Anatomski smještaj glavnih endokrinih žlijezda u organizmu

Endokrinologija

izv. prof. dr. sc. Reno Hrašćan

Uvod u endokrinologiju

komunikacijski sustav među stanicama, tkivima i organima: 1. živčani – u kojemu se
kemijske tvari, neurotransmiteri, otpuštaju u sinaptičko spoju i djeluju lokalno kako bi nadgledali
staničnu funkciju; 2. endokrini – u kojemu žlijezde ili specijalizirane stanice otpuštaju u krv
kemijske tvari, hormone koji utječu na staničnu funkciju na nekom drugom mjestu u tijelu; 3.
neuroendokrini – u kojemu neuroni izlučuju tvari, neurohormone koji dospjevaju u krv i utječu
na staničnu funkciju na nekom drugom mjestu u tijelu; 4. parakrini – u kojemu stanice izlučuju
tvari koje difundiraju u izvanstaničnu tekućinu i djeluju na okolne stanice; 5. autokrini – u
kojemu stanica izlučuje tvari koje djeluju na istu stanicu vezanjem za receptore na staničnoj
površini
kemijska građa hormona: 1. proteini i peptidi, među kojima su hormoni što ih izlučuju prednji
i stražnji režanj hipofize, gušterača, paratireoidna žlijezda; 2. steroidi, koje luči kora
nadbubrežnih žlijezda, jajnici, sjemenici; 3. derivati aminokiseline tirozina, koje luči štitasta
žlijezda, srž nadbubrežnih žlijezda
koncentracija hormona koja je potrebna za kontrolu većine metaboličkih i endokrinih funkcija
nevjerojatno je mala; njihova koncentracija u krvi iznosi od samo jednog pikograma do najviše
nekoliko mikrograma po mililitru krvi
Uvod u endokrinologiju
kontrola izlučivanja hormona povratnom spregom: 1. negativna povratna sprega –
povratna poruka žlijezdi s unutarnjim lučenjem postaje dovoljno snažna da smanji daljnje
izlučivanje hormona samo onda kada ciljno tkivo postigne primjerenu aktivnost; 2. pozitivna
povratna sprega – biološki učinak hormona uzrokuje dodatno otpuštanje hormona; 3. cikličke
promjene pri lučenju hormona – periodične promjene izlučivanja hormona
mehanizmi djelovanja hormona: 1. hormonski receptori i njihova aktivacija – kada se
hormon veže sa svojim receptorom, obično započne niz kaskadnih reakcija u stanici, pri čemu
je svaki sljedeći korak aktiviran jače, tako da male koncentracije hormona mogu imati snažne
učinke; 2. unutarstanično signaliziranje nakon aktivacije receptora hormonom – a) neki
hormoni vezanjem s membranskim receptorima mijenjaju propusnost stanične membrane; b)
neki hormoni vezanjem s membranskim receptorima aktiviraju unutarstanične enzime; c) neki
hormoni vezanjem za unutarstanične receptore aktiviraju gene
 Žlijezde s unutarnjim lučenjem, hormoni i njihova funkcija Žlijezde s unutarnjim lučenjem, hormoni i njihova funkcija
žlijezda hormoni ciljno tkivo glavni učinci
žlijezda hormoni ciljno tkivo glavni učinci
hipotalamus hormoni oslobađanja adenohipofiza potiče ili koči izlučivanje
hormoni koji koče hormona adenohipofize epifiza melatonin sva tkiva nadzor dnevnog i
oslobađanje godišnjeg ciklusa
hipotalamus i antidiuretski hormon bubrezi povećava reapsorpciju štitna žlijezda tiroksin i trijodtironin sva tkiva potiče metabolizam
neurohipofiza (vazopresin) vode kalcitonin kosti odlaganje kalcija u kostima
oksitocin mliječne žlijezde i maternica istiskivanje mlijeka i nuzštitne žlijezde paratireoidni hormon kosti otpuštanje kalcija u krv
stezanje maternice probavni sustav apsorpcija kalcija u crijevima
adenohipofiza tireotropin štitna žlijezda izlučivanje tiroksina i kora nadbubrežne glukokortikoidi sva tkiva povećanje koncentracije
trijodtironina žlijezde (kortizol) glukoze u krvi
adrenokortikotropin kora nadbubrežne žlijezde izlučivanje steroidnih mineralokortikoidi bubrezi nadzor lučenja natrija i kalija
hormona (aldosteron)
hormon rasta kosti i mišići potiče rast koštanih i gonadokortikoidi spolne žlijezde izlučivanje spolnih hormona
(somatotropin) mišićnih stanica srž nadbubrežne adrenalin (epinefrin) srce, krvne žile, jetra, pojačava rad srca, stezanje
hormon koji potiče koža pigmentacija kože žlijezde glatki i skeletni mišići mišića i disanje, širi ili sužava
melanocite krvne žile, povisuje krvni tlak,
prolaktin mliječne žlijezde stvaranje mlijeka povećava koncentraciju
hormon koji potiče jajnik stvaranje jajne stanice glukoze u krvi
razvoj folikula sjemenik stvaranje spermija noradrenalin krvne žile sužava krvne žile
hormon luteinizacije jajnik, sjemenik izlučivanje spolnih (norepinefrin)
hormona

