2.

POGLAVLJE: STRUKTURA DJETINJSTVA i DJEČJE

INTERPRETATIVNE REPRODUKCIJE

-kao grupa, djeca su u podređenom položaju u društvu

-interakcija između generacijskih grupa određuje generacijski poredak

PRETPOSTAVKE STRUKTURALNE PERSPEKTIVE:

- Qvortrup – uveo je strukturalnu perpektivu u istraživanja o djetinjstvu

- pristup je baziran na 3 središnje pretpostavke:

1. DJETINJSTVO KAO STRUKTURALNI OBLIK

- iako je djetinjstvo privremeno razdoblje za samu djecu, ono je trajna kategorija u društvu

- usporedio je djetinjstvo kao strukturalni oblik s perspektivama koje se fokusiraju na djetinjstvo

kao period života:

- prva – tipični psihološki pogled – orijentirano prema prema osobnosti i individualnosti,

djetinjstvo je oblikovano iz perspektive odraslog čovjeka, djeca se oblikuju da postaju odrasli,
blabla

- druga – psihoanalitički pogled – isto orijentirano kao prethodno, ali ovdje se pogled na
djetinjstvo temelji na tome da se odrasli čovjek prisjeća svog djetinjstva

- treća – perspektiva životnog tijeka – miks individualnih i ne-individualnih pristupa – prati

dijete kao pojedinca koji postaje odrasli čovjek (ili obrnuto) i naglašava utjecaj povijesnih i
kulturnih događaja

-sve pristupi su slični tradicionalnoj teoriji socijalizacije iz 1. poglavlja

- Qvortrup smatra da ako konceptualiziramo djetinsjtvo kao strukturalni oblik, možemo se

maknuti od tog individualnog pristupa, tj. tog da dijete samo treba postati odrastao čovjek

2. UTJECAJ DRUŠTVENIH SILA NA DJETINJSTVO

- ključni dio Qvortrupovog pristupa – djetinjstvo je integrirano u društvo

- djeca su aktivni sudionici u organiziranim aktivnostima (npr. i oni sudjeluju u gospodarskoj

proizvodnji i konzumaciji)

-oni utječu i na njih utječu razni društveni događaji i razvoji

- istraživanje:
NOVI AMERIČKI DJED/BAKA – Cherlin i Furstenberg

- modernizacija pogleda na bake i djedove – ljudi žive duže, tehnološke promjene

- danas je puno više ljudi baka/djedova nego prije 2. svjetskog rata

- imaju utjecaj na unuke, oni su 'dobrovoljni vatrogasci' – tu su kad nam trebaju, ali inače drže
svoju udaljenost

- autori su u svom istraživanju propustili istražiti kako je to biti unuk, opet su se koncentrirali
na to kako je biti baka ili djed, tj. kako oni utječu na unučad

- možemo istražiti na koji je način netko unuk, kakvu karijeru taj unuk ima

- isto tako, važan faktor je utjecaj roditelja na svoju djecu u ulozi unučadi (roditelji kontroliraju
pristup bakama i djedovima, potiču ih da idu kod njih i slično)

3. DJEČJE AKTIVNOSTI I DOPRINOS DRUŠTVU

-djeca su sukonstruktori djetinjstva i društva

- povijesni trend je taj da se povećava sentimentalizam i pretjerana zaštita djece

- neki autori kažu da su djeca zbog toga postala beskorisna

- Qvortrup kaže da su djeca uvijek bila korisna i da se samo promijenio način na koji oni
doprinose društvu

- istraživanje:
DOB I SPOL u HAUSA DRUŠTVU - Schildkrout

- nigerijski grad Kano

- djeca su esencijalna za održavanje institucije zvane purdah koja ograničava spacijalnu

mobilnost

- taj purdah je kao mjesto iz kojeg žene ne mogu baš izlaziti pa onda djeca obavljaju sve poslove
za njih izvan tog mjesta – da nema djece, ne bi tko imao donositi hranu, novac (muški su većinu
vremena na poslu)

- znači, ovo je primjer na kojem vidimo da djeca itekako mogu aktivno doprinositi svome
društvu

 DJEČJI RAD u ŠKOLAMA:

-školovanje je ulaganje u budućnost (isto oblik rada, samo drugačiji)

- moderno zapadno društvo

- djeca su uz učitelje aktivni stvaratelji znanja, i u obrazovnim institucijama provode jako puno
vremena

- školovanje kao „rad“ ili „posao“ – mnogi na to ne gledaju tako

- Qvortrup naglašava da je u pitanju kolektivna amnezija – na školu se također gleda kao na

pripremu djeteta za odraslost, a djeca i u samoj školi zapravo pridonose društvu

 DJEČJI RAD IZVAN OBITELJSKOG DOMA:

