UNIVERZITET “DŽEMAL BIJEDIĆ“ U MOSTARU

GRAĐEVINSKI FAKULTET
Master studij/Opšti smjer
Šk.2015/2016
Predmet: Zaštita voda

SEMINARSKI RAD
Tema: Biološko prečišćavanje otpadnih voda

Student: Predmetni profesor:

Letica Armin GM150012 van. prof. dr. Suad Špago
SADRŽAJ:

1. UVOD ............................................................................................................................... 1
2. VRSTE PREČIŠĆAVANJA OTPADNIH VODA ........................................................ 3
3. SEKUNDARNO PREČIŠĆAVANJE (BIOLOŠKO PREČIŠĆAVANJE) .................. 7
3.1. Biološki procesi ......................................................................................................... 8
3.1.1. Aerirani spremnici s aktivnim muljem (bioaeracijski bazeni) .................. 10
3.1.2. Lagune .............................................................................................................. 11
3.1.3. Anaerobni digestor ......................................................................................... 12
3.1.4. Prokapnici (biološki filteri) ............................................................................ 13
3.2. Taloženje i isplivavanje ......................................................................................... 15
3.3. Dezinfekcija ............................................................................................................. 15
LITERATURA ........................................................................................................................ 16
 1. UVOD

Ubrzanim razvojem gradova, industrije (posebno u 19. i 20. st.), te sve većom
potrebom za korištenje i samom upotrebom resursa, dolazi do povećanja zagađenja i
negativnog utjecaja na okoliš. Jedan od posljedica je onečišćenje i zagađenje vode.
Onečišćenje voda je promjena kvaliteta voda koja nastaje unošenjem, ispuštanjem ili
odlaganjem u vode hranjivih i drugih tvari; utjecajem energije ili drugih uzročnika; u
količini kojom se mijenjaju korisna svojstva voda, pogoršava stanje vodenih
ekosustava i ograničuje namjenska uporaba voda .
Mnoga naselja i industrijski pogoni nemaju odgovarajući način prečišćenja otpadnih
vode te se one neprečišćene ispuštaju u okoliš što dovodi do zagađenja i mnogih
negativnih utjecaja.
Posljedice takvih postupaka su vidljive u ekološkom uticaju na područje,
zdravstvenim problemima ljudi, uticajem na turizam i dr.
Iako se potiče redukcija korištenja izvora onečišćenja, prečišćavanje otpadnih voda
hemijskim, biološkim i fizikalnim procesima i dalje ostaje izrazito bitno u smanjenju
potencijalnog utjecaja ispuštenih otpadnih voda te u nastajanju korisnih proizvoda,
poput ponovno iskoristive vode, nutrijenata i biokrutina.

Otpadne vode se mogu podijeliti u nekoliko kategorija ovisno o mjestu nastaka,

odnosno načinu nastanka. Posljedica je razlika u količini i vrsti tvari koje se u njima
mogu naći.

U otpadne vode se ubrajaju kućanske, industrijske, poljoprivredne i oborinske

otpadne vode.

 Kućanske ili komunalne otpadne vode obuhvaćaju sve otpadne vode nastale
u kućanskim objektima, hotelima, trgovačkim centrima, mjestima uslužnih
djelatnosti te drugim mjestima gdje ljudi privremeno ili dugotrajno borave.
One se sastoje od ljudskih ekskremenata poput fekalija i urina, vode korištene
za njihovo ispuštanje, te otpadnih voda dobivenih kupanjem, pranjem,
pripremanjem hrane i čišćenjem

1
  Industrijske otpadne vode obuhvataju otpadne vode nastale tokom
proizvodnje i u procesu rada različitih industrijskih postrojenja. Ovisno o tipu
postrojenja, mogu sadržavati tvari koje su jako štetne i opasne za okoliš (npr.
nuklearne elektrane), koje priroda ne može samostalno razgraditi i/ili tvari koje
na određeni negativni način utiču na kanalizacijske sisteme i uređaje za
prečišćavanje. Voda se u radu postrojenja može koristiti jednokratno, dok se
kod nekih pogona reciklira i ponovno koristi

 Poljoprivredne otpadne vode su otpadne vode nastale ispiranjem s

poljoprivrednih zemljišta, i sadrže otopljene nitrate, sulfate, pesticide, gnojiva
i druge tvari koje se koriste u poljoprivredi te nestručnim kanaliziranjem
otpadnih voda s farmi

