Oma - PMF - 2017

Osnove matematiµcke analize
PMF Split
prof.dr.sc. Nikola Koceić Bilan
Osnove matematiµcke analize
2015./2016.
(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 1 / 137

Sadrµzaj
1 Topološka i metriµcka struktura normiranog vektorskog prostora Rn .

Konvergencija i neprekidnost u Rn (u metriµckim i topološkom
prostorima)
2 Diferencijabilnost funkcija f : Ω Rm ! Rn . Diferencijalni raµcun i
primjene.
3 Krivuljni integral.
4 Plošni integral.

Topološka i metriµcka struktura normiranog
n-dimenzionalnog realnog vektorskog prostora
Realni vektorski prostor (V , +, h ) se sastoji od abelovske grupe (V , +) ,
te vanjskog (hibridnog) mnoµzenja h : R V ! V h (α, a) =: αa koje
udovoljuje sljedećim uvjetima:
(i ) α ( βa) = (αβ) a, za sve a 2 V , a, β 2 R;
(ii ) 1a = a1 = a, za svaki a 2 V ;
(iii ) (α + β) a = αa + βa, za sve a 2 V , a, β 2 R;
(iv ) α (a + b ) = αa + αb, za sve a, b 2 V , a 2 R.
Skup Rn , zajedno s koordinatnim zbrajanjem
(x1 , ..., xn ) + (y1 , ..., yn ) := (x1 + y1 , ..., xn + yn )
i s vanjskim mnoµzenjem (skraćeno mnoµzenje sa skalarom) zadanim s
λ (x1 , ..., xn ) := (λx1 , ..., λxn )
tvori realni vektorski prostor.

Njegove elemente e1 = (1, 0, ..., 0) , ..., en = (0, ..., 0, 1) nazivamo
elementima kanonske baze jer se svaki element x = (x1 , ..., xn ) 2 Rn
moµze na jedinstven naµcin prikazat u obliku
n
x = ∑ xi ei .
i =1

Funkciju A : Rm ! Rn nazivamo linearnim operatorom ako, za sve x,
y 2 Rm , λ, η 2 R, vrijedi
A (λx + ηy ) = λA (x ) + ηA (y ) .
Svaki linarani operator A : Rn ! Rm je jednoznaµcno odre†en djelovanjem

na kanonsku bazu. Ako je A (ei ) = (a1i , ..., ami ) , i = 1, ..., n, onda
djelovanje linearnog operatora na x = (x1 , ..., xn ) 2 Rn smijemo matriµcno
zapisivati kao 2 32 3
a11 a1n x1
6 .. .. 5 4 ... 7
. 7 6
A (x ) = 4 . 5,
am1 amn xn
pa linearni operator A µcesto poistovijećujemo s matricom m n.

Normirani prostori
De…nicija
Normiranim prostorom nazivamo svaki ure†eni par (X , k k) koji se
sastoji od (realnoga) vektorskog prostora X i funkcije ( norme)
kk : X ! R, k k(x ) kx k, s ovim svojstvima:
(N1) kx k 0;
(N2) kx k = 0 , x = 0;
(N3) kλx k = jλj kx k, λ 2 R;
(N4) kx + y k kx k + ky k.
Broj kx k nazivamo normom vektora x. Ako je kx k = 1 za vektor kaµzemo

da je normiran.

Normu na Rn zadanu sa
s
n
kx k2 = ∑ (xi )2 , x = (x1 , ..., xn ) 2 Rn ,
i =1
nazivamo euklidskom normom, a normirani vektorski prostor (Rn , jj jj2 )

n-dimenzionalnim euklidskim prostorom.

U analizi se µcesto koriste i sljedeće norme na Rn :

k k∞ : Rn ! R,
kk∞ (x ) kx k∞ = maxfjxi j j i = 1, , n g , x = ( x1 , , xn )

k k∞ : Rn ! R,
kk∞ (x ) kx k∞ = maxfjxi j j i = 1, , n g , x = ( x1 , , xn )
k k1 : Rn ! R,
n
kk1 (x ) kx k1 = ∑ j xi j , x = (x1 , , xn )
i =1

Propozicija
Za svaki x 2 Rn p
vrijedi
kx k ∞ kx k2 n kx k ∞
kx k ∞ kx k1 p n kx k ∞
kx k2 kx k1 n kx k2 .

Metriµcki prostori
De…nicija
Pod metrikom ili udaljenošću na skupu X podrazumijevamo svaku
funkciju d : X X ! R s ovim svojstvima:
(M1) d (x, y ) 0;
(M2) d (x, y ) = 0 , x = y ;
(M3) d (x, y ) = d (y , x );
(M4) d (x, z ) d (x, y ) + d (y , z ).
Ure†eni par (X , d ) tada nazivamo metriµckim prostorom, a elemente
x 2 X - toµckama metriµckoga prostora (X , d ).

Primjer
Svaki neprazni skup X postaje metriµckim prostorom (X , d ) µcim se de…nira
0, x = y
d (x, y ) = .
c, x 6= y
Radi se o tzv. diskretnoj metrici, odnosno, o diskretnom metriµckom

prostoru.

Primjer
Svaki neprazni skup X postaje metriµckim prostorom (X , d ) µcim se de…nira
0, x = y
d (x, y ) = .
c, x 6= y
Radi se o tzv. diskretnoj metrici, odnosno, o diskretnom metriµckom

prostoru.
Teorem
Svaka norma k k na vektorskom prostoru X inducira metriku
d : X X ! R zadanu pravilom
d (x, y ) = kx y k.

Na euklidskom prostoru Rn , n 2 N, (s euklidskom normom k k2 )
inducirana euklidska metrika d2 : Rn Rn ! R je zadana pravilom
s
n
d2 (x, y ) = kx y k2 = ∑ (xi yi )2 ,
i =1
x = (x1 , ..., xn ) , y = (y1 , ..., yn ).

Metriµcki prostor (Rn , d2 ) ćemo nazvati n-dimenzionalnim euklidskim
prostorom i oznaµciti samo s Rn .
Primijetimo da za n = 1 dobivamo metriµcki prostor R realnih brojeva s
metrikom d (ξ, η ) = jξ η j.

Pored euklidske norme, norme k k∞ i k k1 na vektorskomu prostoru Rn
induciraju metriµcke prostore (Rn , d∞ ) i (Rn , d1 ). Ovdje je, dakle,
n
d∞ (x, y ) = maxfjxi yi j j i = 1, , n g, d1 (x, y ) = ∑ jxi yi j.
i =1
Iz me†usobnog odnosa odgovarajućih normi proizlazi i odnos metrika d1 ,
d2 i d ∞ .

Neka su (X 0 , d 0 ) i (X 00 , d 00 ) metriµcki prostori. De…nirajmo na
X = X 0 X 00 funkciju d : X X ! R,
q
d (x, y ) = d 0 (x 0 , y 0 )2 + d 00 (x 00 , y 00 )2 ,
x = (x 0 , x 00 ), y = (y 0 , y 00 ) 2 X . Pokaµze se da je d metrika na X , tj.

(X , d ) novi metriµcki prostor.

q
d (x, y ) = d 0 (x 0 , y 0 )2 + d 00 (x 00 , y 00 )2 ,

Dobiveni metriµcki prostor (X , d ) nazivat ćemo (standardnim)
produktom metriµckih prostora (X 0 , d 0 ) i (X 00 , d 00 ) i pisati
(X , d ) = (X 0 , d 0 ) (X 00 , d 00 ).

q
d (x, y ) = d 0 (x 0 , y 0 )2 + d 00 (x 00 , y 00 )2 ,

(X , d ) = (X 0 , d 0 ) (X 00 , d 00 ).
Ova konstrukcija se prirodno poopćuje na direktni produkt od
konaµcno mnogo metriµckih prostora.

q
d (x, y ) = d 0 (x 0 , y 0 )2 + d 00 (x 00 , y 00 )2 ,

(X , d ) = (X 0 , d 0 ) (X 00 , d 00 ).
Ova konstrukcija se prirodno poopćuje na direktni produkt od
konaµcno mnogo metriµckih prostora.
Euklidski prostor (Rn , d2 ) je produkt (R, d ) (R, d ),
d : R R ! R, d (ξ, η ) = jξ η j.

Ako je (X , d ) metriµcki prostor i Y X bilo koji podskup, onda se
suµzenjem metrike d na Y Y , tj, s funkcijom
dY d jY Y :Y Y ! R,
dobiva novi metriµcki prostor (Y , dY ). Pri tom govorimo o (metriµckom)
potprostoru metriµckoga prostora (X , d ) i pišemo (Y , d ) (X , d ).

De…nicija
Neka je (X , d ) metriµcki prostor, x0 2 X bilo koja toµcka i r 2 R+ bilo koji
pozitivan realni broj. Skup
B (x0 , r ) = fx 2 X j d (x0 , x ) < r g X,
nazivamo kuglom polumjera r sa središtem u toµcki x0 .

Primjer
Nacrtajte kugle B2 ((0, 0), 1), B∞ ((0, 0), 1), B1 ((0, 0), 1) i Bd ((0, 0), 1) u
metriµckim prostorima (R2 , d2 ), (R2 , d∞ ), (R2 , d1 ) i (R2 , d ) (d oznaµcava
diskretnu metriku) redom. Što su odgavarajuće kugle u prostorima
(R3 , d2 ), (R3 , d∞ ), (R3 , d1 )?

Primjer
Nacrtajte kugle B2 ((0, 0), 1), B∞ ((0, 0), 1), B1 ((0, 0), 1) i Bd ((0, 0), 1) u
metriµckim prostorima (R2 , d2 ), (R2 , d∞ ), (R2 , d1 ) i (R2 , d ) (d oznaµcava
diskretnu metriku) redom. Što su odgavarajuće kugle u prostorima
(R3 , d2 ), (R3 , d∞ ), (R3 , d1 )?
Primjer
U sluµcaju n = 1 pripadni metriµcki prostori (Rn , d2 ), (Rn , d∞ ), (Rn , d1 ) se
podudaraju s euklidskim pravcem (R, d ), d (ξ, η ) = jξ η j, pa se i
odgovarajuće kugle podudaraju. Na euklidskomu pravcu je svaka kugla
Bd (ξ 0 , r ) neki simetriµcni interval hξ 0 r , ξ 0 + r i R.

Zadatak
Opišite kugle u potprostorima N i h2, 5] euklidskog prostora (R, jj), te u
potprostorima (x, y ) j x 2 + y 2 1 , (x, y ) j x 2 + y 2 = 1 ,
f(x, 0) j x 2 Rg euklidskog prostora R2 ,d2 .

Zadatak
Opišite kugle u potprostorima N i h2, 5] euklidskog prostora (R, jj), te u
potprostorima (x, y ) j x 2 + y 2 1 , (x, y ) j x 2 + y 2 = 1 ,
f(x, 0) j x 2 Rg euklidskog prostora R2 ,d2 .
Napomena
Za svaki m n, (Rm , d2 ) se moµze smatrati metriµckim potprostorom od
(Rn , d2 ), Rm Rn . Pri tomu toµcku y = (y1 , , ym ) 2 Rm
identi…ciramo s toµckom ye = (y1 , , ym , 0, , 0) 2 Rn , odnosno Rm
smještamo u R tj. identi…cramo sa skupom
n
g
R m = f(y ,
1 , ym , 0, , 0) j yi 2 R, i = 1, ..., m g Rn . Uz takvu
identi…kaciju za svaki y 2 Rm vrijedi
g
B̃ (y , r ) = B (ye, r ) \ Rm
pri µcemu je B (y , r ) kugla u prostoru (Rm , d2 ), B̃ (y , r ) njezino smještenje

u (Rn , d2 ) a B (ye, r ) kugla u prostoru (Rn , d2 ) . Isto vrijedi i za metrike d1
i d∞ .
Isto vrijedi i za metrike d1 i d∞ .
De…nicija
Kaµzemo da je skup A (X , d ) ome†en, ako je skup fd (a, a0 ) j a, a0 2 Ag
ome†en. U protivnome kaµzemo da je skup neome†en.
Za ome†eni skup A broj
diam A = supfd (a, a0 ) j a, a0 2 Ag 0
nazivamo dijametrom skupa A. Za neome†en skup A stavljamo

diam A = ∞.

De…nicija
Kaµzemo da je skup A (X , d ) ome†en, ako je skup fd (a, a0 ) j a, a0 2 Ag
ome†en. U protivnome kaµzemo da je skup neome†en.
Za ome†eni skup A broj
diam A = supfd (a, a0 ) j a, a0 2 Ag 0
nazivamo dijametrom skupa A. Za neome†en skup A stavljamo

diam A = ∞.
Zadatak
Skup A (X , d ) je ome†en akko postoje x 2 X i r > 0 takvi da je
A B (x, r ) .

De…nicija
Za funkciju f : T ! (X , d ) kaµzemo da je ome†ena, ako je slika f [T ]
ome†eni skup u (X , d ).

De…nicija
Zadatak
Pokaµzite da je svaki diskretni metriµcki prostor ome†en a euklidski
neome†en prostor.

De…nicija
Zadatak
Pokaµzite da je svaki diskretni metriµcki prostor ome†en a euklidski
neome†en prostor.
Zadatak
Svojstvo ome†enosti u Rn je isto bez obzira na izbor metrike d1 , d2 ili d∞ .

De…nicija
Reći ćemo da je skup U X otvoren u metriµckom prostoru (X , d ) ako je
U unija neke mnoµzine kugala u prostoru (X , d ).

De…nicija
Reći ćemo da je skup U X otvoren u metriµckom prostoru (X , d ) ako je
U unija neke mnoµzine kugala u prostoru (X , d ).
Teorem
Skup U (X , d ) je otvoren toµcno onda kad za svaku toµcku x0 2 U
postoji neka kugla B (x0 , r ) U.

Zadatak
Ispitaj da li su otvoreni sljedeći podskupovi euklidkog ravnine:
A = f(x, 0) j x 2 Rg , B = R2 n f(x, 0) j x 2 Ng ,
S
C = R2 n (x, y ) j x 2 + y 2 = n12 , D = f(x, y ) j y < x g .
n 2N

Zadatak
Ispitaj da li su otvoreni sljedeći podskupovi euklidkog ravnine:
A = f(x, 0) j x 2 Rg , B = R2 n f(x, 0) j x 2 Ng ,
S
C = R2 n (x, y ) j x 2 + y 2 = n12 , D = f(x, y ) j y < x g .
n 2N
Zadatak
Ispitaj da li su otvoreni sljedeći podskupovi euklidskog pravca:
Z, ha, ∞i , [a, b ].

Teorem
Neka je T 2X mnoµzina svih otvorenih skupova U X u metriµckom
prostoru (X , d ). Tada T udovoljava ovim uvjetima:
(T1) T je zatvorena na uniranje, tj. za svaku mnoµzinu otvorenih
S
skupova U = fUj j j 2 J g T vrijedi Uj 2 T ;
j 2J
(T2) T je zatvorena na konaµcno presijecanje, tj. za svaki konaµcnu
mnoµzinu otvorenih skupova U = fU1 , . . . , Un g T
vrijedi U1 \ \ Un 2 T ;
(T3) ∅, X 2 T .
Mnoµzinu T svih otvorenih skupova u metriµckom prostoru (X , d ) nazivamo
topologijom na prostoru (X , d ).

Topološki prostori
De…nicija
Topološkim prostorom nazivamo svaki ure†eni par (X , T ) što se sastoji
od skupa X i mnoµzine T 2X nekih njegovih podskupova sa svojstvima
(T1), (T2) i (T3). Mnoµzinu T nazivamo topološkom strukturom (ili
topologijom) a podskupove U X koji su µclanovi od T , otvorenim
skupovima u prostoru (X , T ).

Topološki prostori
De…nicija
Topološkim prostorom nazivamo svaki ure†eni par (X , T ) što se sastoji
od skupa X i mnoµzine T 2X nekih njegovih podskupova sa svojstvima
(T1), (T2) i (T3). Mnoµzinu T nazivamo topološkom strukturom (ili
topologijom) a podskupove U X koji su µclanovi od T , otvorenim
skupovima u prostoru (X , T ).
Primjer
Svaki skup X dopušta dvije trivijalne topološke strukture: najmanju
(najgrublju, indiskretnu) T = f∅, X g i najveću (najsitniju, diskretnu)
T = 2X . U prvoj su, dakle, otvoreni skupovi samo ∅ i X , dok je u drugoj
svaki skup A X otvoren.

