Lopez II Kolokvij Skripte

lOMoARcPSD|3815490
Lopez-II kolokvij, skripte
Opća povijest srednjeg vijeka (Sveučilište u Zagrebu)
StuDocu is not sponsored or endorsed by any college or university

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)
lOMoARcPSD|3815490
NOVI POLET MISLI

Istina dokazana razumom
-„Nema drugog autoriteta do istine dokazana rauzumom“  Objava je najsnažniji autoritet misli
Drski Abelard i razvoj dijalektike  slavi svoju pobjedu nakon smrti – Pariz postaje filozofkskom
prijestolnicom kršćanstvo, mnogo prije nego je postao središte Francuske; njegove msli više
naglašavaju liječenje duha
-u raspravi Sic et Non Abelard iznosi na vidjelo primjetno neslaganje između najuglednijih pisaca
među kojima su crkveni oci i Biblija, u vezi s bitnim problemima vjere  djelo preko sumnje nastoji
potaknuti sigurnost određenih kršnaskih dogmi – međutim njegova metoda dolaska do istine sumnjom
jest kontroverza
-završni korak u dokidanju proturječnosti tumačenja dogmi biti će završen na pravnom studiju u
Bologni
monah Gracijan je u svome djelu Concordioa discordantium conanom (Decretum Gratiani)
složio nesložne kanone i riješiti pitanja prema spisku autoriteta i njihovih proturječja
-1170. Petar Comestor („proždrljivac“ knjiga) sastavlja crkvenu povijest, preveo enciklopediju Biblija
namijenjenu studentima
Širenje znanja i stvaranje općinstva – u X. st, Montecassiono, Gerbertovi učenici, medicina u
Salrernu, Pavija i Provenca su tek oaze u pustinji književnosti; znanje tadašnjih intelektualaca je
enciklopedijsko zbog ograničenih izvora znanja; XI. i XII st donose poruke „Lutajućih svećenika“ jer
se kulturna središta umnažaju, prometne su veze lakše, i društvo se otvara intelektualnim utjecajima –
zlatno doba studenata lutalica  doba drugog humanizma nakon Karolniškog
-Italija dobiva središta prevođenja, vrlo je bitna i Španjoslka, dok Sveta zemlja gdje je interakcija
dviju civilizacija najtjesnija nije producirala ništa glede intelektualnog napretka
-Općinstvo  svećenstvo je samo njegova elita, grašanstvo je njegova masa, dok je plemstvo prigodna
klijentela – podobna da se zanosi temama koje ga više zanimaju
-borba za investituru je rezultirala time da se uz oružje, ratuje i pamfletima gdje se protivničke strane
razmeću povijesnom, filozofskom i pravnom učenošću  stvara se vulgarizacija u pozitivnom smislu
jer oni koji znaju čitati počinju to svoje znanje reproducirati većini nepismenih i to na pučkom jeziku
-papinska propaganda (za grgurovkse reforme) postaje isto tako pojednostavljena za obični puk te se
ona lako prenosi među seljake koji potaknuti počinju tjerati svećenike simoniste; papinstvo si
osigurava veliki broj sljedbenika, ali potiče i razvoj pučke pobožnosti koja će negirati sakramente
pokvarenih svećenika, željeti povratak crkve apostolskom sirmaštvu i motivacija dualizmom
Borba za dušu: heretici, učenjaci, tradicionalisti  širenje kulture je potaknulo broj pristalica za
reformu crkve i reformu duhovnog sadržaja pravovjernog pokreta; tradicionalisti (pozivanje na
najstarije vjerske tradicije – cisterciti, npr.); poboljšanje prometnih veza omogućava komunikacije i
spajanje heretičkih grupacija
-katarenska crkva, najpoznatija od heretičkih orgnizacija, umalo oduuzima prevlast katoličkoj
ortodoksiji – širila se do 1209. kada ju u krvi guši križarski pohod protiv albigenza na području gdje se
najviše ukorijenila
-„linoski siromasi“ nisu radikalna heretička sekta – suprotstavljaju se Rimu tek onda kada papa ne
odobrva Petru Valdezu da propovijeda na pučkom jeziku bez biskuskog odobrenja (1179) – njihvo se
program bazirao na strogom pridržavanju Bibliji
-Crkva pobjeđuje te nekomformističke vulgarizatore katoličanstva sa školom i dogojem čemu su se
ranije protivili tradicionalisti  grad zamijenjuje samostan kao sjedište studiranja i učenosti; to
počinje kada je na Pariškom sveučilištu 1180. osnovan prvi „Kolegij“ za studente i profesore

lOMoARcPSD|3815490
-1229. kada je izvršen drugi pohod na jug FR, papa ondje osniva sveučilište u Tolozi da bi se
kolebljivim duhovima dokazala vjerska istina razumom
Ljubav prema zakonu
-preporod prava paralelan proces
-Justinijan i na Zapadu ostaje idol prava – iako nije uvijek po srijedi vršenje de facto prava, onda je
uvijek prisutna ta ljubav prema pravu
-dijeljenje pravde u očima baruna nije tako zanimljivo kao ratovanje, ali je „Plemenitije“ i daje
unosnije izvore prihoda
Od rimskog do romanskog prava  raznolikost sudova i zakonika stvara prepreku središnjoj vlasti –
Karolinzi samo djelomično dokidaju taj problem jer oni tek sakupljaju običajne spise, a rimsko pravo
poštuju tamo gdje su „rimljani“
-crkeveno zakonodavstvo se polagano afirmira sa Pseudo Izidorovim Dekretalijama
-barbarsko je pravo pokatkad fleksibilno, no samo rimsko pravo predsatvlja odrganski sustav u koji se
mogu uklopiti poesbni slučajevi svakidašnjeg iskustva
-carska se rimska univerzalnost mora proširiti i na pravo – opće nepoznavanje rimskog prava jer jedna
dalmatinska listina pod isječkom Rotherijeva edikta to naziva rimskim pravom
-potkraj XII. st kada se u filozofiji nanovo otkriva Aristotel, otkrivaju se Justinijanove Digeste i
Novelle koje omogućavaju sličan preporod prava – pravo ima lakšu zadaću adaptiranaj na suvremeni
svije, doli će se Aristotel prilagoditi kršćanskoj teologiji
-učitelj Irnerij ej za Bolognu učinio ono što je Abelard učinio za Pariz – osnova je jednu školu koja je
ubrzo zasjenila sve druge – u vrijeme kada Fridrik Barbarossa dodijeljuje povlastice Bologni, tada već
svi pritjeću tu u pomoć gleda problema oko građanskog prava (glosatorima) i glede crkvenog prava
(Gracijanu)
-romansko pravo jest to rimsko pravo koje se adaptiralo potrebama srednjega vijeka te se nazivalo
zajedničkim pravom za sve ljude
Širenje romanskog prava: privlačnost i otpori  jasno, umno i gipko, a Justinijanova pravna
enciklopedija pruža argumente za sve primjere – pristalice Grgura VII i crkvene reforme nalaze u
tome opravdanje za papinski univerzalizam, a pritaše carstva vide u tome argument za carski
apsolutizam
-u Italiji gdje nema vladarske kuće za koju bi se mogli vezati, Justinijanovo pravo pstaje patriotski i
nacionalni simbol
-Filip August u strahu da razvoj romasnkog prava ne opravda univerzalizam cara, njegova neprijetelja,
1219. zabranjuje poučavanje prava na Pariškom sveučilištu – paradoksalno, škola prava cvate u
kraljevskom Orleansu – FR sjeverno od Loire ostaje i dalje mjesto običajnog zakona, dok je jug
obogaćen pisanim zakonom (rimskim)
-u Španjolskoj primat ima kraljevska odluka, ali e općenito primjenjuje rimsko pravo
-u Engleskoj pravni stručnjaci u vrijeme Edvarda I. honoriraju utjecaje rimskog prava, ali njihove se
pravo razvija na osnovama narodnog prava  na kontintentu nastaje izraz „opće pravo“ kao obilježje
rimskog prava nasuprot Engleske u kojemu je naglašeno naredno nasuprot rimskom pravu
-za bilo koji pravni sustav – najbitnije je da ga se počne zapisivati
Druge pravne tredicije  rimsko pravo po pitanju položaja žena i feudalnog posjeda mora samo
svojim rimskim lakom obojati germanske običaje, bez da znatno utječe

lOMoARcPSD|3815490
-u katoličkoj Europi najsuroviji običaji postaju nesnošljivi kako se razvija društveni napredak;
najprikaldniji obrazac za poboljšanje stanja je rimsko pravo kojim se služe gotove sve europske
zemlje; Engleska je iskoristila neke elemente rimskog prava (razlikovanje posjeda i vlasništva) –
pokazuju da nti jedna pravna tradicija zapravo nema monopol nad pravdom, jer i druge tradicije mogu
zadovoljiti taj pojam što dokazuje razvoj anglosaskog prava
-u Norveškoj se po prvi puta na poticaj kralja Magnusa „refomatora zakona“ unosi gradsko pravo u
zakonik
-Schvabenspiegel – privatna zbirka prava u kojoj je vidlji utjecaj rimskog i crkvenog prava, koje će s
vremenom toliko uznapredovati da će postati njemačkim narodnim pravom  Justinijan je nakon pola
tisuljća poslije smrti uspio izvjavati svoju pravnu pobjedu
Strast građenja
-romanika vs gotika – prvu gradi civilizacija koja tek otkriva boga – masivna vodoravnost kao
potčinjenost Bogu; dok druga lakom okomitošću odražava polet ka Bogu
Uloga simbolizma  crkve su slava i najviši napor srednjovjekovnih graditelja – veličina jedne crkve
predočava neizmjernost nebesa; skladnost razmjera mjeri se brojevima koje je posvetila nebeska
hijerarhija (3 i 12); sjaj oponaša raskoš prirode i Boga
-vanjsko i unutarnje ukrašavanje dramatizira poruku Boga; kiparstvo služi kao pučko tumačenje i
povijesna ilustracija teoloških apstrakcija – Biblija nepismenih
-simbolizam nailazi na snažno uporište samo u crkvenoj gradnji – npr. kada jedan svjetovni
veleposjednik gradi ispred svoga dvorca „neboder“ on njime ne želi doseći božje visini, već želi
efikasnije zasuti uljem svoje napadače
Uloga materijala  i tu je prisutna opreka romanike i gotike; izbor materijala ovisi o raspoloživosti i
klimi – drvo na sjeveru, kamen i opeka na jugu, a svaka od tih tradicija ostavlja trajni trag koji se
očituju u ukusu ljudi
-romanički jer su suvremenici svjesni da je gradnja kamenom zapravo opus romanense; u gotici laki
materijali prave prevlast, staklo sa manje kamena jest gotika
-problem postaje kako ispuniti prostor i osigurati stabilnost – bačvasti svod poduprijet rebrima i nosivi
luk
-sva obilježja gotike zapravo postoje još u romanici, onaj trena kada su ta obilježja sistavno sređena i
maksimalno iskorištena tada govorimo o gotičkoj umjetnosti – nije reakcija na romaniku, več je viši
stupanj na istom putu
-najljepše romaničke crkve pripadaju Njemačkom carstvo – no ta otonska umjetnost koja nastavlja
karolinšku tradiciju postaje sklerotična krajem XI. st – jug i Zapad Europe su ključni za razvoj
romanike
-„Malo poslije 1000. g. svijet se trgnuo i odbacio stare prnje te se zaodjenuo bijelim plaštem crkava“ –
romaničke se crkve grade i u gradu i na selu
Trijumf gotike: racionalizam ili ukrašavanje  žudnja za visinom konačno pobjeđuje – 1144 nastaje
kor Saint Denisa prvo remek djelo potpuno razvijene gotike – racionalna arhitektura koja odbacuje
ukrase neogotike i neoromanike – Srednji vijek nije bio spor na svim područjima u proceu uvođenja
novih dostignuća
-arhitekt postaje ključan u gotičkoj gradnji – nije važno da on neki stup koristi kao estetski, a ne
funckinalni, bitno je da on koristi svoju logiku, kao što to čine onovremeni teolozi vjerujući u svojoj
dijalektiku – potrebno je i slaganje obojice: „Bog je svjetlost“ kaže teolog, a arhitekt pretvara slijepi
zid u providnu pregradu (staklenu konstrukciju)

lOMoARcPSD|3815490
-u vojnoj arhitekturi gotski stil unosi visoke kule, otpornije na udare – tu nije bitan simbolizam, već
funckionalnost
-romanika u katedralnoj arhitekturi uvodi kamen i opeku te odbacije drvo, sada to čini gotika samo na
nižim razina – na običnim kućama
Zadovoljstvo pisanja
Povijest, životopisi svetaca, kazalište  barbarsko doba daje samo jednog povjesničara – Bedu – u XII
su to Oton Freisinški i učeni monasti, svaki srednjovjekovni svjedok onovremene povijesti ipak nije
veliki povjesničar  između Tacita i Macchiavellija jedini genijalni povjesničar je Ibn Khaldun u
14 .st
-povijest shvaćaju kao slijed događaja kojima ne treba tražiti uzroke i posljedice, a važna je objava
izvanrednih nesreća i velikih podviga – povijesni osjećaj u RSV nadahnjuje hagiografije u kojima se
svetcima daju herojske karakteristike i herojima čudotvorne moći
Epski junak  sveti čudotvorac kao glavni lik crkvene dokumentaciji RSV; ratnik je svakako glavna
ličnost u pučkoj fantaziji XI st – međutim, ratnik se negdje zove Hilderbrandt, negdje Walter
Akvitanski, Roland, Cid Campeador  prisutni su motivi Ahileja i Samsona: u Chanson de Roland;
Cantar de mio Cid; Nibelungenlied
-u neobrađenim epskim verzijama junak je ratnik obdaren nadnaravnim moćma; osoba mu je
neranjiva, mač nepobjedic, njegova čudesna moć ustuk je svakoj čaroliji, njegov stav, njegova snaga i
njegov apaetit nemaju premca  on je kao nadčovjek svemoćan, a da bi se maknula ta jednoličnost
uvodi se motiv izdaje – veličanje poraza, a ne Karlovog uspjeha
-nakon udarca mačem javlja se duševni sukob: epopeja uzmiče prema lirici i romanu!
Lirska junakinja  ona preuzima glavnu ulogu junaku, ravnopravna muškarcu, postaje velika novost
kasnosrednjovjekovne književnosti; rimsko ju pravo poštuje kao ličnost, a klasična ju književnost
opjevala kao instrument putenog užitka i ljubavi – buđenje erotika – hagiografija izriče prijezir prema
tome – primjer neženstvene žene se očituje kod ratobornih Valkira i asketskih djevica
-no koji je razlog tog uzdizanja žene u književnosti? – Kult Djevice Marije, utjecaj Arapske i keltske
književnosti  trubaduri stvaraju svoja djela baš za taj ženski svijet
-junakinje viteške književnosti mora biti bogata, lijepa, plemenita i gotovo uvijek udana – ipak je tu na
snazi iskazivanje muških osjećaja (prema ženi), a ne ženskih – pisac je misleći o vlastitoj ljubavi
utonuo u samozaljubljenost
-u provansalskih pjesnika i „studenata“ ljubav je produhovljena – opjevavanje čisto vjerskih motiva,
zbog toga postoje čudni skokovi u Carmini Burani koja malo veliča Veneru pa onda uznosi
Bogorodicu
-lirika je u feudalnom okviru zarobljena i rezervina samo za upućene koji razumiju cantar clos, no
kada križarski rat protiv albigenza stupa na pozornicu, on raspršuje upućene koji se u talijanskoj
građanskoj sredini nalaze publiku te se lrika oslobađa bezizlazne situacije pre širom publikom – jer
ima svoj dolce stil nuovo
Roman i pastirsko pjesništvo  tema nevine ljubavi koja slavi pobjedu nad svim iskušenjima i
klasnim razlikama – XIII. st Nicoletti – miješa erotičke helenističke i muslimanse zapise sa patetičnim
zapisima neobuzdanog feudalizma; Ubogi Henrik koji je spreman žrtvovati kmetovu kćer, ali osjeća
savjest te ih oboje spašava milost Božja
Realizam i antiepopeja  srednjovjekovni naturalizam utkan u kratkim stihovnim pričama na
francuskom – fabliaux – izvori su im grčko-rimski, istočni i folklorni uz svakidašnja zapažanja

lOMoARcPSD|3815490
-glavni junaci u velikom dijelu tih priča su prevareni muževi, škrte i vjerski zatucane žene, licemjerni
popovi, glupi i podmukli seljaci – zapravo veliko doba realističke pripovjetke nastaje kada Bocacio,
Chaucer i Rabelais ožive svojim genijem skromnu osnovu fabliauxa
-srednjovjekovna antiepopeja – povijest o liscu Renartu, o proždrljivom vuku Ysengrinu
-oživljavanje ezopovskih motiva; licemjerje i mržnja vladaju svijetom, a čovjek koji nije plemić mora
laskati glupima, umilostiti mogućnike da prevai zlonamjernike  to čini antijunak Renart koji
pobjednički svladava sva iskušenja namjerno radeći suprotno od onoga što bi učinio Roland ili
Lancelot
-Renart je istisnula staru francusku riječ za lisicu i to svjedoči da je djelo dosegnulo veliku popularnost
-Paladini i vitezovi Okrugloga stola nisu izgubili sovju popularnost ni danas
Babilonska kula
-nesklonost prema barbarima – talijanski ima riječ bibere kao mjernu jedinicu neumjerenog pijenja
-francuski jezik daje nove pojmove iz svijeta viteštva; francuskim se izrazima mijenjaju nazivi za beef,
pork i mutton onoga treba kada Normani preuzimaju anglosasku Englesku
-Engleski primjer – latinizacija germanskog riječnika – nema usporedbe u romasnkoj porodici jezika;
svugdje je prisutan utjecaj okoline
-latinski opstaje jer se čovjek uvijek čudi njegovom ugledu kao vjeskom, upravnom i književnom
jeziku velike civlizacije – latinski je opća svojina jer ne pripada niti jednom narodu, a kasnije ga
međunarodni snobizam želi zamjeniti nekim suvremenim jezikom, kada je integralni patriotizam
nametnuo eliti narodni jezik te je tu stvorena praznina koju nije moguće popuniti
-latinski je najpogodniji instrument europske zajednice – latinski zbližave ljude svih stranaka i svih
zemalja u intelektualnom radu
Jednostavnost i gipkost; usporedni razvoj srednjovjekovnih jezika  iz romanskih jezika nastaju
deklinacije, u latinskom se gubi dual; konjugacije gube sintetične oblike te su obogaćene pomoćnim
glagolima; određeni i neoderđeni članovi; hijerarhije glavnih zavisnih rečenica
Iz arhaičnog partikularizma u sređeni pluralitet  jezici Europe koji su stoljećima bili pod
disciplinom jedne škole koja nameće jednaka pravila, umnažaju se i mođusobno se počinju sve više
razlikovati; jezični partikularizam prati ekonomski i političke te prodire u smjeru partikularizacije još
dalje
-Srednjovjekovna Europa je babilonska kula  propast hebrejskoga u Babilonu jest usporediva sa
propašću latinskoga u srednjovjekovnom Babilonu – isto se tako ne može boriti protiv toga, ali se
može uvesti reda u tom pretjeranom partikularizmu
-narječja iste pokrajine su međusobno slična, neko je dominatnije, i time potaje ishodište nobog
književnog jezika koji je sponatniji od latinskog, lakši za učenje i demokratičniji
-Dante je favorizirao pučki govor koji učimo od svojih dadilja jer je prirodniji, dok se latinski uči u
školama
Prema jezičnome nacionalizmu  nacionalni jezici i nacionalni osjećaji su povezana stremljenja
danas i u srednjem vijeku; njihov je uzrok želja za povoljnijim ekonomski i intelektualnim vezama,
potom jedinstvenost geografske sredinem povijesna i književna sjećanja, cilj koji treba postići i
neprijatelj kojega se traba bojati ili prezirati
-u XII st latinska obnova potiče djeovanje francuskih pisaca
-širenej nacionalnih jezika crkva je mogla osuditi kao herezu; trgovcima je praktičnije naučiti
aritmetiku i strane jezike doli Eneidu napamet, premda je latinski ostao bitan za trgovačko pravo