Žlijezde s unutarnjim lučenjem, hormoni i njihova funkcija

žlijezda hormoni ciljno tkivo glavni učinci

gušterača inzulin mišići, jetra i masno tkivo snizuje koncentraciju
glukoze u krvi
glukagon mišići, jetra i masno tkivo povisuje koncentraciju
glukoze u krvi
Hipofiza
somatostatin gušterača koči izlučivanje inzulina i
glukagona
jajnici estrogeni (estradiol) spolni sustav žene, razvoj spolnih karakteristika i
koža, mišići i kosti stvaranje jajne stanice
estrogen i progesteron maternica nadzor mjesečnog ciklusa i
trudnoće
sjemenici androgeni hormoni spolni sustav muškarca, razvoj spolnih karakteristika i
(testosteron) koža, mišići i kosti stvaranje spermija
 Hormoni hipofize i njihova kontrola hipotalamusom Hipofiza

hipofiza ili pituitarna žlijezda – smještena je u koštanom udubljenju u području moždane

baze, a s hipotalamusom je povezana hipofiznim ili pituitarnim drškom; fiziološki je možemo
podijeliti u dva različita dijela: prednji hipofizni režanj ili adenohipofizu i stražnji hipofizni
režanj ili neurohipofizu; adenohipofiza potječe od embrionalne invaginacije epitela ždrijela, a
neurohipofiza nastaje kao izdanak živčanog tkiva iz hipotalamusa

za svaki glavni hormon koji se stvara u adenohipofizi obično postoji jedna vrsta stanica: 1.
somatotropne stanice – ljudski hormon rasta (hGH); 2. kortikotropne stanice –
adrenokortikotropni hormon (ACTH); 3. tireotropne stanice – hormon koji stimulira štitnjaču
(TSH); 4. gonadotropne stanice – gonadotropni hormoni, tj. luteinizacijski hormon (LH) i
folikulostimulacijski hormon (FSH); 5. laktotropne stanice – prolaktin (PRL)

tijela magnocelularnih neurona smještenih u supraoptičkoj i paraventrikularnoj jezgri

hipotalamusa luče dva hormona stražnjeg režnja hipofize; hormoni se zatim prenose iz
hipotalamusa kroz hipofizni držak aksoplazmom neuronskih živčanih vlakana (hipotalamično-
hipofizni trakt) u stražnji režanj hipofize gdje se iz živčanih završetaka luče hormoni