Svaki metriµcki prostor (X , d ) je ujedno topološki prostor (X , T ), pri
µcemu je toplogija T dobivena uniranjem kugala u metrici d.

Kad god se topološka struktura T na prostoru (X , T ) moµze dobiti
pomoću kugala u nekoj metrici d na X , govorimo o metrizabilnom
(topološkom) prostoru (X , T ) (skraćeno X ).

Primjerice diskretna topologija je metrizabilna bilo kojom diskretnom
metrikom

Primjerice diskretna topologija je metrizabilna bilo kojom diskretnom
metrikom
Propozicija
Euklidski prostor Rn , n 2 N, s topologijom što je inducira metrika d2 , ima
istu topologiju kao i prostor Rn s topologijom induciranom metrikom d1 ,
odnosno d∞ .

De…nicija
Neka je (X , T ) topološki prostor, a Y X bilo koji njegov podskup.
Tada je mnoµzina TY fU \ Y j U 2 T g 2Y topološka struktura na Y .
To je tzv. naslije†ena (ili relativna) topologija na podskupu.
Topološki prostor (Y , TY ) nazivamo potprostorom topološkoga prostora
(X , T ).

De…nicija
Neka je (X , T ) topološki prostor, a Y X bilo koji njegov podskup.
Tada je mnoµzina TY fU \ Y j U 2 T g 2Y topološka struktura na Y .
To je tzv. naslije†ena (ili relativna) topologija na podskupu.
Topološki prostor (Y , TY ) nazivamo potprostorom topološkoga prostora
(X , T ).
Zadatak
Odredite relativnu toplogiju na skupu:
N i [2, 5i [ f7g kao potprostoru euklidskog prostora R,
(x, y ) j x 2 + y 2 = 1 i f(x, 0) j x 2 Rg kao potprostoru euklidkog
prostora R2 , skupu kao potprostoru euklidkog prostora R2 .

Zadatak
Neka je Y X otvoren (zatvoren) u X . Skup A Y je otvoren
(zatvoren) u Y akko je A otvoren (zatvoren) u X .

Zadatak
Neka je Y X otvoren (zatvoren) u X . Skup A Y je otvoren
(zatvoren) u Y akko je A otvoren (zatvoren) u X .
Primjer
Za svaki m n, Rm se moµze smatrati (po standardnom smještenju)
topološkim potprostorom od Rn , tj. Rm Rn .

De…nicija
Nutrina ili interior Int A skupa A X iz topološkog prostora X je unija
svih otvorenih skupova O A.

De…nicija
Oµcigledno je nutrina skupa A najveći otvoreni skup sadrµzan u A, i

vrijedi da je Int A = A toµcno ako je A otvoren skup.

De…nicija
Oµcigledno je nutrina skupa A najveći otvoreni skup sadrµzan u A, i

vrijedi da je Int A = A toµcno ako je A otvoren skup.
Zadatak
Odredite nutrinu sljedećih skupova u euklidskom prostoru:
A = hn 1, 2i [ f3g u R, B o= In fπ g u R, C = Rn fπ g u R,
2
D = (x, y ) j x4 + y 2 1 u R2 ,
E = f(x, 0) j x 2 [1, 2]g , E [0, 1] u R2 .

De…nicija
Pod okolinom toµcke x 2 X u topološkom prostoru (X , T )
podrazumijevamo svaki skup O X (O (x )) takav da je x 2 Int O.

De…nicija
Primjer
Interval [a, b ] , a 6= b, nije okolina toµcke a, ali je toµcke a +2 b u euklidskom
prostoru R.
Toµcki a +2 b , 0 skup [a, b i f0g nije okolina ali skup [a, b i [ c, c ] je
okolina u euklidskom prostoru R2 .

De…nicija
Primjer
prostoru R.
Propozicija
Skup U (X , T ) je otvoren toµcno onda kad za svaku toµcku x0 2 U
postoji neka okolina O (x0 ) takva da je O U.

De…nicija
Primjer
prostoru R.
Propozicija
Skup U (X , T ) je otvoren toµcno onda kad za svaku toµcku x0 2 U
postoji neka okolina O (x0 ) takva da je O U.
Zadatak
Presjek konaµcno mnogo okolina toµcke x je okolina toµcke x.

De…nicija
Reći ćemo da je skup F X zatvoren u topološkom prostoru X ako je
njegov komplement X r F X otvoren.

De…nicija
Teorem
Mnoµzina C 2X svih zatvorenih skupova F X u topološkom prostoru X
udovoljava ovim uvjetima:
(T1)0 C je zatvorena na presijecanje bilo koje mnoµzine zatvorenih
skupova;
(T2)0 C je zatvorena na konaµcno uniranje;
(T3)0 X , ∅ 2 C .

De…nicija
Teorem
Mnoµzina C 2X svih zatvorenih skupova F X u topološkom prostoru X
udovoljava ovim uvjetima:
(T1)0 C je zatvorena na presijecanje bilo koje mnoµzine zatvorenih
skupova;
(T2)0 C je zatvorena na konaµcno uniranje;
(T3)0 X , ∅ 2 C .
Primjer
U diskretnom topološkom prostoru je svaki skup i otvoren i zatvoren.

Lako je provjeriti da su sljedeći vaµzni podskupovi euklidskih prostora
zatvoreni:
jednotoµckovni skup;
n-kvadar K [ξ 1 , η 1 ] [ξ n , η n ] Rn (za n = 1 radi se o
segmentu I [ξ, η ] R, a za n = 2 o pravokutniku
P [ξ 1 , η 1 ] [ξ 2 , η 2 ] R2 u ravnini);
n-sfera (središnja, jediniµcna) Sn fx 2 Rn +1 j kx k2 = 1g Rn +1 (za
n = 0 radi se o dvotoµcju S0 = f 1, 1g R, a za n = 1 o jediniµcnoj
središnjoj kruµznici S1 R2 u ravnini);
n-disk (središnji, jediniµcni) Dn fx 2 Rn j kx k2 1g Rn (za n = 1
dobivamo segment [ 1, 1] R, a za n = 2 središnji jediniµcni krug
D2 R2 u ravnini). Dn se µcesto naziva i zatvorenom kuglom i oznaµcuje
sa Bn .

De…nicija
Neka je X topološki prostor i A X . Reći ćemo da je x 2 X izolirana
toµcka skupa A u prostoru X ako postoji okolina U od x u X takva da je
U \ A = fx g tj. ako je x 2 A i skup fx g je otvoren u relativnoj topologiji
na A.
Ako za svaku okolinu U od x u X vrijedi (U r fx g) \ A 6= ∅ govorimo da
je x gomilište skupa A u prostoru X .

De…nicija
na A.
Skup svih gomilišta promatranoga skupa A u prostoru X oznaµcujemo

sa A0 . Oµcito je AnA0 skup izoliranih toµcaka skupa A.

De…nicija
na A.

Reći ćemo da je toµcka x 2 X blizu skupa A X ako je x 2 A [ A0 .

De…nicija
na A.

Reći ćemo da je toµcka x 2 X blizu skupa A X ako je x 2 A [ A0 .
Primjer
Svaka toµcka iz diskretnog topološkog prostora je izolirana toµcka.

Zadatak
Odredite sva gomilišta i izolirane toµcke sljedećih podskupova euklidskih
prostora:
N,
n Q i h2, 5i [ f6gu R, o
2 + y 2 = n +1 2 , n 2 N ,
n , m j n, m 2 N i
1 1
( x, y ) j x n
(x, y ) j 0 < x < π1 , y = sin x1 u R2 .

Zadatak
prostora:
N,
2 + y 2 = n +1 2 , n 2 N ,
n , m j n, m 2 N i
1 1
( x, y ) j x n
(x, y ) j 0 < x < π1 , y = sin x1 u R2 .
Zadatak
Neka je A R ome†en skup. Tada je inf A (sup A) gomilište skupa A, µcim
2 A. U protivnom inf A (sup A) moµze biti i izolirana toµcke od
inf A (sup A)/
A.

Zadatak
prostora:
N,
2 + y 2 = n +1 2 , n 2 N ,
n , m j n, m 2 N i
1 1
( x, y ) j x n
(x, y ) j 0 < x < π1 , y = sin x1 u R2 .
Zadatak
Neka je A R ome†en skup. Tada je inf A (sup A) gomilište skupa A, µcim
2 A. U protivnom inf A (sup A) moµze biti i izolirana toµcke od
inf A (sup A)/
A.
Zadatak
Vrijedi A0 B 0 , za bilo koja dva skupa A, B, A B, topološkog prostora.

Teorem
Skup A X je zatvoren u prostoru X ako i samo ako sadrµzi sva svoja
gomilišta, tj. A0 A (sve toµcke blizu A su u A).

Teorem
De…nicija
Zatvaraµc Cl A skupa A X iz topološkog prostora X je presjek svih
zatvorenih skupova koji sadrµze A.

Teorem
De…nicija
Oµcigledno je da je zatvaraµc skupa A najmanji zatvoreni skup koji

sadrµzi A i da vrijedi Cl A = A toµcno onda kada je A zatvoren.

Teorem
De…nicija

Propozicija
Vrijedi: Cl A = A [ A0 .

Teorem
De…nicija

Propozicija
Vrijedi: Cl A = A [ A0 .
De…nicija
Granica skupa A X iz topološkog prostora X je skup
Fr A = Cl A \ Cl (X nA)
Zadatak
Odredite zatvaraµce i granice sljedećih podskupova euklidskih prostora:
ha, b i, N i Q u R i u R2 ;
n-disk, x, sin x1 j x > 0 R2 ; (x, y ) j y = n1 x, n 2 N, x 2 R u
R .
2

Zadatak
Odredite nutrinu, zatvaraµc i granicu sljedećih podskupova u potprostorima
euklidskih prostora:
h0, 1] u potprostoru h ∞, 1] prostora R;
h0, 1i h0, 1i u potprostoru h 1, 1i h 1, 1] prostora R2 .

De…nicija
Reći ćemo da topološki prostor X nije povezan
(ili da je nepovezan), ako dopušta rastav X = U [ V pri µcemu su
podskupovi U, V X neprazni, otvoreni i disjunktni. U protivnom, za
prostor X kaµzemo da je povezan. Reći ćemo da je skup A X povezan
( nepovezan) ako je povezan (nepovezan) kao potprostor od X , tj. skup
A je nepovezan ako postoje otvoreni skupovi U i V u X takvi da je
U \ A 6= ∅, V \ A 6= ∅, (U \ A) \ (V \ A) = ∅ i A U [ V .

De…nicija
U \ A 6= ∅, V \ A 6= ∅, (U \ A) \ (V \ A) = ∅ i A U [ V .
De…nicija povezanosti je ekvivalentna ako u njoj otvorene skupove U i

V zamjenimo sa zatvorenim.

De…nicija
U \ A 6= ∅, V \ A 6= ∅, (U \ A) \ (V \ A) = ∅ i A U [ V .
De…nicija povezanosti je ekvivalentna ako u njoj otvorene skupove U i

V zamjenimo sa zatvorenim.
Primjer
Skupovi N i Q su nepovezani podskupovi od R.

Teorem
Euklidski prostor R je povezan.

Teorem
Euklidski prostor R je povezan.
Teorem
Neka je (Xj j j 2 J ) mnoµzina nepraznih podskupova Xj X topološkog
S T
prostora X takvih da je Xj = X i Xj 6= ∅. Ako je svaki Xj povezan
j 2J j 2J
onda je i X povezan.

Neka je X topološki prostor. Familiju A = (Aλ j λ 2 Λ) podskupova od
S
X nazivamo pokrivaµcem prostora (skupa) X ako je A = X . Ako su
λ2Λ
svi skupovi iz A otvoreni tada za A kaµzemo da je otvoreni pokrivaµc za
X . Svaku podfamiliju A0 = (Aλ j λ 2 Λ0 ), Λ0 Λ, od A nazivamo
potpokrivaµcem od A ako je i sam pokrivaµc prostora X .
De…nicija
Reći ćemo da je topološki prostor X kompaktan ako svaki otvoreni
pokrivaµc U za prostor X dopušta konaµcni potpokrivaµc U 0 za X . Za skup
A X kaµzemo da je kompaktan, ako je kompaktan kao potprostor od X .
De…nicija
Za metriµcki prostor koji je povezan i kompaktan kaµzemo da je kontinuum.

Primjer
Niti jedan euklidski prostor Rn , n 2 N, nije kompaktan. Uoµcimo li, naime,
otvoreni pokrivaµc U = fB (0, n ) j n 2 Ng za Rn što ga tvore sve kugle
oko ishodišta 0 = (0, , 0) 2 Rn s polumjerima n 2 N, razvidno je da
ga nije moguće reducirati na konaµcni potpokrivaµc.

Primjer
Zadatak
Dokaµzite da interval ha, b i nije kompaktan podskup od R.

Primjer
Zadatak
Zadatak
Dokaµzite da je n-kvadar [ξ 1 , η 1 ] [ξ n , η n ] Rn kompaktan.

Primjer
Zadatak
Zadatak
Dokaµzite da je n-kvadar [ξ 1 , η 1 ] [ξ n , η n ] Rn kompaktan.
Teorem
Zatvoreni podskup kompaktnog prostora je kompaktan.

Teorem
Svaki kompaktni metriµcki prostor je ome†en. Svaki kompaktni podskup K
metriµckog prostora X je zatvoren.

Teorem
Svaki kompaktni metriµcki prostor je ome†en. Svaki kompaktni podskup K
metriµckog prostora X je zatvoren.
Teorem
Podskup euklidskog prostora je kompaktan akko je zatvoren i ome†en.

Neprekidnost
De…nicija
Neka su X i Y topološki prostori. Kaµzemo da je f : X ! Y neprekidno
preslikavanje (funkcija) u toµcki x0 2 X ako za svaku okolinu V toµcke
f (x0 ) postoji okolina U toµcke x0 takva da je f (U ) V . U protivnome
kaµzemo da je f prekidno u toµcki x0 . Ako je f neprekidno u svakoj toµcki
x 2 X kaµzemo da je f neprekidno.

Neprekidnost
De…nicija
Neka su X i Y topološki prostori. Kaµzemo da je f : X ! Y neprekidno
preslikavanje (funkcija) u toµcki x0 2 X ako za svaku okolinu V toµcke
f (x0 ) postoji okolina U toµcke x0 takva da je f (U ) V . U protivnome
kaµzemo da je f prekidno u toµcki x0 . Ako je f neprekidno u svakoj toµcki
x 2 X kaµzemo da je f neprekidno.
Ako se u prethodnoj de…niciji pojam okoline zamjeni s otvorenom

okolinom dobije se ekvivalentna de…nicija.

Primjer
Identiteta id = 1X : X ! X de…nirana sa id (x ) = x, x 2 X je
neprekidna. Konstantno preslikavanje c : X ! Y de…nirano sa c (x ) = y0 ,
x 2 X , y0 2 Y , je neprekidno.

Primjer
Identiteta id = 1X : X ! X de…nirana sa id (x ) = x, x 2 X je
neprekidna. Konstantno preslikavanje c : X ! Y de…nirano sa c (x ) = y0 ,
x 2 X , y0 2 Y , je neprekidno.
Primjer
Neka je X topološki prostor, a A X bilo koji njegov potprostor. Tada je
ulaganje (inkluzija) iA : A ,! X , iA (x ) = x za svaki x 2 A, neprekidna
funkcija.

Zadatak
Neka je f : X ! Y preslikavanje topoloških prostora i neka je x0 2 X
izolirana toµcka. Dokaµzite da je f neprekidno u x0 .
Primjer
Neka je X diskretan topološki prostor. Dokaµzite da je za svaki topološki
prostor Y svaka funkcija f : X ! Y neprekidna.
Primjer
Dokaµzite da je funkcija f : [ 1, 4] [ f5g ! R zadana sa
1, x 2 Q
f (x ) =
0, x 2 I
prekidna u svakoj toµcki domene osim u 5.

