OPORAVAK ZAPADA

-renesansa koja svoj vrhunac doživljava oko 1150.; do oko 1300. traje

-ponajviše zbog prestanka barbarskih provala; napredak na vjerskom, političkom i ekonomskom polju
– simultana tri procesa

-vjerski potiče politički, premda prvi ne bi uspio bez potpore lokalnih moćnika; ekonomski oporavak
pogoduje većoj sigurnosti koju priželjkuje Crkva te se potonja uzdiže kroz bolje poreze

Vjerska obnova

-samostani počinju prosvjedovati protiv procesa inkorporiranja Crkve u feudalni sustav tijekom 10.st
– monaštvo je najčišći oblik kršćanstva pa i ne čudi što se reformni pokret započinje u okvirima
samostana

-akvitanski vojvoda Vilim osniva Clunyjevski samostan 910. i kako bi ga oslobodio od tadašnjih
trendova zala – podvrgava ga pod izravnu vlast papinstva (spas od lokalnih moćnika)

-prihvaćanje Regule sv. Benedikta – ostavlja se vremena za intelektualne i vjerske aktivnosti +

disciplina i visoki moralni standardi

-diljem Europe laički vladari počinju pozivati Clunyjevske redovnike kako bi uredili samostane na
njihovim prostorima – Clunyjevski opati zato žele stvoriti neku vrstu redovničke kongregacije

-novoizabrani opati drugih samostana u kojima se uvodi Reforma, izabire opat Clunyja – postaju
priori koji su podvrgnuti pravilima clunyjevskog samostana

-Clunyjevska reforma kongregacija pod svojom upravom ima oko 200 samostana u Europi – širenje
novih ideja Europom

-Clunyjevska reforma potiče obnovu redovničkog života, isprva; nastoje se dokinuti temeljni problemi
svećenstva – simonija i nikolaitizam zbog toga se svećenstvo ne može posvetiti svojim vjerskim
obvezama, crkvene funkcije vide kao privatno vlasništvo

do 1100. reformatori postižu te reforme

-zabrana svećeničke ženidbe ponajviše zbog opasnosti da bi biskupije mogle postati nasljedna lena

-nakon „reforme iznutra“ Crkva je spremna na vanjsko djelovanje:

razvoj pučke pobožnosti – primjer emocionalnog odgovora puka na poziv nekog

vjerskog vođe – Križarski rat

Institucije Božjeg mira i Božjeg primirja

-Božji mir je institucija kojom je Crkva odlučno nastupila protiv nasilja – pod vodstvom biskupa ta
udruženja održavaju mir regrutirajući muškarce pod ingerencijom biskupa koji kao vojna sila
(uzdržavana od članarina) nastupa protiv sitnog kriminala i samovolje sitnog plemstva + pokušaj
humaniziranja ratovanja braneći napade na seljake i sve nenaoružane

-Božje primirje (Tregua Dei) – pokušaj da se zabrane borbe na određene dane u godini (nedjelje i
blagdane) – tako bi bilo moguće ratovati samo oko 80 dana godišnje – to nema utjecaj na laičko
društvo
-institucija Božjeg mira ima veliki utjecaj na razvoj laičke vlasti – služi kao instrument kralju i visokom
plemstvu kako bi nametnuli red svojim podanicima (tendencija centralizacije)

-rast životnog standarda – Crkva prigovara laicima koji imaju „robove“ i ukoliko gule do kože svoje
podanike – biskupi naprotiv od svojih podanika traže jednako izvršenje obveza

-zauzimanje Crkve za pisane dokumente – urbare – koji bi određivali jasno koje su obveze
neslobodnih i poluslobodnih u odnosu na vlastelina

-vrednovanje dostojanstva rada – čovjek tako služi Bogu – nema više robova u klasičnom rimskom
smislu – korištenje mlinova kojima se reducira udio ljudske snage u proizvodnji

-važne posljedice vjerske obnove: križarski ratovi i prvi paneuropski umjetnički stil – romanika i novi
interes za obrazovanje

