UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

ISPITNA PITANJA
1. Definirajte pojam uzemljenja, uzemljivača i zemljovoda.

UZEMLJENJE – galvanski spoj između metalnog uzemljenog dijela elektroničkog uređaja,

postrojenja ili neke točke mreže koja iz bilo kojeg razloga može biti pod naponom i zemlje
pomoću uzemljivača
UZEMLJIVAČ – metalni dio koji se nalazi u zemlji i ostvaruje električni vodljivi spoj
uzemljenih dijelova sa zemljom
ZEMLJOVOD – dio uzemljenja čiji je zadatak povezati metalne dijelove postrojenja koji se
uzemljuju sa uzemljivačem

2. Definirajte otpor uzemljenja, otpor rasprostiranja. Navedite razloge zbog kojih se

izvodi uzemljenje.

1
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

3. Navedite i objasnite vrste uzemljenja prema namjeni.

POGONSKO UZEMLJENJE – na zemlju je spojena točka postrojenja koja pripada strujnom

krugu pa je na taj način strujni krug galvanski spojen sa zemljom. Npr uzemljenje zvjezdista
transformatora.
ZAŠTITNO UZEMLJENJE – sa zemljom je spojena točka postrojenja koja ne pripada
strujnom krugu i koja ne smije doći u galvansku vezu sa strujnim krugom, ali se ne može
izbjeći da do takve veze dođe zbog kvara na izolaciji.npr nosači izolatora
GROMOBRANSKO UZEMLJENJE – služi za odvod struje munje u zemlju, odnosno struje
prouzrokovane atmosferskim pražnjenjima, spajajući gromobransku instalaciju s
gromobranskim uzemljivačem; može biti odvojeno ili zajedničko sa zaštitnim i pogonskim
uzemljenjem; treba dimenzionirati za uvjete impulsne struje
ZDRUŽENO UZEMLJENJE – spajanje dvaju ili više različitih vrsta uzemljenja na jedan
uzemljivač (npr. pogonskog i zaštitnog uzemljenja ili pogonskog zaštitnog i gromobranskog
uzemljenja); mora zadovoljiti uvjete svih vrsta uzemljenja koja se spajaju zajedno

2
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

4. Navedite podjelu uzemljivača prema materijalu, obliku izvedbe, sredini u koju se

polažu, načinu postavljanja.

a) PREMA MATERIJALU
 Bakreni (sa ili bez vanjskog sloja cinka, kositra ili olova)
 Pocinčani
 Kombinacija bakrenog i pocinčanog
b) PREMA OBLIKU IZVEDBE
 Trakasti uzemljivač
 Štapni uzemljivač
 Mrežni uzemljivač
 Pločasti uzemljivač
 Polukuglasti uzemljivač
 Prstenasti uzemljivač
 Sastavljeni uzemljivač
c) PREMA SREDINI U KOJU SE POLAŽU
 Uzemljivači u tlu
 Temeljni uzemljivači
d) PREMA NAČINU POSTAVLJANJA
 Horizontalni – horizontalno položeni vodiči ukopani u tlo na manjoj dubini
(mrežasti, zrakasti, uzemljivači u vidu prstena ili kombinacija prethodnih)
 Vertikalni – sastavljeni od jednog ili više štapnih uzemljivača okomito
položenih u odnosu na tlo na većim dubinama i međusobno povezani
(cjevasti, okrugli i sl.)
 Kosi – štapni uzemljivači položeni u tlo pod određenim kutom i obično se
koriste za oblikovanje potencijalnog lijevka

5. Definirajte napon dodira i koraka. Što sve utječe na vrijednost dozvoljenih napona
dodira i koraka? Zašto je bitno voditi računa o oblikovanju potencijalnog lijevka?

NAPON DODIRA - razlika potencijala između napona uzemljivača kroz koji teče struja (pri
poremećaju sustava) i napona na kojem je osoba koja je dodirnula uzemljenu strukturu. Ta
razlika potencijala može se predstaviti kao funkcija udaljenosti od uzemljivača te se napon
dodira definira na udaljenosti od 1 m
NAPON KORAKA - razlika potencijala između stopala kada osoba ili živo biće hoda po
površini zemlje gdje postoji razdioba potencijala. Napon koraka ovisi o duljini koraka, te se
definira razmakom između stopala od 1 m.

 Napon koraka je to veći što je čovjek bliže uzemljivaču. To je razumljivo kad se zna
da će svojim korakom (koji u praksi uzimamo da iznosi jedan metar) premostiti
veće razlike potencijala.
 Veličina napona koraka i dodirnog napona ovisi o iznosu struje koja teče kroz
zemlju, zatim o otporu uzemljenja Rz i krivulji raspodjele potencijala.
 Dodirni napon i napon koraka koji su opasni za čovjeka, mogu se svesti na
neopasnu vrijednost ako se smanji otpor uzemljenja Rz i tako ostvari manje strma
3
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

raspodjela potencijala. Međutim, to nije uvijek lagano postići. Taj otpor ne ovisi
samo o obliku, dimenzijama i broju uzemljivača, nego znatno i o strukturi zemljišta,
tj. o otpornosti zemljišta u koje su uzemljivači ukopani.
 Bitno je voditi računa o obliku potencijalnog ljevka zbog iznošenja potencijala

6. Objasnite pojam iznošenja potencijala.

 Kako u slučaju kvara na visokonaponskim postrojenjima s izravno uzemljenim

zvjezdištima potencijal uzemljivača može poprimiti vrijednosti od nekoliko kilovolta
prema dalekoj, neutralnoj (referentnoj) zemlji poseban oblik opasnosti može
predstavljati tzv. iznošenje potencijala izvan visokonaponskog postrojenja. Do toga
dolazi kada se posredstvom željezničkih tračnica, vodovodnih cijevi,
telekomunikacijskih kabela te niskonaponskih vodova (metalni plašt kabela, PEN
vodič), a koji su spojeni na zajednički uzemljivač, potencijal prenosi u područje malog
ili nikakva potencijala prema referentnoj zemlji.
 Iznošenje potencijala dovodi do opasne razlike potencijala između toga vodljivog
dijela i njegove okolice u području gdje se to ne očekuje. S tim u vidu, treba voditi
računa kada uzemljivač koristiti kao zajednički.
 Primjerice, čest je slučaj da se kod distribucijskih trafostanica zaštitno uzemljenje
visokonaponskog dijela postrojenja koristi i kao pogonsko uzemljenje zvjezdišta
niskonaponske strane transformatora što predstavlja izvor opasnosti.

7. Ukratko pojasnite djelovanje struje na tijelo.

 Posljedice djelovanja struje uglavnom su razmjerne jakosti struje i trajanju udara

 U skladu s Ohmovim zakonom, jakost struje koja prolazi kroz tijelo ne ovisi samo o
impedanciji tijela, nego o impedanciji cijelog kruga
 Obično je impedancija vanjskog kruga neznatna u usporedbi s impedancijom tijela
 Pri nižim frekvencijama impedancija je pretežno djelatna, a pri višim frekvencijama
postaje nelinearna i kapacitivna
 Primaran utjecaj na impedanciju tijela ima otpor kože
 Kod napona od 240 V i viših napona, dolazi do proboja kože s dubokim opeklinama.
Na tome se mjestu impedancija tijela znatno smanjuje te unutarnja impedancija
tijela postaje najznačajniji faktor ograničavanja struje.
 Iznad 1000 Hz impedancija tijela, zbog stanične strukture tkiva, postaje nelinearna.
Pokazano je da smanjenje impedancije može bit 50 % pri promjeni frekvencije od
50 na 50000 Hz.
 Otpor kože varira i s obzirom na mjesto na tijelu i na njezinu vlažnost. Suha koža
može imati otpor od 100 do 300 kΩ/cm, ali kada je koža mokra, taj otpor može
pasti na samo 1 % te vrijednosti.