lOMoARcPSD|3815490
-engleski kraljevi se na svom dvoru služe latinskim i francuskim jer time žele ojačati svoju kraljevsku
vlast priječeći razvoj uznapredovalog engleskog jezika; Fridrik II potiče prve književne oglede na
talijanskom, koji dostiže sa Danteom vrhunac poslije pada carske moći
-pravi vladari i graditelji jezika i književnosti su pisci, dok kraljevi stvaraju europu na polju rata,
diplomacije i administracije
MIJENJANJE KRALJEVSTVA
Veličina i slabost germanskog carstva
-„Ako je Kraljevstvo uništeno, to je onda Božja želja; Crkva je postala tako velika zaslugom
kraljevstva, pa prema tome ona ne bi mogla namjerno uništiti Kraljevsto“ – to piše Oton Frejsinški,
polubrat designiranog cara Konrada III
Prividna veličina i spokojstvo  partikularizam je rastakao i papsku monarhiju (od Otna do Grgurova
pisma Henriku IV)
-carska je vojska najspremnija i najbolja u Katoličkoj Europi s time da su carevi čestvo i vrsni
vojskovoše, no ono što ne štima jest pravosuđe – administracija osaje kao u vrijeme Karolinga pa car
mora uzeti glavnu odgovornost upravljanja
-u to se vrijeme počinju isticati države koje su vične u organizaciji budne i uravnotežene uprave, a one
koje imaju jaku vojsku postat će slabije od prvih – carstvo je underdog: „kad kralj pređe Alpe mirni su
Nijemci, ali odsutnost uzemiruje Talijane“
-najslabija karika carskog lanca je bila Italija jer ju je iznutra razjedao tvrdoglavi partikularizam, a od
Njemačke se razlikuje kulturno i ekonomski – car čak ni ne može balansirati jer kad povuće vojsku
dolazi do nemira, a kad se vrati sa istom on ne riješi nemir za stalno, već samo prolongira još oštriji
sukob
-neki se gradovi i prije investiture ponašaju kao nezavinsni gradovi, ne vodeći računa o carskom
autoritetu, baš kao što francuski vazali to nisu činili u odnosu na svoga kralja (Pavija i Milano)
-Burgundija je od 1032 carska, ali je ona najveće feudalno gnijezdo nemira, dok na ekonomski i
kulturni razvitak Lotaringije utječe Flandrija, a ne kralj ili car!
Njemačka tvrđava i prodiranje prema Istoku  carski je prvobirni oslonac u vojvodstvima: saskom,
franačkom, švapskom i bavarskom  ustanove i društva se razvijaju sporije; sretna mješavina
barbarskih ostataka, karolinizma, mudrih feudalnih novotarija – sve to omogućava kralju da se
nametne kao vrhovni zapovjednik – car je tako vladar vrlo velikog područja
-pokolj vitezova kod Firenzole 923 – 1500 vitezova
-partikularizam postoji i unutar njemačke tvrđave – carevi uspješno koriste te mehanizme kako bi
jednoj grupi vazala suprotstavili drugu grupu vazala – divide et impera
-kako bi oslabili vojvode, carevi povećavaju broj i moć grofova – grofovi su samo postali samostalnij,
a kako bi dokinuli njihovu samovolju, carevi gradove grofova u upravi dodijeljuju biskupima (biskup
nema potomaka, pa neće biti nasljedna pozicija, a uvijek će car imenovati tog činovnika u gradu!)
-Konrad II je odredio da i manji feudi budu nasljedni, potom velikim vazalima brani otimanje feuda
vlastitim vazalima, a njihove međusobe sporove predaje u nadležnost carskih sudova – kako bi držao
na uzdi cijelu feudalnu klasu, Konrad je nekima od svojih kmetova – nisteriales – povejrio službe koje
su inače obavljali plemići, a ministerijali su postali nositelji vlasti samo kao emisari vladara
-na novoosvojenim prostorima Drang nach Ostena aktivnu ulogu u zadržavanju tog prostora igraju
plemići i misionari (premonsterijanci i cisterciti) – no u XII. njemački drang više nije suočen sa
poganima koje valja pokrstiti, a napadnute države uspijevaju uvijek očuvati svoju kulturni identitet

lOMoARcPSD|3815490
Širenje carske hegemonije  Henrik III je u svoje carevanje najmoćniji vladar: umire Knut veliki, a
nakon Bazilija II Bizant je starica okičena zlatom i dragim kamenjem“; jedini kršćanski vladar koji bi
mu mogao biti al pari je Jaroslav Kijevski, ali samo privremeno
-za Henrika III prvi puta SRC dobiva glavni grad – Goslar
-nasljednik Henrik IV je tražio svoja prava koja su za malodobnosti ili za njegova prethodnika
izgubljena (šume, opatije, porezi, slavenske zemlje) – pobune saskog plemstva slama
-Henrik nema organiziranu upravu, a u vrijeme investiture napuštaju ga i oni najvjerniji biskupi
Početak velikog dvoboja  to je zapravo borba za univerzalnu vlast; možemo s time povezati komune
i križarske ratove kao nuspojave
-Rim je underdog, ali uspijeva ojačatisvoju vlast nad cijelim svećeničkim redom i oslabiti carsku moć
nad feudalcima – taj trijumf je omogućio rastući religiozni zanos u mindsetu onovremenog čovjeka;
progonstva jačaju vjreu, a u Kraljevsvo sv. Petra i carevi moraju ući samo na koljenima
-no, taj sukob oko investiture je širi problem: svećenstvo, bez obzira na vjerski žar, neće olako pustit
svoje zemljišne posjede, makar i bili nečiji vazali, jer im je to izvor hrane, s druge strane plemić neće
atko lako pustit svećenika jer mu je potreban za upravljanje zemljama
-u tom sukobu nije bilo dovoljno da nešto bude dobro – to nešto je moralo biti i dobro branjeno: Grgur
VII je nadvisio sve odvjetnike svojom rječitosću, energijom i djelatnošću – Grgur je najveći
srednjovjekovni papa – velik u svojim zabludama, jednako kao i u svojim vrlinama
-njega je potpomagala grofica Matilda od Canosse
-ovaj je sukob bio i nadmetanje tko će bolje iskoristiti i primijeniti metodu divide et impera  papa
isto tako nagovara careve vazale da zbace Nedostojnika – svako je mogao za to dobiti blagoslov Crkve
Carstvo na licitaciji  Wormski konkordat nije zadovoljio niti jednog od suparnika, samo je dao
vrijeme da zaliječe svoje rane
-nakon smrti Henrika V kruna postaje predmetom licitacije između dviju srodnih feudalnih loza i
njihovih pristaša – gvelfa i gibelina, a tu licitaciju podgrijavaju i pape: Lotar dolazi kao kandidat
gvelfa, a njegov najsljednik Konrad III je kandidat gibelina
-1152. na vlast dolazi „miritelj“ Fridrik Barbarossa koji je po ocu bio gibelin, a po majci gvelf – on u
njemačkoj nema stvarnu vlast jer su ga izabrali njegovi vazali koji su zapravo jači od njega; Car se
okreće prema Italiji gdje je naumio povratiti stara carska prava
-na Njemačku se ne koncentrira, od vazala traži neke nenatne feudalne usluge, a rođaka Henrika Lava
psotavlja na funkciju nalik generalnog namjesnika Njemačlke – ekspanzija prema Slavenima
-u Italiji dolazi do sukoba jer papa i gradovi ne žele stranca za vladara – carevi će boraviti u Italiji, od
Nijemaca će carevi postati Talijani čije će središte biti Palermo na Siciliji, dok će pritom Njemačka
postati konfederacija nezavisnih feuda
Snaga i nemoć talijanskih papa
-stoljeće između Wormskog konkordata 1122 do smrti Inocenta III  Stoljeće teokracije
-jurisdikcija Crkve nije prestajala sa nacionalnim granicama – ona potječe od Boga pred kojim je svaki
zemaljski gospodim morao kleknuti, no pape nikada nisu spremni za nacionalnu fuknciju jer
nacionalizam i patriotizam pokreću drugačije poluge od papinskih – dinastički principi, plemenska
solidarnost, vojnički prestiž
Oružje papa  glavno oružje je njihova vlast nad svećeničkim staležom: „Samo papa zaslužuje naziv
univerzalan; njegov legant je na koncilu iznad biskupa; nema sinoda bez njegova naređenja; on jedini
u ime crkve donosi zakone; nitko mu ne može suditi“ – to su postavke iz DICTATUS PAPAE

lOMoARcPSD|3815490
-konkordatima XII st papa od kraljeva i careva preuzima pravo miješanja u izbore crkvenih
velikodostojnika, ovisno o razlučitim prilikama – papa se ne upliće u niži kler
-papa ima šaćicu svećenika rimske kurije i papinske države – najsposobnija administracija Zapada
-ostali dio zadržava svjetovnu djelatnost, iako se pokoravaju duhovnom autoritetu Rima: Suger i
Lanfraco su ministir francuskog i englskog kralja  no povezanost religije i politike omogućava papi
da ubire poreze na nekim sektorima javnog i privatnog života
-Teorija o supremaciji duhovnog mača tj. primat pape nad svjetovnim monarhijama: ne nosi pristaše ni
papi niti caru
-no u praksi papa ima primat  Silvestar II i Stijepa; Robert Guiscard koji dobiva od pape jug Italije
za svoje bande kao investituru
Pape na čelu svetog rata  do XI pape ne sudjeluju izravno u širenju vjere i obrani putem oružja; to
je posao svjetovnih vladara – Arapi u Italiji su natjerali pape na vojnu intervenciju; investitrura
Guiscadu 1059. otvara nove horizonte: na jugu se nakon Raskola 1054. širi latinski obred, dok je
Rogeg nakon tirdesetogodnišnjeg rata preuzeo Siciliju od Muslimana, a investiturom se taj savez
učvršćuje
-Grgur VII je planirao takav križarski pothvat ne Seldžuke; Urban II je to sproveo u djelo te se crkva
nalazila na čelu tog međunarodnog vojnog poduhvata iduća dva stoljeća (Katolici i Bizant!)
-križarski su ratovi tek kratkotrajni sukobi, dok papa prikuplja sredstva i roganizira buduće vojne
pohode: Rim dijeli oproste od grijeha, sakuplja priloge u novcu, vrši pritisak na kršćanske države u
Svetoj zemlji, a od 1204. tom se pridodaje i Latinsko carstvo – mnoge europske države traže
investituru ili visoko moralno pokroviteljstvo pape te se ubrzo oko pape formira grupacija država koje
mu šalju novac, probleme podastiru njegovom sudu i ponašaju se prema njemu kao vazali
Papinstvo – talijanska sila  snaga feudalizma nije vojska, već veličina zemljišnog posjeda
-Konstantinova darovinica dodijeljuje papinstvu veći dio Italije, Pipinova i Karlova donacije daju
srednju Italiju – no papa ima stvarnu i labilnu vlast tek u Rimu
-Henrik III u periodu 1046-1058 dovodi jednog za drugim pet lorensko-nejmačkih papa na vlast za
kojih se provincijska i pokvarena atmosfera oko pape prožima raznim internacionalnim strujama
-1059. dolazi do promjene  Nikola II, Aleksandar II i Grgur VII; investiturom se osiguravaju južne
granice, potporom Matilde Toskanske dolazi do povezivanja sa sjevernom i srednjom Italijom
-Wormski konkordat dijeli carstvo na tri zone: njemačku (u kojoj car stvarno odlučuje o izboru
biskupa), talijanska i burgundska (papa i kaptol odlučuju o izboru biskupa) te papinska zona (papa tu
dijeli vjersku i svjetovnu investituru
-sa tako postavljenim stvarima, jedan ratnički papa (kao što je u renesansi Julije II) je trebao ostvariti
Konstantinovu darovnicu – na jugu je utvrđeno da je Guiscard vazal koji u papi vidi svog prirodnog
saveznika, dok se na sjeveru papa mora nametnuti kao strpljivi sudac između čarki sjeverotalijanstkih
gradova – sjevero talijanske (samostalne) komune su pravi biser Europe zbog svoje trgovačke i
industrijske te demografskog potencijala
-Fridrik Barbarossa i Savez lombardijskih gradova  Fridrik pod svoju zastavu okuplja istjeranu
talijansku feudalnu klasu, a isto tako se nameće kao zaštitnik manjih talijanskih gradova protiv
hegemonije Milana (traži u bolonjskom pravu utemeljenje svog carskog prava)
-Rim je dobio komunalnu upravu za vrijeem Arnolda iz Brescie, a tu su pape pobijedila uz pomoć
Fridrika koji ga je istjerao i spalio 1155.
-caerva skupština u Roncagli 1159  car podržava antipapu Aleksadru III. i 1062. nakon teške opsade
osvaja Milano (naređuje potpuno rušenje grada – moć i slava carstva nikada tako utjelovljena)

lOMoARcPSD|3815490
-car kao pobjednik nameće sjevernoj Italiji teške poreze – formira se Lombardska liga koja je
sagradila grad Aleksandriju u čast borbenog pape, a savezu se pridružuju Venecija i Normani – 1176.
nakon neuspjele opsade Aleksandrije dolazi do pobjede građanske vojske Lige nad Fridrikovom
feudalnom kod Legnana te joj nanijela težak poraz – ratno krštenje borbenog građanstva
-borba za „čast i slobudu Italije“ kod Legnana
-mir u Constanzi priznaje lombardskim gradovima samostalnost
-Fridrik je iskoristio feudalne mehanizme protiv bratića Henrika Lava koji mu nije poslao vojnu pmoć
u pohodu po jugu – njegove je posjede razdijelio svojim vazalima i time dobio naklonost svoga
plemstva i sloja ministerijalesa
-Fridrikov najveći uspjeh je na diplomatskom polju  oženio je svoga sina Henrka VI sa baštinicom
normanskoga kraljevstva na Siciliji – taj brak je oslabio još veće i heterogenije) ali i ojačao carstvo
(papu i Lombardski savez lišava jednog tradicionalnog saveznika)
Sukob skreće u slijepu ulicu  Henrik VI nasljeđuje od oca golem zadatak koji gotovo rješava –
ugušio pobunu na Siciliji, prisilio papu da prizna svršen čin, ponovno uspostavio carsku stranku u
Lombardiji, pokorio pristalice Henrika Lava – on je hapšenjem engleskoga kralja htio dobiti status
univerzalnog cara, a od bizanstkoga je zahtijevao ustupljenje njegovih posjeda u Europi
-takav je zalogaj car mogao zahtijevati jer je imao puno veća sredstva doli Karlo Veliki
-veliki papa Inocent III stavlja svo bogatstvo crkve u službu najambicioznije politike koju je crkva
ikad imala: protektorat na Sicilojom, neposredna vlast u srednjoj Italiji, kontrola nad carstvom - to je
isto kao i kod Henrika kula od karata
-u međuvremenu, dok taj sukob traje – pobjedu odnosi feudalni partikularizam u Njemačkoj budući da
se sta raspala na savez niza regionalnih državica, a u gradovima Italije tta nova sila se ovjenčala novim
dostojanstvom i sviješću – sloboda – tu nestaje mogućnost da Njemačka i Italija stvore nacionalnu
državi
Spontani preporod Francuske
-u X. st Kraljevstvo prekrivaju feudalni dvorci kao korov u vrtu vrtlara
-Oton I je podržavao nezakonitu lozu francuskih vojvoda u borbi za francuski tron, budući da bi
Karolinzi mogli kasnije tražiti prava na carsku krunu – car je prezauzet da bi osvajao Francusku, a ova
drćžava živit jer su joj omogućili da se rodi
Francuski jug – drugi narod  nakon preuzimanja vlasti na sjeveru francuski kraljevi imaju samo
nominalnu vlast nad Akvitanijom – ista je u vrijeme Karla bila nemirna, pa joj je on namijenio status
posebnog kraljevstva za sina – no to kraljevstvo nikada niej stvoreno, a u ovom trenutku Akvitanski
vojvode ne osporavaju suvernost pariškog kralja
-Provenci na jugu su sličnije po dijalektu i načinu života Ligurija i Katalonija – to je drugi narod sa
vlastitim graditeljstovm od kamena i opeke, sa svojim jezikom i svojim pisanim pravo koji su bliži
svom latinskom izvoru doli nominalnom sjeveru
-akvitanskom vojvodi je vazal Toulouse – posljednje akvitanska vojvotninja (samostalna) jest
Eleonora koja je mješavina žestine, lakomislenosti i energičnosti
-pomagali su institucija božjeg mira – najveći pokret je ipak na jugu bio katarski pokret
Veliki feudi na sjeveru  dvije najbolje organiziranje feudalne države su Normandija i Anjou koje su
dugo vremene pvezana sa engsleskim kraljevstvom preko personalne unije – vjerujući u Boga, ali ne
držeći se njegovih zapovijedi oni su bili strah i trepet svojim podanicima te tako usposavljau red u
svojim grofovijama

lOMoARcPSD|3815490
-u Normandiji središnja vojvodska vlast pridobiva svećenstvo i u pokrajini psotavlja jednog vikonta i
jednog svjetovnjaka kooji u ime vojvode energično dijele pravdu
-Flandrijski gorfovi zajedno sa Kaštelanima upravljaju svojim feudima vrlo djelotvorno kao i
normancijske vojvode – građanski porezi kao unosan izvor prihoda
-francuskoj feudalnoj klasi je upravljanje dosadno – oni se vode idealima junačkih epova
Kraljevi domaćini  vladaju Ille de Franceom – prvi Kapetovići žive u Parizu te se većinom bave
svojim posjedm, jer nemaju drugih mjeta kamo bi išli – blizu glavnog grada nalaze se feudalni dvorci
kamo se kralj ne ususđuje poći bez posebnog poziva – Luj VI ih mora osvajati jednog po jednog da bi
proširio obruč svoje vlasti
-prednost je u tome što su Kapetovići od Pariza nastavili igrati ulogu glavnoga grada – kralj ima tu
posebnu funkciju, taj posebni fluid još od Karla Velikog, i samostani mu priznaju ulogu svoga
zaštitnika, što kralj nije vidio u početku kao potencijal
-kraljevi prije Filipa Augusta napadaju okolne feudalce neplanski, dok je u vrijeme Luja VI isti
neplasnki napad na snazi, on se pokazao boljim od svoji prethodnika zbog svoga minstra Sugera
-prvi su Kapetovići pobožno no njih ne zanima kršćanstka stvar u praksi (institucije mira, križarski
ratovi, gregorijanska reforma)
-Kaptevići se rađaju i dolaze punoljetni na prijestolje – nemaju problema oko nasljeđa te se mogu
uplitati u tuđe nasljedne probleme
Francuska postaje jača  najnapučenija i najbolje obrađena zemlja Europe – kralj mora ujedinii
partikularizma i pružiti širi horizont za monarhiju
-francuski vazali (npr. normandijski vojvode) su de facto jači od seniora kralja
-francuski gradovi – slabiji od lombardskih, a ni papa im ne može priteći u pomoć  nužno da kralj
stane na stranu slabijeg (grada) protiv jačeg (svjetovnjaka i biskupa upravitelja – feudalizma) dobio bi
samo rulju na svoju stranu protiv postojećeg poretka – feudalizma
Filip II August – 1180. postaje kralje – sposoban da iskoristi priliku, nadimak prama augere (jer je
znao povećati svoje posjede) – pozvan je u križarsku vojnu protiv Albižana
-dobro smišljenim brakom i ratom protiv jednog diskreditiranog kralja (Ivana bez Zemlje) on je
zaokružio svoju baštinu čitavim nizom bogatih i dobro uređenih pokrajina – Normandijom, Anjuo,
Maineom, Tourrainom i Artoisom  kralj stvara preduvjete buduće ekspanzije jer ima mngo šire i
kompaktnije područje nego njegovi najveći vazali
-njegov je najbolji saveznik Ivan bez Zemlje jer mu je svojim greškama utro put
-Filip je shvatio i iskoristio potencijal gradova – gradovima koji su mu dali novac i vojnike on je
podario povlastice i povelje o slobodama – gradovi su ti koji omogućavaju Filipu pobjedu kod
Bouvinesa 1214. nad koalicijom engleskog kralja, flandrijskog grofa i cara
-Paradokslalno, Filip nije pobornik automije – on je pristaša centralizma – u vrijeme njegove
vladavine središnja i periferna uprava kraljevestva se oslobađa paternalističke i crkvene vlade kakava
je bila za Sugera i Luja VII
-pariški curia regis postaje nešto aktivniji i sposobniji jer se u njemu oblikuju sekcije – natruhe
budućih ministarstava
-u pokrajinama kralju pomažu u jačanju njegova izravnog posjeda suci bailli koje je imenovao i plaćao
te mogao po svojoj volji opozvati
Engleska – prva nacionalna monarhija