 Oborinske otpadne vode su onečišćene vode nastale prolaskom oborina kroz

atmosferu i njihovim doticajem s površinom pri čemu dolazi do otapanja
prisutnih tvari. Većina oborina otapa u atmosferi one elemente koje su na tom
području i ispušteni, dok neke donosi vjetar te tako nastaju primjerice crvene
kiše. Kao posljedica sve većeg zagađenja atmosfere i zagađenih površina preko
kojih voda teče, oborinske otpadne vode postaju sve veći uzrok onečišćenja
prirodnih voda

Konstituenti prisutni u otpadnim vodama su: mikroorganizmi (patogene bakterije,

virusi), biorazgradivi organski materijal, drugi organski materijali (detergenti,
pesticidi, masti, ulja, boje), nutrijenti (dušik, fosfor i amonijak), metali (živa, olovo,
bakar itd.), druge anorganske tvari (kiseline), tvari koje utječu na temperaturu,
neugodan miris i okus te radioaktivne tvari.
Granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u otpadnim vodama date su u
zakonskim regulativama država i mjesta gdje se one obrađuju i ispuštaju. Zbog
velikog broja konstituenata, najčešće se koristi nekoliko parametra za karakterizaciju
otpadnih voda te određivanja stepena prečišćenja, a to su: BPK (biološka potrošnja
kisika), KPK (kemijska potrošnja kisika), količina suspendirani tvari, dušika, fosfora,
metala i patogena.
Glavna svrha prečišćavanja voda je uklanjanje onečišćivača koji mogu naštetiti
okolišu. Postupci prečišćenja se mogu podijeliti na konvencionalne metode
prečišćenja i nekonvencionalne metode prečišćenja otpadnih voda – biljni uređaji.

2
 2. VRSTE PREČIŠĆAVANJA OTPADNIH VODA

Kada su nam poznate karakteristike otpadnih voda i karakteristike prijemnika,

namjena prijemnika i njegova sposobnost samoprečišćavanja, moguće je utvrditi
potreban stepen prečišćavanja otpadne vode.
Teoretski je moguće pokazatelje BPK sniziti do svake razine (apsolutno prečišćavanje
nije ekonomski opravdano), ali se u praksi prečišćavanje provodi do stepena do kojeg
je moguće opteretiti prijemnik, a da ne dođe do pogoršanja njegove kvalitete.
Proračun potrebnog stepena prečišćavanja otpadnih voda određuje se prema ranije
spomenutim pokazateljima, kao što su količina suspendiranih tvari, dopuštene
vrijednosti BPK, bakteriološkom stanju, temperature vode i drugim štetnim tvarima.

Prečišćavanje otpadnih voda provodi se primjenom fizikalnih, hemijskih, fizikalno-

hemijskih te bioloških postupaka i procesa.
Prema stepenu prečišćavanja, s obzirom na primijenjene postupke i procese koji se
provode na uređaju za prečišćavanje otpadne vode razlikujemo:

 prethodno ili preliminarno prečišćavanje

 prvi stepen prečišćavanja (primarno prečišćavanje)
 drugi stepen prečišćavanja (sekundarno prečišćavanje)
 treći stepen prečišćavanja (tercijarno prečišćavanje)

Prema Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda prethodni

pojmovi definirani su kao:

 Prethodno prečišćavanje je predobrada otpadnih voda (tehnoloških,

rashladnih,procjednih i oborinskih onečišćenih voda i ostalih otpadnih voda) u
skladu sa zahtjevima za ispuštanje otpadnih voda u sistem javne odvodnje

3
 Prvi stepen prečišćavanja je obrada komunalnih otpadnih voda fizikalnim i/ili
hemijskim postupkom koji obuhvaća taloženje suspendiranih tvari ili druge
postupke u kojima se BPK ulaznih otpadnih voda smanjuje za najmanje 20%
prije ispuštanja, a ukupne suspendirane tvari ulaznih otpadnih voda za
najmanje 50%

 Drugi stepen prečišćavanja je obrada komunalnih otpadnih voda postupkom

koji općenito obuhvaća biološku obradu sa sekundarnim taloženjem i/ili druge
postupke kojima se postižu određeni zahtjevi

 Treći stepen prečišćavanja je stroža obrada komunalnih otpadnih voda

postupkom kojim se uz drugi stepen prečišćavanja postižu određeni zahtjevi
za i/ili fosfor i/ili mikrobiološke pokazatelje i/ili druge onečišćujuće tvari u cilju
zaštite osjetljivih područja, odnosno postizanja ciljeva kakvoće voda
prijemnika

