1. Obilježja nastavnih umijeća?

O poučavanju umijeća može se govoriti s obzirom na tri središnja obilježja:

 Uključuje svrhovito i na cilj usmjereno ponašanje.

 Razina stručnosti odražava se kroz njihovu preciznost, ležernost i osjetljivost na
kontekst.
 Može ih se poboljšati školovanjem i praksom.

2. Razlika između nastavnika početnika i iskusnih nastavnika?

Razlika između nastavnika – početnika i iskusnih nastavnika je u tome da iskusni nastavnici

raspolažu nizom dobro organiziranih radnji koje mogu fleksibilno primijeniti i uz malo
mentalnog napora prilagoditi situaciji.Iskusni nastavnici mogu pribjeći sklopu postupaka i
između njih odabrati najprimjerenije određenoj situaciji. I zaista, razlog zašto je početnicima
tako teško prvih godina rada je taj što nastavnik – početnik mora tek steći znanje o tome šta i
kako učiniti u određenoj sitaciji.

3. Tri važna elementa nastavnih umijeća?

Razlikujemo tri važna elementa nastavnih umijeća:

 Znanje – nastavnikovo znanje o predmetu, učenicima, kurikulumu, nastavnim

metodama, utjecaju drugih čimbenika na poučavanje i učenje te znanje o vlastitim
nastavnim umijećima.
 Odlučivanje – razmišljanje i odlučivanje prije, za vrijeme i poslije nastave o tome kako
najlakše postići predviđene pedagoške rezultate.
 Radnje – ponašanje nastavnika sa svrhom poticanja učenja učenika.

Najvažnije obilježje nastavnih umijeća je to da su to sračunate i ciljane aktivnosti kojima je

svrha uglavnom riješiti određeni problem.

4. Djelotvorni nastavnik?
Nastavnici koje se smatra djelotvornima u poučavanju iskazuju slijedeće kvalitete:

Kreiraju sređeno i privlačno okruženje za učenje.

Usredotočuju se na poučavanje i učenje tako da maksimalno povećaju vrijeme učenja
i zadržavaju akademski ton.
Poučavaju dobro organizirane i ustrojene nastavne jedinice s jasno naznačenom
svrhom.
Imaju visoka očekivanja i postavljaju pred učenike intelektualne izazove,
Prate napredak i daju brze korektivne povratne inromacije
Uspostavljaju jasnu i pravednu i poštenu disciplinu
5. Planiranje nastavnog sata – 4 elementa?

4 najvažnija elementa u planiranju nastave:

o Odluka o pedagoškim ciljevima koje se želi postići na pojedinom nastavnom satu.

o Izbor i pismena priprema za nastavni sat, koji uključuje odluku o tipu i prirodi
aktivnosti (npr. izlaganje, rad u skupinama, čitanje), redoslijed i predviđeno vrijeme
za svaku od tih aktivnosti te predviđeno gradivo i materijal.
o Priprema svih predviđenih nastavnih sredstava i pomagala, uključujući nastavne
materijale, provjeru jesu li uređaju nartučeni, isporučeni i ispravni, izgled razreda te,
ponekad, čak i generalnu probu (kad je riječ o eksperimentu ili prikazu).
o Odluka o tome kako pratiti i ocjenjivati učenički napredak i postignuća tokom i nakon
nastavnog sata da bi se prosudilo jesu li učenici naučili planirano.

6. Primjer otvorenog i zatvorenog pitanja za odsijek koji studirate?

„Otvorena“ pitanja – mogu imati nekoliko tačnih odgovora.

„Zatvorena“ pitanja – imaju samo jedan ispravan odgovor.

„Pitanja višeg reda“ – uključuju logičko razmišljanje, raščlambu i prosudbu.

„Pitanja nižeg reda“ – obuhvataju prisjećanje ili nabrajanje.

7. Objasnite diferencijaciju kroz aktivnost učenja?

Diferencijacija uključuje prilagodbu načina na koji se aktivnosti određuju i ocjenjuju kako bi

se izašlo u susret raznim sposobnostima u sklopu istog razreda.