lOMoARcPSD|3815490
-kraljevstvo Wessex – Kraljestvo cijele Britanija – je jedina država koju su stvorili barbari na
ruševinama RC te je doživjela X. st
-nasljednici Alfreda Velikog podjarmljuju Dance i pokorili velšane te škotsle „kraljiće“ (subreguli)
-i kad prihvaćaju rimokatoličanstvo, anglosasi ostaju vjerni svome germanskom podrijetlu i služe se
svojim jezikom u književnosti i zakonodavstvu
-Danci su prvo osvajači, pa onda i podanici Anglosasa, oni donose sa sobom novu barbarsku struju, a
susjedi im postaju još primitivniji od njih: Kelti u Walesu, Škotskoj i Irskoj, skandinavski pogani u
Dublinu
Anglosasi i Danci  struktura kraljevsta se ne razlikuje umnogome od strukture primitivnih
germanskih plemena – jedna plemićka skupština bez određene funkcije pomaže kralju u upravljanju i
zakonodavstvu, mjesne skupštine slobodnih ljudi štite takonitost u administrativnom i plemenskom
području kraljevstva
-u svakom odružju (shireu) kralj imenuje jednog shire-reeva (šerifa koji ubire krunske prihode i
predsjeda narodnom sudu
-kraljevska se moć ne temelji na njegovom feudalnim obvezama, već na njegovom ugledu, broju
oružanih pristaša i posjedu zemlje
-preko kršćanstva se zadržava dodira sa antikom – svećenstvo kralja naziva imperatorom ili
basileusom
-Skandnavciam se Engleska ponovno učinlia primamljivom 978. kad je nakon umorstva kralja-dječaka
kruna prešla na mlađeg brata Etelreda II  on pokušava mir kupiti Denegeldom (novac za Dance)
kojega je u više navrata ubirao od svojih podanika – ali u naumu nije uspio
-danski kralj Sved započinje, a Knut (1016-1035) završava osvajanje – kralj je morao u međuvremenu
nastaviti sa idanegeldomi za financiranje stajeće vojske i mornarice
-Knutov legitimitet osigurava hodočašće u Rim – njegov je cilj od Engleske stvoriti središte sjverne
savezne skandinavske države koja bi bila neka vrsta ujedinjenog sjevernog Mediterana
-1042. vraća se dinastija Wessexa – Edvard Ispovjednik postaje kralj – on daje plemstvu i kleru sve
što oni traže – zemljišni posjedi rastu, plemićka vojska i mjesne skupštine sve se više osamostaljuju, a
otočni partikularizam postaje jači; formiranje kmetstva
Od Stamford Bridgea do Hastingsa: Engleska na prekretnici  1066. umire Edvard bez izravnog
nasljednika i javlaju se tri pretendenta: Harold (Godvinov sin i najmoćniji engleski velikaš – on je prvi
okrunjen za kralja jer je tamo), protiv njega se diže Harold kralj Norveške koji želi obnoviti politiku
Knuta; i Vilim (normandijski vojvoda – obnova veza s kontinetnom koje su izgubljene još od propasti
RC)
-Harold je 1066. porazio Harolda Norveškog kod Stamford Bridgea, a zatim je pojurio prema jugu
gdje ga je kod Hastingsa porazio i ubio normandijski vojvoda Vilim (okrunjen za kralja u
Westministeru na Božić 1066)
-Vilim povezuje Englesku sa Francuskom kao što to čini Oton u slučaju Njemačke i Italjie
-vladajuća dinastija dolazi sa kontinenta na otok – dinastija Henriak II osigurava Kraljevstvu veliki dio
francuskih feuda (Henrik je više boravio na kontinentu!)
-kada propada njemačko-rimsko carstvo ona za sobom ostavlja raskomadanu Italiju i Njemačku, ali
kada se raspada Anglo-normansko-anžujsko kraljevstvo ono za sobom ostavlja u Francuskoj grupaciju
dobro uređenih pokrajina, a na otoku je stvorena prva kompakta nacionalna država Europe

lOMoARcPSD|3815490
-Vilim je odjednom pokorio cijelu Englseku te ju razdijelio među svoje odane vazale i na starnaske i
ukorinjenjene institcije uspješno je navrnuo vrlo napredne institucije svoga vojvodstva – tradicija
barbarske monarhije i dinamika razvijenog i sređenog feudalnog sustava
Usavršavanje administracije  nagrada svojih ratnika feudima razasutima na tuđem teritoriju, a kralj
ih nagovara da grade svoje dvorce kao zaštitu od domorodaca – zauzvrat kralj zahtijeva od svakog
feudalca zakletvu vjernosti i određen broj vitezova za potrebe kraljevske vojske
-Vilim u svakom shireu zadržava za se područje veće od područja pojedinog vazala
-„volio jelene kao da im je otac“ – ljubav lovca, a ne pastira
-nasljednici Vilim II (1087-1100) i Henrik I (1100-1135) znaju iskoristiti veliku, ali ne i neograničenu
vlast nad svojim podanicima
-Borbe za nasljedsvo počinju u vrijeme Stjepa (1135-1154), ali vazali navikli na sedamdeset godina
čvrste ruke ne namjeravaju iskoristiti svoju nezavinost
-Henrik II je bez velikih teškoća preuzeo uzde vladanja u svoje ruke, a njegovo i Rikardovo dugo
izbivanje nije utjecalo na napredovanje suradnje monarhije i feudalaca
-Henrik I si osigurava suradnju sa svećenstvo preko konkordata – priznaje autoritet pape, ali kralj
stječe vrlo velik utjecaj na izbor biskupa
-1171. konkordat je uzdrman samovoljnm namjerama Henrika II i umorstvom Thomasa Becketa,
canteburyjskog nadbiskupa, koje su izvršili „previše gorljivi vazali“
-Engleksa monarhija ostvarjuje svoju vlast na svim administrativnim područjima bez pomoći
skorojevića poput ministerialesa ili sitničavog građanskog činovništva u Francuskoj – Monarhija
uzima i plaća te osposobljava najvolje činovnike iz vlastite feudalne kklase
-za vrijeme partikularizma, mjesne su uprave daleko djelotvornije od središnjih – osnovni elementi
mjesne uprave (općina, skupština, seoksa i grofoska sudišta te barunski i crkveni sudovi) nisu se
pretjerano razlikovale od kontinentalnih inačica  posebnost su engleski sudovi koji se razlikuju
pravilnom geografskom raspoređenošću, vrlo čestim sazivanjem i uključivanjem ljudi svih staleža u
njihov rad
-na tim se sudovima usklađuju nesuglasice između Normana i Anglosasa – priznavanje prava svakoj
osobi da joj suda njoj ravni
-kraljevski suci šire svoju jurisdikciju na mjesnu razinu, budući da su oni efikasniji i dosljedniji od
feudalnih sudaca
-pokrjinska uprava je najslabija točka monarhije – no u Engleskoj vladar postavlja šerfie koji nisu
smjeli zaboraviti interese kralja koji ih je na tu poziciju i postavio
-psebnost Engleske je curia regis Veliko vijeće koje se sastaje prilkiom donošenja svake važnije
odluke čiji se savjet tada traži  to je baštinik witana
-postoji i niža curia regis koja se podijelila na stručne komsije – prva od tih komisija se bavila
računovnodstvom i financijama – šahovnica – prema običnoj šahovskoj ploči na kojoj se računalo
pomoću žetona – ostale se komisije bave pravnim i drugim državnim funkcijama i to su natrhue
budućih ministarstava
Sretna sudbina Engleske  geografije – kraljevstvo nije ispresjecano visokim planinskim lancima te
je idealn veličine da bude osnovica jednoj važnoj državi (kraljevi izaslanici ga mogu prijeći kroz
nekoliko tjedana)
-ta geografska blizina i kratkoća omogućavaju Vilimu da prvi od katoličkih vladara napravi
gruntovnicu ili popis domaćinstava u Domsday Book – detaljan kao da je država privatan posjed

lOMoARcPSD|3815490
-rastom stanovništva i proizvodnje kraljevstva raste i prihod od poreza – tu kralj dobiva novac kojim
plaća vojsku i činovnike te je na taj način neovisan o feudalnim uslugama
-Henrik II se nameće i kao sudac pa se prihodi kralja još više povećavaju od glova, a tu su i porezi za
pogodbu koje je kralj ubirao od gradova dajući im određenu samostalnost – engleski je vladar po tom
pitanju najredovitiji platiša katoličke Europe
-nemaju napade vanjskih invazija
-u doba Henrika I najveći su protivnici Anžujski grofovi – sukob je riješio udajom svoje kćer i
nasljednica za Gotfrida Plantageneta koji je bio nasljednik Anžuvinaca – engleski se baruni s time ne
slažu i nakon smrti Henrika I oni izabiru Stjepana de Bloisa – smrt Gotfrida i Stjepana dovela je na
prijestolje Henrika II Plantagenete – muža akvitanske grofice Eleonore
Od vrhunca do pada, od pada do ravnoteže  Henrik je ojačao Monarhiju iako je veći dio vremena
koncentriran na francuske posjede
-Henrik II je naslijedio Normandiju po majci, Anjou dobiva od oca, i Akvitaniju mu žena donosi kao
miraz – gospodar polovine Francuske
-neumoran vojnik i sposoban državnik – nametnuo se i škotskom kralju
-sin Rikard Lavljeg Srca je deset godina svoje vladavne proveo kao vitez lutalica u potrazi za
pustolovinama – trubaduri ga slave kao kraljevića slična njima – on presijeca mačem gordijske
čvorove
-jedinstvo kraljevsta je izdržalo i težu fiksalnu politiku, doli za Rikardove otkupnine, u vrijeme Ivana
bez Zemlje („Tupi mač)
-kao vazal Filipa Augusta Ivan je suđen zbog izdaje – francuski vladar je iskoristio svoja vladarska
prava i zauzeo Normandiju i Anjuo koje je pripojio direktno svome posjedu
-kao engleski kralj, Ivan je prekrišio zakletvu danu prilikom krunidbe – verbalna obveza očuvanja
mira i pravednosti popraćena pismenom obvezom
-sukob sa Crkvom – Inocent III i Stephen Langton u Canteburryju
-kulminacija je poraz kod Bouvinesa 1214 – iduće godine pedesetak engleskih baruna i mnogi
velikodostojnici nameću kralju da potpiše Veliku povelju sloboda – koja je povlačena i ponovno
potvrđena 1218-
-u Magna Charti posebnost je u tome što se vazali obvezuju podupirati pravedne odluke kralja te se
boriti protiv njegove nepravde i nepridržavanja vlastitih zakona – kralj unutar zakona – zaštita
stanovništva i svećenstva je u tome što kralj ne može povećati feudalne namete niti uvesti izvanredne
poreze bez suglasnosti oni h na koje se ti porezi odnose  tu je začetak nekih ustavnih principa
-trijumfalni povratak Filipa Augusta u Pariz nakon Bouvinesa Lopez vidi kao početak francuskog
nacionalnog jedinstva – no tu ima potencijala za apsolutizam – u Engleskoj su unutarnje snage
osramotile kralja, ali pritom udarile temelj novom i elastičnom jedinstvu
Sile drugog reda
Kraljevina Sicilija  sličnost ovih Normana sa engleskima je prividna
-okosnica je 1059. kada Robert Guiscard dobiva papinu investiuturu i 1139. kada Roger II potpuno
trijumfira sa ujedinjenjem kraljevstva Sicilije  to je gotovo stoljeće ratovanja do uspostave
monarhije
-sicilijansko se kraljevstvo spaja sa konglomeratom starih suverenih država – s langobarsdskim
kneževinama Beneveta, sa Bizantskim utjecajima i sa sicilijansko-muslimanskim emiratima
-Palermo je svojim sjajem nadvisio druge gradove katoličke Europe

lOMoARcPSD|3815490
-financijski ured dohana – dva pododsijeka – raspolažu jedinim zlatnim novcem u Italiji do sredine 13.
st
-sicilijanski je kralj barbarski poglavica, traži pokornost kao imperatoru, a i vjernost kao feudalni
vladar
Skandinavska kraljevstva  poganska Skandinavija bira svoje vojskovođe iz onih obitelji koje su sebe
smatrale potomcima bogova i čarobnjaka, te će od tuda proizaći tri kraljevske dinastije
-kralj ne može vladati pomoću prihoda svojih posjeda bez thinga (skupštine)
-biskup Apsalon je svjestan neprilika cara nakon Legnana i nagovara danskog kralja da mu otkaže
vazalitet
-nakon vikinških pljački Skandinaivija je zemlja siromašnih seljaka – raštrkano stanovništvo
Iberski poluotok – povijesna zakonetka?  kraljevstva Asturije i Leona počinju graditi svoj status
protektorata nad novoniklim kršćanskim teritorijima uzduž granice sa kalifatom
-kralj se voli nazivati cerem po milošću Božjoj
-borba sa muslimanima daje kralju ulogu vojskovođe i djelitelja ratnog plijna – svaki komad osvojene
muslimanske zemlje trebalo je nanovo naseliti, obrađivati i vojniči braniti  rekonkvista se oslanja na
emigrante naseljne u nova naselja blizu granice
Početni zamah i kasnije usporavanje  „zemlja dvoraca“ u kojoj je iberski dvorac poljoprivredni
gradić sa slobodnim vlasnicima i grupicom zanatlija  krlaj je svojom vlašću ograničavao autonomiju
svakog grada, ali je jamčio njegove povlastice fueros
-plemstvo čine bogati ljudi – „sinovi poznatoga oca“ te posjednici hidalgos
-jačanje manjih kršćanskih regija je oslabilo vlast kralja – pratrijarhalna monarhija se pretvara u
feudalnu
-otpor kraljevskoj vlasti vidljiv je u Cortesima  nerazvijeni ustavni organi u kojia se predstavnici
autonomnih gradova sjedinjuju zajedno sa plemićima i visokim klerom i zapravo su preteče engleskog
parlamenta
-Toledo i Cordoba su intelektualni svjetionici, ali nisu postali sveučilišta
-Kastilija, Loen, Portugal, Aragon i Navara  ne žele priznavati vlast kralja imperatora
-1212. tri kršćanska kralja izvojevali su pobjedu kod Las Navasa de Tolosa nad Almohadima
-rekonkvista je dugotrajan rat koji paralelno nosi stanoviti napredak, al i je pritom kako se otegla
stoljećima iscrpila veliki dio snaga koje su drugi narodi iskoristili za vlastitu izgradnju
-mogućnost spajanja pobjeđenog i pobjedika – Alfons VI Kastiljski kao car dviju vjera – to ometaju
križarski ratovi – ograničavanje vjerski ispovijedi slabi i suradnju
Sukob Zapada i Istoka
-vjerska nesnošljivot imala je poraznije posljedice na istoku katoličke Europe nego na zapadu – u toku
dvaju stoljeća križarskih ratova ljudi svih klada pružili su primjere hrabrosti – daju krvi i novac u
uvjerenju da rada veliko boboljubno djelo – širenje vjere
-taj je napor urodio samo nuspojavama – propašću bizantskog kršćanstva, fanatizmom muslimanskog
pravovjera i povećanim europskim antisemitizmom
Izbježiva, ali neizbježna mržnja – križarski ratovi nisu uzrek, već posljedica napredka Europe – prva
križarska vojna je rezultat gregorijanske refome
-križarski se ratovi ne mogu zamisliti bez tralijanskog trgovačkog i pomorskog iskustva

lOMoARcPSD|3815490
- tu je i velik broj vojnika zbog demografskog porasta Europe i politička razvienost Francuske
-u ponovnom dodiru s Istokom, zapad stječe dragocjeno iskustva za velika dostignuća
-mržnja prema Židovima, muslimanima i Bizantu očitovana kao sveti rat!
-poklapanje materijalnih interesa i vjeskih ideala je izazvalo i učinilo popularnima križarske ratove
-posebnost križarskih ratova je činjenica da su untač partikularizmu okupili dobrovoljce iz svih
katoličkih zemalja za jedan pothvat kji se u početku činio više božanskim doli ljudskim – Gesta Dei
per Francos
-križarski ratovi djelju na maštu masa, njihova je kronika puna netočnih podataka – kao što je recimo
podatak da je Aleksije Komnen tražio pomoć Zapada (on je tražio kontingent plaćenika), a događaji o
zlostavljanjima hodočasnika su se dogodili mnogo prije 1098
Narodni križarski rat i barunski križarski rat  prvi križarski val je zarpavo seljačko-divljačko-
pljačkaški pohod kroz Poranje i Mađarsku – oni dolaze u CG na čuđenje cara – „narodni križari“
nastavljaju pljačkati i po Maloj Aziji gdje ih uništavaju Seldžuci
-barunska vojska je ona profesionalna (francuska i normanska iz Italije) koja osvaja Jeruzalme, oni su
prije toga u CG ppristali na zakletvu vjernosti caru Aleksiju i obećanje da će osvojene teritorije vratiti
Bizantu – to je u biti prvi put da jedan ekspedicijski korpus može ratovati tri godina do zauzeća
Jeruzalema 1099.  barunska Ilijada
-„rat nikada ne pruža lijepu sliku, ali se njegove grozote vrzo zaboravljaju ako pobjednici znaju
uspostaviti mir i obnoviti uništeno“
Srednjovjekovna Amerika  križari ne žele preobratiti domorodce – ostaje im snošljivost
-oni se ne mješaju sa domorodcima, pozivaju druge Europljanje da im pomognu u uspostavljanju prve
Europkse prekomorske nacije – neke embrionalne Amerike
-„međusobno pojverenje zbližava nacije“ – svi su tamo sa istim problemima – izolirani – isto kao i
prvi američki pioniri
-u jeruzalemskom kraljevtvu koja ima stanovitu ekonomsku podlogu zrcale se feudalne institucije – no
nema anarhije – kralj se ne može nekažnjeno oglušiti na savjete vijeća vazala, ali kralj je mogao u
slučaju potrebe pozvati na oružje sve svoje podanike do posljednjeg podvazala
Neuspjeh u Jeruzalemu, uspjeh na Cipru  militaristički redovi (templari, hospitalci i teutonci) su po
svojim propisima obvezni na nepomirljivost, a povezivali su vjerske zavjete sa viteškim pozivom –
redovnici-vojnici imaju kao jedini cilj sveti rat
-novorođeni Europljani na križarskim posjedima su ždrijepci
-1147. vijest o porazu kršćanske vojske na perifernom području SZ je izazvala Drugi križarski rat 
Benard iz Clairvauxa je uložio svu snagu da ponovo rasplamti križarski zanos – Luj VII i Konrad III
kao europski predvodnici se svađaju sa Emanuelom Komnenon – neuspjeh
-1187. Saladin poražava kršćane kod Hattina – muslimani preplavili Jeuzalemsko kraljevstvo
-Treći Križarski rat  (Fridrik II), Rikard Lavljeg Srca i Filip August – vraćaju velik dio, ali
Jeruzalem prepuštaju Saladinu – Akra kao glavni grad JK
-gubitak na kopnu kompenzira stvaranje „latinskog kraljevstva“ sa francuskim jezikom na grčkom
otoku Cipru – Rikard ga je zauzeo samovoljno te ga prodao templarima, koji su ga prodali
jeruzalemskom kralju
-Cipar kao tvrđava okružena morem i trgovački cilj – sajmišta, vinogradi i indigo

