16-13  Barokna palača Blenheim u Oxfordshireu iz ptičje perspektive, projekt Johna Vanbrugha s nekoliko
dvorišta unutar kompleksa, 1705. – 1720. godine
Aerofilms

360  l  16. poglavlje   Engleska: od renesanse do neoklasicizma


Ä 18-13  Posuda od terakote u obliku skulpturnog portreta s
grlićem u obliku stremena, civilizacija Moche u Peruu, prije 200.
god. po. Kr., visina 23 cm.
Nepoznati umjetnik, Peru. Oslikana portretna glava s grlićem u obliku
stremena, nepoznato, terakota, visina 23 cm. Dar Nathana Cummingsa,
1958.737. © 2000, The Art Institute of Chicago. Sva prava pridržana
Ä 18-14  Ruševine grada Inki u Machu Picchuu: hramovi i
nastambe na planinskoj visoravni; 1450. – 1530. godine, Peru.
© Paolo Aguilar/epa/CORBIS Sva prava pridržana
418  l  18. poglavlje   Pretkolumbovska Amerika
PRETKOLUMBOVSKA AMERIKA
do hladnog gorskog, te vrućina i sparina u padinama u unu-
trašnjosti – zahtijevali su različite vrste gradnje, što je ovisilo i
o dostupnosti građevinskog materijala. Na obali se uglavnom
koristio ćerpič, u gorju kamen, a na istočnim padinama drvo.
Međutim, Inke su u svim područjima važne građevine gradili
od kamena, a i proslavila ih je njihova vještina rada u kamenu.
Machu Picchu  Glavni grad Inka je Cuzco, dom vladara car-
stva Inka (zvanog Inke), i danas uspješan peruanski grad. Inke
su u njemu izgradili Hram Sunca urešen zlatnim ukrasima.
Međutim, njihovo je najveće graditeljsko postignuće grad
Machu Picchu (slika 18-14), izgrađen na planinskom vrhu iz-
među 1450. i 1530. godine, na gotovo 2800 metara nadmor-
ske visine. Španjolci ga nisu pronašli, a netaknut je ležao do
1911. godine, kada ga je otkrio mladi američki povjesničar (a
kasnije senator i guverner Connecticuta), Hiram Bingham.
Naselje je smješteno na duguljastoj ravni, jedinoj ravnoj
površini, a oko naselja nalaze se terasaste platforme korištene
za poljoprivredu. Na lokaciji se nalaze pogrebne špilje, skla-
dišta, svetišta u nišama te brojne građevine za koje se pret-
postavlja da su služile za vjerske rituale, uključujući Hram
Sunca i Hram tri prozora (slika 18-15). U ruševinama Hrama
 RANA AMERIKA

TABLICA 19–2 Tokarenje drva

Tokarenje se izvodi okretanjem drvenog čepa u letvici koja se istodobno obrađuje dlijetom. Postupak se često
primjenjuje za ukrašavanje nogu stolica i stolova, vodoravnih prečki između nogu, stupića u naslonu stolice (vidi sliku
19-21), te balustara na stepenicama (vidi sliku 19-13). Tokariti se može na različite načine te tako i dobiti raznovrsne
oblike. Ovdje su prikazani jednostavni tokarski primjerci dobiveni ponavljanjem jednog ili kombinacije oblika.
Tokarenje se može primjenjivati i za izradu pehara, bokala, te okruglih kutija, a osim drva može se tokariti i
bjelokost te kosti.

kugla vreteno spirala dvostruka bambus truba vaza i blok kugla i kalem
spirala prsten