4
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

8. Definirajte specifični otpor zemlje. Što sve i na koji način utječe na specifičnu
otpornost tla?

Specifični otpor zemlje ρz je električni otpor koji ima zemlja između dvije elektrode površine
po 1m2
međusobno udaljene 1m. Specifični električni otpor zemlje se mjeri u ommetrima (W m).
 Specifični otpor može pasti vrlo brzo kako se sadržaj vlage povećava i obrnuto
porasti kako se sadržaj vlage smanjuje. Ipak, nakon vrijednosti oko 20% stopa
promjene u otpornosti je mnogo manja. Tla sa sadržajem vlage većim od 40%
rijetko se susreću.
 Utjecaj temperature posebno je značajan oko i nakon (u negativnom dijelu) 0 °C jer
krivulja tu postaje znatno strmija. U točki 0 °C vidljiv je okomit skok, čemu je uzrok
zaleđivanje tla jer led ima iznimno visok specifični otpor. U pozitivnom dijelu
temperaturne skale promjene specifičnog otpora s temperaturom su značajno
manje.

Slika 1. Utjecaj temperature, vlage i soli na specifičan otpor tla.

9. Pojasnite zaštitu uzemljenja od korozije.

Materijali koji dolaze u neposredan dodir s tlom ili vodom (elektrolitima) mogu korodirati
zbog lutajućih struja, agresivnog sastava tla i učinka elektrokemijskog članka. Zbog
agresivnog tla i učinka koncentracijskog članka (vrsta galvanskog članka s elektrodama od
istog materijala) jednako su tako ugroženi pojedini uzemljivači i njihovi sustavi.
Opasnost od korozije ovisi o vrsti materijala te vrsti i sastavu tla. Zamijećeno je povećanje
šteta od korozije zbog učinka galvanskog članka. Sažeto se može reći da je uvjet za
stvaranje korozijskog (galvanskog) članka prisutnost metalnih anoda i katoda spojenih
putem elektrolita. Anode i katode nastaju zbog različitosti metala, odnosno različitih
površinskih svojstava metala, kao i različite strukture sastavnica i elektrolita različite
koncentracije.

5
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

Pojačanoj koroziji doprinose sve šira područja agresivnog tla zbog veće koncentracije
agresivnih čimbenika, promjene fizikalnih i kemijskih uvjeta kao i sve razgranatiji sustavi u
tlo ukopanih metalnih objekata i instalacija. Kod uzemljivačkih instalacija dolaze k tome još
i do opasnosti od međusobnog spajanja različitih uzemljivača da se ostvari što manji otpor
uzemljenja i odgovarajuće izjednačenje potencijala.
Za proces korozije metalnih objekata u tlu već je dobro poznata činjenica da je osnovni
uvjet stvaranja galvanskih elemenata kao čimbenika korozije postojanje metala i elektrolitski
vodljivo spojenih katoda i anoda. Anode i katode nastaju kao posljedice različitih svojstava
metala.
Elektroliti su otopine koje se nalaze u porama svih vrsta stijena. Kod korozijskih
(galvanskih) elemenata anodna područja imaju uvijek negativniji potencijal
metal/elektrolit od katodnih područja.
Najbolji je način za sprečavanje ili smanjenje opasnosti od korozije izbor prikladnih
materijala za uzemljivače. U agresivnom tlu treba dati prednost bakru. Ako je bakreni
uzemljivač preskup, može se upotrijebiti čelični materijal s bakrenim plaštem.
Uzemljivači od bakra ili čelika s plaštem od bakra ne smiju se izravno spajati s uzemljivačima
od neplemenitih negativno polarizirajućih metala, kao što je pocinčani čelik (željezo) ili s
drugim u tlo položenim čeličnim masama, npr. cjevo¬vodima, cisternama i sl. U
primjerima takvih povezivanja treba bakarne elemente zaštiti postupkom katodne zaštite.
Uzemljivači od čelika s plaštem od olova ili uzemljivači od bakra s plaštem od olova mogu se
spajati s uzemljivačima od pocinčanog čelika kao i s ostalim čeličnim masama
(instalacijama) položenim u tlo. U takvim spojnim mogućnostima ne treba se bojati veće
opasnosti od korozije.

10. Pojasnite tehnike mjerenja otpornosti tla. Na što treba obratiti pozornost prilikom
mjerenja? Prikažite i objasnite tipične krivulje specifičnog otpora tla.

Poznavanje kako se otpornost tla mijenja s dubinom dalje se pak koriste za određivanje
ekvivalentnog modela tla, a što je bitno za određivanje električnih svojstava tla i proračun
uzemljenja.
Prije samoga mjerenja dobro je izvršiti procjenu o karakteru tla, postojanju metalnih
konstrukcija (koje utječu na rezultate) te imati uvid u zemljopisne i meteorološke podatke
o području na kojemu se mjerenje vrši.
Mjerenje specifičnog otpora tla vrši se tako da se pušta struja kroz dvije vanjske sonde,
strujne sonde, dok se na dvije sonde koje su u istom pravcu smještene između njih,
naponske (potencijalne) sonde, mjeri iznos napona. Na osnovu puštene struje i izmjerenog
napona računa se primjenom Ohm-ovog zakona vrijednost otpora iz koje se potom, ovisno
o geometriji metode kojom se mjerenje vrši, računa vrijednost prividnog specifičnog
otpora tla u Ohm-metrima.
Promjenom razmaka između sondi obuhvaća se veći volumen tla kojemu se određuje
otpornost. U homogenom tlu otpornost je konstantna i mjerenjem se izravno određuje.
Međutim, ako tlo nije homogeno (a upravo je to najčešće u praksi) već se sastoji od više
slojeva različite otpornosti mjerenjem se zapravo dobiva prosječna otpornost
obuhvaćenih slojeva, te se zbog toga ona naziva prividna otpornost ili prividni specifični

6
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

otpor tla. Obradom rezultata izmjerenih prividnih otpornosti grafički ili analitički, danas
uglavnom uz primjenu softverskih programa (npr. CDEGS, CYMGRD i dr.), modelira se tlo
sa točnim vrijednostima otpornosti i dubina pojedinih slojeva.

PRILIKOM MJERENJA POTREBNO OBRATITI POZORNOST NA:

1. POSTAVKE MJERENJA
 Mjerenje se provodi uglavnom primjenom tehnike poprečnih paralelnih linija (engl.
Line Traverse technique). Tehnika se očituje u tome da se područje koje se
istražuje iscrta paralelnim linijama gdje se kasnije duž svake pojedine linije vrši
nekoliko, ovisno o razmaku između sondi, mjerenja otpornosti tla.
 Izvođenjem više mjerenja duž svake linije, uz različite razmake sondi, dobiva se
saznanje kako se otpornost tla mijenja s dubinom. Dok će mjerenja zvedena duž
više linija dati uvid kako se otpornost tla mijenja širom područja koje se istražuje.
 Ovakvo izvođenje mjerenja, mijenjanjem razmaka među sondama, oponaša se
bušenje pa se takva metoda istraživanja naziva geoelektrično sondiranje. Veći
uzemljivački sustavi zahtijevaju veći broj poprečnih paralelnih linija (>4). Nakon
završenog mjerenja u jednom pravcu, preporučljivo je mjeriti i u pravcu okomitom
na prvotni pravac te rezultate ta dva mjerenja usporediti. Ako se usporedbom
utvrdi da su za jednake razmake među sondama, za dva okomita pravca marenja,
približno ista to upućuje na horizontalnu slojevitost tla. Isto tako, ako postoje
razlike u rezultatima mjerenja za jednake razmake među sondama, za dva okomita
pravca mjerenja, to upućuje na vertikalnu slojevitost tla. Ako se pak razmak sondi
drži konstantnim, a cijeli postav mjerenja se pomiče duž nekog pravca, dubinski
zahvat ostaje isti, te se time istražuju uzdužne, lateralne promjene otpornosti te se
takva metoda istraživanja naziva geoelektrično profiliranje.
2. RAZMAK SONDI
 Raspon razmaka između sondi varira od malih (1m<), čime se utvrđuje otpornost
gornjih slojeva tla važna za izračun dodirnih napona i napona koraka, pa do većih
razmaka (većih od promjera ili dijagonale uzemljivačkog sustava) za određivanje
otpornosti dubljih slojeva tla važnih za određivanje otpora rasprostiranja
uzemljivača. Mjerenje s vrlo velikim razmacima često predstavljaju problem, npr.
induktivni spoj, nedovoljna rezolucija instrumenta, fizička ograničenja. Takva
mjerenja važna su posebno ako je niži sloj tla veće otpornosti (ρ2>ρ1), a ako nema
dovoljno prostora za povećanje razmaka moguće je unošenje značajne pogreške
pri mjerenju otpornosti ρ2.
3. OTPORNOST KONTAKATA
 Otpornost kontakata može biti problem kod tla visoke otpornosti (stjenovito tlo)
pri velikim razmacima među sondama. U tim slučajevima rješenje je zabiti strujne
sonde što je dublje moguće ili natopiti tlo oko sonde slanom vodom, što osigurava
bolji kontakt sonde i zemlje (smanjenje zračnog raspora) a ne utječe na mjerenje,
ili dodati još sondi u paralelnom spoju.
4. DODATNE PREPORUKE
 Provjeriti je li mjerna oprema kalibrirana i adekvatno podešena. Za vrijeme
izvođenja mjerenja grafički prikazati ovisnost prividne otpornosti tla i razmaka