lOMoARcPSD|3815490
-najveći uspjeh Trećeg križarskog rata je onaj protiv ciparskih Bizantinaca – taj će model biti prenesen
u jednom krupnijem kontekstu – Četvrtom križarskom ratu
-Četvrti križarski rat – navala na bolesnog čovjeka – 1204. tamo završava taj rat koji je utjelovio
mržnju Zapadnjaka prema Bizantincima – opljačkali i razdijelili Carstvo – osnutak slabašnog
Latinskog carstva u CG  Mlečani grabe važna trgovišta (Kreta)
-Taj je rat „skrenuo“ samo zbog Mletačkog interesa – primjer Zadra
-papa se isprva protivio, no i on je dobio dio kolača kada je u shizmatičan dio Europe mogao odalsati
svoje ljude – svećenike – i možda prevladati crkveni raskol ovako nasilnim putem
-Venecija koja je bizantska prvorođena kći zapravo zadaje smrtonosan udarac Bizantu – Lopez u tome
vidi da je Venecija (republika) postala nasljednicom nasljednika Antike – budućnost pripada
gradovima otvorenim prema prostranim obzorjima
OTVORENA OBZORJA
Svijet obilja
Pokazatelji veličine gradskog stanovništva  pri kraju XIII. st Milano je vjerojatno najnapučeniji grad
katoličke Europe, dok Venecija i Genova isto tako prelaze sto tisuća, a dosta je talijanskih gradova
koji imaju preko 20 tisuća stanovnika
-takav snažan demografski porast od godine 1000. djeluje i na razvoj urbanizacije – jedino se na
sjeveru Pariz može mjeriti sa 80 000 stanovnika talijanskim gradovima
-Pariz je više potrošački centar doli proizvodni
-Engleske i Njemačka imaju gradove sa max 10 000 stanovnika, dok španjolski vladari muku muče sa
naseljavanjem gradskih četvrti kršćanima nakon što su istjerali muslimane
Grozničava djelatnost velikih gradova  živost i vitalnost grada kasnog srednjeg vijeka toliko
odudara od sela da to nije bilo niti u doba Antike: obilje, živost i brzina
-građani Genove ulažu rad ili novac u trgovački posao i obrt, te banke i brodogradnju, pa i
građevinarstvo
-brzi ugovori – od jednog dana do jednog sata . od grada do broda
-o mentalitetu Firence svjedoči Dante koji je „Liječnine što živjahu bez sramote i hvale“ smjestio u
najodvratnije mjesto pakla
Radinost manjih centara  Lopez uspoređujue četiri velikana (Milano, Veneciju, Genovu i Firencu)
kao predstavnike srednjoeuropskog urbanizma, sa modernim predstavnicima poput NY i Londona
-uvjeti koji omogućavaju Italiji „trgovinsku revoluciju“ kasnog srednjeg vijeka: kontinuiranost
građanske tradiciju u barbarsko doba, fluidnost društvenih klasa, rana sazrelost gradskih komuna,
dobri odnosi sa Bizantom i islamskim svijetom, čak i nedovoljna razvijenost poljoprivrede koja
prisiljava poduzetne ljude da gledaju na širi horizont – no ni ti uvjeti ne mogu osigurati taj napredak,
pa Lopez zaključuje da taj poticaj tog trgovinskog fenomena potječe od „urođene radinosti“ njegovih
stanovnika
Ekonomija i arhitektura: primjer Beuavisa  u Parizu je ta radinost usmjerana na filozofiju i
umjetnost
-Beauvis je središte vrlo bogate poljoprivredne oblasti – proizvodi vuneno sukno, nakon Pariza on je
prvi grad kraljevskog područja

lOMoARcPSD|3815490
-Coutumes du Beauvais – spomenik francuskog upravnog i feudalnog prava (temelj rimsko i

kanonsko?)
-Bouavis je svoj napredak zakočio ambicioznom gradnjom monumentalne katedrale
-Venecija se nije tu zeznula  Crvka Sv. Mramora je skupo koštala, ali je građena stoljećima, a nešto
je ukradeno od Bizanta
-Milano je izgradio općinsku palaču, a ne katedralu
-međutim, diljem Europe je dominantan trend XIII. st. gradnja monumentalnih i što viših katedrala –
činili su to Rimljani sa teatrima i termama, isto na štetu stanovnika municipija – umjetnost nema
cijene, ali pametnije bi bilo pričekati izobilje pa onda ulagati u umjetnost
-lijepi most na važnom trgovačkom putu može sjediniti ugodno i korisno – nove katedrale
omogućavaju češća hodočašća, plaće građevinskim radnicima, itd...
-hodočašća više radi svetih moći – to je sukus srednjovjekovnog turizma
Građani protiv gospode  no, skupi graditeljski poduhvati nisu bili toliki problem kao teret feualnih i
agrarnih ustanova koje u feudalnoj piramidi ne vode brigu o četvrtom staležu – građanstvu
-građani su protiv poreza koji idu na korist velikašima i biskupima
-građani su za sebe tražili slobodu kretanja, zahtijevali su da se trgovina oslobodi čestih i visokih
carina i cestarina, da trgovci imaju slobodu kretanja, da se kmet u gradu može obogatiti svoji radom i
kapitalom bez obzira na svoju kmetsku prošlost
-komune se jače vezuju uz kralja u želji oslobađanja od lokalnih feudalaca – one se žele uklopiti u
feudalni sustav poveljama koje garntiraju sloboštine – najmanje slobodni su engleski gradovi i mirniji
-u Njemačkoj se gradovi osamostaljuju zbog opadanja vladareve moći , ali su prepušteni na milost
lokalnog feudalca – oni koji opstaju su oni koji su udruženi u lige više gradova – primjer Švicaraca
-u Flandriji i Provenci gradovi se osamostaljuju zbog međusobnog suparništva velikaša – u Flandriji je
pobjeda gradskog pješaštva kod Curtaia 1302 (Bitka zlatnih ostruga) svela grofovsku vlast na najnižu
mjeru
-samo su sjevernotalijanski gradovi apsolutni gospodari svoje sudbine – od Legnana 1176 – gradovi
ovladavaju i okolnim područjem, plemstvo je podvrgnuto zakonima komune
-politička emancipacija i ekonomski razvoj idu usporedo – najslobodnije komune su i najbogatije
Država – unosan posao
-„renesansni vladari odlučili državom vladati kao da je umjetničko djelo“
Od privremenog i privatnog udruženja do stalne političke ustanove  komuna je nastala neprimjetno i
onog časa kad je jedna grupa uglednih građana koja je savjetovala mjesnog velikaša, počela raditi na
svoju ruku – nekoliko se građana skupi kako bi zaštitili svoje interese
-za stvaranje komune je potrebna da se svi građani zakunu na vjernost, i da komuna na sebe preuzme
sve redovite funkcije vlade – to se događa u XI.st
-u početku najvažnije službe pripadaju najplemenitiji i najmoćnijim urotnicima
-svatko pridonosi koliko može općoj stvari – mjesto pojedinca u udruženju ne ovisi o podrijelu, već o
vrijednosti
-i sjereno od Alpa postoji nešto slično – kralj uz povlastice daje i povelju slobode koja je najčešće
kopija neke druge (npr. Magdenburškog tipa) – ali to su znatno manje slobode od onih koje Talijani
izvojevaše

lOMoARcPSD|3815490
-komuna uvijek zadržava dobrovoljno i privatno obilježje – komunalne se vlasti moraju brinuti za
najviše dužnosti države (propisane političkom doktrinom toga vremena): za Pravdu, Mir i Vjeru brinu
se papa i car, a za pravdu, mir i vjeru brinu se komunalne uprave onoliko koliko iste štite posebne
interese zajednice
Komunalne institucije – napredna demokracija  organi komne isti su kao i u države: skupštine,
zakonodavni odbori, izvršna vlast i sudstvo; plenarna skupština građana kao simbol jednakosti se
održava na trgu
-važnost malih i velikih senata – članovi birani po financijskom, obrazovnom ili silnom cenzusu
-u početku vrhovna izvršna vlast je povjerena VIJEĆU  kasnije većina vijeća bira predsjednika ili
majora, redovito iz svoje društvene skupine, za takve poslove
-u lombardskim gradovima vrhovna vlast pripada vijeću konzula – birani na godinu dana (od riječi
consiglere) i to na jedan mandat – cilj je spriječiti pretvaranje vlasti u tiraniju i onemogućiti da se
najviši položaj iskoristi za prekomjerno osobno bogaćenje
-komune su u SV primjer napredne demokracije – nema jednakosti jer je Bog taj koji je stvorio
nejednakost ljudi – u komunama je najvažnija suglasnost „najvrednijeg dijela“, a ne većine
Politička nesigurnost  sukobi i neredi potresali su svaki grad te su se širili brzo i na ostale, stvarajući
tako mreže saveza i protusaveza
-mir je bolji od rata, ali je borba znak vitalnosti – građani svake komune konačno su zainteresiran za
političke probleme koji su se i njih ticali – podjelom na stranke (obično dvije u svakom gradu)
započeli bi ogorčeno raspravljanje, koje je zapravo nužno za razvoj demokracije
-razmirice kulminiraju oružanim sukobima, a mirovni ugovori nisu trajni
-takav primjer su Capuletti i Montecchi
-prevlast industrijskih i ekonomskih motiva; jedna komuna utječe na drugu na način da ako je Modena
gvelfska, onda će Pisa biti njima u inat gibelinska
-kad komuna zauzme drugu komunu ne dolazi do velikih ustavnih preinaka – kao i stari Rimljani,
komune se u novoosvojenim gradovima ne mješaju u lokalnu autonomiju – imaj pravo imenovanja
gradskog magistrata; grad-gospodar preuzima pitanje vanjske politike i obrane, iskorištava njemu
pogodan ekonomski sektor
-ne postoji mogućnost stvaranja talijanske federacije – previše je tu gradova koji teže vodstvu, a snaga
svih gradova je gotovo podjednaka – samo postignuta nekakva ravnoteža
Nova iskustva i nova razočaranja  ustavnim promjenama dolaze na vidjelo niže klase
-najorginalnija promjena je stvaranje službe podestata u Italiji  to je plaćeni upravitelj, uglavnom
stranac koji je zamijenio ili se nametnuo konzulima – on je city manager – njemu utječu kao
nepristranom sucu koji je iznad stranaka, bez predrasuda, potpuno slobodan da vodi i sudi u gradu gdje
nije imao nikakvih veza – no jedan stranac nije mogao svojom pravičnošću umiriti grad
-u Italiji (XIII. st.) se kao antipod ustaljenom principu gdje javne službe dobivaju stare magnatske
porodice i bogataši, javlja neka vrsta podvlade koja se oslanjala na zanatlijska udruženja i imala svoju
skupštinu, vijeća i magistrate slične komunalnima  su „male komune“ ili „pučke komune“ i na čelu
toga je stajalo vijeće predstojnika slično konzulima ili kapetan sličan podestatu
-i „pučka vlada“ ima na čelu bogate građane, a ne klasične pučane – „tusti“ građani koji ne žele da se
radnici izgladnjuju, ali isto tako da se ni ne udebljaju kao oni
-vlade nekolicine je rješenje da se na miran način uklone nemiri bez despotizma – nekolicina se mora
slagati i biti svjesna svoje odgovornosti  u Veneciji je raspušteno Veliko vijeće te se time povećava
broj porodica iz kojih će se birati članovi za najviše državne funkcije, ali je to sve završilo principom

lOMoARcPSD|3815490
nasljedne izbornosti!  patriciji guše osobne ambicije (pozitivno) te se posvećuju pravičnom

upravljanju
U cijeloj Europi: gdje je života tu je i borbe  oligarhijski sustav je trijumfirao u svim komunama
izvan Italije – to su vladajuće klike, daleko slabije od dalekovidne mletačke vladajuće oligarhije
-oligarsi se međusobno sukobljavaju
-svaki je grad mikrokozmos – zaseban svijet koji na svoj način odražava veći svijet
Sloboda siromaha
-u Italiji je komuna gospodar cijele pokrajine – komuna time upravlja na trgovački način: ne priznaje
kmetstvo, ali ga trpi tamo gdje joj je to probitačno – kmetove u gradu oslobađaju zato da mogu plaćati
poreze, da nesmetano i dragovoljno proizvode živežne namirnice i sirovine i da u gradu daju jeftinu
radnu snagu
-komuna neće dopuštati masovno useljavanje seljaka u grad jer time trpi poljoprivredne proizvodnja, a
isto im ne dopušta osnivanje seljačkih radinosti koji bi konkurirale gradskim, niti prodaju svoga žita
privatnicima sve dok ne napune komunalna skladišta žitom koje su prodali po maksimalnoj cijeni
Na talijanskim poljima – porast mobilnosti, početak blagostanja  komuna dopušta mobilnost
seljaka; tu je i mediteransko tradicionalno poljodjelstvo i rimsko pravo koji štite seljačkog pojedinca
-Concordia 1210. Asisi  zbratibljeni mirovnim ugovorom viši i niži građani ukinuli su sva feudalna
prava i kmetske daće na cijelom teritoriju komune – gospodari dobivaju odštetu i dio zemlje od
kmetova
-koncem XIII i na selo dolaze seoske komune sa korisnim ovlaštenijma – širenje pismenosti, plaćanje
u novcu i specijalizirane privredne kulture, u većim se selima otvaraju dućani, organiziraju zanatlijska
udruženja, a javlja se i domaća radinost – ceste i mlinovi koriste seljacima; prehrana seljaka postaje
raznovrsnija i kaloričnija – seljaci počinju nositi košulju (može se prati!)
Gradovi i sela u ostalom dijelu Europe  izvan Italije je prisutan ograničeniji utjecaj grada na selo
-u Engleskoj su sela ponekad proizvodno moćnija od grada; oslobađanje kmeta nikada nije potpuno,
čak ni u uskom području komune
-izvan područja gradske komune protežu se polja koja su pod vlasništvom svjetovnih ili klerikalnih
moćnika , gdje su seljaci prepušteni na milost ili nemilost gospodara
-pred katalonskim gradovima su kmetovi koji moraju platiti otkupninu ako se žele seliti
-u gradovima Flandrije kmetstvo nestaje još prije XIII. st., a flamanski seljaci nose svoje slobode i
preko Labe, oni su pretvorili u plodno tlo flamanske močvare, a kasnije i istočne pustopoljine
Razvoj i problemi vunarske industrije  vunarstvo je jedina srednjovjekovna industrija koja se po
uloženoj radnoj snazi i po opsegu svoji proizvoda može donekle usporediti sa velikom suvremenom
industrijom
-Flandrija je najveći proizvođač bala vune za izvoz, a tu je (u Ypresu) najsloženija društvena
hijerarhija i najveći ekonomski nesrazmjer – tu se stvara veliki gradski kartel Hansa sedamnaest
gradoa koja izvozi glasovite franačke tkanine na međunarodne sajmove u Champagnu
-industriju vodi nekoliko kapitalista-poduzetnika – trgovci zapravo; ispod njih su majstori i kalfe i oni
su neka vrsta građanskog sloja; ispod su tkalci, grebenari i češljari koji su između najnižeg stupnja
građanstva i proleterijata; na dnu ljestvice su proleteri: nekvalificirani radnici i radnice, mlatioci i
perači vune, pletar – oni su četo i kućna posluga poduzetnika
Izbrabljivanje radnika  pobunjenici/radnici uspijevaju da nakon bitke Zlatnih ostruga dobiju svoje
predstavnike (obrtičke gilde) u vladu

lOMoARcPSD|3815490
-rad je težak, ali ima praznika; jasno su određeni zakoni po tom pitanju; no radnici mogu biti i plaćeni
u zakašnjenju i to u naturi; vunari se mogu izdići i do viših kategorija društvene ljestvice, ali je
blagostanje osiguravao samo vrh iste te ljestviece
Netko životari, a netko se uzdiže  kapitalizam donosi i neko blagodstanje pa su time vidljivije i
ekonomske razlike
-u osrednjosti je najpravednije
-zbog porasta stanovnika ima obrtnika (pekari i ribari) koji se brzo obogaćuju svojim radom; tu su i
zlatari koji su visoka buržoazija, kožarr, krznati, tesati i zidari
-u razvijenim gradovima brže se dolazi do bogatstva – krajnji je cilj postati dio gradskog patricijata
-u Firenci gdje se cijeni ručni rad, svaki se čovjek mora upisati u neko obrtničko udruženje
-najbolji put je najdalji – međunarodna trgovina je omogućila Dalmatincu Dobromiru da bude ugledna
ličnost u Veneciji – na čelu građanstva su uvijek veliki trgovci koji neprestano putuju, a kad se vrate
cijeli grad o njima govori
Po raznim krajevima svijeta
-more je kraljevstvo slobode – slobodni su mornari na brodovima – slobodni su brodovi kad isplove
-putujući trgovac sa ugovorom comenda je elastičan – slobodan u raspolaganju dogovorenim
kapitalom
-morski je transport bolji i prikladnij – jeftiniji  za finu robu su potrebni brži brodovi sa veslima i sa
oružanom pratnjom, a za prostu robu dobri su jedrenjaci
-među suparničkim gradovima nema primirja – ni na moru ni na kopnu
-Mirodije u pomorskoj trgovini isto su vrijedne kao i fini tekstil u industriji – to su proizvodi koji nisu
najobiniji, ali su najznačajniji jer zahtijevaju najveću koncentraciju kapitala, omogućavaju život
većem broju ljudi i pogoduju razvoju zanatske elite – mirodije nisu samo začini, to su i papiri i ljepila,
vosak iz Španjolske i Rige
Ilijada baruna, Odiseja trgovaca  na početku trgovinske revolucija aktivan je promet u svim
morima koja okružuju Europu – u kasnom srednjem vijeku stvaranjem stalne pomorske veze između
tih mora Talijani stvaraju jednu od najvažnijih stranica europskog jedinstva
-Ilijadi baruna, prethodi Odiseja trgovaca koja ju je pripremila i nadmašila
-Bizant je prije X. st onaj koji je potpomagao svoje talijanske gradove vazale kao siromašne rođake,
no krajem istog stoljeća Aleksije Komnen kupuje od Veneciju pomoć protiv Seldžuka, otvarajući im
svoje luke tako što ih je oslobodio carina na neodređeno vrijeme – grčki trgovci su podređeni
-Talijani su se nametnuli i muslimanskim trgovcima – u mirnodopskim vremenima oni dovoze drvo,
željezo, bakar i smolu kao sirovine za ratnu industriju – na razne načine (silom i diplomacjom)
talijanski si trgovci osiguravaju povlastice u svim Levantskim lukama
Zapad kuca na vrata Azije i Afrike  za to je trebalo preuzeti tjesnace i morske prolaze koje
kontroliraju nevjernici ili „opaki kršćani“ – to je razlog više da im se ti prolazi oduzmu
-Mlečani dobivaju ključeve Crnog mora 1204. – doputaju naseljavanje drugih trgovaca, ali sebi
uzimaju lavlji dio
-1261. Bizant nije mrtav – Mihael Paleolog dolazi kao car u CG, a svojim saveznicima, drugim
najvećim izrabljivečem Carstva - genovešanima daje mogućnost da u CG sruše mletačku palaču
načelnika