Slika 1. Proces prečišćavanja otpadnih voda

4
Pri tome je propisano da se komunalne otpadne vode prečišćavaju na uređajima s
najmanje drugim stepenom prečišćavanja.
Jedino u slučaju kada uspostava sistema javne odvodnje s prečišćavanjem komunalnih
otpadnih voda nije ekonomki opravdana u odnosu na učinke zaštite vodnog okoliša,
koriste se pojedinačni sustavi ili drugo odgovarajuće prečišćavanje kojim se postiže
ista razina zaštite vodnog okoliša.
Drugim riječima, odgovarajuće prečišćavanje označava primjenu bilo kojeg postupka
prečišćavanja komunalnih otpadnih voda, uključivo i nižu razinu prečišćavanja
otpadnih voda od prvog stepena prečišćavanja, uz minimalnu primjenu postupaka
kojima se iz otpadne vode uklanjaju krupne raspršene i plutajuće tvari, uključujući
ulja i/ili masnoće, i/ili načinom ispuštanja, uključujući i podmorske ispuste, koja
omogućava da prijemnik zadovoljava odgovarajuće ciljeve kvaliteta voda.
Ispuštanje otpadnih voda u podzemne vode iznimno je dopušteno samo neizravno, i
to u slučajevima kada je prijemnik tih voda toliko udaljen od mjesta ispuštenja da bi
odvođenje pročišćenih otpadnih voda prouzrokovalo velike materijalne troškove u
odnosu na ciljeve zaštite podzemnih voda te ako se dokaže da ispuštanje pročišćenih
otpadnih voda u podzemne vode nema negativnog utjecaja na stanje podzemnih voda
i vodnog okoliša.
Prečišćavanje otpadnih voda koje se temelji na postupcima koji se primjenjuju do
uključivo drugog stepena prečišćavanja obično se naziva konvencionalno
prečišćavanje, dok se postupci koji se primjenjuju kod trećeg stepena prečišćavanja
nazivaju i napredna tehnologija.

5
Slika 2. Opšta šema procesa prečišćavanja otpadnih voda

6
 3. SEKUNDARNO PREČIŠĆAVANJE (BIOLOŠKO PREČIŠĆAVANJE)

Nakon prvog stepena prečišćavanja provodi se drugi stepen prečišćavanja. Drugi

stepen prečišćavanja se često naziva i biološko prečišćavanje, a primarni cilj mu je
smanjenje količine otopljenih i suspendiranih organskih tvari. Komunalne otpadne
vode su biološki razgradive vode, zbog čega se uglavnom prečišćavaju na biološkim
uređajima kao tradicionalnom i najprihvatljivijem postupku prečišćavanja
komunalnih otpadnih voda.
Ti biološki postupci nerijetko su nadopunjeni fizikalno – hemijskim postupcima.
Osnovni proces drugog stepena prečišćavanja otpadne vode je biološka oksidacija
organske tvari prisutne u vodi.
Učinkovitost drugog stepena prečišćavanja otpadne vode se kreće između 70 - 95 % u
odnosu na BPK5 i 80 – 90 % u odnosu na raspršene tvari.

Generalno, drugi stepen prečišćavanja obuhvaća:

 biološke procese (npr. u aeriranim spremnicima s aktivnim muljem,

lagunama, prokapnicima, okretnim biološkim nosačima, anaerobnim
digestorima),

 taloženje (u naknadnim ili sekundarnim taložnicima, NT) i isplivavanje,

 dezinfekciju

Drugim stepenom prečišćavanja najčešće su obuhvaćene prva i druga grupa

postupaka, dok se dezinfekcija primjenjuje samo u posebnim slučajevima kada se želi
smanjiti broj patogenih mikroorganizama.