Stanična građa prednjega hipofiznog režnja

Hipotalamični nadzor nad neurohipofizom
 Hormoni hipofize i njihova kontrola hipotalamusom Metaboličke funkcije adenohipofiznih hormona

hormoni prednjega hipofiznog režnja: 1. hormon rasta ili somatotropni hormon ili
somatotropin (hGH); – pospješuje rast cijeloga tijela svojim djelovanjem na stvaranje
bjelančevina te na staničnu diobu i diferencijaciju; 2. adrenokortikotropni hormon ili
adrenokortikotropin ili kortikotropin (ACTH) – nadzire lučenje nekih hormona nadbubrežnih
žlijezda koji utječu na metabolizam glukoze, bjelančevina i masti; 3. hormon koji stimulira
štitnjaču ili tireotropni hormon ili tireotropin (TSH) – nadzire lučenje tiroksina i trijodtironina
iz štitnjače, a ti hormoni nadziru intenzitet većine staničnih kemijskih reakcija u cijelome tijelu; 4.
prolaktin (PRL) – pospješuje razvoj mliječnih žlijezda i proizvodnju mlijeka; 5.
folikulostimulacijski hormon (FSH) i luteinizacijski hormon (LH) – nadziru rast jajnika i
testisa te njihovu hormonsku i reprodukcijsku djelatnost

hormoni stražnjega hipofiznog režnja: 1. antidiuretski hormon ili vazopresin (ADH) –

nadzire izlučivanje vode mokraćom i tako pomaže u nadzoru nad koncentracijom vode u
tjelesnim tekućinama; 2. oksitocin – pomaže naviranju mlijeka iz žlijezda u dojci do bradavice u
toku sisanja i djelomice pomaže pri rođenju djeteta jer snažno podražuje kontrakcije maternice,
osobito potkraj trudnoće

Hormoni hipofize i njihova kontrola hipotalamusom

Fiziološke funkcije hormona rasta

lučenje iz prednjega hipofiznog režnja nadziru hormoni koje nazivamo hipotalamičnim

oslobađajućim ili hipotalamičnim inhibicijskim hormonima (ili čimbenicima): 1. hormon
koji oslobađa tireotropin (TRH) – uzrokuje oslobađanje hormona koji potiče štitnjaču; 2.
hormon koji oslobađa kortikotropin (CRH) – uzrokuje oslobađanje adrenokortikotropina; 3.
hormon koji oslobađa hormon rasta (GHRH) – uzrokuje oslobađanje hormona rasta, a
hormon koji inhibira hormon rasta (GHIH) – koči oslobađanje hormona rasta; 4. hormon
koji oslobađa gonadotropine (GnRH) – uzrokuje oslobađanje dvaju gonadotropnih hormona:
luteinizacijskog i folikulostimulacijskog hormona; 5. hormon koji inhibira prolaktin (PIH) – koči
lučenje prolaktina
metabolički učinci hormona rasta: 1. pospješuje odlaganje bjelančevina u tkivima –
pospješenje prijenosa aminokiselina kroz stanične membrane; pospješenje translacije RNA;
poticanje transkripcije DNA; smanjenje razgradnje staničnih bjelančevina i aminokiselina; 2.
povećava energijsko iskorištavanje masti; 3. smanjuje iskorištavanje ugljikohidrata –
inzulin i ugljikohidrati nužni su za učinak kojim hormon rasta potiče rast

ti se hormoni luče u samom hipotalamusu, a zatim se prenose u prednji hipofizni režanj

hipotalamično-hipofiznim portalnim sustavom, gdje djeluju na žljezdane stanice i nadziru njihovo
lučenje
 Metabolički hormoni štitnjače – tiroksin i trijodtironin

štitnjača ili štitasta žlijezda – smještena neposredno ispod grkljana, s obiju strana dušnika i
ispred njega; štitnjača se sastoji od velikog broja zatvorenih folikula, koji su ispunjeni
izlučenom tvari, nazvanom koloid, a obloženi epitelnim stanicama koje luče u unutrašnjost
folikula; glavni je sastojak koloida tireoglobulin, glikoprotein koji u svojoj molekuli sadrži

