DANIEL DEFOE: ROBINSON CRUSOE

Bilješke o piscu:
Iako je Daniel Defoe napisao vrlo mnogo djela, zna se da ga je tek
Robinson Kruso učinio slavnim i poznatim. Rodio se u Londonu 1659. g.
Otac mu je bio mesar, a sin se bavio različitim poslovima. Defoe je
zapravo bio jedan od najmarljivijih književnika što su ikada živjeli.
Njegova su književna djela tako brojna da bi ih bilo teško skupiti u jednom
izdanju. Zna se da je napisao preko dvjesta svezaka uz bezbroj članaka o
svim mogućim predmetima. Međutim, najviše se proslavio onom
značajnom serijom romana koja je 1719. počela s Robinsonom Krusom,
a uključuje: Kapetana Singletona, Moll Flanders, Povijest Kuge i Roxanu. Kao što je
poznato Defoe je materijal za roman Robinson Kruso našao u čudnim doživljajima nekog
škotskog mornara, Alexandra Selkira, koji je 1704. pošao s Wiliamom Dampierom,
glasovitim moreplovcem, na put u Južno more. Zbog svađe s kapetanom zatražio je
da ga iskrcaju na samotni otok Juan Fernandez, tristo milja zapadno od Valparaisa. Tamo
je ostao četiri godine i četiri mjeseca, dok ga nije konačno izbavio jedan od brodova
kraljevske mornarice. Tu je povijest prvi objavio Roger u svom djelu „Krstarenje oko
svijeta“, koje je izašlo 1712. g. Očito je to putovanje uskoro postalo glavna tema
razgovora.

Bilješke o djelu:
Zapanjujuća uvjerljivost većim dijelom izmišljenih zgoda Robinsona
Krusoa dala je cijelom nizu generacija vrlo jasnu sliku o borbi čovjeka s
prirodom. Taj je predmet odgovarao općim osjećajima i predstavljao
možda najživlji dio ljudskog zanimanja što ga literatura uopće može
pružiti. Nenamjerno, ali po svom unutarnjem osjećaju, Defoe je napisao
ne samo poučnu pripovijest o nevoljama koje mogu zadesiti krhko ljudsko
stvorenje nego i simboličnu dramu o mučnim i strpljivim naporima s
pomoću kojih je ostvarena civilizacija.

Mjesto radnje:
Nenaseljeni otok

Tema:
Borba čovjeka s prirodom

Likovi:
Robinson Crusoe, Petko, kapetan, španjolac, Petkov otac

Analiza likova:
Robinson Crusoe
Snalažljivost:
“Ta bezizlaznost probudi moju snalažljivost. Imali smo na brodu nekoliko
doknadnih jarbola, dva ili tri drvena balvana i jedan ili dva gornja
jarbola.”
Ne sviđa mi se njegov postupak s životinjama na otoku:
“… ali sam vidio mnoštvo ptica, samo nisam znao kakvih; a kad sam ih
ubio, nisam znao koje su za jelo, a koje nisu. Vraćajući se ubio sam
nekakvu veliku pticu što sam je vidio kako sjedi na drvetu pokraj velike
šume. Prvim hicem što sam ga opalio među njih ubio sam kozu kraj koje
je stajalo jare i sisalo je.”

Muka, rad, strpljivost i marljivost neke su od stvari što ih je morao

prihvatiti:
“Trebalo mi je puna četrdeset i dva dana da napravim dasku za dugačku
policu što mi je trebala u spilji, a dva bi tesara, sa svojim oruđem i
pilama, od istog drveta u pola dana izrezali šest takvih dasaka.”

Vanjski opis (opis njegova lica):

“Što se tiče moga lica, ono doista nije bilo toliko pocrnjelo koliko bi se
očekivalo kod čovjeka koji uopće ne pazi na njega. Bradu sam jednom
pustio da raste, pa mi je bila duga oko četvrt metra. Međutim, kako sam
imao dovoljno škara i britava dosta sam je kratko podrezivao, a dlake na
gornjoj usnici dotjerao sam tako da sam imao velike muslimanske
brkove.”

Kolebljivost prema divljacima:

“Pitao sam se također koliko su se ti ljudi ogriješili o mene, i kakvo pravo
imam ja da se uplićem u svađu o onoj krvi što je oni prolijevaju među
sobom.”

Petko
“Bio je to pristao, lijep momak, savršeno građen, ravnih, dugačkih nogu.
Nije bio prekrupan, ali je bio visok i skladan, a po mome mišljenju oko
dvadeset i šest godina star. Izraz lica mu je bio vrlo dobroćudan,
u njemu nije bilo ništa divlje i neprijazno. U njemu kao da je bilo nešto
muževno, ali je u isto vrijeme u izrazu njegova lica bila neka mekoća i
blagost europljanina, pogotovu kad bi se nasmiješio. Kosu je imao crnu i
dugačku, i nije bila kovrdžava kao vuna. čelo mu je bilo visoko i široko,
a oči su mu sijevale živahnošću i oštrinom. Boja njegove kože nije bila
sasvim crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako ružno žuta i odbojno
tamna kao kod Brazilaca, nego nekako jasna, sivkastosmeđa.
Lice mu je bilo okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u crnca,
lijepa usta i tanke usne, a zubi su mu bili pravilni i bijeli poput bjelokosti.”

Usporedba filma i knjige:

Film je uvelike skra?ena verzija knjige. U njemu se sve događa iznimno
brzo, dok je u knjizi sve vrlo temeljito opisano, no ipak mislim da je to u
redu jer za temeljito opisivanje u filmu bi trebali sati i sati. Film ima i
dosta neugodnih prizora što uništava čar cijele priče. Knjiga mi je bila
mnogo zanimljivija i uživao sam u čitanju; imam samo jednu zamjerku,
a to je uzastopno ponavljanje npr. “… kao što sam već rekao.”

Najviše me se dojmila ova rečenica:

“Katkad bih sam sebe pitao zašto sudbina tako temeljito uništava svoja
stvorenja i čini ih tako strašno nesretnima, napuštenima i bespomoćnima,
tako potpuno bijednima da bi jedva bilo razumno biti zahvalan za takav
život.”

Potresla me je tragičnost te misli.