Hrvatski pisci za djecu

ZVONIMIR BALOG

Zvonimir Balog rodio se 1932. godine blizu Križevaca. Studij je pohađao u Zagrebu
gdje je završio Pedagošku akademiju, likovni smjer. Jedno vrijeme je radio u
osnovnoj školi kao učitelj. Književnost mu je bila velika ljubav, a pisao je i za djecu i
za odrasle. Čak je radio i kao ilustrator svojih knjiga. Napisao je 60-ak knjiga, a
tijekom života bio je i konobar, predavač, dekorater te urednik u raznim časopisima i
na televiziji. Njegove najpoznatnije zbirke pjesama su: "Zlatna nit", "Nevidljiva Iva",
"Pjesme sa šlagom ili šumar ima šumu na dlanu" te zbirke priča: "Zeleni mravi" i "Ja
magarac". Priče i pjesme su mu prevedene na 19 svjetskih jezika, te je
najnagrađivaniji dječji pisac u Hrvatskoj. Utemeljitelj je suvremene poezije za djecu u
Hrvatskoj.

Umro je u Zagrebu 2014. godine.

IGRE ZNAČENJA RIJEČI

ČOVJEKICA

- Tatice, je li braco već čovjek?

- Još je dijete.
- A kad će biti čovjek?
- Kad mu narastu brkovi.
- To onda znači da ja neću biti nikad čovjek?
- Zašto?
- Pa kad djevojčicama ne rastu brkovi.
- Nisu brkovi najvažniji.
- Onda bi i kukuruz bio čovjek kad ima brkove. Tatice, hoću li ja biti čovjek kad mi narastu brkovi pod
pazuhom?
- Već sam ti rekao da zapravo brkovi nisu važni.
- Sad znam: kad budem teška sedamdeset kilograma, postat ću čovjek!
- Ne cijene se ljudi po tome koliko imaju kilograma.
- Je li tako, tata, kad bi kilogrami bili važni, onda bi i slon bio već deset puta čovjek?
- Nema slon vremena biti čovjek.
- Ozbiljno te sad pitam: kada dijete postane čovjek? Hoće li braco biti čovjek kad mu bude dvadeset
godina?
- Rekao sam da se to ne mjeri kilogramima niti godinama. Netko nikada ne postane čovjekom.
- Srdiš me, tatice. Reci, kad onda dijete postane čovjekom?
- Jedno postane čovjek kad osjeti potrebu da otiđe na livadu i razgovara s travama. Drugo kad se samo
sjeti da opere majci suđe. - Treće kad počinje razmišljati o životu, kad mu bude žao ptice u kavezu i
pusti je na slobodu...
- Tatice! Onda sam ja čovjekica i pol.
- Kako to sad odjednom?
- Tako: pustila sam susjedove kanarince iz kaveza u dvorištu.
2 [ZVONIMIR BALOG]
SLON I MRAV

Slon i mrav su se igrali skrivača. Najprije se sakrio slon, a mrav ga je tražio.

– Vidim te – zavrišti mrav. – Priznaj da si se sakrio iza tratinčice.
– Jesam – tužno prizna slon. – Što ti znaš tražiti, mrave, joj to je pravo čudo. A mogu li se, mrave, još
sakriti? Kladim se o moje klempave uši da me nećeš više tako lako pronaći.
– Možeš, slone, i kladim se o tvoje klempave uši da ću naći. Jesi li se sakrio?
– Jesam, mrave.
– Mogu li te tražiti, slone?
– Možeš, mrave.
– Vidim te – zaurla mrav. – Priznaj da si se sakrio iza bubamare.
– Em ti tvoga, lako si me našao kad se bubamara pomaknula. Mogu li se, mrave, još jednom sakriti?
Kladim se o moje klempave uši da me nećeš pronaći.
– Može – pristane mrav.
Ovoga puta slon se odlučio mudrije sakriti. Mislio je da će biti najbolje ako zažmiri.
– Ako ja ne vidim njega dok zažmirim, neće niti on mene – poraduje se slon i zaklopi oči.
– Mogu li ići, slone?
– Možeš, mrave.
– Već te vidim – usklikne mrav.
– Reci onda gdje sam.
– Baš si ti pravi slon, ako misliš da ne znam. Sakrio si se iza očnih kapaka.
– Jesam – prizna slon. – Joj što ti znaš tražiti, mrave.
– Sad je na meni red – reče mrav i sakrije se odjednom tri puta.
– Jesi li se sakrio, mrave?
– Jesam.
– Mogu li ići?
– Možeš, slone.
Slon je tražio i nije našao mrava. Još i danas vuče surlu po zemlji ne bi li mu ušao u trag. A da je slon
oprao uši, čuo bi da mu se mrav sakrio u uho.
– Hej, mrave, neću se više igrati – reče slon. – Ti si se tri puta sakrio odjednom, a to ne važi.
– Važi, važi! – oglasi se mrav. – Tri puta me moraš tražiti odjednom.
– Da, mrave, vidiš to se nisam ni sjetio.
I samo što je ponovo krenuo u traženje, slon naiđe na kolonu od četiri mrava.
– Joj, mrave – poraduje se slon – vidim te četiri puta.
– Ne vidiš me četiri puta – razjasni mrav – nego vidiš četiri mrava.
– Joj meni sad više ništa nije jasno – uzdahne slon i zaustavi svojih toliko i toliko tona slona. Ali nije se
zaustavio tri puta odjednom, nego se jedva jedvice zaustavio jednom od tri pokušaja.
 Hrvatski pisci za djecu
ZVONIMIR BALOG