-Crkva nadilazi sve lokalizme i prenosi stanovništvu Europe zajedničke vrijednosti

-reformirani redovnici i samostani (time i Crkva) dobivaju velike darove (zemlju) i potiču gradnju
imozantijih crkvenih građevina (posebice clunyjevci) – napredak u gradnji i tehnika izgradnje u
kamenu (bijeli plašt Crkve)

-poticaj obrazovanju – reformisti ističu prijezir prema neznanju; ekonomski boljitak omogućava
osnivanje novim obrazovnih ustanova

-procvat Katedralnih škola ( Treći lateranski koncil 1179. određuje gradnju škola uz katedrale)

-za bilo kakav intelektualizam potreban je latinski – ostali jezici nisu fleksibilni – sva ta renesansa
obrazovanja i razvoj teologije ovisi o poznavanju latinskoga

-karijera Gerberta d'Aurillaca – djeluje u Španjolskoj gdje upoznaje arapsku matematiku; u Rimu ga
papa preporučuje Otonu I. za njegov dvor; rasprava o metafizici za Otona II – Gerbert postaje opat
glasovitog samostana Bobbio – u Rheimsu politički podržava Otona III. – Hugo Kapetović ga u zahvalu
imenuje nadbiskupom Rheimsa – 999. postaje papa Silvestar II. – legenda da je čarobnjak pa idući
pape nisu uzimali to ime

Ekonomski oporavak

-vjerska obnova nameće moralno i intelektualno vodstvo Europe

-zemljoradnja kao temelj ekonomskoga oporavka ranosrednjovjekovno selo je autarkično jer nema
viškova, a time ni razmjene + slabi transport sada se proizvode viškovi

I. Upotreba teškog pluga s drvenom odgrtnjačom – duboko ore brazde – koristi se isprva na prostoru
Laba-Odra gdje Nijemci uvode novitete među Slavenima

II. Primjena ulara kojim se sa vrata težina prenosi na leđa konja – efikasniji od vola, ali ga je teže i
hraniti – veća količina zemlje je konjem obrađena

III. Opća upotreba tropoljnog sustava – žitarice se siju na dvije trećine obradive površine, zemlja se
odmarala gotovo jednako kao i prije na polovici – prostori koji imaju proljetno sijanje – povećana
proizvodnja hrane

-Nove proizvodne metode i opće sigurnost potiču demografski rast (Chanu tvrdi obrnuto!)

-potreba za novim naseljima – vlasnici neiskrčenih prostora daju beskorisnu zemlju skupini seljaka
koja ju je voljna iskrčiti i naseliti – po povoljnim uvjetima (agenti vlasnika)
-Neuville, Neustadt svjedoče o snagama unutarnje kolonizacije

-Nizozemci isušuju primorske močvare i grade nasipe i tako povećavaju obradive površine

-u 12. st. Nijemci intenzivnije naseljavaju prostore oko Labe, potiskujući tako Slavene

-kolonisti sve rade zajednički – time imaju i neku sigurnost (ekonomsku i političku)

-unutarnje kolonizacije potiču proizvodnju hrane – pravo na migracije imaju samo slobodni seljaci –
primjer Villafranca, Freiburg i Freiberg – slabljenje srednjovjekovnog ropstva

-mogućnost poboljšanja životnih uvjeta migracijom i rast slobodnog stanovništva potiču razvoj
gradova – mala razlika između grada (ville i cite) i sela

-rast poljoprivrede omogućava rast trgovine i obrta poljoprivredno orijenitranih u gradovima

-feudalno plemstvo više ne može naređivati seljaku kao srednjovjekovnom robu – zaokupljeni
ratovima i politikom, ne paze na mrvljenje veleposjeda – obrtnici se okupljaju u gradskim sredinama
gdje im je šire tržište

-Crkva ističe dostojanstvo rada – jedan od faktora porasta proizvodnje

-priobalni talijanski gradovi sudjeluju u trgovini sa Carigradom i Saracenima – veliki profit – posrednici
u trgovini između Istoka i Zapada i istjerivanja muslimana sa Sredozemlja