lOMoARcPSD|3815490
-dvije križarske vojne 1219 i 1248 pokušavaju bezuspješno prisvojiti puteve i prodrijeti do Crvenog
mora i Indijskog oceana
-Europljani prepuštaju Jeruzalemsko kraljevstvo jegovoj sudbini, a Akra pada 1291 kao rezultat
iznenadne intervencije Mongola protiv Egipta koja otvara talijanskim trgovcima nove putove za
prodor u Aziju
Od Pekinga do Londona: vrhunac talijanske trgovinske vladavine  Mogloska osvajanja splašnjavaju
na vratima Zapada, ali otvaraju nove horizonte; putovanja Marka Pola i trgovci i katolički misionari
koji idu prema Istoku  talijanske kolonije na Levantu do sredine XIV stoljeća imaju pred sobom
širom otvoreni prostor Azije – oni su povezani sa tri puta do Pekinga
-Tabris i Astrahann su najbliži mongolski gradovi i oni postaju cilj europskih trgovaca kao što su to
prije bile Aleksandrija i Carigrad
-malih talijanskih kolonija bilo je i u Pekingu – franjevci su gradili skloništa za trgovce
-trgovci na istoku plaćaju proizvode gotovim novcem, a ponekad i gotovim europskim proizvodima
-kada Kastiljanci zauzimaju Andaluziju sve više trgovaca plovi prema Atlanskoj obali Europe (Cadiz,
Southamptonm La Rochelle)
Rađanje njemačke trgovačke vladavine  sa Flandrijcima završava područje talijanske trgovačke
vladavine i počinje kraljevstvo nešto slabijih trgovaca – njemačkih (Bruges-London-Visby i
Novgorod)
-i tu vladavinu stvaraju slobodni gradovi koje isto potpommažu pohodi križara – isto kao što to čini
Bizant, skandinavski kraljevi i slavenski kneževi pozivaju Njemca da kupuju njihovu robu, drvo i
krzna – a u zamjenu dobivaju napredniju robu
-poraz Valdemara II kod Bornhoveda 1294. značio je kraj danske ofenzice – taj je put otvorio put
njemačkoj trgovačkoj ekspanziji koju je još više olakšalo mirno useljavanje (primjer Kopenhagena)
-Njemci naseljavaju Gotland – „Udruženje njemačkih posjetilaca Gotlanda“ u luci Visby postaje
jezgra njemačkih lučkiih gradova ujedinjenih u kasniji Hanzeatski savez
-Hanzeatski savez je utemeljen 1369. kada mu se pridružuju Koln i druge luke na rijeci Rajni
-Lubeck dominira Baltikom – gospodar izlaza u to more – na prostorima njemačke vjerske i političke
ekspanzije razvijaju se Rostok i Wismar
-na sjeveroistočnom kraju Baltika nalazio se prostrani svijet pogana – obećana zemlja za lovce na
duše, za izrabljivanje radne snage i za uvoz i izvoz proizvoda
-na početku XII njemačka ekspanzija preplavljuje taj baltički prostro – 1201. utemeljna je Riga pod
inicjativom vitezova Mačonošaca i njihovog vođe biskupa Alberta, dok Danci kao njegov antipod
osnivaju Talin u Estoniji koji je mirnim useljavanje hanzeatskih gradova posta vrlo brzo ponijemčen
Teutonci su 1237. zauzeli Prusiju i Estoniju te Letoniju te sve novoosnovane gradove pripajaju Hanzi,
a ovi su ih uvrstili uza se kao svoje zaštitnike
-Hanza se nametnula i ruskom prozoru u Europu – Novgorodu koji priznaje hanzeatskim trgovcima
posebne povlastice
Gradska civilizacija na Baltiku  hanzeatskim gradovima vladaju srođene porodice koje vuku
podrijetlo od prvih kolonizatora
-životni standard, tehnika i ideje zapadne Europe preneseni su sada u šume i močvare tih dalekih
krajeva – sičnost talijanskih i hanzeatskih gradova je u ekonomskoj inicijativi, u gipkosti društvenih
odnosa i ugovora, u nepodilaženju feudalnim obvezama

lOMoARcPSD|3815490
-no hanzeatski trgovci tu dolaze isključivo vojnim putem i lako mogu zanemariti infantilnu civilizaciju
baltičko-slavenskog stanovništva
-nastanjeni trgovci uvijek u novim prostorima čine neku novu i kozmopolitskiju zajednicu
Unutrašnja trgovina
-kopnena se trgovina razvija mnogo sporije od morske – zbog visokih prijevoznih cijena, nameta i
carina te kneževskih i općunskih ograničenja
-njihovi su junaci potpun nepoznati u dokumentima
Prosječna većina, golema manjina  manje rizika, ali i manje dobiti nego pomorska trgovina
-razvoj unutrašnje trgovine ovisi o ukusu plemstva, svećenstva i bogatog građanstva – uvijek vrijedi
dobro prodati doli mnogo prodati
-trgovinski razvoj europe dosegao je svoj najviši srednjovjekovni stupanj krajem XIII. st i početkom
XIV. st
-želja za uvećanjem dobiti tjera ortake kopnenih kompanija da uđu u tercijarni sektor – pozajmljivanje
tj. financiranje – ako od kralja ne možemo dobii povlastice kao pomorski trgovci, najbolje je onda
pozajmiti mu novac – dvostruki mač jer okrunjene glave nisu vjerni vratioci kredita
-kopnena kompanija je isto stara kao i pomorska komenda, ali je ona sazrela tek u polovini XIII. st u
nekoliko Talijanskih gradova: Firenca, Siena, Luccha, Cremona, Pistoja
-u Italiji su pravi Rotchildi koji su zapravo tu europski izuzetak
-pad kamatne komercijalne stope je znak obilja novca i kredita u Italiji
-trgovinska revolucija može seljaku pružiti potpunu sigurnost od gladi  ako žetva podbaci, onda se
uvijek može uvesti žito odnekud
Duž cesta: roba i ideje  razvoj cestovnosti nije po kakvoći, već po njihovoj brojnosti
-najglasovitiji put je onaj koji vodi iz Francuske do Santiaga de Compostele – njegova je važnost
vjersko-umjetnička, a ne ekonomska korist
-i u Engleskoj put koji ide do svetišta Thomasa Becketa nije ekonomski put, već ga je popularizirao
pjesnik Chasuser u Cantebury Tales
-velike prometne ceste preko alpa su ajunosnije za trgovinu
-vrlo smion most preko sv. Gotharda za prelazak tovarnih životinja
-cestama prolazi, osim robe, i sloboda gradskih komuna – Švicarci se jedini danas smatraju građanima
komune doli pripadnicima nacionalne države
-najvažnije cestovno čvorište je u Champagni – povezuje Italiju i Belgiju – tu je i katedrala u Rheimsu
u kojoj se krune kraljevi – proizvodnja glasovitih sukna i platna u ovoj pokrajini
Sajmovi – baza mira i pokusni teren  u barbarsko doba i u početku feudalizma trgovcima je najteže i
najveća privlačnost nekog sajma je u tzv. „sajamskom miru“ – prema njemu je svim posjetiocima
nekog sajma gospodar mjesta garantirao sigurnost ne samo od pljačke i napada, nego i orost od
uobičajenih gospodarskih „uznemiravanja“
-ta uznemiravanje mogu biti aubaine (konfiskacija trgovčevih dobara ako umre u tuđini) i represalije
(oduzimanje dobara ako nije platio dugove)
-postoji i poseban sud za trgovce ponekad – englezi ga pogrdno zovu „sud prašinara“
-strancem se smatra trgovca iz drugog grada

lOMoARcPSD|3815490
-sajmovi u Chmpagni – osiguravaju slobode trgovine; funkcionira po principu izlaganja najtraženije

robe koja se potom može kupiti kod trgovca u skladištu  ti sajmovi služe katoličkoj Europi kao
trgovački kapital i u izvjesnoj mjeri pomogli su razvoju jednoobrazne ekomske tehnike koja se temelji
na dopisivanju, računovodstvu i kreditu – talijanski trgovci su prvi među inovatorima
Tijelo i duh
-nove metode pomažu Talijanima da se iskažu na novom području u XIII. st – zajmovi, razmjene i
banke
-velike kompanije međunarodnog trgovačkog bankarstva i male banke – sve vrste
-ranije je bilo takvih trgovaca novcem – Židovi, lihvari iz Arassa – no talijanski su imali specijalan
adut, a to je podrška pape – talijanski bankar i su zapravo neka crsta druge crkvene birokracije – od
pape mogu zahtijevati anatemu za neplatiše duga ili ako im vladar stavi visoke namete
Opsjednutost kamatama  pape su prve osudile kamatni zajam, a to je dužnicima dobra izlika za
neplaćanje dugova i protjerivanja – lihvari rade protuprirodno djelo i griješi protiv čina milosrđa, a
tada Crkva ne može razlučiti lihvarstvo od trgovačkih kamata
Najdomišljatije rješenje je klauzula – koja je u besplatni zajam mogla ugurati i zamaskirane kamate –
posljednji lijeka za taj grijeh, kao i za ostale je u času smrti kada se vraća novac dužnicma i
siromasima te crkvama
-crkva ne proganja kamate same po sebi, nego lihvarsku ustanovu
Apsolutna i kompromisna vjera  poslovni ljudi da sigurno zarade raj daju siromasima cijelo svoje
bogatstvo – to je 1170. učinio lionski trgovac Petar Valdens, a njegovi sljedbenici valdenzi se raširiše
po svim trgovačkim gradovima u ravnicama, dok ih progoni nisu prisilili na bijeg u planine Pijemonta
-to je učinio i sv. Franjo
-franjevci se nisu bavili bonifikacijom zemljišta kao raniji redovnički fenomeni – oni su, isto kao i
dominikanci, uklopljeni u gradski život
Umjetnost, znanost, korist  trgovci u svom naletu pobožnosti, darivaju crkve, kapele, oslikane
prozore, ali i zajednicu koja od toga ima neposrednu korist
-trgovci su vješti u tehnici dvojnog računovodstva – barata aritmetikom i prirodnim znanostima
-rasprave Leonarda Fibonaccija iz Pise, trgovca i trgovčeva sina polazna je točka za modernu
matematičku znanost
-Marko Polo, kao srednjovjekovni homo universale donosi iz Kine dragocijenije kulturno bogatstvo
Najava renesanse  geslo talijanskog trgovca: „u ime zarade i sigurnosti na kopnu i moru, u ime
imutka i osoblja, za spas duše i tijela našega“
-Ljubav koju su stvorili provansalski pjesnici za pustolovne plemiće, sada postaje ljubav u bolonjskoj i
firentiskoj poeziji „slatkog novog stila“ kao svojstvo plemenitog srca, a ne čovjeka, koje se ne prenosi
principom nasljednosti
-talijanski gradovi su slobodniji od atenske demokracije i bogatiji ne zbog robe i novca, već zbog
kredita koje im duguju
-takav iznalazak komuna u XIII bi možda spasio RC od propasi, premda je to moguće samo ondje gdje
je država shvaćena kao unosan posao
-trgovci-plemići prešišali feudalce – Francuska monarhije unajmljuje genovljanske strijelce, talijanske
admirale te im talijanski bankari vode državne financije

lOMoARcPSD|3815490
-koncem srednjeg vijeka politička budućnost katoličke Europe neće biti odlučena u gradovima sa
otvorenim horizontima, već u feudalnim monarhijama i protiv gradskih sloboda
MLADI NARODI
Put po Europi: kraljevi, jezici, narodi
-pjesništvo se utkaje u vladarske ličnosti – Portugalac Dionizije, Alfons X Kastiljski (uz to i pravna
enciklopedija Las siete partidas), Fridrik II (lasciva, erotična poezija + rasprava o sokolarstvu)
Od Prtugala do Katalonije  književnost nije razonoda, ona je pomagala vladarima da se stope s
dušom vlastita naroda i da budu u neposrednijoj vezi sa svojim podanicima – u tome je sjajan
Dionizije – kralj Ratar – on je zapravo treći i mirnodopski osnivač Portugalske države
-Aragon – Petar III zauzima Siciliju nakon pobune protiv Karla I Anžuvinskog u Sicilskoj večernji, a
porazio je i francuskog kralja koji je u osveti napao Kataloniju – formiranje Aragona kao velesile
-u vrijeme Jakova II nastavlja se ratnički duh – borbe oko talijanskih otoka, katalonska kompanija u
Grčkoj pod zaštitom aragonskog kralja
-primorski gradovi Katalonije su samo mramorna fasada jedne zgrade na glinenim nogama jer je
unutrašnjost ratarska pokrajina gdje neradišni aristokrati vladaju nad masom kmetova
Češka  država koja zadržava svoje češko obilježje unutar SRC zahvaljujući 1158. (Fridrik Barbarosa
proglašava češkim kraljem Vladislava II) i 1212. (Fridrik II njegovu sinu daje zlatnu bulu kojima su
obveze kraljevstva svedene na minimum prema caru, kralj ima pravo na biranje cara)
-u Česko, ponosnu ratarsku državu, sa zakašnjenjem dolazi trgovinska revolucija, ali u tada dolaze i
njemački rudari koje poziva kralj u razvijajuće gradove, tu je jačao njemački element, ali je to širenje
kontroliralo češko plemstvo – ta dva naroda dodirnu točku pronalaze u lirici njemačkih provansalaca i
u češkim povijesnim epovima
-Pšemislo Otokar II – nijemac i čeh – pripojio svojoj kruni Austriju, Štajersku i Korušku
1256. Psemislo Otokar II se oglušio na izbor novog cara, u nadi da će se taj izbor svesti na njega i tiem
bi se formiralo Slavensko-Njemačko carstvo – no nakon interregnuma kruna je pripala Rudolvu
Habsburškom koji je ujedinio njemačke velikaše koji su se bojalia Otokara II – on je poražen i ubijen
1278., i Austrijske zemlje prelaze Rudolfu Habsburškom – početak poistovječivanje te prodice sa A
Keltske zemlje  tuđinska kultura omogućava Škotskoj da se nacionalno osvijesti – Škotsko
kraljevstvo ujedinilo je svoja plemena u doba Macbetha
-polako prodiranje anglikalizacija – preko rimskog i kanonskog prava te uvođenje feudalnih institucija
-Aleksandar III je posljednji kralj keltske dinastije 1286 – tada engleski kraljevi traže svoja stara prava
na vrhovništvo nad Škotskom, a hrabrost nekelta Roberta Brucea (1314 Bannokburn) i Wallacea
oduprijela je Škotsku od jačeg neprijatelja
-najbolji primejr iz keltske književnosti je mit o kralju Arthuru
-Edvard I Engleski je zauzeo kneževinu Wales te ju pretvorio u apanažu engleskog
prijestolonasljednika, a Velšanima je omogućena neka lokalna autonomija i njihov jezik
-Island, otok koji se ponosio svojom književnošću, morao se 1262. odreći sovje nezavisnoti u korist
kralja Norveške
-Kalevali – Letonci, Estonci i Finci sačuvali su svoju osebujonst u narodnoj predaji
-u XIII. st nema mjesta za neorganizirane narode bez vođa – oni su izbrisani trgovinskom revolucijom
Dva velika vladara: skeptik i serafin  Luj IX Sveti i Fridrik II kralj Sicilije i „čudo svijeta“

lOMoARcPSD|3815490
-Fridirkov uzor je Cezar, on je preteča renesanse, on u približavanju rimskim politički tradicijama

nastoji očistiti politiku od feudalizma i barbarskih natruha; on eksperimentiram ispituje; studira
filozofiju, u stalnoj interakciji sa muslimanima i Židovima – tolerantan
-Luju IX je uzor Karlo Veliki – otac i pastir svoga naroda, neprijatelj grijeha i borac za pravdu i mir –
branilac utemeljen poretka pa tako i zadržava trojno ustrojstvo duštva, podržava običajno pravo i
gostsku umjesnost
-viteške vrline (snaga, hrabrost, vjernost i plemenistost) izrazito njeguje
-problemi koje moraju rješavati čine razliku ova dva vladara – Fridrik II Nijemac po podrijelu, ponaša
se kao Talijan, dok je Luj IX pravi Francuz, iako smatra da su svi kršćanski vladari članovi iste obitelji
-no ti vladari, iako su posebni, ipak podliježu zakonitostima svoga vremena – Fridrik je spaljivao
heretike na lomači, a Luj je branio kastinske povlastice, Fridrik nije bio vjerski fanatik, ali je vratio
Jeruzalem kršćanstvu, Luj je bio vjerski zanesanjak, ali se dao nagovoriti da skrene svoju križarsku
vojnu u Tunis zbog političkih razloga
Drama univerzalnih monarhija
-najsolidnije države su najuređenije – potpomaganje središnje vlade i mjesnih vlasti kao ključ uspjeha,
dakle prednost će odnjeti regionalne, ili u najvišu ruku nacionalne monarhije, a ne univerzalne
-carstvo i papinstvo su univerzalne monarhije i one slabe u XIII. st
Papa trijumfira posvuda osim u vlastitoj državi  XIII. st je vrhnac papinstva samo ako pogledamo
koliko je područje pod papinom ingerencijom – na papinskoj su stolici izvanredni ljudit, telentirani,
potkovani u filozofiju, pravu, ekonomiji i diplomaciji: Incenta III su slušali svi veliki svjetovni vladari;
Grgur IX je po raznim zemljama osnovao inkviziciju; Inocent IV osvaja Napulj; Grguru X bizantski
izaslanici iskazuju pokornost u ime grčke crkve
-najveće ambicije ostvare s obzirom na kler – uspostava discipline, ubiranje poreza na dohodak
samostanskih i crkvenih prebendi, pravo odlučivanja u spornim crkvenim izborima
-uz Justinijanov Codex važni postaju i crkveni zakoni; Crkva ima pravo da se umiješa u parnice i
razvode brakova, te herezu i lihvarstvo
-Papinstvo je neuspješno na vlastitom svjetovnom posjedu – Papinska država obuhvaća mnogo
polunezavisnih gradskih komuna (oko Rima polfeudalnih vlastelinstava) koje svom suverenu papi nisu
iskazivale niti najosnovnije poštovanje
-pape XIII. st su Talijani, ali ne uspjevaju uvesti mir i red u Rim
-križarska vojna upotrebljavana kasnije protiv heretike, pa i Fridrika II, jednostavno se izlizala
prekomjernom uporabom
-1297. Bonifacije VIII je započeo križarski rat protiv Palestrine nadomak Rima koja je doista i srušena
tada, ali ju je osvetio Filip Lijepi 1303 koji je uhvatio papu te ga zatočio u Agnaniju – taj događaj
ukazuje na kroničnu nemoć papinstva, čak i na vlastitom teritoriju
Opadanje carstva u razjedinjenoj Njemačkoj  1197. nakon smrti Henrika VI maloljetni Fridrik II
nasljeđuje kraljevinu Siciliju, dok se u Njemačkoj javljaju pretendenti na carski tron – ponovno je
rasplamsan rat gvelfa i gibelina – Fridrik je doista prisvoji carsku titulu i baštinu, ali on nije moga
upravljati Njemačkom iz Palerma – najviše je mogao tražiti pomoć za ratove u Italiji
-dva dekreta iz 1220 i 1231. službeno su ukinula carsku kontrolu nad velikim crkvenim i svjetovnim
njemačkim vazalima – prvima je Fridrik dao sva suverena prava, a druge je proglasio gospodarima
zemlje povezavši ih konfederacijom kojoj je on stajao na čelu

