TERRY CARR

VIRRA
Preveo: @arko Vodineli}

Ja hodam, napu{tam svoju obitelj, prolazim kraj svojih ro|aka dan

za danom i jedva da ima vremena za razgovor. Uskoro }u ih ostaviti za
sobom. Bit }u sam u poljima, gdje se korijenje ne dodiruje.
Izlazim na sumra~nu ~istinu koja je nastala kad je Morden pao i
sa sobom povukao jo{ tri ~lana obitelji. Morden je bio jedan od
najstarijih, gorostas koji je zaklanjao Sunce na trideset metara
unaokolo. Munja ga je ranila; zatim se nakon niza godina sru{io.
On nije mrtav. Mladi udovi izbijaju mu sa strane, dok se svi ostali
raspadaju i pokriva ih led. Svu je svoju krv usmjerio u te nove udove.
Dok obilazim njegovo korijenje, opa`am da su dva korijena jo{ na
svojim mjestima, da ga jo{ hrane. Posrnuh preko jednoga od njih, pod
zemljom.
- Tko je to? - upita Mordon pospano. - Tko si ti?
- Wesk. Ja sam Wesk. (U`asno ga se bojim. Otkako se sje}am,
govorili su mi da }e Morden ugu{iti Sunce ako ga razljutim).
- Jesi li toliko dijete, Wesk, da ne mo`e{ osjetiti kad je korijenje u
blizini? - Njegov je glas kao zimska krv, polagan i te`ak.
- Nisam. Oprostite {to sam vas uznemirio. @urio sam, i ja vas
se .... bojim.
Mordenov smijeh zatrese njegove malobrojne listove.
- No, ako nisi mlad, onda ba{ nisi razuman. Kako bi ti netko tako
star kao ja mogao nauditi? Le`im postrance i hvatam podnevno Sunce
u sjeni ostalih ~lanova obitelji. Kako ro|aci sve vi{e izrastaju nada
mnom, oduzimaju mi ~ak i podnevnu svjetlost.
I dalje idem oko njega. Sada sam pa`ljiviji dok provla~im svoje
korijenje kroz tlo. Dodirujem samo povr{inu, jedva prodiru}i kroz krhki
led {to pokriva zemlju ~ak i ljeti.
- Samo prolazim. - ka`em. - Ne}u krasti tvoje sunce.
- Kamo ide{? Ima li vi{e sunca negdje u blizini?
- Ne - ka`em - no bila je jedna koja je nosila sunce sa sobom. Nju
tra`im.
- Ba{! Nitko ne nosi sunce; tvoje se korijenje napaja u spilji, tvoje
su misli izgladnjele.
Sada sam gotovo obi{ao Mordena i postajem odva`niji.
- No vidio sam je u prolazu. Kretala se tako brzo! Bila je malena i
nije mogla dosegnuti sunce, ali je nosila svjetlost u svojim listovima.
Zove se Virra.
 Morden se sumorno nasmija i od toga je moje korijenje zadrhtalo.
Zastadoh i ponovo prionuh uz tlo.
- Zna~i brzi jo{ `ive - re~e podrugljivo. - ^uvaj ih se dijete, oni
su ostaci pro{losti. Bolje da lovi{ kukce.
Udaljavam se iz brazda u kojima se napaja njegovo korijenje, ali
oklijevam i koristim priliku da se nahranim u njegovu tlu. Sunce je sada
visoko i grane raste`em uvis. Energija me omamljuje i postajem
nerazborit.
- Kukci jedino postoje u pri~ama za djecu - rekoh izazovno.
Morden neo~ekivano brzo pomakne jedan od svojih udova
prema meni, zaustavi sun~eve zrake i ja se na|oh u sjeni.
- Insekti su postojali - re~e. - Vidio sam jednoga u vrijeme svog
drugoga goda. Stvor je jedva bio velik poput pupoljka, ali je letio br`e
od pogleda. Zatim je pao i uginuo. Vjerujem da je to bio posljednji.
- Ako ga nisi mogao vidjeti, kako si mogao znati za njega? -
upitah, odmi~u}i se. U blizini se nalazilo mjesto obasjano sun~evom
svjetlo{}u.
Ponovo je do mene prodro njegov smijeh od kojega korijenje
podrhtava, no sada sam se udaljio i vi{e me ne mo`e uzdrmati.
- Vidio sam ga kad je pao. Zatim sam ga pojeo.
U meni se probudi znati`elja.
- Kako je izgledao? Je li istina da kukci uop}e nisu imali listova, da
su bili bez udova?
- Bio je ru`an. - Tlo se namre{ka oko mojega korijenja; je li to
Morden zadrhtao? - Pretra`ivao je moje li{}e u potrazi za cvjetovima i
njegov je dodir bio odvratan. Jednom smo se, zna{, razmno`avali
pomo}u {arenog li{}a i mirisa, poput legendarnih kurtizana. Tada su
nam trebali kukci koji su raznosili na{e sjeme, ali nam vi{e ne trebaju.
Gun|ao je, poput mnogih staraca. Oni vi{e vole govoriti o
pro{losti, a ~ini se da ih posebno zabavljaju neobi~ne pri~e. Upijam
sunce i ka`em mu s po{tovanjem:
- Kako je stra{no {to te je takva stvar dotaknula.
- Da, ali kukac nije dobio ni{ta od mene, ni od bilo koga. Sru{io
se, svi se oni ru{e, i na{e se ~isto sjeme nahranilo zemljom koju su oni
obogatili. - Mordenov glas po~inje gubiti jer sunce prolazi. On je re~e
sanjivo: - Ona o kojoj govori{ je poput kukaca, stvorova {to se brzo
kre}u, stranaca koji naru{avaju mir. Oni }e uskoro nestati.
Nastavljam se kretati i ne `elim u to vjerovati. Virra je za mene
bila previ{e lijepa da ne bih mogao zamisliti njezinu smrt. Sje}am se
dana kad je pro{la pokraj mene, kre}u}i se tako brzo da je ve} bila
gotovo i{~ezla prije nego {to sam joj se uspio obratiti. Sitnija od
mladice, kretala se sigurno i ljupko, pri ~emu su njezini gipki, li{}em
obasuti udovi izbjegavali bilo kakav dodir s nama ostalima.
- ^ekaj - povikah za njom. - [ta si ti?
- Ja sam Virra - re~e ona. - I ne mogu ~ekati. Vra}am se u polje,
gdje gorostasi ne kradu sunce.
 - Mi ne krademo! - povikah; no ona je ve} bila gotovo izvan
dosega moga glasa. Kretala se poput udova {to ple{u na vjetru, pri
~emu je njezino si}u{no korijenje doticalo tlo tako nje`no da je
izgledala kao hrpa uskovitlanog li{}a. Ali bila je svjetlija od sunca koje
je u sebi sadr`avala.