Štitnjača hormone štitnjače

hormoni štitnjače: 1. tiroksin ili T4; 2. trijodtironin ili T3; 3. kalcitonin; tiroksin i trijodtironin
snažno potiču metaboličke procese u tijelu; kalcitonin je važan u metabolizmu kalcija

od ukupne količine metabolički aktivnih hormona štitnjače 93% čini tiroksin, a 7% trijodtironin;
glavnina se tiroksina izlučenog iz štitnjače pretvara u trijodtironin; funkcija tih dvaju hormona
kvalitativno je jednaka, ali se hormoni razlikuju brzinom i intenzitetom djelovanja; djelovanje
trijodtironina četiri je puta jače od djelovanja tiroksina, ali je u krvi nazočan u mnogo manjim
količinama i zadržava se mnogo kraće od tiroksina

za stvaranje normalnih količina tiroksina potrebno je u obliku jodida hranom unijeti otprilike 1mg
tjedno; kako bi se spriječio manjak joda, kuhinjska se sol jodira

Mikroskopski izgled štitnjače Fiziološke funkcije tiroksina i trijodtironina

receptori za hormone štitnjače imaju visoki afinitet za trijodtironin; zbog toga 90% ukupne
količine hormona štitnjače vezanih za receptore čini trijodtironin, a samo 10% tiroksin; vezanjem
s hormonima štitnjače jezgrini se receptori aktiviraju i započinju procesi transkripcije i
translacije; većina učinaka hormona štitnjače nastaju zbog enzimskih i drugih djelatnosti
novonastalih bjelančevina

kad se luče velike količine hormona, bazalni se metabolizam može povećati i 60-100% iznad
normalne vrijednosti; znatno se povećava iskorištavanje hranjivih tvari za dobivanje energije
(pospješenje metabolizma ugljikohidrata, pospješenje metabolizma masti); iako se povećava
sinteza bjelančevina, istodobno se potiče i njihova razgradnja; u mladih ljudi uvelike se
pospješuje rast; potaknuti su umni procesi, a pojačava se i djelatnost većine drugih endokrinih
žlijezda
 Regulacija lučenja štitnjače

Regulacija lučenja hormona štitnjače

kako bi se održala normalna metabolička aktivnost u tijelu, u svakom se trenutku mora lučiti
točno određena količina hormona štitnjače; to omogućuju posebni mehanizmi povratne sprege
koji djeluju preko hipotalamusa i adenohipofize te nadziru veličinu lučenja štitnjače

lučenje hormona štitnjače nadzire ponajprije tireotropin (TSH) koji luči adenohipofiza; pri
povećanju koncentracije hormona štitnjače u tjelesnim tekućinama smanjuje se lučenje TSH iz
adenohipofize; poveća li se lučenje hormona štitnjače na vrijednost koja je oko 1,75 puta veća
od normale, lučenje TSH smanjit će se gotovo na ništicu

Hormoni nadbubrežnih žlijezda

dvije nadbubrežne žlijezde – smještene su na gornjim polovima obaju bubrega; svaka se
žlijezda sastoji od dvaju različitih dijelova, srži nadbubrežne žlijezde i kore nadbubrežne
žlijezde

srž nadbubrežne žlijezde – tvori središnjih 20% žlijezde, a funkcijski je povezana sa

simpatičkim živčanim sustavom; kad je podraži simpatikus, luči hormone adrenalin ili epinefrin
i noradrenalin ili norepinefrin; u svim dijelovima tijela ti hormoni stvaraju učinke gotovo
Nadbubrežne žlijezde jednake učincima izravnog podraživanja simpatičkih živaca

kora nadbubrežne žlijezde – luči skupinu hormona, koji se nazivaju kortikosteroidima; naime
kora luči dvije glavne vrste hormona: mineralokortikoide (dobili su ime po tome što djeluju
osobito na elektrolite u izvanstaničnoj tekućini, posebice na natrij i kalij) i glukokortikoide
(nazvani su tako zato što im je važan učinak povećanje koncentracije glukoze u krvi); osim
toga, luči i male količine spolnih hormona (gonadokortikoida), osobito androgenih hormona,
koji u tijelu imaju približno iste učinke kao i muški spolni hormon testosteron