7
 UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

između sondi, time osoblje koje izvodi mjerenje može otkriti anomalije i
identificirati problematična područja koja zahtijevaju pomno ispitivanje.

TIPIČNE KRIVULJE SPECIFIČNOG OTPORA TLA

Slika 2. Tipične krivulje specifičnog otpora tla.

Promatrajući krivulju A vidi se da se prividna otpornost tla ne mijenja s promjenom

razmaka između mjernih sondi (indirektno dubinom), ostaje konstantna, što znači da se
radi o homogenom tlu. Krivulja B predstavlja tlo s početnim slojem niže otpornosti i slojem
ispod njega veće otpornosti. Krivulja C predstavlja tlo koje između dva sloja niske
otpornosti ima sloj veće otpornosti. Krivuljom D predstavljeno je tlo čiji je početni sloj veće
otpornosti od dubljeg sloja. Početni sloj niske otpornosti iznad sloja visoke otpornosti s
vertikalnim diskontinuitetom prikazan je krivuljom E.

11. Navedite prednosti i nedostatke pojedine tehnike mjerenja otpornosti.

1. WENNEROVA METODA
PREDNOSTI
u pogledu omjera primljenog napona na
potencijalnim sondama po jedinici puštene
struje na strujnim sondama što ovu metodu
čini i najkorištenijom u praksi
NEDOSTACI
zahtjeva najviše vremena za izvođenje
mjerenja iz razloga što za svako novo
mjerenje sve 4 sonde se moraju pomicati, a
ako se radi o relativno velikom razmaku
među sondama (nekoliko desetaka metara)
to zahtijeva puno vremena za postavljanje
novog razmještaja. Također, ova metoda
zahtjeva najduže kabele za strujne i
potencijalne sonde, što kod velikih
udaljenosti opet predstavlja problem.
Dodatno, iz razloga što se za svako mjerenje
pomiču sve 4 sonde ova je metoda osjetljiva
na efekt bočnih promjena (varijacija) u tlu

8
 UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

2. SCHLUMBERGER-OVA METODA
PREDNOSTI NEDOSTACI
Sonde nisu na međusobno istom Potrebni su dugački kabeli za strujne
razmaku, odnosno, potencijalne sonde su na (vanjske) sonde te je obrada rezultata
razmaku d i bliže su mjerenja kompleksnija nego kod Wennerove
primaknute strujnim sondama koje su od metode.
njih na razmaku c. Pomičući
potencijalne sonde bliže strujnim vrijednost
potencijala se povećava a
osjetljivost smanjuje, odnosno mjerenje je
točnije. Kod Schlumberger-ovog rasporeda
također nije potrebno micati sve 4 sonde za
svako pojedino mjerenje. Kod mjerenja
specifičnog otpora tla dubljih slojeva
Schlumberger-ova konfiguracija je bolja od
Wenner-ove.

3. METODA TRI SONDE MJERENJA SPECIFIČNOG OTPORA TLA

PREDNOSTI
Nije potrebno razmještati sonde kao u
prethodnim metodama. Također, zabijanjem
sonde u tlo sa sigurnošću se zna kakav je
sastav tla te da li će se planirano uzemljenje
moći postaviti
NEDOSTACI
Prednost je ujedno i nedostatak, jer kada je
ispitna sonda na većim dubinama u tlu
moguće je da zbog vibracija prilikom
zabijanja, tvrdih slojeva tla (kamen, glina,
itd.) dođe do lošeg kontakta sa tlom što daje
pogrešne rezultate otpornosti tla.
Nedostatak je još i što teorija na kojoj se ova
metoda temelji pretpostavlja da je tlo
homogene konfiguracije, što je uglavnom
nije slučaj.

4. DIPOL-DIPOL METODA MJERENJA SPECIFIČNOG OTPORA TLA

PREDNOSTI NEDOSTACI
Lakše je vršiti mjerenje zbog kraćih kabela. Potrebni su veliki generatori za proizvodnju
ispitne struje, pogotovo ako se mjerenje radi
za veće dubine.

9
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

12. Navedite i objasnite modele tla za proračun uzemljenja.

MODEL JEDNOSLOJNOG (UNIFORMNOG) TLA

Jednoslojni model tla aproksimira tlo kao homogeno, odnosno, konstantne otpornosti.
Takav model tla opravdano je
koristiti kada se mjerenjima utvrdi da
prividna otpornost tla ne varira
značajno s povećanjem dubine
mjerenja ili ako se ne radi o nekom
manjem uzemljivačkom sustavu pa
su određena zanemarenja i aproksimacije dopuštene.
Približan jednoslojni model tla, odnosno njegova otpornost, može se dobiti uzimanjem
aritmetičke sredine svih izmjerenih prividnih otpornosti tla, kao što je prikazano
jednadžbom:
      ...  a(n)
  a(1) a(2) a(3)
n
Drugi način za određivanje otpornosti jednoslojnog tla je prema jednadžbi
  min
  max
2
Jednoslojni (uniformni) ili ujednačeni model tla treba koristiti samo u uvjetima kada
prividna otpornost tla umjereno varira. Tako će u tlu koje je homogenog sastava, koje se
rijetko javlja u praksi, jednoslojni model pružiti prilično točnu aproksimaciju. Ako pak
postoje značajnije varijacije izmjerene prividne otpornosti tla, jednoslojni model neće dati
dovoljno dobru aproksimaciju.