- ^ekaj - opet sam povikao. - @elim razgovarati s tobom, `elim te
upoznati!
I tako sada hodam, otputio sam se daleko, dalje nego {to je to
itko u mojoj obitelji u~inio. Jo{ sam mlad; mogu to u~initi. Ve} sam
pro{ao Mordena, koji je utihnuo u svojoj sjeni. Put je lagan jer je obitelj
svake godine sve malobrojnija. Uvijek ima izme|u nas mnogo prostora i
jedino mi se tijela palih predaka, {to se raspadaju, ispre~avaju na
putu. Lako ih zaobilazim jer se njihovo korijenje odavno izgubilo u
zemlji. Paprat koja ne posjeduje duh ne pru`a mi otpor u mom
napredovanju.
Ni s kim ne govorim tri dana. Brzo prolazim pored staraca koji
stoje drijemaju}i na suncu, crpe}i hranu iz tla ispod leda. Zastanem sat
vremena tu i tamo kad nai|em na nepotro{eno sunce. Ima ga dovoljno
da obnovim svoju energiju, ali moje korijenje postaje krhko i istro{eno
od tolike izlo`enosti zraku i opa`am da u tragovima korijenja ostavljam
svoju sr`. Mo`da }e ovaj put biti te`i nego {to sam mislio.
Dolazim na mjesto gdje stoji Querca. Prostor iz kojega ona crpi
hranu {iri se desetke metara od njezina stabla. Ona je stara i nedavno
su joj otpali `irovi. Oni ocrtavaju moj put. Neki su prodrli kroz povr{inu
tla i mo`da }e proklijati. No sada sam pun bojazni zato {to moje
vlastito korijenje krvari. Zato ne obilazim njezino podru~je.
Zaustavljam se tek sat vremena na suncu prije nego {to jurnem u
njezinu sjenu.
Pre{ao sam tek malo vi{e od polovice sjene kad me ona opazi.
- Tko je to? - zagun|a. - Vidim da si mlad - zar nema{ obzira?
Upla{en, izlanuh:
- Jesi li vidjela jednu kako je pro{la nose}i sun~evu svjetlost u
svojim listovima?
Uspijem jo{ nekoliko puta zakoraknuti svojim korijenjem, a onda
za~ujem smijeh Querce (ona ispusti jo{ zelen `ir). Zatim re~e:
- Zar misli{ grm?
Zadrhtah od prezira u njezinu glasu i dograbih podzemno
kamenje da se u~vrstim.
- Ne poznajem njezinu obitelj, znam jedino da `ivi u polju. [to je
"grm"?
- Ni{ta, grm je ni{ta. Od paprati ima vi{e koristi, ona nas barem
hrani kad umre.
- Ali taj ... grm ... ima razum. Zove se Virra.
Querca tromo pokrene svoje korijenje, prodiru}i u mekanu,
svje`u zemlju.
- Grmlje nema pam}enja. Ono nema potrebe da se sje}a jer brzo
umire. Kakve svrhe ima ako taj stvor ima razum, a ne mo`e se sje}ati?
Zapljusnu me zabrinutost i zastadoh u prolazu kroz Quercinu
ledenu sjenu.
- Ho}e{ re}i da me se ona ne}e sje}ati kad je na|em?
- Ha! Sje}ati se? - Queca se polagano obavi oko mene, prepli}u}i
svoje krhke grane s mojim mladim granama. Nehotice uzmakoh pred
dodirom suhih, ostarjelih listova. - Grmlje nema ni pro{losti ni
budu}nosti. Ono je istjerano iz obitelji i mora `ivjeti samo u otvorenom
polju. Ono izraste i umre gotovo u jednom na{em snu.
- Ali ona je uistinu mislila - pribli`avam se rubu Quercine sjene i
postajem odva`an. - ^ak su joj misli bile pune sunca i nije ga ~uvala
kao {to to ~ine starci u na{oj obitelji.
- To~no - re~e Querca. - Grmlje odbacuje svoje misli i nikad ih
vi{e ponovo ne misli. - Njezini se udovi uzdi`u iznad mojih dok se
izvla~im ispod nje. - Ono rasipa pro{lost isto kao {to rasipa sunce.
Sunce je staro; nije uvijek bilo tako maleno kao {to je danas. Du`nost
nam je da njegovu energiju mudro tro{imo, ali grmlje o tome ne vodi
brigu.
- Pitat }u je o rasipanju sunca - ka`em i naposlijetku izlazim iz
Quercine sjene. Pa`ljivo silazim niz padinu posutu razmrvljenim
ostacima drvenih predaka. - No moramo li govoriti toliko o pro{losti?
Querca se od toga razljuti.
- Da, moramo govoriti o pro{losto jer smo iscrpili Sunce! Bili smo
toliko razli~iti: bi}a koja su tr~ala i tr~ala, spaljuju}i sunce u nama sve
dok se nije gotovo ugasilo. Grmlje je jo{ takvo; ono je neprijatelj! - Ona
spusti divovsku granu. - Kako se ti zove{?
- Ja sam Wesk. Ti me ne poznaje{.
- Znat }u te u budu}nosti - obe}a Querca.
Njezine su rije~i poput mraza, ali ja se nastavljam kretati. Iza{ao
sam iz Quercine sjene i oslobodio se njezina glasa. Nastavljam preko
suncem i{aranog obronka. Starci iz na{e obitelji samo me poprate
pogledom. Ima ih manje nego dosad i razmaknutiji su. Dolazim do ruba
obitelji, do po~etka polja.
Tu se nalaze ~udna bi}a koja se rijetko vi|aju u dubljoj {umi.
Vitka zelena tijela uzdi`u se iz tla. Visoka su samo nekoliko centimetara
i nemaju udova. Stabla su im ujedno i li{}e. U tome su nalik na paprat,
ali su mnogo jednostavniji stvorovi. U drevnim pri~ama zovu se trave i
to je dobro ime, kao i svako drugo, jer, kao ni paprat, ni one ne mogu
misliti, ni re}i nam svoje ime.
Ovdje su i pustinjaci, oni koji su oti{li preko ruba obitelji i koji su
misli usmjerili samo na sebe. Oni na{iroko rasprostiru svoje goleme
udove i nasla|uju se energijom crvenog Sunca. No njihovo se korijenje
hrani tankom ilova~om trava. U obitelji se pri~a da se pustinjaci
jednog dana moraju vratiti na na{e tlo, `ele li pre`ivjeti.
Moje se korijenje spoti~e preko korijenja nekog pustinja~kog
stabla koje le`i ispod povr{ine tla. Budim ga iz jutarnjeg sna.
 - Odlazi - gun|a stablo, jo{ u polusnu. - Tko god da si.
Za tren se upitam ho}e li se ono ikad mo}i vratiti obitelji jer sam
osjetio kako mu je korijenje `ilavo.