Teorem
Neka su X i Y topološki prostori, a f : X ! Y funkcija. Tada su ove
tvrdnje me†usobno ekvivalentne:
(i) f je neprekidna;
(ii) (8V Y otvoren) f 1 [V ] X je otvoren;
(iii) (8F Y zatvoren) f 1 [F ] X je zatvoren.

Zadatak
Ako je f : X ! Y neprekidno preslikavanje onda je, za svaki potprostor
A X , i suµzenje (restrikcija) f jA : A ! Y neprekidno preslikavanje.
Nadalje, ako je f : X ! Y neprekidno preslikavanje onda je, za svaki
potprostor f (X ) Y 0 Y , i funkcija g : X ! Y 0 g (x ) = f (x ), x 2 X ,
neprekidno preslikavanje.

Zadatak
Zadatak
Neka su X i Y topološki prostori, O X otvoren skup i f : X ! Y
funkcija. Ako je f jO : O ! Y neprekidna u toµcki x0 2 O onda je i
funkcija f neprekidna u x0 .

Zadatak
Zadatak
Neka su X i Y topološki prostori, O X otvoren skup i f : X ! Y
funkcija. Ako je f jO : O ! Y neprekidna u toµcki x0 2 O onda je i
funkcija f neprekidna u x0 .
Teorem
Neka su X , Y i Z topološki prostori, a f : X ! Y i g : Y ! Z funkcije.
Ako je f neprekidna u toµcki x0 2 X i g neprekidna u toµcki f (x0 ) 2 Y ,
onda je kompozicija gf : X ! Z neprekidna u toµcki x0 .

Teorem
( Ljepljenje preslikavanja) Neka je X = A1 [ A2 pri µcemu su oba
A1,2 X otvoreni ili zatvoreni podskupovi topološkog prostora X . Ako su
fj : Aj ! Y , j = 1, 2, neprekidna preslikavanja što se podudaraju na
presjeku, tj. f1 jA 1 \A 2 = f2 jA 1 \A 2 , onda je i funkcija
f1 (x ), x 2 A1
f : X ! Y , f (x ) = , neprekidno preslikavanje.
f2 (x ), x 2 A2

Teorem
( Ljepljenje preslikavanja) Neka je X = A1 [ A2 pri µcemu su oba
A1,2 X otvoreni ili zatvoreni podskupovi topološkog prostora X . Ako su
fj : Aj ! Y , j = 1, 2, neprekidna preslikavanja što se podudaraju na
presjeku, tj. f1 jA 1 \A 2 = f2 jA 1 \A 2 , onda je i funkcija
f1 (x ), x 2 A1
f : X ! Y , f (x ) = , neprekidno preslikavanje.
f2 (x ), x 2 A2
Primjer
0, x < 0
Funkcija f : R ! R f (x ) = nije neprekidna iako su suµzenja
1, x 0
f1 f j( ∞,0 ) i f2 f j[0,∞) neprekidna (konstante). S druge strane,
primjenom prethodnog teorema, izlazi da je funkcija h f j(0,∞)[( ∞,0 )
neprekidna.

Neprekidnost u metriµckim prostorima
Korolar
Neka su (X , dX ) i (Y , dY )metriµcki prostori. Funkcija f : X ! Y je
neprekidna u toµcki x0 2 X onda i samo onda, ako udovoljava ovomu
uvjetu:
(8e > 0)(9δ > 0)(8x 2 X ) dX (x0 , x ) < δ ) dY (f (x0 ), f (x )) < e.

Zadatak
Neka je Y metriµcki prostor, a X topološki. Funkcija f : X ! Y je
neprekidna u toµcki x0 akko za svaku kuglu B (f (x0 ) , ε) postoji okolina
O (x0 ) takva da je f (O ) B.
Analogna ekvivalencija vrijedi i ako je X metriµcki prostor.

Zadatak
neprekidna u toµcki x0 akko za svaku kuglu B (f (x0 ) , ε) postoji okolina
O (x0 ) takva da je f (O ) B.
Analogna ekvivalencija vrijedi i ako je X metriµcki prostor.
Zadatak
neprekidna akko je f 1 (B ) X otvoren skup u X , za svaku kuglu B oko
neke toµcke u Y .

Primjer
Svaka koordinatna projekcija pi : Rn ! R, pi (x ) = xi , x = (x1 , , xn ),
i = 1, , n, je neprekidna funkcija. (Primijetimo da je skup
pi 1 [hξ, η i] = R R hξ, η i R R Rn otvoren)

Primjer
Svaka koordinatna projekcija pi : Rn ! R, pi (x ) = xi , x = (x1 , , xn ),
i = 1, , n, je neprekidna funkcija. (Primijetimo da je skup
pi 1 [hξ, η i] = R R hξ, η i R R Rn otvoren)
Primjer
Norma k k : X ! R na vektorskom prostoru X je neprekidno
preslikavanje, pri µcemu X uzimamo kao metriµcki prostor s metrikom
induciranom normom k k, a R kao standardni euklidski prostor.

Svako preslikavanje f : X ! Rn , je odre†eno svojim koordinatnim
preslikavanjima
fi := pi f : X ! R, i = 1, ..., n,
gdje je f (x ) = (f1 (x ) , ..., fn (x )) . Stoga ćemo pisati
f = (f1 , ..., fn ) : X ! Rn .

preslikavanjima
fi := pi f : X ! R, i = 1, ..., n,
f = (f1 , ..., fn ) : X ! Rn .
Teorem
Neka je X topološki prostor. Funkcija f : X ! Rn je neprekidna u toµcki
x0 2 X ako i samo ako su sve njezine koordinatne funkcije fj : X ! R,
j = 1, , n, neprekidne u toµcki x0 . Posljediµcno, funkcija f je neprekidna
toµcno onda kad su joj sve koordinatne funkcije f1 , , fn neprekidne.

preslikavanjima
fi := pi f : X ! R, i = 1, ..., n,
f = (f1 , ..., fn ) : X ! Rn .
Teorem
Neka je X topološki prostor. Funkcija f : X ! Rn je neprekidna u toµcki
x0 2 X ako i samo ako su sve njezine koordinatne funkcije fj : X ! R,
j = 1, , n, neprekidne u toµcki x0 . Posljediµcno, funkcija f je neprekidna
toµcno onda kad su joj sve koordinatne funkcije f1 , , fn neprekidne.
Analogno se pokaµze da je funkcija f : X ! Rm 1 Rm 2 Rm n

neprekidna akko je neprekidna svaka njezina koordinatna funkcija
fi : X ! Rm i , fi = pm i 1 +1,m i f gdje je p̃i : Rm 1 +m 2 + +m n ! Rm i
projekcija od mi 1 + 1.-ve koordinate do mi -te koordinate (mi 1 = 0)
vektora iz Rm 1 +m 2 + +m n .

Teorem
Neka je X topološki prostor i Y metriµcki prostor, a f , g : X ! Y dva
neprekidna preslikavanja. Tada je skup fx 2 X j f (x ) = g (x )g zatvoren
podskup od X .

Teorem
podskup od X .
Korolar
neprekidna preslikavanja, te neka je f jA = g jA za neki podskup A X .
Tada je f jCl A = g jCl A .

Teorem
podskup od X .
Korolar
neprekidna preslikavanja, te neka je f jA = g jA za neki podskup A X .
Tada je f jCl A = g jCl A .
Korolar
Neka je X topološki prostor i Y metriµcki prostor i neka je A X gust
podskup (Cl A = X ). Ako neprekidna funkcija f : A ! Y dopušta
neprekidno proširenje f˜ : X ! Y na X onda je ono jedinstveno.

Teorem
U (realnom) normiranom vektorskom prostoru X su zbrajanje i mnoµzenje
sa skalarom neprekidne funkcije.

Teorem
Korolar
Neka je X topološki prostor. Ako su f , g : X ! R neprekidna
preslikavanja, onda su i f + g : X ! R, (f + g )(x ) = f (x ) + g (x ), i
f g : X ! R, (f g )(x ) = f (x )g (x ), neprekidna preslikavanja. Posebice,
zbrajanje i mnoµzenje funkcije s danom konstantom λ 2 R (tj.
konstantnom funkcijom cλ : X ! R) jesu neprekidna preslikavanja.

Teorem
Korolar
Neka je X topološki prostor. Ako su f , g : X ! R neprekidna
preslikavanja, onda su i f + g : X ! R, (f + g )(x ) = f (x ) + g (x ), i
f g : X ! R, (f g )(x ) = f (x )g (x ), neprekidna preslikavanja. Posebice,
zbrajanje i mnoµzenje funkcije s danom konstantom λ 2 R (tj.
konstantnom funkcijom cλ : X ! R) jesu neprekidna preslikavanja.
Korolar
Za svaki topološki prostor T i svaki n 2 N, skup svih neprekidnih
preslikavanja x : T ! Rn tvori (realni) vektorski prostor C (T , Rn ).

Dokaz Teorema Oznaµcimo vektorsko zbrajanje funkcijom f , tj.
f : X X ! X , f (x, y ) = x + y .
Neka je (x0 , y0 ) 2 X X bilo koja toµcka i neka je e > 0 bilo koji realni
broj.
Odaberimo δ = 2e (ne ovisi o (x0 , y0 )!), pa neka (x, y ) 2 X X
p
d ((x0 , y0 ) , (x, y )) = jjx x0 jj2 + jjy y0 jj2 < δ.
Tada je jjx x0 jj < δ i jjy y0 jj < δ pa je
jjf (x, y ) f (x0 , y0 )jj = jj(x + y ) (x0 + y0 )jj
jjx x0 jj + jjy y0 jj < 2δ = e,
što pokazuje da je zbrajanje f neprekidno u (x0 , y0 ).

Neka f sada oznaµcuje mnoµzenje skalara i vektora, tj. f : R X ! X ,
f (λ, x ) = λx.
Neka je (λ0 , x0 ) 2 R X bilo koja toµcka i neka je e > 0 bilo koji realni
broj.
Primijetimo da je
jjf (λ, x ) f (λ0 , x0 )jj = jjλx λ0 x0 jj =
jj(λ λ0 )(x x0 ) + λ0 (x x0 ) + (λ λ0 )x0 jj
jλ λ0 j jjx x0 jj + jλ0 j jjx x0 jj + jλ λ0 j jjx0 jj.
e
Odaberimo δ = minf1, 1 +jλ0 j+jj x0 jj
g > 0 (ovisi i o (λ0 , x0 )!), pa neka
(λ, x ) 2 R X bilo koja toµcka do na δ-blizu toµcki (λ0 , x0 ).
Tada je jλ λ0 j < δ i jjx x0 jj < δ pa je, po prethodnom raµcunu,
jjf (λ, x ) f (λ0 , x0 )jj = jjλx λ0 x0 jj < δ + jλ0 jδ + jjx0 jjδ e,
što pokazuje da je mnoµzenje vektora i skalara f neprekidno u (x0 , y0 ).

Teorem
Neka su funkcije f , g : X ! R, X Rm , neprekidne u toµcki x0 2 X .
(i ) Ako je g (x0 ) 6= 0 onda postoji okolina U Rm od x0 za koju je
f (x )
dobro de…nirana funkcija h : X \ U ! R, h (x ) = g (x ) , i h je neprekidna u
toµcki x0 .
(ii ) Funkcija jf j : X ! R je neprekidna u x0 .
(iii ) Funkcije min ff , g g , max ff , g g : X ! R su neprekidne u x0 .
Korolar
Polinomi jedne ili više varijabli su neprekidne funkcije. Racionalne funkcije
su neprekidne u svim toµckama u kojima je funkcija de…nirana (sve toµcke iz
R osim nul toµcaka nazivnika) i te toµcke tvore otvoreni skup.

Uniformna neprekidnost
De…nicija
Neka su (X , dX ) i (Y , dY ) metriµcki prostori i f : X ! Y funkcija. Reći
ćemo da je f jednoliko preslikavanje ili da je jednoliko ( uniformno)
neprekidna funkcija, ako udovaljava ovomu uvjetu:
(8e > 0)(9δ > 0)(8x 2 X )(8x 0 2 X ) dX (x, x 0 ) < δ ) dY (f (x ), f (x 0 )) < e

Uniformna neprekidnost
De…nicija
Neka su (X , dX ) i (Y , dY ) metriµcki prostori i f : X ! Y funkcija. Reći
ćemo da je f jednoliko preslikavanje ili da je jednoliko ( uniformno)
neprekidna funkcija, ako udovaljava ovomu uvjetu:
(8e > 0)(9δ > 0)(8x 2 X )(8x 0 2 X ) dX (x, x 0 ) < δ ) dY (f (x ), f (x 0 )) < e
Primjer
Identiµcka i konstantna preslikavanja metriµckih prostora su uniformno
neprekidna. Zbrajanje vektora na normiranom vektorskom prostoru je
uniformno neprekidno.

Svaka uniformno neprekidna funkcija je neprekidna, no obrat općenito
ne vrijedi kao što pokazuju sljedeći primjeri.

Primjer
Mnoµzenje vektora normiranog vektorskog prostora sa skalarom,
R X ! X , nije uniformno neprekidna funkcija.

Primjer
Mnoµzenje vektora normiranog vektorskog prostora sa skalarom,
R X ! X , nije uniformno neprekidna funkcija.
Zadatak
Preslikavanje f : R ! R f (x ) = x 2 nije uniformno neprekidno, a
preslikavanje g : R ! R g (x ) = ax + b jest.

De…nicija
Neka su X i Y metriµcki prostori i f : X ! Y funkcija. Reći ćemo da f ima
Lipschitzovo svojstvo ako
(9λ 0)(8x, x 0 2 X ) d (f (x ), f (x 0 )) λd (x, x 0 ).

De…nicija
Neka su X i Y metriµcki prostori i f : X ! Y funkcija. Reći ćemo da f ima
Lipschitzovo svojstvo ako
(9λ 0)(8x, x 0 2 X ) d (f (x ), f (x 0 )) λd (x, x 0 ).
Teorem
Ako funkcija f : X ! Y ima Lipschitzovo svojstvo onda je f jednoliko
neprekidna.

Teorem
Svaki linearni operator A : Rm ! Rn je linearno ogra†en, tj.
(9µ 0)(8x 2 Rm ) jjA(x )jj µjjx jj. (Norma jj jj je euklidska norma
jj jj2 ili jj jj1 ilijj jj∞ )

Teorem
Korolar
Svaki linearni operator A : Rm ! Rn ima Lipschitzovo svojstvo pa je
jednoliko neprekidan.

Teorem
Korolar
Mnoµzenje vektora normiranog vektorskog prostora X sa …ksnim

skalarom λ0 , ϕ : X ! X ϕ (x ) = λ0 x, je linearni operator pa je
uniformno neprekidan. Ta funkcija je zapravo restrikcija funkcije
mnoµzenja vektora sa skalarom R X ! X na fλ0 g X ! X koja
nije uniformno neprekidna.

Teorem
Korolar
Mnoµzenje vektora normiranog vektorskog prostora X sa …ksnim

skalarom λ0 , ϕ : X ! X ϕ (x ) = λ0 x, je linearni operator pa je
uniformno neprekidan. Ta funkcija je zapravo restrikcija funkcije
mnoµzenja vektora sa skalarom R X ! X na fλ0 g X ! X koja
nije uniformno neprekidna.
Ako je funkcija f : Ω Rm ! Ω0 Rn uniformno neprekidna uz
bilo koju od metrika d1 , d2 , d∞ na Rm i Rn onda je uniformno
neprekidna i uz svaku drugu od tih metrika.
Homeomor…zam
De…nicija
Neka su X i Y topološki prostori, a f : X ! Y funkcija. Reći ćemo da je
f homeomor…zam, ako udovoljuje ovim uvjetima:
(i) f je bijekcija;
(ii) f je neprekidno;
(iii) f 1 je neprekidno.
Reći ćemo da je prostor X homeomorfan prostoru Y i pisati X Y µcim

postoji neki homeomor…zam f : X ! Y .
Homeomorfnost topoloških prostora je razredbena relacija na klasi svih
topoloških prostora.

Primjer
Za svaki a, b 2 R, potprostor ha, b i R i cijeli prostor R su
homeomorfni. Svaka dva segmenta [a, b ] i [c, d ] su homeomorfna. Svake
dvije n 1 sfere S n 1 u Rn su homeomorfne.