MODEL DVOSLOJNOG HORIZONTALNOG TLA

Kada pri mjerenju specifičnog otpora tla postoje značaje varijacije u njegovom iznosu s
povećanjem dubine, odnosno razmaka među sondama, to ukazuje na to da je tlo
heterogeno te da potrebno korištenje
višeslojnog modela tla.
Parametri ρ1 i ρ2 dobiveni su pregledom
mjerenja specifičnog otpora tla. Upravo je to
jedan od glavnih nedostataka grafičke metode
jer određivanje modela tla započinje
pretpostavkom dva navedena parametra. Treći parametar, dubina prvog sloja h, određuje
se primjenom Sunde-ove grafičke metode (na temelju Wenner-ova mjerenja specifičnog
otpora tla).
Drugi način za određivanje parametara dvoslojnog horizontalnog tla je analitički
primjenom određenih matematičkih formula i funkcija. Prividni specifični otpor tla za
Wenner-ovu postavku mjerenja u dvoslojnom horizontalnom tlu računa se prema
jednadžbi:

10
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

  
  
 
n 1 1    1
a  1  1  4 K     K 2

2 2
 2 n h   2  1
n1
 1   2nh  
    4   
  a   a   

ρa Prividni specifični otpor dvoslojnog

horizontalnog tla za Wenner-ov postav
mjerenja (Ωm)
K Koeficijent refleksije
ρ1 Specifični otpor prvog sloja tla (Ωm)
ρ2 Specifični otpor drugog sloja tla (Ωm)
h Debljina prvog sloja tla (m)
a Razmak među sondama kod Wenner-
ova mjerenja

Određivanje parametara dvoslojnog horizontalnog tla vrši se tako da se pronađe

minimum funkcije gdje suma N obuhvaća sva raspoloživa mjerenja:
N   mi   (i)2 
f (1 , 2 , h)    
i 1 
  2
mi 
ρmi Izmjerena vrijednost specifičnog otpora tla za razmak među sondama a
(Ωm)
ρ(i) Proračunata vrijednost specifičnog otpora tla za razmak među sondama
a (Ωm)

Za početak iteracije potrebno je zadati početne uvjete, tj. Početne vrijednosti parametara
dvoslojnog horizontalnog tla. Primjerice, početne uvjete moguće je postaviti tako da je ρ2
prosječna vrijednost početnih 10% izmjerenih vrijednosti prividnog specifičnog otpora tla,
ρ1 je
prosječna vrijednost ostalih 90% izmjerenih vrijednosti prividnog specifičnog otpora tla, a
h je dubina od 1m. Postizanjem minimuma funkcije, tj. minimiziranjem srednje kvadratne
pogreške između izmjerenih i proračunatih vrijednosti specifičnog otpora tla, određuju se
parametri dvoslojnog horizontalnog tla.
U veći slučajeva u praksi modeliranje tla kao dvoslojnog horizontalnog dovoljno je za
projektiranje sigurnog sustava uzemljenja.

11
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

MODEL VIŠESLOJNOG HORIZONTALNOG TLA

U stvarnosti je moguće da se pojavi tlo izrazito nejednolike strukture, odnosno, sastavljeno
od više slojeva različitog specifičnog otpora.
Tada se tlo sastoji od n slojeva gdje je svaki
pojedi sloj karakteriziran pripadajućim
specifičnim otporom i debljinom sloja sve
do posljednjeg n-tog koji je beskonačne
debljine.
Određivanje parametara višeslojnog
modela zahtjeva korištenje računalnih
programa i naprednih matematičkih
funkcija jer se račun u odnosu na
jednoslojni ili dvoslojni model tla znato komplicira. Gruba procjena može se provesti
analizom promjene prividnog specifičnog otpora tla u odnosu na razmak među sondama
te pojednostavljenim grafičkim metodama.
Korištenje komplekse metode slika, naprednih integralnih Tayler-ovih i Simpson-ovh
formula je potrebno za točnije određivanje parametara višeslojnog horizontalnog modela.

OSTALI MODELI TLA

Ostala dva najčešća modela tla koja se pojavljuju u stvarnosti su vertikalni (dvoslojni ili
višeslojni) model tla te model tla u kojem se specifični
otpor tla eksponencijalno mijenja s dubinom.
Vertikalni model sastoji se od slojeva različite
otpornosti koji su vertikalno orijentirani u odnosu na
površinu. Vertikalni slojeve moguće je učiti promatrajući
krivulju prividnog specifičnog otpora u ovisnosti o
razmaku među sondama.
Nakon određivanje prividnog specifičnog otpora pojedinog vertikalno orijentiranog sloja
(ρ1, ρ2) može se odrediti nadomjesni ekvivalenti specifični otpor (ρ2) susjednih vertikalnih
slojeva prema jednadžbi
S  1  2
e 
S1  2  S2  1
S1 Površina prvog vertikalnog sloja
S2 Površina drugog vertikalnog sloja
S Zbroj S1 i S2
ρ1 Prividni specifični otpor prvog
vertikalnog sloja
ρ2 Prividni specifični otpor drugog
vertikalnog sloja

Mogući su i modeli složenijih geometrija kao što su okrugli ili cilindrični slojeva tla, kosi
slojevi tla, slojevi tla u obliku polukugle ili sfere te slojevi konačnih nepravilnih volumena
različitih specifičnih otpora od okolnog tla.

12
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

13. Izvedite izraz za otpor uzemljenja za polukuglasti uzemljivač.

Jakost polja:

𝐸⃗ (𝑟) = 𝜌𝑧 𝐽(𝑟)𝑟⃗⃗⃗0
Potencijal točke a:

𝑉 = ∫ 𝐸⃗ 𝑑𝑟

𝑟1
1
𝑉 = ∫ 𝜌𝑧 ∙ 2 ∙ 𝐼𝑧 𝑟 𝑑𝑟
⃗⃗⃗
𝑎 4𝜋𝑟 2 0
1 𝑟1 1
𝑉 = 2𝜌𝑧 ∙ 𝐼𝑧 ∫ 𝑟 𝑑𝑟
⃗⃗⃗
4𝜋 𝑎 𝑟 2 0
1 1 𝑟1
𝑉 = 𝜌𝑧 ∙ 𝐼𝑧 (− ) |
2𝜋 𝑟 𝑎
1 1 1
𝑉= 𝜌𝑧 𝐼𝑧 ( − )
2𝜋 𝑎 𝑟1
Za otpor uzemljenja se uzima da je:

𝑟1 = ∞
Pa se dobiva:
1 1
𝑉= 𝜌𝑧 𝐼𝑧
2𝜋 𝑎
𝜌𝑧 𝐼𝑧
𝑉=
2𝜋𝑎
𝑉 𝜌𝑧
𝑅𝑧 = =
𝐼𝑧 2𝜋𝑎

13
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

14. Izvedite izraz za otpor uzemljenja za kuglasti uzemljivač.

Gustoća struje:
𝐼𝑧 𝐼𝑧
𝐽(𝑥, 𝑦) = 𝑟
⃗⃗⃗⃗⃗
01 + 𝑟
⃗⃗⃗⃗⃗
4𝜋𝑟12 4𝜋𝑟22 02
Električno polje:
𝜌𝑧 𝐼𝑧 𝜌𝑧 𝐼𝑧
𝐸⃗ (𝑥, 𝑦) = 2 ⃗⃗⃗⃗⃗
𝑟01 + 𝑟
⃗⃗⃗⃗⃗
4𝜋𝑟1 4𝜋𝑟22 02
Otpor uzemljenja (potencijal točke uzemljenja u odnosu na beskonačno udaljenu točku):

𝑉 = ∫ 𝐸⃗ (𝑥, 𝑦)𝑑𝑟
∞ ∞
𝜌𝑧 𝐼𝑧 𝜌𝑧 𝐼𝑧
𝑉=∫ 2 ⃗⃗⃗⃗⃗
𝑟01 𝑑𝑟 + ∫ 2 ⃗⃗⃗⃗⃗
𝑟02 𝑑𝑟
𝑎 4𝜋𝑟1 2ℎ+𝑎 4𝜋𝑟2

𝜌𝑧 𝐼𝑧 1 ∞ 1 ∞
𝑉= ((− ) | + (− ) | )
4𝜋 𝑟 𝑎 𝑟 2ℎ + 𝑎
𝜌𝑧 𝐼𝑧 1 𝑎 1 2ℎ + 𝑎
𝑉= (( ) | + ( ) | )
4𝜋 𝑟 ∞ 𝑟 ∞
𝜌𝑧 𝐼𝑧 1 1
𝑉= ( + )
4𝜋 𝑎 2ℎ + 𝑎

𝜌𝑧 1 1
𝑅𝑧 = ( + )
4𝜋 𝑎 2ℎ + 𝑎

14
 UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

15. Objasnite štapne uzemljivače, objasnite metodu određivanja izraza otpora uzemljenja
za dva i tri štapna uzemljivača (nije potreban cjelokupni izvod izraza).

