Bosna i Hercegovina

Federacija Bosne i Hercegovine

Tuzlanski kanton
Općinski sud u Tuzli
Broj: __________________
Tuzla, 28.09.2007. godine

Općinski sud u Tuzli, po sudiji H.A. kao sudiji pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara
P.K., u krivičnom predmetu protiv optuženog R.A., zbog krivičnog djela – oštećenje tuđe
stvari - iz člana 293. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (KZ F BiH), a
po optužnici Kantonalnog tužiteljstva Tuzlanskog kantona broj Kt 1247/07 od 04.07.2007.
godine, nakon održanog glavnog i javnog pretresu dana 28.09.2007. godine u prisustvu
optuženog R.A. i kantonalnog tužitelja T.Z., donio je i istog dana javno objavio

R J E Š E NJ E

Optuženom R.A., sinu N. i K. rođene P., rođenom 26.09.1947. godine u Tuzli,

nastanjen u Tuzli, Ul. G.L. broj 74, po narodnosti Srbin, državljanin Bosne i Hercegovine,
JMBG 2609947180052, pismen, sa završenom srednjom građevinskom školom, penzioner,
oženjen, otac troje punoljetne djece, vojsku služio, vodi se u vojnoj evidenciji Tuzla, bez čina,
nije odlikovan, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, nalazi se na slobodi, na osnovu člana
61. stav 1. i 4. KZ FBiH i člana 356. i 357. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine (ZKP FBiH), i z r i č e s e

Sudska opomena

zbog toga što je:

dana 15.04.2007. godine, oko 13,00 sati u Tuzli, u naselju Grabovica, a nakon što mu
je njegov sedmogodišnji unuk rekao da je njihov susjed Z.Z. galamio na njega zato što se
provlačio ispod ograde, krenuvši svojim vozilom marke Renault C3, registarskih oznaka 678
– J – 212 prema centru grada, zaustavio se ispred kuće oštećenog Z.Z., izašao iz vozila i
počeo dozivati Z.Z. tražeći od njega da izađe da ga pita što je galamio na dijete, pa, kada je
vidio da Z.Z. neće izaći iz svoje kuće, sjeo u svoje vozilo, napravio vozilom manevar na
kolovozu, nakon kojega je, kretanjem unazad, kako bi oštetio vozilo oštećenog Z.Z., zadnjim
branikom svojega vozila udario u lijevu bočnu stranu vozila marke Škoda Fabia, registarskih
oznaka 657 – K – 354, koje je bilo parkirano na bankini ispred kuće, načinivši na taj način
oštećenje na vozilu oštećenog u vidu udubljenja na prednjim lijevim vratima, nakon čega se
svojim vozilom odvezao u pravcu centra grada,

čime je učinio krivično djelo – oštećenje tuđe stvari – iz člana 293. stav 1. KZ FBiH.

1
 Na osnovu člana 202. stav 1. ZKP FBiH, optuženi se obavezuje da naknadi troškove
krivičnog postupka u iznosu od 64,00 KM i da sudu plati paušal u iznosu od 50,00 KM.

O b r a z l o ž e nj e

Kantonalno tužiteljstvo Tuzlanskog kantona optužnicom Kt broj 1247/07 od

04.07.2007. godine stavilo je na teret optuženom R.A. krivično djelo – oštećenje tuđe stvari
-iz člana 293. stav 1. KZ FBiH i predložilo da sud izda kazneni nalog kojim će optuženom
izreći uvjetnu osudu s utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 2 mjeseca, a koja se neće
izvršiti ukoliko optuženi u roku od 1 godine ne učini novo krivično djelo.

Sudija za prethodno saslušanje ovog suda složio se sa zahtjevom za izdavanje

kaznenog naloga, te je dana 10.07.2007. godine potvrdio optužnicu i zakazao saslušanje
optuženog u smislu člana 352. ZKP FBiH.

