Fakultet strojarstva i računarstva

Mostar

QFD Metoda – Podloge za vježbe

Integrirani razvoj proizvoda

Mostar, 2016.
1. Uvod u QFD (Quality function deployment)
Skraćenica QFD potiče od engleskog naziva Quality Function Deployment (raspoređivanje
funkcije kvalitete) koji je postao široko poznat u SAD-u zahvaljujući Don Clausingu iz tvrtke
Xerox (kasnije na MIT-u) i drugima. U SAD-u je prvi put uvedena 1985. godine. QFD nudi
metodologiju za osiguranje kvalitete kroz svaku fazu procesa razvoja proizvoda. Dakle, to je
metoda za razvijanje kvalitete dizajna s ciljem zadovoljenja zahtjeva kupca, a zatim prevođenje
zahtjeva kupca u ciljeve dizajna koji će se koristiti sve do faze proizvodnje. QFD-om se
osigurava kvaliteta dizajna dok je proizvod još u fazi konstruiranja. Različiti korisnici
primjenjuju QFD na različite načine, ali u svim slučajevima za uspješan rad s QFD potrebno je
temeljito istraživanje potreba kupca. Ovo počinje skupljanjem glasova kupca, završava
potvrdom njihovih potreba. Osnovni cilj QFD je sustavno prenijeti želje kupca sve do razine
detaljnih radnih koraka.
Glavni cilj ovih podloga za vježbe je pomoć u razumijevanju primjene QFD metode. Studenti
su dužni, u definiranim grupama, izraditi zadatak i korektno primijeniti QFD metodu, sukladno
opisanim koracima u ovim podlogama. Kroz ove podloge korišteni su određeni primjeri kako
bi se praktičnije pokazao određeni korak, a na kraju podloga sadržani su i dodatni urađeni
primjeri preuzeti sa weba.
2. KORAK 1 – IDENTIFICIRANJE KUPACA
Cilj u razumijevanju konstrukcijskog problema je prevesti zahtjeve kupca u tehnički opis onoga
što treba konstruirati, ili, 'slušati glas kupca’. Da bi ovo uradili, prvo moramo odrediti tko su
točno kupci, fokusirati se na određenu granu tržišta. U većini situacija pri konstruiranju postoji
više od jednog kupca; za mnogo proizvoda najvažniji kupci su potrošači, ljudi koji će kupiti
proizvod i koji će reći ostalim potrošačima o njegovoj kvaliteti (ili lošoj kvaliteti). Neki proizvodi
(svemirska letjelica ili glava naftne bušilice) nisu potrošački proizvodi ali imaju široku
potrošačku bazu, na primjer menadžment konstruktora, proizvodno osoblje, osoblje u prodaji,
osoblje u održavanju se također moraju uzimati u obzir kao potrošači. Uz to, standardne
organizacije trebaju se promatrati kao potrošači, pošto i oni mogu postaviti zahtjeve za
proizvod. Za mnoge proizvode postoji 5 ili više klasa kupaca čiji se glasovi trebaju čuti. Tek u
1980-im se počelo uvažavati ljude uključeni u proizvodnju i montažu kao kupce. Njihovo
uključenje pomaže u implementaciji integriranog razvoja proizvoda.

