Mudre misli Malog princa za sva

vremena

 Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo.

 Ljudi više nemaju vremena bilo što upoznavati. Oni u trgovca kupuju već gotove
stvari. Ali, kako nema trgovaca prijateljima, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš
prijatelja, pripitomi me!
 Oči su slijepe. Treba tražiti srcem.
 Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio.
 Govor je izvor svih nesporazuma.
 Puno je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi,
znači da si pravi mudrac.
 Odrasle osobe vole brojeve. Kad im pričate o nekom novom prijatelju, nikad vas
neće zapitati o onom što je bitno. Nikad vam neće reći: “Kakva je boja njegovog
glasa? Koje su mu najomiljenije igre? Da li skuplja leptire?” Nego vas pitaju:
“Koliko mu je godina? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko zarađuje njegov
otac?” Tek tada smatraju da ga poznaju.
 Ako kažete odraslim osobama: “Vidio sam jednu lijepu kuću od crvenih cigli sa
geranijama na prozorima i golubovima na krovu”, oni nisu u stanju zamisliti tu
kuću. Treba im reći: “Vidio sam kuću od sto tisuća franaka”. Tada će uzviknuti:
“Kako je lijepa!”
 Djeca trebaju biti vrlo strpljiva s odraslima.
 Mi koji shvaćamo život, mi ne marimo za brojeve.
 I ako ja poznajem jedan jedinstveni cvijet, koga nema nigdje osim na mom
planetu, i koji jedna mala ovca može uništiti u jednom trenu, samo tako, jednog
jutra, čak i ne shvaćajući što čini, zar to nije važno!
 Treba od svakoga zahtijevati, ono što može učiniti. Vlast u prvom redu, ovisi o
razumu.
 Vi uopće ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite. Nitko vas nije pripitomio, i
vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica
slična stotinama drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada
jedinstvena na svijetu.
 Lijepe ste, ali ste prazne. Čovjek ne može umrijeti za vas.
Mudre misli Malog princa za sva
vremena
 Ljudi sa tvoje planete, uzgajaju pet tisuća ruža samo u jednom vrtu i nisu u stanju
da u njima nađu ono što traže A ipak, ono što traže, može se naći u jednoj jedinoj
ruži ili u malo vode.
 Izgledat će kao da sam umro, ali to neće biti istina.
 Čovjek je osamljen i među ljudima.
 Mogao bih postati kao odrasli, koje zanimaju samo brojke.
 Ruže su pune proturječnosti. Ali ja sam bio odviše mlad da bih znao voljeti.
 Kud te noge nose, neće te dovesti daleko.
 Tada mu nisam govorio ni o boama, ni o prašumama, ni o zvijezdama. Spuštao
sam se na njegovu razinu. Pričao sam mu o bridžu, golfu, politici i kravatama. I
veliki je bio strašno sretan što poznaje tako razborita čovjeka.
 Trnje ne služi ničemu, ono je obična podvala cvijeća.
 Moram podnijeti dvije – tri gusjenice, ako želim vidjeti leptire.
 Ipak mi se on jedini ne čini smiješnim. Možda zato što se bavi nečim drugim, a ne
samim sobom.
 Kad hoćeš biti duhovit, dogodi se da malko slažeš.
 Moglo bi se ugurati cijelo čovječanstvo na najmanji pacifički otok. Odrasli vam,
naravno, neće povjerovati. Oni sebi utvaraju da zauzimaju mnogo mjesta.
 Pitam se ne svijetle li zvijezde radi toga da bi svatko od nas mogao pronaći svoju.
 A ljudi nemaju mašte. Ponavljaju što im se kaže.
 Upoznajemo samo ono što pripitomimo.
 Vrijeme koje si utrošio na svoju ružu, učinilo ju je toliko značajnom.
 Samo djeca znaju što traže.
 Ljudi se natrpaju u vlakove, ali ne znaju kamo će. Ušeprtlje se i vrte u krugu.
 Ako je riječ o korovu, treba ga iščupati čim ga primijetiš.
 Žalosno je zaboraviti prijatelja.
 Ono što krasi pustinju, to je što se u njoj negdje skriva bunar.
 Bilo da je u pitanju kuća, zvijezde ili pustinja, ono što čini njihovu ljepotu –
nevidljivo je!