iz kore nadbubrežnih žlijezda izolirano je više od 30 različitih steroida, ali su samo dva osobito
važna za normalnu endokrinu funkciju organizma: aldosteron, koji je glavni mineralokortikoid, i
kortizol, glavni glukokortikoid
 Lučenje hormona kore nadbubrežnih žlijezda iz pojedinih zona kore
Hormoni kore nadbubrežnih žlijezda

kora nadbubrežne žlijezde sadrži tri različita sloja: 1. glomerulozna zona – tanak sloj stanica
koji leži tik ispod kapsule; te stanice luče veću količinu aldosterona; lučenje tih stanica
uglavnom nadziru koncentracije angiotenzina II i kalija u izvanstaničnoj tekućini; 2. fascikulatna
zona – srednji i najširi sloj i luči glukokortikoide kortizol i kortikosteron te male količine
adrenalnih androgena i estrogena; lučenje tih stanica velikim dijelom nadzire hipotalamično-
hipofizna os pomoću adrenokortikotropnog hormona (ACTH); 3. retikularna zona –
unutarnji sloj kore, luči adrenalne androgene dehidroepiandrosteron (DHEA) i androstendion
te male količine estrogena i poneke glukokortikoide; ACTH također nadzire lučenje tih stanica,
no pritom mogu sudjelovati i drugi čimbenici koji se oslobađaju iz hipofize, poput hormona koji
potiče androgene kore

Funkcije glukokortikoida
Funkcije mineralokortikoida – aldosteron

najmanje 95% glukokortikoidne aktivnosti hormona kore nadbubrežnih žlijezda pripada

bubrežni i cirkulacijski učinci aldosterona – aldosteron povećava reapsorpciju natrija i
sekreciju kalija u bubrežnim kanalićima; pri suvišku aldosterona poveća se volumen
izvanstanične tekućine i povisuje se arterijski tlak; suvišak aldosterona izaziva hipokalijemiju i
mišićnu slabost; manjak aldosterona izaziva hiperkalijemiju i toksično djelovanje na srce
drugi učinci aldosterona – aldosteron potiče prijenos natrija i kalija u žlijezdama znojnicama i
slinovnicama te u epitelnim stanicama crijeva
kortizolu ili hidrokortizonu; za manji dio aktivnosti odgovoran je kortikosteron
učinci kortizola: 1. metabolizam ugljikohidrata – potiče glukoneogenezu (stvaranje
ugljikohidrata iz bjelančevina u jetri) i smanjuje iskorištavanje glukoze u stanicama; 2.
metabolizam bjelančevina – povećava koncentracije aminokiselina u krvi, smanjuje prijenos
aminokiselina u ekstrahepatične stanice i povećava njihov prijenos u jetrene stanice; 3.
metabolizam masti – pospješuje mobilizaciju masnih kiselina iz masnog tkiva i oksidaciju
masnih kiselina u stanicama; 4. obrana od stresa i upale
 Mehanizam nadzora nad lučenjem glukokortikoida

Adrenokortikotropni hormon iz hipofize regulira lučenje kortizola

lučenje kortizola gotovo potpuno nadzire adrenokortikotropni hormon (ACTH) što ga izlučuje
adenohipofiza; hipotalamus nadzire lučenje ACTH pomoću oslobađajućeg hormona, hormona
koji oslobađa kortikotropin (CRH); kortizol negativnom povratnom spregom izravno djeluje 1.
na hipotalamus, gdje smanjuje stvaranje CRH i 2. na adenohipofizu, gdje smanjuje stvaranje
ACTH