 Diferencijacija kroz aktivnosti, pri čemu učenici savladavaju iste sadržaje, ali na
različitim razinama.
 Diferencijacija kroz rezultete, pri čemu se odredi ista opća aktivnost, ali dovoljno
fleksibilna pa učenici mogu raditi na vlastitoj razini.
 Diferencijacija kroz aktivnost učenja, pri čemu se pred učenike postavlja isti zadatak i
na istoj razini, ali na drugačiji način.
 Diferencijacija kroz tempo, pri čemu učenici mogu savladavati isti sadržaj na istoj
razini, ali različitim tempom.
 Diferencijacija kroz dijalog, pri čemu nastavnik s pojedinim učenicima raspravlja o
aktivnostima kako bi ih prilagodio njihovim potrebama.
8. Metoda skele?

Jedan od najvažnijih aspekata stručnog mentorstva je metoda skela (scaffolding).

Pojam sekla znači da stručno mentorstvo može uključivati pomoć učenicima u nekoj
aktivnosti tako da im se skrene pozornost na najvažnije elemente nužne za primjenu i jačanje
postojećeg razumijevanja i time omogući da uspješno privedu aktivnost kraju.

9. Rad u skupinama?

U osmišljavanju rada u skupinama potrene su mnoge odluke o načinu njegove organizacije,

važno je:

1) Pitanje veličine skupine i načina oblikovanja skupina – ako ste predvidjeli neku
aktivnost za skupine od po četiri učenika, mroate razmisliti o tome kako učenike
podijeliti i šta učiniti budete li imali jednog prekobrojnog učenika ili čak jednog ili dva
učenika koje niko ne želi u skupini.
2) Pitanje prirode zadatka – je li jasno u čemu se zadatak sastoji, ko će šta raditi i kako i
koji će biti krajnji ishod. Korisno je napisati zadatak na tablu ili na papirić zajedno sa
uputama koju se podijeli svim učenicima ili skupinama.
3) Vaša uloga posmatrača – brižljiv nadzor je poželjan, naročito kad se provjerava jesu li
svi učenici razumjeli zadatak. No vaša nazočnost može zakočiti razrednu raspravu pa
provedite malo vremena sa svakom skupinom kako biste provjerili je li sve u redu, ali
nemojte dugo sjediti s njima.
4) Upute o vremenu koje stoji učenicima na raspolaganju – preporučljivo je reći koliko
vremena svaka skupina ima za neku aktivnost, ali i koliko bi vremena trebali potrošiti
na pojedine faze.
5) Potreba da se učenicima pomognu razvit sposobnosti za uspješan rad.

10. Obilježje kretanja učenika po učionici?

Neka su obilježja kretanja učenika po učionici, npr. ulatak i izlazak i uzimanje opreme.

Međutim, neke prilike zahtijevaju posebnu pozornost.

- Prva je podjela knjiga na početku ili tokom nastave. Bolje je podijeliti knjige nego da
ih učenici sami uzimaju. Često je bolje zamoliti dva ili tri učenika da podijele knjige
umjesto vas.
- Drugo obilježje je u vezi s kretanjem većih skupina učenika. Takvo je kretanje uvijek
potrebno nadzirati. Pritom se možete pridržavati korisnih i uobičajenih pravila, ali ima
situacija koad je potrebna neuobičajenija ili nova organizacija.
 - Treće su obilježje kretanja učenika vaša očekivanja o tome kad učenici mogu ustati sa
svog mjesta. Važno je znati postupati s učenicima koji ne sjede na mjestima dok se
očekuje da ondje sjede i rade. Tokom takvih aktivnosti očekuje se da učenici ostanu u
svojim klupama dok im se eizričito ne odobri da mogu ustati. Valja paziti da u
određenom trenutku samo nekoliko učenika ne sjedi na svojim mjestima.

11. Mjere kojima se može preduhitriti neposluh učenika?

Umješnim poučavanjem može se uveliko smanjiti čestota učeničkog neposluha, a moguće

incidente može se prebaciti na drugi kolosijek prije nego što prerastu u neposluh.

Postupci kojima se može preduhitriti neposluh

Pomno praćenje učeničkog ponašanja i rada za vrijeme nastave može osigurati da se velik dio
neposluha spriječi u zametku.