ŠTAPNI UZEMLJIVAČI
 Okomito ukopani uzemljivači su vodiči, obično duljine od 1m do 3m, okomito
ukopani u dubinu zemlje tako da im je gornji kraj ispod površine tla onoliko koliko
je zona smrzavanja. Kao štapni uzemljivači koriste se čelične pocinčane cijevi ili
bakrene cijevi. Osim cijevi upotrebljava se i profilirani pocinčani čelik, profila L, U i
T.
 Prema hrvatskoj normi HRN EN 50522:2012 za visokonaponska postrojenja
dopušteni su štapni uzemljivači najmanjih dimenzija: čelična vruće pocinčana cijev
promjera 25 mm, debljine stjenka 2 mm, okrugla šipka vruće pocinčana promjera
16 mm, okrugla šipka s ekstrudiranom bakrenom prevlakom promjera 15 mm,
bakrena cijev promjera 20 mm debljine stjenke 2 mm.
 Izrazi za otpor uzemljivača i raspodjelu potencijala zemlje do uzemljivača određuju
se metodom odslikavanja. U zemlji koja se prostire neograničeno oko uzemljivača
nalazi se izvor struje iz kojega izvire struja jednoliko raspodijeljena duž uzemljivača.

Ukupna duljina izvora struje, zbog

duljine stvarnog i odslikanog izvora Iz,
jednaka je 2l, gdje je l duljina
uzemljivača. Ukupna struja iznosi 2Iz,
dakle dvostruka struja koja izvire iz
uzemljivača. Ako se ordinata postavi u os
uzemljivača, a ishodište koordinatnog
sustava na površinu zemlje, položaj
uzemljivača definiran je kao na slici.

tla x 2  (y  l )2  y  l
 A  2I  ln
8   l x 2  (y  l )2  y  l
u
Ru 
I
Pojednostavljenjem, otpor rasprostiranja štapnog uzemljivača jednak je:
 Z 4l
RZ  ln
2 l d

15
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

16
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

16. Objasnite pločasti uzemljivač.

 Pločasti uzemljivač obično je kvadratna ploča od pocinčanog čelika s površinom

ploče (s jedne strane) najmanje 0,5 m2 i debljine veće ili jednake 3 mm ili od
bakra debljine veće ili jednake 2 mm. Ploča se polaže okomito u zemlju, tako da
je gornji rub ploče minimalno 0,5 m duboko u zemlji.
 Pločasti uzemljivač ukopava se okomito kako bi se osigurao bolji kontakt sa
zemljom. U vodoravnom položaju ukopana ploča može, ako dođe do slijeganja
zemlje, izgubiti kontakt s donje strane.

Otpor uzemljenja metalne ploče računa

se prema:

z
Rzn  0, 23
a pl

h>5m

17. Objasnite trakasti uzemljivač.

 Vodoravno ukopani uzemljivači vodiči su koji se obično ravno polažu u dubinu

zemlje od 0,5 do 1 m. U našoj praksi za takve uzemljivače najviše se
upotrebljavaju pocinčane čelične trake, pa se takvi uzemljivači nazivaju i trakasti
uzemljivači. U novije vrijeme sve se više upotrebljavaju uzemljivači od bakrenog
užeta ili sipki, posebno u agresivnom tlu i pri uzemljenju elektroenergetskih
postrojenja s velikom strujom jednofaznog kratkog spoja.
 Metalne instalacije ukopane u zemlju koje imaju određeni presjek i duljinu, a
spojene su na sustav uzemljenja, proračunavaju se kao trakasti uzemljivači. To su
metalni plaštevi kabela, podzemni metalni cjevovodi, razne metalne konstrukcije
itd.

Otpor uzemljenja uzemljivača

ukopanog uz samu površinu
zemlje (trakasti uzemljivač
položen na površinu zemlje na
dubini h=0) iznosi:

 z 2l
Rz  ln
l d

17
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

Otpor uzemljenja trakastog

uzemljivača duljine l, promjera d,
položenog u dubinu h, ako je l»h, iznosi:

Kk z l 2
Rz  ln
2 l dh

Iz jednadžbe dalje se može zaključiti da se s povećanjem duljine l otpor uzemljenja bitno

smanjuje, pa se zbog toga, odabire potrebna duljina trake. Dubina ukopa h, naprotiv, ne
utječe bitno na smanjenje otpora uzemljenja, posebno ako je uzemljivač dug i ako je zemlja
homogena. Čak i za vrijeme velikih suša vlažnost je zemlje na dubini od 1 m tolika da se
otpornost tla znatnije ne mijenja. Osim toga, analizirajući raspodjelu napona oko nekog
uzemljivača, lako je utvrditi da se povećanjem dubine ukopa povećava napon dodira jer na
većem sloju zemlje nastaje veća razlika napona između uzemljivača i površine tla gdje su
čovjekove noge. Da bi se to izbjeglo, valjalo bi uzemljivače ukopati što pliće u zemlju, ali
zemlja se uz površinu brzo suši, što bi opet stvaralo teškoće.

18. Objasnite prstenasti uzemljivač.

Kod prstenastih uzemljivača kružnog oblika kojima je promjer D p veći od 30 m otpor

uzemljenja R z računa se po približnom izrazu koji vrijedi za trakaste uzemljivače. Pri tome
se za duljinu uzemljivača u taj izraz umjesto l uvrsti D p π pa je:
 2 D p
Rz  2 z ln
 Dp d
gdje je:
D p - promjer prstenastog uzemljivača, m,
d - promjer okruglog vodiča od kojeg je izveden prstenasti uzemljivač, m.

Prstenasti uzemljivači četverokutnog oblika sastavljeni od traka, najviše se upotrebljavaju

za uzemljenje objekta na slobodnom zemljištu, i to tako da okružuju objekt ili skupinu
uređaja.

18
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

Ako se s l označi opseg četverokuta, s d promjer vodiča i s h dubina ukopa, otpor

uzemljenja takva uzemljivača računa se prema:
 1, 27l
Rz  z ln
 hd
Također je moguće kombinirati prstenasti uzemljivač i štapne uzemljivače. Izraz za
računanje otpora rasprostiranja četverokutnog uzemljivača kojemu su dodani štapni
uzemljivači složeniji je od prethodnog izraza. Može se izračunati kao paralelni otpor
sastavljen od otpora uzemljenja skupine štapnih uzemljivača i jednoga prstenastog
uzemljivača. Kad se postavlja četverokutni uzemljivač, valja paziti na to da on unutar
površine što je zatvara obuhvati sve metalne dijelove koje je potrebno uzemljiti.

19. Objasnite temeljni uzemljivač.

 Temeljni uzemljivači ugrađuju se u betonske temelje objekta postavljanjem metalnih

vodiča tako da preko velike površine betona dolaze u kontakt s okolnom zemljom.
 Temeljni uzemljivači mogu poslužiti i kao zaštitni i kao gromobranski uzemljivači, tj.
kao združeni uzemljivači. Velika prednost takvih uzemljivača sastoji se u tome što se
nalaze u betonu, koji ih štiti od korozije, pa je njihovo vrijeme trajanja praktično
neograničeno. Osim toga, budući da je beton pod zemljom uvijek vlažan, takav
uzemljivač ima s tlom dobar dodir, i to na relativno velikoj površini. To sve skupa
omogućuje postizanje manjeg otpora rasprostiranja, osobito u slabo vodljivoj zemlji.
 Otpor uzemljenja temeljnih uzemljivača približno se izračunava s pomoću formule koja
vrijedi za polukuglaste uzemljivače:

Rz  z
 d
gdje je:
 z - otpornost tla, Ωm
d – promjer polukugle za koju zamišljamo da je jednakog obujma kao i betonski temelj u
koji je ugrađen metalni vodič, kao temeljni uzemljivač, m.