Primjer:
Razvoj bicikla
- Vozači bicikla (glavni potrošači, oni su općenito i kupci i korisnici)
- Sljedeći kupci koji bi se razmatrali su osoblje u prodaji bicikla i majstori (često isti ljudi) Ovi
ljudi trebaju biti oduševljeni da bi prodavali proizvod, odgovarati na pitanja o njemu i
popravljati ga.
- Osoblje u proizvodnji, sklapanju i otpremanju su također potrošači koji se ne smiju
zanemariti (unutar kompanije)
Primjer:
Primjena QFD metode pri redizajnu mehaničke vage u elektronsku (digitalnu):
Tko su oni?
- Fitness treneri za rad, sportaši – disciplina
- Obični ljudi za svakodnevnu kontrolu težine
- Prodavač
- Osoblje za sklapanje i rasklapanje proizvoda
Primjer:
Odvijač
- Profesionalac (stalna upotreba)
- Kućni majstor (povremeno korištenje)
- Trgovac
3. KORAK 2 – ODREĐIVANJE ZAHTJEVA KUPACA
Jednom kad je kupac identificiran, sljedeći cilj QFD metode je odrediti što će se konstruirati.
Tj., što je to što kupac želi?
- Kupci žele proizvod koji radi kako treba, dugo traje, lako se sklapa, izgleda privlačno,
uključuje zadnju tehnologiju i ima mnogo detalja.
- Kupac iz proizvodnje želi proizvod koji se lako proizvodi (proizvodnja i sklapanje), koristi
pristupačne sirovine (ljudske vještine, opremu i materijale), koristi standardne dijelove
i metode, koristi postojeće uređaje i proizvodi minimum otpada i odbačenih dijelova.
- Kupac iz marketinga/prodaje želi proizvod koji zadovoljava zahtjeve potrošača; da se
lako pakira, skladišti i prevozi; da je privlačan; i da je pogodan za prikaz.

Pri promatranju ponašanja kupaca ustanovilo se da se njihove odluke o proizvodima temelje

na atributima koji se mogu razvrstati u osam kategorija:
1. Cijena – Mogu li priuštiti?
Cijena proizvoda je bitan faktor u postizanju konkurentnosti proizvoda na tržištu.
2. Dostupnost – mogu li naći?
Proizvod mora biti dostupan kupcu kad ga on poželi nabaviti.
3. Pakovanje - Da li izgleda privlačno?
Pakovanje proizvoda često ima jako velik utjecaj na izbor kupca.
4. Funkcija – Da li radi ono što želim da radi?
Proizvod svojom funkcijom mora zadovoljiti najvažnije potrebe kupca.
5. Lakoća upotrebe – Da li znam kako se koristi?
Proizvod mora biti jednostavan za upotrebu I rukovanje (eventualno i prethodno sklapanje).
Složeno sklapanje ili nejasno rukovanje može biti faktor koji će odbiti kupca.
6. Trajnost – Da li će trajati?
Trajnost i pouzdanost proizvoda za većinu kupaca ima veliki utjecaj pri izboru.
 7. Troškovi eksploatacije – Koliko košta održavanje tijekom životnog vijeka?
Proizvod koji ima nižu cijenu i koja npr. obuhvaća troškove održavanja je traženiji na tržištu od
onih koji to nemaju.
8. Socijalni standardi – Što drugi misle o njemu?
Najbolji proizvod je onaj koji postane standard.

Primjer:
Razvoj bicikla
Da bi sakupili informacije za BikeE sustav ovjesa, tim je razvio procjenu i distribuirao je nekim
od trenutnih vlasnika BikeE. Primjerak pitanja uključenih u procjenu (anketu) je:
Q1. Koliko milja vozite svoj BikeE tjedno? (zaokruži najbolji izbor)
1. < 5 milja
2. 5-10 milja
3. 10-30 milja
4. > 30 milja

Q2. Po kakvim terenima često vozite? (Zaokruži sve koje primjenjujete)

1. Ravan asfalt
2. Neravan asfalt
3. Šljunak
4. Nabijena prljava staza
5. Šumske staze

Q3. Ako bi vaš BikeE imao stražnji ovjes, po kakvim površinama bi vi vozili? (Zaokružite sve
koje uključujete)
1. Ravan asfalt
2. Neravan asfalt
3. Šljunak
4. Nabijena prljava staza
5. Šumske staze

Q4. Ako bi vaš BikeE imao stražnji ovjes, kako često očekujete da bi ga podešavali ili održavali?
Smatrajte održavanje sličnim provjeri i dodavanju zraka u vaše gume. (Zaokružite najčešći
prihvatljivi vremenski period)
1. Nikad
2. Jednom svaka 3 mjeseca
3. Jednom mjesečno
4. Jednom tjedno
5. Svaka vožnja