-rast gradova duž trgovačkih prometnica

-industrijska proizvodnja tekstila u Flandriji kao jedan od čimbenika rasta gradova

oko 1000. imaju najbrži demografski rast – jeftina radna snaga za proizvodnju

u gradovima žive znanja potrebna za obradu vune

smještaj luka okrenutih prema Engleskoj i Skandinaviji

-renesansa trgovine i koncentracija obrta u gradovima, omogućava zemljoradničkim krajevima da

proizvode i specijaliziraju one kulture koje najbolje uspijevaju

-trgovina robom široke potrošnje dovodi do revolucije u ekonomskom životu

-grad postaje središte u kojem seljaci prodaju ono što proizvode te kupuju ono što nemaju

-feudalci počinju plaćati ljude da im obrađuju zemlju (ne žele nezainteresirane obrađivače)

-feudalac onda mora komutirati način plaćanja rente – nema naturalne i tlake – obveze se plaćaju u
gotovini – „komutacija robne rente u novčanu“ – kmetovi kao rentijeri zemlje

-kmetovi tijekom 12 i 13. st. počinju kupovati svoju slobodu, nisu više toliko ovisni o feudalcu

-veleposjed se polagano pretvara u investiciju – feudalac će prije tražiti najbolju robu koju bi onda
sam mogao prodati na tržištu – uvoditi će pravo prvokupa

-Loan Adalberon 1020. – kuća Božja podijeljena na: Oratores, Laboratores, Belatores

ova podjela će biti nadograđena pojavom građanskog stanovništva koje traži

određeni društveni i politički status – osobna sloboda; samouprava; osl. od finan. ob.
 Mnogi su stanovnici gradova bili de facto slobodni – iz dalekih krajeva mogu kreirati novi identitet,
dok kmetovi iz okolice ostaju kmetovi – trgovac donosi puno više profita feudalcu nego kmet –
feudalac od prosperitetnog grada dobiva carine i poreze – nerijetko će i za neku svotu novca priznati
slobodu stanovnicima

Kada građani postižu osobnu slobodu, nema mehanizma kojim bi im feudalac samovoljno nametao
poreze – ekonomska ovisnost o feudalcu ovisi o ekonomskoj snazi grada

A propos gradske samouprave – potreba stvaranja novih institucija – feudalne institucije su

nespojive s gradom – feudalni sudovi su tromi i inkompetentni za trgovačko pravo – policija kao
zamjena za feudalne ratnike gospodara – tijelo koje kontrolira izgradnju – trgovački gradovi dobivati
će pravo na osobu koja će sudovati u trgovačkim sporovima i prikupljati poreze (feudalac zadržava
pravo biranja načelnika)

biskupi i opati, pa i kraljevi; neće na svojim posjedima olako prepuštati ovlasti

komune i slobodni kraljevski gradovi su primjeri neovisnih gradova (samo o caru)

-kralj koristi gradove kao pomoć u slamanju otpora lokalnih feudalnih moćnika

-problem samouprave grada – pitanje odlaska u rat: plemstvo i kler smatraju kako imaju to
ekskluzivno pravo – samoupravom bi se to pravo proširilo i na laboratores

-„Komune“ (communitas) – građani kao kolektivno tijelo ili zajednica koja je imala pravnu osobnost –
u 11. st. organiziraju se komune na Zapadu i dijelovima Srednje Europe (?!), kod nas se javljaju krajem
12. st

-tu se, dakle, javljaju strukture oslobođene od feudalnog ustrojstva podvrgnute izravno središnjoj
vlasti (kralju ili caru) s namjerom zaštite svojih „građana“ od izvanjskog svijeta

-uspješni vladari Francuske i Engleske ovladavaju gradovima što im donosi mogućnost stvaranja
jedinstvene i jake monarhije