 Otpor uzemljenja takvih uzemljivača sastoji se od otpora betona i otpora slojeva

zemlje koji obuhvaćaju betonski temelj. Daljnje prednosti takvih uzemljivača osobito su
izražene spajanjem svih metalnih instalacija i konstrukcija sa sustavom uzemljenja u
svrhu izjednačavanja potencijala u samoj blizini objekta, što znači smanjenje opasnoga
dodirnoga napona i napona koraka. Budući da su uzemljivači ugrađeni u betonske
temelje, na njihov otpor rasprostiranja ne djeluje mnogo sušenje i zamrzavanje zemlje
ili bilo kakve druge vanjske klimatske promijene.
 Temeljni uzemljivač izvodi se od pocinčane čelične trake 25 x 4 mm, 30 x 3,5 mm ili od
pocinčanog betonskog željeza promjera 10 mm. Postavlja se na sloj betona debljine 10
cm, marke (obično) MB 20, tako da uzemljivač čini zatvoreni prsten. Temeljni
uzemljivač spaja se sa željeznom armaturom armiranobetonske konstrukcije u temelju,
u nosive stupove, a u pravilu na zadnjoj armiranobetonskoj ploči, polaganjem također
temeljnog uzemljivača. Spajanje sa željeznom armaturom izvodi se odgovarajućim
spojnicama ili zavarivanjem.

19
 UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

Struja munje ne ugrožava armaturu ni termički (s obzirom na njezin znatan presjek) ni

elektrokemijski (s obzirom na kratko vrijeme prolaza). U najnepovoljnijim uvjetima prolaza
struje temperatura armature može porasti jedva nekoliko Celziusevih stupnjeva, a za
nagrizanje sloja čelika debljine 0,1 mm struja gustoće 3 A/ cm2 trebala bi prolaziti 2,7 sata.

20. Objasnite mrežasti uzemljivač.

Mrežasti uzemljivači upotrebljavaju se kao uzemljivači trafostanica najviših napona 110,

220 i 380 kV) s izravnim uzemljenjem neutralne točke, gdje su velike struje jednofaznog
kratkog spoja (reda nekoliko kA). U tim postrojenjima zbog sigurnosti ljudi od opasnog
napona dodira i napona koraka potrebno je ostvariti mali otpor uzemljenja i nestrmu
razdiobu potencijala kako na površini iznad mrežastog uzemljivača, tako i na površini koja
graniči s površinom mrežastog uzemljivača. Mrežasti uzemljivači mogu imati pravilnu i
nepravilnu geometriju.
Prema dubini ukopa, mrežaste uzemljivače dijelimo na:
 površinske s dubinom do 4 cm
 dubinske s dubinom većom od 0,5 m.

Približni otpor uzemljenja mrežastog uzemljivača (ne Formula vrijedi za sljedeće uvjete:
uzimajući u obzir dubinu ukopa) može se računati prema  širina uzemljivača b jednaka je ili veća od
Ollendorf Laurentovoj formuli: polovice duljine l mrežastog
z z uzemljivača
Rz  
2 Dr L  računski promjer mrežastog uzemljivača
gdje je: Dr > 100 m,
L – ukupna duljina vodiča mrežastog uzemljivača  dubina ukopa manja je od 1m (točna je za
Dr – računski promjer opsega mrežastog uzemljivača uzemljivač na površini, dok je
približno točna za dubine ukopa do 1m,
 vodiči mrežastog uzemljivača približno su
ravnomjerno raspoređeni

20
 UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

Približni otpor uzemljenja mrežastog uzemljivača za Formula vrijedi za sljedeće uvjete:

različite dubine ukopa:  širina uzemljivača b jednaka veća je duljine l
mrežastog uzemljivača
     vodiči mrežastog uzemljivača približno su
Rz  0,5 1     z  z  ravnomjerno raspoređeni
 2 Dr L 
 dubina ukopa je bilo koja, uključujući i h=0, s
  f (q1 )
time da za h=0 treba pretpostaviti da je u stvarnosti
4h uzemljivač ukopan u zemlju pri
q1  0,5 
Dr  h<4 cm

21. Definirajte impulsne karakteristike uzemljivača. Što je to aktivna duljina uzemljivača?

Pri odvođenju struje atmosferskih pražnjenja (visokofrekvencijska pojava) dolazi do

izražaja induktivnost komponenata iz kojih se sastoji uzemljivački sustav, te se u tom
slučaju mora govoriti o impedanciji uzemljivačkog sustava.

Karakteristike uzemljivačkog sustava dijele se na:

 Stacionarne karakteristike
 Impulsne karakteristike

 Impulsne karakteristike povezane su prije svega s pojavom tzv. Povratnog

preskoka. Povratni preskok pojava je koja se sastoji u tome da udar groma u
gromobransku instalaciju postrojenja može izazvati preskok s konstrukcije
gromobranske instalacije na fazne vodiče stvarajući pri tome iznimno strmi
prenaponski val. Preskok na izolatorskom lancu predstavlja sustav u zemljospoju,
te prekidači u sustavu automatskog ponovnog uklopa moraju eliminirati
zemljospoj. Strujni prenaponski val nastao zbog povratnog preskoka u blizini
postrojenja ili u samom postrojenju posebno je opasan za izolaciju opreme unutar
postrojenja.
 Gromobranska instalacija visokonaponskih postrojenja sastoji se od gromobranske
užadi ili od gromobrana u obliku šiljka. Udarom groma u gromobransku užad u

21
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

postrojenju dolazi do grananja struje groma. Gromobrani u obliku šiljka obično su

postavljeni na metalnu konstrukciju postrojenja, te je u tom slučaju omogućeno
grananje struje groma. Uzevši u obzir da visokonaponska postrojenja imaju jako
dobre uzemljivače, vjerojatnost nastanka povratnog preskoka unutar postrojenja
je vrlo mala.
 Na osnovi toga može se zaključiti da impulsne karakteristike uzemljivača
postrojenja nisu posebno važne za sprječavanje povratnih preskoka.
 Impulsne karakteristike uzemljivača, odnosno dijelova uzemljivača
visokonaponskih postrojenja, važne su kod odvođenja struja groma zbog udara
groma u gromobransku instalaciju ili reagiranja odvodnika prenapona zbog
nastanka lokalnih prenapona na dijelovima uzemljivačkog sustava.
 Međutim, induktivitet uzemljivača, što fizikalno označava magnetski tok oko
uzemljivača, onemogućuje jednako otjecanje struje s metalnog vodiča po cijeloj
njegovoj duljini. Zato je struja prisiljena da se više raspršuje u zemlju samo po
duljini prvih nekoliko metara. Tu drugu pojavu, koja ne dopušta da se aktivira
cijela duljina uzemljivača, možemo sada obrnuto shvatiti kao povećanje otpora
uzemljenja. O tome koja će od ovih dviju suprotnih tendencija prevladati ovisi
rezultirajući otpor rasprostiranja struje munje, koji nazivamo udarni ili impulsni
otpor rasprostiranja (uzemljenja) Ri.
 Taj impulsni otpor može biti manji ili veći od otpora uzemljenja RZ koji nastaje pri
rasprostiranju istosmjerne struje ili izmjenične struje niske frekvencije u tlo.
Razlika između impulsnog otpora uzemljenja Ri i otpora uzemljenja RZ za struje
tehničke frekvencije ne ovisi samo o jačini struje munje nego i o obliku struje.
Posebno na nju utječu strmina struja munje (di /dt ) koja može poprimiti vrlo
različite vrijednosti, od 0,3 do 80 kA/μs.
 Struje munje velikih strmina sporije prodiru u uzemljivač jer im se suprotstavlja
induktivni otpor uzemljivača (što je strmina struje veća, vrijeme je trajanja čela
vala Tč kraće). Mijenja se aktivna duljina uzemljivača lA . Iz navedenih činjenica
može se zaključiti da pri provođenju struje munje u zemlju ne sudjeluje uvijek
cijeli uzemljivač, nego samo jedan njegov dio.
 Aktivna duljina uzemljivača izračunava se prema:
TČ
l A  1,1
G1 L1
gdje je:
lA aktivna duljina uzemljivača, [m]
G1 jedinični odvod, [S/m]
L1 jedinični induktivitet, [mH/m]
TČ vrijeme trajanja čela vala, [μs]

Ako je uzemljivač u zemlji dulji od izračunate aktivne duljine (l>lA ), tada on djeluje samo
do duljine l A . Obrnuto, ako je uzemljivač u zemlji kraći od aktivne duljine (l<lA ), on djeluje
cijelom svojom duljinom l te nema problema pri prolasku struje munje, odnosno ne treba
očekivati promjenu impulsnog otpora uzemljenja Ri.