Q5. Što je najvažnije za vas? (Rangirajte od 1 do 5)

_____ Izgladiti kvrge na površini staze (npr. neravne površine, poklopci na otvorima)
_____ Apsorbirati udare pri rupama
_____ Malo održavanje
_____ Atraktivan izgled
_____ Lako održavanje

Q6. Koliko ste teški? ___________

Q7. Opišite svoje iskustvo pri korištenju BikeE kad idete u školu ili na posao.
(Napomena: Ovo nije pitanje, ipak navodi kupca da opiše svoje aktivnosti i može dovesti do
mnogo pitanja koja treba 'izbrusiti' na vrijeme, troška i kvalitete).

Primjer:
Odvijač
Q1. Koliko najčešće koristite odvijač? (zaokruži najbolji izbor)
1. Ponekad
2. Učestalo
3. Stalno

Q2. Pri kakvim radovima koristite odvijač?

1. Brže odvijanje vijaka nego ručno
2. Pri radu sa kablovima, raznim limovima
3. Pri radu sa utičnicama, kuhinjskim aparatima i sl.

Q3. Što je najvažnije za vas?

- Udoban oblik držača
- Magnet na vrhu odvijača, radi zadržavanja vijka prije upotrebe
- Dodatak pri zavrtanju u tvrđe materijale

Q4. Predložena poboljšanja.

- Električna izvedba odvijača
- Adekvatna zaštita baterije za rad u nepogodnim uvjetima
3.1 ODREĐIVANJE ZAHTJEVA KUPACA
3.1.1 DEFINIRANJE ZAHTJEVA KUPACA
Pri definiranju zahtjeva kupca potrebno je:
 Osigurati da zahtjevi budu diskriminacijski (tj. međusobno logički konzistentni). Ako
se, na primjer, zahtijeva da automobil ima maksimalnu brzinu od 150 km/h do
220Km/h, ovo će biti slab zahtjev. Ovakav zahtjev ne diskriminira pošto većina
automobila ima maksimalnu brzinu između 150 km/h i 220Km/h.
 Osigurati da su zahtjevi mjerljivi. Idealno, svi zahtjevi bi trebali biti mjerljivi i tome se
pridaje velik značaj pri razvoju kuće kvalitete.
 Osigurati da su zahtjevi ortogonalni. Svaki zahtjev bi trebao identificirati jednu
karakteristiku alternative. Ne bi smjelo doći do preklapanja zahtjeva. Ovo je često teško
postići pošto je nekad teško prepoznati preklapanje.
Jako je važno da tim definira zahtjeve tako da oni opisuju neovisne karakteristike
alternativa.
 Osigurati da su zahtjevi univerzalni. Univerzalni zahtjev jeste onaj koji je važan atribut
za sve pretpostavljene alternative proizvoda. Ako samo neke alternative imaju
karakteristiku koja odgovara zahtjevu, tada on nije univerzalan i tada ili izlaz nije dobro
definiran ili neke od alternativa imaju nekonzistentne karakteristike s izlazom koji je
postavljen.
 Osigurati da su zahtjevi vanjski. Razlika između unutrašnjih i vanjskih zahtjeva najbolje
je opisana sljedećim primjerom. Zahtjev za automobil je da postiže ubrzanje od 0 do
100 km/h za manje od 5s. Karakteristika ubrzanja automobila je diskriminacijska,
mjerljiva i univerzalna. Ako uz ovaj zahtjev konstruktorski tim doda još jedan: motor
mora imati 6 cilindara, tada ovaj zahtjev očigledno nije ortogonalan u odnosu na
karakteristiku ubrzanja. Automobili s 4, 6 ili 8 cilindara mogu dostići traženo ubrzanje.
Dakle, postavljenje broja cilindara kao unutrašnje karakteristike nam ne pomaže
ukoliko ne utječe ili nije potrebno za neke druge zahtjeve.
3.1.2 VRSTE ZAHTJEVA
Tablica prikazuje kontrolni popis glavnih vrsta zahtjeva. Usporedba ove liste s listom zahtjeva
koja se razvija za proizvod može spriječiti nedostatak informacija. Također je korisna pri
definiranju pitanja u anketi i fokus grupama te kao ključ za informaciju koju treba pronaći prije
nego konstruiranje započne.
Tok energije
Tok materijala
Funkcionalni zahtjevi Tok informacija
Radni postupci
Slijed postupaka

