UNIVERZITET U TUZLI

Medicinski fakultet
Studij radiološke tehnologije
Politraumu možemo definisati kao ozljedu u kojoj su najmanje dvije
tjelesne regije ozlijeđene, od kojih jedna ozljeda ili kombinacija više
njih ugrožava život.

Pri dolasku na mjesto nezgode postoje određena pravila ponašanja

ekipe HMP koja je zadužena za brigu o bolesniku. Mora se osigurati
mjesto nesreće, osigurati ekipu da ona ne strada od pogibeljne situacije
na terenu koja je primarno unesrećila ozljeđene.

Intervencija ekipe HMP

U situacijama kad ima više ozljeđenih bitno je da:

Manipulacijom s ozljeđenim ne nastanu daljnja oštećenja. Pri tome

se misli da se npr. kod sumnje na ozljedu kičme unesrećeni se ne smije
izvlačiti iz vozila. Na taj način se sprečavaju teže ozljede kičme i kičmene
moždine sa nesagledivim posljedicama. Isto tako, jednostavan zatvoreni
prijelom, možemo pretvoriti u komplikovan, otvoren sa pomakom
koštanih fragmenata.

Potreban je što hitniji transport do mjesta gdje će unesrećeni biti

definitivno zbrinut.

Treba obavijestiti hitnu službu o dolasku teško ozlijeđenih osoba

da im se odmah pruži pomoć.

Na licu mjesta pružiti pomoć i započeti s liječenjem unesrećenih.

Lanac zbrinjavanja politraumatiziranog bolesnika
Primarni, kontrolni i sekundarni ITLS (engl. International Trauma
Life Support) pregledi su ključni za početno zbrinjavanje
ozljeđenika.

Radi brze i sistematične orijentacije o stanju ozlijeđenog Američko

hirurško društvo je dalo preporuku za primarnu, brzu orijentaciju,
kod prvog kontakta sa povrijeđenim. Taj ABCDE- sistem je
prihvaćen od svih ustanova u Americi i Evropi:

• A - airway (stanje dišnog puta)

• B - breathing (disanje)
• C - circulation (stanje cirkulacije)
• D - disability (neurološki status)
• E - exposure (pregled svih dijelova tijela).

Uspješnost zbrinjavanja ovisi o organizovanom timskom radu.

Timski rad kod politraumatskih pacijenata
Redosljed hitnosti kod politrauma

Prvi red hitnosti: spadaju ozljede koje izravno ugrožavaju život.

• opsežne opekotine
• multiple ozljede trbušnih organa
• otvorene ozljede pluća
Drugi red hitnosti: ubrajamo ozljede koje ugrožavaju život.
• zahvati kod ozljeda glave
• zahvati kod ozljeda abdomena
• zahvati kod ozljeda toraksa
• rupture želuca i crijeva
• kompresija kičmene moždine
Treći red hitnosti: ozljede koje ne ugrožavaju život.
• repozicija
• luksacija
• zatvoreni prijelomi
• primarna obrada rane.
Prema kliničkim parametrima politraumu možemo podijeliti u tri
osnovne skupine:

• Anatomske - pokazuju stepen ozljede tijela prema anatomskim

područjima: Abbreviated Injury Score - AIS, Injury Severity Score -
ISS, New Injury Severity Score – NISS.

• Fiziološke - pokazuju stepen ozljede tijela prema fiziološkim

parametrima: Glasgow Coma Score - GCS, Trauma Score - TS,
Trauma Index , Hospital Trauma Index.

• Kombinirane - udružuju podatke ozljeda anatomskih regija s

fiziološkim mjerenjima: Trauma and Injury Severity Score – TRISS.

Najčešće navođena u literaturi i najprimjenjenija je ISS ljestvica

koja se temelji na AIS. AIS rangira težinu svake pojedinačne
ozljede od 1 (blaga) do 6 (maksimalna).
Najčešći uzrok politraume u našoj državi su:
saobraćajni traumatizam (67 %) i padovi s visine (31 %).

 Pojam koji se često koristi u zbrinjavanju politraumatiziranih

pacijenata je “Zlatni sat”. To je vrijeme od nastanka ozljede
do početka bolničkog zbrinjavanja i traje 60 minuta.