- Ime mi je Wesk. Jesi li vidio grm koji je nedavno posjetio {umsku
obitelj?
- Nisam. Odlazi. - Ono jo{ vi{e ra{iri svoje udove, nadaju}i se
da }e me tako ponukati da odem u potrazi za suncem.
- Zove se Virra - ka`em, poslu{no brzaju}i prema rubu
pustinjakove sjene.
- Nemam nikakve veze s grmljem. Ni s kim nemam veze.
- Onda zbogom - ka`em dok ponovo izlazim na sunce - i neka
tvoje misli o samom sebi budu plodonosne. - Izrekao sam to kao
uvredu, razlju}en odbijanjem, i dok odlazim, osje}am zadovoljstvo.
No} je do{la i pro{la prije no {to sam na svojem putu nai{ao na
jo{ jednog pustinjaka. On stoji sam na malenom bre`uljku {to ga
njegovo korijenje dr`i na okupu i iz toga zaklju~ujem da je star.
Zaobilazim njegovo hladno korijenje koje je neobi~no {iroko i ka`em:
- Tra`im grm po imenu Virra. Ako zna{ gdje je, reci mi i br`e }u
nastaviti put.
Osje}am kako mu se korijenje polagano kre}e dok se budi.
- Virra? - ka`e pospano - uvjek Virra. - Po~inje dizati svoje udove
prema jutarnjem sunce. - Nastavi svojim putem i na}i }e{ Virru.
Krv se u meni uzburka i po`urim naprijed kroz niske trave,
omamljen jakim poljskim suncem. Ovdje ima stijena i oblutaka, mnogo
vi{e nego u obitelji. Neki od njih izviruju iz tla, kao da mogu crpsti `ivot
iz sunca. Dolazim do nekog malog stvora, bi}a od li{}a poput Virre, no
starog tek jedno ljeto.
- Tragam za grmom po imenu Virra - ka`em, nadaju}i se da }e
me mladi stvor razumjeti.
- Ja sam grm - ka`e stvor. - Ja sam Virra.
- Ne. Nisi ti ona Virra; ti si premalen, i mu{ko si.
- Onda kreni dalje u polje - ka`e on - i na}i }e{ svoju Virru.
Odlazim, `urim se sada kad se pribli`avam kraju svoga
putovanja, ali je mladi grm prebrz za mene.
- [to si ti? - pita on.
- Ja sa Wesk. Drvo.
Kamenje i {ljunak u tlu urezuju mi se u korijenje, a led s povr{ine
prodire dublje nego u tlo moje obitelji, ali ja `urno nastvljam put,
tro{e}i obilje energije koju daje Sunce na otvorenom prostoru. Ovdje
pu{u sna`ni vjetrovi i oni mi kovitlaju li{}e, iako svaki list poku{avam
usmjeriti prema Suncu.
- Drvo? - upita mladi grm. - Zar drve}e hoda?
Drskost! Ka`em mu s mirnim ponosom:
- Drve}e je plemstvo svijeta; mi radimo {to god `elimo. -
Nastojim se udaljiti od tog neupu}enog stvora, ali mi je korijenje
ponovo umorno i ranjivo od tvrdog tla. Grm ide za mnom i zapanjuje
me njegova okretnost.
- Jesi li ti uistinu drvo? - Pita me. - Da, sigurno jesi ... tako si velik!
Jesi li stariji od stijenja?
Poku{avam da se ne obazirem na nj i kora~am naprijed u ti{ini.
Opa`am s tra~kom ponosa, da je trag, koji u tlu ostavlja moje korijenje,
dubok i jasan ... znak gorostasa koji mo}no kora~a po zemlji.
Grm se pomaknu ispred mene i zaustavi se.
- Jesi li? Jesi li stariji od stijenja?
- Stijene nisu ljudi - odre`em, mijenjaju}i smjer kretanja, da ga
zaobi|em. - Stijene su mrtve.
On se iznenada nasmija, pri ~emu su mu se zatresli smije{ni
si}u{ni listovi.
- Zna~i da su oni stariji! Svatko zna da su stare stvari mrtve, a
jedino mla|e jo{ `ive. - Promatra me kriti~ki dok ga poku{avam obi}i. -
Ali ti se kre}e{ tako sporo! Jesi li bolestan, ili se sve drve}e kre}e
poput invalida?
Kroza me prostruji bijes. Li{}e mi zadrhti i ra{irim svoje najdu`e
udove da ga pokrijem sjenom.
- Odlazi!
^ini se da mu to ne smeta i opa`am da i on, kao i Virra koju
tra`im, mo`e pohraniti Sunce u svojim listovima. On se ~ak okre}e i
slijedi me dok prolazim.
- Starci su i zlovoljni - ka`e. - ^uo sam da su oni uistinu stari ljudi
~udesna bi}a od mesa, bili toliko nezadovoljni svijetom, da su podigli
svoje korijenje ... ako su ga imali, i odletjeli u oblake. - Zacereka se. -
No kad su oblaci nestali, ni njih vi{e nije bilo.
- Ja nisam bi}e od mesa. Neki od njih su oti{li, kao {to ka`e{, a
oni koji su ostali, umrli su ili su postali drve}e. Prema tome, vidi{ koji
su od nas ~udesniji; oni su se pretvorili u nas.
Sada se kre}em br`e, jer je podnevno sunce razmek{alo tlo, no
jo{ nisam dovoljno brz da se rije{im grma. On se jo{ jednom pokrenuo
i zastao ispred mene.
- Nije lijepo {to ka`e{ takve stvari o bi}ima od mesa. Ona su bila
tako divna; kretala su se poput zimskih vjetrova, a misli su im bile
veli~anstvene. Ne smije{ govoriti lo{e o njima!
- Pusti me da pro|em! - gun|am i korijenjem tako silovito
uskome{am tlo, da je grm potisnut unatrag. Bijesan sam. Kradom
posegnem za njegovim korijenjem, uhvatim jedan i smirujem ga
svojom nadmo}nom snagom. Primaknem mu se, hote}i ga obaviti
svojim udovima, da ga tako prisilnim da zaspe.
No, on ~ini ne{to nezamislivo. Odvaja se od svoja zarobljenog
korijena, namjerno ga lome}i, i `urno lapka izvan dosega mojih udova.
Zaustavlja se na suncu malo povi{e na bre`uljku i vidim da mu udovi
trepere. (Udovi! Nisu ve}i od {iblja!)
Dugo gledamo jedan drugoga i on najzad progovara:
- Dobro onda ... odlazi! Ionako mi dosa|uje{ svojom sporo{}u ...
 Jo{ ga neko vrijeme posmatram, pitaju}i se mogu li ga nekako
dosegnuti prije nego {to mi ponovo pobjegne. Ali, on bi osjetio moje
golemo korijenje kako se probija prema njemu pod zemljom; no moj
bijes ionako jenjava - on je, najzad samo zlo~esto dijete. Bez rije~i
kre}em dalje, uranjaju}i korijenjem duboko kroz ledenu povr{inu,
upijaju}i oskudne `ivotne sokove koji se nalaze u tom kamenitom tlu.