Izgled
Ljudski faktori Upravljanje silom i kretanjem
Lakoća upravljanja
Fizički zahtjevi Fizičke karakteristike
Prostorna ograničenja

Pouzdanost Vrijeme između kvarova

Sigurnost (procjena rizika)

Vrijeme
Trošak
Kapital
Pitanja resursa Količina
Oprema
Standardi
Okoliš

Materijali
Proizvodnja/Sklapanje Količina
Kapacitet kompanije

Distribucija (otpremanje)
Održavanje
Mogućnost ispitivanja
Pitanja životnog ciklusa Popravke
Čišćenje
Instalacija
Odlaganje
Primjer:
Razvoj bicikla

ŠTO?

Zahtjevi korisnika
Glatka vožnja na ulicama
Funkcionalni zahtjevi
Ukloniti udare uslijed neravnina

Lako podešavanje za različite

visine
Lako podešavanje za različite Podešavanje
težine
Lako podešavanje tvrdoće vožnje

Neprimjetan utjecaj topline

Neprimjetan utjecaj prljavštine Okoliš

Neprimjetan utjecaj vode

Lijep izgled
Lako za proizvesti
Ostalo
Lako za održavanje

Niža cijena od
konkurencije
Primjer:
Odvijač

ŠTO?

Zahtjevi korisnika
Brzo odvijanje
Funkcionalni zahtjevi
Lako odvijanje

Sigurna upotreba Pouzdanost

Pomoćno napajanje

Izmjenjiva baterija
Ostalo
Lako za proizvesti
Mala težina alata

Niža cijena od Pitanje resursa

konkurencije
4.KORAK 3 – ODREĐIVANJE RELATIVNOG ZNAČAJA ZAHTJEVA
Sljedeći korak u QFD postupku je evaluacija važnosti svakog zahtjeva kupca. Ovo se radi
definiranjem faktora važnosti za svaki zahtjev i njegovim unosom u tablicu. Važnost će dati
predodžbu o tome koliko napora, vremena i novca će trebati investirati za postizanje svakog
zahtjeva. Ovdje se postavljaju dva pitanja:
(1) Kome je zahtjev važan?
(2) Kako je mjerenje važnosti razvijeno za ovu raznoliku grupu zahtjeva?
Pošto je konstrukcija 'dobra' samo ako kupac misli da je dobra, očigledan odgovor na prvo
pitanje je, kupac. Međutim, mi znamo da postoji više od jednog kupca. U slučaju proizvodnog
odjela, zahtjevi i želje radnika koji će koristiti stroj i onih u menadžmentu ne moraju biti iste.
Ovo neslaganje mora biti riješeno na početku procesa konstruiranja, ili bi se zahtjevi mogli
tijekom rada mijenjati. Nekad je najteži posao inženjera odlučiti kome ugoditi.