lOMoARcPSD|3815490
-1256. kada umire Fridrik i njegov sin Konrad IV carstvo se pretvara u konfederaciju bez vođe i otada
je praksa da u slučaju izostanka prijestolonasljenika, cara biraju sedmorica izbornika (crkveni i
svjetovni kneževi) u ime svih njemačkih vazala
-pretendenti su dolazili iz Španjolske i Engleske i Češke, no nećkanje je trajalo 18 godina, da bi u
međuvremenu ojačali njemački gradovi ujedinjujući se u saveze gradova
-Grgur X vrši pritisak u korist Rudolfa Habsburškog 1273 – papi treba slabo carstvo sa carem
-no Rudolf nikako ne teži univerzalnosti, on je spasio ono što se moglo, ugnjezdio se u Austriji i
prihvatio ulogu njemačkog predsjednika njemačke konfederacije, a njegova kancelarije uvodi
njemački nauštrb latinskome
Iluzije talijanskog carstva  Fridrik II je napisao Liber Augustalis dok je boravio u Njemačkoj,
pripremajući sicijilansko kraljevstvo kao osnovu za ponovni procvat carstva, pa je za to sabrao i uredio
zakonodavstvo svojih noramnskih prethodnika
-Liber je možda prototip moderne države – sukus je centralizam kojim se želi dokinuti barbarstvo
feudalni ili crkveni partikularizma i stvoriti birokratsku i monarhijsku državu – počeo je prvo na
Siciliji
-na Siciliji car ističe kako „bogatstvo podanika služi na korist i čast vladaru“ (dostojan citat za jednog
Colberta)
-Fridirkov cilj je podijeliti sjevernu Italiju na pokrajinske vlade, nametnuti selima svoje namjesnike, a
komunama podestate koje će sam izabirati, crkvu učiniti službenicom države, a državu sucem savjesti
i privatnog života podanika
-1250. umire ostavljajući Siciliju iscrpljenom, Italiju u metežu i Njemačku bez poglavara
-sin Manfred žel nastaviti očevim stopama, no on je poražen nakon nekoliko politički trijumfa 1260.
kod Beneventa – pobjednik Karlo Anžuvinski je izgubio samo pola kraljevstva za „Sicilske večernje“
1282., ali to je Sicilija, koja je dala ime tom kraljevstvu – još gore jer je to izazvala intervencija
„malog“ kralja Petra III
Oblaci na nebu kastilijske države  Alfons X Mudri – učenjak, kralj Kastilje i kandidat za carsko
prijestolje – Fridrik smatra carevanje svojom profesiojm, a znanost razonodom – kod Alfonsa je
obrnuto
-Alfons je dosta toga htio, a da to nije priveo kraju (npr. kržarska vojna protiv Maroka); primjenjuje
praksu suradnje s muslimanima onda kada ne može primiriti svoje podanike
-zeznule su ga jake muslimanske pobune – 1282. sin ga smjenjuje uz pomoć Cortesa kao rasipnika
Francuska – najjača europska sila
-„čuvaj se nerazumnog rasipanja novca i nesmiljenog utjerivanja poreza“ (Luj IX)
Pariz – europska Atena  u toku XIII. st Francuska postaje od drugorazredne države prvorazredna
europska sila – najbogatija ljudstvom i sirovinama, skladnije raspoređenim između različitih klasa i
provincija
-najglasovitije središte crkvene arhitekture
-pariško sveučilište prihvaća franjevce i dominikance izravno povezane sa papom
-francuski feudalizam i viteštvo su uzori diljem Europe
-„kao što je Atena bila majka slobodne umjetsnoti i književnosti, hraniteljica filozofa i učenjaka, tako
je to Pariz, ne samo za Francusku, već za čitavu Europu“ – Pariz kao majka mudrosti usmjerava i
prima te mudrosti iz svijeta – Toma Akvinski, Albert Veliki nisu Francuzi, ali su po svojim učenjima
Parižani

lOMoARcPSD|3815490
Francuski kraljevi u borbi za osvajanje svoga kraljevstva  Filip August je trgao iz mrtvila monarhiju
koja se našla bez ijednog suparnika – tada su francuski kraljevi mogli zahtjevati baštinu Karla Velikog
ili preplivati La Manche, ili nastaviti djelo Filipa – nastavili su ovo posljednje
-politika okrenuta unutrašnjim problemima – tiho bez buna, francuski kraljevi gutaju feuda za feudom,
grad za gradom i 1328. ¾ kraljevstva je osobni posjed kralja – francuski kralj je zapravo car z svome
kraljevstvu
-u školama Languedoca, iako kulturološki jako različita pokrajina, uči se rimsko pravo i francuskom
kralju je dano neopozivo pravo na neograničenu vlast + strahote križarenja protiv Albižana i strogost
inkvizicije slamaju u narodu svaku želju za vjerskom i političkom samostalnošću – jedini nezgodni
vazali ostaju engleski i aragonski kraljevi
-kralj nije pokorio Bretagnu i Flandriju
-Karlo I Anžuviski je zavladao Sicilijom, a Filip Lijepi osvaja Lyon te se ženi s nasljednicom
navarskog prijestolja – Francuska od Alpa do Pirineja
Od ratničke perjanice do guščjeg pera  u korak sa teritorijalnim širenjem ide i administrativna
organizacija – početkom XIV st. središnja blagajna Louvrea i središnji arhiv Saint-Chapellea posatju
glavno spremište državnog novca i državnih dokumenata
-curia regis (kraljevski dvor) i hospicium (kraljevska kuća) u XIV.st dobivaju posebne komisije:
Vrhovni politički savjet, Vrhovni sud Parlament, Računski sud i Kancelariju
-na pokrajinske funkcije dolaze profesionalni službenici sa podređenim činovnicima koji rade za plaću
-uspjeh francuske administracije je u odabiru sposobnih ljudi, a ne u njenoj strukturi – službenici
odaniji, teološki i pravno obrazovaniji – ti njegovi službenici rade kao pravi termiti feudalnog poretka
u korist kralja, a malo-pomalo ratnička se perjanica pretvara u guščje pero
Rat i njegova cijena
-kada nasljednici Filipa Augusta dovršavaju izgradnju njegova kraljevstva, vojska u tome nje imala
nikakva udjela – nakon Bouviensa i flamanske pobjede nad Filipom IV 1302. nije bilo većih bitaka
-postepena aneksija Languedoca je primjer toga – 1208. Inocent III je objavio križarski rat Albižanima
i velikašima francuskog juga zbog hereze – Filip August se nje osobno izložio, ali je dopustio svojim
vazalima da u njemu sudjeluju
-Filip se nije upustio u rat niti onda kada se osokolio Simon de Monfort te se zadovoljio samo
njegovim priznanjem vjernosti 1216
-Luj VIII je iskoristio nesposobnost simonova baštinika Amauryja i 1226. zauzeo Languedoc bez
otpora
-umjesto da napadne izopćenog gorfa Rajmoda VII Toluškog, kralj mu pomaže da dobije oprost –
njegov je posjed osigurao sebi udajom Rajmondove kćeri jedinice za svoga brata 1229 – 1271.
francuski kralj je progutao i posljednji zalogaj Languedoca – proces traje 60-ak godina
Viteštvo okamenjeno u vlastitim tradicijama  dobro utvrđeni i opremljeni zamak može se i sa
sačicom branitelja dugotrajno braniti – nepobjedivi Rikard Lavljeg Srca poginuo je pod zidinama
dvorca neznatnog francuskog plemića – usijane glave su neuspješnije od realista
-Taktika u otvorenoj bitki – vitezovi napadaju u valovima vitezove suprotne vojske frontalno – to je
zahtijevala viteška etika  strategija ovisi o operativnoj opskrbi, treba na većim udaljenostima hraniti
vojsku od par tisuća vitezova
-kralj je bio osramoćen ako zatraži mir – morao je poginuti zajedno sa svojim vazalima; viteška čast
nalaže izravnu borbu, a ne izgladnjivanje, jedino lukavstvo koje je viteška etika dopuštala je da kralj
navuče oklop uobičajenog viteza kako nebi bio na nišanu

lOMoARcPSD|3815490
Pješadija ne priliči kralju  ako je želio iskoristiti svoje snage, kralj se mora osloniti na pješadiju, a
ne na konjaništvo – u Legnanu i drugdje pobjedu su donijeli pješadinci, naoružani dugim kopljima i
poredni oko caroccia (srednjovjekovnih bornih kola koje su vukli volovi i na kojima je zastava
komune)
-drugi važan čimbenik u borbi su strijelci – pokretni samostrel daje veliku snagu strelici koja može
probiti oklop, a poljski samostrel je imao toliko ubojite projektile da ga je crkveni koncil 1179
nastojao zabraniti kao nečovječno oružje – Mačonošći se koriste tim samostrelom protiv pogana
-srce vojske feudalnog kralja ostaje konjaništvo  tu su tezu poništili Bitka zlatnih ostruga,
Bannokburn, trijumf švicarskih pješaka kod Morgartena
-u Stogodišnjem ratu engleski su kraljevi odlučili izvršiti napad s masom strijalaca nauružanih
likovima koji nisu bili tako moćni i precizni kao samostrijeli, ali su bili laki za rukovanje i time brži;
najbolje europsko konjaništvo bilo je razbijeno kod Crecy-en-Pontheua (1346) i kasnije kod Poitiersa
-Talijansko se pješaštvo bori na domaćem i plodnom prostoru i to na malim razdaljinama, a njihova
domoljubna milicija ne zahtijeva plaće
-Filip August daj povlastice gradovima u zamjenu za njihove milicije – no u XIII kada se povećava
kraljeva domena posjeda to donosi i problem operativne opskrbe – milicija više nije funkcionalna
-nasljednici Filipa nagovaraju gradove da svoje vojne obveze otplate novcem – istim kralj od plemića
bezemljaša stvara malu vojsku profesionalnih konjanika, spremnih na službu na neodređeno vrijeme –
širenjem kraljevske vlasti gubi se koncept proljevanja krvi za Domovinu
Mirovni i ratni budžet  iako francuski kralj raspolaže velikim prihodima, on ne može financirati
stalno opremanje i premještanje nekoliko tisuća konjanika
-Filip Lijepi ratuje na dva fronta – u Akvitaniji i Flandriji – istodobno priprema i flotu za pomorsku
vojnu protiv Engleske  glede financija sretni su oni kraljevi koji znaju očuvati mir
-ako nedostaje novac može ga se iskovati pod kraljevim autoritetom – inflacija?
-u vrijeme ekonomskog prcvata inflacija je korisna jer u opticaj uključuje i nova platna sredstva i tako
daje privid stvaranje likvidnog kapitala – u stvarnost je to izgledalo tako da su trgovci vidjeli da
financijska nestabilnost izaziva nered u njihovim trgovačkim poslovima, a svećenstvo koje je imalo
stalni dohodak uvidjelo je da je njihov novac imao smanjenu kupovnu moć
Porezi – cement nacije  populariziranje monarhije: kralj je mogao optužiti nekog službenika te mu
zaplijeniti imanje, posebice je to bilo popularno ako je stranac ili Židov i onda bi se s njima pomirio uz
uvjet da obrišu kraljeve dugove i plate odštetu
-šaka se nije trebala prejako stisnuti da ne zadavi kokoš koja nosi zlatna jaja – to se događa u slučaju
templarskog reda: nakon gubitka Svete zemlje templari, za razliku od Teotonaca ili hospitalaca ne
mogu svoje postojanje utvrditi na nekom teritoriju – narod im prišiva etikete homoseksualnosti,
oholosti i okrutnosti
-Lopez ističe kako nije istina da su templari bili lihvari ili profesionalni bankari – oni su čuvali
kraljevu blagajnu i davali mu predujam kad je trebalo, uz kamata, od prihoda svojih velikih zemljišnih
posjeda
-1307. Filip Lijepi dao ih je uhapsiti, izveo ih pred sud i osudio procedurom koja je bila nepravilna čak
i za inkvizicju – slabi papa Klement V je podupro osudu; veliki meštar je sa nekoliko vitezova mučen i
spaljen, red je raspušten, a njihova su dobra uručena hospitalcima
-kralj je poništio dugove, a slično su činili i drugi europski kraljevi
-uzevši uzde vlasti u svoje ruke monarhija ponovno uvodi poreze koji su od RC bili glavni izvor
prihoda neke državne organizacije

lOMoARcPSD|3815490
-vladar je u XIII. st mogao od svojih podanika tražiti samo „Pomoć“ a ne redovite poreze – Filip je
odredio da to izvanredno stanje traje neodređeno, a njegovi su nasljednici proširili „pomoć“
-gotovo svake godine gradovi i plemstvo kraljevstva pozivanu su da za novac otkupe aide u zamjenu
za oslobođenje od vojne službe
-dolazi i do kolektivnog oslobađanja kmetova uz novčanu kompenzaciju – 1315. naredbom Luja IX i
X dolazi do oslobađanja svih kmetova na kraljevskom posjedu „jer se po prirodnom pravu čovjek rađa
slobodnim“ – kmetovi koji žele ostati u kmetskom sužanjstvu moraju to platiti!
-porez na trgovačke poslove zvan „otimačina“
-crkvena su dobra u teoriji oslobođena taksi – papa je dopuštao kralju da ubire takse i crkvene prihode
ako je to makar i malo koristilo religiji
-Filip Lijepi ulazi u sukob sa Bonifacijem VIII zbog dozvole za isplatu koja je kasnila
-Bonifacije u Clericos Laicos štetno ističe antagonizam svjetovnosti i klera – „svjetovnjaci su
neprijatelj svećenstva što dokazuje prošlost i sadašnjost“
-francuski kler podržava kralja u nakani da Klementa V (1305-1314) prisili na kapitulaciju – to se i
dogodilo i time su pogažena Canossa i dva stoljeća nakon nje
-jedinstvo naroda se cementira na bojnom polju, a rastače pod teretom poreza – no u XIII i XIV ratovi
koje vodi kralj zanimaju samo plaćenike, porezi su vid feudalnog ugovora u kojem kralj traži najviše,
a vazali daju najmanje pa se nađu na pola puta
-u vrijeme Luja IX zatjevi kralja su blaži, a uživa i poštovanja podanika pa svoje zahtjeve i ostvaruje
-Filip Lijepi imao je veće potrebe, ali manji prestiž – preko narodnih savjetovanje je bio uvjeren da u
borbi sa papom ima podršku građanstva, plemstva i svećenstva – a u vrijeme njegovih nasljednika
takva savjetovanja su učestalija
-Francuska je po pitanju slobode kmetova ispred svih monarhija Europe, no i razvoju parlamentarnih i
predstavnički ustanova ona ja iza drugih država
Kraljevska zajednica i njezine predstavničke ustanove

-feudalno uređenje monarhije nosi ograničenost – vladar ima pravo na savjet vazala, ali i obvezu da
isti izvršava
Od feudalnog do predstavničkog parlamenta  feudalni sustav nije kreator parlamenta, ali je isticao
potrebu suradnje vladara i skupštine – pozivanje na Codex: „ono što se tiče svih, svi moraju i odobriti“
-taj se citat može pronaći na početku poziva koji je Edvard I uputio barunim, vitezovima i građanima
kraljevstva za glavnu skupštinu godine 1295 – to je velika prekretnica europske ustavne povijesti
-za parlamentarizam potrebna je komunikacija – poboljšanje cestovnih mreža i povjerenje – vjerovanje
da vladar i podanici mogu surađivati preko broja prisutnih predstavnika
-Antička demokracija ganja ideal da svi moraju sudjelovati u politici države, bez mogućnosti da veći
sudjeluje u politici na način da ju zastupaju njihovi predstavnici – demokracija u polisima se izrodila u
demagogiju čim je velik dio građana sabotirao neposredno savjetovanje
Različiti postanci – različita rješenja  feudalnda „demokracija“(op.a.) savjetovanje vazala + lanac
ovisnosti u kojem neposredni kraljev vazal, nesvjesno, zastupa svoje podvazela i odgovara za njih pa
mu je i njihovo mišljenje bitno
-formiranje raznih grupacija (vijeća sveučilišta, vjerskih zajednica, gildi, komune) koje se kao
kolektivi obraćaju vladaru sa svojim kolektivnim zahtjevima i prijetnjama pobunom

lOMoARcPSD|3815490
-kombiniranje rimskog i kanonskog prava rezultiralo je konceptom pravne osobe ili „mističnom tijelu“
kraljevstva te predstavništvo u pravom smislu – slanje zastupnika koji imaju punomoć da nastupaju u
ime cijele zajednice
-kralj je glava, svećenstvo duša, plemstvo ruke, a seljaštvo noge – no treba uvjeriti ljude da su ti
dijelovi jednako vrijedni
Englesko iskustvo – riječ „parlament“ javlja se u Engleskoj malo poslije Magna Charte, i označavao je
svaki skup na kojem se govori – u Francuskoj Parlament nije zakonodavno, već sudsko tijelo
-1265. učinjen je odlučujući korak kada je vođa baruna koji su uzeli kralja pod svoje skrbništvo
pozvao u parlament, osim sebi ravnih i po dva viteza i svakog shirea (grofovije) i po dva građanina iz
slobodnog grada – i to postaje obrazac za ubuduće
-baruni i kralj su ti koji u parlamentu odlučuju, a predsvatnici vitezova i gradova samo potvrđuju
odluke
-seljaci su bili najbrojniji društveni stalež, a oni su imali mogućnost da ih se „virtuelno“ (nikako)
zastupa
-razlikovanje: „baruni u parlamentu zastupaju samo sebe, a predstavncii klera, vitezovi shirea i građani
su ti koji čine englesku zajednicu, pa kralj može sazvati parlament bez baruna“
-kao prvorođena europska monarhija Engleska ima svoje predstavničke ustanove koje su tribina onog
dijela javnog mišljenja koje je svjesno pripadnosti zajednici isith običaja
-Magna Charta obvezuje Ivana da neće tražiti nikakaav naknadni porez bez pristanka „Općeg
kraljevskog vijeća“ tj. visokog plemstva i klera i njegovih vazala
-Simon Monfort, sin istoimenog pobjednika nad Albižanima, je vođa barunske pobune protiv kralja
Henriak III. – kralj se spašava od bankrota, ali je stavljen pod skrbništvo 1265.
-prijestolonasljednik Edvard poražava Simona de Monforta – kada dolazi na vlast (1272-1307) kralj
Edvard odmah saziva parlamentarne skupštine baruna
-Edvard osigurava Engleskoj ne vladu blisku narodu kao u komunama, već ravnopravniju raspodjelu
vlasti u jednoj srednjovjekovnoj monarhiji – kralj preuzima vrhovnu vlast, ali je unutar zakona i on
kao poglavar zemlje time ne može oholo zanemarivati zahtjeve ostalih udova „mističnog tijela“ naroda
Ostala Europa  u Mađarskoj Zlatna Bula iz 1222. je krivo uspoređivana sa Magnom Chartom,
predaje jednu jaku patrijarhalnu monarhiju u ruke mnoštva nediscipliranih plemića koji su se samo
htjeli osloboditi poreza
-u Španjolskoj su to Cortesi, no ni njihovi sastanci ne rađaju često plodom dogovora
-despotizam Fridrika II pretvara sicilijanski parlament u pokornu skupštinu
-zbog snažnog partikularizma u Njemačkoj i Italiji se ne mogu uspostaviti predstavničke ustanove
Nemjerljivi elementi nacionalizma i „interni“ društveni slojevi
-nacionalni identiteti kakve shvaćamo danas ne postoje u srednjem vijeku, ali postoje stanoviti
nacionalni osjećaji
-„mila Francuska“ kao lozinka normanskih osvajača Engleske
Patriotizam pobijeđenih: u Walesu  sjećanjem na davnu prošlost pobijeđeni narodi ponovno stječu
hrabrost – Historia Regnum Brittanniae u kojoj su Kelti heroji, a Anglosasi tirani
-kralj Arthur postaje jedan od devet junačkih zvijezda – Cezar, Aleksandar, Juda Makabejac, Karlo,
Gotfrid Bujonski
-Welšani se bore za slobodu zemlje čiji su „prirodni stanovnici“ – izborili su pravo na vlastiti jezik

lOMoARcPSD|3815490
Patriotizam u krilu univerzalizma: Italija i Njemačka  u Italiji je povezan sa univerzalističkim