registrirao je više od 40 tapetara te više od 60 izrađivača
namještaja.
U 17. stoljeću najzastupljenije i najpopularnije drvo bile
su hrastovina i borovina, mada se koristio i američki orah i
jasen. Namještaj je uključivao stolice, škrinje, stolce i klupe
(slika 19-15). Dugačka klupa s naslonom za ruke nazivala se
divanom, a mogla je imati i sjedalo na šarkama sa spremi-
štem ispod samog sjedala. Tehnike izrade namještaja uklju-
čivale su i spajanje punog drva pomoću sistema pera i utora
(vidi tablicu 2-1). Također se koristila i konstrukcija po-
moću drvenih čepova, što podrazumijeva spajanje drvenih
dijelova pomoću malih drvenih klinova ili čepova umjesto
spajanja čavlima. Namještaj je još mogao biti izrezbaren ili
lakiran crnom bojom da se dobije izgled ebanovine. Američ-
ki stolari, osobito oni u Novoj Engleskoj, oponašali su uvo-
zni lakirani namještaj s Dalekog istoka. Nešto namještaja
bojano je tako da oponaša kornjačevinu, a nešto namještaja
ukrašeno je metalik bojom.
U prvoj polovini 18. stoljeća dosta se koristila i ora-
hovina i javorovina. U drugoj polovici 18. stoljeća počela
se koristiti i trešnja te eukaliptus, počeli su se pojavljivati
i furniri i marketerija (vidi 15. poglavlje, dio Alati i teh-
nike: parketi i marketerija), premda nikad nisu bili toli-
ko popularni u Americi kao u Engleskoj i Francuskoj. S
pojavom stila Vilima i Marije (vidi stolicu lijevo na slici
19-24), koji je u Engleskoj bio popularan četvrt stoljeća
ranije, tehnika tokarenja češće se koristila za obradu nogu
stolica i stolova.
U trećoj četvrtini 18. stoljeća skupa s trendom chippen-
dale stila pojavio se trend mahagonija. Nadalje, veće, bogati-
je kuće namještane su lepezom novih vrsta namještaja, a čak
su i stari komadi obrađivani novim razrađenim rezbarijama
te sjajnim mesinganim dodacima.
U posljednjoj četvrtini 18. stoljeća vokabularu drva za
namještaj dodani su atlasno drvo i virginijski orah, mada je
i dalje najpoželjniji bio mahagonij. Nadalje, kao lakša alter-
nativa chippendale stilu, pojavili su se neoklasicistički stilovi
Adama, Hepplewhitea te Sheratona (slika 19-16). Umjesto
ukrasnog rezbarenja, na najmodernijem namještaju pri-
mjenjivale su se druge tehnike poput furniranja, intarzije
i žlijebljenja (ukrašavanje površina paralelnim konveksnim
gravirama jednake širine). Također se više pažnje no ikad
posvećivalo nogama namještaja te raznolikim vrstama noži-
ca dobivenim vještim rezbarenjem (tablica 19-3).

446  l   
19. poglavlje Rana Amerika
 RANA AMERIKA

Komoda od hrastovine s Servirni stol hepplewhite

elementima
Stolica za
Fotelja
raspolovljenog vretena Stolica tipa
drvene oplate ljuljanje tipa ljestve sheraton

Radni stol tipa

Stol leptir iz 1725.
Stol goddard s blok prednjicom
1740. taverna iz 1650.

Visoka komoda

Ogledalo

Škrinja hedley
iz 1680. Court vitrina iz 1650.

Stolica
Sofa chippendale chippendale

¶ 19-16  Namještaj iz federalnog razdoblja.

Gilbert Werlé/New York School of Interior Design

Stolica s Stolica Stolica s

naslonom tipa violina tipa stol naslonom tipa
iz 1715. iz 1700. ograda iz 1725.
¶ 19-15  Vrste američkog namještaja iz 17. i 18. stoljeća.
Gilbert Werlé/New York School of Interior Design
Dizajneri namještaja
Osim utjecaja engleskih dizajnera, bilo je i originalnih ame-
ričkih dizajnera koji su radili u Bostonu, Newportu, New
Yorku, Philadelphiji, Charlestonu te u drugim mjestima, a
koji su izrađivali kvalitetan namještaj po vlastitom dizajnu.
No, prije nego su ti talentirani pojedinci ostavili svoj trag,
bilo je vjerskih sekti, poput šejkera, koji su značajno do-
prinijeli dizajnu interijera u navadi da izraze svoja religijska
vjerovanja – i da ih žive.
Šejkeri  Doprinos američkom dizajnu namještaja i primije-
njenoj umjetnosti dale su brojne vjerske skupine koje su ute-
meljile svoje zajednice i običaje, a protestantska kršćanska
sekta šejkera bila je jedna od takvih grupa. Iako su i meno-
niti i amiši razvili vlastitu estetiku interijera i namještaja, šej-
keri su razvili interijer i namještaj tako čistih, jednostavnih
linija da se utjecaj njihova dizajna i danas osjeća.
Šejkeri su potekli iz Engleske 1747. godine kao kveker-
ska sekta, a 1776. godine osnovali su koloniju u Watervlietu
u New Yorku, u blizini Albanyja. Ostale kolonije kasnije su
osnovane u New Lebanonu u New Yorku, gdje su 1785.
godine izgradili sabornicu, te u Connecticutu u Massachu-
settsu te u drugim državama od Mainea do Kentuckyja.
Djelomice zbog zavjeta na celibat članova te zajednice, šej-
keri su danas gotovo izumrli.