7
 3.1. Biološki procesi

Biološki procesi se primarno primjenjuju za prečišćavanje kućanskih otpadnih voda

i industrijskih otpadnih voda s pretežnim udjelom organske (biološki razgradive)
tvari i sa sadržajem opasnih tvari ispod kritičnih koncentracija.
Prečišćavanje biološkim procesima temelji se na aktivnosti mikroorganizma koji
razgrađuju mrtvu organsku tvar upotrebljavajući je kao hranu za ugradnju novih
stanica (umnožavanje). Primjenjuju se ondje gdje su onečišćenja biološki razgradiva i
ne sadrže otrovne tvari u kritičnim količinama.
Biološkim procesima se iz otpadnih voda uklanja organski ugljik te smanjuju fosforni
i dušikovi spojevi te se, stabilizira mulj otpadnih voda.
Mikroorganizmi koji obavljaju razgradnju mogu se prema potrebi za kisikom
podijeliti na:

 Aerobne mikroorganizme, kojima je kisik otopljen u vodi prijeko

potreban za život
 Anaerobne mikroorganizme koji žive bez kisika otopljenog u vodi
 Fakultativne mikroorganizme koji mogu živjeti uz kisik otopljen u vodi
ali i bez njega

Pri pročišćavanju otpadnih voda najčešće se koriste aerobni procesi.

Mikroorganizmi u biološkom reaktoru se mogu nalaziti kao suspendirani (raspršeni)
u tekućini (aktivni mulj) ili pričvršćeni na podlogu u obliku biološke opne. S obzirom
na količinu kisika razlikuju se sljedeći procesi:

 aerobna izgradnja i razgradnja stanica

 anaerobno kiselo vrenje i metanska razgradnja stanica
 bakteriološka oksidacija i redukcija (nitrifikacija i denitrifikacija)

Također, proces se može još podijeliti prema količini organske tvari koja dolazi u
biološki reaktor. Niskoopterećeni biološki postupak podrazumijeva malu količinu
mikroorganizama. Vrijeme zadržavanja otpadnih voda je duže, a obim biološkog
reaktora veći.

8
Učinak prečišćavanja prema BPK5 je veći od 90%, a primjer niskoopterećenog
postupka je aerirana laguna. U slučaju kad postoji velika masa mikroorganizama
govorimo o visokoopterećenom biološkom postupku.
Uređaj se optereti s većom količinom organske tvari , a vrijeme zadržavanja u
biološkom reaktoru je kratko, obujam potreban za prozračivanje je manji, a količina
kisika za oksidaciju je velika. Učinak prečišćavanja prema pokazatelju BPK5 je u
granicama od 70 do 90 %.
Neki od primjera viskoopterećenih postupaka su prokapnik, proces s aktivnim
muljem i rotacijski biološki nosači.

Uz uvjete u staništu, biološki procesi su vrlo osjetljivi i na sastav otpadnih voda,

prvenstveno na količinu hranjivih tvari (umnožavanje mikroorganizama u otpadnim
vodama razmjerno je koncentraciji hranjivih tvari), količinu otopljenog kisika,
temperaturu (povećanjem temperature ubrzavaju se biološki procesi), koncentraciju
vodikovih H+ iona (za većinu procesa optimalno je područje vrijednosti pH između
6.5 i 8.5) i koncentraciju otrovnih tvari (koje ili usporavaju biološke procese ili mogu
uništiti mikroorganizme).
S obzirom na način održavanja mikroorganizama na uređajima s biološkim procesima
prečišćavanja otpadnih voda, u praksi se najčešće primjenjuju objekti čija je
sistematizacija prikazana u tabeli 1.

Tabela 1. Objekti za odvijanje bioloških procesa prema načinu održavanja

mikroorganizama

9
 3.1.1. Aerirani spremnici s aktivnim muljem (bioaeracijski bazeni)

Aerirani spremnici s aktivnim muljem su zapravo bazeni s otpadnom vodom u koju

se upuhuje zrak ili kisik uz istodobno miješanje kako bi se ubrzao dodir pahuljica
hranjivih tvari i mikroorganizama.
Kod ovog biološkog procesa izgradnja i razgradnja stanice odvijaju se istovremeno, u
okviru dva nerazdvojna objekta: bioaeracijskom bazenu i naknadnom taložniku.
Mješavina otpadne vode i aktivnog mulja iz bioaeracijskog bazena otiče u taložnik
radi gravitacijskog izdvajanja biomase aktivnog mulja. Iz sekundarnog taložnika
pročišćena voda odlazi prema daljnjem tretmanu ili prijemniku.
Istaložene pahuljice mulja neprekidno se vraćaju u aeracijski bazen radi miješanja s
novom otpadnom vodom. Potrebno je osigurati dovoljnu količinu kisika i
mikroorganizama kako bi cijeli proces s aktivnim muljem upotpunosti bio aeroban.
Klasični bioaeracijski bazeni se obično izvode pravokutnog tlocrta s vremenom
zadržavanja otpadnih voda oko 6h. Za otpadne vode s malim udjelom industrijskih
voda (BPK = 150 do 350 mg/l) postiže se smanjenje organske tvari od 75 do 95%.
Manja vrijednost se odnosi na zimsko razdoblje (T < 11 °C), a veća za ljetno razdoblje
(T >13 °C). Potreban je visoki stepen turbulencije u spremniku što se osigurava
brzinom strujanja oko 0.5 m/s. Upuhivanje zraka ili kisika u spremnike s aktivnim
muljem i miješanje otpadnih voda moguće je postići dubinskom aeracijom i
površinskom aeracijom.