-talijanski gradovi, u suradnji sa papinstvom, dobivaju potpunu slobodu i na taj način uspijevaju
rastočiti čak i carski autoritet

Politička obnova – Francuska

-Francuska, za razliku od SRC, donosi novije koncepte u vladanju koji su primjenjivi nakon 1000.
godine

-prijepori između Karolinga i Robertovaca (Robert I. Jaki) – Gerbert balansira u politici SRC prema
Francuskoj

-Karolinzi neće ovladati jednom regijom, već cijelim kraljevstvom i želi podvlastiti čitavo krupno
plemstvo

-razvoj feudalizma – kralj nema sudske ovlasti i vojnu moć

-rodonačelnik dinastije Kapetović, Hugo, dolazi na vlast 987. – saveznik krupnog plemstva, vojvoda
Ille de Francea

-Ludovik IV. umire kao posljednji Karoling, a kruna bi se trebala prepustiti vazalu SRC

-na plemićkoj skupštini u Senlinsu na nagovor nadbiksupa Rheimsa francuska monarhija mora birati
vladara, tj. plemićka skupština bira Huga za kralja
-Hugo razdijeljuje i ono malo zemlje što je imao – Robert II. Pobožni osvaja Burgundiju koju su
magnati razgrabili; Henrik I. imao je najmanje neposredne vlasti od prethodnih Kapetovića

-Kapetovići su u savezu sa Crkvom; na prijestolju ostaju oko 300 godina; rađaju im se sinovi i vladaju
relativno dugo (29 god)

-Filip I., je prvi od svojih prethodnika koji prvenstveno želi ojačati svoj osobni posjed, a ne ovladati
čitavim kraljevstvom – Ille de France nije pod čvrstom kontrolom kralja; taj prostor otežava stvaranje
protukraljevskih saveza

-njegovu slabost dobro opisuje važnost koju je pridao osvajanju dvorca Montlheryja, malo dalje od
Pariza – njegova je vladavina ipak prekretnica u povijesti Kapeteovića jer je uspio povećati svoj
autoritet na posjedu, proširiti ga te postaviti uvjete da se monarhija ravnopravno nosi sa krupnim
plemstvom – politika koju će provoditi njegovi nasljednici

-Akvitanija (prevelika) Bretagna (divljaštvo i keltizam – vojvoda jedva očuvao titulu) i Burgundija su
relativno slabe i od kralja neovisne pokrajine

-Grof od Anjua je izgradio kompaktan posjed u dolini Loire; Blosi i Champagne su stabilne grofovije;
Toluško vojvodstvo je jezikom bliže Italiji nego Ille de Franceu

-u Flandriji i Normandiji razvijaju se institucije koje vladaru omogućavaju nešto više od osobne vlasti –
vladar prenosi neke od elemenata vlasti, a da nije izgubio kontrolu nad tim poslovima

-U Normandiji vikonti, a u Flandriji kaštelani služe svome senioru kao sudski i financijski povjerenici –
vladar održava pravo sudovanja + visoki prihodi od poreza (novac)

-u obje se grofovije preko institucija Božjeg mira sprečavaju napadi na nenaoružane ljude

-u Normandiji je broj vojnika proporcionalan snazi vazala – i klerici i laici obavezni na to

-Normandijski vojvoda ima potpunu kontrolu nad Crkvom na svojemu posjedu – efikasno koristi sve
resurse svoga posjeda

-povećanje seljačke populacije i krčenje šuma – stabilnost

-transformacija viteškog staleža (vitez mora imati značajan zemljišni posjed kako bi se uzdržao za rat,
a u tadašnjem ratovanju konjica dobiva sve veću ulogu – 11.st) u zemljišnu aristokraciju – postaju
vezani za leno i nezainteresirani za ratovanje – idu van Francuske u potragu za avanturama

na novonaseljenim prostorima stvaraju feudalne državine – širenje francuskoga tipa

feudalizma diljem Europe

-feudalna Europa ne treba birokraciju – osigurano relativno funkcioniranje poluga vlasti