22
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

22. Definirajte impulsni koeficijent i ekvivalentni polumjer.

IMPULSNI OTPOR UZEMLJENJA Ri osnovna je veličina koja karakterizira uzemljivač pri

odvodu struje munje u zemlju. Za složenije uzemljivače i veoma točne izračune koristimo
impulsnu impedanciju uzemljenja Zi. Omjer impulsne impedancije uzemljenja Zi i otpora
Z
uzemljenja Rz definiran je impulsnim koeficijentom αi :  i  i
RZ
Utjecaj induktivnosti očituje se u početnom sprečavanju širenja struje munje do udaljenih
dijelova uzemljivača, tako da s vremenom taj utjecaj slabi i vrijednost impulsne
impedancije teži otporu uzemljenja. Utjecaj kapaciteta uzemljivača očituje se u smanjenju
impulsne impedancije Zi. Impulsna impedancija dolazi do izražaja kod veće otpornosti tla
ρz. Kod odvođenja velikih struja munje u zemlju dolazi do procesa ionizacije tla, odnosno do
povećanja vodljivosti oko uzemljivača, čime se smanjuje impulsna impedancija uzemljivača
Zi.

Utjecaj ionizacije tla oko

uzemljivača može se iskazati kao
povećanje polumjera uzemljivača r
na ekvivalentnu vrijednost re za
dubinu ukopa h i ekvivalentnu
dubinu ukopa he.

Pri određivanju ekvivalentnog polumjera r e polazi se od pretpostavke da je struja

odvođenja u zemlju duž uzemljivača približno jednaka vrijednosti Iz. Pri tome je Iz struja
munje koja se odvodi na uzemljivač. U pravilu ima najmanje dva mjesta spajanja
uzemljivača s gromobranskim dovodima na uzemljivač.
Ekvivalentni polumjer i ekvivalentna dubina ukopa iznosi:
I 
re  z z
2 lEk
he  re2  h 2

h
ako je ekvivalentni polumjer re 
3
Kod velikih struja munje i velike otpornosti tla, zona ionizacije približava se površini zemlje,
pa se dobiva da je ekvivalentni vodič smješten na površini zemlje. Tada se parametri
trakastog uzemljivača računaju uz uvjet da je
h
re 
3

23
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

23. Navedite i objasnite struje mjerodavne za proračun uzemljivača.

vrijednost struje dvostrukog zemljospojaprema IEC

I"kEE
60909, iznosi 85% struje trofaznog kratkog spoja
IC kapacitivna struja zemljospoja
zbroj nazivnih struja paralelno spojenih dozemnih
IL
prigušnicaza kompenzaciju
IRES preostala struje zemljospoja, može se uzeti 10% od IC
I"k1 početna struja jednofaznog kratkog spoja
r redukcijski faktor
IE struja koja ulazi u uzemljivač
IN struja kroz uzemljenje zvjezdišta transformatora

24
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

24. Objasnite niskonaponsko ispitivanje uzemljenja, objasnite U-I metodu.

Princip mjerenja svodi se na Ohmov zakon. Priključenjem izmjeničnog napona mrežne

frekvencije injektira se u uzemljivač određena struja pri čemu se mjeri pad napona koji ta
struja izaziva na uzemljivaču.

Struja izlazi iz uzemljivača Z i rasprostire se u svim smjerovima po svojoj okolnoj zemlji

te se na kraju sjedinjuje kada se približi uzemljivaču S2. Prema tome, u neposrednoj blizini
uzemljivača struja raspolaže malim presjekom, pa stoga mora savladati prilično veliki otpor,
zbog čega je tu pad napona velik. U sredini pak između uzemljivača struja raspolaže
ogromnim presjekom te treba da savlada samo mali otpor, pa je stoga i pad napona u tom
dijelu vrlo malen. Na taj način se dakle napon koji je narinut na uzemljivače duž staze
između uzemljivača ne raspoređuje jednoliko, odnosno, u neposrednoj blizini uzemljivača
doživljava veliki pad napona, dok u srednjem dijelu pad napona skoro i ne postoji.

Ampermetrom se mjeri struja koja teče kroz oba uzemljivača, a voltmetrom napon
između uzemljivača i okolne zemlje, pri čemu treba postaviti sondu izvan naponskog
lijevka.

U ZS 1
Otpor uzemljivača Z je: RZ  , I  Iu
I

25
 UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

25. Navedite uvjete koje je potrebno ispuniti da bi mjerenje otpora uzemljenja bilo
ispravno provedeno.

Da bi mjerenje bilo ispravno provedeno, potrebno je ispuniti sljedeće uvjete:

 izvor izmjeničnog napona mora biti dovoljno snažan (da bi se smanjio utjecaj lutajućih
struja),
 pomoćna strujna sonda (pomoćni uzemljivač) mora biti dovoljno udaljen od
uzemljivača (udaljenost bi trebala biti bar 5 puta veća od najveće duljine mjerenog
uzemljivača),
 voltmetar kojim se mjeri napon između uzemljivača i pomoćne naponske sonde mora
imati dovoljno velik unutarnji otpor (bar 10 puta veći od otpora rasprostiranja sonde), obično
1000 Ω.

26. Navedite prednosti i nedostatke pojedine metode mjerenja otpora uzemljenja.

1. UI METODA
 Ampermetrom se mjeri struja koja teče kroz oba uzemljivača, a voltmetrom napon
između uzemljivača i okolne zemlje, pri čemu treba postaviti sondu izvan naponskog
lijevka.

2. WIECHERTOVA MOSNA METODA

 Wiechertova mosna metoda omogućuje podesnije mjerenje otpora uzemljenja od
upravo opisanog načina mjerenjem struje i napona. I ovdje su potrebni pomoćni uzemljivač
B i sonda C. Metoda je mosna i potpuno analogna Wheatstoneovom mostu s mjernom
žicom.

Kod prvog mjerenja, kada je sklopka u položaju 1,

potražimo na mjernoj žici točku C', koja u ravnoteži
ima isti potencijal kao i točka F. Kao što se vidi, u
tom se slučaju oba otpora uzemljenja nalaze u
jednoj grani mosta, pa zato dobijemo omjer:
 RA  RB  : R  a1 : b1  1
RA : RB  R   a2 : b2   2
1  1
RA  R 2
1 2

3. STÖSSELOVA MOSNA METODA

 Stösselova mosna metoda zahtijeva, doduše isto tako, dva mjerenja kao i Wiechertova
metoda, no ona daje rezultat bez posebnog računanja. Kod ove se metode glavni
izmjenični strujni krug zatvara preko otpornika, R2 , uzemljivača A, zemlje i pomoćnog
uzemljivača B, a paralelno tome su priključeni otpornik R1 i mjerna žica odnosno
potenciometar sa skalom.