Korijenje mi krvari i boli me, ali ne obra}am pa`nju na to, zadr`avaju}i
dostojanstvo. Izgubio sam ga iz vida negdje iza sebe, prije no {to je
pala no}.
Odlu~io sam da te no}i spavam. Pro{li su dani otkako sam se
zadnji put odmarao, a bez obiteljske za{tite oko sebe, smrznuo sam se
od poljskih vjetrova. Osim toga, grmlje je tako maleno; u mraku bih
mogao pro}i pokraj Virre, a da ju ne opazim.
Ujutru, kad blijede zrake sunca dodirnu moje najvi{e listove,
probudim se osvje`en, iako mi korijenje gori od bolova kad ga
oslobodim od leda i nastavim hodati. Bol se pretvara u sumornu
nelagodu. Hodam dok sunce ne dodirne moj goli trup, a zatim opa`am
da me netko slijedi.
Ne, to netko tr~i za mnom. To je grm, ve}i od onoga {to sam ga
ju~er sreo, i `ensko je. Dra`esna je; ponosno dr`i svoje si}u{no li{}e
na jutarnjem povjetarcu i ljupko kora~a pored moga dugokoga traga.
Za tren me pretje~e jer sam zastao da je pri~ekam. Lagano se smjesta
u tlo pokraj mene, ali ne u moju sjenu. Promatram je.
Sje}am se boje i oblika njezinog li{}a. Njezine grane trepere od
suzdr`anog uzbu|enja, ba{ kao i Virrine. Svjetlost u njezinim listovima
je veli~anstvena; svaki je list minijaturno zeleno sunce.
- Zovem se Virra - ka`e ona. - Jesi li mene tra`io?
Njezin je glas u mojem sje}anju i poznat i stran. Jesam li
zaboravio kakav je zvuk njezina glasa ili se ona izmijenila otkako sam
je vidio u svojoj obitelji? Na koncu, vrijeme sigurno prolazi br`e za ta
bi}a koja se brzo kre}u.
- Vjerujem da tragam za tobom otkad sam se rodio - ka`em joj. -
Ali nisam to znao dok te nisam ugledao.
Ona se nasmije i {u{tanje njezina li{}a postane glazba. - Ali ti si
drvo. Mora da si tako star !
- Ne, imam samo petnaest godova.
- Petnaest? - Ponovo njezin {u{tavi smijeh. - Onda
`ivi{ dvostruko vi{e od mene. Kako si me mogao tra`iti prije nego {to
sam se rodila?
Krv pulsira kroz moje `ile; hvata me vrtoglavica.
- Valjda sam vjerovao u tebe prije nego {to sam te uop}e
ugledao.
Njezino se li{}e za trenutak umiri. Zatim re~e neobi~no
prigu{enim glasom:
- Mo`e li onda drve}e vidjeti budu}nost?
- Ne, ali mi sanjamo. Imamo vremena za razmi{ljanje, a nema
toliko mnogo stvari na svijetu o kojima bi se moglo razmi{ljati. Zato
razmi{ljamo o stvarima koje ne postoje.
- To su snovi?
- Snovi na javi. Mislim o stvarima za koje bih volio da postoje, o
ljudima punim svjetla i radosti, kao {to si ti. - Zastanem, zbunjen.
No ~ini se da mi ne zamjera zbog prisnosti; umjesto toga, uzdi`e
svoje li{}e prema Suncu i okre}e se preda mnom, {epire}i se.
- Jesam li tako lijepa kao u tvojim snovima?
- Jo{ ljep{a. Nikad ne bih bio mogao zamisliti tvoj hod, tako
laga{an i siguran. Ti me zapanjuje{.
Ona se smije, a zvuk njezina smijeha je poput lake ki{e u mojim
najvi{im granama.
- Ti si luckast - ka`e. - Je li sve drve}e poput tebe? - Ne, ne mo`e
biti; drve}e koje sam vidjela nije ~ak htjelo ni govoriti sa mnom.
- Moja obitelj smatra da sam neodgovoran - priznajem. - Vidim da
se ti sla`e{ s njom.
- Ne! - Ona se prestaje kretati i sada preda mnom mirno stoji.
Vidim kako njezino nje`no korijenje uranja u zemlju, tra`e}i siguran
oslonac.
- Mislim da si ti ~udesan. Mo`e{ misliti o stvarima koje nikad nisi
vidio! Kako zanosni mora da su tvoji razgovori s obitelji!
- Na `alost, nisu. Nitko iz obitelji ne pri~a mi nikad o svovima.
Oni mi ka`u da mislim samo o onome {to je stvarno - ako nije stvarno
sada, onda barem u pro{losti. - Uzdi{em, prisje}aju}i se kako su moji
stariji strogi prema meni. - Oni tako ~esto govore o stvarima iz
pro{losti ... To su njihovi snovi, ali ne i moji.
- Onda su tvoji snovi stvarniji od njihovih - ka`e ona,
razveseljena. - Sanjao si o meni i evo me pred tobom.
- Da, ovdje si. - Preplavljuje me radost jer shva}am da sam je
zbilja prona{ao, kona~no smo zajedno. Vjetrovi s otvorenog polja
pokre}u moje listove i ~ini se da se tlo oko moga korijenja mi~e ... Ne,
ne mi~e se tlo; Virra je ispru`ila jedan svoj tana{ni korijen i dodirnula
jedan od mojih. Njezin dodir lagan je poput milovanja; oklijkevaju}i
posegnem za njom.
On naglo zgrabi moj korijen i sna`no ga povu~e. Ustuknem, vi{e
od zbunjenosti nego od boli, i njezin korijen isklizne. Naglo uzmi~e, pri
~emu se ~uje meko {u{tanje njezina smijeha.
- Tako si jak! Nikad prije nisam dotaknula drvo, no trebalo je da
znam da si jak!
Zbunjen sam naglom promjenom njezina raspolo`enja.
- Ti mi se ruga{?
- O, ne! Toliko sam si}u{na, pokraj tebe, ne bih se usudila! No
svejedno, ti si divan i mudar i sigurna sam da si nje`an, vidim to po
tvome hodu - tako je miran i dostojanstven. Kako bih ti se mogla
rugati?
Njezini su udovi mirni dok govori, kao da sam neki starac iz
njezine obitelji. Osje}am neku ~udnu nelagodu zbog toga.
- Ja sam obi~no drvo - ka`em. - Mi smo ponosna obitelj, ali u tebi
vidim ~uda koja su za mene nova. Moja obitelj potje~e od ljudi od
mesa, ali vjerovatno i tvoja. Sigurno je da su ljudi, koji su odlu~ili
postati drve}e i grmlje bili razli~ite vrste, no na{e je nasljedje isto...