Najbolji način za predstavljanje važnosti je s brojem koji pokazuje njegovu važnost relativno u
odnosu na druge zahtjeve. Primjerena metoda za ocjenjivanje određivanje relativne važnosti
je metoda fiksnog zbroja. To je ona metoda koja kaže svakom kupcu da imaju 100 bodova da
raspodijele po zahtjevima. Korištenjem fiksnog zbroja od 100 prisiljava se kupca da rangira
neke od zahtjeva nisko ako želi da drugi budu visoko.
Da bi pomogli pri određivanju važnosti, napišite svaki zahtjev na komadiću papira, stavite ih
na zid i pitajte svakog kupca da ih poreda po važnosti. Ako dva ili više zahtjeva izgledaju
jednako važna, treba se uvjeriti da oni ne mjere istu stvar, da su ortogonalni. Jednom kad su
listići poredani, raspodjeljivanje 100 bodova će ići lakše.
Ako postoji više od 30 zahtjeva, određivanje važnosti može biti vrlo teško. Preporučuje se da
se velika grupa zahtjeva razbije u dvije manje grupe, oni koji su najvažniji i oni koji su manje
važni. Za one manje važne, daje se svakom važnost od 1 i koristite metodu fiksnog zbroja za
ostatak. Kad ste gotovi, normalizirajte važnost na ukupno 100 bodova.
Primjer:
Razvoj bicikla

TKO Prodavač
vozači
Ulični

13 14 Funkcionalni Glatka vožnja na ulicama

18 12 zahtjevi Eliminirati udare na neravninama
6 8 Lako podešavanje za različite visine
4 11 Podešavanje Lako podešavanje za različite težine
10 6 Lako podešavanje tvrdoće vožnje
ŠTO

6 4 Bez primjetnih utjecaja topline

4 3 Okoliš Bez primjetnih utjecaja prljavštine
8 2 Bez primjetnih utjecaja vode
15 5 Lako za održavanje
4 15 Ostalo Lijep izgled
1 8 Lako za proizvesti

Primjer:
Odvijač

TKO
upotreba

Prodavač
Profesio
Kućna

nalac

Funkcionalni Brzo odvijanje

zahtjevi Lako odvijanje
Pomoćno napajanje
ŠTO

Izmjenjiva baterija
Ostalo Lako za proizvesti
Mala težina
Pouzdanost Sigurna upotreba
Pitanje resursa Niža cijena od konkurencije
5. KORAK 4 – ODREĐIVANJE I EVALUACIJA KONKURENCIJE (Koliko je
korisnik zadovoljan sad?)
Kvaliteta proizvoda i usluga ocjenjuje se na temelju zadovoljstva korisnika. Cilj je odrediti kako
kupac primjećuje sposobnost konkurencije da zadovolji svaki zahtjev. Cilj proučavanja
postojećih proizvoda je dvostruk: prvo, stvaramo svijest o onome što već postoji (ono 'sada'),
i drugo, otkriva mogućnosti da se poboljša ono što već postoji. U nekim kompanijama ovaj
proces se naziva niveliranje konkurencije (competition benchmarking) i glavni je način
razumijevanja konstrukcijskog problema. Slika daje postupak ocjenjivanja konkurencije.

Slika 0.1 Postupak ocjenjivanja konkurencije

U ovom postupku, svaki konkurentski proizvod mora biti uspoređen sa zahtjevima kupaca
(SADA u odnosu na ŠTO). Ovdje se uzimaju u obzir samo subjektivne usporedbe koje se
temelje na mišljenu kupaca. Za svaki zahtjev kupca, rangira se postojeća konstrukcija na skali
od 1 do 5:
1. proizvod nikako ne zadovoljava zahtjeve
2. proizvod malo zadovoljava zahtjeve
3. proizvod donekle zadovoljava zahtjeve
4. proizvod većinom zadovoljava zahtjeve
5. proizvod ispunjava zahtjeve u potpunosti
Iako ovo nije precizno rangiranje, ono zaista daje indikacije o tome kako konkurenciju
doživljava kupac.
Ovaj korak je veoma važan jer ukazuje na mogućnosti poboljšanja proizvoda. Ako su svi iz
konkurencije ocijenjeni loše na zahtjevima, onda se tu uočava jasna mogućnost. To je posebno
točno ako su kupci rangirali taj zahtjev kao izuzetno važan u koraku 3. Ako netko iz
konkurencije zadovoljava ove zahtjeve u potpunosti, ovaj proizvod se treba dobro proučiti i
iskoristiti dobre ideje iz toga.
Ako se svoj trenutni proizvod uključi u niveliranje, a trebalo bi, i on bude ocijenjen visoko na
nekom važnom zahtjevu, ne smiju se pokvariti karakteristike koje su pomogle pri zadovoljenju
ovog zahtjeva. Uz ovo, u niveliranje se mogu uključiti i planirane vrijednosti novog proizvoda.
Dobra inženjerska praksa je kupiti konkurentski proizvod i proučiti ga. Ovaj korak omogućuje
tvrtkama da postignu i održe svoje mjesto na tržištu. Uz to, praktičari QFD metode lakše
donose strateške odluke s marketinškog i inženjerskog stajališta, zadovoljavajući tako zahtjeve
kupaca i tehničke zahtjeve.