Na saslušanju, optuženi R.A. je izjavio da nije kriv, pa je sudija za prethodno

saslušanje proslijedio optužnicu na dalji postupak u skladu sa ZKP FBiH.

U svom uvodnom izlaganju na glavnom pretresu, kantonalni tužitelj je izjavio da će

dokazima čije je izvođenje predloženo u optužnici dokazati da je optuženi R.A. učinio
krivično djelo za koje se optužuje, a optuženi R.A. je izjavio da on nije učinio krivično djelo
za koje se tereti iz jednostavnog razloga što u vozilo oštećenog nije namjerno udario nego
zbog nepažnje prilikom okretanja vozilom ispred kuće oštećenog.

U toku dokaznog postupka saslušani su svjedoci Z.Z. i Z.U., te je pročitan zapisnik o

uviđaju PU Tuzla od 15.04.2007. godine, račun ovlaštenog servisa Renault-a, Tuzla, od
17.04.2007. godine i izvod iz kaznene evidencije na ime optuženog R.A.

Cijeneći izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, ovaj sud je

utvrdio činjenično stanje kao u izreci ovog rješenja.

Naime, svjedok – oštećeni je u svom iskazu naveo da je dana 15.04.2007. godine

zaista zagalamio na sedmogodišnjeg unuka optuženog R.A. zato što se provlačio ispod
ograde, da je mali potom plačući otrčao kući a da je nakon otprilike pola sata čuo kako se pred
njegovom kućom zaustavlja vozilo. Potom je čuo optuženog R.A., kojega inače dobro poznaje
jer su susjedi i igraju zajedno šah u čitaonici, da ga poziva ljutitim glasom da izađe da ga pita
što je galamio na dijete, ali da on nije htio izaći upravo zbog toga što nije htio da produbljuje
sukob. Kada je čuo da su se zatvorila vrata vozila i upalio motor, prišao je prozoru i vidio je
kako optuženi svojim vozilom manevriše na kolovozu, da mu nije bilo jasno šta radi, a da je
onda, kada se namjestio, optuženi svojim vozilom krenuo unazad prema njegovom vozilu i
zadnjim branikom udario u prednja lijeva vrata njegovog vozila Škoda Fabia koje je bilo
parkirano na bankini ispred njegove kuće. Odmah je pozvao policiju, najviše zbog toga što se
bojao da će ga neko pitati u šta je udario svojim vozilom. Nakon što je policija otišla, došla je
supruga optuženog i pitala kolika je šteta i rekla da oni hoće da mu naknade štetu. Poslije dva-
tri dana od događaja, kada je popravio auto, a opravka ga je koštala 120,00 KM, supruga
optuženog mu je platila taj iznos. Svjedok je takođe izjavio da bi on volio da se na tome sve
završilo, ali, pošto nije, volio bi da se sve što prije završi i zaboravi pa i to što je on zagalamio
na unuka optuženog.

2
 Sud je u cijelosti prihvatio kao tačan navedeni iskaz ovog svjedoka jer iz njegove
sadržine ne proizilazi ništa što bi ukazivalo na neosnovano terećenje optuženog. Naprotiv, iz
iskaza je vidljiva želja ovog svjedoka da što realnije prikaže događaj i udio svakog od
učesnika u tom događaju, te da se događaj što prije zaboravi.

Osim toga, iskaz ovog svjedoka u skladu je sa ostalim provedenim dokazima. Tako je
svjedok Z.U., čija se kuća nalazi preko puta kuće oštećnog Z.Z. i koji je sa prozora svoje kuće
posmatrao događaj, u svom iskazu događaj prikazao na istovjetan način kao i svjedok –
oštećeni Z.Z. Nadalje, iz zapisnika o uviđaju PU Tuzla od 15.04.2007. godine proizilazi da je
prilikom uviđaja, na bankini ispred kuće oštećenog Z.Z., zatečeno vozilo marke Škoda Fabia,
registarskih oznaka 657 – K – 354, žute boje, vlasništvo oštećenog, te da je na prednjim
lijevim vratima bilo vidljivo svježe oštećenje u vidu udubljenja sa tragovima crne boje. Na
osnovu računa ovlašćenog servisa Renault-a od 17.04.2007. godine, utvrđeno je da je u tom
servisu izvršena opravka navedenog oštećenja na prednjim lijevim vratima vozila oštećenog
Z.Z. i da je ona koštala 120,00 KM.