26
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

Mjerenje se izvodi tako da se preklopka najprije

prebaci u položaj 1, a klizač C' pomakne do
točke A', pa se zatim mijenja položaj klizača B'
sve dok se u mostu ne postigne ravnoteža. Kada
je most u ravnoteži vrijedi omjer:
R1 : R2  R : ( RA  RB )

Kada je ovo mjerenje završeno ostavimo klizač

B' na tome mjestu, prebacimo preklopku u
položaj 2 te klizač C' pomičemo sve dok ne
postignemo ravnotežu kod nove kombinacije
otpora u mostu. U tom slučaju vrijedi u
R1  R2 R  R3
ravnoteži: 
R2  RA RB

R2
 Iz ovih jednadžbi dobijemo za otpor uzemljivača A: RA  R3
R1
 Ako su otpori R1 i R2 jednaki te ako je skala mjerne žice baždarena u omima, može se
neposredno očitati otpor uzemljenja uzemljivača A.
 Mijenjanjem pak omjera R2/R1 dana je mogućnost da se promijeni mjerni opseg. Ako je
na primjer R2 /R1 = 10, otpor RA dobijemo jednostavno na taj način da vrijednost očitanu na
mjernoj žici pomnožimo sa 10.

4. Behrendova metoda
 Ova metoda omogućava određivanje otpora mjerenog uzemljenja iz samo jednog
mjerenja. Iz ručnog generatora dobivamo izmjeničnu struju I1 , koja teče kroz primar
strujnog transformatora, ispitivani uzemljivač Z i sondu S2 . Kroz sekundarni namot strujnog
transformatora teći će struja I2 koja je u stalnom omjeru prema struji I1.

Na nul-instrumentu nema otklona kada je napon

Ul između ispitivanog uzemljivača Z i sonde S1
jednak padu napona U2 na dijelu klizne žice otpora
Rl , tj. kada je:
I1 RZ  I 2 R1
Kako je omjer struja I2/I1 konstantan, tj. I2 /I1 = k,
slijedi:
RZ  kR1

27
 UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

27. Objasnite ispitivanje sustava uzemljenja elektroenergetskih postrojenja visokog

napona.

Mjerenje otpora uzemljenja za postrojenja nazivnog napona većeg od 1000 V provodi se

izmjeničnim naponom, U-I metodom. Princip se sastoji u tome da se narinućem izmjeničnog
napona mrežne frekvencije između ispitivanog i pomoćnog uzemljivača mjerna struja I mj
koja prouzrokuje mjerljivo podizanje potencijala (current-injection method). Udaljenost
između ispitivanog i pomoćnog uzemljivača ne smije biti manja od 5 km (ovisi o izmjerama
samog uzemljivača, određena je peterostrukom najvećom protegnošću uzemljivača).
Unutarnji otpor voltmetra kojim se mjeri napon između uzemljivača i naponske
uzemljivačke sonde mora biti najmanje deset puta veći od otpora uzemljenja sonde.

 Kao izvor izmjeničnog napona najčešće se koristi kućni transformator postrojenja

prijenosnog omjera X/0.4 kV. Zvjezdište sekundarne strane (0.4 kV) transformatora
najčešće je odvojeno od uzemljenja, dok su dvije faze radi postizanja veće mjerne
struje, spojene na ispitivani uzemljivač. Time je između ispitivanog uzemljivača i
strujne sonde narinut napon od 380 V.
 Uspostavlja se mjerni krug:
 izvor - mjerni uređaj - vod mjerne struje - pomoćni uzemljivač izvor – zemlja –
ispitivani uzemljivač -izvor. Osim mjerenja struje koja se utiskuje u uzemljivač, kod
ispitivanja sustava uzemljenja vrši se mjerenje i naponskih veličina: mjerenje
napona na uzemljivaču i mjerenje napona dodira.
 Mjerenje napona na uzemljivaču vrši se na način koji je djelomično prikazan na slici.
Jedan je izvod voltmetra fiksan i spojen je na uzemljivač, drugi izvod voltmetra
pomiče se duž pravca izvan postrojenja sve do točke kada više nema prirasta
napona (u praksi se preporuča da najmanje tri posljednje točke na mjernom pravcu
imaju istu vrijednost napona).Krajnji izmjereni napon proglašava se naponom
uzemljenja te se koristi u daljnjim proračunima.
 Mjerenje napona dodira vrši se voltmetrom unutarnjeg otpora 1 [kΩ] što, prema
odredbama važećih propisa, predstavlja unutarnji otpor čovjekova tijela. Mjerne
elektrode za oponašanje stopala imaju površinu od ukupno 400 cm2 , a na tlo su
pritisnute s minimalnim pritiskom 500 N. Kod mjerenja napona dodira elektrode se

28
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

postavljaju na mjesto stajanja na udaljenosti 1 m od dijela postrojenja izloženog

dodiru (najnepovoljniji slučaj). Napon koraka mjeri se na rasponu 1 m.
28. Analiza dodirnog napona ograde postrojenja u slučaju neuzemljene ograde

 U slučaju jednofaznog kratkog spoja, točke tla u blizini ograde dolaze na povišeni
potencijal, a time i sama ograda zbog kontakata njezinih nosivih stupića s tlom.
Pretpostavi li se da su stupići uzemljeni, tada svaki stupić poprima potencijal
pripadajuće točke tla uz neznatno lokalno izobličenje razdiobe potencijala. Pri tome
su kod geometrijski pravilnih uzemljivača (kao na prethodnoj slici) najniži potencijali
točaka tla na rubovima (pravac 4), a najviši na srednjim dijelovima ograde (pravac
1) jer su na rubovima potencijalni lijevci najstrmiji, a na srednjim dijelovima
najblaži.
 Postavljena ograda, zbog galvanske povezanosti čitavom svojom duljinom poprima
približno konstantan potencijal čija se vrijednost nalazi između najmanjeg i
najvećeg prethodnog (bez ograde) potencijala točaka ispod stupića. Veličina
potencijala ovisi o rasporedu stupića i kakvoći dodira pojedinih stupića. Ako je
jednak dodir stupića s tlom, tada ograda poprima približno prosječnu vrijednost
potencijala pripadajućih točaka tla.

29
 UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

 negativni dodirni naponi s vanjske strane ograde najveći su uz samu ogradu

 pozitivni dodirni naponi s unutarnje strane ograde isto su tako najveći uz samu ogradu
Dodirni naponi uz samu ogradu mogu imati znatno veću apsolutnu vrijednost nego na
udaljenosti od 1 m.

29. Analiza dodirnog napona ograde postrojenja u slučaju uzemljene ograde na vlastitom
uzemljivaču.

Uzemljenjem ograde dolazi do smanjenja potencijala ograde (oko 5%). Razlog smanjenju je
u tome što je ograda poprimila potencijal prstenastog uzemljivača koji je udaljeniji od
glavnog uzemljivača. Najznačajnije smanjenje vanjskog dodirnog napona došlo je na pravcu
4 (oko 71%). Tom je smanjenju doprinjelo je sniženje potencijala ograde oko 20,5% i
izjednačenje potencijala oko 50,5% (podizanje potencijala tla).

30
UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

30. Navedite mjere za smanjenje dodirnog napona ograde.

1. IZJEDNAČAVANJE POTENCIJALA NA RUBOVIMA OGRADE

2. IZJEDNAČAVANJE POTENCIJALA NA SREDNJIM DIJELOVIMA OGRADE

31
 UZEMLJIVAČI I SUSTAVI UZEMLJENJA 2016./2017.

3. SMANJENJE POTENCIJALA OGRADE

 Postoji mogućnost dodatnog oblikovanja i smanjenja dodirnog napona ograde

ukapanjem dodatne trake
 Na kritičnim mjestima (rubovi i srednji, odnosno, uvučeni dijelovi) može se provesti
učinkovito izjednačavanje potencijala
 Postavljanjem dodatnih krakova ograde može doći do smanjenja potencijala ograde
što dalje ima za posljedicu sniženje pozitivnih dodirnih napona (obično na rubovima) uz
istodobno povećanje apsolutnih vrijednosti negativnih dodirnih napona (obično na srednjim,
uvučenim dijelovima ograde)
 Poboljšanje prilika na jednom dijelu može prouzročiti pogoršanje prilika na drugom
dijelu ograde

32