OBRTANJE RIJEČI
BALADA O RASTRESENOM PROFESORU MATEMATIKE

Nitko od njega rastreseniji nije;

sebe sapuna a ogledalo brije.
Prije spavanja cipele obuče,
a izuva se kad ide od kuće.

Jednom za ljetne vrućine

hlad nije mogao dokučiti;
tražio je prekidač,
sunce je htio isključiti.

U tolikoj mu je mjeri glava

brojeva puna, da on i kada
treba pjevati - računa.

Događa se da traži za doručak

Pitagorin poučak,
a da u razredu nastaje graja
kad kaže: Danas ćemo uzimati
kuhana jaja.

Pozdravi li ga netko,
dogodi se često da, umjesto da
odzdravi, kaže: Odlično!
Možeš na mjesto!

Jučer se u rastresenosti
više nego proslavio;
umjesto ženina kaputa,
ženu je na vješalicu stavio.

Danas je stvar još više ukrasio;

opušak je stavio u krevet,
a sebe ugasio.
Što bi bilo

Što bi bilo da nam zabunom

uši narastu
- na nekom hrastu?
Što bi bilo da zabunom
zvijezde naše ruke dobiju
pa da se njima poliju?
Što bi bilo da zabunom
umjesto glave
iz ramena nikne
- čuperak trave?
I da nam na leđima niknu prsti?

To bi bilo
da se čovjek
- trbuhom prekrsti.
4 [ZVONIMIR BALOG]

TEKSTUALNI POKAZATELJI
OLOVKA

Jedna olovka skupa,

posve nova
i tupa
neprekidno je cvilila
da bi se šiljila,
pa joj se jedan
šiljo smilio
i non-stop je
olovku šiljio,
šiljio,
šiljio,
šiljio,
šiljio,
i šiljio.

Na kraju kad je shvatila

kako se skratila,
silno je patila.
Srce joj i danas
od uzbuđenja zalupa
kad se sjeti divnih dana
dok je bila tupa.

BRDO

Brdo
Ima trbuh.
Brdo je sito vidika.
S koje god strane gledaš, ista slika
Brdo je sito visina, sito milina. Brdo je sito
Oblina, brdo je sito higijene, brdo je sito mene
Na vrhu mu stojim često, najviše sam brdu mjesto.
 Hrvatski pisci za djecu
ZVONIMIR BALOG

IGRE SLOVIMA

KAŠAN JE STRAUBOJ

Kašan je strauboj
Jednodžeki Ok.
On zna baco lasati,
On zna kasa konjati.
Jednodžekom Oku rava nemna…

IZSLOVANA MIJEŠA

Netko mi je izslovao miješa i kako sada da napričem pišu. Brkovi su posve

popojmani. A voljao sam jaku imu da pišto nanešem. Ovako ne znam snima li isla.
Tko mi je to izslovao miješa?

Možda je to zbog toga što sam prejezao grizik dok sam meo jeso? Kako mi je samo
krvila cur. Oko mene su hodali ljudali i u gledu me čudali. A možda mi je pomašinena
kvara za pisanje? To je da te od muke zaželi boludac.

Pa da, i kvaro mi je ponalivpereno. Sve izgleda sao kan. Oko mene kreke žabeću,
kasovi vukaju i svjetlečina mjesi. To je da ti glavne puka! A tako sam nešto lijepo
prio htičati. Još da bar ti pimvaji ne trašte i da zije nima.

Zašto već jednom ne prolazi doljeće? Hoću da cvrce ptikuću i da grince suje! Jao,
kako mi cvobi zukuću. To je možda zbog toga što pijem vodnu hladu. Kredem u ivet,
božda sam molestan.

Hlačajući skide primijetio sam da sam na nešto rasturio drap. Što će mi maći rema?
Kako su samo pohlačane trge! Pa kako su mi ustava prlja: peo sam jekmeza, a nisam
zuo prabe.

Kad mi je ovako pogovoren kvar, bolje da šutim. Zlatjeti je šuto. Žaš mi je bao što
nisam mogao napričati pisu. Oprostite, volim mas, na ovim izslovanim miješama.