Primjer:
Razvoj bicikla
Da bi odredili kako dobro konkurenti ispunjavaju zahtjeve, konstruktorski tim je koristio set
pitanja da bi ih evaluirao.
Važne stvari za primijetiti su:
1. BikeE CT pruža oskudnu vožnju na ulicama, ali ni konkurencija ne kotira visoko kod
uličnih vozača.
2. BikeE CT, sa svojim polukrutim zadnjim podupiračem???, radi malo na eliminaciji
ispupčenja ali se može nositi s različitim težinama i visinama vozača.
3. Ni mountain bike niti konkurentski polegnuti bicikl ne obavljaju dobar posao
prilagođavanju vozačevoj težini ili visini.
Nijedan nije lagan za podešavanje.
6. KORAK 5 – GENERIRANJE INŽENJERSKIH SPECIFIKACIJA (Kako će
biti ispunjeni zahtjevi korisnika?)
Cilj je ovdje razviti set inženjerskih specifikacija iz zahtjeva kupaca. Ove specifikacije su ponovo
formuliran konstruktorski problem u obliku parametara koji se mogu izmjeriti i imati ciljne
vrijednosti. Bez ovakvih informacija inženjeri ne mogu znati da li će razvijeni sustav zadovoljiti
kupce. Parametri se razvijaju u ovom koraku, a ciljne vrijednosti ovih parametara razvijaju se
u koraku 8.
U ovom koraku razvijaju se parametri koji nam govore KAKO da znamo kad su zahtjevi kupaca
zadovoljeni. Ovi parametri su mjere kupčevih zahtjeva. Neki zahtjevi kupaca su direktno
mjerljivi; ovaj korak se ne odnosi na njih.
Npr. zahtjev da novi uređaj može podići 100kg je jasno mjerljiv. Apstraktni zahtjevi, kao 'lagan
za pričvrstiti', mora biti prerađen da bi bio mjerljiv. Pažnja se usmjerava prema ovim
apstraktnijim zahtjevima.

Počinje se s pronalaženjem što je moguće više inženjerskih parametara koji ukazuju na