-prvi kršćanski vladari Portugala su burgundskoga podrijetla

-pod francuske vitezove smatraju se i normanski osvajači Engleske i juga Italije

Politička obnova – Sicilija i Engleska

Sicilija:

-unutrašnjost juga Itailije drže svađajuća langobardska vojvodstva, nešto malo Bizant; Siciliju
Saraceni; Napulj i Amalfi su samostalni gradovi
-1016. dolazak prvih vitezova hodočasnika Normana – obećaju da će javiti drugim prijateljima –
počinje pristizati veliki broj sitnih plemića, protivnika Normandijskoj vojvode – 1030. kao nagradu za
ratne usluge dobivaju grofoviju Aversa kraj Napulja – tamo se „iznajmljuju“ Normani kao ratnici

-Vilim Željezne Ruke i Drogon (sinovi Tankreda) isprva se bore za Bizantice, da bi ubrzo postali de
facto vođe Normana na jugu – napadaju bizantske posjede – vojvoda od Salerna 1043. proglašava
Vilima grofom od Apulije

-Novi Normani – Robert Guiscard stvara državinu u Kalabriji, dok Roger protjeruje Saracene sa Sicilije
– Guiscard nakon smrti polubraće postaje vođa Normana u Italiji – 1071. do kraja istisnuo Bizant sa
juga Italije

-Guiscard je zauzeo Drač i dopro do središnje Grčke

-1091. Roger je do kraja porazio Saracene na Siciliji

-normansko osvajanje Sicilije bilo je žešće i teže doli onog u Engleskoj

-Roger II. kao nasljednik Sicilije, nakon smrti Guiscarda preuzima i posjede na Apeninskom poluotoku
te su 1127. dvije normanske državine ujedinjene

-Stvaranje Kraljevstva Obiju Sicilija: Roger II. nezadovoljan titulom kralja Sicilije i Apulijskog vojvode,
1130. od jednog papinskog kandidata dobiva priznanje za kralja, dok mu je drugi 1139. nakon poraza
morao to učiniti

-Na Siciliji ratuje plaćenička vojska koju kralj plaća zemljom pod jasnim uvjetima koje on određuje –
takva snaga omogućila mu je da preuzme i kopno

-ovdje je kraljevska vlast na najvišoj mogućoj razini – precizne kvote vojnika za svako leno

-efikasnu vlast sicilskoga kralja u upravnim poslovima krase arapski emiri, bizantinski logoteti i
normanski baruni

Engleska:

-ovo zaposjedanje je organiziranije doli na jugu Italije – Normani na Siciliji svoje kraljevstvo izgrađuju
gotovo cijelo stoljeće – u Engleskoj je to gotovo kroz jedno desetljeće

-u Engleskoj nema feudalnih odnosa koje valja uvažiti – funkcioniranje feudalnih institucija pod
energičnim vladarom

-engleski vladari ne koriste katoličanstvo kao izliku za pokoravanje drugih i za pokušaj centralizaciije i
ujedinjenja Otoka – Engleska više nalikuje primitivnim germanskim selima

-Wessex je jedina država koja preživljava agresivne germanske provale – Alfred je zaustavio Dance,
dok su ih njegovi nasljednici potpuno otjerali – formiranje Engleskog kraljevstva – nedostatak
institucija za državu tih dimenzija

-nadbiskup Canteburryja sv . Dunstan (960-988) nastoji reformirati Crkvu i državu kroz suradnju
laičkih i kleričkih vlasti – koncile biskupa i plemstva saziva Dunstan
-podjela Engleske na grofovije – shire (isprva county) koje su podijeljene u kotareve (hundred), a u
zemlji Danskog zakona na waspentakes

-i grofovije i kotarevi imaju vlastite sudove koje čine slobodnjaci kojima predsjeda kraljev službenik –
upravnik (reeve)