Nastojim se oprijeti ponosu svoje obitelji; molim te, ne dovodi me u
isku{enje laskanjem.
(No prisje}am se prezirnog prijekora koji sam ju~er uputio onom
zlo~estom grmu. Je li ova skromnost primijerenija?)
Novi trzaj moga korijenja prekida mi misli. Virra se ponovo
pri{uljala pod zemljom; zgrabila me i iznenada povukla. Ona laga{no
odskakuta prije no {to sam uspio reagirati i njezin je smijeh sada poput
potoka.
- Ali ti si tako ozbiljan! - povikne. - Zar ne zna{ da ne smije{ biti
ozbiljan s grmljem? - Zastane. - Ima{ li ti ime?
Moje korijenje uskome{a kamenje ispod mene, ali promrmljam:
- Wesk.
- Zove{ se Wesk? Onda ne budi tako tmuran, Wesk. Sada nisi u
{umi, nego na suncu! Budi sretan sa mnom ... o, molim te.
U njezinu je glasu prisutno toliko molbe da moram reagirati, iako
sam zbunjen i sumnji~av.
- [to treba da radim?
- Igraj se sa mnom! - Ona po~inje plesati oko mene, pri ~emu joj
korijenje gotovo ne doti~e ledeno tlo. U mislima su mi `irovi {to
odska~u nizbrdo. Gledam je zapanjen. Mora da su tako kretali hitri ljudi
od mesa kad je Sunce bilo mlado.
(U mislima ~ujem Quercin glas: "Oni rasipaju sunce, ali ih nije
briga".)
- [to da ~inim? - pitam je.
Ona i dalje kru`i oko mene.
- Misli{ li da me mo`e{ uhvatiti?
- Ne, nikad te ne bih mogao uhvatiti. - Sje}am se mladoga grma
od ju~er. - A i kad bih te mogao uhvatiti, ne bih te uspio zadr`ati.
Ona se primi~e bli`e; sada zapravo stoji dijelom u mojoj sjeni.
- Ali ti si tako pametan, Wesk. Zna{ toliko mnogo. Poku{ava{ li
me prevariti? Znam da vi, drve}e, imate tako duboke misli da mogu
prodrijeti u stijene.
- Te{ko - ka`em joj, ali shva}am njezinu aluziju i kri{om spu{tam
svoje udove dok mi se ona pribli`ava. Sada se nalazi potpuno u mojoj
sjeni i mo`da bih je mogao zasko~iti prije no {to se uspije povu}i. -
Opet mi laska{, Virra. Da uistinu misli{ da sam tako mudar, ne bi
izazvala moju mudrost.
Ona i dalje ide naprijed, kre}u}i se lagano preko moga korijenja.
Ne mi~em korijene, da jo{ ne poku{a pobje}i. Nastavljam spu{tati
udove i oni se sada pribli`avaju tlu. ^ini se da ona to ne opa`a jer joj je
glas bezbri`an dok govori:
 - Samo se igramo, Wesk. To je igra ... sigurno, ~ak se i drve}e
ponekad igra.
- Ne, nikada. Mene su nau~ili da u svim stvarima budem ozbiljan.
Moje su grane sada potpuno spu{tene, a li{}e mi le`i rasprostrto
po tlu iza nje. Uhva}en je u zamku. Nikad se ne bi mogla probiti van.
- Onda te mogu nau~iti raznim igrama! - povika i iznenada pojuri
naprijed, jedva doti~u}i vr{ke moga korijenja dok prolazi kraj moga
stabla. Dodiruje me njezino svijetlo li{}e. Zaleti se prema rubu moje
sjene na drugoj strani i tako spu{tam svoje ostale udove {to br`e
mogu, ona dopire do sunca prije no {to je uspijevam uhvatiti.
Ona zastaje trepere}i dok moji udovi sa zaka{njenjem udaraju o
tlo, a moje se grane i listovi ru{e u travu. Ostavljam ih tamo, a ona
prasne u smijeh. Posramljen sam zato {to sam se dao prevariti tako
lako.
Kad sam ponovo podigao udove, donekle sam se smirio.
Virra se prestala smijati, ali je radosna plesala amo tamo. Ka`em
joj:
- Ipak si mi se rugala, sad vidim.
- Ne, ne, o ne! Ti jesi pametan, ina~e se nikad ne bi sjetio da me
onako uhvati{, jer se nikad prije nisi igrao na takav na~in! A ja sam
navikla na igre, zna{, pa sam se dosjetila {to bi ti mogao u~initi.
- I ti si pametna, Virra, iako si se pretvarala da nisi.
Ona opazi sjetu u mome glasu, pa odmah re~e:
- Oboje smo se poslu`ili lukavstvom, no ja sam bila prva ... bila je
to, naposljetku, moja igra. Hej, ne ljuti se na mene. Bila je to igra.
- Igre pru`aju vi{e veselja onima koji se uspje{no igraju - ka`em.
- No, dakako da je zabavnije pobijediti! Ali uop}e ne bi bilo
zabavno ako ne bi mogao izgubiti. - Ona nesta{no za{u{ti svojim
li{}em prema meni. - Kladim se da vi, drve}e, uop}e nikada ne
riskirate. Samo sjedite tako u svojoj {umi i nastojite pre`ivjeti. A za{to?
To je takvo rasipanje!
Njezine me rije~i potresaju. Ima pravo. Toliki mnogi me|u nama
ne ~ine ni{ta drugo, ve} samo sanjaju o pro{losti, nastoje}i `ivjeti
dulje u budu}nosti - time se samo jo{ vi{e udaljavamo od vremena
drevnih radosti. ^ini se ~udno, no sve {to sam u `ivotu nau~io,
suprotno je onomu {to ona ka`e.
Opa`am da je stala ravno na moj najdulji korijen dok ne dopre iza
nje. Nisam siguran za{to nastavljam tu igru. Mo`da zato da njoj
ugodim.
Ali obe}ao sam Querci da }u pitati Virru za{to rasipa sunce. Ako
je uvu~em u razgovor, mo`da ne}e opaziti da je poku{avam uhvatiti:
- Ne bi me smjela optu`ivati zbog rasipanja - ka`em - jer ti
sagorijeva{ Sun~evu energiju svakodnevno, svakog sata. Sunce umire;
to sigurno zna{. Moja obitelj skuplja njegovu energiju i ako budemo
dugo `ivjeli, mo`da }emo sa~uvati plodove Sunca stolje}ima nakon
pojave kona~ne tame.
 To u Virri izazva smijeh od koga joj se zatrese li{}e.
- Mo`da Sunce umire, ali mi }emo umrijeti mnogo prije. Je li bitno
{to }e se dogoditi kad proteknu vjekovi?