rimskim tradicijama, afirmirana u književnosti – superiornost Rimljana nad barbarskim germanima
dobiva nove varijacije
-1309. papinski se dvor seli u Francusku i postaje gotovo francuski
-trgovci talijanski gradova mogu se dogovoriti kada im izvan Italije prijeti neka ekonomska ili
politička prijetnja/konkurencije – ali se isto tako vrlo brzo i sami onemogućavaju
-oblikovanje talijanske nacionalne svijesti u srednjem vijeku je književni fenomen koji je moguć samo
u zemlji sa velikim brojem čitalaca, kaže Lopez!
-njemački srednjovjekovni nacionalizam je isto književni fenomen: kritiziraju se unutarnji problemi,
pohlepa plemstva, ali i uplitanje pape u njihove poslove; nadalje Minnesanger hvali Nijemce kao
najbolje ljude svijeta
-Rikard i Saladin bolje se razumiju negoli velikaši i kmetovi iz tog kraja
-u svakom narodu postoji duboki i inertni sloj politički neaktivnih koji teško podnose tuđu inicijativu i
često je usporavaju svojom pasivnom rezistencijom, kad su je svjesni – oni su objekt povijesti, a ne
subjekt
Što misle seljaci  najbrojinij društveni sloj, koji ako je vjerovati onovremenim kronikama uopće ni
ne postoji, budući da se nigdje ni ne spominje – XIII. st. je razdoblje najvećeg obilja koje Europa neće
doživjeti do XVII.st, pa tako i za seljake
-Dante se zgraža nad useljavanjem bogatog seljaštva u Firencu te smatra da kvare „čistoću“ stare
gradske buržoazije; i u Parizu je prisutan takav trend – bogati seljaci na selu će prestići i plemstvo
-antagonizmi – neki se pjesnici postavljaju kao Casanove među mladim seljanka, na ljubomoru seljaka
-ta nova poezija XIII mnogo jasnije odražava stil seljačkog života doli satirične i nezgrapne fabliaux
Na što misle žene  malo se zna o ženama – književnost proizvode muškarci, pa onda nije pravilno po
tome donositi stavove o duhu žena – prepuštene milosti muškog pera žene nisu prikazane u najljepšem
svjetlu – žena je i dalje čovječica, a ne čovjek
-i muškarac i žena su izloženi istim srednjovjekovnim tegobama pa to nije opravdanje za uspješnost i
neuspješnost braka
-žene idu i na plesove, nisu ograničene na kuću i brigu o djeci, ozbiljan filozof John Salisbury tumači
činjenicu da su žene uspješnije u sokolarstvu od muškaraca tako što su „najgori elementi društva
skloni grabežu“
-nema ženskih profesija osim redovništva
-primjer Eleonore Akvitanske koja je napustila Luja VII udala se za Henrika II, provodila vrijeme u
zatvoru dugi niz godina, na kraju je priskočila u pomoć sinu Rikardu
-možda je u Svetoj zemlji vladala maskima Batkove žene: „najveća ambicija žene nije vladanje
narodima, već vladanje mužem
Neprilagodljivi: heretici i Židovi
-na jedan ili drugi način svi stanovnici katoličke Europe imaju koristi od ekonomskog, intelektualnog i
političkog buđenja u XII i XIII.st. – čak i baltički narodi za svoju podređenost dobivaju kao
kompenzaciju interakciju sa razvijenijom civilizacijom
-heretici i Židovi se unatoč pozitivnoj ekonomskoj klimi nalaze u škripcu – nikakvo ekonomsko
blagosatnje nije moglo ublažiti prijetnje nasilničkom smrću kojoj su od tada izloženi

lOMoARcPSD|3815490
-o tome svjedoči apel „Stupova svijeta“ (poglavari židovske zajednice u Mainzu) 1096. – oni su prve
žrtve prvog križarskog rata
-heretici su uništavani u sklopu svjesno usmjerenih operacija protiv njih – križarske vojne protiv
Albižana, bosanksih bogumila, protiv fraDolcinovih adventista na Alpama 1307 – u vrijeme kada je
splasnuo križarski zanos za osvajanje Svete zemlje u Europi se povećava neprijeteljstvo prema
različitim nekomformistima
Tolerirati ili silom ugušiti – vjerski problem  to je rezultat činjenice da se teološka misao
produbljuje i vjerske svijesti širokih masa se transformiraju od pasivnog prisustvovanja crkvenim
obredima na svjesnu vjersku akciju
-Bernard iz Clairvauxa smatra kako će se židove i heretike kao problem lakše riješiti razgovorom,
dokazima i argumentima – idejama – nego silom i ubijanjem  ideja pregovaranja je imala znatan
broj sljedbenika – i sv. Franjo je otišao sa križarima, ali propovjedati muslimanima u Egipat
-Dominik de Guzman je u križarsku vojnu protiv Albižana došao kao propovjednik-pregovarač – ali je
zaključio da je za one koji ne žele blagoslov dobra i batina
-i Toma je bio radikalniji po pitanju heretika u svrhu zaštite kršćanstva
-opasnost nije izmišljena – heretici imaju ustrajnu propagandu, ima i onih koji su se preobratili na
Židovstvo, a ukoliko bi to učinili javno, utoliko su osuđeni na smrt
-priča o tri prstena: „Otac koji je stvorio tri velike religije (sinovi) zna koja od njih najviše valja, iako
sinovi misle da je njihove religija najbolja jer imaju taj Prsten“
-urbanizirana Italija tolerira heretike i nekomformiste sve dok oni ne sudjeluju u usijavanju situacije
-Engleske je „blaga“ prema hereticima
Ekonomski interesi i politička solidarnost  vjera je samo izlika za tu nesnošljivost prema tim
nekomformistima – protiv Židova se formiraju mitovi da tijekom svojih vjerskih obreda žrtvuju ljude
-u Njemačkoj prvi napadaju na Židove i heretike plemići bez zemlje i sitno građanstvo bez novca – u
Italiji ne raste zavist za židovskim ili heretičkim imanjima, ali strah izazivaju odricanje bogatstva
nekih radikalnih sekti i veličanje siromaštva
-Lopez ističe kako je glavni uzrok nesnošljivosti upravo nacionalizam u začetku, i to diljem čitave
društvene hijerarhije
-mase preziru nonkomformiste zato što su oni drukčiji te se ne mogu prilagoditi, što su povezani sa
svim vanjskim kobnim silama – njima treba namijeniti samo ponižavajuće zanate
-vlast razmišlja isto – za Židove i nonkomformiste ne vrije isti zakoni – kanonsko i građansko pravo
priznaje Židovima pravo na židov, ali ih osuđuje na robovanje jer su krivi za Kristovu smrt  kraljevi
iskorištavaju Židove i heretike kao spužva upijaju bogatstvo naroda i cijedi ga u kraljevsku blagajnu, a
filtar zadržava mržnju podanika i može se odbaciti onda kada više ničemu ne služi
-Židov može sjediti u kraljevskoj trpezi, ali je on uvijek „rob Crkve“ – Akvinski smatra da crkva može
raspolagati cjelokupnim imanjem jednog Židova
-Židovi su nerijetko prisiljeni da napuste obrte i trgovinu i da se bave lihvarstvom
Sustavno proganjanje  pape su ispočetka branili proganjanje i ubijanje nekomformista – ipak su
pape ti koji su ozakonili sustavno proganjanje
-u sporazumu sa Fridrikom Barbarosse papa Lucije III je izopćio iz crkve katare, valdežane i druge
heretike te ih predao svjetovnoj vlasti da im sude – Petar II je prvi koji je poslao heretike na lomaču, a
sam je poginuo kao saveznik Albižana

lOMoARcPSD|3815490
-1215. Inocent III uz podršku Četvrtog lateranskog koncila određuje da svi Židovi moraju nositi na
odijelima oznaku „kako se ne bi mogla opravdati zabuna u slučaju bludničenja s njima“ (takva
odredba proistječe iz muslimanskog prava koje je isto predviđalo za kršćane i Židove)
-istinski ili izmišljeni heretici odgovarati će puni očaja na izmišljene optužbe – nestat će svaki osjećaj
za mjeru – to su tada neke vrste komisija
-Grgur IX je od tih komisija svojim pravničkim talentom stvorio od tih komisija jednu jedinstvenu i
djelotvorniju ustanovu koju je nazvao Inkvizicija (lat. Inqusitio – istraga)
-inkvizicijske metode proizlaze iz rimskog prava i običajnog prava – anonimnost denunacije, tajno
saslušanje, odsutnost branitelja, pretpostavka krivnje optuženog koji odbacuje tužbu
-Inkvizicija je mehanizam sposoban da uništi svakoga na koga padne i najmanje sumnja
-svaka presuda neće voditi na lomaču – kršćanstvo nije zaboravilo svoje milosrđe
-dekret iz 1215. nije izravni krivac za sve smrti, on ima porazne društvene posljedice – za Židove je
prava katastrofa nošenje znakova raspoznavanja, oni to žele izbjeći – kada nisu prepoznati oni se
mogu družiti i sklapati prijateljstva sa kršćanima
-sigurnost pruža geto – u subotu je u svojoj sinagogi svaki Židov kralj
Geto – zatvor i kamen kušnje  geto spašava Židove od propasti koju su iskuslili drugi „Manji“ kao
posljedica nacionalizma pobjednika
-Maimonides iz Cordobe je glasoviti židovski mislilac iz Cordobe kojie je optužen za herezu zbog
svoje izrazite potkovanosti grčkom filozofijom
-nesnošljivost rađa nesnošljivost pa dolazi do sukoba protiv nekomformista i unutar židovske
zajednice i bile je fanatika Židova koji su tražili pomoć kršćanskih vlasti u zabrani heretičkih djela
nekih Židova
-„bik u areni“ – židovski teolog u sveučilišnim rasprava sa kršćanskim
-nonkomformisti su uvijek kamen kušnje – dokle god ima sinagoga morat će se priznati da
srednjovjekovnom kozmičkom i zemaljskom poretku kršćanske vizije u kojoj ne sudjeluju Židovi ipak
nešto nedostaje
OD MIKROTKOZMA DO MAKROKOZMA
Svemir usmjeren prema Bogu
-razum je kao i vjera božanska pobuda
Veliki filozofski sustavi XIII. st  Petar Damiani u 11. st definira dijalektiku (umijeće razlaganja) kao
ancilla theologiae
-XIII. st je stoljeće velikih sinteza – preuzevši metode i jezik velikih grčkih mislilava i njihovih
arapskih i židovskih komentatora stvorenao je polazište za još veći zalet i šire poglede: Siger
Brabantski; sv. Boanventura i sv. Toma – Dante ih je izmirio u raju – u stvarnosti njihovi su pogledi
različiti
-Siger je optužen za arapsku herezu – zaslužan za teoriju o dvojnoj istini: vjerskoj koju primamo bez
dvoumljenja i razumskoj koja se ne poklapa sa prvom – to su argumenti racionalizmu i agnosticizmu
-sv. Bonaventura – Iterarium menti sin Deum – piše za redovnike i svece, ne za mase, postojanje
božanskog pečata u objektivnom svijetu koji se odražava u ljudskoj duši

lOMoARcPSD|3815490
-Toma Akvinski piše za cijelo društvo – argumenti koji će uvjetiti i nevjernike; u svojoj sintezi
Summae uklapa Aristotela i njegove judeo-arapske komentatore, prihvaća Ptolomejev astronomski
sustav, odbacujući samo ono što se kosilo sa kršćanskim načelima
-Akvinski je obuhvatio sve grane znanosti – od metafizike do politike
-Akvinski smatra da sve vjerske istine mogu naći potvrdu u razumu
-njegovu filozofiju ne prihvaća prvo pariški biskup, Canteburyjski stavlja njegova djela pod cenzuru,
što ostaje i nakon njegove kanonizacije
-sve rasprave oko Tominih stajališta trajat će sve dok će biti aristotelijanskih pristaša
-nikejski credo je od 325. na snazi – ali su i dalje neke stvari izvan dogme
-1215. Lateran donosi dogmu o transustancijaciji – pretvaranje kruha i vina u tijelo i krv Kristovu –
mnoge je zbuinilo to proturječje sa aristotelijanskom logikom
-Corpus Domini - Crkva utemeljuje ovu svetkovinu u čast „otkrića“ češkog svećenika
Realizam i alegorija – sukobi razuma i vjere se dadu riješiti alegorijskim tumačenjem Svetog pisma
-Od Augustina je nametnuto shvaćanje da su neke prirodne pojave u Bibliji rezultat toga vremena, i da
ih ne možemo doslovno shvaćati
-crkveni oci u svemu vide mogućnost interpretacije preko alegorije – svaka je pojava rezultat Božje
volje – iz enciklopedije Psihologusa i srednojvjekovnih bestijarija nastaju u književnoj zoologiji
feniksi, mravolav (koji se nikada ne može najesti mesa ni žita – simbolika u kršćanstvu)
-Roman o ruži i Božanstvena komedija – dva su najvažnija djela toga vremena i njihovi su pisci opijali
generacija zanesenih čitatelja; djela su primjer sustavnog slaganja zakučaste alegorije i strogog
realizma kao odraz mišljenja svijeta sasvim drugačijeg od našega
Čovjek u središtu stvaranja  civilizacije srednjeg vijeka prožeta vjerom u Boga?
-čovjek je ponosan što je Stvoritelj odredio da on bude fizičko i duhovno središte svega stvaranja;
čovjek je mjerilo svih stvari – najviši domet živog i neživog svijeta
-židovski proroci (pisci Biblije) stvorili su od čovjeka nesavršenog, ali gospodara svih stvorenja
sposobnog da se beskrajno uzdigne, zahvaljući spoznaji dobra i zla ugrabljenoj sa stabla života
-to je omogućilo otvaranje prema poganskoj i nekršćanskoj zajednici od strane kršćana XIII.st
-ideja o mikorkozmu i antopocentrizmu – čovjek je mikrokozmos, mala slika velikog svemira
makrokozma – ta je ideje prisuta od grčkog atomizma, korijen vuče od egipatskih misli, ima je i u Kini
-mikrokozam-čovjek i makorkozam-svemir su organizirani na isti način i mogu se tumačiti analogijom
i uzajamnim utjecaj – sedam planeta, sedam metala, sedam otvora na ljudskom licu, sedam
temperamenata; krv, flegma, žuč i crna žuč odgovaraju zraku, vatri, vodi i zemlji
-etika i metafizika psotaju ključevi matematičkih i prirodnih znanosti
Moralizirani svemir  u takvom svemiru nema mjesta slučajnosti i pasivnosti; kružno kretanja
zvijezda je plemenitije od čovjekova stalnog i nepreglenog kretanja, jer su zvijezde uronjene u
božansku svjetlost
-nepokretnost zemljina središta gdje sve teži Sotoni – robu vječnog mraka, opaka je i odvratna
-svi izvori energije svode se na jedan izvor – ljubav koja izvire iz Boga prema njegovim stvorenjima i
ljubav stvorenja prema Bogu

lOMoARcPSD|3815490
-znanstvenici XIII.st vide kao temelj znanosti ne kvantitativni odnos specifičnih pojave, nego
kvalitativno vrednovanje i korist svake stvari – njihovo pitanje nije kako i koliko, već „u kakvoj
namjeri“ i za to pitanje uvijek imaju odgovor
-„danas smo sposobniji za život, ali osamljeniji pred smrću“, smatra Lopez
Slobodne i mehaničke vještine
-kao ni feudalizam, tako ni skolastika (filozofija koja se počavala u srednjovjekovnim školama, usko
povezana s teologijom i znanosti) nije bila na dobrom glasu
-u XIII.st konzervativna (čitaj: zaostala, op.a.) znanstvena mišljenja su bila ona uronjena u
neoplatonizama – tadašnja moderna znanost jest TOMIZAM
-uska platforma na kojoj se znanstvena praksa susreće s teološkom institucijom onemogućava put
kojim bi se skolastičko učenje više moglo izdići
-Sumae odgovaraju na svako pitanja, omogućavaju svaku zamjerku i logički objašnjavaju sve prirodne
pojave, na način da nisu ugrožavale vrhovnu istinu vjere
Filozofi bpžanskog svjetla i eksperimentalna znanost  božansko nadahnuće u svemu; Oxfordska
filozofska škola (OFŠ) ima za cilj božansku moć
-za OFŠ svjetlost je zaista „prva tjelesna forma“ – izvor kretanja i materijalnih stvari – rpvotni izvor
energije
-ova se škola odriče racionalnog objašnjavanja vjerskih istina, ali nastoje rastumačiti svjetlosne pojave
s pomoću indukcije na temelju izravnog opažanja i praktičnih elemenata!
-Roger Bacon tu metodu u svome Opusu maiusu naziva „eksperimentalnom znanošću“
-Robert Grosseteste (OFŠ) preispituje optičke teorije Grka i Arapa te ističe sličnost između širenja
svjetlosti i širenja zvuka, proučava odraz i lom zraka svjetlosti – istraživanja o dugi dovode ga do
formuliranja novog kvantitativnog zakona o lomu zraka – „eksperimentalno dokazan“, ali netočan
-Bacon smatra da se mogu izraditi strojevi za letenje, ali i podmornice – to mu je omogučila slika
Aleksandra Velikog iz viteških romana
Znanost, magija, tehnika: alkemičari  znanost nastaje iz braka matematike i magije – Bacon je tako
vjerovao da se pomoću astrologije može eksperimentalno ispitati namjere optuženih prije presude
-za razvoj znanosti nagradu zaslužuju alkemičari, a ne filozofi svjetlosti
-alkemičari su grozničavo tražili zlato – no, oni su tražili sredstvo kojim će od beznačajnih,
nesavršenih i nestalnih stvari stići do vječnog božanskog savršenstva
-alkemičari vjeruju da su sve zemaljske supstancije kombinacija sumpora i žive – grijući ih, smatraju
oni, može se proizvesti peti element koji je srž
-stvaraju zapljivu vodu – alkohol i vodu života – rakiju
-Albert Veliki, jedan od najglasovitijih srednjovjekovnih filozofa i prirodnjaka, učenik Tome, uvidio
je da se zlato paljenjem pretvara u pepeo – no vjerovao je da treba naći pravi način
-filozofi svjetlosti ipak su doveli do moderne optike, alkemičari su zaalutali u slijepu ulicu
-alkemičari su donjeli neke nove instrumente i pripravke – uvođenje rakije kao lijeka
-utjecaj je vidlji u teorijskoj algebri Leonarda iz Pise i u raspravi o magnetizmu Pierrea de Maricourta
-spajanje izuma toga vremena za vjerom – Dante usp. skladan ples blaženih sa preciznim kretanjem
mehaničkog sata

lOMoARcPSD|3815490
Aristokracija studija  slobodne vještine vs. mehaničke vještine