Primjer
Za svaki a, b 2 R, potprostor ha, b i R i cijeli prostor R su
homeomorfni. Svaka dva segmenta [a, b ] i [c, d ] su homeomorfna. Svake
dvije n 1 sfere S n 1 u Rn su homeomorfne.
Primjer
Funkcija exp : [0, 2π i ! S 1
exp (t ) = (cos t, sin t )
eksponencijalnog namatanja pravca na kruµznicu je neprekidna bijekcija, ali

nije homeomor…zam.

Invarijante neprekidnih preslikavanja
Teorem
Neka je f : X ! Y neprekidno preslikavanje. Ako je prostor X povezan,
onda je i slika f (X ) Y povezan skup.

Invarijante neprekidnih preslikavanja
Teorem
Neka je f : X ! Y neprekidno preslikavanje. Ako je prostor X povezan,
onda je i slika f (X ) Y povezan skup.
Primjer
Kruµznica S 1 je povezana. Segment [a, b ] R je povezan. Interval
(a, b ) R je povezan.

Napomena
Graf funkcije f : X ! Rn , X Rm , je skup
Γf = f(x, f (x ) j x 2 X )g Rm +n .
Povezanost grafa nije niti nuµzan niti dovoljan uvjet za neprekidnost

funkcije f .
Ako je domena neprekidnog preslikavanja povezana onda je graf povezan
skup.

De…nicija
Pod putom u topološkom prostoru X podrazumijevamo svako neprekidno
preslikavanje ω : [a, b ] ! X . Toµcku x0 = ω (a) nazivamo poµcetkom, a
toµcku x1 = ω (b ) svršetkom puta ω u X . Pri tom govorimo da put ω
povezuje toµcku x0 s toµckom x1 , a skup ω ([a, b ]) nazivamo slikom ili
trajektorijom puta ω. Ako x0 = x1 put nazivamo zatvorenim.
Ako je put ω injektivno preslikavanje onda ga nazivamo lukom.

De…nicija
Pod putom u topološkom prostoru X podrazumijevamo svako neprekidno
preslikavanje ω : [a, b ] ! X . Toµcku x0 = ω (a) nazivamo poµcetkom, a
toµcku x1 = ω (b ) svršetkom puta ω u X . Pri tom govorimo da put ω
povezuje toµcku x0 s toµckom x1 , a skup ω ([a, b ]) nazivamo slikom ili
trajektorijom puta ω. Ako x0 = x1 put nazivamo zatvorenim.
Ako je put ω injektivno preslikavanje onda ga nazivamo lukom.
Primjer
U normiranom vektorskom prostoru X svaki par toµcaka x0 i x1 odre†uje
pravocrtni put koji povezuje x0 sa x1 . To je put de…niran sa
ω : [0, 1] ! X , ω (t ) = x0 + t (x1 x0 ) .
U jediniµcnom kvadratu u R2 postoji put µcija trajektorija prolazi svim
toµckama kvadrata (Peanova krivulja).

De…nicija
Reći ćemo da je topološki prostor X putovima povezan, ako za svake
dvije toµcke x0 , x1 2 X postoji put ω u X koji ih povezuje.

De…nicija
Teorem
Ako je prostor X putovima povezan onda je i povezan.

De…nicija
Teorem
Ako je prostor X putovima povezan onda je i povezan.
Primjer
Skup W = x, sin x1 j x 2 (0, 1) [ f(0, 0)g je povezan, ali nije
putovima povezan jer ne postoji put koji povezuje toµcku (0, 0) i bilo koju
drugu toµcku iz W .

De…nicija
Za skup K iz normiranog prostora X kaµzemo da je konveksan ako za svaki
par toµcaka x0 , x1 2 K postoji pravocrtni put u K koji povezuje x0 s x1 .

De…nicija
Teorem
Svaki konveksni skup K u normiranom vektorskom prostoru je povezan i
putovima povezan. Posebno je svaki normirani vektorski prostor
(putovima) povezan.

De…nicija
Teorem
(putovima) povezan.
Primjer
Kugla B (x0 , r ) Rn je putovima povezana.

De…nicija
Teorem
(putovima) povezan.
Primjer
Kugla B (x0 , r ) Rn je putovima povezana.
Teorem
Neprazni podskup K R je povezan akko je konveksan tj. ako je ili
jednotoµckovan skup ili (polu)otvoreni i (polu) zatvoreni interval ili zraka.

De…nicija
Otvoren i povezan skup Ω u Rn zovemo podruµcjem.

De…nicija
Otvoren i povezan skup Ω u Rn zovemo podruµcjem.
Teorem
Otvoreni skup U Rn je podruµcje onda i samo onda, ako za svake dvije
toµcke x, x 0 2 U postoji poligonalni put u U koji ih povezuje, tj. ako
postoji konaµcno mnogo toµcaka x0 = x, x1 , , xk 1 , xk = x 0 , k 2 N,
takvih da sve duµzine xl 1 xl := f(1 t ) xl 1 + xl g , l = 1, , k, leµze u
skupu U.

Teorem (Teorem o me†uvrijednostima)
Neka je X povezan, f : X ! R ome†ena neprekidna funkcija, i neka je
m := inf f [X ] , M := sup f [X ] . Tada za svaki t 2 (m, M ) postoji toµcka
x 2 X takva da je f (x ) = t. Ako je c, d 2 f [X ] onda je [c, d ] f [X ].
Korolar
Neka je ϕ : [a, b ] ! R neprekidna funkcija takva da je ϕ (a) ϕ (b ) < 0.
Tada postoji t 2 (a, b ) , ϕ (t ) = 0.

Teorem
Neka je f : X ! Y neprekidno preslikavanje. Ako je X kompaktan onda je
i slika f [X ] Y kompaktna.

Teorem
Teorem
Neka je f : X ! Y bijektivno neprekidno preslikavanje topološkog prostora
X u metriµcki prostor Y . Ako je X kompaktan onda je f 1 : Y ! X
neprekidno, tj. f je homeomor…zam.

Teorem
Teorem
Zadatak
Dokaµzite da je f : (0, 1) [ f2, 3g ! [0, 1] f (x ) = x, x 2 (0, 1) ,
f (2) = 0, f (3) = 1, neprekidna bijekcija koja nije homeomor…zam.

Teorem
Teorem
Zadatak
Dokaµzite da je f : (0, 1) [ f2, 3g ! [0, 1] f (x ) = x, x 2 (0, 1) ,
f (2) = 0, f (3) = 1, neprekidna bijekcija koja nije homeomor…zam.
Zadatak
Ispitajte je li f : [0, π ] ! (x, y ) 2 R2 j x 2 + y 2 = 1
f (t ) = (cos t, sin t ) homeomor…zam.

Teorem
Neka je f : X ! Y neprekidno preslikavanje metriµckih prostora. Ako je X
kompaktan onda je f jednoliko neprekidno.
Teorem (Weierstrassov teorem)

Neka je X neprazni kompaktni prostor i f : X ! R neprekidno
preslikavanje. Tada
(i ) f poprima svoju najmanju i svoju najveću vrijednost;
(ii ) ako je prostor X i povezan onda je slika f [X ] segment
[min f [X ], max f [X ]].

Limes funkcije
De…nicija
Neka su X i Y topološki prostori, A X podskup, x0 2 X gomilište od A
i f : A ! Y funkcija. Reći ćemo da funkcija f ima graniµcnu vrijednost
(ili da ima limes) u toµcki x0 , ako postoji toµcka y0 2 Y takva da, za svaku
okolinu V Y od y0 , postoji okolina U X od x0 za koju je
f [A \ (U r fx0 g)] V . Pri tom govorimo da je toµcka y0 graniµcna
vrijednost ili limes funkcije f u toµcki x0 i pišemo: f (x ) ! y0 µcim x ! x0 .

Limes funkcije
De…nicija
Neka su X i Y topološki prostori, A X podskup, x0 2 X gomilište od A
i f : A ! Y funkcija. Reći ćemo da funkcija f ima graniµcnu vrijednost
(ili da ima limes) u toµcki x0 , ako postoji toµcka y0 2 Y takva da, za svaku
okolinu V Y od y0 , postoji okolina U X od x0 za koju je
f [A \ (U r fx0 g)] V . Pri tom govorimo da je toµcka y0 graniµcna
vrijednost ili limes funkcije f u toµcki x0 i pišemo: f (x ) ! y0 µcim x ! x0 .
U sluµcaju metriµckih prostora X i Y smijemo birati kugle V = B (y0 , e)

i U = B (x0 , δ), pa se funkcijska graniµcna vrijednost moµze opisati
ovako: Fukcija f : A ! Y ima u toµcki x0 2 A0 graniµcnu vrijednost
y0 2 Y ako i samo ako
(8e > 0)(9δ > 0) (8x 2 A r fx0 g) d (x0 , x ) < δ ) d (y0 , f (x )) < e.

Teorem
Ako je Y metriµcki prostor, onda funkcija f : A ! Y , A X , moµze u toµcki
x0 2 A0 imati najviše jednu graniµcnu vrijednost.
Prethodni teorem nam dopušta rabiti oznaku lim f (x ) = y0 za limes

x !x 0
funkcije f : X ! Y kadgod je Y metriµcki prostor.

Primjer
3
Realna funkcija realne varijable zadana analitiµckim izrazom f (x ) = xx 28
ima limes u toµcki x0 = 2 i on iznosi lim f (x ) = 12, iako u toµcki x0 = 2
x !2
funkcija f nije de…nirana.

Primjer
3
x !2
Primjer
Za realnuqfunkcija realne varijable zadanu analitiµckim izrazom
2
g (x ) = x x 2x2+1 nema smisla promatrati limes u toµcki x0 = 1 iako je
g (1) = 0. Naime x0 = 1 nije gomilište podruµcja de…nicije funkcije g .

Primjer
3
x !2
Primjer
Za realnuqfunkcija realne varijable zadanu analitiµckim izrazom
2
g (x ) = x x 2x2+1 nema smisla promatrati limes u toµcki x0 = 1 iako je
g (1) = 0. Naime x0 = 1 nije gomilište podruµcja de…nicije funkcije g .
Primjer
Realna funkcija realne varijable zadana sa
x + 3, x 6= 0
h (x ) =
1, x = 0
ima limes u toµcki x0 = 0, lim h (x ) = 3, iako je vrijednost h (0) = 1.

x !0
Korolar
Neka je Y metriµcki prostor i neka funkcija f : A ! Y , A X , ima
graniµcnu vrijednost u toµcki x0 2 B 0 , gdje je B A. Tada i suµzenje
f jB : B ! Y ima istu graniµcnu vrijednost u toµcki x0 , tj. lim(f jB ) = limf .
x0 x0
Za limes restrikcije lim f jB rabi se i oznaka xlim

!x
f.
x !x 0 0
x 2B
Posebno, za funkcije jedne varijable, umjesto xlim
!x
f , rabi se oznaka lim f .
0 x !x 0
x <x 0
Analogno se piše lim+ f umjesto xlim
!x
f.
x !x 0 0
x >x 0

Primjer
Funkcija
xy
x 2 +y 2
(x, y ) 6= (0, 0)
,
f (x, y ) =
0, (x, y ) = (0, 0)
nema limes u toµcki 0 = (0, 0) , iako restrikcije na koordinatne osi imaju
limes u 0 i oba su jednaka 0.

Primjer
Funkcija
xy
x 2 +y 2
(x, y ) 6= (0, 0)
,
f (x, y ) =
0, (x, y ) = (0, 0)
nema limes u toµcki 0 = (0, 0) , iako restrikcije na koordinatne osi imaju
limes u 0 i oba su jednaka 0.
Primjer
Funkcija (
x5
, (x, y ) 6= (0, 0)
f (x, y ) = (y x 2 )2 +x 8
0, (x, y ) = (0, 0)
nema limes u toµcki 0 = (0, 0) , iako restrikcije na sve pravce kroz ishodište
imaju limese u 0 i svi su jednaki 0. Primijetimo da raµcunanjem ovoga
limesa prelaskom na polarne koordinate ne moµzemo donijeti zakljuµcak.

Primjer
2 4
Funkcija f (x, y ) = xx4 +yy 8 nema limes u toµcki (0, 0) . Naime, limes
restrikcije funkcije
p na koordinatne osi je jednak 0, a limes restrikcije na
skup x, x j x 2 R je jednak 12 .

Primjer
2 4
Funkcija f (x, y ) = xx4 +yy 8 nema limes u toµcki (0, 0) . Naime, limes
restrikcije funkcije
p na koordinatne osi je jednak 0, a limes restrikcije na
skup x, x j x 2 R je jednak 12 .
Zadatak
2 2
Pokazati da za funkciju f : R2 n f(0, 0)g ! R, f (x, y ) = j xx 2 +yy 2 j, postoje
uzastopne graniµcne vrijednosti u toµcki (0, 0), koje su i me†usobno jednake,
ali da f nema graniµcne vrijednosti u toj toµcki.

Teorem
Neka je f : A ! Y funkcija iz A X u metriµcki prostor Y i neka je
x0 2 A0 . Tada f ima u toµcki x0 graniµcnu vrijednost lim f y0 2 Y , ako i
x !x 0
samo ako je funkcija
f (x ), x 2 A r fx0 g
f˜ : A [ fx0 g ! Y , f˜ (x ) =
y0 , x = x0
neprekidna u toµcki x0 .

Teorem
Neka je f : A ! Y funkcija iz A X u metriµcki prostor Y i neka je
x0 2 A0 . Tada f ima u toµcki x0 graniµcnu vrijednost lim f y0 2 Y , ako i
x !x 0
samo ako je funkcija
f (x ), x 2 A r fx0 g
f˜ : A [ fx0 g ! Y , f˜ (x ) =
y0 , x = x0
neprekidna u toµcki x0 .
Korolar
Funkcija f : A ! Y iz A X u metriµcki prostor Y je neprekidna u toµcki
x0 2 A \ A0 onda i samo onda, ako u toµcki x0 ima graniµcnu vrijednost i
lim f = f (x0 ). (Ova se µcinjenica µcesto zapisuje kao
x !x 0
lim f (x ) = f (x0 ) = f ( lim x ) i pritom se govori da ”neprekidna funkcija
x !x 0 x !x 0
komutira s limesom”.)

Korolar
Neka je f : A ! Y funkcija iz A X u metriµcki prostor Y , x0 2 A0 i
g : Y ! Z funkcija u metriµcki prostor Z . Ako f ima u toµcki x0 graniµcnu
vrijednost lim f y0 i ako je g neprekidna u toµcki y0 , onda kompozicija
x !x 0
gf ima graniµcnu vrijednost u toµcki x0 pritom je
lim (gf ) = g ( lim f ) = g (y0 ).
x !x 0 x !x 0

Korolar
x !x 0
lim (gf ) = g ( lim f ) = g (y0 ).
x !x 0 x !x 0
Korolar
Funkcija f : X ! Rn , gdje je X metriµcki prostor, ima u toµcki x0 2 X 0
graniµcnu vrijednost lim f = (y1 , , yn ) ako i samo ako svaka njezina
x !x 0
koordinatna funkcija fj : X ! R ima u toµcki x0 graniµcnu
vrijednost lim fj = yj , j = 1, , n.
x !x 0

Korolar
x !x 0
lim (gf ) = g ( lim f ) = g (y0 ).
x !x 0 x !x 0
Korolar
Funkcija f : X ! Rn , gdje je X metriµcki prostor, ima u toµcki x0 2 X 0
graniµcnu vrijednost lim f = (y1 , , yn ) ako i samo ako svaka njezina
x !x 0
koordinatna funkcija fj : X ! R ima u toµcki x0 graniµcnu
vrijednost lim fj = yj , j = 1, , n.
x !x 0
Analogno se pokaµze da funkcija f : X ! Rm 1 Rm 2 Rm n

0
ima u toµcki x0 2 X limes lim f = (y1 , , yn ) akko svaka njezina
x !x 0
koordinatna funkcija fi : X ! Rm i , fi = pm i 1 +1,m i f ima limes
lim fi = yi (gdje je p̃i : Rm 1 +m 2 + +m n ! Rm i projekcija)
x !xmatematiµ
(Osnove 0 cke analize) 2015./2016. 79 / 137
Korolar
Neka su f , g : X ! Rn , gdje je X metriµcki prostor, vektorske funkcije,
λ 2 R realni broj i x0 2 X 0 gomilište od X . Ako f i g imaju graniµcne
vrijednosti u x0 onda i funkcije f + g , λf : X ! Rn , jjf jj : X ! R imaju
graniµcne vrijednosti u x0 i vrijedi:
lim (f + g ) = lim f + lim g ;
x !x 0 x !x 0 x !x 0
lim (λf ) = λ lim f ;
x !x 0 x !x 0
lim jjf jj = jj lim f jj.
x !x 0 x !x 0
Ako je pri tom funkcija g : X ! R skalarna i lim g 6= 0, onda i funkcija
x !x 0
f
g : Xg ! Rn (Xg = X r fx 2 X j g (x ) = 0g) ima graniµcnu vrijednost u
lim f
f x0
toµcki x0 i vrijedi lim = lim g .
x !x 0 g x0

Nizovi i konvergencija
De…nicija
Niz u skupu X nazivamo svaku funkciju x : N ! X . Vrijednost x (k )
uobiµcajno oznaµcavamo sa xk i nazivamo k-ti µclanom niza. Sam niz obiµcno
oznaµcujemo sa (xk ).