Gušterača ili pankreas

osim što sudjeluje u probavi, gušterača luči i dva važna hormona, inzulin i glukagon, koji su od
kjučne važnosti u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina; gušterača luči i
druge hormone, kao što su amilin, somatostatin i pankreasni polipeptid

gušterača je građena od dvije glavne vrste tkiva: 1. acinusa, koji izlučuju probavni sok u
Gušterača dvanaesnik i 2. Langerhansovih otočića, koji inzulin i glukagon luče izravno u krv; otočići
sadrže tri glavne vrste stanica: alfa, beta i delta; beta-stanice, koje čine oko 60% svih stanica,
smještene su uglavnom u sredini svakog otočića i luče inzulin i amilin, hormon koji se često
luči zajedno s inzulinom, iako njegova funkcija nije jasna; alfa-stanice čine 25% ukupnih
stanica i luče glukagon, a delta-stanice čine oko 10% svih stanica i luče somatostatin; postoji
i vrsta stanica nazvanih PP-stanice, kojih je u otočiću malo, a luče pankreasni polipeptid, čija
uloga nije poznata

izravna kontrola lučenja jednog hormona drugim hormonima – inzulin inhibira lučenje
glukagona, amilin inhibira lučenje inzulina, a somatostatin inhibira lučenje inzulina i glukagona

Funkcionalna građa Langerhansova otočića u gušterači
Inzulin
djelovanje inzulina na metabolizam ugljikohidrata – odmah poslije obroka koji obiluje
ugljikohidratima glukoza koja se apsorbirala u krv uzrokuje brzo lučenje inzulina; inzulin zatim
potiče brzo uzimanje, pohranu i iskorištavanje glukoze gotovo u svim tkivima organizma, a
osobito u mišićima, masnome tkivu i u jetri
1. inzulin pospješuje ulaženje glukoze i njezin metabolizam u mišićima – pri umjerenom ili
teškom mišićnom radu mišići iskorištavaju velike količine glukoze, a inzulin uzrokuje brzi
prijenos glukoze kroz membranu mišićnih stanica
2. inzulin pospješuje unos, pohranu i iskorištavanje glukoze u jetri – u razdoblju između
obroka lučenje inzulina naglo se smanji, a jetreni se glikogen razgrađuje u glukozu koja se
otpušta natrag u krv
3. inzulin pospješuje prijenos i iskorištavanje glukoze u većini drugih stanica organizma
– slično kao što utječe na prijenos i iskorištavanje glukoze u mišićnim stanicama
4. inzulin ne djeluje na unos i iskorištavanje glukoze u mozgu – moždane su stanice
propusne za glukozu i mogu je iskorištavati bez posredovanja inzulina
Aktivacija inzulinskog receptora ciljnih stanica inzulinom i posljedični stanični učinci
Inzulin
djelovanje inzulina na metabolizam masti: 1. inzulin povećava iskorištavanje glukoze u
većini tkiva u organizmu što smanjuje iskorištavanje masti; 2. inzulin pospješuje sintezu
masnih kiselina
djelovanje inzulina na metabolizam bjelančevina i na rast: 1. inzulin potiče prijenos
mnogih aminokiselina u stanice; 2. inzulin povećava translaciju; 3. inzulin povećava
transkripciju; 4. inzulin inhibira katabolizam bjelančevina; 5. u jetri inzulin inhibira
glukoneogenezu (pretvaranje aminokiselina u glukozu)
inzulin i hormon rasta djeluju sinergistički na rast
nadzor nad lučenjem inzulina: 1. povratna sprega između koncentracije glukoze u krvi i
lučenja inzulina – kad je koncentracija glukoze u krvi mala, sekrecija se inzulina obustavlja,
pa se za namicanje energije gotovo isključivo upotrebljava mast posvuda u tijelu osim u mozgu;
pri velikoj koncentraciji glukoze u krvi potaknuto je lučenje inzulina pa se umjesto masti
iskorištavaju ugljikohidrati, a suvišak glukoze u krvi pohranjuje se u obliku glikogena i masti u
jetri te glikogena u mišićima; 2. drugi čimbeni koji potiču lučenje inzulina – aminokiseline
(najsnažnije djeluju arginin i lizin), probavni hormoni (gastrin, sekretin, kolecistokinin, želučani
inhibicijski peptid), ostali hormoni (glukagon, hormon rasta, kortizol)
 Glukagon ili hiperglikemijski hormon
Somatostatin