-za prve se vjeruje da su jedini studij dostojan da čovjeku pruži ntelektualnu, moralnu i socijalnu
prednost
-sveučilišni prgram studija: osnova su tri književne vještine (trivij) – latinska gramatika, stilistika
prilagođena sastavljanju latinskih psiama i dokumenata (retorika), metodičko rasuđivanje, govornička
raspravljanja i filozofska propedeutika (logika i dijalektika)
-nakon trivija dolaze znanstvene discipline (kvadrivij): aritmetikam geometrija, astronomija i
muzikologija
-nakon toga student može stupiti pred kraljicu znanja – teologiju ili usavršavanje u civlnom ili
kanonskom pravu
-studij medicine je bliži mehaničkim vještinama
-prestiž teologije i filozofije može ugušiti druge discipline – Lopezov ostracizam ako si za mehaničke
vještine
Liječnici, astrolozi, čudotvorci
-medicina u Salernu – otvorena arapskim i bizantskim utjecajima – blizu Monte Cassinu koji ima
sjajnu biblioteku
-duševna medicina je od XII. st nespojiva sa tjelesnom – redovnicima je zabranjeno bavljenje
medicinom – no prve bolnice vode klerikalci
Od Salerna do Bologne  u XII to S je svjetovna škola – praksa i teorija – donosi ginekološke
rasprave Trotule, Anatomiju svinje i Kirurški priručnik (Frugard) i glasovita pjesnička mješavina
Regimen sanitatis salernitanum
-preplet teorije i prakse je savršen u Curriculumu studiorumu kojega sastavlja Fridrik II za sicilijanske
kandidate kandidate  tri god logike, pet god medice, i jedna god prakse kod diplomiranog liječnika;
uvođenje autopsije tijela za studensku praksu
-Bologna je korak dalje u praksi – u S uče o čovjeku iz knjiga, no u B oni prisustvuju seciranju
ljudskog tijela – pragmatičnost pravnog fakulteta potpomagala je empirizam medicinskog
-i bolonjski liječnici objavljuju svoje zbirke  Izmiritelje filozofski i medicinskih razlika – Grazianova
metoda – rasprave koje pridonose popularnosti medicine, ali i upute liječnicima
-anatomija je savršena, ali se ne poznaje krvotok – no uvodi se šivanje rane, dezinfekcija vinom,
kirurški nož umjesto spaljivanja rana
-bez mikroskopa liječnici tapkaju u mraku
Utjecaj zvijezda  prisutnost astrologa nam govori da je pacijent liječen prema najsuvremenijim
znanstvenim metodama SV – smatrati da čovjek ne može nadvladati utjecaj zvijezda je hereza
-astrolog je tada sličan psihoanalitičaru; repatica je 1066. nagovjestila Hastings
Nada u čudu  vjera je najopasniji protivnik liječnika sa svojim nepopustljivim i naivnim formama –
crkva smatra da je bolest kazna božja protiv koje vrijedi samo molitva i pokora – svetišta privlače više
bolesnika nego liječnici, svetci su izlječitelji
-bolest skrofule se u srednjem vijeku mogla izliječiti samo kraljevskim dodirom ili njegovog plašta
Poznavanje svijeta
-pravo priznanje opažanju i inovatorskom duhu srednjeg vijeka valja pridati korijenu manuelne i
mentalne tehnike koji su omogućili poboljšanja životnih uvjeta ratarima i trgovicma te obrnticima

lOMoARcPSD|3815490
-Europa na tim osnovama gradi društveni poredak koji je moguć bez robova – negdje se ide i korak
dalje jer se oslobađaju kmetovi
Doba nejasnoća i obmana  putovanja koja žele dokazati biblijski oblik zemlje
-vikinško otkriće Amerike moglo je revolucionalizirati ondašnji svijet – no ipak se vjerovalo u mistki
otok u središtu Atlantika kao zemaljski raj
-Beda je smatrao da je Zemlja okrugla kao žumanjak, ali da je samo točkica u odnosu na svemir
-no što će geografija civilizaciji u kojoj dominiraju alegorija i simbolika – slovo T upisano u slovo O
kao prikaz triju kontinenata
-uz velike greške karata (Cottonova) postavlje se pitanje kako su onda križarske vojne bile ostvarene
-1250. Mathew Parris je izradio vrlo preciznu kartu Britanskog otočja – on je prvi omogućio čitatelju
da spozna slona  tadašnje učenjake treba uvjeriti da je fotografska i statistička točnost važija od
sugestivnosti simbola ili epiteta
-Bizantinci opisuju Križare kao životinje koje imaju samo ratničku hrabrost
-uspjeh najsenzacionalnije laži nakon Darovnice – pisma svećenika Ivana
Geografija postaje zrelijom  izrada preciznijih geografskih karata – pomoću astrolaba i kompasa, a
te se karte prvi put spominju u vrijeme sv. Luja
-1325. Genovljanin Angelino Dall'Orto vjerno nacrtao obrise Britanskih otoka i Danske
Strast za Kinom  prava stras za trgovce kasnog srednjeg vijeka – Lopez smatra da je takva žudnja
kvasac za svaki istinski znanstveni napredak
-Mongoli se smatraju sljedbenicima svećenika Ivana
-Fridrik II je ironično predložio kanu da bude njegov sokolar
-Mongoli poražavaju 1241. teutonce kod Legnice i Ugare na Saju; u trenutku kada hvataju civiliziranje
paralelno s time slabi njihovo carstvo
-savez protiv egipatskog sulatana – baruni, il kan i Perzija – inicijativa Inocenta IV
-franjevci i dominikanci uspostavljaju veze sa nestorijancima i otpandičkim sektama Azij – kan je
tolerantan prema vjerama
-de Robruquis je prvi ukazao na sličnosti među jezicima
-od svih izvještaja iz Azije najzanimljiviji je Milione Marka Pola – bio je povjerljiva osoba Kublaj
kana, pisac je očaran i prihvaća ideje kana i zanemaruje Kineze; Pegolotti je utvrdio da se ne isplati
trgovati s Kinom osim vrijednim tkaninama – Europa u zemlju čuda može izvoziti i svoja čuda:
mehaničke satove
-svilari iz Lucche počinju koristiti vodenu snagu u sviarnicama
Šutljivi putnici  genovljanski trgovac sastavlja latinsko-perzijsko-kumanski riječnik
-krajem XIII braća Vivaldi kreću Kolumbovim putem!
Drugi putovi znanja
-Franju njegovi sljedbenici uspoređuju s Kristom – franjevačka je pobjeda dokaz mistične čovjekove
žeđi za Bogom – franjevački ustupci svijetu dokazuju da se i najčišći ideali moraju prilagoditi zahtjevu
vremena
Evanđeoski život  franjevački pokret nije novi izdanak na benediktinskom stablu (to su cisterciti,
clunyjevci, premonsterijanci) – franjevački je cilj kršćanski preobraziti cijelo društvo

lOMoARcPSD|3815490
-stroga pravila za Malu braću – apostole koji žive evanđeoski život – sve im daje Bog; nemaju opata
ili priora reda; imaju samo bratske uzajamne savjete; psaltiri su njiove knjige
-i žene imaju pravo na sudjelovanje u asketskom redu; u Cantico di frate Sole Franjo poziva sva
stvorenja da slave Gospodina
-no to sve vuče korijen iz heretičkih pokreta kada je crkva utounal u svakodnevne probleme, a
reformistički benediktinski redovi gube svoj zanos
-franjevci imaju malu braću i pokajničku braću (oni se ne odriču svjetovnosti), a katari savršene i
vjernike – prvi su apostoli obvezni na najstroži asketizam okrijepljeni consolamentumom
-katari vide u Ljudskoj državi opasnu zamku, a u Rimskoj crkvi instrument vraga, sv. Franjo se divi
božjem djelu na zemlji, a Crkvu poštuje kao djelitelja euharistije i drugih božanskih milosti
-blizak franejvačkim shvaćanjima je i Joakim iz Flore – nagovješta dolazak trećeg kraljevstva: nakon
Oca (zakona) i nakon Sina (milosti) dolazi kraljevstvo Duha svetog (slobode) – u to doba ljude će
voditi samostanski red koji bi obuhvatio i svjetovnjake, pa će crkvena hijerarhija postati nevažna
-Jaokim smatra da je istina skrivena mudracima, a otkrivena djeci – dijalektika je majka ispraznih
razgovora – Joakim je samo asketski samotnik
-i prije franjevaca neke sekte preporučaju siromaštvo kao ključ svetog života – to su veldenzi,
Lombardisjki siromasi – njihova je nauka ortodoksna, ali je njihova propaganda protiv bogatstva koje
kvari ljude i protiv iskvarenog klera izaziva novu krizu koju je papa smatrao rješenom pobjedom nad
simonistima
-1179. Aleksandar III je zabranio valdenzima propovjedanje bez prethodnog odobrenja lokalnog
biskupa
-Lucije III je proglasio heretičnima sve apostole evanđeoskog siromaštva
-postoje i lombardisjki poniženici, vrlo slični franjevcima, kojima Inocent III daje pravo javne
propovjedi svake nedjelje, bez da se miješaju u teološka pitanja
Pravila na kušnji  1210. Franjo Asiški podnosi Inocentu III svoj prvi izradak pravila na odobrenje –
papa je spreman na popuštanje, a svetac na poslušnost!  najveći papa i najveći svetac XIII st
-1223. potvrđena su franjevačka pravila – pravila pretvaraju mirnu revoluciju u umjerenu reformu –
modificirana; 1226. umire Franjo sa riječima me expectant iusti – jeli ga papa izdao?
-franjevci postaju najkorisnijie red Crkve – oni pomažu bolesne, poučavaju, propovijedaju, rade u
diplomaciji i papinoj administraciji
-„stega rađa izobilje, a izobilje ruši stegu“ – bolje biti ispostnik
-nakon Franjine smrti javljaju se laksisti (popustljivi) koji neće odbiti upliv u svjetovnost ukoliko će
time širiti svoju nauku i vjeru; spiritualisti uporno ističu da Kristi i apostoli nisu imali ništa
U očekivanju Duha svetog i evanđeoskog pape  sv. Klara je jedva nagovorila Grgura IX da ne
poništi njen zavjet na bezuvjeno siromaštvo, a 1223. je Franjo jedva progurao shvaćanje u regulu da su
franjevci tek skromni gosti svojih samostana i crkava, a ne privatni vlasnici
-Inocent IV dopšta kupnju nekretnina franjevcima, s time da bi oni bili korisnici, a papa vlasnik
-papa Ivan XXII je proglasio heretičkim nauk o bezuvjetnom siromaštvu Krista i apostola, a
franjevcima je u vlasništvo dao sva njihova dobra
-Joakimisti su propovjedali smak svijeta 1260, neki su događaji suvremeni možda tome i išli u prilog –
tada je ulicama prolazila gomila flagelanata, što je nekima bilo i tragikomično bjesnilo

lOMoARcPSD|3815490
-dolazak 1294 „andđeoskog pape“ koji bi dovršio djelo sv. Franje  to je papa Celestin V, pustinjak,
utemeljitelj jednog reda sličnog spiritualcima i još za života smatran svecem
-Celestin se brzo povukao – prvi je dobro shvatio rečenicu: „vrhovni svećenik, iako nedostojan“
-nasljednik Bonifacije VIII je više vladar doli pastir duša – poništio koncesije spiritualistima, zatvorio
je Celestina – protivnici traže novi izbor pape, a Bonifacije ih je porazio križarskom vojnom kod
Palestrie
-spiritualisti su uspoređivali iskvarenu Crkvu sa babilonskom prostitutkom – no većina običnog puka
je tada prešla (kao u vrijeme gregorijanske reforme) preko nedostojnosti klera samo da bi im isti molili
za duše i dijelili sakramente
-Bonifacije VIII potaknut vjerskom osjetljivošću toga vremena objavljuje poseban oprost svima koji u
jubilarnoj 1300. godini dođu u Rim – hodočasnika je bilo toliko da e njihovo hodanje po most Saint
Angelo moralo regulirati – držali su se svi desne strane – prvi poznati primjer regulacije prometa
-no taj je bučan uspjeh odvratio papi pažnju od prigovora i od prešutnog udaljavanja onih koji su u sve
većem broju tražili Boga u neposrednom misitičnom iskustvu, a također i od nevjerovanja koje se
počelo javljati nakon toliko stoljeća nejedinstvene vjere
-počinje se javljati veliki broj vjernika koji su pristaše jednostavne i neposredne pobožnosti, intimne i
kućne, kakvu su proklamirali bogomoljci u Belgiji, i Johannes Tauler koji je vidio nazočnost Božju u
unutarnjem plamenu duše
Rješenje izvan Crkve  hoće li svjetovni vladar preustrojiti iskvarenu Crkvu – sukob sa Filipom
Lijepim je učinio poniženje Bonifacija bezbožnim djelom spram Kristova namjesnika, iako je isti bio
nedostojan
-nema plemenitih ciljeva bez uprabe sile
-Dante je svojim djelima povjerio svoj utopistički plan jednog boljeg svijeta koji neće biti stvoren za
sadašnjost ili za dogledu budućnosti – već za vječna vremena  svijet u kojem će crkva i carstvo biti
pravedni i složni suci miroljubivoj zajednici nezavisnih država: Divino Comedia je srednjovjekovna
duhovna oporuka, po formi savršeno simetrična i trojstvena – simbolika broja 3 – u njoj je svo znanje
onoga vremena
-1305. papa Francuz i prijatelj Filipa Lijepog nije htio napustiti sigurnost svoje zemlje i otići u
tuđinski Rim – Avignonsko papinstvo – mjesto dobrovoljnog progonstva što su ga nazvali
„babilonskim sužanjstvom“
-avignonske pape imaju vjere, zanosa i administrativnog talenta – no prestiž je u Rimu, gradu
posvećenom krvlju apostola
-1314. Ludvig Bavarski je većina njemačkih izbornika izabrala za „rimskog kralja“ i on je htio zaigrati
posljednju kartu univerzalnog carstva u borbi sa univerzalnim papinstvom – Ivan XXII ga je izopćio,
Ludvig se dao u Rimu kruniti od strane nekog svjetovnog plemića
-Ludviga su podržavali Marsilije Padovanski, William Occham – no Ludvig je imao malo vojnika i
malo novcca – u Njemačko je zbog općeg negodovanja papnistvom određeno od strane kneževa i
Zemaljskog sabora da carska moć i dostojanstvo dolaze izravno od Boga i da „kralj rimski“ kojega je
narod propisno izabrao ne treba potrebnu papinsku potvrdu
-ta izjava Licet Juris poslužila je kao polazište za novi carsku ustav koji je Karlo IV objavio 1356:
Zlatnu bulu – cilj joj je da i formalno ograniči sastav izbornog tijela i carske vlasti samo na Njemačku
(to je de facto tako)
-Cola di Rienza – 1347. obnova ideala carske suverenosti Rima u korist samog Rima – „pučki tribun i
osloboditelj Svete Rimske Republike“

lOMoARcPSD|3815490
-podijeljeni na različito organizirane države, ali zbliženi istom kulturom narodi katoličkog svijeta
postaju europski a da to nisu ni znali
EPILOG – U SUSRET NOVOJ RAVNOTEŽI

Zasićenost, grčenje, kriza
-„Oslobodi nas Gospodine, gladi, kuge i rata“
-problem prehrane koji sirotinja nikad ne uspjeva rješiti nameće se u doba velike gladi 1315-1317 – ni
najplodniji krajevi Europe nisu bili pošteđeni – kuga koja je buknula nakon toga je pokosila trećinu
europskog pučanstva, u gradovima i više od toga – rat nikada nije prestajao: Turci i Bizant, Teutonci i
Litvanci, Francuzi i Englezi, borbe za napuljsku krunu
Nazadovanje stanovništva  u ratovima prve polovine XIV. st sudjeluje puno veći broj vojnika čime
nestaje djelatne radne snage, pa se utoliko zemlja slabije obrađuje, a kapitali se nisu korisno ulagali –
kuga se javljala u pravilnim vremenskim razmacima (1348-1350, 1360-1363...); tu je i malarija isto
-iberski kraljevi naređuju vojničkim redovima Aviza da napuče opustošena područja koje je za sobom
ostavila reconquista, no to se pretvara u pašnjake
-gubitkom stanovnika i obrađenih polja gradovi su dvostruko pogođeni  bacaju se iz masovne
proizvodnje u luksuzno – no ona nije mogla biti dugotrajna
-Firenca u Danteovo vrijeme ima oko 100 000 stanovništva – 1348-1350 gubi 50%!; Zurich pada sa 12
000 na 4 000 stanovnika
Cijela hemisfera u krizi  srednji vijek započinje i završava krizom – čitav euroazijski kontinent je
pogođen – zapravo cijeli svijet (kriza Maya u Americi)
-kuga, gladi i nepogode diljem svijeta (npr Indija)
-za jug Europe problem je nedostatak šume – čelik i željezo se rjeđe upotrebljavaju, a drvo je
najvažnije gorivo i industrijski materijal
-Taj problem postaje simptomatičan onda kada Genovešani prije nego izgrade križarsku mornaricu
Luja IX od nejga traže – drvo
-za mediteransku poljoprivredu sječa šuma ima katoastrofalne posljedice – otjecanje voda postaej
problematično kod prekomjernih oborina – bujice odnose plodnu zemlju – formiranje močvara
-u Engleskoj se zbog nedostatka drva počinje koristiti ugljen
Zastoj nedovoljno razvijenog gospodarstva  srednjovjekovno gospodarstvo i onda dok je na svom
vrhuncu ne prelazi ono što mi percipiramo kao nerazvijeno i zaostalo: slaba mehanizacije, slabe
komunikacije, kulturna nerazvijenost – no trgovinska revoulcija je to unaprijedila i dala nove strojeve
-u XIV. st prosječno trajanje života je ispod 25 godina
-zajendičko je svugdje da „bogataši imaju pune škrinje, a siromasi prazan želudac“
-višak utječe na poboljšanje standarda života!
-Genova i Venecija ostaju dvije najprometnije europkse luke
-Bankari  veliki nakrot sijenskih bankara u XIII.st, sada dolazi red da krahiraju i firentinske
kompanije – krah Peruzija i Bardija – tek u XV kompanija Medicija će doseći takav ugled
Ekspanziaj preko granica? – Kina zatvara vrata europskim trgovcim, Turci naplaćuju visoke pristojbe
za trgovanje na njihovom teritoriju, Egipat diže cijene

lOMoARcPSD|3815490
-velika knjiga kršćanskih osvajanja XIII. st staje na muslimanskoj Granadi i poganskoj Litvi
Europa svladava krizu
-srednji vijek završava mnogo bolji nego što je započeo
-mrak srednjeg vijeka ili zora preporoda nisu bitne karakteristike srednjeg vijeka  Bitno je to da
Europa svladava krizu jer nakon 1350. se ne javlja barbarksko doba kao tisuću godina prije
-barbari su Mongoli u XIII, Turci pred Bizantom – no, znaju se prilagoditi idejama i tehnici
pobijeđenih
-u kasnom srednjem vijeku dolazi do zamjene uloga: u prvom dobu barbarskog naleta uzdiže se
Bizant, a propada Zapad – u XIV. propada Bizant, a uzdiže se i opstaje Zapad
-najveći Europski neprijatalji su njihova djeca – carstvo i crkva su razočarali svoje pristaše
-propada Tomizam, propadaju ideali križarskog rata – grade se katedrale, ali na način da se njima
pridaju novi kićeni ukrasi; ambiciozni kraljevi tlače svoje podanike
-Petrarca je prvi u srednjem vijeku osudio svoje doba i prijašnja kršćanska stoljeća – smatra da je to
doba propasti u odnosu na Antiku
-no ljudski duh kroz srednji vijek nije klonuo – porezi engleskih i francuskih kraljeva, iako teški, nisu
kao u vrijeme kasnih careva RC
-kolektivno umjetničko izražavanje slabi, ali jača ličnost umjetnika – nema u XIV bezimenih slikara i
kipara, a portreti teže fotografskoj sličnosti
-crkvena koralna glazba prelazi u instrumentalnu polifoniju (Machaut)
-Jean Buridan je poznat po svome magarcu o kojemu nema spomena u njegovim djelima – nazreo
princip inercije koji je temelj moderne mehanike
-doba individualizma? – teško je tako nazvati epohu nakon Sv. Franje i Dante – u srednjem vijeku je
bilo velkih ličnosti, ali krize su kalile karaktere i pripremale čovječanstvo na veliki udar koji će ga iz
središtva stvaranja baciti na jedan mali planet što se kotrlja u mračnom kutku svemira

Lopez II Kolokvij Skripte

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Lopez II Kolokvij Skripte

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

lOMoARcPSD|3815490

Lopez-II kolokvij, skripte

Opća povijest srednjeg vijeka (Sveučilište u Zagrebu)

StuDocu is not sponsored or endorsed by any college or university

NOVI POLET MISLI

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

-Coutumes du Beauvais – spomenik francuskog upravnog i feudalnog prava (temelj rimsko i

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

nasljedne izbornosti!  patriciji guše osobne ambicije (pozitivno) te se posvećuju pravičnom

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

-sajmovi u Chmpagni – osiguravaju slobode trgovine; funkcionira po principu izlaganja najtraženije

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

-Fridirkov uzor je Cezar, on je preteča renesanse, on u približavanju rimskim politički tradicijama

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Kraljevska zajednica i njezine predstavničke ustanove

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Patriotizam u krilu univerzalizma: Italija i Njemačka  u Italiji je povezan sa univerzalističkim

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Aristokracija studija  slobodne vještine vs. mehaničke vještine

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

EPILOG – U SUSRET NOVOJ RAVNOTEŽI

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

Downloaded by Dorotea Kraš?i? (krascicdorotea@gmail.com)

You might also like