De…nicija
De…nicija
Reći ćemo da niz (xk ) u topološkom prostoru X konvergira, ako postoji
neka toµcka x0 2 X sa svojstvom da svaka njezina okolina sadrµzi skoro sve
µclanove toga niza. (Skoro sve znaµci sve osim, moµzda, konaµcno mnogo
njih.) Toµcku x0 nazivamo graniµcnom vrijednošću (ili limesom) niza
(xk ). Pri tom govorimo i da niz (xk ) teµzi (ili konvergira) prema toµcki x0
i pišemo (xk ) ! x0 . Ako niz (xk ) u X ne konvergira, kaµzemo da divergira.

De…nicija
De…nicija
Reći ćemo da niz (xk ) u topološkom prostoru X konvergira, ako postoji
neka toµcka x0 2 X sa svojstvom da svaka njezina okolina sadrµzi skoro sve
µclanove toga niza. (Skoro sve znaµci sve osim, moµzda, konaµcno mnogo
njih.) Toµcku x0 nazivamo graniµcnom vrijednošću (ili limesom) niza
(xk ). Pri tom govorimo i da niz (xk ) teµzi (ili konvergira) prema toµcki x0
i pišemo (xk ) ! x0 . Ako niz (xk ) u X ne konvergira, kaµzemo da divergira.
U sluµcaju metriµckog prostora X de…nicijski uvjet konvergencije je

ekvivalentan:
(8e > 0)(9k0 2 N)(8k 2 N) k k0 ) d (xk , x0 ) < e.
Teorem
Svaki niz (xk ) u metriµckom prostoru X dopušta najviše jednu graniµcnu
vrijednost.

Teorem
vrijednost.
Teorem
Neka je A X podskup metriµckog prostora X i neka je x0 2 X . Toµcka x0
je gomilište skupa A onda i samo onda, ako postoji nestacionarani niz (ak )
u A koji konvergira prema x0 .

Teorem
vrijednost.
Teorem
Neka je A X podskup metriµckog prostora X i neka je x0 2 X . Toµcka x0
je gomilište skupa A onda i samo onda, ako postoji nestacionarani niz (ak )
u A koji konvergira prema x0 .
Korolar
Skup A X je zatvoren u metriµckom prostoru X ako i samo ako je za
svaki niz (ak ) u A, koji konvergira u X , graniµcna vrijednost
x0 = lim(ak ) 2 A.

Teorem (Heineova karakterizacija neprekidnosti)
Neka su X i Y metriµcki prostori. Funkcija f : X ! Y je neprekidna u
toµcki x0 2 X ako i samo ako za svaki niz (xk ) u X sa svojstvom
lim(xk ) = x0 vrijedi lim(f (xk )) = f (x0 ).
Ovu je µcinjenicu zgodno zapisati kao f (lim(xk )) = lim(f (xk )) - ”f i

lim komutiraju”.

Teorem (Heineova karakterizacija neprekidnosti)
Neka su X i Y metriµcki prostori. Funkcija f : X ! Y je neprekidna u
toµcki x0 2 X ako i samo ako za svaki niz (xk ) u X sa svojstvom
lim(xk ) = x0 vrijedi lim(f (xk )) = f (x0 ).
Ovu je µcinjenicu zgodno zapisati kao f (lim(xk )) = lim(f (xk )) - ”f i

lim komutiraju”.
Korolar
Neka su X i Y metriµcki prostori. Funkcija f : A ! Y , A X , ima u toµcki
x0 2 A0 graniµcnu vrijednost limf = y0 2 Y ako i samo ako (8 niz (xk ) u
x0
A r fx0 g) lim(xk ) = x0 ) lim(f (xk )) = y0 .

Teorem
Niz (xk ) u Rn , xk = (x1k , , xnk ), teµzi k toµcki x0 = (x10 , , xn0 ) 2 Rn
onda i samo onda, ako svaki koordinatni niz (xik ) u R teµzi k toµcki xi0 2 R,
i = 1, , n.

Teorem
Niz (xk ) u Rn , xk = (x1k , , xnk ), teµzi k toµcki x0 = (x10 , , xn0 ) 2 Rn
onda i samo onda, ako svaki koordinatni niz (xik ) u R teµzi k toµcki xi0 2 R,
i = 1, , n.
Analogno se pokaµze da niz (xk ) u Rm 1 Rm 2 Rm n

xk = (x1k , , xnk ) teµzi k toµcki
0
x0 = (x1 , , xn0 ) 2 Rm 1 Rm 2 Rm n onda i samo onda, ako
svaki koordinatni niz (xi ) u R i teµzi k toµcki xi0 2 Rm i , i = 1,
k m , n.

Gomilište niza
De…nicija
Neka je (xk ) niz u topološkom prostoru X . Reći ćemo da je toµcka x0 2 X
gomilište niza (xk ) ako svaka okolina toµcke x0 sadrµzi beskonaµcno mnogo
µclanova toga niza.

Gomilište niza
De…nicija
U metriµckom prostoru X de…nicijski uvjet za nizovno gomilište je

ekvivalentan ovomu uvjetu:
(8e > 0)(8k 2 N)(9k 0 2 N) k 0 > k ^ d (xk 0 , x0 ) < e.

Gomilište niza
De…nicija

(8e > 0)(8k 2 N)(9k 0 2 N) k 0 > k ^ d (xk 0 , x0 ) < e.
Po de…niciji, u svakoj okolini gomilišta x0 od (xk ) postoji beskonaµcno
µclanova toga niza, ali općenito i izvan nje ih moµze biti beskonaµcno
mnogo.

Gomilište niza
De…nicija

(8e > 0)(8k 2 N)(9k 0 2 N) k 0 > k ^ d (xk 0 , x0 ) < e.
Po de…niciji, u svakoj okolini gomilišta x0 od (xk ) postoji beskonaµcno
µclanova toga niza, ali općenito i izvan nje ih moµze biti beskonaµcno
mnogo.
Teorem
Ako niz (xk ) u metriµckom prostoru X konvergira onda on ima toµcno jedno
gomilište i to je upravo njegova graniµcna vrijednost x0 = lim(xk ).

Primjer
Niz (xk ) , u R xk = k 1 + ( 1)k , ima samo jedno gomilište ali nije
konvergentan.
Primjer
k
1 +( 1 )k 2
Niz (yk ) u R, yk = 2 + k1 , ima 3 gomilišta 1, 0 i 1.
Primjer
Niz (zk ) u R2 , zk = (cos kα, sin kα) , ima za skup gomilišta jediniµcnu
kruµznicu S 1 , gdje je α 2 R i 2π
α
/ Q.
2
Zadatak
Konstruirajte niz u R kojemu je skup gomilišta jednak N odnosno R.

De…nicija
Podnizom danog niza (xk ), tj. dane funkcije x : N ! X , smatramo
kompoziciju x k : N ! X , pri µcemu je k : N ! N bilo koja strogo
uzlazna funkcija (niz u N).
Svaki podniz svakoga niza u X je opet niz u X .

Općenito, l-ti µclan promatranoga podniza je element
(x k )(l ) = x (k (l )) xk (l ) 2 X , l 2 N . Uobiµcajno je xk (l ) zapisivati
kao xkl , a cijeli podniz kao (xkl ).
Svaki podniz svakog podniza bilo kojega niza je opet podniz polaznoga
niza, jer je kompozicija strogo uzlaznih funkcija strogo uzlazna funkcija.

Teorem
Niz (xk ) u metriµckom prostoru X ima za gomilište toµcku x0 ako i samo
ako postoji podniz (xkl ) od (xk ) koji konvergira prema x0 .

Teorem
Niz (xk ) u metriµckom prostoru X ima za gomilište toµcku x0 ako i samo
ako postoji podniz (xkl ) od (xk ) koji konvergira prema x0 .
Zadatak
Odredite sva gomilišta i pripadne konvergentne podnizove sljedećih nizova:
(( 1)n + 1) n, ( 1)n +1 + 1 n i sin n π4 , ( 1)n u R2 , te
1 n
tg n π3 , cos n π2 , 1 + n u R3 .

Teorem (Bolzano-Weierstrassov teorem)
U svakom euklidskom prostoru Rn , n 2 N, svaki ome†eni niz ima
gomilište. Tvrdnja vrijedi i u metriµckim prostorima (Rn , d1 ) i (Rn , d∞ ).

Korolar
Podskup K euklidskog prostora Rn je kompaktan ako i samo ako svaki niz
u K ima gomilište koje je u K .

Korolar
Teorem
Neka je X Rn kompaktni prostor i U = (Uα j α 2 A) njegov otvoreni
pokrivaµc. Tada postoji broj λ > 0 ( Lebesgueov broj pokrivaµca U ) takav
da, za svaki A X µcim je diam A λ, vrijedi A Uα , za neki α 2 A.

Korolar
Teorem
Neka je X Rn kompaktni prostor i U = (Uα j α 2 A) njegov otvoreni
pokrivaµc. Tada postoji broj λ > 0 ( Lebesgueov broj pokrivaµca U ) takav
da, za svaki A X µcim je diam A λ, vrijedi A Uα , za neki α 2 A.
Prethodne dvije tvrdnje vrijede, općenitije, i u metriµckim prostorima.

Diferencijalni raµcun i primjene
Derivabilnost i diferencijabilnost
Neka je Ω Rn otvoren skup (u buduće rabimo oznaku Ω iskljuµcivo

za otvoreni skup iz Rn ), f : Ω ! Rm funkcija i P0 = x10 , ..., xn0 2 Ω
µ
neka toµcka. Zelimo prirast f (P0 + H ) f (P0 ) , gdje je H 2 R n
takav da je P0 + H 2 Ω, . aproksimirati vrijednošću A (H ) i to tako
da je A : Rn ! Rm neki pogodni linearni operator


µ
Za neprekidno f , a budući je svaki linearni operator neprekidan,
vrijedilo bi da će greška r (H ) := f (P0 + H ) f (P0 ) A (H ) uvijek
teµziti nuli za H ! 0


µ
Za neprekidno f , a budući je svaki linearni operator neprekidan,
vrijedilo bi da će greška r (H ) := f (P0 + H ) f (P0 ) A (H ) uvijek
teµziti nuli za H ! 0
r (H )
Stoga ćemo smatrati dobrim i poµzeljnim ako relativnu grešku jjH jj
moµzemo uµciniti po volji malom

De…nicija
Kaµzemo da je funkcija f : Ω ! Rm , Ω Rn diferencijabilna u toµcki
P0 2 Ω ako postoji linearni operator A : Rn ! Rm takav da postoji
f (P 0 +H ) f (P 0 ) A (H )
lim jjH jj
i da je jednak 0. f je diferencijabilna na Ω ako
H !0
je diferencijabilna u svakoj toµcki P0 2 Ω.

De…nicija
f (P 0 +H ) f (P 0 ) A (H )
lim jjH jj
H !0
Primijetimo da je zbog otvorenosti skupa Ω Rn svaka njegova

toµcka P0 gomilište, pa gornji limes ima smisla. Diferencijabilnost ima
smisla promatrati i na općenitom skupu X Rn u toµcki P0 2 X \ X 0 .
f (P ) f (P 0 ) A (P P 0 )
U tom sluµcaju promatramo limes lim jjP P 0 jj
.
P !0
P 2X

De…nicija
f (P 0 +H ) f (P 0 ) A (H )
lim jjH jj
H !0
Primijetimo da je zbog otvorenosti skupa Ω Rn svaka njegova

toµcka P0 gomilište, pa gornji limes ima smisla. Diferencijabilnost ima
smisla promatrati i na općenitom skupu X Rn u toµcki P0 2 X \ X 0 .
f (P ) f (P 0 ) A (P P 0 )
U tom sluµcaju promatramo limes lim jjP P 0 jj
.
P !0
P 2X
Propozicija
Ako linearni operator A iz de…nicije diferencijabilnosti postoji, on je
jedinstven.

Ako je f : Ω ! Rm diferencijabilno u P0 2 Rn , onda jedinstveni
linearni operator A iz prethodne de…nicije nazivamo diferencijalom
funkcije f u toµcki P0 , i oznaµcujemo ga sa df (P0 ).

Za diferencijal df (P0 ) : Rn ! Rm vrijedi
f ( P0 + H ) f (P0 ) = df (P0 ) (H ) + r (H )
r (H )
gdje je r : Rn ! Rm funkcija greške sa svojstvom lim = 0.
H !0 jjH jj

f ( P0 + H ) f (P0 ) = df (P0 ) (H ) + r (H )
r (H )
H !0 jjH jj
Ako su f , g : Ω ! Rm dvije funkcije takve da je f jU = g jU za neki
otvoren skup U Ω, P0 2 U, i ako je f (neprekidna) diferencijabilna
u P0 tada je i g (neprekidna) diferencijabilna u P0 i vrijedi
df (P0 ) = dg (P0 )

f ( P0 + H ) f (P0 ) = df (P0 ) (H ) + r (H )
r (H )
H !0 jjH jj
Ako su f , g : Ω ! Rm dvije funkcije takve da je f jU = g jU za neki
otvoren skup U Ω, P0 2 U, i ako je f (neprekidna) diferencijabilna
u P0 tada je i g (neprekidna) diferencijabilna u P0 i vrijedi
df (P0 ) = dg (P0 )
Teorem
Ako je f : Ω ! Rm diferencijabilna u P0 2 Ω tada je f neprekidna u P0 .

Za funkcije f : (a, b ) ! R, osim diferencijabilnosti u toµcki
x0 2 (a, b ) , de…nira se i pojam derivabilnosti u toµcki x0 ako postoji
limes
f (x 0 +h ) f (x 0 )
lim h kojeg oznaµcujemo sa f 0 (x0 ) i nazivamo derivacijom
h !0
funkcije f u toµcki x0 . Broj f 0 (x0 ) "mjeri" brzinu promjene funkcije u
toµcki x0

Za funkcije f : (a, b ) ! R, osim diferencijabilnosti u toµcki
x0 2 (a, b ) , de…nira se i pojam derivabilnosti u toµcki x0 ako postoji
limes
f (x 0 +h ) f (x 0 )
lim h kojeg oznaµcujemo sa f 0 (x0 ) i nazivamo derivacijom
h !0
funkcije f u toµcki x0 . Broj f 0 (x0 ) "mjeri" brzinu promjene funkcije u
toµcki x0
De…nicija
Neka je f : Ω ! R preslikavanje, i neka jeV 2 Rn zadani vektor. Kaµzemo
da f ima u toµcki P0 2 Ω derivaciju duµz vektora V , ako postoji limes
f (P 0 +hV ) f (P 0 )
lim h . Taj broj, ukoliko postoji, oznaµcavat ćemo sa ∂V f (P0 ).
h !0
Derivacija duµz vektora jjVV jj naziva se derivacija u smjeru vektora V .
Derivacija duµz vektora ei , i-tog vektora standardne baze u Rn , zove se
parcijalna derivacija po i-toj varijabli funkcije f u toµcki P0 , i oznaµcava
∂f
se sa ∂i f (P0 ) ili ∂x i
( P0 ) .

f (x10 ,...,xi0 1 ,xi0 +h,xi0+1 ,...,xn0 ) f (x10 ,...,xi0 1 ,xi0 ,xi0+1 ,...,xn0 )
Vrijedi ∂i f (P0 ) = lim h
h !0

U de…niciji derivacije duµz vektora i parcijalnih derivacija, nije bilo
nuµzno da se radi o realnoj funkciji. Na potpuno isti naµcin de…niraju se
ti pojmovi i za vektorske funkcije f : Ω ! Rm samo što to sada neće
biti brojevi, nego vektori. Dakle, za f = (f1 , ..., fm )

∂V f (P0 ) = (∂V f1 (P0 ), ..., ∂V fm (P0 )) 2 Rm

∂V f (P0 ) = (∂V f1 (P0 ), ..., ∂V fm (P0 )) 2 Rm
∂i f (P0 ) = (∂i f1 (P0 ), ..., ∂i fm (P0 )) 2 Rm , i = 1, ..., n

Zadatak
Izraµcunajte derivaciju funkcije f : R2 ! R f (x, y ) = 3x 2 + 2y 2 u smjeru
vektora V = (1, 2) u toµcki P0 = (3, 1) .
Prvo treba pronaći jediniµcni vektor V0 u smjeru vektora V , tj.