učinci glukagona na metabolizam glukoze: 1. uzrokuje glikogenolizu (razgradnja jetrenoga

glikogena) – povećanje koncentracije glukoze u krvi; 2. pojačava glukoneogenezu
lučenje somatostatina pobuđuju: 1. povećanje koncentracije glukoze u krvi; 2. povećanje
(pretvaranje aminokiselina u glukozu) u jetri – pojačava ulazak aminokiselina u jetru
koncentracije aminokiselina; 3. povećanje koncentracije masnih kiselina; 4. povećanje
regulacija lučenja glukagona: 1. povećana koncentracija glukoze u krvi koči lučenje koncentracije nekih probavnih hormona
glukagona – koncentracija glukoze u krvi djeluje na lučenje glukagona upravo na suprotan
inhibicijski učinci somatostatina: 1. smanjuje lučenje inzulina i glukagona; 2. smanjuje
način nego na lučenje inzulina; 2. povećana koncentracija aminokiselina (pogotovo alanin i
motilitet želuca, dvanaesnika i žučnog mjehura; 3. smanjuje sekreciju i apsorpciju u probavnom
arginin) u krvi potiče lučenje glukagona – u ovom slučaju reakcije glukagona i inzulina nisu
sustavu
međusobno suprotne; 3. mišićni rad potiče lučenje glukagona – jedan od uzroka povećanog
lučenja glukagona u toku mišićnoga rada moglo bi biti povećanje koncentracije aminokiselina u
cirkulacijskom sustavu

Paratireoidne žlijezde

u čovjeka postoje četiri paratireoidne žlijezde; smještene su neposredno iza štitnjače

Paratireoidne žlijezde paratireoidna žlijezda sadrži poglavito glavne stanice te mali do umjereni dio oksifilnih
stanica, ali oksifilnih stanica nema u mladih ljudi; glavne stanice luče paratireoidni hormon
(PTH); smatra se da su oksifilne stanice preinačene ili iscrpljene glavne stanice koje više ne
luče hormon
 Histološka građa paratireoidne žlijezde Paratireoidni hormon

smanjena koncentracija kalcijevih iona u plazmi potiče lučenje paratireoidnog hormona

paratireoidni hormon: 1. povećava apsorpciju kalcija i fosfata iz kosti – prvi je učinak brz:
nastaje zbog aktivacije već postojećih koštanih stanica, poglavito osteocita, što pospješuje
apsorpciju kalcija i fosfata (osteoliza); drugi je učinak sporiji: nastaje zbog proliferacije
osteoklasta, praćene uvelike povećanom osteoklastičnom apsorpcijom same kosti, a ne zbog
apsorpcije samo kalcijevih i fosfatnih soli iz kosti; 2. smanjuje izlučivanje kalcija i povećava
izlučivanje fosfata bubrezima – smanjena reapsorpcija fosfatnih iona u proksimalnim
kanalićima bubrega; povećana reapsorpcija kalcija u završnim distalnim kanalićima i početnim
sabirnim cijevima; 3. povećava apsorpciju kalcija i fosfata u crijevima

Kalcitonin

sinteza i sekrecija kalcitonina događa se u parafolikularnim stanicama ili C-stanicama koje Predavanje je priređeno prema izvorniku:

se nalaze u međustaničnoj tekućini između folikula štitnjače Arthur C. Guyton, John E. Hall:
Medicinska fiziologija
povećana plazmatska koncentracija kalcija potiče lučenje kalcitonina
deseto izdanje
kalcitonin smanjuje koncentraciju kalcija u plazmi – neposredni je učinak smanjenje
Urednici hrvatskog izdanja: Sunčana Kukolja Taradi, Igor Andreis
apsorpcijske djelatnosti osteoklasta; dugotrajniji je učinak smanjenje stvaranja novih
Medicinska naklada
osteoklasta
Zagreb, 2003.
kalcitonin djeluje suprotno od paratireoidnog hormona, no učinak kalcitonina na regulaciju
koncentracije kalcijevih iona mnogo je manji od učinka paratireoidnog hormona