dostizanje zahtjeva kupaca.
Na primjer, zahtjev 'lagan za pričvrstiti' može se mjeriti pomoću:
1. broja koraka potrebnih da se to pričvrsti
2. vremena za pričvršćivanje
3. broja dijelova
4. broja korištenih standardnih alata.
Može se primijetiti da je set jedinica povezan sa svakom od ovih mjera – brojanje koraka,
vrijeme, brojanje dijelova i brojanje alata. Ako se za inženjerski parametar ne mogu naći
jedinice, parametar nije mjerljiv i mora biti preformuliran. Svaki inženjerski parametar mora
biti mjerljiv pa tako mora imati i jedinice mjere. Međutim 'vrijeme za pričvrstiti' ne mora biti
stvarna mjera pošto ovisi o vještini i obučenosti kupca. Moraju se ili definirati vještine kupca
ili eliminirati ovaj parametar.
Važna stavka ovdje je da svaki napor mora biti učinjen da se pronađe što je moguće više načina
za mjerenje zahtjeva kupaca. Ako nema mjerljivih inženjerskih parametara za zahtjeve kupaca,
onda zahtjevi kupaca nisu dobro shvaćeni. Moguća rješenja su da se zahtjevi razbiju u finije
neovisne dijelove ili da se preradi korak 2 s posebnom pažnjom na taj specifični zahtjev.
Kad se razvijaju inženjerske specifikacije, pažljivo se treba provjeriti svaki ulazak da se vidi koje
se imenice ili fraze koriste. Svaka imenica se odnosi na objekt koji je dio proizvoda ili njegove
okoline i treba se uzeti u obzir da bi se vidjelo ako su pretpostavljeni neki novi objekti. Na
primjer, ako je jedna specifikacija u sustavu ovjesa bicikla bila 'lagano prilagođavanje sustava
ovjesa različitim težinama vozača', tada se prilagodljivi sustav ovjesa (fraza) pretpostavlja kao
dio rješenja. Ako je konstruktorski tim donio odluku da će biti sustav ovjesa i da će morati biti
prilagodljiv, to je prihvatljivo. Međutim, ako tako nije pretpostavljeno, rješenje proizvoda ima
nepoznata ograničenja. Posvetiti pažnju objektima koji su dio proizvoda je glavna tema u
generiranju koncepta.

Primjer:
Razvoj bicikla
Inženjerske specifikacije za BikeE sustav ovjesa te neke važne točke u vezi s ovim su:
1. Da bi izmjerili 'energiju koja se prenosi na standardnoj stazi', standardna staza i metoda
za mjerenje energije sa staze i one koja se prenosi trebaju se definirati. Upisivanjem
ove specifikacije, tim je ili potvrdio da ima metodu ispitivanja razvijenu ili planira razviti
jednu.
2. Neke specifikacije su subjektivne. Npr. možda je moguće izmjeriti 'izglede', ali bilo bi
lakše koristiti anketu i zabilježiti postotak subjekata kojima je bitan izgled.
3. '# alata koji će se prilagoditi' je napisan dvaput. Prvi put, za težinu i visinu, će imati za
cilj 0 (vidi korak 7). Ovo se može unijeti u obliku dvije različite mjere, ali je zajedno
kombinirano kao cilj. Drugo, za podešavanje tvrdoće vožnje imat ćemo cilj 1.
Mjere efekata na okoliš dane su u obliku krutosti i amortiziranja, dvije primarne mjere za
sustav ovjesa.
7.KORAK 6 – POVEZIVANJE ZAHTJEVA KUPACA S INŽINJERSKIM
SPECIFIKACIJAMA (Kako da izmjerimo što?)
Da bi se upotpunio ovaj korak, popunjava se središnji dio kuće kvalitete. Svaka ćelija ovog
dijela pokazuje u kakvoj je vezi inženjerski parametar sa zahtjevom kupaca. Mnogi parametri
mjere više od jednog zahtjeva kupaca. Jakost ove veze može varirati, s nekim inženjerskim
parametrima koji osiguravaju jake mjere za zahtjeve kupaca i drugim koji nikako ne daju mjere.
Tablica pokazuje vezu koja se izražava preko specifičnih simbola.

Matrica Stupanj Kvantitativan Kvalitativan

odnosa prikaz prikaz
Jak 9 ʘ
Srednje jak 3 ○
Slab 1 ∆
nikakav (prazno) (prazno)
8.KORAK 7 – DEFINIRANJE INŽENJERSKIH META (Koliko je dovoljno
dobro?)
Slijedeći korak u QFD postupku je određivanje ciljne vrijednosti za svaku inženjersku mjeru.
Kako se proizvod razvija, ove ciljne vrijednosti se koriste da bi se procijenile mogućnosti
proizvoda da ispuni zahtjeve kupaca. Ovdje ustvari postoje dvije radnje. Prva je da se odredi
kako konkurencija, ispitano u koraku 4, ispunjava inženjerske specifikacije, i druga je da se
uspostavi cilj za novi proizvod.