19. poglavlje   Rana Amerika  l 447

 19. STOLJEĆE

Alati i tehnike    ZNANOST O BOJI

Izvor boje je vidljiva svjetlost, mali dio elektromagnetskog

spektra svjetlosne energije. Nevidljivi dijelovi spektra su
infracrvene zrake, ultraljubičaste zrake, rendgendske zrake,
gama zrake, radiovalovi i tako dalje. Unutar vidljivog
spektra svaka boja ima svoju karakterističnu valnu duljinu,
ona ljubičaste je najkraća, a crvene najduža.

• Boja ima tri glavna obilježja: ton, intenzitet i

kvalitetu. Ton je funkcija valne duljine, a različiti
tonovi imenuju se kao žuta, zelena i narančasta.
Intenzitet je stupanj zasićenosti pojedinog tona, žuta
zbog svoje bljedoće ima najmanju zasićenost, a plava
najveću zasićenost. Kvaliteta je obilježje svjetloće,
određena količinom crne ili bijele boje dodane
nijansi.
• Za ton s dodatkom crne boje kaže se da je nijansa
tona, a za ton s dodatkom bijele da je tinta tona.
• Tonovi svjetlosti nazivaju se aditivne boje jer svi
tonovi svjetlosti pomiješani daju bijelu boju. Von
Helmholtz je 1867. godine otkrio da u ljudskom oku tercijarna boja, poput crveno-narančaste ili žuto-
postoje tri različite vrste stanica koje mogu detektirati zelene.
crvenu, zelenu i plavu valnu duljinu svjetlosti. Ta • Tonovi se mogu prikazati na kružnoj paleti boja
trodijelna podjela temeljna je i za boje televizije, video (iznad) poredane po valnim duljinama, gdje je
i računalnih monitora. ljubičasta kratke valne duljine pored crvene duge
• Tonovi pigmenata zovu se suptraktivne boje. valne duljine. Boje koje se na paleti nalaze točno
Pigment apsorbira sve valne duljine svjetlosti osim nasuprot jedan drugoj, poput crvene i zelene, zovu se
prepoznatljivog tona koji se reflektira u oku. komplementarne boje. Kružnu paletu boja možemo
• Primarne boje pigmenta su crvena, plava i žuta. podijeliti na dvije polovice, tople boje, odnosno
Sekundarne boje, koje se dobivaju miješanjem dviju crvenu, narančastu i žutu, te hladne boje, odnosno
primarnih boja, jesu ljubičasta, zelena i narančasta. zelenu, plavu i ljubičastu. Par komplementarnih boja,
Miješanjem sekundarne i primarne boje dobiva se stoga, uvijek ima jednu toplu i jednu hladnu boju.

Namještaj 19. stoljeća primjerice i athénienne, tronožni stalak za umivaonik, dizaj-

Namještaj 19. stoljeća bio je toliko šarolik koliko i stilovi
interijera za koje se dizajnirao. Namještaj se posebno izra-
đivao da bi se uskladio sa svakom fazom stilskih razdoblja.
Također je usred te stilske gorljivosti nastalo i novih tipova
namještaja kojih ranije nije bilo, a bili su otmjeniji i elegan-
tniji nego ikad prije.
Namještaj carskog i regentskog stila
Što se sjedalica tiče, carsko razdoblje u Francuskoj donijelo
je récamier, dnevnu počivaljku koja je svoje ime preuzela od
slike Jacques-Louisa Davida iz 1800. godine, portreta Mme.
Récamier (slika 20-36). Percier i Fontaine, predvodnici
carskog stila, kreirali su mnogo namještaja, među kojim,
niran 1801. godine (slika 20-37). Oni su također popularizi-
rali druge vrste namještaja, uključujući lit en bateau, krevet s
oblim krajevima okrenutim prema gore, koji je podsjećao na
čamac; te méridienne, dnevnu počivaljku ili sofu s uvijenim
naslonom za ruke, na kojoj je jedan kraj bio viši od drugog
(vidi sliku 20-3). Psiha je bila dugačko ogledalo koje se mo-
glo zaokrenuti unutar okvira, a stajalo je na podu. Okrugli
stol-postolje najčešće se stavljao na sredinu sobe. U kolekciji
namještaja napravljenog za Napoleonove privatne odaje u
Fontainbleauu vidimo još jedan tip: paumier, sofu koja po-
put méridiennea ima nejednake naslone za ruke, ali ravne.
Najpopularnije drvo za carski namještaj bio je mahago-
nij, ali korišteni su i brijest, tisa, javor te limun. Drvo za fur-
nir uvozilo se iz Afrike, Zapadnih i Istočnih Kariba, a radilo