 “Platinastih 10 minuta” predstavlja vrijeme koje tim

izvanbolničke hitne službe ima za procjenu, odluku o načinu
zbrinjavanja i odluku o transportu u odgovarajuću
zdravstvenu ustanovu.

 Veliki napredak sa zaštitnom opremom i medicinskom

tehnologijom je povećao stopu preživljavanja politraumatskih
bolesnika.
Hemoperitoneum ili intraabdominalno krvarenje

Uvijek treba misliti na intraabdominalno krvarenje kod

politraume. Izvor krvarenja može biti:
• ruptura slezene
• ruptura jetre
• rjeđe ruptura mezenterijskih krvnih žila.

Ruptura slezene
Morbiditet kod rupture slezene usko je povezan za zakašnjelom
dijagnozom. Često znakovi peritonealnog podražaja (bol,
osjetljivost abdomena, defans) nisu toliko jako izraženi, koliko je
jako krvarenje. Kod politraume je dijagnoza teška jer se
bolesnici nalaze u besvjesnom stanju, i nedostaje lokalna bolna
osjetljivost.
Ruptura jetre

Ruptura jetre može biti mala, koja je zahvatila samo površni dio
jetre uz minimalno krvarenje, pa sve do najtežih zrakastih uz
razdor velikih krvnih žila i žučnih puteva.

Ruptura može krvariti u peritonealnu šupljinu ili u parenhim, te

se stvaraju hematomi različite veličine.

Hematom, obično naknadno perforira u abdomen i izaziva

naknadno abdominalno krvarenje u peritonealnu šupljinu što
dovodi do podražaja peritoneuma.

Kod pacijenata koji idu na hitan hirurški zahvat koriste se

anestetici i anesteziološki lijekovi koji će najbolje pripomoći
uspostavi hemodinamske stabilnosti.
Za liječenje politraumatskih ozljeda početkom 21. stoljeća izrađen je
Krettekov algoritam. Osnovni princip po algoritmu liječenja ove vrste
bolesnika je početak liječenja na mjestu nezgode. Ono traje tokom
transporta, a nastavlja se u bolnici. Kroz sve se vrijeme liječenja mora
poštovati princip istovremenosti dijagnostike i liječenja.
 Kod politraumatiziranih pacijenata se izvodi snimanje po
„protokolu politraume“, što uključuje nativni CT, snimanje od
tjemena do zdjelice (uključujući i zdjelicu), te s kontrastnim
sredstvom u arterijskoj i venskoj fazi.

 Već tokom snimanja uočavaju se evidentna intrakranijska

krvarenja i prijelomi, intratorakalni i intraabdominalni status,
te je moguće planirati daljnje intervencije i postupke
zbrinjavanja još za vrijeme provođenja dijagnostike.

 Ukaže li se potreba za ultrazvučnom dijagnostikom, moguće

ju je napraviti u reanimacijskoj sali.
Izvođenje CT- a kod politraumatizovanih pacijenata
 CT prikaz politraume

1. Višestruki prijelom rebara 2. Fraktura sakroilijačnog zgloba

3. Povreda lumbalne kičme
 CT prikaz politraume (3D rekonstrukcija)

1. Sakralna fraktura 2. Fraktura acetabuluma

3. Pubična fraktura
S pomakom mokraćnog mjehura u desnu stranu zbog oteklina, fraktura i
hematoma.
Nakon obavljene dijagnostike voditelj tima sa članovima
rezimira nađeno stanje kod pacijenta te donosi odluku o:

• hitnom operativnom zahvatu

(tada se pacijent transportuje u hitnu operacionu salu),
• transportu u jedinicu intenzivne njege.
• Ozljede su danas prema svjetskim statistikama vodeći uzrok
smrtnosti i invalidnosti u dobnoj skupini od 1. do 44. godine
života.

• Zbog kompleksnosti ozljede, kao i zbog nedovoljno

objašnjenih odgovora organizma na samu traumu i na
terapijske postupke, liječenje politraumatiziranog bolesnika je
jedno od najzahtjevnijih u kliničkoj medicini. Stoga je
potrebna stalna obnova znanja djelatnika koji sudjeluju u
procesu.

• U cilju poboljšanja kvalitete zbrinjavanja politraumatiziranih

pacijenata rezultate liječenja treba stalno uspoređivati s
prijašnjima, kao i s rezultatima drugih centara, za što je
preduvjet da postoji registar politraumatiziranih bolesnika.