Slika 3. Aerirani spremnici s aktivnim muljem

10
 3.1.2. Lagune

Stabilizacijska jezera ili lagune obično se primjenjuju za biološki prečišćavanje

zagađene vode seoskih i manjih naselja. Relativno su plitki, prostrani, zemljani
spremnici u kojima se razgrađuju organske tvari, stoga je prečišćavanje otpadnih voda
u lagunama srodno samopročišćavanju voda u vodnim sistemima.
Ovisno o veličini organskog opterećenja , dubini vode u laguni i klimatskim prilikama
razgradnja organske tvari se odvija aerobnim ili anaerobnim procesima uz fotosintezu
algi. Lagune mogu biti:
 aerobne
 anaerobne
 fakultativne - najšira primjena u praksi, aerobno – anaerobne lagune
 aerirane

Tabela 2. Vrste i osobine laguna

U lagunama se odvija prečišćavanje vode s malom količinom mikroorganizama. Iz tog

razloga je i zadržavanje vode u lagunama dugo, a količina tvari koja se razgradi u
jednom danu je relativno niska. Ovisno o dubini lagune prečišćavanje se odvija
aerobnim ili anaerobnim procesima. U lagunama koje su plitke osiguran je dovoljan
dotok kisika kroz cijelu lagunu pa je proces razgradnje organskih tvari aeroban. Osim
toga u plitke lagune prodire sunčeva svjetlost što omogućava odvijanje fotosinteze
kroz cijelu lagunu. U dubokim lagunama na površini se odvija aeroban proces, a u
unutrašnjosti anaeroban. Osim biološke razgradnje u lagunama se, zbog dugog
zadržavanja vode odvija taloženje, isplivavanje, isparavanje i procjeđivanje.

11
 Slika 4. Laguna

U procesu prečišćavanja otpadnih voda, nakon određenog vremena korištenja laguna

u njima se stvori izvjesna količina mulja. Ovaj mulj je nerazgradivi ostatak i iz laguna
ga je potrebno ukloniti. Mulj uklonjen iz laguna je bezopasan i moguće ga je koristiti
za obogaćivanje poljodjelskih površina.
Osim toga, prisutnost mulja u lagunama uzrokuje pojavu neugodnog mirisa i
skupljanje i razmnožavanje komaraca te je to još jedan od razloga zbog kojeg je
potrebno povremeno uklanjanje mulja. Uklanjanje se obično provodi svakih pet do
deset godina.

3.1.3. Anaerobni digestor

Anaerobni digestori primjenjuju se za prečišćavanje otpadnih voda s vrlo visokim

organskim opterećenjem (s više od 2,0 kg BPK5/m3), što je pogodno za prečišćavanje
otpadnih voda prehrambene industrije te kod obrade mulja.
Anaerobna razgradnja (anaerobna digestija ili truljenje) organske tvari obavlja se u
zatvorenim spremnicima bez pristupa zraka gdje se organska tvar razgrađuje
istodobno s postupkom kiselog i metanskog vrenja. Konačni proizvod ovakvog vrenja
je metan koji se može neposredno upotrijebiti kao gorivo.
Za anaerobnu digestiju se obično koriste dvije vrste digestora. Konvencionalni (jedan
spremnik bez grijanja i miješanja) i visokoopterećeni (obično dva spremnika od kojih
se prvi grije i u kojemu se miješa voda i drugi bez grijanja i miješanja).

12
 Slika 5. Anaerobni digestori
(a-konvencionlni, b-visokoopterećeni)

Tipičan primjer konvencionalnog digestora je septička jama, koja se primjenjuje za

objekte gdje ne postoji sistem javne odvodnje.
Grijanjem i miješanjem u visokoopterećenom digestoru ubrzava se proces, pa je
zadržavanje vode u spremniku kraće. Efekt razgradnje organske tvari anaerobnom
digestijom iznosi oko 55%, a proizvodnja plina do 1,12 m3 po kilogramu razgrađene
organske tvari. Plin sadrži 65 do 70% metana.