Ne odgovaram joj odmah; podi`em vrh svoga korijena prema
povr{ini. Ona moju {utnju shva}a kao slaganje i nastavlja:
- Ti misli{ o drevnoj pro{losti, o umrlim danima i misli{ o
budu}nosti, o danima koji mo`da nikad ne}e do}i. Misli{ li ikad o
sada{njem trenutku?
U njezinu je glasu prisutno neobi~no uzbu|enje. Dok joj je pa`nja
skrenuta na razgovor, tiho lomim ledenu zemlju svojim korijenom i
iznenada posegnem za njezinim krhkim trupom. U posljednjem trenu
ona opazi kako je nastojim uhvatiti i poku{a odsko~iti, ali je hvatam i
dr`im je ~vrsto. Ona se previja u mom stisku, ali sam prejak za nju. A
od svojega se trupa ne mo`e odvojiti.
Za trenutak se smiruje iako je i dalje ~vsto dr`im. U ti{ini koja
slijedi ka`em joj:
- Mo`emo mi misliti i o sada{njosti. Kao {to vidi{.
Ona tiho ka`e:
- Dobro, uhvatio si me. Ti jesi pametan. Wesk, upravo kao {to
sam rekla. Ovaj si put ti pobijedio. A sada me pusti.
- Ne. I dalje }e te dr`ati, pa }u neprestano biti pobjednik.
Njezino tijelo drhti od suzdr`ane energije. Osje}am kako dr`im
zauvijek zarobljen `ivot. Ali napetost naglo prestaje - ona se potpuno
opu{ta.
- Ti zbilja ne zna{ uop}e ni{ta o igrama, zar ne? - ka`e ona. - Ne
mo`e{ pobijediti prianjaju}i uz ne{to. Kad bi to bilo mogu}e, ba{ bi
mogao loviti i kamenje.
Ne ka`e vi{e ni{ta. I dalje je dr`im, ali ona se vi{e ne poku{ava
micati. Kona~no popu{tam stisak i povla~im svoj korijen u hladnu
zemlju.
Iznenada postajem mrzovoljan.
- ^emu onda pobjeda? Vrijeme nagriza sve, ~ini se. Pro{lost je
~udovi{te {to nas posvuda slijedi.
Glas joj je nje`an:
- Ima{ pravo; na{a je pro{lost golema, ve}a od svega ostalog na
svijetu. No dok se kre}emo, ne mo`e nas susti}i.
- Dakle, jedino mo`emo bje`ati od nje. - Ta je pomisao led {to
prodire do moga korijenja.
No njezino se raspolo`enje ponovo mijenja.
- O, ne, Wesk, mo`emo se kretati tolikim pravcima koji ne zna~e
bje`anje! Da ti poka`em!
Po~inje plesati. Ve} sam prije vidio kako to radi, ljupki pokreti
korijenja i udova, listovi se nji{u iako vjetra nema. Kad je prolazila kroz
moju {umsku obitelj, ovako se kretala. Tada sam osjetio da je to ne{to
~udesno i mo`da sam zbog toga po{ao za njom toliko daleko. Ple{e
vrte}i se oko mene i ja je promatram sa strahopo{tovanjem. Pomalo
po~injem opa`ati pravilnost u njezinim kretnjama figure koje se
ponavljaju, lagano poniranje njezinih grana, pa ~ak i kao neki zvuk u
njezinu li{}u {to {u{ti, ali jo{ ne{to - zar ona to pjeva svojim tijelom?
Vra}a se na po~etak svoga plesa i zastaje.
- Vidi{? Evo me opet ovdje, ali pro{lost je i{~ezla. Ona me lovi,
ali me nikad ne}e susti}i.
Kao da se moje grane svijaju iako znam da miruju. Vjetrovi polja
~ine se topli.
- Tako si dra`esna - promrmljam. Da li ljepota, dakle, hipnotizira
pro{lost?
- Ne, nije tako. Zar ne vidi{, Wesk? Plesanje je lijepo, ako to
`eli{ tako nazvati; ono je sre}a. Mo`e{ li i ti plesati? No, pa naravno da
mo`e{! Hajde, zaple{i sa mnom, dragi Wesk!
- Ne mogu. Ja sam prespor.
- Ali mo`e{. Budi otmjen, budi dostojanstven, nije va`no.
Naprosto se kre}i i budi sretan. Pokazat }u ti.
Ona ponovo po~inje plesati, ovaj put lagano, ~eznutljivo. Njezine
si}u{ne grane nji{u se nje`no poput grana velikih skuplja~a sunca.
Njezino korijenje miluje mrazom pokriveno tlo. Promatram je i njezini
ritmovi prodiru u moje srce.
Oklijevaju}i, i ja po~injem plesati. Zakora~im prema njoj.
Jo{ jedan korak, drugim korijenom. Ledena zemlja me zadr`ava, no ne
osvr}em se na to. Opona{am njezine kretnje. Osje}am se glupavo i
nespretno, ali se u meni {iri radost.
- Eto! - ka`e ona. - Vidi{! - Ona napravi puni krug na tlu, ostaviv{i
pri tom si}u{ne tragove na mjestima gdje je dodirnula tlo. - Mo`e{ li to
u~initi?
Poku{avam; gr~evito i s velikim naporom izvla~im korijenje iz tla
i okre}em se. Vjetrovi hrle kroz moje grane i zbunjuju me jer se ~ini da
istovremeno dolaze iz svih pravaca. Moram stati jer sam iscrpen i
omamljen vrtoglavicom. Spu{tam jedan duga~ki korijen ravno u tlo, da
povratim snagu, nadaju}i se da ona to ne}e opaziti.
Otkrivam da se smijem. To je potpuno stran osje}aj, a ipak
prekrasan. Zemlja oko mene podrhtava, a led na povr{ini raspada se u
tisu}u si}u{nih bora.
- Pa ti mo`e{ plesati. Znala sam da mo`e{! - Virrine se grane di`u
uvis. Smaragdno svjetlo njezinih listova izdvaja se iz sve tamnijeg
crvenila predve~ernjeg neba.
- Ali ne dugo - ka`em klonulo.
- O, da! Mo`e{ plesati kad god za`eli{ i koliko god za`eli{!
Grije{i. Ja nisam korijen koji pije rosu s povr{ine tla i pohranjuje
Sun~evo svjetlo u svojim listovima. Moje korijenje boli i krvari i vi{e ne
mogu podizati svoje grane prema Suncu. Stojim nepokretan.
Dokraj~en sam i vjetrovi ponovo postaju hladni.
Virra opa`a kako su mi udovi klonuli i prestaje plesati. Sunce je
gotovo za{lo; vi{e od njega ionako ne mogu crpsti energiju. Ona mi se
pribli`ava, kre}u}i se lagano kao i uvijek, pokraj moga korijenja.