V0 = jjVV jj = p15 (1, 2) . Sada je
∂V f (P0 ) =
2 2
f (P 0 +hV ) f (P 0 ) 3 3 + ph 2h
+2 1 + p (3 3 2 +2 1 2 )
lim h = lim 5
h
5
= p265
h !0 h !0

Sluµcaj n=m=1
Neka je f : Ω ! R i x0 2 Ω R. Ako je preslikavanje f diferencijabilno
u toµcki x0 onda je df (x0 ) : R ! R jedinstveno odre†en linearni
f (x0 +h ) f (x0 ) df (x0 )(h )
operator takav da je lim jh j
= 0.
h !0
No, budući da je svaki linearni operator A : R ! R (tj. linearni
funkcional) oblika A (h ) = ah, za neki a 2 R, to slijedi postojanje
f (x0 +h ) f (x0 ) ah
jedinstvenog a 2 R takvog da je lim jh j
= 0.
h !0
Odavde slijedi, promatrajući jednostrane limese lim i lim+ , da je
h !0 h !0
f (x 0 +h ) f (x 0 )
a= lim h tj. a =
(x0 ) . f0
h !0
Time smo poakazali da diferencijabilnost funkcije f povlaµci derivabilnost,
štoviše vrijedi
df (x0 ) (h ) = f 0 (x0 ) h. (1)
Vrijedi i obratno, tj. derivabinost u x0 (postojanje broja f 0 (x0 )) povlaµci
diferencijabinost u x0 tj. postojanje linearnog funkcionala df (x0 ) koji je
tada zadan pravilom (1) .
Sluµcaj m=1
Neka je f : Ω ! R diferencijabilno u P0 2 Ω Rn . Za diferencijal

(linearni operator) df (P0 ) : Rn ! R postoji jedinstven vektor
n
(a1 , ..., an ) 2 Rn takav da je df (P0 ) (H ) = ∑ ai hi ,
i =1
H = (h1 , ..., hn ) 2 Rn .
a1 , ..., an su jedinstveno odre†eni brojevi takvi da je
n
f (P 0 +H ) f (P 0 ) ∑ ai hi
i =1
lim jjH jj
= 0.
H !0
f (P 0 +H ) f (P 0 ) a i h
Posebno, ako stavimo H = hei , dobijemo lim jh j
= 0.
h !0
f (P 0 +H ) f (P 0 )
Odavde slijedi ai = lim = ∂ i f ( P0 ) .
jh j
h !0
Dakle, ako je funkcija diferencijabilna u P0 , onda postoje parcijalne
derivacije po svim varijablama i vrijedi
n
df (P0 ) (H ) = ∑ ∂i f (P0 )hi , H = (h1 , ..., hn ) 2 Rn . Obrat ne vrijedi.
i =1

Primjer
xy
6= (0, 0)
x 2 +y 2
; (x, y )
Funkcija f (x, y ) = ima u toµcki (0, 0) obje
0, ; (x, y ) = (0, 0)
parcijalne derivacije. Raµcunajući odgovarajuće limese koji de…niarju
parcijalne derivacije dobije se ∂x f (0, 0) = ∂y f (0, 0) = 0. S druge strane,
budući da funkcija nije neprekidna u (0, 0) to nije ni diferencijabilna tj. ne
postoji df (0, 0) . z = x 2xy
+y 2 .

Funkcional dxi moµzemo interpretirati i kao diferencijal i-te projekcije
pi (x1 , ..., xn ) = xi što opravdava oznaku
Budući su vektorski prostori Hom (Rn , R ) i Rn izomorfni, to se oni µcesto
identi…ciraju,
i to tako da se linearnom funkcionalu (linearnom operatoru) pridruµzi
njegova matrica s obzirom na standardne baze u prostorima Rn odnosno
R, dakle ure†ena n-torka realnih brojeva.
Uz tu identi…kaciju, diferencijal df (P0 ) identi…cira se s vektorom
(∂1 f (P0 ), ∂2 f (P0 ), ..., ∂n f (P0 )) koji se naziva gradijent funkcije f u
toµcki P0 i oznaµcava sa gradf (P0 )ili rf (P0 ) (r se izgovara nabla). Veza
diferencijala i gradijenta dana je jednakošću:
df (P0 ) (H ) = (gradf (P0 ) jH ) , H 2 Rn

Opći sluµcaj vektorske funkcije
Neka je f = (f1 , ..., fm ) : Ω ! Rm diferencijabilno u P0 2 Ω Rn .

Diferencijal df (P0 ) : Rn ! Rm je jedinstveni linearni operator takav da
vrijedi
r (H )
f (P0 + H ) f (P0 ) = df (P0 ) (H ) + r (H ) pri µcemu je lim jjH jj = 0.
H !0
Nakon raspisivanja funkcije f po koordinatama sliµcno dobijemo za sve
koordinatne funkcije fi tj.
r (H )
fi (P0 + H ) fi (P0 ) = (df (P0 ))i (H ) + ri (H ) pri µcemu je lim jjH jj = 0,
H !0
gdje je (df (P0 ))i i-ta koordinata preslikavanja (lin. operatora) df (P0 ).
Odavde zakljuµcujemo da su funkcije fi : Ω ! R diferencijabilne u P0 pa je
zbog jedinstvenosti linearnog operatora u de…niciji diferencijabilnosti
(df (P0 ))i = dfi (P0 ), tj. i-ta komponenta diferencijala preslikavanja f je
diferencijal i-te komponente fi preslikavanja f .
Vrijedi i obratno, tj ako su fi diferencijabilne u P0 onda je i f
diferencijabilna u P0 i vrijedi gornja jednakost.

n
(df (P0 )) (H )i = dfi (P0 ) (H ) = ∑ ∂j fi (P0 )hj , i = 1, ..., m.
j =1

n
j =1
Ako su (e1 , ..., en ) i (f1 , ..., fm ) kanonske baze u Rn i Rm , redom,
tada moµzemo zapisati:

n
j =1
m
(df (P0 )) (H ) = ∑ dfi (P0 ) (H ) fi , posebno za H = ej
i =1

n
j =1
m
i =1
m n
(df (P0 )) (ej ) = ∑ dfi (P0 ) (ej ) fi = ∑ ∂j fi (P0 )fi
i =1 i =1

n
j =1
m
i =1
m n
(df (P0 )) (ej ) = ∑ dfi (P0 ) (ej ) fi = ∑ ∂j fi (P0 )fi
i =1 i =1
∂(f1 ,...,fm )
To znaµci da matrica (P0 ) := (∂j fi (P0 )), koja u i-tom retku
∂(x1 ,...,xn )
i j-tom stupcu ima vrijeddnost ∂j fi (P0 ), i koju nazivamo Jacobijeva
matrica preslikavanja f u toµcki P0 , predstavlja numeriµcki reprezetant
linearnog operatora df (P0 ) u paru standardnih bazu prostora Rn i
Rm . Jacobijevu matricu vektorske funkcije više varijabli ima smisla
zvati derivacijom.

∂(f ,...,f )
Za sluµcaj m = n, determinantu det df (P0 ) = det ∂(x11 ,...,xmn ) (P0 )
nazivamo jacobijan preslikavanja f u toµcki P0

∂(f ,...,f )
Za sluµcaj m = n, determinantu det df (P0 ) = det ∂(x11 ,...,xmn ) (P0 )
nazivamo jacobijan preslikavanja f u toµcki P0
Zadatak
Izraµcunajte jacobijan funkcije f : R3 ! R3 f (x, y , z ) = (f1 , f2 , f3 ) ako je
f1 (x, y , z ) = e x +y +z , f2 (x, y , z ) = sin (y ) e x
z 2 cos z1 , z 6= 0
f3 (x, y , z ) = u toµcki 0 = (0, 0, 0) . Prikaµzite
0, z = 0
djelovanje linearnog operatora df (0) na proizvoljni vektor u R3 .

Sluµcaj n=1
Za vektorsku funkciju jedne varijable f = (f1 , ..., fm ) : Ω ! Rm , gdje je

Ω R, diferencijal funkcije f u x0 2 Ω je linearni operator
df (x0 ) : R ! Rm , pa budući je fi realna funkcija jedne varijable to vrijedi
df (x0 ) (h ) = (df1 (x0 ) (h ) , ..., dfm (x0 ) (h )) = (f10 (x0 ) h, ..., fm0 (x0 ) h ) =
(f10 (x0 ) , ..., fm0 (x0 )) h
Vektor f 0 (x0 ) = (f10 (x0 ) , ..., fm0 (x0 )) nazivamo derivacijom vektorske
funkcije f u toµcki x0 i vrijedi
df (x0 ) (h ) = f 0 (x0 ) h. Sliµcno kao i za sluµcaj n = m = 1 se pokaµze da je
diferencijabilnost, u ovom sluµcaju, ekvivalentna derivabilnosti (postojanju
vektora derivacije) funkcije f i da vrijedi
f (x +t ) f (x 0 )
f 0 (x0 ) = lim 0 t .
t !0

Za vektor f 0 (x0 ) 6= 0 kaµzemo da odre†uje smjer tangente na sliku
f (Ω) Rm funkcije f u toµcki f (x0 ), odnosno de…niramo tangentu na
sliku funkcije ("krivulju") kao pravac što prolazi toµckom f (x0 ) s vektorom
smjera f 0 (x0 ) .
Zadatak
p
1 3 π
Odredite tangentu na sliku funkcije (cos t, sin t, t ) u toµcki 2 2 , 3
, .

Primjer
Neka je f : Ω Rn konstantno preslikavanje. Tada je f diferencijabilno u
svakoj toµcki P0 2 Ω i df (P0 ) = 0, tj. diferencijal konstantnog
preslikavanja je nul-operator. Specijalno, sve su parcijalne derivacije
konstantnog preslikavanja jednake nuli. To slijedi iz toga što je
f (P0 + H ) f (P0 ) = 0 = 0(H ) + 0 i jedinstvenosti diferencijala

Primjer
Primjer
Neka je f : Rn ! Rm linearni operator. Tada je f diferencijabilan na Rn i
df (P0 ) = f u svakoj toµcki P0 2 Rn . To slijedi iz µcinjenice da je
f (P0 + H ) f (P0 ) = f (H ) + 0, 8P0 , H 2 Rn .

Primjer
Primjer
Neka je f : Rn ! Rm linearni operator. Tada je f diferencijabilan na Rn i
df (P0 ) = f u svakoj toµcki P0 2 Rn . To slijedi iz µcinjenice da je
f (P0 + H ) f (P0 ) = f (H ) + 0, 8P0 , H 2 Rn .
Propozicija
Neka su f , g : Ω Rn ! Rm preslikavanja diferencijabilna u toµcki
P0 2 Ω i neka su λ, µ 2 R. Tada je i preslikavanje λf + µg : Ω ! Rm
diferencijabilno u P0 2 Ω i vrijedi d (λf + µg )(P0 ) = λdf (P0 ) + µdg (P0 ).
Posebno, za parcijalne derivacije vrijedi
∂i (λf + µg )(P0 ) = λ∂i f (P0 ) + µ∂i g (P0 ), i = 1, ..., n.
Propozicija
Neka su f , g : Ω Rn ! R preslikavanja diferencijabilna u P0 2 Ω. Tada
je i produkt f g : Ω ! R diferencijabilan u P0 i vrijedi
d (fg )(P0 ) = f (P0 )dg (P0 ) + g (P0 )df (P0 ). Posebno, za parcijalne
derivacije vrijedi
∂i (fg )(P0 ) = ∂i f (P0 )g (P0 ) + f (P0 )∂i g (P0 ), i = 1, ..., n.

Propozicija
derivacije vrijedi
Ako je funkcija f realna, a funkcija g vektorska, analogna tvrdnja, i

formula, vrijedi za produkt skalarne i vektorske funkcije, a u sluµcaju da
su obje funkcije vektorske, s istom kodomenom Rm , analogna tvrdnja
i formula vrijedi za skalarni, a u sluµcaju m = 3 i vektorski, produkt.

Propozicija
derivacije vrijedi
Ako je funkcija f realna, a funkcija g vektorska, analogna tvrdnja, i

formula, vrijedi za produkt skalarne i vektorske funkcije, a u sluµcaju da
su obje funkcije vektorske, s istom kodomenom Rm , analogna tvrdnja
i formula vrijedi za skalarni, a u sluµcaju m = 3 i vektorski, produkt.
Propozicija
Neka su f , g : Ω Rn ! R funkcije diferencijabilne u toµcki P0 2 Ω i
neka je g (P0 ) 6= 0. Tada je i kvocijent gf diferencijabilna funkcija u P0 i
f 1
vrijedi d g ( P0 ) = (g (P 0 ))2
(g (P0 ) df (P0 ) f (P0 ) dg (P0 )) .

Teorem
Neka su Ω Rn , Σ Rm otvoreni skupovi, f : Ω ! Rm , g : Σ ! Rp
preslikavanja takva da je f (Ω) Σ. Ako je f diferencijabilno u P0 2 Ω, a
g diferencijabilno u toµcki Q0 := f (P0 ) 2 Σ, onda je kompozicija
g f : Ω ! Rp diferencijabilna u P0 i vrijedi
d (g f )(P0 ) = dg (f (P0 )) df (P0 ).

Teorem
Neka su Ω Rn , Σ Rm otvoreni skupovi, f : Ω ! Rm , g : Σ ! Rp
preslikavanja takva da je f (Ω) Σ. Ako je f diferencijabilno u P0 2 Ω, a
g diferencijabilno u toµcki Q0 := f (P0 ) 2 Σ, onda je kompozicija
g f : Ω ! Rp diferencijabilna u P0 i vrijedi
d (g f )(P0 ) = dg (f (P0 )) df (P0 ).
Teorem
Neka su Ω, Ω0 Rn otvoreni skupovi, a f : Ω ! Ω0 , g : Ω0 ! Ω
preslikavanja takva da je g f = 1Ω , f g = 1Ω0 . Ako je f
diferencijabilno u P0 2 Ω, a g diferencijabilno u Q0 := f (P0 ) 2 Ω0 , onda
je diferencijal df (P0 ) : Rn ! Rn regularan operator i vrijedi
dg (Q0 ) = (df (P0 )) 1 .

Zadatak
Pokaµzite da je f : π π
2, 2 (0, ∞) ! (x, y ) 2 R2 j x > 0
f (x, y ) = (y cos x, y sin x ) diferencijabilna
p p
bijekcija diferencijabilnog
1 2 2
inverza i odredite df (Q0 ) za Q0 = 2 , 2 .
Zadatak
Izraµcunajte d (f g ) (1, 1, 2) ako je f (x, y ) = x 10 + y , xy 2 i
g (x, y , z ) = x + y , xz 2 .