Imajući u vidu iskaze svjedoka – oštećenog Z.Z. i svjedoka Z.U., iz kojih proizilazi da
je optuženi, nakon što je ponovo sjeo u svoje vozilo i upalio motor, vozilom napravio
manevar na kolovozu tako što se zadnjom stranom svog vozila okrenuo prema lijevoj bočnoj
strani parkiranog vozila oštećenog, a potom, krečući se unazad, zadnjim branikom svog vozila
udario u lijevu bočnu stranu vozila oštećenog, te se nakon toga uputio prema centru grada,
ovaj sud nalazi utvrđenim da je optuženi u konkretnom slučaju postupao s umišljajem, tj. da je
bio svjestan da navedenom radnjom može oštetiti vozilo oštećenog i da je on to i htio. Pri tom
je ovaj sud imao u vidu i okolnost da se sve to događalo nakon što je oštećeni zagalamio na
sedmogodišnjeg unuka optuženog R.A. i nakon što oštećeni, na poziv optuženog, nije htio da
izađe iz svoje kuće da o tome razgovara sa optuženim što je, po ocjeni ovog suda, bio povod
ovakvom postupku optuženog R.A. Iz navedenih razloga ovaj sud nalazi neprihvatljivim
navod optuženog iz uvodnog izlaganja, ponovljen i u završnoj riječi, da je u vozilo oštećenog
udario nepažnjom a ne namjerno.

Budući da je optuženi R.A. zadnjim branikom svoga vozila udario u lijevu bočnu
stranu vozila oštećenog Z.Z., kako bi ga oštetio i tako mu načinio oštećenje u vidu udubljenja
na prednjim lijevim vratima vozila, on je svojim radnjama ostvario obilježja krivičnog djela –
oštećenje tuđe stvari iz člana 293. stav 1. KZ FBiH.

Odlučujući o vrsti krivičnopravne sankcije koju će izreći optuženom R.A., sud je

cijenio sve okolnosti koje su od značaja za izbor krivičnopavne sankcije. Imajući u vidu
životnu dob optuženog, okolnost da dosada nije osuđivan i, posebno, utvrđene okolnosti pod
kojima je djelo učinjeno (prethodno je oštećeni zagalamio na sedmogodišnjeg unuka
optuženog, koji je plačući otrčao kući, a, nakon toga, oštećeni nije izašao iz svoje kuće na
poziv optuženog da razgovaraju o tome), ovaj sud nalazi da je djelo učinjeno pod takvim
olakšavajućim okolnostima koje ga čine osobito lakim, pa je, s obzirom i da je optuženi
naknadio štetu koju je prouzrokovao oštećenom, na osnovu člana 61. stav 1. i 4. KZ FBiH,
optuženom R.A. izrekao sudsku opomenu, nalazeći da u konkretnom slučaju primjena kazne
nije nužna za ostvarenje svrhe krivičnopravnih sankcija i radi krivičnopravne zaštite, te da se
može očekivati da će samo upozorenje dovoljno utjecati na optuženog da ubuduće ne čini
krivična djela.

3
 Na osnovu člana 202. stav 1. ZKP FBiH, optuženi je obavezan da naknadi troškove
krivičnog postupka u iznosu od 64,00 KM, koji se odnose na troškove svjedoka, te da sudu
plati paušal u iznosu od 50,00 KM, koji je određen s obzirom na trajanje postupka i imovno
stanje optuženog.

Zapisničar Sudija

P.K. H.A.

Pouka: protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu u Tuzli, putem
ovog suda, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa rješenja. Žalba se podnosi u dva
primjerka.