Uvla~im korijene u tlo da bih joj olak{ao prolaz, a zatim prodirem
prema toplijoj zemlji ispod povr{ine. Ubrzo imam ~vrst oslonac. Sunce
je potpuno za{lo. Virra stoji na samom po~etku moga korijenja, a svoje
je malene grane obavila oko moga debla.
- Ti si vrlo hrabar - ka`e. - Nisam znala da drve}e jo{ mo`e biti
hrabro.
Osje}am kako joj korijenje prodire u tlo i obavija se oko mojega.
Iz njega se {iri toplina.
- Mogu plesati - ka`em zadivljen. - Iako znam da to ~inim lo{e.
- Bit }e bolje kad bude{ malo vje`bao.
No} je ledena.
- Ako budem jo{ plesao, bit }e to moja smrt - ka`em joj.
Njezini su listovi sada jo{ jedini izvor svjetla. Ona ih i dalje
obavija oko mene i upijam iz njih energije koliko mogu. Da li me ona
namjerno hrani? Moja obitelj bi to nazvala ludo{}u.
- Nikad ne bih izazvala tvoju smrt - ka`e mi blago.
Neodoljivo padam u san od iscrpljenosti i hladno}e, ali joj
uspijevam re}i:
- Volim te.
Zatim uistinu usnem. Ni~ega nisam svjestan do sljede}eg jutra,
kada se polagano budim i svoje udove podi`em prema Suncu. Mi~em
korijenje dok se osloba|am smrznute zemlje i otkrivam da je Virra
oti{la.
Isprva strpljivo ~ekam da se vrati, uvjeren da je samo oti{la
nekamo, potaknuta nekim nepredvidljivim grmskim hirom. Mo`da i jest,
ali se ne vra}a, iako ~ekam u~vr{}en korijenjem i pijem, {ire}i udove
i skupljaju}i energiju da opet mogu plesati ako ona to `eli. Crveni
sun~ev disk dosti`e zenit i po~inje se spu{tati, ali ostajem tamo gdje
me je ostavila. Donekle sam zahvalan {to imam na raspolaganju ovo
vrijeme da se mogu oporaviti i oja~ati. Sje}am se njezina smijeha i
kako je plesala i igrala se sa mnom. Povremeno mi se ~ini da sanjam.
Kad je Sunce za{lo, spustio sam udove, obavijaju}i ih {to ~vr{}e
oko sebe, zadr`avaju}i tolinu {to dulje. U tami, jo{ tra`e}i Virru
pogledom, po~injem se prisje}ati stvari {to ih je ona kazala:
"Jesam li tako lijepa kao {to si sanjao? ... Ali ti si tako ozbiljan!
Zar ne zna{ da ne smije{ biti ozbiljan s grmljem? ... Ne
mo`e{ pobijediti prianjaju}i uz ne{to. Kad bi to bilo mogu}e, ba{ bi
mogao loviti i kamenje ... ".
Tra`im pogledom svjetlo i vidim jedan grm u blizini. Sun~evo
svjetlo je jo{ slabo. ali nazirem si}u{ne svjetlucave listove.
- Vratila si se! - uzviknem.
- Ne.
Ta jedna jedina rije~ sle|uje me ja~e od leda jer to nije njezin
glas.
- Nisam te nikad prije vidjela - ka`e grm. - [to radi{ ovdje vani
tako daleko? Pa ti si drvo!
Ljutito eksplodiram na tu ... optu`bu iako ne znam za{to.
- Drve}e vlada svijetom! Mi smo kona~ni proizvod cijele
povijesti, najvi{a bi}a! Tresem se tako silovito da krhotine le|a
otpadaju s mojih udova i mrvi se zemlja oko mene. Grm se hitro
odmi~e od mene.
- Smije{an si kao i ostali. Kako si do{ao ovamo?
- Hodao sam! Drve}e mo`e hodati, mi mo`emo ~ak i plesati.
Mo`emo {to god ho}emo! - Krv mi se uzburkala, nadiru}i u moj trup i
udove. To izaziva bol, iako no}ni mraz otpada s njih. Stresam svoje
listove prema grmu iako to ba{ nije posve hotimi~no.
Grm se smije. Velik je kao Virra; ~ak i `ensko poput nje. Ali u
njezinu je smijehu poruga.
- Ako zna{ plesati, poka`i mi. Oh, ba{ bih te htjela vidjeti kako
ple{e{! Ho}e li i stijene nakon tebe zaplesati?
- Ja ple{em samo za Virru. - Moj je glas hladan poput jutarnjeg
vjetra.
- Ja sam Virra. Ple{i za mene.
Razbije{njen, poku{avam sko~iti za grmom, podi`u}i odjednom
tri korijena sa zemlje. Udaram nespretno. Kamenje i krhotine leda lete
unaokolo. Grm se jo{ vi{e povla~i, a se upli}em u vlastito korijenje
koje je doprlo toliko duboko da moram zastati kako bih se ispetljao.
- I ti to naziva{ plesom?
Pru`am svoje slobodne korijenje prema njoj, ali je ona predaleko.
Uhvatio bih je i rastrgao, svukao joj li{}e, ugu{io je svojim listovima i
zgrnuo led sa zemlje da je zatrpam.
- Ti nisi Virra! Gdje je ona? - Ali moj glas ne mo`e zagrmjeti i
zaprijetiti kako bih to `elio; on preklinje.
Grm se ponovo smije.
- Dakako da sam Virra. Svi smo mi Virra.
Ne{to me `acnu. Nije to led, ali je isto tako hladno. Mla|i grm {to
sam ga najprije sreo rekao je isto da je on Virra.
- [to ho}e{ re}i? - pitam, jo{ se upinju}i da oslobodim svoje
duboko usa|eno korijenje.
Ona stoji neobi~no mirno i njezin je glas, kad ponovo progovori,
bla`i.
- Ti ne zna{, zar ne? Sve se grmlje zove Virra - za{to da se
brinemo za imena?
Zbunjen sam, iako mi ne{to u meni govori da je trebalo da to
znam. @ivot grmlja je tako kratak. Ono se stalno kre}e pa nema svoga
tla. Ono ne prianja ni uz {to, ~ak ni uz imena.
Ni uz ljubav. A ponajmanje voli mene.
Silim se da govorim.
- Bila je jedna od vas koja mi je do{la i razveselila me. Ali ona je
oti{la i moram je na}i.
Poljski vjetrovi i dalje jure mimo nas. Grm upita:
 - Kad je to bilo?
- Prije dva dana. Ni toliko.
Smaragdni sjaj njezina li{}a blista poput Virrinoga - li{}a prave
Virre.
- Onda je nikad ne}e{ susti}i.
^ak i glas nove Virre nalik je sada njezinome. Svijet je nestvaran
ovdje, u ovom velikom otvorenom polju; ni{ta nije onako kako bi
trebalo da bude.