 Pogledom preletjeti po razredu. Individualni kontakt dat će više uspjeha od

dovikivanja s udaljenosti. Ovo posljednje je nepotrebno jer ometa druge učenike i
implicira da je učenik neposlušan.
 Kružite. Zapitate li učenike kako im ide često ćete otkriti probleme koje vam u
protivnom učenici ne bi otkrili.
 Gledajte učenike u oči.
 Poimenice ispitujte. Rasporedite li pitanja ravnomjerno na učenike to će osigurati da
učenici prate po satu.
 Iskoristite blizinu. Krenete li prema dvojici učenika koji razgovaraju, time im možete
pokazati da ste to primijetili a da ne prekidate nastavu.
 Pružite pomoć.
 Mijenjajte aktivnosti ili brzinu rada.
 Uočite neposluh. Važno je pokazati učeniku da ste primijetili da je neposlušan.
Dovoljan će biti pogled, strogi izraz lica ili stanka u izlaganju da pokažete vaše
nezadovoljstvo, a nastavu ćete prekinuti samo na trenutak.
 Uočite neuljudnost. Ako se učenik ne ponaša uljudno prema vama, pogledajte ga
iznenađeno ili strogo kako biste mu pokazali da niste zadovoljni. Nedostatak
uljudnosti ili poštovanja treba iskorijeniti, jer na tome učenici temelje svoje mišljenje
o standardu ponašanja koji očekujete.
 Premještajte učenike. Raspored sjedenja je povlastica, a ne učeničko pravo, i ako
smatrate da je poželjan bolji raspored, premještaj može pomoći.
12. Nedostaci kazne?

Najvažnije obilježje kazne koje se mora imati na umu je da će ona imati najveći učinak ako se
koristi kao formalna i teška sankcija u slučaju ozbiljnih oblika neposluha kad drugi postupci
ne uspiju.

Najveći nedostaci:
 one su neprimjeren model ljudskih odnosa
 potiču zabrinutost i zlovolju
 imaju kratkotrajan učinak „početnog šoka“
 potiču učenike da osmisle načine kojima će ih izbjeći
 ne potiču dobro ponašanje nego služe za gušenje neposluha
 ne rješavaju uzrok neposluha
 usmjeravaju pozornost na neposluh.

12. Uzroci učeničkog neposluha

 Dosada.
 dugotrajni umni napor.
 Nemogućnost da se izvrši aktivnost.
 Druželjubljivost. Učenici u školama žive složenim društvenim životom – sklapaju
prijateljstva, izbijaju sukobi, stvaraju se zajednički interesi. Aspekti tih društvenih
odnosa između učenika često će se preliti u nastavu.
 Niska školska samosvijest. Nekim učenicima nedostaje samopouzdanja kao učenicima
i mogu potpuno odustati od školskih očekivanja koja su dio pozitivnog razrednog
ugođaja.
 Emocionalni problemi.
 Negativan odnos. Pojedini učenici možda jednostavno ne cijene dobar uspjeh u školi,
pa kad im je rad predosadan ili pretežak, oni se isključe.
 Nedostatak negativnih posljedica.

13. Najčešće svrhe ocjenjivanja?

Ocjenivanje je svaka aktivnost kojom se prosuđuje učenikov uspjeh. Pedagoški rezultati koje
škole postavljaju kao cilj su kako pomoći učenicima steći znanje, razumijevanje, sposobnosti i
stajališta. Ocjenjivanje se odnosi na tehnike kojima možete pratiti učenikov napredak prema
određenim obrazovnim rezultatima. Prvo i najvažnije pitanje s kojim se susreće u
ocjenjivanju učeničkog napretka je kakva je svrha pcjenjivanja.
Svrhe:
 Osigurati nastavnicima povratne informacije o učeničkom napretku.
 Učenicima osigurati pedagoške povratne informacije.
 Motivirati učenike.
 Osigurati evidenciju napretka.
 Poslužiti kao izraz sadašnjih postignuća.
 Ocijeniti učeničku spremnost za buduće učenje.
Dio problema s kojim se suočavaju nastavnici je potreba da se istodobno zadovolje različite
svrhe i namjene ocjenjivanja i da se nepoželjne nuspojave izbjegnu ili ograniče na najmanju
moguću mjeru.