3.1.4. Prokapnici (biološki filteri)

Prokapnik je spremnik ispunjen poroznom ispunom, kamenim komadima ili

plastičnim materijalom krupnoće od 20 do 80 mm. Na ispuni se nalazi opna od
mikroorganizama, koji razgrađuju organsku tvar koja se iz otpadnih voda adsorbira
na opnu. Otpadna voda dovodnim cjevovodom dolazi do središnjeg dijela
prokapnika, odakle se rotacijskom prskalicom ( uz stalni dotok i prskanje)
ravnomjerno dozira po gornjoj površini ispune.

13
Prokapnici se obično izvode kao armirano betonski spremnici s ispunom debljine 1,8
do 2,0 (3,0) m. Otpadna voda se rasprskava , a prije toga je prošla proces prethodnog
taloženja. Osim što se voda dovodi rotacijskim prskalicama, u rjeđim slučajevima
moguće je i fiksnim prskalicama uz naizmjeničan dotok i prskanje. U oba slučaja
potrebno je osigurati pretlak (min 0,2 bara), a to se postiže ukapanjem prokapnika ili
crpljenjem.
Razgradnjom organske tvari povećava se broj mikroorganizama (biološka opna),
prionjivost za ispunu se smanjuje i opna se otkida te odnosi s pročišćenom vodom.
Taj gubitak biološke opne naziva se ispiranje prokapnika.
Zato je potrebno naknadno taloženje pročišćene vode kako bi se zadržala otkinuta
biološka opna.

Slika 6. Prokapnik

Razgradnja organske tvari u prokapniku odvija se i aerobnim i anaerobnim

postupkom. Gornji sloj mikroorganizama u prokapniku (cca 3 mm) dobro je
opskrbljen kisikom i tu se odvija aerobna razgradnja. Ovdje je i količina organskih
tvari najveća, što rezultira i najboljim prirastom mikroorganizama.
Obzirom na porast mikroorganizama, otežana je difuzija kisika prema dubini
prokapnika te se zbog njegovog nedostatka od sredine prokapnika pa do njegovog
dna odvija process anaerobne razgradnje organskih tvari iz otpadne vode.

14
 3.2. Taloženje i isplivavanje

Taloženje u naknadnim taložnicima primjenjuje se za bistrenje vode pročišćene

biološkim procesima u kojoj se još nalazi pahuljičastog mulja. To je često i posljednja
faza drugog stepena prečišćavanja otpadnih voda, odnosno komunalnih otpadnih
voda općenito. Izdvajanje mulja iz naknadnih taložnika mnogo je važnije nego iz
primarnog. Budući da se radi o uklanjanju pahuljičastih suspenzija, učinak taloženja
u naknadnim taložnicima znatno ovisi o vremenu zadržavanja vode.
Također, bitan utjecaj na učinak taloženja u ovoj vrsti taložnika ima udio industrijskih
otpadnih voda. Naknadni taložnici najčešće imaju kružni tlocrt, mogu biti sa ili bez
sistema za zgrtanje taloga sa dna taložnika. Za izbor dimenzija naknadnih taložnika
za bistrenje industrijskih voda potrebna su prethodna ispitivanja.

3.3. Dezinfekcija

Primarnim i sekundarnim procesima ne mogu se iz otpadne vode potpuno ukloniti

sve patogene bakterije koje su u njoj uvijek potencijalno prisutne. Kada vodu treba
ispustiti u rijeku, koja se koristi ili može biti korištena kao izvor opskrbe pitkom
vodom za piće ili rekreaciju, onda je potreban takav tretman koji će uništiti patogene
organizme i smanjiti opasnosti od obolijevanja korisnika prijemnika.
Dezinfekcija je proces uništenja patogenih mikroorganizama, kod otpadnih voda
najčešće primjenom klora. Uobičajne doze klora iznose 5 do 20 mg/l.

15
LITERATURA

 Prof. dr. sc. Živko Vuković, Opskrba vodom i odvodnja, Sveučilište u Zagrebu,
Građevinski fakultet, Zagreb 2016. godine
 Vedrana Jendričko, Prečišćavanje otpadnih voda, Veleučilište u Karlovcu,
Karlovac 2015. godine
 Mateja Šušić, Prečišćavanje otpadnih voda grada Belog Manastira, Sveučilište
Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Građevinski fakultet,Osijek 2016. godine

16