-upravnik na razini grofovije je shirereeve – šerif – odgovoran za red i mir u grofoviji i nadgledanje
sudskih poslova, sakuplja kraljeve poreze i lokalne odrede povremeno vodi u rat; svoj položaj nije
uspio transformirati u nasljedni posjed i mora biti lojalan kralju

plemstvo ne može preuzeti lokalnu vlast, kralj ima utjecaj diljem države

-reforma sudstva u 10.st – kralj kao vrhovni sudac kojemu se plaća globa za određene prekršaje;
kraljevi službenici hvataju zločince – središnje vlast preuzima ulogu u provedbi pravde

-kompurgacija potpomaže osude kriminalca

-novim odredbama kaznenog prava pravda postaje briga kralja i njegovih službenika

-vojna slabost Engleza – svaki je slobodnjak dužan na vojnu obvezu, ali to su većinom slabo naoružani
seljaci – nema feudalne vojske

-institucije centralne vlasti, tj. kraljevi službenici na terenu moraju biti stalno nadgledani kako bi taj
sustav funkcionirao – neredovita kontrola lokalne vlasti

-rast feudalizma oko 1000- stanovništvo nije samo kraljev vazal, već i rastućih grofova

-kralj, paradoksalno, potiče takav sustav – manje kriminala ako je svako odgovoran svome
neposrednom senioru (bitna odrednica feudalizma općenito kojim se dokida anarhija)

-witan – skupština „mudrih ljudi“ koja se sastajala neredovito i raspravljala o problemima koje je pred
njih iznosio kralj – vrsta nekakve kraljevske skupštine tj. zaduženi samo za rutinske i dosadne poslove
(biskupi, kraljevi rođaci, veleposjednici) – Witani nisu jakome kralju od koristi

-Etelred II. nije mogao kontrolirati ojačale magnate – plaća im danak – za te potrebe nameće porez
na cijelu zemlju: godišnji danak Dancima, Danegeld prvi opći porez u engleskoj povijesti – u ovom
slučaju samo ohrabrio Dance na ustanak, Etelerd bježi u Normandiju, vlast u Engleskoj preuzima
danski kralj Knut (1035.)!

-Knut vlada Danskom, Norveškom, Škotskom i Irskom te Pribaltikom, a Englesku smatra središtem
svoje države

-nakon Knuta vlast ponovo preuzima Engleska dinastija sa Edvardom

-Edvard Ispovjednik – odrasta u Normandiji – u Englesku na funkcije dovodi brojne Normane – tada
još ne postoji institucija lena, ali procesi idu ka feudalizaciji (grofoski sudovi, vojske i nasljedne službe)

-Danac grof Godvin je prisilio Edvarda da oženi njegovu kćer

-Edvard obećava Vilimu (Osvajaču) prijestolje nakon njegove smrti – Godvin napada, a englesko
plemstvo ne pruža otpor – Edvard na smrtnoj postelji priznaje Harolda za nasljednika, nakon čega ga
je witan proglasio kraljem

-Harold može očuvati kraljevsku krunu, samo ako dopusti raspad Engleske
-Vilim (Osvajač) je grof od 1035. - nosi nadimak Kopile – 1047. kao „nezakonit“ nasljednik uz pomoć
Henrika I. uspijeva se obračunati sa pobunjenom opozicijom

-dovodi sposobne ljude na crkvene položaje (Lanfranc – Bec kao obrazovno središte)

-porazio svoga vrhovnog seniora, francuskog kralja; grofa od Anjua – pripojio Maine

-Vilim je optužio Harolda za krivokletsvo – uplitanje papinstva – staje na stranu Vilima jer ovi u
Engleskoj odbijaju reformni pokret (Anglosas Stigand je uzeo palij kant. od protupape)

-papa šalje Vilimu posvećeni stijeg – legalnost i svetost njegove ekspedijcije

-Vilimovi vazali nisu ga bili dužni slijediti preko mora – obećaje im zemlju kao nagradu i skuplja oko
desetak tisuća vojnika