U koraku 4 proizvodi konkurencije su se uspoređivali sa zahtjevima kupaca. U ovom koraku

oni će se mjeriti relativno u odnosu na inženjerske specifikacije. Ovo garantira da postoje i
znanje i oprema za evaluaciju svakog novog proizvoda koji se razvija u projektu. Također,
vrijednosti dobivene mjerenjem konkurencije daju temelj za postavljanje ciljeva. Ovo obično
podrazumijeva pribavljanje aktualnih uzoraka konkurentskih proizvoda i njihova mjerenja na
isti način kako će se raditi na proizvodu koji se razvija.
Postavljanje ciljeva rano u procesu konstruiranja je važno; ciljevi postavljeni pri kraju procesa
se lako ispune ali nemaju smisla jer se uvijek slažu s onim što je konstruirano. Međutim,
previše čvrsto postavljanje ciljeva može eliminirati nove ideje. Neke tvrtke prerađuju svoje
ciljeve pri razvijanju koncepta i onda ih formiraju. Njihovi početni ciljevi, postavljeni ovdje,
mogu imati ±30% tolerancije.
Većina tekstova o QFD sugerira postavljanje jedne vrijednosti za cilj. Međutim, jednom kad
proces konstruiranja počne, često nije moguće ispuniti ove egzaktne vrijednosti. Uz to, ako je
postavljen cilj više-je-bolje, npr. 50, postavlja se pitanje je li tada vrijednost od 49
neprihvatljiva? Robusnija metoda za postavljanje ciljeva je postaviti razine na kojima će
potrošači biti oduševljeni i ogorčeni. Zadnji komentar na postavljanje ciljeva je taj da ako je cilj
mnogo drugačiji od vrijednosti postignutih kod konkurencije, to se treba preispitati, naime
treba se provjeriti je li u pitanju neka nova tehnologija, da li su poznati neki novi koncepti, i
slično.
Zadnji komentar na postavljanje ciljeva je taj da ako je cilj mnogo drugačiji od vrijednosti
postignutih kod konkurencije, to se treba preispitati. Specifično, što to vi znate što
konkurencija ne zna? Da li vi imate novu tehnologiju, da li poznajete nove koncepte, ili ste
samo pametniji od konkurencije?

Primjer:
Razvoj bicikla
Za inženjersku specifikaciju 'energija prenesena na stazu', manje-je-bolje zahtjev, BikeE CT
prenosi 95% energije. Ovo ne iznenađuje jer on ima polukruto zadnje oslanjanje. Testirani
mountain bike prenosi 35% i polegnuti koji je izniveliran (benchmarked) prenosi 50%. Na
temelju ovih vrijednosti i intervjua s kupcima, tim je postavio cilj za oduševljenje na 30% i
granicu ogorčenja na 50%. Slična logika korištena je da se postave i ostali ciljevi.
9.KORAK 8 – DEFINIRANJE RELACIJA IZMEĐU INŽENJERSKIH
ZAHTJEVA (Kako „kako“ ovisi jedno u drugom?)
Inženjerske specifikacije mogu biti ovisne jedna o drugoj. Najbolje je shvatiti ove ovisnosti rano
u procesu konstruiranja. Dakle, krov se dodaje da pokaže da dok radite da ispunite jedan
zahtjev, možete imati pozitivan ili negativan utjecaj na druge.
Ako su dvije specifikacije međusobno ovisne, simbol se upisuje u polju. Obično se koriste ovi
simboli:
# - Negativno -1
× - Vrlo negativno -3
● – Vrlo pozitivna 9
○ – Pozitivna 3
Ove relacije se mogu koristiti da bi se razvile analitičke relacije između specifikacija.