Kona~no osloba|am svoje preostalo korijenje - sada mogu hodati,
a ne znam u kojem pravcu da krenem da je tra`im. Zbunjen i ispunjen
strahom, tragam za si}u{nim tragovima Virrinog korijenja. Ali tlo je
pokriveno mrazom.
Bez nade, ka`em:
- Mora{ znati kamo je Virra oti{la. Ka`i mi.
- Kako bih znala? Ne znam ~ak ni o kojoj Virri govori{; mi smo
nalik jedni na druge. - Ona oklijeva, opaziv{i da mi li{}e podrhtava. -
No svejedno, mora da je do sada odmakla toliko daleko da je nikada
ne}e{ prona}i.
- Ho}u! - Silina moga uzvika upla{i grm i ona pobjegne. Za tren
je i{~ezla iza nekog niskog bre`uljka. Gledam je kako nestaje kao da u
njoj gubim svaku nadu, jer shva}am da ima pravo. Nikad ne bih mogao
presti}i Virru, ~ak i da znam kuda moram i}i.
Okre}em svoje udove prema studenom Suncu i razmatram svoj
polo`aj. Imam samo dvije mogu}nosti: Ili }e se Virra vratiti ili se
moram nadati da }u je ponovo prona}i tragaju}i za njom u polju
naslijepo. Nijedna mogu}nost nije vjerovatna, ali ne{to moram u~initi.
I tako po~injem.
Kre}em se kroz vjetrovita polja, posuta kamenjem i komadima
leda. Tragam za Virrom dok tmurno crveno Sunce izlazi i zalazi, izlazi i
zalazi, vi{e puta nego {to `elim brojiti. Ne znam odre|eni pravac.
Okre}em se lijevo ili desno kad me poga|a bezna|e i nastavljam dalje
iako jedino nalazim be{}utne trave, stijene i pustu zemlju. Povremeno
susre}em neki putuju}i grm.
- Tra`im grm koji se zove Virra. Jesi li ti Virra?
- Svi smo mi Virre!
Idem dalje, bez nade, a ipak se nadam.
Nekoliko se puta vra}am na mjesto gdje sam stajao kad je Virra
oti{la. No nje tamo nikad nema i nema drugih tragova osim dubokih
brazda moga vlastitog korijenja. Svaki put pomislim: ona }e ih vidjeti
ako do|e i mo}i }e me na}i.
Ali nje nikad nema, i iako sje}anje drve}a se`e dalje od sje}anja
svih drugih bi}a na svijetu, po~injem zaboravljati kako je Virra
izgledala. Njezino je li{}e bilo svijetlozeleno, to je istina, ali kakve
ta~no boje? Njezin je smijeh odzvanjao `ivotno{}u, ali kako je zapravo
zvu~ao?
Ne~ega se dobro sje}am. Posljednje rije~i koje mi je uputila bile
su: "Nikada ne bih izazvala tvoju smrt". Tada sam vjerovao da je to
izjava ljubavi, ali vjerovatno je to bilo ne{to drugo.
Kad sam napu{tao obitelj, ljeto je bilo na vrhuncu, a sada
osje}am kako se zemlja hladi na sve ve}im dubinama, dok Sunce
potamnjuje, pribli`avaju}i se zimi. Svaki se dan sve te`e kre}em, ali
ipak idem dalje. Korijenje mi je otvrdnulo, izbrazdano kamenjem, a
sada je prekriveno ne~im {to je gotovo potpuno nalik na koru. Kre}em
se sve sporije.
Jednog sam se dana na{ao na rubu {umske obitelji. Pustinjaci
stoje bez rije~i i ja ih ne uznemiravam. Mo`da su ve} u svojem
zimskom snu. Iza njih je tama i toplina stotina ~lanova moje obitelji,
skutrenih zajedno. Prisje}am se kako se tlo pomi~e u obitelji, jer ga
na{e korijenje neprestano pokre}e.
Jo{ jednom se osvr}em na veliko prazno polje, ispunjeno
vjetrovima i strancima. Moja je du{a potpuno utihnula dok pa`ljivo
kora~am pod djenu nepokretnog pustinjaka, zaobilazim je i odmi~em
u {umu. Bolno se kre}em od jednom do drugog osun~anog dijela
{ume. Drve}e postaje sve brojnije i bli`e jedno drugome i nakon nekog
vremena po~injem razaznavati njihove maglovite snove, ali se ne
osvr}em na njih.
Onda se za~uje glas:
- Dakle, jesi li je na{ao?
To je Querca, koja je obe}ala da }e me se sje}ati kada ponovo
do|em. Ostarjela, slavna Querca, koja me je nekad ispunjavala
strahom. Sada ne osje}am ni{ta.
- Da, na{ao sam je.
Quercino krhko li{}e za{u{ti.
- Stvorenje koje ubija Sunce. Kako je to objasnila?
Zastajem i pru`am svoje korijenje duboko u zemlju. Hotimi~no
crpim vodu iz tla koje Querca posjeduje jo{ od vremena prije mog ro|
enja. Ona je prestara da se buni, ili je mo`da nepomi~na zbog dolaska
zime.
- Ona ka`e da je Sun~eva energija za `ivot i za radost. Ka`e da je
rasipamo ako je ne tro{imo. - Osje}am kako Quercin prezir pokre}e tlo,
ali prije no {to uspije zaustiti, dodajem: - Vjerujem da ima pravo.
- Za{to si se onda vratio?
Nema na~ina da objasnim {to se dogodilo:
- Izgubio sam je - ka`em.
- Shva}am. Dakako. - Nastupa muk, kao {to je to uobi~ajeno u
obitelji dok traje zima. Naposljetku Querca upita:
- Kakvo je tamo tlo? Bogato i meko, kao ovdje?
Od njezinih rije~i moje se korijenje pomi~e u dubokoj ilova~i.
- Tamo ima kamenja. Zemlja je posvuda suha ispod leda.
- Ba{ kao {to sam mislila - ka`e Querca. - Ne}e jo{ dugo `ivjeti.
- Ali dok budu tamo, uistinu }e `ivjeti!
Querca prigu{i smijeh u svome korijenju prije no {to je spustiti
svoj li{}e.
- Kada do|e kraj, ne}e vi{e biti grmlja - ka`e ona. - Mi }emo sve
naslijediti.
Iznenada me preplavljuju osje}aji i pro|e nekoliko trenutaka dok
shvatim {to se zbiva; osje}am sa`aljenje prema sa`aljenje prems
Querci.
Izvla~im korijenje iz njezine zemlje zemlje i okre}em se prema
polju. Pa`ljivo se udaljavam i ka`em joj:
- Neka onda do|e kraj.
I sada se ponovo kre}em prema rubu obitelji. Na}i }u sebi
mjesto izvan {ume, iza pustinje, mo`da u blizini poljskog stijenja. Ako
Virra - neka Virra - do|e do mene, opet }u zaplesati.