- u razvijenijim društvima (Europa i Japan), rad djece se smanjio

- u SAD-u je nešto učestaliji

- u manje razvijenim zemljama, rad je još uvijek prisutan, iz financijskih razloga

- rasprave o tome koliko je rad djece koristan za njihov razvoj, do koje mjere on postaje
iskorištavanje

 DJEČJI RAD UNUTAR DOMA:

- djeca su se do 80-ih godina smatrala dodatnim poslom za majke (koje zapravo rade i 'drugu
smjenu', tj. nakon posla brinu se i o kućanstvu)

- istraživanja pokazuju da starija djeca (14-18 god) i djevojčice češće pomažu u kućanskim
poslovima

- nitko nije pitao djecu kako ona gledaju na taj posao, nego se stavlja naglasak na perspektivu
odraslih

 DJEČJA IGRA i AKTIVNOSTI u SLOBODNOM VREMENU:

- novinar Louv – primjer igre sa sinom u parku; priđe im žena i upita ih dobacuju li se loptom
da 'ubiju vrijeme'

- to nam govori da je ona pretpostavila da čekaju nekakvu organiziranu aktivnost

- danas je sve više dječjih aktivnosti planirano i slijede određeni raspored

- Planirana spontanost – Qvortrup i Louv preispituju dječje aktivnosti i jesu li one dobrovoljne
s obzirom na to da su strukturirane, nadzirane i pomno planirane

- intervju s klincem u 5. razredu – govori kako ima sate klavira, nogometni trening i slično, ali
ne spominje to kao IGRU, već kao obveze te komentira kako ima vremena za igru samo par
sati preko vikenda

- djeca imaju sve manje vremena za biti ono što jesu - djeca
- institucionalizacija djetinjstva; djeca imaju sve mane vremena za SLOBODNU IGRU,
posebice vani, u prirodi

- prvi razlog - roditeljska zabrinutost za sigurnost djece

- drugi razlog – institucionalizirane aktivnosti omogućuju roditeljima potrebnu skrb za njihovu

djecu

- istraživanje – djeca sve češće ostaju u školi nakon nastave, roditelji to koriste kao vrijeme
kada im se netko skrbi o djetetu dok su oni još na poslu (uz to što će djeca tako možda više
naučiti)

- treći razlog – demografske promjene u društvu – obitelji imaju sve manje članova

DJETINJSTVO, DJEČJE AKTIVNOSTI i INTERPRETATIVNA

REPRODUKCIJA u VRŠNJAČKOJ KULTURI
- djeca ne utječu na svijet odraslih i na vlastito djetinjstvo na direktan način

- djeca kreativno prihvaćaju informacije iz svijeta odraslih kako bi stvorila svoje vršnjačke
kulture

- djeca su dio kulture odraslih tako što pridonose njihovoj reprodukciji i proširenju kroz
pregovaranja s odraslima i kroz kreativno stvaranje vršnjačke kulture s drugom djecom

3 vrste kolektivnih/zajedničkih aktivnosti:

1. dječje kreativno prihvaćanje informacija i znanja iz svijeta odraslih

2. dječja proizvodnja i sudjelovanje u vršnjačkoj kulturi

3. dječji doprinos reprodukciji i proširenju kulture odraslih

- to se sve događa u određenom trenutku i kroz određeno vrijeme

- istraživanje:
SEKUNDARNO PRIVIKAVANJE NA UČITELJEVA PRAVILA KOD DJECE
PREDŠKOLSKE DOBI:

- sekundarno privikavanje = bilo koji dogovor u kojem članovi neke organizacije

upotrebljavaju nedozvoljena sredstva i tako se 'provlače' kroz pretpostavke organizacije o tome
što i kako treba nešto raditi ili postati -> djeca koriste kako bi izbjegli pravila koja postavljaju
odrasli

- primjer iz istraživanja: djeci u vrtićima u ITA i SAD-u zabranjeno je donositi vlastite

igračke od kuće u vrtić jer se onda svađaju oko toga tko je što donio i tko se sa čime može igrati
- djeca to pravilo krše tako što donose manje igračke koje im mogu stati u džep

- na taj način su se igrala sa 'zabranjenim' igračkama, ali bez svađa jer bi to otkrilo da ne poštuju
pravila

- to je dovelo do toga da i sami učitelji mijenjaju pravila, ili se čak i pridružuju igri

- na taj su način djeca dobila uvid u glavne karakteristike svakog pravila – da znanje sadržaja
pravila nikada nije dovoljno za njegovu primjenu; pravila se moraju primjenjivati unutar
društvenog konteksta