Zadatak
Neka je f (x, y ) = (u, v , w ) : R2 ! R3 i g (u, v , w ) : R3 ! R,
P0 = (x0 , y0 ) , Q0 = f (P0 ) = (u0 , v0 , w0 ) .Tada je
∂x (g f ) (P0 ) = ∂x u (P0 ) ∂u g (Q0 ) + ∂x v (P0 ) ∂v g (Q0 ) + ∂x w (P0 ) ∂w g
∂y (g f ) (P0 ) = ∂y u (P0 ) ∂u g (Q0 ) + ∂y v (P0 ) ∂v g (Q0 ) + ∂y w (P0 ) ∂w g
Zadatak
Neka je f (t ) = (x, y ) : R ! R2 i g (x, y ) = (u, v , w ) : R2 ! R3 ,
t0 2 R, Q0 = f (P0 ) = (x (t0 ) , y (t0 )) .
Tada je h = g f = (h1 , h2 , h3 ) : R ! R3
h10 (t0 ) = ∂x u (Q0 ) x 0 (t0 ) + ∂y u (Q0 ) y 0 (t0 ) ,
h20 (t0 ) = ∂x v (Q0 ) x 0 (t0 ) + ∂y v (Q0 ) y 0 (t0 ) ,

h30 (t0 ) = ∂x w (Q0 ) x 0 (t0 ) + ∂y w (Q0 ) y 0 (t0 ) .

Neka je f : Ω Rn ! R funkcija diferencijabilna u toµcki P0 2 Ω. Zanima
nas ‘brzina promjene’funkcije u smjeru nekog vektora V 2 Rn . U tu svrhu
gledamo restrikciju funkcije f na pravac kroz P0 odreden vektorom V . To
će biti ‘funkcija jedne varijable’pa ćemo gledati njenu derivaciju u P0 .
Neka je ϕ : t ! P0 + tV , t 2 R, parametrizacija pravca kroz P0
odredenog vektorom V = (v1 , ..., vn ). Kako je Ω otvoren, a ϕ neprekidno
preslikavanje, postoji ε > 0 takav da je ϕ (( ε, ε)) Ω. Preslikavanje
ϕ : ( ε, ε) ! Rn je diferencijabilno (jer je jednako sumi konstantne
funkcije t ! P0 i restrikcije linearnog operatora t ! tV ) i ϕ (0) = P0 .

Prema teoremu o kompoziciji diferencijabilnih funkcija je kompozicija
g : f ϕ : ( ε, ε) ! R diferencijabilna u 0 i vrijedi
n n
d (f ϕ )
g 0 (0) = dt (0) = ∑ ∂i f (P0 ) ϕi0 (0) = ∑ ∂i f (P0 ) vi = df (P0 ) (V ) .
i =1 i =1
S druge strane je
g (h ) g (0 ) f (P 0 +hV ) f (P 0 )
g 0 (0) = lim h = lim h = ∂ V f ( P0 ) .
h !0 h !0
n
Stoga vrijedi ∂V f (P0 ) = df (P0 ) (V ) = (rf (P0 )jV ) = ∑ ∂i f (P0 ) vi
i =1

Tangencijalna ravnina
Neka je f : Ω ! R, Ω Rn , diferencijabilna funkcija i k 2 R i neka

je skup S := f(x1 , .., xn ) j f (x1 , ..., xn ) = 0g 6= ∅ i neka vrijedi
rf (x1 , ..., xn ) 6= 0, 8(x1 , ..., xn ) 2 S.

Tangencijalna ravnina
Neka je f : Ω ! R, Ω Rn , diferencijabilna funkcija i k 2 R i neka

je skup S := f(x1 , .., xn ) j f (x1 , ..., xn ) = 0g 6= ∅ i neka vrijedi
rf (x1 , ..., xn ) 6= 0, 8(x1 , ..., xn ) 2 S.
Promotrimo proizvoljnu diferencijabilnu funkciju c : I R ! S takvu
da je c (t0 ) = P0 , i c 0 (t0 ) 6= 0, za neki t0 2 I . (sliku c (I ) zamišljamo
kao krivulju c na S koja prolazi toµckom P0 x10 , ..., xn0 ). Tangencijalni
vektor na c u P0 je c 0 (t0 ). Kako je f c = 0 = const, to je
d (f c )(t ) = 0, 8t 2 I . S druge strane, prema Teoremu o
diferencijalu kompozicije diferencijabilnih funkcija, imamo
d (f c )(t ) = (rf (c (t ))jc 0 (t )), 8t 2 I . Posebno je
(rf (P0 )jc 0 (t0 )) = 0; drugim rijeµcima je rf (P0 ) ? c 0 (t0 ).

Time smo pokazali da je tangencijalni vektor svake krivulje na S u
toµcki P0 okomit na rf (P0 ) što znaµci da svi ti vektori leµze u jednoj
ravnini. Stoga je razumno ovu ravninu de…nirati kao tangencijalnu
ravninu na skup S ("plohu") zadan jednadµzbom f (x1 , ..., xn ) = 0 u
toµcki P0 .

Time smo pokazali da je tangencijalni vektor svake krivulje na S u
toµcki P0 okomit na rf (P0 ) što znaµci da svi ti vektori leµze u jednoj
ravnini. Stoga je razumno ovu ravninu de…nirati kao tangencijalnu
ravninu na skup S ("plohu") zadan jednadµzbom f (x1 , ..., xn ) = 0 u
toµcki P0 .
Kako joj je rf (P0 ) vektor normale, njezina jednadµzba glasi
∂1 f (P0 )(x1 x10 ) + ∂2 f (P0 )(x2 x20 ) + + ∂n f (P0 )(xn xn0 ) = 0.

Zadatak
Odredite tangencijalnu ravninu u sjevernom polu sfere S n , za n = 1 i
n = 2.

Neprekidna diferencijabilnost
Prostor svih linearnih operatora : Rm ! Rn nazivamo dualnim
prostorom i oznaµcujemo sa Hom (Rm , Rn ) . Budući svaki linearni
operator A : Rm ! Rn u standardnom paru kanonskih baza
(2e1 , ..., em ) i (f1 ,3..., fn ) ima jedinstveni matriµcni prikaz
a11 a1m
6 .. .. 7 pomoću matrice n m koju moµzemo identi…cirati
4 . . 5
an1 anm
s vektorom a = (a11 , ..., a1m , a21 , ..., a2m , ..., an1 , ..., anm ) u Rmn ili s
odgovarajućom jednostupµcanom mn 1 matricom, to je prostor
Hom (Rm , Rn ) izomorfan prostoru Rmn . Normu na prostor
Hom (Rm , Rn ) uvodimo preko standardne norme na Rmn tj.
stavljamo jjAjj = jjajj . Primjerice2norma linearnog 3 operatora
1 0 0
A : R3 ! R3 zadanog matricom 40 0 15 je
1 1 0
jjAjj = jj(1, 0, 0, 0, 0, 1, 1, 1, 0)jj = 2.
Na ovakav naµcin prostor Hom (Rm , Rn ) je postao normirani vektorski
prostor na kojem imaju smisla svi pojmovi matematiµcke analize.
Ovu normu linearnog operatora ćemo nazivati euklidskom i oznaµcavati
jjjj2 . Analogno de…niramo i norme jjjj∞ i jjjj1 na prostoru Hom (Rm , Rn ) .
Pravilom
jjAjj := sup fjjA (P )jj j P 2 Rm , jjP jj = 1g
de…niramo operatorsku normu na Hom (Rm , Rn ) za koju vrijedi
(i ) jjA (P )jj jjAjj jjP jj , P 2 Rm
(ii ) jjA B jj jjAjj jjB jj , A, B 2 Hom (Rm , Rn ).
Sve µcetri norme de…nirane na Hom (Rm , Rn ) induciraju razliµcite metrike
koje sve induciraju istu topologiju.

De…nicija
Za preslikavanje f : Ω ! Rm , Ω Rn , kaµzemo da je neprekidno
diferencijabilno ili da je klase C 1 , ako je ono diferencijabilno na Ω i
preslikavanje df : Ω ! Hom (Rn , Rm ) je neprekidno. Skup svih
neprekidno diferencijabilnih preslikavanja : Ω ! Rm oznaµcavamo sa
C 1 (Ω, Rm ) , a u sluµcaju m = 1, jednostavno sa C 1 (Ω).

De…nicija
Budući je u sluµcaju m = n = 1 derivabilnost ekvivalentna

diferencijabilnosti, to se lako vidi da je funkcija f : I ! R, I R
klase C 1 akko je neprekidno derivabilna (postoji f 0 (x ) , za svaki x 2 I
i funkcija f 0 : I ! R je neprekidna).

De…nicija
Budući je u sluµcaju m = n = 1 derivabilnost ekvivalentna

diferencijabilnosti, to se lako vidi da je funkcija f : I ! R, I R
klase C 1 akko je neprekidno derivabilna (postoji f 0 (x ) , za svaki x 2 I
i funkcija f 0 : I ! R je neprekidna).
Zadatak
x 2 sin x1 , x 6= 0
Dokaµzite da je funkcija f : R ! R f (x ) =
0, x = 0
diferencijabilna ali nije klase C 1 .

Teorem
Neka je f = (f1 , ..., fm ) : Ω ! Rm preslikavanje za koje postoje parcijalne
derivacije na Ω Rn . Ako su sve derivacije ∂i fj neprekidne u P0 2 Ω,
i = 1, ..., n, j = 1, ..., m, tada je f diferencijabilno u P0 .

Teorem
Uz identi…kaciju prostora Hom (Rn , Rm ) i Rmn preslikavanje

df : Rn ! Hom (Rn , Rm ) = Rmn , za funkciju
f = (f1 , ..., fm ) : Ω ! Rm , smijemo pisati kao
P ! (∂1 f1 (P ) , , ∂n f1 (P ) , , ∂ 1 fm ( P ) , , ∂n fm (P )) . Oµcito
je da je funkcija df neprekidna akko su sve koordinatne funkcije
neprekidne, odnosno vrijedi:

Teorem
Uz identi…kaciju prostora Hom (Rn , Rm ) i Rmn preslikavanje

df : Rn ! Hom (Rn , Rm ) = Rmn , za funkciju
f = (f1 , ..., fm ) : Ω ! Rm , smijemo pisati kao
P ! (∂1 f1 (P ) , , ∂n f1 (P ) , , ∂ 1 fm ( P ) , , ∂n fm (P )) . Oµcito
je da je funkcija df neprekidna akko su sve koordinatne funkcije
neprekidne, odnosno vrijedi:
Korolar
Preslikavanje f : Ω ! Rm je klase C 1 na Ω Rn ako i samo ako sve
parcijalne derivacije od f postoje i neprekidne su na Ω.

Parcijalne derivacije i diferencijali viših redova
Ako je za diferencijabilnu funkciju f : Ω ! Rm , Ω Rn , pripadna

funkcija df : Ω ! Hom (Rn , Rm ) = Rmn , (df )(P ) = df (P ),
diferencijabilna u toµcki P0 onda pripadni diferencijal
d (df )(P0 ) d 2 f (P0 ) : Rn ! Rmn = Hom (Rn , Rm )
nazivamo drugim diferencijalom (ili diferencijalom drugoga reda)
funkcije f u toµcki P0 (i oznaµcujemo sa d 2 f (P0 )). Pritom kaµzemo da je f
dvaput diferencijabilna u toµcki P0 . Ako u svakoj toµcki P 2 Ω postoji
drugi diferencijal d 2 f (P ), tj. ako je funkcija df diferencijabilna, onda
kaµzemo da je funkcija f dvaput diferencijabilna. Primijetimo da je tada
dobro de…nirana vektorska funkcija
d 2 f : Ω ! Hom (Rn , Hom (Rn , Rm )) = Hom (Rn , Rmn )
2
Rmn , (d 2 f )(P ) = d 2 f (P ).
Ako je funkcija d 2 f neprekidna onda kaµzemo da je funkcija f klase C 2 na
skupu Ω. Skup (vektorski prostor) svih takvih funkcija f oznaµcujemo s
C 2 (Ω, Rm ), krateći tu oznaku na C 2 (Ω) µcim je m = 1.

Nastavljajući induktivno, de…niramo k-ti diferencijal, k 3, funkcije f u
toµcki P0 kao diferencijal vektorske funkcije d k 1 f u toµcki P0 , tj.
k 1 k
d k f (P0 ) : Rn ! Hom(Rn , Rmn ) Rmn , d k f (P0 ) = d (d k 1 f )(P0 ),
te, analogno, k puta diferencijabilnost (u toµcki P0 ) i funkcijinu
pripadnost klasi C k (Ω, Rm ), odnosno, C (Ω).
Oznaµcimo li s C 0 (Ω, Rn ) skup (vektorski prostor ) svih preslikavanja iz Ω
u Rm dobivamo niz pravih vektorskih potprostora
C 0 (Ω, Rm ) C 1 (Ω, Rm ) C k 1 (Ω, Rm ) C k (Ω, Rm ) ,
kao i odgovarajući silazni niz (C (Ω)) u sluµcaju m = 1. Pritom ”na
k
limesu” (presjeku) dobivamo neprazni vektorski prostor C ∞ (Ω, Rm ),

odnosno C ∞ (Ω), svih vektorskih funkcija f : Ω ! Rm , odnosno svih
skalarnih funkcija f : Ω ! R, koje su klase C k za svaki k 0.

Sada ćemo pokušati odrediti ”matriµcne” zapise, odnosno koordinatne
funkcije, viših diferencijala. Promatrajmo najjednostavniji sluµcaj m = 1 i
k = 2, tj. dvaput diferencijabilnu skalarnu funkciju f : Ω ! R, Ω Rn .
Tada postoje vektorske funkcije
df : Ω ! Hom(Rn , R) = Rn
2
i d 2 f : Ω ! Hom(Rn , Hom(Rn , R)) = Rn .
U prethodnomu odjeljku smo otkrili i usvojili zapise
n
df (P0 ) = ∑ ∂i f (P0 )dxi 2 Hom(Rm , R), P0 2 Ω, ili matriµcno
i =1
df (P0 ) = ∂1 f (P0 ) ∂ n f ( P0 )
2 3
h1
6 .. 7
df (P0 )(H ) = (∂f (x0 )jH ) = ∂1 f (P0 ) ∂ n f ( P0 ) 4 . 5 =
hn
n
∑ ∂i f (P0 )hi 2 R, H 2 Rm .
i =1
Sada nas, za svaki P0 2 X , zanimaju linearni operator
d 2 f (P0 ) : Rn ! Hom(Rn , R) = Rn , njegove vrijednosti (linearni
funkcionali) d 2 f (P0 )(H ) : Rn ! R, H 2 Rn , i vrijednosti tih funkcionala
(d 2 f (P0 )(H ))(K ) 2 R, K 2 Rm .
Budući da sada na df gledamo kao na vektorsku funkciju
df = (∂1 f , , ∂n f ), to primjenjujući zapis za diferencijal vektorske
funkcije dobivamo matriµcni zapis
∂(∂1 f , ,∂n f )
d 2 f (P0 ) = (∂i 0 ∂i f (P0 )) ∂(x1 ,...,xn )
(P0 ) (ovu matricu nazivamo
Hesseovom)
Brojeve ∂i 0 ∂i f (P0 ) nazivamo parcijalnim derivacijama drugog reda
funkcije f u toµcki P0 .
Pripadne vrijednosti (linearni funkcionali) jesu, dakle,
n n
d 2 f (P0 )(H ) = ∑ ( ∑ ∂i 0 ∂i f (P0 )hi 0 )dxi 2 Hom(Rn , R), H =
i =1 i 0 =1
( h1 , , hn ) 2 Rn , ili matriµcno
n n
d 2 f ( P0 ) ( H ) = ∑ ∂ i 0 ∂ 1 f ( P0 ) hi 0 ∑ ∂ i 0 ∂ n f ( P0 ) hi 0
i 0 =1 i 0 =1
a njihove vrijednosti su
n n
(d 2 f (P0 )(H ))(K ) = ∑ ∑ ∂i 0 ∂i f (P0 )hi 0 ki , K = (k1 , , kn ) 2 Rn .
i =1 i 0 =1

Analogno se izvode matriµcni zapisi k-tog diferencijala (linearnog operatora)
k k 1
d k f (P0 ) : Rn ! Rmn Hom(Rn , Rmn ) funkcije f : Ω ! Rm ,
P0 2 Ω Rn i njegovih vrijednosti
k k 1
d k f (P0 ) (H1 ) 2 Rmn Hom(Rn , Rmn ), ...
d k f (P0 ) (H1 ) (Hk 1 ) 2 Rmn Hom(Rn , Rm ),
k
d f (P0 ) (H1 ) (Hk 1 ) (Hk ) 2 Rm
H1 , ..., Hk 2 Rn .
ako je H1 = = Hk = H onda ćemo skraćeno pisati
d f ( P 0 ) H = d k f ( P 0 ) ( H1 )
k k
(Hk 1 ) (Hk )
Pri raspisivanju se prirodno javljaju brojevi ∂i1 ∂ i k f ( P0 ) ,
fi1 , ..., ik g f1, ..., ng , koje nazivamo parcijalnim derivacijama k-tog
reda funkcije f u toµcki P0 .