492  l  20. poglavlje   19. stoljeće


¶ 21-22  Kuća Kaufmann u Palm Springsu u Kaliforniji, projekt Richarda Neutre za Edgara Kaufmanna st.,
iz 1946. godine.
The Getty Research Institute for the History of Art and the Humanities
vrijednosti modernizma, a 1954. godine napisao je i knjigu
Survival through Design (Preživjeti dizajn).
Za Edgara Kaufamma starijeg, za kojeg je u prethod-
nom stoljeću Wright projektirao Fallingwater, Neutra je
1946. godine u Palm Springsu u Kaliforniji projektirao još
jednu kuću. Lokacija u pustinji obrubljenoj planinama dra-
matična je, dok su susjedne kuće pametno skrivene zasloni-
ma. Kuća (slika 21-22), iako obvezno složenijeg plana, odra-
žava vokabular Miesovog Barcelonskog paviljona iz 1929.
Osvrt    P H I L I P J O H N S O N O M I E S U VA N D E R R O H E U
Godine 1947. Johnson je napisao prvu knjigu posvećenu
Miesu, a za potrebe izložbe Miesova rada u Muzeju moder-
ne umjetnosti u New Yorku. U knjizi je kuću Farnsworth
nazvao „prvom potpuno staklenom kućom na svijetu“.
Komentirajući prostorni koncept, kojem se divio (te ga
kasnije primijenio na vlastitoj kući – vidi sliku 21-23), na-
pisao je: „Samostalni zidovi i otvoreni prostor su razrađeni
DVADESETO STOLJEĆE
godine, no bez dojma strogosti, jednostavnosti i autoriteta.
No, budući da joj nedostaje strogosti, kuća Kaufmann odiše
lagodom i ljepotom, te time odražava zadovoljstva moder-
nističkog življenja.
Philip Johnson  Philip Johnson (1906. – 2005.) bio je jedan
od prvih kustosa njujorškog Muzeja moderne umjetnosti te
je bio vrlo utjecajan, a kao što smo vidjeli, bio je i ljubitelj
Miesova rada; osim toga bio je i značajan kao promicatelj
motivi kojih se Mies prvi domislio… 1923. godine te je
odonda nastavio osmišljavati razne varijacije… Koncept
neprekinutog horizontalnog prostora, … prenesen na tri-
jumfalni vrhunac u obliku Barcelonskog paviljona, proši-
ren je: prostor se vrtloži u svim smjerovima među plohama
interijera podvodnog bestežinskog stanja.“
21. poglavlje   Dvadeseto stoljeće  l 531
 Ä 21-31  Smith House Richarda Meiera u Rowaytonu u
a posljednji od njih je započeo raditi u stilu Le Corbusiera,
Connecticutu, 1967. godine.
ali se preusmjerio na drugačiji tip dizajna (vidi „Postmoder- © Ezra Stoller/Esto
nizam i pop-art“ na str. 539).
Eisenman (1932. –) i Hejduk (1929. – 2000.) najpo-
znatiji su kao teoretičari i predavači. Eisenman je radio pri
Institutu za arhitekturu i urbanističke studije, koji je osnovao
1967. i vodio do 1982. godine, a Hejduk je radio u Školi za
arhitekturu pri Cooper Unionu, gdje je bio dekan od 1975.
godine sve do svoje smrti. Eisenmanov građevinski opus
uključuje brojne eksperimentalne kuće u Wexner Centru iz
1990. godine u sklopu studija vizualne umjetnosti pri Sveu-
čilištu države Ohio u Columbusu. Hejdukov prvi građevinski
projekt bila je obnova zgrade Sveučilišta Cooper Union 1975.
godine, poslije toga nekoliko je njegovih konceptualnih pro-
jekata izgrađeno u Berlinu, Milanu, Buenos Airesu i drugdje.
Richard Meier (1934. –) zanat je pekao u SOM-u i kod
Marcela Breuera prije nego je otvorio vlastitu tvrtku 1963.
godine. Radom koji je uslijedio nastavio je Le Corbusierove
eksperimente s bijelim geometrijskim oblicima. Smith Ho-
use u Rowaytonu u Connecticutu (slika 21-31) jedinstvena
je koherentna kompozicija nosivih stupova, zidova, stakle-
nih površina, te ugradbenog i pokretnog namještaja. Među
njegovim zgradama ističu se Museum für Kunsthandwerk iz
1984. godine u Frankfurtu u Njemačkoj, te prostrani Getty
Centar u Los Angelesu, dovršen 1998. godine.
Charles Gwathmey (1938. –) desetljećima je radio u
partnerstvu s Robertom Siegelom, a katkada i samostalno.
U fokus javnosti dospio je zbog projekta iz 1965. – 1967.
godine, kuće i studija koje je projektirao za svoje roditelje u
Long Islandu u New Yorku, a projektom je u corbusiersku
geometriju uveo razigranu uglatost, uključujući i kutove od
45 stupnjeva. Međutim, eksterijere i interijere nije obradio
na puristički način, već nelakiranom oblogom od cedra (sli-
ka 21-32). Značajna kasnija djela tvrtke Gwathmey Siegel
bile su poslovna zgrada Thomas & Betts iz 1976. godine u ¶ 21-32  Kuća za roditelje Charlesa Gwathmeyja iz 1966. godine,
Raritanu u New Jerseyju, te de Menil House iz 1979. godine Amagansett u Long Islandu u New Yorku.
u East Hamptonu u New Yorku. Architectural Association Photo Library