14. Opasnosti ocjenjivanja

Tri su najveće opasnosti:

1. Opasnost da se učenici koji iz povratnih informacija o svojem napretku zaključe da

zaostaju za svojim kolegama ili za nekim standardom postignuća koji im nešto znači,
što ih može obeshrabriti i uzrujati.
2. Opasnost da postupci za ocjenjivanje učeničkog napretka mogu oduzeti previše
vremena i biti prebirokratski za učenike i nastavnike, pa im oduzati vrijeme i energiju
koju bi bilo bolje utrošiti na druge aktivnosti.
3. Oasnost da nastavnici i učenici mogu odveć pozornosti obratiti dobrim učenicima

15. Vrste ocjenjivanja

 Formativno ocjenjivanje. Ocjenjivanje kojemu je cilj poboljšati uspješno učenje

učenika. To se može postići tako da se učenicima pomogne povratnom informacijom
ili da nastavnici dobiju povratne obavijesti koje će im omogućiti da ubuduće
djelotvornije zadovolje učenikove pedagoške potrebe. Usmjereno je na pronalaženje
pogrešaka, poteškoća ili manjkavosti u učeničkom radu i pruža savjete i podatke kako
bi se rad u budućnosti poboljšao.
 Sumativno ocjenjivanje.Ocjenjivanje koje određuje standard postignuća dostignut u
određenom trenutku, a najčešće se vrši na svršetku obrazovnog razdoblja. Ocjene iz
školskih svjedodžbi ili rezultati ispita.
 Normativno ocjenjivanje. Učenikov se uspjeh mjeri u usporedbi s uspjehom drugih
učenika. Ako se ocjenom odličan označava razina znanja koju postiže najboljih 10%
učenika, to bi značilo da najboljih 10% će uvijek dobiti ocjenu odličan.
 Ocjenivanje na temelju mjerila. Učenikov se uspjeh ocjenjuje na temelju toga je li
zadovoljen određeni opis postignuća. Svi će učenici koji su zadovoljili to mjerilo biti
ocijenjeni pripadajućom ocjenom bez obzira na uspjeh drugih učenika. Stupnjevani
testovi u glazbi, živim jezicima i matematici.
 Dijagnostičko ocjenjivanje. Preklapa se s formativnim ocjenjivanjem, ali precizno
određuje poteškoće u učenju i probleme. Određenim testovima mogu se odrediti
pojedine potrebe i povezati s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.
 Interno ocjenjivanje. Ocjenivačke aktivnosti koje je osmislio i proveo nastavnik i koje
često upotrebljavaju kao dio njeogva nastavnog rada.
 Eksterno ocjenjivanje. Ocjenjivačke aktivnosti koje su osmislili ispitivači izvan škole,
iako ih često izvode razredni nastavnici, ali ih vanjski ocjenjivači provjeravaju na
temelju nasumičnih uzoraka.
 Neformalno ocjenjivanje. Utemeljeno na praćenju rada u razredu.
 Formalno ocjenjivanje. Ocjenjivanje koje se unaprijed najavi. To pruža učenicima
priliku da ponove gradivo i da se pripreme za ocjenjivanje.
  Trajno ocjenjivanje. Završna se ocjena temelji na standardu postignuća u raznim
oblicima ocjenjivanja tijekom duljeg razdoblja.
 Jednokratno ocjenjivanje. Završna se ocjena temelji na standardu postignuća
isključivo na svršetku tečaja ili programa.
 Objektivno ocjenjivanje. Ocjenjivanje i srodne ocjenjivačke aktivnosti s visokim
stupnjem podudarnosti ocjena različitih ocjenjivača. Testovi višestrukog izbora.
 Ocjenjivanje postupka. Ocjenjivanje aktivnosti u hodu, npr. čitanje pjesama naglas ili
osmišljavanje i vođenje pokusa, u kojem ocjenjivanje temelji se na neposrednom
promatranju rada učenika.
 Ocjenjivanje na temelju završnog proizvoda. Ocjenivanje utemeljeno na opipljivom
radu, npr. pismenom sastavu, projektu, crtežu, modelu ili ispitnom materijalu, koji se
predaju sa svrhom da ih se ocijeni.
Tipovi ocjenjivanja najčešće dolaze u kontrastivnim parovima:
 formativni - sumativni
 utemeljeni na normama – utemeljeni na mjerilima
 unutarnji – vanjski
 neslužbeni – službeni
 trajni – jednokratni
 ocjenjivanje postupka – ocjenjivanje završnog proizvoda.
Priroda ocjenjivanja je često takva da obuhvaća mješavinu tih kontrastivnih parova.

Da li biste ucenicima zadavali domace zadace?da,ne.Obrazlozi

Objasnite odbojnost?