-Harold je na dulje vrijeme teško održavao vojsku na okupu – niži plemići Thegns i seljaci fyrd žele ići
kući zbog poljodjelskih poslova – kod Stamford Bridgea 1066. poražava norveškog pretendenta na
krunu – na jug dolazi Vilim Osvajač

-1066. bitka kod Hastingsa u kojoj pogiba Harold i njegova braća

-1066. na Božić je Vilim okrunjen za kralja u Londonu – tek 1072. Vilim uspostavlja čitavu vlast –
kažnjavao pobunjenike (npr. okolica Yorka)

-Vilimova moć u uspostavi kraljevske vlasti iz dva izvora:

isticao da je zakoniti kralj Engleske kao nasljednik Ed. i izabran od witan (zadržava institucije
šerifa; pravo sudovanja)

kao vođa Normana, uvodi normandijski tip feudalizma (lojalnost senioru, propisan

broj vojnika, pravila protiv privatnih ratova)

-stvaranjem feudalnih odnosa između magnata i vladara, Vilim sprečava postupnu uzurpaciju vlasti
na lokalnoj razini – magnat mora izvršavati obveze kako bi zadržao leno

-sva Engleska zemlja je de facto u rukama kralja koji ju dalje razdjeljuje kao lena; prestanak privatnog
vlasništva u Engleskoj – najčišći oblik feudalizma

-Normanski magnati zauzimaju sa svojim vazalima zemlju na štetu Engleza – Doomsday Book govori o
tek 8% engleskog vlasništva

-reforma iskvarene Engleske crkve – Lanfranc (Norman) postaje Kanteburijski nadbiskup – gorljiv
Vilimov pristaša – francuski biskup; osnivanje crkvenih sudova koji su se bavili problematikom i
prekršajima duhovne naravi

-uvođenje svećeničkog celibata; Vilim ne želi ispustiti Crkvu u ruke pape – čak brani da se čita i
papinsko pismo, osobno imenuje biskupe i prelate

-jačanje središnje vlasti: Veliko vijeće koje kralj saziva kako bi se samo čule njegove odluke (sliči
witanu) – zapravo feudalni sud engleskog seniora (kralja) na kojem sudjeluju biskupi i magnati –
korisno sredstvo za održavanje kontrole nad magnatima

-Malo vijeće – uvijek uz kralja i pomaže mu oko administrativnih pitanja – sastavljeno od klerika i
vazala – upravljanje državom

-nema razlike između oba Vijeća – oba su se nazivala Curia regis – savjetodavna uloga kralju
-grofovi i šerifi zadržavaju ovlasti – nije moguće vladati direktno iz Londona – rast broja lokalnih
feudalnih sudova – Kraljevsko vijeće kontrolira magnate

-Vilim (osobno) zadržava mnoge posjede (manor) kako bi mogao imati redovit izbor prihoda – šerifi
prikupljaju otamo točno određene sume novca – prihod od daće

-tri puta saziva Danegeld

-1086. naređuje da se napravi Doomsday Book kako bi ustanovio koliko može izvući od svojih
podanika – dokaz Vilimove djelotvornosti i snage – popisivanje svih zemlj. posjeda (hide) i malog
komadića zemlje (rood)

-nezadovoljstvo podložnika Knjigom – proširivanje šuma predviđenih za lov (New Forest, zbog koje
uništava mnoga sela) – legenda o začaranosti Nove Šume; tamo je zabranjeno loviti bez kraljeve
dozvole

-1086. sastanak u Salisburyju – svi važniji zemljoposjednici (bez obzira čiji su vazali) su se podložili
Vilimu, davši njemu vazalsku prisegu

-podjela društva na došljake i starosjedioce; viši društveni krugovi pričaju francuskim, dokumenti se
ispisuju na latinskom – utjecaj i na engleski jezik – francuski utjecaji

-Vilim Osvajač umire u Francuskoj 1087. ostavivši Normandiju sinu Robertu, a Englesku Vilimu II.
Riđem

-Anglosaska kronika svjedoči o respektu koji su oni imali prema Vilimu I.