Noš ješto: mamajte slušu, nemojte noćno u kas telati gledaviziju jer bi vas mogla
glaveti bolja. Kad mrakne pad, kredite u ivet i nemojte ispod pokrivača jeziti plazik i
sladati lizoled: od njega hoće grliti bolo.

Pala na hvažnji! vaš

Banimir Zvolog
6 [ZVONIMIR BALOG]

RAZGOVOR ŠEŠIRA I ZIDA

- Dobzo jutzo, gozpodine Zezirlovski, kako ste zpavali? - upita zid na svom jeziku.
- Dobšo jutšo, gošpodine šide. Nišmo špavali, nego šmo višjeli.
- Dobzo, dobzo, gozpodine. Kako zte onda vizjeli? I ne zrdite ze.
- Ne šrdim še, gošpodine šide, i to baš štoga što šam izvršno višio. Kako ste vi višjeli?
- Naz zidove ze tako ne pita. Mi ne vizimo kao zto vizite vi, gozpodo zeziri. Mi
zpavamo ztojeći, tako zmo uvijek zvježi.
- Šamo nište baš šašvim dobšo šročili šlova našeg imena. Mi šmo Šeširlovski, a ne
Zezirlovski.
- Oprozdite to je ztoga zto mi zidovi dozta tezko učimo ztrane jezike. Ne ide nam u
zid.

ŠTO SE OD VODE PRAVI ŠTO SE PRAVI OD VINA

Od VODE se prave trave, Od VINA se pravi djedoVINA

domoVINA, jugoVINA,
VODEne zatim glave,
ivoVINA, MoslaVINA,
VODnici, VODOzemci, PodraVINA, LepaVINA,
VODENkonjic, VODEnjaci, siroVINA, osoVINA,
VODOvodi, vinoVODI, poloVINA, rušeVINA,
doVODI, sproVODI, piloVINA, paljeVINA,
zaVODI, vojVODE, koVINA, miroVINA,
nadvojVODE, VODOmari mahoVINA, cedroVINA,
ušteđeVINA, svetkoVINA,
još i mnoge druge stvari.
slaVINA, padaVINA,
a najćešće se pravi od VINA
Razumije se, žiVINA
to nije uvijek samo VODA, volovi, jarci i magarci.
još se VODI nešto doda.

Nikakva novost nije

da GrGina Glava
kad je GoloGlava
u sebi slovo G krije.
A ako se bolje Gleda,
lako je uočiti da i uho
u GrGe kao G izgleda.
Inače, da se zna,
GrGa je Golman i pol,
on GloGovom Granom
brani Gol.
 Hrvatski pisci za djecu
ZVONIMIR BALOG

Dva Š Šuškaju u Šašu

jedan je Š pao u kašu,
neki Š šara po Šarama
neki Škljoca u Škarama
neustraŠivi Š Šumi
u Šumama
Jedan Š Šuti u Šubari
jedan Š se pali u Šalu,
Jedan Š je Šimin početak
drugi miŠev svrŠetak.

IGRE S BROJEVIMA

GLASOVIR

Kad mame glasoviru zube diraju, on se smije. Kažu: mame sviraju.

Kad tata glasoviru škaklja zube, glasovir se od radosti klimata. Kažu: isti Stravinski
da je tata.
Kad moj brat glasovir dira, glasovir reži. Kažu: ostavi to, bježi!
Kad ga diram ja, glasovir jauče:
s jednim prstom – jednauče
sa dva – dvauče
sa tri – triuče
sa četiri – četrnjauče
sa pet – petrnjauče
sa šest – šestrnjauče
sa sedam – sedmnjauče
s osam – osmnjauče
s devet – devetnjauče.
A kad udarim s deset, glasovir se pjeni i oca mi psuje da cijela ulica čuje.

PJESME SA ŠLAGOM ILI ŠUMAR IMA ŠUMU NA DLANU

http://www.deezer.com/hu/album/9140955
8 [ZVONIMIR BALOG]

*OZBILJNA POEZIJA

Primjer:
Na trgu, ispod sata

Svejedno da li ideš ili stojiš,

svejedno da li želiš ili ne,
taj dan će doći kojega se bojiš,
na trgu, ispod sata, i — bez nje.

I ništa neće zaustavit moći

tu prašinu tvog pješčanog sata
i jednog dana ili jedne noći
zatvorit će se i posljednja vrata.

Jer za tvoj život netko drugi bira,

svejedno da li želiš ili ne.
I bit ćeš sam sa zmajem od papira
na trgu, ispod sata, i — bez nje.

I nećeš čuti svoj udarac groma

na praznom trgu, sam i poslije svega.
Tu bit će samo davni miris dunje
iz tvog djetinjstva ispod trula snijega.