Korolar
Funkcija f : Ω Rm ! Rn je klase C k , k 1 ako i samo ako sve
parcijalne derivacije k tog reda funkcije f postoje i neprekidne su.

Teorem (Schwarz)
Neka su funkciji f : Ω ! R, Ω Rn , na nekoj okolini U Ω toµcke P0
neprekidne sve parcijalne derivacije (do ukljuµcivo) k-tog reda. Ako f ima
na U i sve parcijalne derivacije (k + 1)-vog reda i ako su sve one
neprekidne u toµcki P0 , onda vrijednosti odgovarajućih parcijalnih derivacija
(k + 1)-vog reda funkcije f u toµcki P0 ne ovise o redosljedu deriviranja po
pojedinim varijablama.
Korolar
Neka je f 2 C k (Ω), Ω Rn , tada je, za svaki P0 2 Ω,i sve
i1 , , ik 2 f1, , n g ∂ (i1 ) 0 ∂ ( i k ) 0 f ( P0 ) = ∂ i 1 ∂ik f (P0 ), za svaku
permutaciju (i10 , , ik0 ) multiskupa fi1 , , ik g.

Teorem o srednjoj vrijednosti
Teorem
Neka je Ω Rn otvoren skup i f : Ω ! R diferencijabilna funkcija. Ako
je duµzina P0 P0 + H sadrµzana u Ω, tada postoji ϑ 2 (0, 1) takav da je
f (P0 + H ) f (P0 ) = df (P0 + ϑH ) (H ) .
Korolar
Neka je Ω Rn otvoren skup i f : Ω ! R diferencijabilna funkcija. Ako
je duµzina P0 P0 + H sadrµzana u Ω, za H = (h1 , ..., hn ) 2 Rn , tada postoji
n
ϑ 2 (0, 1) takav da je f (P0 + H ) f (P0 ) = ∑ ∂i f (P0 + ϑH ) hi .
i =1

Iskaz Teorema o srednjoj vrijednosti ima smisla i za vektorske funkcije
f : Ω ! Rm , m 2, ali takav teorem ipak ne vrijedi.
Neka je f : R ! R2 preslikavanje dano sa f (t ) := (cost, sint ). Tada je za
sve t 2 R i h 2 R
df (t )(h ) = ( sint, cost )h.
Pretpostavimo da Teorema o srednjoj vrijednosti vrijedi i za preslikavanje
f . Tada bi za dane
t0 , h 2 R postajao ϑ 2 (0, 1) takav da je
f (t0 + h ) f (t0 ) = df (t0 + ϑh ) (h ) tj.
(cos (t0 + h), sin(t0 + h)) (cost0 , sint0 ) =
h ( sin (t0 + ϑh ), cos (t0 + ϑh )).
Norma lijeve strane je 2, dok je norma desne strane jednaka jh j. Stoga,
ako
je na primjer h = 3, ne moµze postojati ϑ za koji bi vrijedio Teorem.

Korolar
Neka je Ω Rn otvoren skup i f : Ω ! R diferencijabilna funkcija i neka
je duµzina P0 P0 + H sadrµzana u Ω. Ako je skup
jjgrad f (P )jj j P 2 P0 P0 + H ome†en, onda je
jjf (P0 + H ) f (P0 )jj sup jjgrad f (P )jj j P 2 P0 P0 + H jjH jj .
Teorem
Neka je Ω Rn otvoren skup i f : Ω ! Rm diferencijabilna funkcija i
neka je duµzina P0 P0 + H sadrµzana u Ω. Ako je skup
jjdf (P )jj j P 2 P0 P0 + H ome†en, onda je
jjf (P0 + H ) f (P0 )jj sup jjdf (P )jj j P 2 P0 P0 + H jjH jj .
Nejednakost u Teoremu o srednjoj vrijednosti za vektorske funkcije vrijedi i

ako umjesto operatorske norme stavimo euklidsku.
Teorem
Neka je Ω Rn podruµcje, a f : Ω ! Rm diferencijabilna funkcija takva
da je df (P ) = 0 (nul-operator), za sve P 2 Ω. Tada je f konstantno
preslikavanje.
Teorem o implicitnoj funkciji
Neka je F : Ω ! R, Ω Rn +1 funkcija n + 1 varijabli. Ukoliko za svaki

P = (x1 , ..., xn ) 2 S Rn postoji jedinstven y := xn +1 2 R takav da je
F (x1 , ..., xn , y ) = 0, onda dobivamo funkciju P 7 ! y =: f (P ) takvu da
je F (P, f (P )) = 0 za sve P 2 S. Tada za funkciju f : S ! R kaµzemo da
je implicitno de…nirana preslikavanjem F , odnosno da je rješenje
jednadµzbe F (x1 , ..., xn , y ) = 0.
Primjerice, neka je F (x, y ) = x 2 y 2 . Tada su funkcije
f , g , h, k, l : R ! R
f (x ) = x, g (x ) = x,
x, x 2 Q
h (x ) = jx j , k (x ) = jx j , l (x ) =
x, x 2 I
neke od funkcija koje su implicitno de…nirane sa F . Od navedenih samo su
f , g , h i k neprekidne, p a f i g su i diferencijabilne.
p
Funkcije f1 (x, y ) = x 2 + y 2 i f2 (x, y ) = x 2 + y 2 su implicitno
zadane sa F (x, y , z ) = x + y 2 2 2
z .

Teorem (Teorem o implicitnoj funkciji-skalarni sluµcaj)
Neka je F : Ω ! R realna funkcija klase C 1 na otvorenom skupu
Ω Rn +1 = Rn R, a toµcka Q0 = x10 , ..., xn0 , y0 = (P0 , y0 ) 2 Ω takva
da je F (Q0 ) = 0 i ∂n +1 F (Q0 ) 6= 0. Tada postoji okolina U Rn oko
toµcke P0 i postoji jedinstvena neprekidna funkcija f : U ! R takva da je
f (P0 ) = y0 i F (P, f (P )) = 0 za sve P 2 U. Štoviše, funkcija f je
diferencijabilna klase C 1 i vrijedi
∂ F (P ,f (P ))
∂i f (P ) = ∂n +i 1 F (P ,f (P )) , P 2 U, i = 1, ..., n.

Zadatak
Neka je z = z (x, y ) funkcija implicitno zadana sa
F (x, y , z ) = x 3 yz z 3 = 0 takva da je z (1, 1) = 1. Odredite ∂x z (1, 1) i
∂y z (1, 1) .

Zadatak
Neka je z = z (x, y ) funkcija implicitno zadana sa
F (x, y , z ) = x 3 yz z 3 = 0 takva da je z (1, 1) = 1. Odredite ∂x z (1, 1) i
∂y z (1, 1) .
Primjer
Za funkciju F : R3 ! R F (x, y , z ) = x 2 + y 2 z 2 u toµcki 0 = ((0, 0) , 0)
ne moµzemo primijeniti teorem o implicitnoj
p funkciji jer je Fz0 (0,
p0, 0) = 0.
Funkcije f1 , f2 : R ! R, f1 (x, y ) = x + y 2 , f2 (x, y ) =
2 2 x2 + y2
su implicitno zadane preslikavanjem F . Obje su neprekidne ali nisu
diferencijabilne u (0, 0) .

Teorem (Teorem o implicitnoj funkciji-vektorski sluµcaj)
Neka je F = (F1 , ..., Fm ) : Ω ! Rm funkcija klase C 1 na otvorenom
skupu Ω Rn +m = Rn Rm , a toµcka
h x1 , ..., xn , y1 , ...,iym = (P0 , N0 ) 2 Ω takva da je F (Q0 ) = 0 i
Q0 = 0 0 0 0
∂(F ,...,F )
det ∂(y11 ,...,ymm) (P0 , N0 ) = det [∂n +j Fi (Q0 )] 6= 0. Tada postoji okolina
U Rn oko toµcke P0 i okolina V Rm oko toµcke N0 sa svojstvom da je
U V Ω i postoji jedinstvena neprekidna funkcija f : U ! V takva da
je f (P0 ) = N0 i F (P, f (P )) = 0 za sve P 2 U. Štoviše, funkcija f je
diferencijabilna klase C 1 i vrijedi
h i 1
df (P ) = ∂n +j Fi (P, f (P ))i ,j =1,...,m ∂j Fi (P, f (P ))i =1,...,m =
j =1,...,n
h i 1 h i
∂(F 1 ,...,F m ) ∂(F 1 ,...,F m )
∂(y1 ,...,ym ) (
P, f (P )) ∂(x1 ,...,xn ) (
P, f (P )) , P 2 U.

Iz matriµcnog zapisa diferencijala implicitno zadane funkcije
f = (f1 , ..., fm ) : U ! V mogu se izvesti eksplicitne formule za njene
parcijalne derivacije:

Iz matriµcnog zapisa diferencijala implicitno zadane funkcije
f = (f1 , ..., fm ) : U ! V mogu se izvesti eksplicitne formule za njene
parcijalne derivacije:
" #
∂(F 1 ,...,F m )
det (P ,f (P ))
∂ (y1 ,...,yi 1 ,xj ,yi +1 ,...,ym )
∂ x j fi ( P ) = h
∂(F ,...,F )
i , i = 1, ..., m,
det ∂(y1 ,...,y m ) (P ,f (P ))
1 m
j = 1, ..., n, P 2 U.

Teorem o inverznom preslikavanju
De…nicija
Neka su Ω i Ω0 otvoreni skupovi u Rn odnosno u Rm . Za diferencijabilno
preslikavanje f : Ω ! Ω0 klase C 1 kaµzemo da je difeomor…zam ako
postoji diferencijabilno preslikavanje g : Ω0 ! Ω klase C 1 takvo da je
g f = 1Ω i f g = 1Ω0 , tj. ako je f bijekcija takva da su i f i f 1
diferencijabilna preslikavanja klase C 1 .

De…nicija
Primjer
Pokaµzite da je funkcija f : R ! R f (x ) = x 3 neprekidna bijekcija, štoviše
homeomor…zam, klase C 1 , ali nije difeomor…zam.

De…nicija
Primjer
Pokaµzite da je funkcija f : R ! R f (x ) = x 3 neprekidna bijekcija, štoviše
homeomor…zam, klase C 1 , ali nije difeomor…zam.
Propozicija
Ako je f : Ω ! Ω0 , Ω Rn , Ω Rm , difeomor…zam onda je n = m.

Teorem (Teorem o inverznom preslikavanju)
Neka je Ω Rn otvoren skup, f : Ω ! Rn preslikavanje klase C 1 na Ω i
neka je u toµcki P0 2 Ω diferencijal df (P0 ) : Rn ! Rn regularni operator.
Tada postoje okoline U Ω oko P0 i V Rn oko Q0 = f (P0 ) takve da
je f jU : U ! V bijekcija. Inverzno preslikavanje g : (f jU ) 1 : V ! U je
klase C 1 i vrijedi dg (f (P )) = df (P ) 1 , za svaki P 2 U.

Teorem o inverznom preslikavanju govori, dakle, da je uz navedene

uvjete, preslikavanje f lokalni difeomor…zam.


Primjer
Odredite sve toµcke x 2 R oko kojih postoji okolina takva da je suµzenje
funkcije f (x ) = x 3 , odnosno f (x ) = x 3 x na tu okolinu difeomor…zam.


Primjer
Odredite sve toµcke x 2 R oko kojih postoji okolina takva da je suµzenje
funkcije f (x ) = x 3 , odnosno f (x ) = x 3 x na tu okolinu difeomor…zam.
Zadatak
Odredite sve toµcke (x, y ) 2 R2 oko kojih postoji okolina takva da je
suµzenje funkcije f (x, y ) = e 2x +y x 2 y , e 2x +y y 2 na tu okolinu
difeomor…zam.
Primijetimo da Teorem o inverznom preslikavanju zaista ima samo lokalni
karakter. Moguće je naime da je diferencijal preslikavanja f u svakoj toµcki
regularan operator, ali da f nema (globalni) inverz. (Za funkciju jedne
varijable na intervalu to nije moguće, jer je takva funkcija uvijek strogo
monotona.)
Primjer
Preslikavanje f : R2 ! R2 f (x, y ) = (e x cos y , e x sin y ) je klase C ∞ i
e x cos y e x sin y
vrijedi df (x, y ) = x . Budući je jacobijan
e sin y e x cos y
jdf (x, y )j = e 2x , to je operator df (x, y ) regularan u svakoj toµcki (x, y )
pa, po Teorermu o inverznom preslikavanju, f u svakoj toµcki ima "lokalni
inverz". No, budući je f (x, y ) = f (x, y + 2kπ ), f nema globalni inverz.

Oma - PMF - 2017

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Oma - PMF - 2017

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Osnove matematiµcke analize

prof.dr.sc. Nikola Koceić Bilan

Osnove matematiµcke analize

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 1 / 137

1 Topološka i metriµcka struktura normiranog vektorskog prostora Rn .

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 2 / 137

(x1 , ..., xn ) + (y1 , ..., yn ) := (x1 + y1 , ..., xn + yn )

i s vanjskim mnoµzenjem (skraćeno mnoµzenje sa skalarom) zadanim s

λ (x1 , ..., xn ) := (λx1 , ..., λxn )

tvori realni vektorski prostor.

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 4 / 137

Svaki linarani operator A : Rn ! Rm je jednoznaµcno odre†en djelovanjem

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 5 / 137

Broj kx k nazivamo normom vektora x. Ako je kx k = 1 za vektor kaµzemo

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 6 / 137

nazivamo euklidskom normom, a normirani vektorski prostor (Rn , jj jj2 )

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 7 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 8 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 8 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 8 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 9 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 10 / 137

Radi se o tzv. diskretnoj metrici, odnosno, o diskretnom metriµckom

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 11 / 137

Radi se o tzv. diskretnoj metrici, odnosno, o diskretnom metriµckom

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 11 / 137

x = (x1 , ..., xn ) , y = (y1 , ..., yn ).

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 12 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 13 / 137

x = (x 0 , x 00 ), y = (y 0 , y 00 ) 2 X . Pokaµze se da je d metrika na X , tj.

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 14 / 137

x = (x 0 , x 00 ), y = (y 0 , y 00 ) 2 X . Pokaµze se da je d metrika na X , tj.

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 14 / 137

x = (x 0 , x 00 ), y = (y 0 , y 00 ) 2 X . Pokaµze se da je d metrika na X , tj.

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 14 / 137

x = (x 0 , x 00 ), y = (y 0 , y 00 ) 2 X . Pokaµze se da je d metrika na X , tj.

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 14 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 15 / 137

B (x0 , r ) = fx 2 X j d (x0 , x ) < r g X,

nazivamo kuglom polumjera r sa središtem u toµcki x0 .

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 16 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 17 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 17 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 18 / 137

pri µcemu je B (y , r ) kugla u prostoru (Rm , d2 ), B̃ (y , r ) njezino smještenje

diam A = supfd (a, a0 ) j a, a0 2 Ag 0

nazivamo dijametrom skupa A. Za neome†en skup A stavljamo

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 19 / 137

diam A = supfd (a, a0 ) j a, a0 2 Ag 0

nazivamo dijametrom skupa A. Za neome†en skup A stavljamo

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 19 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 20 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 20 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 20 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 21 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 21 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 22 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 22 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 23 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 24 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 24 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 25 / 137

(Osnove matematiµcke analize) 2015./2016. 25 / 137