od njegovih osnivača, Le Corbusier, koji je napustio svoje

Reakcije protiv modernizma
Nijedan umjetnički pokret koji je bio toliko dugovječan i
raširen kao modernizam ne može izbjeći tome da ga se do-
vodi u pitanje i ponovo razmatra. Među onima koji su težili
tome da modernizam odvedu novim pravcima bio je i jedan
purističke ideale u korist nešto primitivnijeg izričaja.
Brutalizam  Termin brutalizam proizašao je od francuske fraze
beton brut, što znači „sirovi beton“, a prva važnija zgrada na
koju se odnosio je bila Le Corbusierova Unité d’Habitation

21. poglavlje    l 537

Dvadeseto stoljeće
Pojmovnik
A nina se može miješati s vunom i drugim prirodnim vlaknima.
Aalto, Alvar (1898. – 1976.)  Značajan finski arhitekt i dizajner
namještaja.
Abak  U arhitekturi, ploča koja čini gornji dio kapitela stupa.
AC  Internacionalna skraćenica za alternating current, odnosno
izmjeničnu struju.
A/C  Engleska skraćenica za air conditioning, klimatizacijski uređaj.
Acajou  Francuska riječ za mahagonij.
Acetat  Vlakna, pređa ili tkanina izrađeni od celuloznog acetata.
Tkanina izgledom i na dodir podsjeća na svilu. Katkada ga
zovu i diacetat kako bi ga se bolje razlučilo od triacetata.
ACT  Akronim za Association for Contract Textiles, odnosno
Udrugu proizvođača, dizajnera i trgovaca tekstilom.
ADA  Akronim za Americans with Disabilities Act, odnosno
Zakon za Amerikance s invaliditetom, kojim se uvjetuje prila-
gođeni dizajn. Vidi pojam univerzalni dizajn.
Adam, Robert (1728. – 1792.) i James Adam (1730. – 1794.)   Engle-
ski dizajneri koji su radili u neoklasicističkom stilu. Poznati po
arhitekturi, arhitekturi interijera te po namještaju.
Adire  Indigo tkanina obrađena tehnikom batika, posebice ona
naroda Yoruba iz Nigerije.
Affleck, Thomas (radio između 1763. i 1795.)  Stolar iz Philadep-
hije, radio u chippendale stilu.
AFMA  Akronim za American Furniture Manufacturers Associa-
tion, odnosno Američko udruženje proizvođača namještaja.
Afrička ebanovina  Crna ebanovina.
Afrička svila  Vrsta divlje svile koja se izrađuje od čahura moljaca
koji se hrane smokvinim drvom.
Afrički dragun  Meko afričko drvo svijetlosmeđe boje, koristi se
za šperploče, unutarnju drvenariju, a ponekad i za namještaj.
Agregat  Zrnati materijal poput pijeska, šljunka ili kamenog
tucanika koji se može povezati u smjesu za izradu materijala
poput betona.
Ahat keramika  Vrsta posuđa koje podsjeća na ahat ili kvarc. U
Engleskoj su je tijekom 18. stoljeća izrađivali Wedgewood i
drugi lončari.
AIA  Akronim za American Institute of Architects, odnosno Ame-
ričko društvo arhitekata.
Ajouré  Francuska riječ za dizajn keramike, metala, drva ili drugih
materijala sa šupljikavim motivima, ažur.
Akacija  Svijetlosmeđe tvrdo drvo iz Australije i Afrike. U antička
vremena istočnjački narodi koristili su je za vjerske i svete
građevine; danas se koristi za namještaj i za arhitektonsku te
sakralnu drvenariju.
Akant  Veliki list koji su kao ornament popularizirali Grci, baš
kao i ukras na korintskom kapitelu.
Akril  Tkanina od akrilnih vlakana, karakterizira je svojstvo negu-
žvanja te mekoća na dodir. Da bi se poboljšale značajke, tka-
572
Proizvod se na tržištu prodaje i pod imenom Dynel i Orlon.
Akrilna boja  Sintetički materijal koji se brzo suši.
Akroterij  Ukrasni element kojim završava zabat, vrh tornja,
uglavnom s izrezbarenim ukrasima.
Aksonometrijski prikaz  Mjerna skica na kojoj se mogu vidjeti tri
strane predmeta. Vidi i pojam izometrijski prikaz.
Akustičke pločice  Pločice koje apsorbiraju zvuk.
Akustički stropovi  Stropovi koji su obloženi akustičkim pločama
ili drugim materijalima za apsorpciju zvuka.
Akustika  Zvučne karakteristike pojedinog mjesta; znanost o tim
karakteristikama.
Akvatinta  Jedan oblik bakropisa koji se izrađuje pomoću viskozne
tekućine dušične kiseline.
Ala  Dvostrana proširenja atrija u rimskoj kući.
Alabaster  Kamen fine teksture, laganog sjaja, mliječno bijele
površine. Koristi se za izradu ornamenata i u kiparstvu.
Alabastron  Vrsta grčke vaze.
Alberti, Leone Battista (1404. – 1472.)  Talijanski ranorenesansni
arhitekt, učenjak i autor.
Alginska kiselina  Spojevi, poput metalnih soli, koji se koriste za
fiksiranje boja.
Alkidi  Sintetičko vezivo za boje.
Allen, Davis (1916. – 1999.)  Američki dizajner interijera i
namještaja.
Amarant  Drvo tamnoljubičaste boje koje se uvozi iz Južne Ame-
rike. Fine je strukture i šara te se dosta koristi u suvremenoj
izradi namještaja.
Amber-drvo  Drvo svijetložute boje satenskog sjaja i lijepe tekstu-
re, koristi se za ukrašavanje samo najboljih komada. Uglavnom
se koristi za namještaj te posebice za intarziju i parkete. Drvo se
dobiva od različitih vrsta drveća koja rastu u Indiji, na Floridi
i na zapadnom Karipskom otočju.
Ambon  U srednjovjekovnim talijanskim crkvama, povišeno
mjesto za čitanje Sv. Pisma. Kasnije su se u praksi ustalile
propovjedaonice.
Američka svila  Vrsta divlje svile koja se u području Oaxace u
Meksiku izrađuje od čahura moljaca koji se hrane lišćem
pajasena.
Amfora  Vrsta grčke vaze. Velika zemljana posuda s dvije drške,
uskog vrata te obično ovalnog tijela, koristila se za skladištenje
žitarica i drugih proizvoda.
Amorini  Talijanska riječ za kipove u obliku djece, kao što su
kupidoni i kerubini. Koristili su se u ornamentalne svrhe,
osobito za vrijeme talijanske renesanse. Figure dječačića zovu
se putti.